RAČUN DOBITI I GUBITKA (izvještaj o dobiti)Račun dobiti i gubitka je izvještaj koji korisnicima informacija osigurava informacije o uspjehu poduzeća, odnosno to je kumulativni prikaz prihoda i rashoda i financijskog rezultata za određeno obračunsko razdoblje. Sastavlja se zadnji dan obračunskog razdoblja.To je izvještaj koji se sastavlja na kraju obračunskog razdoblja, a najčešće se odnosi na jednu godinu. Za razliku od bilance koja se odnosi na određeni datum, tj. trenutak, izvještaj o dobiti se odnosi na cijelo razdoblje.Cilj izvještaj o dobiti: da korisnicima računovodstvenih informacija ukaže na promjenu kapitala i to prije svega zarađenog kapitala između dva datuma bilance.Promatra se kao pomoćni izvještaj bilance. Osnovna veza između bilance i izvještaja o dobiti jesu upravo promjene na kapitalu.Izvještaj o dobiti sastoji se od: - prihoda - rashoda - financijskog rezultataPrihod utječe na povećanje kapitala.

RAČUNOVODSTVO PRIHODA I RASHODAPRIHODI

Prihodi su prodajne vrijednosti poslovnih učinaka (proizvoda i usluga) uključujući i sve oblike dobivenih naknada. Povećanje ekonomskih koristi tijekom obračunskog razdoblja u obliku priljeva ili povećanja sredstava, ili smanjenja obveza što ima za posljedicu povećanje glavnice, osim onog u svezi sa uplatama od strane sudionika u glavnici.Prihodi su povećanje dobara u poduzeću tako dugo dok to predstavlja ostvarenje primitka te se priznaju i evidentiraju onda kada su stvarno nastali i kada su izvjesni.

Po njihovom pojavnom obliku u poslovnom procesu se mogu pojaviti kao:1. redovni prihodi: su oni koji se ostvaruju redovnom poslovnom aktivnosti

poduzeća, kao i prihodi od korištenja resursa poduzeća od strane drugih.- prihodi poslovanja (nastaju kao rezultat osnovne djelatnosti poduzeća. Pojavljuju

se redovito i često i u masi ukupnih prihoda čine najznačajniji dio, a to su npr. prihodi od prodaje proizvoda i robe, prihodi od pružanje usluge…)

- prihodi financiranja (ostvaruju se temeljem plasmana slobodnih financijskih sredstava. Javljaju se u obliku pozitivnih kamata, pozitivnih tečajnih razlika, prihodi od dividendi, prihodi od udjela u neto dobiti)

2. izvanredni prihodi: nastaju kao posljedica izvanrednih događaja i transakcija, te se zbog toga i odvojeno iskazuju. posljedica su neplaniranog smanjenja obveza ili povećanja imovine. Ne pojavljuju se redovito, ne mogu se planirati niti predvidjeti. Najčešći su prihodi od prodaje dugotrajne imovine, prihodi od prodaje sirovina, materijala i rezervnih dijelova, prihodi od naplate raznih potraživanja iz prethodnih godina, inventurni viškovi, otpis obveza…)

Primici predstavljaju ulaske novca u poslovne procese.Učinci su aktivnosti u ostvarenju cilja poduzeća koji rezultiraju prodajom određenih proizvoda ili usluga na tržištu.

RASHODI

Rashodi su smanjenje ekonomskih koristi tijekom obračunskog razdoblja u obliku odlijeva ili smanjenje imovine odnosno povećanje obveza što za posljedicu ima smanjenje glavnice.Rashodi su ulaganja u poslovni proces koja predstavljaju potrošnju dobara u stvaranju učinka i priznaju se kada su nastali ali i onda kada su mogući.

