R E G E S T A Franjevačkog arhiva u Mostaru 1446-1862

8/16/2019 R E G E S T A Franjevačkog arhiva u Mostaru 1446-1862

1/2051


2/2052

ŽIVOT I SVJEDOČANSTVA

Zavičajna knjižnicasvezak VI.

Urednik:dr. Andrija Nikić


3/2053

R E G E S T A

Franjevačkog arhiva u mostaru1446-1862

M O S T A R 1984.


4/2054

Knjiga je tiskana i uz novčanu pomoć Republičke zajednice kulture i Komisije za odnoses vjerskim zajednicama pri IV SR Bosne i Hercegovine.

Svima, koji su na bilo koji način pomogli da ova knjiga ugleda svijetlo dana iskrenozahvaljujem.

- fra Andrija-

Izdaje: Franjevačka knjižnica u Mostaru

Naslovna stranica: Zvonimir Perko

Tehnički urednik: Mate Šikić

Tisak: Kućna tiskara Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Zagreb,Trg Marka Marulića 21


5/2055

PREDGOVOR

Dokumenti Franjevačkog arhiva u Mostaru više manje pokrivaju vremenski period od god. 1446. do danas. Relativno bogata i jedinstvena dokumentacija u fondovima: Izvori, Acta Turcarum (turski dokumenti), Nastanak Kustodije, Spisi Kustodije, Spisi Provincije, te Acta Capitularia (zapisnici sjednica starješinstva), kao i Spisi župnih ure,Ostavštine pojedinih franjevaca, Kronike, Nekrobgiji, Matične knjige, Albumi i slično,čini se, zauzima — prvo mjesto u Hercegovini. U dokumentaciji se nalaze brojni podaciza vjersku, kulturnu, ekonomsku i sociološku stvarnost ove pokrajine, a i šireg područja. Po provenijenciji dokumentacija je povezana uz crkvene i civilne urede i osobe- Rim, Carigrad, Beč, rezidencije apostolskih vikara i biskupa, sjedišta franjevačkihstarješinstava, pojedinih župa i raznih mjesta. Po diplomatskoj formi dokumenti se dijelena fermane, bujruntije, berate, zakladnice (vakufname)..., dekrete, izvještaje, dop; se i

privatna pisma. Po jeziku pisanja dokumenti se mogu podijeliti na dvije glavne skupine:orijentalne i zapadne. Medu orijentalnim jezicima u dokumentima su zastupljeni: turski,arapski, perzijski, alhamijado, a među zapadnim jezicima: hrvatski, bosančica, latinski,talijanski, grčki, ćirilica, a u posljednje vrijeme i drugi suvremeni jezici. Taj mali mozaik je svjedok života koji se ovdje smjenjivao i proživio. Poput ostalih spomenika kulturnog naslijeđa, duhovnog i materijalnog, slijedećidokumenti su veza između prošlosti i sadašnjosti, oruđe kojim se služe povjesničarida bi rekonstruirali prošlost — dali pregled odnosa i zbivanja među ljudima u da-tomvremenskom periodu i određenoj sredini. Tako će i naši dokumenti doprinijeti da istraživači

i povjesničari zarone u prošlost da bi dali realnu sliku života i razvoja određenog periodai ocijenili pojave — činjenice, događaje, osobe — o kojima se nalaze podaci i ovdje. Na slijedećim stranicama prvi put su pretstavljeni povijesni izvori, vrednovanimali, sitni, sekundarni papiri obilježeni ‘ožiljcima’ vremena i napisani rukama nama danasnepoznatih osoba. Oni pružaju mnoštvo podataka o jeziku, pismu, (neprilikama i pokazujuodjeke velikih povijesnih kretanja u malim sredinama. Među dokumentima posebno mjestozauzimaju oni stariji kao odrazi nosioca vlasti na ovom području. U njihovom kratkomsadržaju zrcali se društvo do god. 1862. - dalje nismo mogli ići zbog nedostatka novčanihsredstava — te se susreću imena, prezimena, strukture vlasti, ambicije, pothvati, kreativni potencijal društva, čitavi niz domaćih i stranih obitelji i pojedinaca — franjevaca, kaoi sultana, paša, begova, aga... i raje. Sve je to poredano kronološki da kao i ova naša pokrajina u sebi sadrži jedinstvo u različnosti. I sve se to čuva u Franjevačkom arhivu jer su franjevci - više stoljeća bez svojih samostana i kuća - sve to ispisivali, skupljah,nabavljali i čuvali uz životnu opasnost da bude svjedočanstvo vremena i prostora na komeživimo. Regesta — kratki sadržaj fonda Acta Turcarum izradio je gosp. Hivzija Hasan-dedić. U njegovu tekstu provedene su neke izmjene jezično—stilske naravi i zbog sku-

poće ispušteni ponegdje popisi svjedoka. Regesta ostalih fondova izradio je fra Andrija Nikić, arhivist Provincije. Svi regesti iz naslovljenog perioda, posebno oni bez precizne datacije-a iz unu-tarnje analize pisma i papira pripadaju ovom razdoblju, ovdje nisu uvršteni.


6/2056

U djelu, kako je rečeno, slijedi se kronološki red bez obzira na fondove u koji-ma se dokumentacija nalazi. Nakon progresivnog broja, na jednoj strani stoji datum -godina, mjesec i dan (gdje postoji) - kršćanskog računanja vremena, a za dokumente ATnaznačena je dotacija po hidžri (dokumenti bez datacije uglavnom nisu ovdje uneseni)i mjesto pisanja. Na protivnoj strani stavljena je signatura fonda, broj ili folij te oznaka jezika na kome je dokumenat napisan, osim za fond AT čiji je dokumenat napisan na

turskom jeziku. Potom slijedi kratki sadržaj dokumenta. Kod nečitljivih mjesta stavljene sutočkice, a kod oštećenih i napomena: oštećeno. Nisu navađane dimenzije dokumenata. Navedena regesta mogu poslužiti javnosti da sazna za postojanje određenih do-kumenata i potom da ih može konzultirati. Osjeća se potreba da bi dokumente trebaloobjelodaniti u cijelosti. Tako bi nastalo jedno gigantsko djelo s kolosalnom serijomsvezaka koji bi se trajno koristili i u kojima bi se pronašlo dosta nepoznatih dokumenata.Kada se to ostvari Regesta će biti sadržaj naših dokumenata. Izražavam zahvalnost svima — a bilo ih je dosta — koji su na bilo koji način pomogli da ova knjiga dođe do čitatelja. Na poseban način izražavam zahvalnost gosp.Hivziji Hasandediću na regestima fonda AT. Nadati se je da će Franjevački arhiv i preko ovih Regesta postati živi glas koji seširi nad ovim podnebljem i prenositi živu misao osoba od kojih nas dijeli vrijeme i prostor.A ako ova knjiga bude poticaj da se i drugdje započnu ili nastave slične akcije, bit će tonajbolje priznanje Zavičajnoj knjižnici i franjevačkoj zajednici koja nije žalila ni vremena,ni poticaja, ni sredstava da se ostvari ovo monumentalno djelo hercegovačke izvornosti.

fra Andrija Nikič


7/2057

UVOD

Naslov ove knjige regesta predpostavlja bar mozaični prikaz franjevačke pri- sutnosti na ovim stranama i vodični uvid u pisano kulturno blago što su ga franjevciuspjeli sačuvati u Arhivu i Knjižnici.

Evo nekoliko podataka o tome.

1. IZ FRANJEVAČKE PROŠLOSTIa) Povijesni okviri

Još u trinaestom stoljeću franjevci su s jadranske obale ulazili u Humsku zemlju,koja se od god. 1448. naziva Hercegovina i tu propovijedali. U početku četrnaestogastoljeća njihova je djelatnost pojačana. Najprije iz samostana u Stonu i Slanom, a kasnijeiz onih u Mostaru, Ljubuškom, Konjicu, Blažuju kod Duvna i Novom kod Čapljine oni su

pastorizirali područje istočne i zapadne Hercegovine. U organizaciono-pravnom smislu bili su članovi Bosanske vikarije. Ni povremena turska nadiranja od god. 1386. do 1482. u Hercegovinu nisu dalasmesti franjevce u njihovoj djelatnosti. Ahđnama (1463.) koja je dobivena prije zauzećaHercegovine, bila je temelj na kojem su franjevci i u Hercegovini zasnivali svoju slobodnudjelatnost. Iz porušenih samostana u Novom i Blažuju, preživjeli franjevci su se sklonih u preostale samostane i nastavili raditi. Šesnaesto stoljeće je posebno tragično za katolike i franjevce u Hercegovini.Pojačani su progoni, porušeni su i samostani u Konjicu, Mostaru i Ljubuškom (svi na području Hercegovine), a jedan dio stanovništva, što se zaključuje iz dokumenata, is-lamizirao se. U sedamnaesto stoljeće franjevci u Hercegovini ulaze bez ijednog natkrivenog prostora, ah njihova djelatnost nije prestala, nego traži nove oblike. Nisu mogli obnovitisamostane nego su se regrutirali za rad iz Bosne i Dalmacije, gdje su osnovali samostan uŽivogošću i nastanili se u Zaostrogu. Kako je Hercegovina bila blizu mletačkog područja,često su katolici i franjevci bih izloženi pljačkama uskoka i hajduka te osvetama Turaka. Poslije bečkog rata Hercegovina je dobila svoje sadašnje granice, a velik broj

katolika predvođen pojedinim franjevcima iselio je u Dalmaciju — primjerice fra FranjoMarinović god. 1694. uz pomoć subraće iz samostana u Živogošću odveo je iz Brotnja iokolice 736 obitelji — preko 5 000 osoba. 20. rujna 1700. Starješinstvo Bosne Srebrene na svom sastanku u Beču donijelo je zaključak da župe u mostarskom i ljubuškom okrugu preuzme franjevački samostanu Kreševu, a one u duvanjskom kraju samostan u Fojnici. Uspostavom Apostolskogvikarijata u Bosni i Hercegovini 1735. Hercegovina je prestala biti pod jurisdikcijommakarskih biskupa. Od konca petnaestoga stoljeća pa sve do druge polovice devetnaestoga stoljeća

pojedini pravoslavno-crkveni velikodostojanstvenici pomoću više fermana i drugihturskih dokumenata pokušavaju podvrći svojoj jurisdikciji i katolike u Bosni i Herce-govini. Franjevačka dosjetljivost, uz velike novčane izdatke, nije im priuštila ispunjenjenjihovih želja.


8/2058

Česte kuge u osamnaestom i prvoj polovici devetnaestoga stoljeća u Hercegovinisu prepolovile tadašnje stanovništvo. Zajedno s katolicima nakon samaritanskog radaumirali su i franjevci - fra Pavao Budimir, fra Ljudevit Miletić, fra Jerko Rozić, fra AndrijaAnušić, fra Petar Vučić, fra Mijo Slišković i drugi. U reformama turskog carstva u početku devetnaestoga stoljeća sultani su u Bosnii Hercegovini kao najisturenijem i najzapadnijem pašaluku naišli na oružane otpore.