Troškovi koji nastaju u poduzeću mogu se podijeliti na:1. troškovi proizvodnje ili proizvoda- oni troškovi koji su nastali u proizvodnim dijelovima poduzeća- ulaze u vrijednost nedovršene proizvodnje i gotovih proizvoda- u troškove proizvodnje ubrajamo sljedeće troškove

a) troškove direktnog materijalab) troškove direktnog radac) opći troškovi proizvodnje (OTP) (grijanje, struja, voda…)

- troškovi proizvodnje će postati rashodi kada se prodaju gotovi proizvodi u kojima su oni sadržani

2. troškovi razdoblja- oni troškovi koji su nastali u neproizvodnim dijelovima poduzeća (uprava, nabava,

prodaja i slično)- ne ulaze u vrijednost nedovršene proizvodnje i gotovih proizvoda, već su oni

odmah rashodi onog obračunskog razdoblja kada su nastali- troškovi razdoblja su najčešće:

a) troškovi upraveb) troškovi prodaje

U poslovnom procesu se mogu pojaviti kao:1. redovni rashodi:- rashodi poslovanja – to su troškovi sadržani u prodanim gotovim proizvodima i

troškovi razdoblja. nastaju kao posljedica obavljanja osnovne djelatnosti poduzeća. Njihova visina i struktura ovisi u vrsti učinka i obujmu poslovanja, te o metodama obračuna troškova.

- rashodi financiranja - nastaju kao posljedica korištenja tuđih novčanih sredstava. Pojavljuju se u obliku negativnih kamata, negativnih tečajnih razlika…

2. izvanredni rashodi – su oni koji su nastali kao rezultat izvanrednih događaja i transakcija i zbog toga se odvojeno iskazuju. imaju za posljedicu smanjenje vrijednosti imovine ili nastanka obveza. Ne nastaju redovito u poslovanju, teško se predviđaju – rashodi od prodaje dugotrajne imovine (ono što je neotpisano), rashodi od prodaje sirovina, materijala i rezervnih dijelova, kazne, penali, naknadne štete, naknadno utvrđeni rashodi iz prethodnih godina, inventurni manjkovi…

Sučeljavanje prihoda i rashoda provodi se u trenutku utvrđivanja FR za određeno razdoblje. Sučeljavanje se provodi tako da se u odnos stave ostvareni prihodi i odnosi rashodi. Odnosni rashodi su dio troškova nastalih u obračunskom razdoblju, a koji su vezani na ostvarivanje, tj. koji su bili nužni za ostvarivanje prihoda tog obračunskog razdoblja.Izdaci – smanjenje gotovineUtrošci – fizičko ulaganje materijalnih vrijednosti i dobara u stvaranju učinka

Troškovi – najznačajniji dio rashoda. Nedospjeli rashodi koji predstavljaju vrijednosno izražene utroške rada, imovine te tuđih usluga u poslovnom procesu radi stvaranja učinka i dijele se na: troškove proizvoda i troškove razdobljaFinancijski/poslovni rezultat – se utvrđuje razlikom prihoda i rashodaAko prihodi prelaze rashode obračunskog razdoblja, tada poduzeće iskazuje poslovni rezultat koji se naziva dobit, i obrnuto, ako su prihodi manji od rashoda obračunskog razdoblja, tada poduzeće iskazuje poslovni rezultat koji se naziva gubitak (negativni poslovni rezultat).Financijski rezultat se zaključuje na kraju računovodstvenog razdoblja (mjesečno, tromjesečno, polugodišnje ili godišnje). Da bi se utvrdio poslovni rezultat potrebno je zaključiti konta prihoda i konta rashoda.

Forma zvještaja o dobitiA. POSLOVNI PRIHODIB. POSLOVNI RASHODIC. FINANCIJSKI PRIHODID. FINANCIJSKI RASHODIE. DOBIT IZ REDOVITIH AKTIVNOSTI (A+C)-(B+D)F. IZVANREDNI PRIHODIG. IZVANREDNI RASHODIH. DOBIT IZ IZVANREDNIH AKTIVNOSTI (F-G)I. BRUTO DOBIT (E+H)J. POREZ NA DOBIT (35% OD I)K. NETO DOBIT (I-J) −> može se dalje rasporediti: za isplatu dividende dioničarima,

za ostale obveze prema ulagačima, za različite rezerve, za pokriće prenesenog gubitka iz prošle godine −> kad se sve podmiri ostatak neto-dobiti se prenosi na zadržanu dobit ili se može podijeliti u dividende.