Nesređeno stanje u Hercegovini iskoristio je Ali-paša Rizvanbegović i politički osamostalioHercegovinu, sebe proglasio sultanom, a Mostar Carigradom. Političkom osamostaljenjuišlo je u prilog i crkveno. Stoga Ali-paša pomaže pothvat hercegovačkih franjevaca dadobiju dopuštenje za gradnju samostana na Širokom Brijegu. Išao je na ruku biskupufra Ra Barišiću prigodom njegova nastanjenja u Hercegovini i osnivanja samostalnogApostolskog vikarijata (1847.), što je dovelo do pravnog uređenja franjevačke Kustodije(1852.). Nešto ranije, god. 1844. franjevci su dobili dopuštenje Sv. Stolice da mogu graditicrkvu i samostan u Hercegovini i da njihovi novaci mogu iz Kreševa nastaviti novicijat u

Hercegovini. Broj svećenika je rastao.Godine 1867. počeli su franjevci graditi i drugi samostan - sjemenište na Hum-cu kodLjubuškog kamo je prenesen novicijat. Kasnije je (god. 1890.) podignut i samostanu Mostaru i u njemu su franjevci god. 1895. otvorili vlastitu bogosloviju. God. 1940,sagrađen je samostan u Duvnu, a 1970. obnovljen i onaj u Konjicu. God. 1892. franjevačka kustodija u Hercegovini dobila je naslov Provincija Ma-rijina uznesenja. Poslije Prvog svjetskog rata hercegovački su franjevci na svom stoljetnom pod-ručju razvili veliku djelatnost kao gotovo nijedna provincija u Redu. Odgojili su velik

broj podmlatka, otvorili su javnosti gimnaziju na Širokom Brijegu, sagradili dosta crkava,kupili samostan u Slanom, formirali rezidencije u Čitluku, Čapljini, Zagrebu, Konjicu iPosušju. U to vrijeme počinju djelovati među hrvatskim iseljenicima u Americi tako da je13. prosinca 1931. pripojen Provinciji Hrvatski komesarijat sv. Obitelji u SAD. Koncem drugog svjetskog rata i poratnih godina Provincija je pretrpjela, kaonijedna u Redu i Jugoslaviji, velike osobne, kulturne i materijalne gubitke. Zadnjih desetljeća Provincija se pomlađivala i obnavljala. Sedamdesetih godi-na dosegla je najveće brojno stanje u svojoj povijesti, a njezini su članovi s narodomkroz posljednja tri desetljeća obnovili ili sagradili više crkava nego i u jednom protek-

lom razdoblju. Mnogo se učinilo i na restauriranju, nabavljanju i kompletiranju knjižnihfondova i umjetničkih priloga.

b) Djelatnosti Od trinaestog stoljeća franjevci u Humsku zemlju, odnosno Hercegovinu dolaze jedino iz pastoralnih razloga. Kao evropski izobraženi ljudi mnogi su se suprostav-ljalisvojim znanjem i kreposnim životom patarenstvu koje je zahvatilo Bosnu i Hercegovinu. Nastojah su se brzo prilagoditi jednostavnom puku, a to im je u potpunosti uspjelo tekkada su odgojili domaće sinove franjevce. Njihova djelatnost nije se svela samo na pobijanje krivovjerja, nego i na orga-

nizirano vodstvo vjernika. Odatle su franjevci savjetnici na dvorovima velikaša, gradi-telji crkava i kapelica, tvorci kulturnog blaga, vođe i duhovni oci naroda. Njihovu ve-likodušnost i revnost u Bosni i Hercegovini hvale ondašnje pape, a franjevce nazivaju bedemom kuće Gospodinove.


9/2059

Kad su Turci konačno osvojili Hercegovinu (1482.), katoličko stanovništvo na- puštalo je svoja ognjišta i bježalo prema Primorju, franjevci su mu dizah moral, nago-varah ga da se vrati na svoja ognjišta i na temelju ranije dobivene Ahdname, čije su prije- pise nosih sa sobom, nastavljah pastoralni rad. Rušenje samostana nije mnogo smetalo putujuće propovjednike—franjevce da po grobljima, privatnim kućama, docima i zga-rištima crkava okupljaju katolike po Hercegovini. To ih je očeličilo da su ostali na svom

poslu i poshje rušenja i posljednjih samostana. Kako je spomenuto, mnogi su svojuvjernost sve do najnovijih dana zasvjedočili vlastitom krvlju. I pored oskudnih izvora znase za 114 mučenika-svjedoka! U vrijeme turskog zauzeća Hercegovine u njoj su živjeli gotovo sami katolici i jedan dio patarena. Daljnje političke i ratne neprilike smanjuju njihov broj. Odatle po-lovicom šesnaestog stoljeća Georgicens piše: “Starci se drže Krista, ali mladež je počelazaboravljati Krista”. Početkom sedamnaestog stoljeća franjevci su bili primorani napustitiistočnu Hercegovinu, a nešto kasnije cijelo Podveležje prijeđe na islam. Turski poraz podSiskom i pokušaj rehabilitacije, otežava franjevačku djelatnost i povećava sumnje u njih.Sve to, uz druge faktore, povećava (ubrzano) prijelaz na pravoslavlje i islam. Katohčka Hercegovina proživljavala je teške dane i u vrijeme bečkog rata.Mnoge katoličke obitelji prešle su na oslobođeni teritorij Dalmacije, a franjevcima izdalmatinskih samostana nije bilo slobodno prelaziti preko turske granice, zato su odsad pasterizaciju preuzeli kreševski, odnosno fojnički samostan, a djelomično (od god. 1754.)i samostan u Kraljevoj Sutjesci. Jurisdikciju je imao apostolski vikar. U drugoj polovici19. stoljeća biskupi fra Rafo Barišić, fra Anđeo Kraljević i fra Paškal Buconjić učinili sumnogo za animaciju pastoralne djelatnosti. U to vrijeme osnivaju se nove župe, grade

se crkve te pastoralni rad dobiva novu formu koja je prakticirana u drugim katoličkimzemljama. Njihova pastoralna djelatnost u dvadesetom stoljeću doživjet će procvat kakavnije zabilježen u drugim hrvatskim krajevima.

c) Kultura Od prvih pohoda u ove krajeve franjevci su uz svoju pastoralnu i čisto vjerskudjelatnost bili i nosioci kulture i pismenosti. Oni su savjetnici na dvorovima hercegovačkog plemstva i ondašnjih vodećih ljudi, odgajaju i poučavaju njihovu djecu, pišu knjige kao i po drugim evropskim državama. Djelomično sačuvani fragmenti - ostaci ostataka - povelje, dokumenti, pisma,

te kanonske knjige, evanđelistari, kao i epigra u kamenu - ogledalo su jednog uspješ-nog nastojanja da se otme slijepom preuzimanju gotovih modela i da se izgradi vlastitikulturni pravac. Dolaskom Turaka brojne kulturne i materijalne vrijednosti propale su.zaplijenjene ili s povorkom izbjeglica stigle u evropske centre, tako da i sve ono što je do dana današnjeg po evropskim muzejima, riznicama, knjižnicama i kolekcijamaidenticirano kao humsko-hercegovačko. ne može pružiti uvid u cjelinu. Tragični događajza Hercegovinu bilo je rušenje franjevačkih samostana i uništavanje gotovo cjelokupnogkulturnog blaga što se u njima našlo.

Kako se Turci nisu brinuli za kulturno i prosvjetno uzdizanje kršćanskoga sta-novništva, franjevci su bili jedini koji su mu i tu bili voditelji i oci. Nakon barbarskogrušenja samostana franjevci dolaze u Hercegovinu najprije iz Primorja, a kasnije iz Bosnei tu djeluju.


10/20510

Devetnaesto stoljeće, doba preporoda kod južnih Slavena, za Hercegovinu je zna-čilo vrlo mnogo. Podignuti samostani na Širokom Brijegu i Humcu postaju centri kulturnei prosvjetne djelatnosti. Gradnjom samostana u Mostaru dobiva se još jedan jaki kulturnii vjerski centar u Hercegovini. Franjevci su u Hercegovini osnovali i vodih petnaestosnovnih škola u vrijeme turske vlade, a dolaskom Austro-ugarske polagano su predavaliredovitim učiteljima spomenute škole i silili vladu da otvara nove. U Mostaru su otvorili i

tiskaru i pomažu Franju Milićevića, koji se sekularizirao da bi mogao posjedovati tiskaru,u izdavanju, uređivanju i nanciranju novina koje su od god. 1885. postale pohtičke — Glas Hercegovca. Izdaju časopis Kršćanska obitelj, almanah Stopama otaca, novine Narodna sloboda - a pokušavalo se i pokrenulo i više glasila, koja nisu imala dug vijek- i interno glasilo Hercegovina franciscana. U istom gradu osnivaju Narodno pjevačko iglazbeno društvo, kasnije nazvano Hrvoje, te više društava i sirotište, a po Hercegovini:sv. Ceciliju, zborove (tamburašku i limenu glazbu), itd. Franjevci u Hercegovini nisu trpjeh da se kultura svede na nekohcinu u grado-vima, a da se narod i dalje drži u kulturnom slijepilu. Na čelu s fra Didakom Buntićem proveli su opismenjavanje masa, što se s uspjehom nastavilo sve do god. 1944. Kada je uvrijeme Prvog svjetskog rata prijetila zička smrt od gladi, franjevci su se pobrinuli, opetna čelu s fra Didakom, da prehrane djecu, vodeći ih po drugim hrvatskim krajevima i takospasili cijelu jednu generaciju. Dvadesetak godina kasnije i fra Rudo Mikulić je proveoistu akciju u ljubuškom kraju i spasio na stotine dječaka i djevojčica. Između dva rata franjevci su otvorili javnosti svoju gimnaziju na Širokom Bri- jegu i uz nju konvikt, tj. đački dom, gdje su školovali cijele generacije sve do najnovijihvremena kad im je zabranjena školska djelatnost.

I u tjelesnim bolestima franjevci su pomagah narodu. Jedni su uz studij teolo-gije u Italiji pohađali i kurs iz medicine, drugi su nabavljah odgovarajuće knjige a treći pisali priručne ljekaruše. S gradnjom samostana i župnih kuća bavili su se i spravlja-njemlijekova, tako da je pojedini samostan i župni stan imao i neku vrstu priručne ljekarne. Unovije vrijeme, kada se broj svršenih liječnika povećavao, franjevci su ograničavah svojudjelatnost na tom polju i upućivali na traženje pomoći u bolesti kod liječnika. Tako jenastala plejada liječnika i ljekarnika od starijeg do najnovijeg vremena. Provincija je imala bogate arhive, knjižnice i muzejske zbirke. To je na ŠirokomBrijegu nedavno uništeno a na drugim mjestima oštećeno. Nakon stoljetnih neprilika,

ipak, franjevačka knjižnica i arhiv u Mostaru posjeduju bogato pisano kulturno blago.

2. FRANJEVAČKI ARHIV U Arhivu Hercegovačke franjevačke provincije u Mostaru pohranjena je doku-mentacija različitih provenijencija, sadržaja, diplomatskih formi i jezika. Dokumentacijaviše-manje prekriva vremensko razdoblje od god. 1446. do danas. Prema provenijenciji arhivska dokumentacija je povezana uz crkvene i civilne

urede (Rim, Carigrad, Beč, rezidencije apostolskih vikara i biskupa, te sjedišta franje-vačkih starješinstava i župa). S obzirom na diplomatsku formu dokumenti se dijele na fermane, bujruntije,vakufname, berate, brevea..., dekrete, izvještaje, dopise i privatna pisma.


11/20511

S obzirom na jezik kojim su pisani dokumenti se mogu podijeliti na orijentalne izapadne. Od orijentalnih jezika u dokumentima su zastupljeni: turski, perzijski i arapski,a od zapadnih: hrvatski, latinski, talijanski, a u novije vrijeme još i njemački, engleski ifrancuski. Po fondovima cjelokupna arhivska građa Franjevačkog arhiva može se podijeliti“na: Acta Turcarum - preko 2250 raznih dokumenata, Izvori - 4 sveska do god. 1840.,

Nastanak Kustodije - do god. 1851. u 3 sveska, Spisi Kustodije (1852-1892.) u 18 svezaka,Spisi Provincije - 185 svezaka do god. 1966. Period do godine 1900. je kompletiran i popunjavan fotokopijama, fotograjama, prijepisima i mikrolmovima dokumenata kojise nalaze u rimskim, bečkim, biskupijskim, provincijalnim arhivima, te Historijskog arhivau Zadru. Broj novih jedinica prelazi 30 000 stranica. Kao nadopuna novijim dokumentima-od polovice 19. stoljeća do danas - služe: Ostavštine hercegovačkih franjevaca, Rukopisi fra Duje Ostojića, Kronike... i posebna serija: Acta Capitularía- 5 svezaka, Matične knjige, Albumi... Sadržaj arhivske dokumentacije, uglavnom, povezan je uz mnogostruko dje-

lovanje i život hercegovačkih franjevaca, te uz Hercegovinu, a ima podataka i o drugim pokrajinama... A sad nekoliko pojedinosti o fondovima: Acta Turcarum - turski dokumenti su zbirka koja dosada broji 2250 dokumenata.Velika većina je obrađena (2210) i svrstana je u dvadeset kutija s po 50 dokumenata, a 21.kutija ima samo 38 dokumenata. Tako je zbirka od 2210 dokumenata svrstana u 21 kutijui označena s jedinicama od 1 do 1038. Neke jedinice stavljene su u kuverte ih svežnjeve.Obrađeni dio zbirke ima anahtički inventar. U obrađenim dokumentima izdvajaju se: fermani, bujruntije, berati, vakufname(zakladnice), hudžeti, múrasele, temesuke, teskere, tapuname, ilmihaberi, senedi, tevteri i dr.

Fermani su dokumenti koji sadrže sultanove ukaze, naredbe i zapovijedi. U našojzbirci se nalazi 26 fermana originala ili ovjerenih kopija. Pisani su u 17., 18. i 19. stoljeću.U njima se naređuje kadijama i drugim organima vlasti da riješe nastale sporove oko zemljeu selima mostarskog kadiluka, da zaštite esnaf papudžija u Mostaru i zabrane svakome dase miješa u poslove njihova esnafa, da se naplati porez “otlak hakki” od onih koji izgonestoku u planinu na ispašu, da se džemat martolosa mostarske tvrđave plaća iz sredstava bosanske blagajne, da se ne traži džizija od biskupa fra Rafe Barišića kada bude putovaoiz Bosne u Albaniju, da je fra Anđeo Kraljević postavljen za hercegovačkog biskupa idrugo. Tim fermanima se dopušta franjevcima i katolicima da poprave ili sazidaju crkve

na širokom Brijegu, u Mostaru, na Humcu i u Veljacima. Fermanom sultana Mehmeda IV.iz god. 1686. saznaje se da je “nanovo sagrađen i veliki most u Belgraddžiku /Konjicu/ podigao Haseći Ah—aga”. Bujruntije sadrže naredbe i zapovijedi paša i valija. U našoj zbirci postoji 21orginalna ili ovjerena bujruntija. Izdavane su od 17. do 19. stoljeća. Četrnaest su ih izdale bosanske valije, hercegovački vezir Ali-paša Rizvanbegović pet, a po jednu hercegovačkimutesarif Vasif i hercegovački kajmekam Našid paša. Bujruntijama se naređuje ubiranjetaksita, da dizdar mostarske tvrđave izda municiju, zabranjuje se miješanje u vjerske poslove katolika, govori se o postavljanju fra Rafe Barišića za biskupa u Hercegovini,

postavljaju se pobirači desetine u selima mostarskog kadiluka, izdaju se dozvole za podizanje i popravak crkve u Pribinovićima (Široki Brijeg) i Seonici (Duvno), te kućeza goste u Vukodolu (Mostar). U bujruntiji bosanskog valije Sulejman paše, izdane god.1861. naređuje se katoličkim svećenicima, kodžobašama i raji nastanjenoj na području


12/20512

mostarskog kadiluka da se ne pokoravaju naredbama Hadži Muhare-ma Peštela izMostara, jer se odmetnuo od carske vlasti i silom uzurpirao ajanski i muteselimski položaji drugo. Berati su carski dekreti (ukazi, povelje) kojim se dodjeljuju zvanja, odlikovanja, povlasticeili kakva dobra. U zbirci se čuva 61 berat. Potječu iz 17., 18. i 19. stoljeća. Njima se postavljajurazni službenici (imami, hatibi, mujezini, muderisi, mutevelije, katidi, džabije) Ćejvenbegova Hadži

Balina, Roznameđži Ibrahim ef., Hadži Mustana i Hadži Saliha Temima vakufa u Mostaru, GaziHusrevbegova vakufa u Sarajevu, Hase-ći Ali-agina vakufa u Blagaju, vakufa džamije u ZovomDolu i Ćorbadži Seferagine džamije u Dabrici. Ostalim beratima postavljaju se članovi posade (azapi,musetahzi, farisi i martolozi) tvrđava u Mostaru, Blagaju, Stocu i Norinu, ili im se dodjeljuju timariza vršenje spomenutih dužnosti. Jednim beratom dodjeljuje se odlikovanje fra Anđelu Kraljeviću. Sčetiri druga berata dodjeljuju se odlikovanja za hrabrost nekim vojnicima iz Mostara. Vakufname su zadužbinske povelje muslimanskih vjerskih imovina. U zbirci ima5 orginalnih vakufnama. Među njima je ujedno i najstariji dokumenat koji se nalazi uzbirci. To je Ćejvan kethodina vakufnama iz godine 1554. Ostale vakufname su: Hadži

Ahmeta, sina Hadži Ferhatova iz god. 1620., Hadži Hasana Sevrije iz god. 1621., HadžiOsmana, sina Huseinova — oštećen je dio s nadnevkom i Muhamedage Bakamovića izgod. 1839. Hudžeti su pismene sudske isprave. Njih ima 92. I one su izdane u 17., 18. i 19.stoljeću. Izdale su ih kadije iz Mostara, Blagaja, Stoca, Nevesinja, Ljubuškog, Konjica, Neretve, Duvna, Sarajeva, Fojnice, Travnika, Maglaja i Pljevlja. Hudžeti sadrže podatkeo prodaji nekretnina, odluke u vezi s plaćanjem raznih dugova, o postavljanju tutora -štićenika, oduzimanju posjeda, razni pokloni, sporovi oko zemlje i nasljedstva, raznediobe, nagodbe i slično. Svaki hudžet ima na sebi kadijin pečat i potpise svjedoka. Murasele su službene kadijine pozivnice ili nalozi. U našoj se zbirci čuva 67murasela. Izdali su ih kadije iz raznih mjesta. Adresirane su na pojedince ili više osoba. Njima se obično naređuje, a katkad i moli, da se izvrši neki posao ili se zabranjuje nje-govo izvršenje. Tu je i nekoliko murasela upućenih franjevcima u Kreševo ili KraljevuSutjesku. U njima se mole franjevci da liječe oboljele osobe i dozvoljava im se da mogu prisustvovati vjenčanju osoba katoličke vjere. S obzirom na formu u obrađenom dijelu zbirke Acta Turcarum nalazi se: 134temsuka, 52 teskere, 48 tapunama, 26 ilmihabera, 15 vasijetnama, 15 arzova, 19 seneda, 10

propusnica za putovanja u određena mjesta bosanskog vilajeta, 10 ilama, 9 marifetnama,5 svjedodžbi, 4 poziva u rezervu, 3 arize, 2 tevdžihname, 1 dozvola za nošenje oružja,više tapija za zemlju, 3 tevtera, 1 sidžil (blagajskog šerijatskog suda između godina 1728.i 1731.), više privatnih pisama, tiskanica za uplatu poreza, listova tevtera mostarskogvakufa, više fetvi raznih muftija i raznih isprava. Tu su i dva pisma pisana hercegovačkim begovskim pismom. Konačno, u zbirci se nalazi 89 raznih popisa. Među njima nalaze se popisi čifčijaiz sela mostarskog kadiluka i popis prihoda s čiuka, popis baštine iz nahije Mostar u seluLjubotići (Kočerin); popis raznih dužnika, popis njiva i livada raznih vlasnika, popis i

cijene trgovačke robe, popis knjiga, popis ostavština, popis prihoda i rashoda mostarskogvakufa, popis učenika medrese, popisi vojnika, poreznih obveznika, dužnika koji nisu platili desetinu i porez, popis osoba koji su pomagali sirotinji, popis sadioca duhana, popis posade mostarske tvrđave i drugi.


13/20513

Izvori (od 1446. do 1840.) vezani su uz Hercegovinu i franjevce u starije doba.Dokumenti su sređeni kronološki i uvezani u četiri sveska.

1. svezak sadrži dokumente od god. 1446. do 1778.2. svezak sadrži dokumente od god. 1815. do 1825.3. svezak sadrži dokumente od god. 1828. do 1835.4. svezak sadrži dokumente od god. 1837. do 1840.

U prvom svesku nalaze se Okružnice apostolskog vikara biskupa Fra Marka Dob-retića napisane bosančicom i prijepisi raznih dokumenata. Taj sam period uvelike (preko20 000 fotograja i fotokopija) popunio dokumentacijom koja se čuva u Rimu, Zadru idrugdje. Nastanak Kustodije sadrži dokumentaciju desetljeća od 1841. do 1851. Fond je podijeljen u tri sveska. Prati ondašnju situaciju u Hercegovini i korake što su ih podu-zimali franjevci da osnuju svoju samostalnu zajednicu. Dokumentacija iz tog periodačuvana u drugim arhivima posebno je korištena u mojoj doktorskoj disertaciji : La se- parazione dei francescani nati in Erzegovina dalla Provincia di Bosnia e l’istitutionedella loro Custodia, Roma 1971. i kompletirana je u suvremenoj tehnici. Tako se vrijednadokumentacija sada nalazi najednom mjestu.

Fond je uvezan u tri sveska:1. svezak sadrži dokumente od god. 1841, do 1844.2. svezak sadrži dokumente od god. 1845. do 1848.3. svezak sadrži dokumente od god. 1849. do 1851.

Među originalnim dokumentima posebnu vrijednost ima ‘Tevter od arača xupeRuxićke” iz god. 1851. - sv. 3. ff. 62-85.

Spisi Kustodije sadrže dokumentaciju od pravnog početka samostalne franjevačkezajednice u Hercegovini pa do proglašenja Provincije - od 1852. do 1892. U užem smisluto je početak službene provenijencije središnjeg franjevačkog ureda u novije vrijeme. Fond je uvezan u 18 svezaka s preko 4 000 folija — relativno vrijedna i obimna dokumentacijaza cijelu Hercegovinu, u kojoj su česti statistički izvještaji i pojedinačni slučajevi iz župa.Kako je u tom razdoblju bilo i političkih promjena, među spisima je zapažen znatniji porast dokumentacije i početak fonda dopisa poslanih na razne strane. Dokumenti su pisani na latinskom, hrvatskom i djelomice na njemačkom jeziku. Naša dokumentacija iz naznačenog perioda popunjena je brojnim fotograjama i

mikrolmovima dokumenata koji se odnose na ovo područje a čuvaju se drugdje. Spisi Provincije započinju s god. 1892. - kad je dotadašnja franjevačka Kus-todija proglašena Provincijom — i nastavljaju se do danas. Dokumentacija je kompletna i možese razlikovati povijesni dio — do god. 1966. i suvremeni. Povijesni dio je uvezan u 185svezaka. Posebnu vrijednost imaju godišnji izvještaji franjevačkih župa, prebogati rubri-ciranim zahtjevima i istinitim odgovorima župnika. Ostavštine hercegovačkih franjevaca čini fond od pedeset svezaka i svjedoči o

ulogama pojedinih franjevaca, posebno onih koji nisu bili na višim službama. Matične knjige su od svojih početaka službene knjige, neke vrste “locus cre-dibilis”za one faktfe, koje registriraju. To su dijeljenja sakramenata krštenja, zatim vjenčanjai krizme. Posebne knjige čuvaju podatke o smrti pojedinih osoba. Iz te svećeničke


14/20514

registracije izlazi važnost ovih knjiga za Crkvu, te mjesnu onomastiku, patro-nimiku,kretanje pučanstva, podrijetlo i raširenost pojedinih obitelji i ovome slično. Uz to, matičneknjige su vrlo često dragocjeni izvor i za druge podatke. Prve vijesti o postojanju matičnih knjiga sežu u treće stoljeće poslije Krista. Još tadasu kršćani vodili kod katedrala posebne imenike krštenih i umrlih vjernika. Car Justinijan je polovicom četvrtoga stoljeća naredio, da se u crkvenim arhivima čuvaju dokumenti o

obavljenim vjenčanjima. O Maticama u srednjem vijeku govore razne biskupijske sinode petnaestoga stoljeća. Na 24. sjednici Tridentskog sabora određeno je da župnici moraju upisivati u posebne knjigekrštenja i vjenčanja i te knjige brižno čuvati. God. 1614. Rimski obrednik je upotpunio odredbespomenutoga sabora nadodajući da svaki župnik ima još voditi i Maticu krizmanih i Stanje duša(Status animarum), te Maticu umrlih. Pokrajinski sabori ili pojedini biskupi za svoje biskupijesu ove odredbe, po potrebi, proširivali i upotpunjavali. Tako je 16. travnja 1678. biskup fraMarijan Lišnjić u svojim naredbama napisao i slijedeće: “Zapovidamo i naređujemo što moremo, da se imadu karštenia i ženidbe pisati po župai u manastiri, i da župnici o Božiću pošalju k nama rečena krštenia i ženidbe. I zapovidamo pp.oo. gvardianom, da se ne imaiu u drugo onim knjigam u drugo služiti, nego za karštenia,u koje se karštenia pišu...” A malo dalje naređuje: “Neka se na-višćuju ženidbe tri puta”. U svom Šematizmu iz god. 1867. fra Petar Bakula navodi podatke o Matičnimknjigama hercegovačkih župa. Prema tom popisu starije župe su imale sačuvane Maticeod druge polovice osamnaestog stoljeća. Osnivanjem novih župa započinju se voditi imatične knjige nove župe. Te knjige su se čuvale u župnim uredima do god. 1946. Na-kon posebne naredbe državnih vlasti Matične knjige do godine 1946. su otuđene. Na-

kon kasnijih prijepisa negdje su matične knjige vraćene župama, a drugdje su zadržane uMatičnim uredima. Na više mjesta, u što sam se osobno uvjerio, crkvene matične knjigeu Matičnim uredima su, iz više razloga, u derutivnom stanju. Kako crkvene vlasti nisu izdavale posebne naredbe kojim jezikom treba upisivatikrštenja, krizmu, vjenčanja i podatke o smrti, stare Matice su pisane na latinskom jeziku i bosančici, a u novije vrijeme ispisuju se na hrvatskom jeziku. Reorganizacijom vođenja Matice — konac prošlog stoljeća — gotovo sve Maticeimaju rubrike. Tako u maticama krštenih najprije se upisuje datum rođenja, a potom datumkrštenja djeteta s uobičajenim generalijama.

Fond Matičnih knjiga trenutno broji 65 svezaka. I preostali fondovi: Kronike, Nekrologiji, Životopisi..., a posebno Albumi i fotograje imaju posebnu vrijednost. Tako primjerice i sačuvani lmovi pojedinih fra-njevačkih fotografa “zabilježili” su mnogo etnografskih pojedinosti. Cjelokupna je građa naslovljena Franjevački arhiv u Mostaru jer je sve ovo, bilonastankom, bilo nabavkom vezano uz članove Hercegovačke franjevačke zajednice.

3. FRANJEVAČKA KNJIŽNICA

U sklopu franjevačkog samostana u Mostaru nalazi se i knjižnica sa cea 50 000knjiga, oko 1 000 naslova periodike i preko 500 rukopisa. Rukopisi se po jeziku na kome su napisani dijele na orijentalne (turski, arapskii perzijski, a ima i nekoliko alhamijado), te latinske i hrvatske. Po godinama pisanja,


15/20515

najstariji je napisan god. 1464. a potom rukopisi slijede svoj kronološki red do danas. Poukrasima tu se nalaze vrhunskom tehnikom ukrašeni rukopisi i oni bez ukrasa. Rukopisi na hrvatskom jeziku su najmlađi. To su uglavnom djela pojedinih fra-njevaca što su nastala kroz posljednje stoljeće i pol u prozi i stihu. Po sadržaju ta djela su propovjedničko-poučno—povijesnog, odnosno lirskog sadržaja. Osim njihovih rukopisaimamo i rukopise suvremenih pisaca.

Rukopisi na latinskom jeziku velikim su dijelom povijesne rasprave ili prijepisirijetkim djela iz teologije i povijesti. Rukopisi na orijentalnim jezicima su najbrojniji i, po starini, minijaturama isadržaju posebno su značajni i vrijedni. Tih rukopisa ima do sada 375. Najstariji potječeiz god. 1464. (br. 147). To je arapsko-perzijsko-turski liječnik. Prema Katalozima turskihrukopisa to je najstariji poznati riječnik navedenih jezika. Posebni su rariteti rukopisi br.102, 122 i 364. Rukopis br. 170 sadrži Divan-i Ahmedi (pjesme). Njihov autor je živiokoncem XIV. i početkom XV. stoljeća u Anadoliji. Ovaj rukopis potječe iz XV. stoljeća.Rukopis br. 186 sadrži opise ratova. Autor spisa je Hadži--Nesim Zade. Rukopis potječe

iz XVIII. stoljeća i opisuje ratove u Bosni - tridesetih godina navedenog stoljeća. Pojedini rukopisi iz iste zbirke uz tekst djela posjeduju i neke bilješke. Iz tih bilježakasaznaje sa da su 71 rukopis pisali ljudi koji potječu iz naših krajeva. U toj skupini treba posebno naglasiti do sada najstariji rukopis pisan u Mostaru i rukom građanina ovogagrada. To je zbirka vjerodostojnih hadisa koju je god. 1576. prepisao Ha-san Celebi Zijaija.U rukopisima, nadalje, nalaze se povijesne bilješke koje čuvaju podatke iz prošlosti našihkrajeva - u nekima ima vrijednih povijesnih podataka za Bugarsku, Grčku.. U povijesnim bilješkama što se odnose na Bosnu i Hercegovinu spomenimo: popis posade stolačke tvrđaveiz god. 1728., popis Mostaraca koji su poginuli god. 1876. na Vučjem Dolu kod Bileće i uBišću kod Nevesinja, bilješke o dovršenju izgradnje sarajevske tvrđave god. 1729., prijepisdvaju fermana-iz god. 1776. i 1778. čiji se sadržaj odnosi na sporove oko zemlje u Stupu kodSarajeva i u Travniku. Među rukopisima orijentalne zbirke nalaze se i dva fermana — iz god.1773. i 1737., u kojima se govori o mostarskoj tvrđavi i njenim mustahzima. Na stranicamanavedenih rukopisa sačuvani su razni pečati, recepti za liječenje raznih bolesti i drugo. Naširukopisi, konačno, kriju još mnoštvo drugih zanimljivosti. Njihovo čuvanje i pružanje široj javnosti neprocjenljiv je izvor kulturnoj baštini. Periodika, po broju od cea 1 000 naslova, svjedoči o uvjerenju franjevaca da je

periodika posebno blago i dragocjenost knjižnice. U djelu: Franjevačka knjižnica, str. 15-34 naveden je opširniji izbor kompletnijih godišta novina, časopisa, almanaha, revija...što su izlazila i izlaze u raznim mjestima i gradovima: Beogradu, Dubrovniku, Đakovu,Karlovcu, Ljubljani, Mostaru, Rijeci, Sarajevu, Skopju, Splitu, Trebi-nju, Zadru, Zagrebu- da navedem bar neke gradove i izdavačka središta u zemlji. A evo i nekog super izvora periodike: Arhivist, Arhivski vjesnik, Biser, Brankovo kolo, Cetinjski zapisi, Danica Hrvatska Slavonska i Dalmatinska, Dubrovački horizonti, Esperanto, Gajret, Geološki glasnik, Glasnik arhiva... BiH., Glasnih Srpskog učenog društva, Glasnik Zemaljskog Muzeja-kompletan, Iseljenički kalendar, Jugoslovenski istorijski časopis, Kinematograja,

Kolo, Luč, Ljetopis Matice Srpske, Magazin Srpsko--dalmatinski, Misao, Napredak -

novine i kalendari, Narodni Gospodar (Ljubljana), Narodni kalendar (Zadar), Naš svijet, Naša škola, Odjek, Pčelarski kalendar, Poljoprivreda - Radovi poljoprivredno-šumarskog fakulteta, Pomorstvo, Pregled, Preporod,


16/20516

Privreda, Radovi — raznih Fakulteta, Kongresa, Savjetovanja..., Službeni list — oviFNRJ, odnosno SFRJ, BiH. i mostarske općine, Srednjovjekovni nadgrobni spomeniciBiH., Škola Danas, Vesnik — Organ Saveza pravoslavnog sveštenstva, Zemlja i svemir — časopis za astronautiku itd. Posebno se nastoji nabavljati i kompletirati serijska izdanja koja izlaze u Mostarui na širem hercegovačkom području (Sloboda, Slovo gorčina, Tribunia, Most, Privrednik,

Godišnji izvještaji i slično). Knjige — njih oko 50 000 - same govore o kulturnom blagu što se nalazi u Knjiž-nici. Knjižni fond pokriva vremenski period od godine 1517. do danas. Tematikom taj fond je bliži jednoj Sveučilišnoj knjižnici. U našoj knjižnici su zastupljene sve grane ljudskekulturne djelatnosti, kao npr. prirodoslovlje, povijest, književnost, zemljopis, medicina,klasika, zika, matematika, lozoja, arhitektura... Po jeziku tu se nalaze knjige tiskanena 17 raznih jezika, tako daje zastupljena Evropa, Azija, Amerika, Australija, Afrika — is djelima na urođeničkim jezicima. U knjižnici posebno mjesto zauzima literatura o Hercegovini — ono što je tiskanou pokrajini ili drugdje, na poseban način u Mostaru, te djela naših ljudi. Tako su ovdjesačuvana najkompletnija izdanja hrvatskih, muslimanskih i srpskih pisaca i časopisa iz prošlog stoljeća — a pomlađuje se izdanjima do danas. Knjižnica se redovito pomlađuje izdanjima naših Akademija: JugoslavenskeAkademije (Zagreb), Srpske Akademije (Beograd) Akademija nauke i umjetnosti BiH(Sarajevo), Makedonske Akademije (Skopje) Crnogorske (Titograd) i Slovenske Akade-mije (Ljubljana), te Instituta: Instituta za narodnu umjetnost (Zagreb). Orijentalnog(Sarajevo), onoga za jezik i književnost (Sarajevo), Zavoda za zaštitu spomenika kulture

BiH, Zavoda JAZU za povijest, Staroslavenskog zavoda “Svetozar Ritig”, Regionalnogzavoda iz Splita, Filozofskih fakulteta (Sarajevo, Zadar, Zagreb, Priština), Arhiva (Sara- jevo, Zadar, Zagreb), Muzeja (Sarajevo, Travnik, Trebinje, Mostar), Biblioteka Srbije,Islamskog Teološkog fakulteta iz Sarajeva i serijskih izdanja pojedinih izdavačkih kuća it.d. Na poseban način pokušava se u Knjižnici popunjavati ono što su napisali i tiskalinaši franjevci od fra Marije Divkovića do danas. U Čitaonici su izdvojene Enciklopedije — domaće i strane —, te Leksikoni, rječ-nici, studije...


17/20517

R E G E S T A


18/20518


19/20519

1

1446. Iz/1,f. 2-3,lat

Prijepis odredbe Stjepana Tomaša izdane u Konjicu u kojoj se manihejcimazabranjuje gradnja i obnavljanje crkava.

Među potpisnicima spominju se Petar Pavlović, vojvoda Glasinca i RadivojJablanović po kome je navodno Jablanica dobila ime. Prijepis je učinjen i ovjeren 14. travnja 1797.

21463. NK/l,f.97r,lat

Prijevod Ahdname sultana Mehmeda Hana izdane bosanskim franjevcima u kojojim daje slobodu djelovanja na području turske vladavine.

3

1464.(869?) ATXXII/1069,hrv

Prijevod fermana (Ahdname) sultana Mehmeda Hana izdana bosansko-hercegovačkim franjevcima u kome zapovijeda da franjevcima “i njihovim crkvamazabrane, smetnje, protivnosti i poteškoća ne bude ili ostali u mojoj državi ili htjeli seliti,

nek im je po volji u sigurnosti i slobodi, tako da u mojoj zemlji bez ikakova straha imadustanovati i u svojim crkvama smjestiti se mogu, u tom od mene, mojih vezira, straža i podanika i čitavoga stanovništva moje države, nitko njima niti njihovim crkvama ikakvanapadanja, protivnosti, uznemiravanje činiti ne smije, njihovu životu, imetku i crkvama,dapače još u moju državu (mogu) čovjeka dovesti i nitko im se protiviti, zabranjivati im iuznemiravati ih ne smije...”

41478. listopada 25. Iz/l,f. 4r lat

Prijepis nadgrobnog natpisa s groba bosanske kraljice Katarine, koja je preminulau Rimu i pokopana u crkvi Ara Coeli.

51553. (961, ševal 7). AT XIX/947 (arapski)

Vakufnama Ćejvan kethode, sina Abdurahmanova za njegove zadužbine uMostaru.

Vidi: H.HASANDEDIĆ, Zadužbine Ćajvana kethode u Hercegovini, Priloziorijentalnog instituta, 5/1955, 275-286. i HH. Dva kronograma o smrti mostarskog dobrotvora Ćejvan kethode, POF, 6-7/19-56-1957, 275-282.


20/20520

6

1612. (1021. šaban 1-10). ATII/100

Temesuk mostarskog kadije Ismaila, sina Ramadanova kojim potvrđuje da jeEjnehanov sin Mustafa iz Željuše, mostarski kadiluk, prodao svoje posjede u spomenutom

selu Hasanovu sinu Ibrahim Hali iz Hadži Baline mahale za 22. 000 akči.

7

1620. (1029, ševal 1-10). AT XIX/949

Vakufnama Ferhatova sina Ahmeta iz Husein Havadže mahale u Mostaru ovjerenaod mostarskog kadije Mustana sina Huseina, kojom zaviješta 240.000 dirhema, dvadućana i bašču u Mostaru. Određuje, između ostalog, da se dnevno imamu plaćaju podvije akče Ibrahim efendijine džamije i po dvije akče imamima džamija Jahja Havadže,Mehmed Ke-thoda, Fatime kadun, Memi Havadže i Hadži Jahja. Konačno, određuje da seodržava izvor u Gradnićima što gaje vakif uredio.

81621.(1030,džumada I 1-10). AT XIX/948

Vakufnama Hadži Hasana Sevrije za njegove zadužbine u Mostaru. Vidi: H. HASANDEDIĆ, Sevri Hadži Dasanova džamija u Mostaru, Glasnik

Vrhovnog islamskog starješinstva u FNRJ 27/1964, br. 7-9, 338-341.

9

1628. (1037. šaban). AT V/245

Tapunama povjerenika Zažablja, kadiluk Gabela, Turska, izdana Osman ćehaji iTimu-rovu sinu Seferu kojim se daje u posjed zemlja u Zažablju što su je naslijedili izaAlijine smrti iz sela Glušci, kadiluk Gabela.

101630. (1039. ramazan 11-20). AT VI/292 Berat sultana Murata IV. izdan Ahmedu kojim ga se postavlja za inkasanta HadžiBalina vakufa u Mostaru. Njegova plaća dnevno će biti od 3 akče. Na ovaj položaj je postavljen na molbu mostarskog kadije Omera.

111637. (?) Iz/l,f.39-42v, hrv

Dva - stariji i noviji iz 1866. god. - popisa upravitelja Bosne od pada pod Osmanlijedo godine 1637. Noviji popis (1866) je sastavljen prema zapisu pisara velikog vakufa u SarajevuHadži Useinovića.


21/20521

121644. (1054.rebia I) AT IV/153 Temesuk kojim Hasanbeg (u pečatu) potvrđuje da je Ahmedbeg iz Mostara trampiosvoje posjede u Duvnu sa Stojkom, Milovanom i Radovanom za baštine što su ih oni obra-đivali u Gorancima, mostarski kadiluk.

13

1651. (1061, redžep 1-10) AT XIII/643

Marifetnama Huseina ćehaje kojom potvrđuje daje Mesihbegova kći Salihaiz Neziragine mahale u Mostaru prodala Huseinovu sinu Ahmetagi svoje posjede uGorancima - na mjestu Koritnik - za 3 000 akči.

14

1656. (1066, zulkade 1-10) AT IX/44 Temesuk mostarskog kadije Osmana kojim potvrđuje da je od nasljednika pokojnogMustafe iz Podgorana naplatio taksu za diobu.

15

1658. (1068, zulhidže 11-20) AT I/15

Temesuk memur Šaban-age izdat svećenicima crkve u (Kraljevoj) Sutjesci,visočkoj na-hiji, u kojoj potvrđuje da je po naredbi vezira i po ustaljenom običaju izvršioinspekciju za godinu 1658. - Na turskom jeziku.

161659.(1070) AT XXI/1005 Popis . . . nahije Blagaj u livi Hercegovina, izvađen iz novog carskog deftera.

171660. (1071, džumada I 1-10) AT X/469 Temesuk kojim Omerov sin Mahmut potvrđuje da je kožaru Hasan majstoru izMostara prodao baštinu u selu Glušac (kod Gabele) za 9 000 akči. Nju obrađuje Stjepanovsin Radojica, bratić mu Radičev sin Milutin i Ivanov sin Grgur.

18

1661. (1071, ramazan 18) AT VII/306 Berat sultana Mehmeda IV. izdan. . . kojim ga postavlja za čuvara norinske tvrđavekod Gabele (Seddi islama) u hercegovačkom sandžaku, ajalet Bosana, s dnevnom plaćomu visini od 5 akči. Berat je izdan na molbu dizdara spomenute tvrđave Ibrahima.


22/20522

191666. (1076, redžep 1) AT V/226 Ovjereni ispis iz protokola mostarskog suda, kojeg je ovjerio mostarski kadijaAlija (u pečatu/,... vjenčanja Alina sina Hasana s Balinom kćeri Aišom uz 5 000 akčimehra.

20

1668. (1079, rebia II 11-20) AT XV/738

Isprava o raspodjeli ostavštine Osmanova sina Huseinbega, koji je umro uIbrahim paši-noj mahali u Carigradu. Raspodjelu je izvršio carigradski kadija Mehmed (u pečatu).

21

1670. (1081, rebia I 1-10) AT VII/302

Ferman sultana Mehmeda IV. upućen bosanskom veziru i mostarskom kadijikojim im se naređuje da u skladu časne fetve riješe spor oko zemlje u selu Ljubotići nastaoizmeđu Saime i mutevelije vakufa Ibrahimagine džamije.

22

1671. (1082, zulkade 21-30) AT XW/1030 Statuti tabačkog esnafa sastavljeni u Mostaru godine 1671. Dokumenat su ovjeriliSejh Mehmed i Sejid Mustafa.

231672. (1083, rebia II 21-30) AT XVIII/884 Hudžet. . . kadije Abdulaha kojim potvrđuje daje Hasanov sin Ahmed isplatio1400 akči Ivanovim sinovima Grgi i Juri i da su se oni odrekli zemlje u Glušcima, kadiluk

Gabela, što ju je obrađivao njihov otac Ivan.

241677. (1088, ševal 1-10) AT V/232 Kopija fermana sultana Mehmeda IV. upućen mostarskom kadiji kojim se naređujeda dobro pregleda hudžet šerijatskog suda u kome su određene granice neke ispaše. . .(oštećeno) i da se strankama zabrani oko nje sporiti i prituživati.

251679.(1090, safer 9) T XV/746 Bujruldija bosanskog valije Ahmeda upućena mostarskom kadiji, kojom mu senaređuje da pozove stranke koje se spore oko zemlje u (prazno) i da riješi spor. . .


23/20523

26

1680. (1091, safer 20) AT V/236 Hudžet mostarskog kadije Mustafe (u pečatu) kojim potvrđuje daje handžijaMustafa jz Fatime kadune mahale prodao Huseinovu sinu Ahmedu Pitiću baštinu uVihovićima, zvanu “Berberovina” za 11 000 osmanskih akči.

27

1683. (1093, zulkade 10) AT XV/712 Berat sultana Mehmeda IV. kojim Ahmeda postavlja za pisara i džzhana Hadži. . .vakufa u Mostaru uz dnevnu plaću od pet akči. Ove dužnosti ranije je vršio Ibrahim, kojiih je dragovoljno napustio.. .

281686. (džumada I 11-20) AT VI/294 Ferman sultana Mehmeda IV. upućen mutesarifu hercegovačkog sandžakaHuseinu kojim mu se naređuje da popravi drveni most u Glavatičevu. Most je sagradiohadži Balija iz Mostara, a sada je dotrajao. Ovaj vakif je podigao i još jedan drveni most uKonjicu (Bel-graddžik) koji je također dotrajao. Posljednji nije potrebno popravljati jer seu Konjicu nalazi “jedan nanovo sagrađeni veliki most” što gaje podigao Aliaga Haseći. Ferman je izdan na molbu mostarskog kadije Hasana i stanovnika iz okolice

Mostara.

29

1687. (1098, šaban 1) AT XVII/826 Teskera hercegovačkog valije (ime nejasno) izdane Redžepu iz sela Željuša,kadiluk Mostar, kojom mu se odobrava da, prema ustaljenom običaju, komisijski pregledasvog malodobnog sina Mustafu koji se utopio u “velikoj rijeci Neretvi”.

30

1691. (1102, džumada 111) AT XIV/656 Hudžet mostarskog kadije Ibrahima (u pečatu) kojim rješava da je Abdulahov sinSelim prodao Hasanovu sinu Ahmedu kuću u Ćose Hvadže mahali u Mostaru za 8 000akči

31

1691. (1103, šaban 20) AT XI/S49 Berat - ovjerena kopija od Sejid Alije Rumelije - kojim se hadži Ahmed postavljaza muteveliju Ćejvanbegova vakufa s dnevnom plaćom u visini od 8 akči.


24/20524

32

1691. (1103, ramazan) AT VI/266 Tapunama zaima Mustafe izdana Ahmedu Pitiću kojom mu se daje u posjed zemljazi-jameta u Željuši što ju je ranije držao Omerov sin Duran. Pitić je za to uplatio 4 000akči tapijske pristojbe.

33

1692.(1103, ševal 25) AT XII/591 Kopija berata kojim se Ahmet postavlja za čuvara blagajske tvrđave i daje mu setimar od 1 420 akči u selu. . . , blagajski kadiluk. Timar je ranije uživao i tu dužnost svršioAhmed, koji je napustio povjerenu mu dužnost.

34

1693.(1105, redžep 30) AT XV/736 Hudžet sarajevskog kadije, Mehmedova sina Alije, kojim rješava spor oko zemljeu Gornjim Zijemljima nastao između Abdulminova sina Salihbega iz mahale Cernica uMostaru i Ishakova sina Mustafe Dušića.

35

1693. (1104, ramazana 4) AT V/240 Bujruntija bosanskog vezira Selima izdana dizdaru mostarske tvrđave i upućenamostarskom kadiji u kojoj se naređuje da Mustafagi, koji je beratom postavljen za dizdaračuvara mostarske tvrđave, izda municiju koja se nalazi u tvrđavi. (Na dokumentu se nalazi pečat bosanskog valije Selim-paše).

36

1696.(1108, džumada II 27) AT VII/308 Berat sultana Mustafe II. izdan dvadeset i jednom inspektoru koji trebaju izvršitiregrutaciju vojnika i napraviti popis azbana u mjestima i kulama hercegovačkog sandžaka.Svakome od njih određuje se dnevna plaća u visini od 20 akči.

37

1700.(1112, muharem 1-10) AT V/217 Ferman sultana Mustafe III. upućen bosanskom veziru i mostarskom kadiji u komeim se naređuje da dobro izvide i riješe spor oko zemlje u Slipčićima koji je nastao izmeđuMatije iz Mostara i Mihajla.


25/20525

38

1702.(1114, muharem 11-20) AT XVI1/821 Hudžet nevesinjskog - s Ljubinjem - kadije Mustafe (u pečatu) kojim rješava sporoko zemlje nastao između Alihodžina sina Mehmeda i Abdulahova sina Šabana iz ZovogDola.

39

1702.(1114, safer 2) AT X/452 Iskaz o raspodjeli ostavštine pokojnog Hasanova sina Ahmeda iz Mehmed kethodemahale u Mostaru. Iza njega je ostalo: dućan, vinograd, mlinica, vol i krava. Raspodjelu jeizvršio mostarski kadija Mehmed.

401705.(1117, safer 1-10) AT XII/571 Berat sultana Amheda III. kojim za muezina mesdžida Hadži Saliha Temima uMostaru postavlja Mehmed Halifu. Na položaj je došao Halilovom smrću.

411707.(1119, rebia II 19) AT VI/280 Berat sultana Ahmeda III. izdan martolosu mostarske tvrđave, hercegovačkisandžak, bosanski ajalet kojim mu se određuje dnevna plaća u visini od 8 akči.

421710. (1122, safer 28) AT VII/305 Berat sultana Ahmeda III. izdan Ahmed Hali iz Blagaja kojim ga postavlja zamuteve-liju mekteba Haseći Ali-agina vakufa u Blagaju. Berat je izdan na molbu blagajskog kadije Muhameda.

431710. (1122, rebia I 28) AT VI/291 Berat sultana Ahmeda III. Abdulahu Hali kojim se postavlja za imama HadžiBaline džamije u Mostaru. Na ovu dužnost dolazi poslije smrti svog oca Mustafe Halife.Berat je izdan na molbu mostarskog kadije Omera.

44

1710. (1122, redžep 20-30) AT HI/135 Popis baština sela Ljubotići, nahija Mostar, liva Hercegovina, što ih je iz novogcarskog deftera izvadio Sejid Jahja. kadija Bosna Broda. Nabrojeno je deset baština snaznakom čije su vlasništvo i tko ih obrađuje. . .


26/20526

45

1711.(1123) ATXII/598 Tapunama službenika Omer spahije izdana Alinoj kćeri Lejli na zemlju u Blagajušto ju je naslijedila iza očeve smrti.

46

1711. (1123, rebia 19) AT v/233 Ferman sultana Ahmeda III. upućen mostarskom kadiji u kom određuje da sedžematu martolosa prve ode mostarske tvrđave plaća iz blagajne bosanskog divana poosam akči dnevno.

47

1711.(1123, rebia II) AT V1I/309 Berat sultana Ahmeda III. izdan martolosu druge ode džemata martolosa mostarsketvrđave Hajdura kojim mu se određuje dnevna plaća u visini od 8 akči. Ističe se, zatim, da je ranijim fermanom određeno da zabiti martolosa trebaju biti muslimani, a ostali mogu biti nemuslimani.

48

1712. (1124, redžep II-20) AT VII/310 Ferman sultana Ahmeda III. upućen mutesarifu hercegovačkog sandžaka i kadijiMostara, kojim im se naređuje da zabrane stanovnicima sela: Rotimlja, Kuti i Vranjevićida izgone stoku u selo Kokorinu jer upropašćuju ljetinu. Oni su pričinili veliku štetu naJonića čitluku u vezi čega je sultanu poslao arzulah Ahmed. Konačno im se naređuje daslučaj dobro ispitaju i osude prestupnike da vlasnicima pričinjene štete plate.

49

1714.(1126) AT XVIII/877 Tapunama izdana Ahmedovu sinu Omeru na zemlju Vinac (Vinica) koja spada ucarski has imotske mukate. Tu je zemlju ranije držala kršćanka Uršula kći Mihovilova,koja je pobjegla preko granice.

50

1714. (1126, muharem 15) AT VI/293 Berat sultana Ahmeda III. izdan Aliji kojim ga se postavlja za inkasanta HadžiMustana vakufa u Mostaru, nakon Huseinove smrti.


27/20527

511714. (1125, ševal 1-10) AT V/212 Ferman sultana Ahmeda III. upućen mutesarifu hercegovačkog sandžaka imostarskom kadiji. Ferman je napisan u svezi arzulaha kojegje sultanu poslao neki Emin.Sultan naređuje da se vlasnici zemljišta u nahiji Blato, mostarski kadiluk, nakon što platedužne poreze i desetinu, ne uznemiruju i da se u njihove poslove nitko ne miješa.

52

1715.(1128, muharem 13) AT IV/159 Molba neke Emine upućena sultanu u kojoj ga moli za dozvolu da može odvestisvoga sina koji je lud na liječenje svećenicima u (Kraljevu) Sutjesku. Sin je bolestan većdvadeset godina. Dozvola izdana.

53

1716. (1128, džumada II) AT XIV/655 Temesuk kojim Ahmed Guska potvrđuje daje svojoj sestri Fatimi poklonionekretnine i zemlju u mostarskom kadiluku. . .

54

1717. (1129, rebia I 1) AT IX/434 Murasela mostarskog kadije Saliha upućena Musta Pitiću u kojoj mu javlja da je postavljen za muteveliju vakufa nakon očeve smrti. U skladu naredbe časnog berata iuvjeta što ih je postavio vakif dužan je vršiti svoju dužnost.

55

1718. (1130. džumada I 1-10) AT VIII/386 Ferman sultana Ahmeda III. upućen blagajskom kadiji u kojem mu naređuje da

pozove stranke koje se spore oko zemlje u Kosoru i da spor riješi po šerijatskim propisima.Ferman je izdan u vezi s arzulahom što gaje sultanu poslala Saima iz carske mahale uBlagaju.

56

1718.(1131, zulhidže 1-10) AT X/459 Hudžet mostarskog kadije Omera (u pečatu) kojim rješava daje Ahmedov sin

Mustafa Pitić, mutevelija vakufa svog oca, dužan Mehmedovu sinu Ismail Hali platiti 11groša. Ismail je godine 1715. vršio dužnost mualima sibjan mekteba blizu Ćose Havadžedžamije i od mutevelije nije dobio plaću. Po vakuma je određeno da se mualimu dnevno plaća po osam akči.


28/20528

57

1719.(1131, džumada I 18) AT X/467 Temesuk kojim službenik Mustafa potvrđuje daje Ahmedova kći Selima Guska poklonila svojoj majci Fatimi, Hasanovoj kćeri, sve svoje posjede u Blatnici, mostarskikadiluk.

58

1721. (1133, džumada 30) AT VI/275 Murasela mostarskog kadije Mehmeda Ikbala (u pečatu) upućena Fazimi hatumikojom joj se daje u posjed zemlja u selu Belašnici(?) i zabranjuje Musta daje ometa u posjedu.

59

1721.(1133, ševal 22) AT VI/274 Murasela mostarskog kadije Mehmed Ikbala (u pečatu) upućena stanovnicimasela: Tata, Jare, Uzarići, Knežpolje i Prhovo (Provo) u kojoj im se zabranjuje ugonjenjestoke na tuđe ispaše.

60

1722. (1135, šaban 3) AT XVII/808 Temesuk kojim emin Mustafaga potvrđuje da je Fatima prodala svojoj braći posjed

u Blatnici za 20 000 akči.

61

1723. (1135, džumada II 21) AT III/l 10 Teskera kojom se potvrđuje daje. . . (nedostaje dio dokumenta) dao Duran čaušunjivu u Vihovićima, daje prekrči i zasadi lozom.

62

1723.(1136, redžep 1-10) AT V/201 Feiman sultana Ahmeda III. upućen mostarskom kadiji u kome ističe daje esnaf papučija poslao arzulah u kome se žale da im stanovnici mostarskog kadiluka, posebnohadži Husein, pričinjaju neprilike i miješaju se u njihov posao. Konačno se naređuje kadijida stvar dobro izvidi i zaštiti esnaf papučija od svih miješanja u njihove poslove.

63

1723. (1136, ramazan 20) AT XIX/946 Kopija berata kojim se čuvaru mostarske tvrđave Abdulahu dodjeljuje timar od1 650 akči u nahiji Imotski koji je napušten. Berat je izdan u Travniku, a njegov prijepisovjerio mostarski kadija Osman.


29/20529

64

1723. (1136, ramazan 20) AT XX/960 Kopija berata izdana u Travniku na molbu čuvara mostarske tvrđave Abdulaha, aovjeren od mostarskog kadije Osmana (u pečatu) kojim mu se dodjeljuje timar od 1 600akči u selu Zagorica, njiva Ričina, u imotskoj nahiji. Timar je ostao bez vlasnika nakon

pada Imotskoga.65

1724.(1137, rebia I 24) AT IX/433 Hudžet mostarskog i stolačkog kadije Muhmeda (u pečatu) kojim, nakon tužbeArslanagina sina Ahmedbega i na temelju priznanjai okrivljenoga, rješava da je Vukadin prošle godine sa stokom popasao ispaše spomenutoga Ahmeda u Podgoranima.

66

1724. (1137, džumada II 1-10) AT VII/329 Izvod iz novog opširnog carskog deftera što se odnosi na timare vezane uz imotskutvrđavu i posadu.

67

1727. (1140, muharem 1-10) AT VI/295

Berat sultana Ahmeda III. izdan Musta Hali kojim ga se postavlja za pisaraHadži Mustana vakufa u Mostaru.

681728. (1140, zulhidže 1) AT VIII/378 Temesuk kojim Židov Jasef Čolak oglu i Hadži Damjan Arnaut oglu potvrđuju dasu uzeli od Mustafe iz Mostara sahtijana i mišine te mu ostali dužni 3 000 groša.

69

1728.(1140, zulkade 24) AT IX/442 Teskera pisara Bosne Abdulaha kojom potvrđuje da je Ahmedbeg. . . prodao državisav kreč koji se nalazi kod kule u Strujićima, nahija Dabar.

701728- 1731.(1141-1144) AT XXI/1025 Fragmenti sidžila blagajskog šerijatskog suda. Na 77 stranica navode se: vjenčanja,

raspodjele ostavština, jamčenja, bujruntije, berati. . . Primjerice, u sidžilu je prepisano 9 fermana (između godina 1712. i 1731), 11 berata (izdanih godina 1728, 1729, 1730. i 1731) te preko 50 bujruntija. Sadržaj navedenihdokumenata uglavnom se odnosi na Hercegovinu.


30/20530

71

1728.(1141) AT DC/440 Temesuk kojim. .. potvrđuje da su Musta Pitiću i Hasanu Gundelu dali zemljesvoga timara na mjestu Parila, blagajski kadiluk, za 60 000 akči.

72

1728.(1141, rebia I 20) AT VI/268 Hudžet mostarskog kadije Alije ( u pečatu) kojim rješava da se proda kuća pokojnogmesara iz Mostara Saliha Like i novac preda mutevelijama vakufa. On je ostao dužan Piti-ća vakufu 10 000 akči, Hasanovu vakufu 5 500, Mahmudovu 3 750, Rukije Kadune 1500, Emir efendijinu 1 500 akči i 4 000 mehri muedžela njegove žene. To ukupno iznosi26 250 akči. Kuću što ju je Salih Like dao u zalog vakuma treba se prodati na licitaciji u“carskoj čaršiji” i novac predati mutevelijama spomenutih vakufa.

73

1729. (1141, šaban 11-20) AT VIII/371 Temesuk kojim Hatidža i Nadžija, preko svojih zastupnika Saliha i Ibrahima, potvrđuju da su se nagodile sa svojim bratom Alijom i da one više nemaju nikakvognasljedstva u kući u Reznamedžijinoj mahali i u Hodbini, blagajski kadiluk.

74

1728. (1141, zulkade 11-20) AT X/453 Arz blagajskog kadije Mehmeda - pečat na poleđini - upućen Porti kojim moli dase Mehmed Hali izda berat i đa ga se postavi za imama i hatiba Šorvadži. . . Seferaginedžamije u Dabrici, blagajski kadiluk.

75

1729. (1141, zulkade 11-20) AT XVII/812 Arz blagajskog kadije Mehmeda upućen valiji u kome moli da Mehmed Halifa idalje vrši dužnost imama, hatiba i mutevelije Ćorbadži Seferagine džamije u Dabrici, a dase odbije Ibrahim.

76

1730.(1143) AT VI/270 Teskera kojom povjerenik malikane u Višićima, kadiluk Viduška (Stolac)Osmanaga potvrđuje da je prodao Musta Pitiću i njegovoj braći Abdiji i Hasanu njivu uspomenutom selu za 460 akči.


31/20531

77

1730. (1143. rebia I 19) AT IV/186 Berat izdan mustahzu vidoške (Stolac) tvrđave Salih Abdulahu povodom dolaskana prijesto novoga sultana. Određuje mu se plaća u iznosu od 8 akči dnevno. (Obnova berata).

78

1730. (1142. zulkade 10) AT II/97 Teskera kojom Mehmed-aga i Hadži Ibrahim (dva pečata) potvrđuju da je HadžiMustafa Pitić iz Mostara uplatio, u smislu carskog fermana, taksu na četiri tovara voskašto gaje izvezao u splitsku luku.

79

1731.(1144) AT HI/104 Tapija Husein spahije (u pečatu) izdana Salihi, majci umrlog sina Mehmeda nazemlju njegovog timara u Hodbini koju je obrađivao preminuli Mehmed.

801731.(1144, safer7) AT XX/972 Berat izdan na molbu dizdara blagajske tvrđave Osmana, kojim se Mahmududodjeljuje timar od 1400 akči u selu Gornje Suhaje, nahija Blagaj, vezan za dužnost

čuvara blagajske tvrđave. Timar je ranije držao Husein, koji je napustio tvrđavu i vršenjedužnosti čuvara.81

1732.(1145) AT XX/999 Isprava o raspodjeli ostavštine iza smrti Mustane kćeri Fatime iz mahale Brankovacu Mostaru. Ona je ostala dužna vakima: Omer efendijinu, te stanovnicima Fatime kadunmahale u Mostaru i Hatidžinoj. Ostala je, zatim, dužna Musta Alajbegoviću, Dostovići-ma, Aliji Novi, Bešliću, Koji sinu, zlataru. Raspodjelu je izvršio mostarski kadija Jahja (u pečatu).

821732.(1145) AT VI/256 Tapunama spahije Mehmeda i Huseina izdana Hatidži i Abidi kojom im se daje u posjed livada u Biogracima, na mjestu Međurječje, što su je naslijedile iza majčine smrtiMustane kćeri Fatime.

83

1732.(1145, safer 8) AT Vl/298 Berat sultana Mahmuda I, izdan ćehaji čuvaru viduške (Stolac) tvrđave Mahmudukojim se postavlja na ovaj položaj nakon smrti njegova brata Ibrahima, a na molbustolačkog kapetana Ismaila. Konačno mu se određuje i dnevna plaća u iznosu od 15 akči.


32/20532

84

1732.(1145, safer25) AT IX/438 Tapunama izdana Hatimi... i Abidi na zemlje u Baćevićima, mostarski kadiluk, štosu ih naslijedile nakon majčine smrti - Fatime.

85

1732. (1144, zulkade 1-10) AT VII/323 Ferman sultana Ahmeda III. upućen blagajskom kadiji u vezi arzulaha što ga jeMeh-med poslao Porti. Mehmed se žalio daje vlasnik zemlje u Hodbini - na mjestu Gećen-što ju je ranije držala njegova pokojna majka Saima, a sada daje obrađuje Salih. Sultannaređuje kadiji da se stvar dobro ispita i u skladu s važećim propisima i hudžeta što gaMehmed posjeduje.

86

1732. (1144, zulkade 1-10) AT XV1I/814 Hudžet mostarskog kadije Osmana (u pečatu) kojim Hatidžu, ženu pokojnogMustafe, sina Ahmedova postavlja za štićenicu malodobnoj kćeri Saimi.

88

1733.(1146, muharem 27) AT XIX/944 Berat izdan dizdaru blagajske tvrđave Osmanu na njegovu molbu u kome seHasanu dodijeljuje timar od 1 400 akči u selu (nejasno) nahije Nevesinje. Timar je vezanuz vršenje dužnosti čuvara blagajske tvrđave. Na ovaj položaj dolazi nakon pokojnogMehmeda, koji iza sebe nije ostavio djece.

871733.(1146) AT XVI/781 Tapunama izdana Ahmedovu sinu Hasanu na zemlju u Ziemljima.

89

1733. (1146, safer 5) AT XX/962 Berat izdan u Carigradu, kojim se Omer postavlja za martolosa džemata martolosamostarske tvrđave sa dnevnom plaćom u visini od 8 akči. Na ovu dužnost došao je poslijeJa-kine smrti.

90

1733. (1146, safer 20) AT VI/299 Berat sultana Mehmeda I izdan martolosu mostarske tvrđave Hasanu kojim mu seodređuje dnevna plaća u visini od 8 akči.


33/20533

911733. (1145, zulkade 3) AT VI/276 Temesuk kojim od suda određeni zastupnik Aliaginih kćeriju Hatidže i Abide potvrđuje da je njihovim stričevima Ali agi i Džafer efendiji prodao cijeli dio njihovihnasljedstava u kući i ostalom posjedu za 9 000 akči.

921734.(1147) AT XVIII/876 Ilmihaber posade počiteljske tvrđave - njih jedanaestorica - kojim potvrđuju da suod Hasana i Huseina Pitića primili 5 477 groša u zajam za podmirivanje dugova. Za uzvratoni ovlašćuju Pitiće da pobiru prihode od njihove mukate u Novom i Risnu dok ne naplatedug.

931735.(1148) ATXVIII/864 Temesuk kojim Mustafabeg potvrđuje da je svojoj kćeri Saimi poklonio dućan uHaz Havadže mahali u Mostaru.

941735.(1147, ševal 15) AT VIII/389 Berat sultana Ahmeda III. kojim Abdulah Halifa postavlja za imama Balinamesdžida u Mostaru, te za mualima sibjan mekteba i muteveliju istog vakufa. Na ovudužnost je postavljen nakon očeve smrti i na molbu mostarskog kadije Mustafe.

95

1735. (1147, ševal 15) AT VIII/388 Berat sultana Ahmeda III. izdan na molbu mostarskog kadije Mustafe kojimodređuje da se Mehmed Halifa postavi za muezima Balina mesdžida u Mostaru, nakonIbrahimove smrti.

96

1735. (1147. zulkade 6) AT V/216 Berat kojim se Salihu dodjeljuje timar od 1 400 akči u selu. . . (nejasno), nabijaBlagaj u hercegovačkom sandžaku. Taj timar je prije držao pokojni Husam, čuvar blagajsketvrđave.

971736.(1149) AT IX/443

Temesuk što su je dizdar, kapetan, azepi, farisi i topčije mostarske tvrđave — 15osoba, na poleđini dokumenta 12 pečata — izdali Hasanu Pitiću kojom potvrđuju da sumu prodali naplaćivanje trošarine na mostarskom trgu za 1 736. godinu za 205 groša - od početka ožujka do konca godine.


34/20534

981736.(1149) AT V/238 Teskera kojom Mehmed potvrđuje da je od Hasanage Pitića naplatio državnu taksuna 15 tovara voska što ga goni u Split.

99

1736.(1149, muharem 24) AT IV/176 Hudžet mostarskog kadije Šerif Ahmeta (u pečatu) kojim rješava daje umrli Šabanovsin Mustafa Aferinzade iz Haz Havadže mahale u Mostaru, prije svoje smrti na dva i polmjeseca - dok je bio pri svijesti, a ne u smrtnoj agoniji — poklonio dva dućana svojim kće-rkama Saraji i Saimi, a kuću ženi Aliji. Jedan dućan graniči dućanima: Hadžiselimovića,Alihelifezade Ahmeda, Behlula i Huseina Pitića. Drugi graniči s dućanima MehmedaŠeve i karavn sarajem.

100

1737.(1150, safer 19) AT XIX/938 Arzulah sirotinje mostarskog kadiluka upućen bosanskom valiji u kome se žaleda mostarski kadija protuzakonito naplaćuje razne takse, a posebno prigodom vjenčanja.Traže da se ponovno pošalje u svezi s molbom, časna bujruntija. Pri vrhu dokumenta stoji naredba bosanskog valije Abdulah paše, kojom naređujeda se postupa u skladu s fermanom, šerijatom i zakonom.

Dokumenat ovjerio mostarski i blagajski muftija Alija.

101

1737. (1149, ramazan 25) AT XI/546 Teskera bosanskog valije Ali-paše kojom se za čuvara blagajske tvrđave postavljaMahmud i daje mu se timar od 1 400 akči u Gornjim Vranjevićima.Za tu službu izdanje i berat na molbu dizdara blagajske tvrđave Osmana.

102

1737. (1149, zulkade 27) AT V/220 Kopija berata kojim se Ahmedu dodjeljuje timar od 1 600 akči u nahiji Imotski, štoga je naslijedio iza pokojnog brata Abdulaha, čuvara mostarske tvrđave.

1031738. (1151, muharem 22) AT HI/103

Hudžet mostarskog kadije Ahmeda (u pečatu) kojim, na temelju izjava svjedoka, potvrđuje da je nabujala Neretva kod sela Baćevići izbacila leš ludog Mehmedova sinaIbrahima iz Mostara. Ibrahim je prije tri dana skočio u Neretvu na Luci kod Kanberaginamesdžida.


35/20535

104

1740.(1153) AT XXI/1002 Popis baština nahije Mostar izvađen iz novog deftera pisan „sijakat pismom“ (uobliku brojeva).

105

1740. (1153, ramazan 20) AT XXI/1018 Hudžet mostarskog kadije Sunullaha (u pečatu) kojim potvrđuje prodaju kućeIbrahi-movih sinova Mehmeda i Saliha Ševe. . .

106

1740. (1153, zulhidže 3) AT VI/267 Prijepis bujruntije izdane u Travniku i ovjerene od Bosnabrodskog kadije Ibrahima(u pečatu) kojom se naređuje oduzimanje od Saliha timara od 1 435 akči u Vihovićima i predaja Huseinu. Na temelju izjava čuvara i dizdara mostarske tvrđave Saliha, utvrđeno je da spomenuti Salih pravi razne ispade i veliki je smutljivac.

107

1741. (1154, redžep 1) AT XII/595

Murasela blagajskog kadije Ismaila upućena Hasan spahiji kojom mu se naređujeda po-bire desetinu u Hodbini, a odbija se Husein.

108

1741.(1154. ramazan 1) AT IV/152 Hudžet mostarskog kadije Sunullaha (u pečatu) kojim rješava daje posada počiteljske tvrđave (Omer-aga, Mahmut-aga, Hasan-aga, Ali-aga, Murat-aga, Hasan-aga iDžafer-aga) uzela 2 551 groš i 19 para od Hasana i Huseina Pitića iz Čose Havdže mahale

u Mostaru, da bi podmirili dugove iz prošlih godina. Navedeni ovlašćuju Pitiće da odemina, njihovih mukata i timara pobiru prihode sve dotle dok gornji iznos ne namire.

109

1742.(1155, ševal 21-30) AT IX/432 Temesuk mostarskog kadije Ibrahima (u pečatu) kojim potvrđuje da su Hasan i

Husein Pitić posudili posadi počiteljske tvrđave 2 550 groša i 9 para. Posada je ovlastilaPitiće da pobiru prihode njihovih odžakluka na koje imaju berate, dok dug ne izmire. Slijede potpisi prisutnih na sudu.


36/20536

1101743.(1156 džumada I 15) AT IV/177 Hudžet mostarskog kadije Šerif Ahmeta (u pečatu) kojim rješava da je kuća u Neziragi-noj mahali vlasništvo Ahmedova sina Saliha. Kuću je njegovoj majci poklonioujak Meh-med. Odbija se zahtijev Salihovih polusestara da imaju dio u kući.

111

1743. (1156, džumada 26) AT XXII/1070, hrv Prijevod fermana upućen bosanskom valiji i veziru Mehmed paši i sarajevskomkadiji u kojem se obaviještava nadležne da su franjevci samostana iz Kreševa, Fojnice iSutjeske pomilovani i oslobođeni svih daća te ih nitko ne smije uznemiravati. Franjevcima je posebnu milost iskazao Mehmed han, a njegovi nasljednici su to potvrđivali — godine1697, 1639. i 1640. A kako danas suci, muselimi, serdari i ostali vještaci globe franjevce„naime gradnje podruma, kuhinje, noćišta i svratišta“ i branili su im da propovijedajuevanđelje te odvodili njihove konje i kao ostalu raju teškim daćama i porezima mučili.Zlostavljali su ih i kad bi tko podbacio tijelo ubijenog čovjeka. Nadalje su zlostavljani i od pravoslavnih crkvenodostojanstvenika. A kako je sultanov kancelar Mehmed Ragib svetužbe prou-čio.sultan naređuje da su franjevci navedenih samostana oslobođeni spomenutihdaća i daje im se ovaj ferman sa zapovijeđu: „...na latinske sljedbenike nemojte i nedajtenavirati!“

112

1745.(1158) AT IV/184 Arzulah „poniznih robova“ upućen sultanu u kome mole da izda i pošalje fermankadijama Duvna i Bekije (ostatak Imotskog) i da se svrgnu svi mustahzi imotske tvrđave ida se od njih oduzmu timari i daju drugima. Oni su primili zlatnike od neprijatelja i predaliu Imotskom neprijateljima tvrđavu. Ista posada je, nadalje, ubila buljubašu sekbana jer jetražio od njih da se bore i tvrđavu ne predaju neprijateljima. Pri vrhu vezirova bujruntija kojom naređuje da se timari oduzmu i daju drugima. (Dokumenat oštećen)

113

1745. (1158, rebia I 1-10) AT XII/570 Ferman sultana Mahmuda I. upućen bosanskom valiji Ali paši i kadiji bekije(ostatak Imotskog) kojim im naređuje da se po šerijatu riješi spor oko zemlje u selu(prazno) u vezi koje je arzulah Porti poslala Hava. U fermanu se spominje „poznati Šejh Mehmed iz Ljubuškog“.

1141745. (1158, džumada I 18) AT XII/574

Hudžet blagajskog kadije Alije (u pečatu) kojim rješava da zemlje u Kokorini iZubiću spadaju u timar čuvara blagajske tvrđave Hasana i Huseina.Pri vrhu dokumenta ovjera i pečati blagajskih kadija: Derviš Mehmeda, Ibrahima, SeidHuseina i Alije.


37/20537

1151745. (1158, redžep 17) AT XX/951 Kopija arzulaha upućena bosanskom kadiji u kome se traži povratak timara unahiji I-rnotski i na drugom mjestu, koji je od osvojenja spadao u njegov odžakluk. Po padu Imotskog timar je uzeo Abdulah koji je umro, a iza sebe nije ostavio djece. PoAbdulahovoj smrti timar je predan Ahmedu. Hamom mostarskog kadije Mehmed Emina,

kapetana Zej-nulabidina i dizdara mustahza Saliha timar je ostao u posjedu prijašnjegvlasnika Ah-meda. Kopiju je ovjerio mostarski kadija Hadži Alija. Pri vrhu dokumenta nalazi se naredba dizdara mostarske tvrđave da stvar izvidi.

116

1745.(1158, šaban 10) AT IX/404Berat sultana Mahmuda I. kojim se Muhamedovu sinu Muhamedu dodjeljuje timar u I-motskom u iznosu od 1 600 akči. Za taj timar bit će čuvar mostarske tvrđave.

117

1746.(1159, zulkada) AT XVII/802 Temesuk kojim posada tvrđave (?) potvrđuje da su od Hasana i Huseina Pitića primili 2 551 groš i 19 para za isplatu plaće vojnicima tvrđave. Tvrđava je navedeneovlastila za uzvrat da pobiru prihode od „Šemiasela“ od njihovih odžakluka. Među

svjedocima na prvom mjestu se nalazi Alijaga, kapetan Ljubuškog.

1181745.(1158, zulhidže 4) AT XIX/945 Kopija berata kojim se Ibrahimu dodjeljuje timar od 1 600 akči u nahiji Imotski, uimotskoj varoši i na drugom mjestu, vezan uz vršenje dužnosti čuvara mostarske tvrđave. Na ovaj položaj došao je poslije smrti brata Ahmeda, koji iza sebe nije ostavio djece. Berat je izdan u Travniku uz molbu dizdara mostarske tvrđave Saliha.

1191746.(1159,muharem27) AT VI/300 Berat sultana Mahmuda I. izdan Aliji na timar u nahiji Imotski u visini od 1 600akči. Za čuvara mostarske tvrđave postavlja se, nakon smrti Mustana sina Ahmeda,njegova brata.

1201746. (1158, džumada II) AT V/205

Mahzar mostarskog kadije Mehmed Emina (pečat na poleđini) te zapovjednika ivojnika mostarske tvrđave upućen sultanu u kome mole da se timar od 1 600 akči, koji je prije bio vezan za vršenje službi u imotskoj tvrđavi, prenese na mostarsku tvrđavu.Berat na timar neka se izda čuvaru mostarske tvrđave Ahmedu.


38/20538

1211747.(1160) AT VI/262 Temesuk kojim Ahmedagina kći Alijja Selmanagić potvrđuje daje HasanagiPitiću prodala dotrajalu kuću (kuhinja, soba, čardak, ahar i avlija) za 3 000 akči. Kuću jenaslijedila iza muževe smrti - Sunullah efendije.

122

1747.(1160, rebia I 1) AT VIII/369 Teskera kojom mutevelija vakufa Hasana Tomaševića Muhtar Ibrahim sinAhmedov potvrđuje da je od Hasanage Pitića primio 6 000 akči dugovanja pokojnogSumulaha Ha-džimemića koji je za navedeni dug založio kuću. Tu kuću je kupio Pitić inavedeni dug vratio vakufu.

123

1748.(1161, safer 16) AT XII/836 Temesuk kojim Ibrahimov sin Salih Ševa potvrđuje daje Hasanu Pitiću prodaozemlju u Blatnici za 100 groša.

124

1748.(1161, džumada II 21-30) AT HI/102

Memur. . . (potpis nečitak) potvrđuje daje prodao prihode svoje malikane i svogaortaka Sulejman-bega u Rakitnu za godinu 1748. Hadži Hasan-agi i Hadži Husein-agi za400 groša.

125

1748.(1161, zulhidže 22) AT XVII/831 Isprava o raspodjeli ostavštine pokojnog Derviš Mehmeda Bakamovića, sinaSalihova iz Sinanpašine mahale u Mostaru. Raspodjelu ostavštine izvršio je mostarski

kadija Jahja Musazade (u pečatu).

126

1749. (1162, šaban) AT XVII/823 Teskera mutevelije Hadži Hasana Tomaševića vakufa Ibrahima kojom potvrđujeda je vratio dug vakufu.

1271750.(1164) AT XVII/809 Tapunama službenika Mehmeda izdana Hatidži i Abidi na posjede njegovemalikane u Baćevićima.


39/20539

128

1751.(1165) AT V/247 Isprava kojom kapetan Zulkar potvrđuje da je Ahmedaginu sinu Hasanagi Pitiću poklonio pola baštine u selu Hotanj, blagajski kadiluk. Ona je ranije bila u sastavu malikane bivšeg stolačkog kapetana Osmanagina sina Ismailbega.

1291751.(1165) AT III/101 Memur. . . (potpis nečitak) potvrđuje da je Osmanagin sin Ismail-beg, bivši stolačkikapetan, prodao Hadži Ahmedovu sinu Hasan-agi Pitiću posjede svoje malikane u selu Ho-tanj - blagajski kadiluk - za 665 groša.

130

1752.(1166) AT IX/445 Teskera kojom Huseinaga Lakišić, Husein Džabič, Mehmedaga Humo, SalihagaDizdar i Omer Butun potvrđuju da su od Ahmedbaše Zalića naplatili 1125 akči. Taj iznos je vaku-hu svoje mahale vodoinstalater Alija koji je umro prije nego je vratio dug. Zatomu je zaplijenjena kuća u kojoj stanuje navedeni Zalić koji je platio dug.

131

1752. (1166, rebia 26) AT XVI/792 Hudžet mostarskog kadije Alije kojim ženu pokojnog Hasana Pitića, Ajnu, postavlja za štićenicu malodobnoj djeci.

1321752.(1165, redžep 24) AT V/239 Temesuk kojim Halilaga Dizdar potvrđuje da je Ahmedovu sinu Hasanu Pitiću prodao posjede u Crkvenici, mostarski kadiluk, za 400 groša.

133

1752.(1165, šaban 9) AT IX/449 Hudžet mostarskog kadije Ahmeda (u pečatu) kojim Ahmedovu kći Aliju postavljaza štićenicu malodobnog unuka Saliha, Huseinova sina.

134

1752.(1166, ramazn 24) AT XVH/825 Hudžet mostarskog kadije Hadži Alije (u pečatu) kojim rješava spor oko dugovanjanastao između Huseinova sina Mustafbega i nasljednika pokojnog Hasana Pitića. Dvadokumenata.


40/20540

135

1753.(1167) AT VI/258 Arzulah Ajnije upućen bosanskom valiji u kome se žali na Huseinova sinaMustafu,bra-tić pokojnog muža Hasana (Pitića) traži ponovnu diobu ostavštine i moli daizda bujrunt-ija, pregleda hudžet suda i odbije zahtijev spomenutog Mustafe.

136

1753.(1166, rebia II 26) AT V/235 Hudžet mostarskog kadije (u pečatu) kojim rješava daje Ali-agina kći Ajna postavljena za tutora malodobnoj djeci preminulog Ahmedova sina Hasana Pitića izĆose Havadže mahale. Tu se određuje da za svakpdnevno uzdržavanje svakoga djetetadnevno troši po 4 pare za hranu, odjeću i druge potrebe. Dalje se određuje da se i dvijemasluškinjama za hranu i odjeću daje po jedna para dnevno.

137

1753.(1166, džumada II) AT IX/428 Temesuk kojim Ahmedova kći Alija potvrđuje da je prodala svojoj nevjesti Ajnidio nasljedstva — šestinu — što je naslijedila iza pokojnog sina Hasana za 36 000 akči.

138

1753. (1166, džumada II 19) AT HI/109 Hudžet mostarskog kadije Hadži Alije ( u pečatu) kojim, na temelju izjavasvjedoka, rješava da je kuća Alina sina Hasana sujoldžije iz Ćose Havadže mahale uMostaru, koji je umro u inozemstvu, vlasništvo Huseinova sina Ali-baše iz Ali-beg Lafemahale u Mostaru.

139

1754. (1168, muharem 1) AT VIH/368 Tefter vakufa Muhtar Ibrahim efendije ičinjen za mutevelije Mustafe u kojima senalazi popis petnaest osoba koje su uzimale novac na kredit iz vakufske blagajne. Tefter je ovjerio mostarski kadija Sulejman.

140

1754. (1168, rebia I) AT VI/279

Tefter (obnova poslovanja) Ahmed Pitića vakufa koji je ostavio za održavanjemekteba, učenje hatmi i drugo. Spominje se mutevelija Hasanov sin Ahmed Mula i popisosoba koje su godine 1751. i 1752. pozajmljivali na kredit novac od spomenutog vakufa — njih četrdesetak iz raznih mahala i mjesta (Mostara, Trebinja, Vrgorca i Počitelja).


41/20541

1411754. (1167, zulkade 16) AT X/451 Hudžet blagajskog kadije Ibrahima Muftizade (u pečatu) kojim rješava da se odDedina sina Ahmeda iz mahale Kosor, blagajski kadiluk, oduzme vinograd u Hotnju i preda djeci pokojnog Hasana Pitića.

142

1754.(1168, zulhidže 30) AT XX/966 Kopija berata izdana na molbu dizdara blagajske tvrđave. . . kojim se Mustanusinu Mehmedu dodjeljuje timar od 1 400 akči u selu Stanić, nahija Imotski, vezan završenje dužnosti čuvara blagajske tvrđave. Timar je ranije uživao i dužnost čuvara vršionjegov brat Halil, koji je otišao u drugu zemlju, pa se ne zna je li živ ili je mrtav.

143

1755, (1169, muharem 25) AT IVI78 Hudžet nevesinjskog kadije Mehmeda (u pečatu) kojim rješava da se Saima,tutorica malodobnog Salihova sina Arslana Goluba, nagodila, nakon dugog sporenja, sMehmedo-vim sinom Ahmet-agom iz Fatnice, nevesinjski kadiluk. Saima je iz Mostara.Ona je isplatila spomenutom Ahmet-agi 82 groša za zemlju u Osredini, Kukričju iDavidovićima - džemat Fatnica.

1441756.(1169, redžep 17) AT V/229

Berat izdan azbanu petog džemata mostarske tvrđave Huseinu povodom dolaskana vlast novog sultana kojim mu se određuje dnevna plaća u visini od 7 akči.

1451756.(1169, šaban 9) AT IV/193 Berat novog sultana izdan martolozima prvog džemata mostarske tvrđave kojimim se određuje plaća po 6 akči dnevno.

146

1756. (1169, šaban 9) AT VII/301 Berat sultana Osmana III. izdan ćehaji farisanu mostarske tvrđave Aliji povodomdolaska na prijesto novoga sultana kojim mu se određuje dnevna plaća u visini od 20akči.

1471756. (1169, zulkade 8) AT IV/189 Arzulah nekog Alije upućen bosanskom valiji u kome se žali na zakupnika

malikane Is-mail-age. Zakupnik je bespravno napao na posjede njegova timara u Bekiji itraži od raje, koja obrađuje zemlju, da mu plaćaju desetinu. Alija je ovaj timar naslijediood preminulog brat Abdulaha koji je bio topčija u imotskoj tvrđavi koju je neprijateljzauzeo godine 1127.(1714/1715).


42/20542

1481756. (1169, zulhidže 1-10) AT IX/427 Hudžet mostarskog kadije Sulejmana kojim rješava daje Hasanov sin AhmedbegPitić podijelio s Ibrahimovom kćeri Fatimom po pola vinograd na Zgonima i u Vihovićima.Vinograd je ranije zasadio Fatimin muž Ahmed i, po ustaljenom običaju, on se s vlasnikomdijeli na pola.

149

1756.(1170) AT XVIII/887 Taounama zaima Derviša izdana braći Šabanu i Huseinu kojom im daje na obrađiva-nje zemlju svoga zeameta što se nalazi u . . .

150

1757.(1171, safer 15) AT VIII/392 Prijepis teskere Mehmed paše Muhsinovića izdane povodom dolaska novogsultana na prijesto, kojom se obnavlja berat izdan čuvaru mostarske tvrđave Aliji. Završenje nove dužnosti dan mu je timar u varoši Imotski u iznosu od 1 600 akči.

1511758. (1172, safer 2) AT XII/588 Arzulah čuvara blagajske tvrđave Mehmeda upućen valiji kojim se žali da neki iz

drugih mjesta izgone stoku na ispašu njegovog timara u Snežnici i pričinjaju mu štetu.

152

1759. (1173, safer 21) AT X/475 Popis knjiga što ih je ostavio Banusseade Ahmedaga iz Mostara. Knjige su se ranijenalazile u kući mostarskog muftije Ahmeda, a sada se nalaze kod muftije Saliha. Ostavio je 69 svezaka iz islamistike. Tri knjige se nalaze kod mula Omera, imama u Potocima.Kod nekih djela stoji da su ih prepisali: Mustafa Golić, Šehović, Mustafa Džikić, Salih

Selimho-džić. Popis rukopisa je sastavio i pečatom ovjerio mostarski kadija Mustafa.

153

1758. (1172, rebia II 15) AT XII/583 Arzulah čuvara blagajske tvrđave Mehmeda upućen valiji u kom se žali nastanovnike mahale Šipovica i Lupčin, blagajski kadiluk, neće da plaćaju desetinu nazemlju,

1541758. (1172, ševal 11-20) AT XXI/1003Popis stočara... nahije Blagaj, izvađen iz novog carskog deftera, pisan ‘sijakat pismom’- (u obliku brojeva).


43/20543

155

1760. (1173, ševal 2) AT XII/586 Arzulah Mehmed spahije upućen valiji u kome se žali na Memi spahiju i drugekoji iz-”gone stoku na ispašu na njegov timar u Šipovici i Lubčinu - blagajski kadiluk, i pričinjaju mu štetu.

Pri vrhu dokumenta je ispisana naredba kadije da to spriječi.

156

1761. (1175, rebia II) AT X/465 Temesuk kojim Emina potvrđuje da je od Hasana Pitića iz Mostara primila opremuza udaju u vrijednosti od 25 360 akči. To je primila, prema tefteru, zato što je u njegovojkući bila sluškinja deset godina. Prije nje je devet godina služila njezina pokojna sestraTenzila.

157

1761. (1175, šaban 1-10) AT XVI/782 Temesuk kojim Hasanova kći Hatidža Pitić potvrđuje da je svoj dio nasljedstvadala braći Ahmedu i Aliji, a oni su nju opremili i dali joj opremu za udaju.

158

1762.(1176) AT XII/566 Teskera imama džamije u Dračevu, Ahmeda, kojom potvrđuje da je od OmeraHadži-osmanovića iz Ljubinja primio 550 akči od vakufske zemlje u Veličanima što ju jeobrađivao.

159

1762.(1176, muharem 10) AT V/215

Arzulah čuvara mostarske tvrđave Alije upućen Porti u kome moli da mu se izda berat na timar od 1 600 akči u Bekijijerje original zagubio.

1601762. (1176, muharem 10) AT X/492 Arzulah mutevelije Koski Mehmed-pašina vakufa u Mostaru upućen bosanskomvaliji u kome ga

Documents

R E G E S T A Franjevačkog arhiva u Mostaru 1446-1862