Neto dobit je poslovni rezultat koji u cijelosti pripada vlasnicima poduzeća.Neto dobit je utemeljena je na prihodima i rashodima tj. razlici prihoda i rashoda.

IZVJEŠTAJ O NOVČANOM TOKUFinancijski izvještaj je izvještaj koji se temelji na novcu i novčanim ekvivalentima. Novac – na svim računima i gotovinaNovčani ekvivalenti ili surogati novac – sva ulaganja (u vrijednosne papire) ili plasmani s rokom dospijeća do 3 mjeseca.

Temelji se na novčanom toku −> imovina = obveze + kapitalPodjela imovine:

1. novčana imovina2. nenovčana imovina

- promjena novca i novčanih ekvivalenata rezultira promjenom obveza, kapitala i nenovčane imovine

- povećanje novca i novčanih ekvivalenata rezultira povećanjem obveza i kapitala, kao i smanjenjem nenovčane imovine- smanjenje novca i novčanih ekvivalenata rezultira smanjenjem obveza i kapitala, kao i povećanjem nenovčane imovine

Važan je u razvijenim financijskim tržištima. Upitna primjena i kontrola. Većina država ga ni nema. Osnova kapitala: 90% d.d., a 10% ostalo.Financijski izvještaji su za: - vanjske korisnike (dioničari…) - potrebe države

Metode manipuliranja:1. pump and dump −> podigni cijene i onda prodaj2. trash and cash3. insider tradnig −> unutarnja krtica daje informacije

S izvještajem o novčanom toku se može najmanje manipulirati. Sva poduzeća ga moraju sastaviti. Danas se radi izvještaj iz 1987 – FASB:

temelji se na financijskim kategorijama (novac, svi financijski instrumenti koji se brzo mogu pretvoriti u novac)

ulaganja u vrijednosne papire (do 3 mjeseca)Ovaj izvještaj ukazuje na promjenu financijske situacije koja se neprestano mijenja

Metoda sastavljanja:1. DIREKTNA −> izvještaj o novčanom toku uvijek pokriva neko razdoblje

Sastoji se od 3 djela:a) poslovne aktivnosti

pokazuju novčane primitke i izdatke primitci: od naplate potraž., prodaje u gotovini, dividende, kamate izdaci: plaćanje trošk., plaća, osiguranja, kamate, dobavljači novčani tok = NP - NI

b) investicijske aktivnosti pokazuju novčane primitke i izdatke primitci: od prodaje dugotrajne imovine, vrijednosnih papira na

sekundarnom tržištu, povrata glavnice prethodno odobrenih kredita izdaci: od nabave materijala i sirovina, ulaganja u vrijednosne papire Novčani tok = NP –NI

c) Financijske aktivnosti Aktivnosti financiranja poduzeća Primitci: od emisije dionica, obveznica, primljenih kredita Izdaci: od otplate glavnice kredita, za otkup dionica, za dividende Novčani tok = NP-NI

−> čisti novčani tok = A + B + C (zbroj svih novčanih tokova)2. INDIREKTNA

Razlikuje se od direktne samo u sadržaju poslovnih aktivnosti Novčani tok od poslovne aktivnosti sastavlja se na sljedeći način: Neto dobit + amortizacija ± kratkotrajne imovine i kratkoročnih obveza

= novčani tok od poslovnih aktivnosti Temelji se na početnoj i završnoj bilanci i izvještaju o dobiti bruto bilance Koristan za investitore, dioničare, kreditore

Najčešće se u praksi novčani tok od poslovne aktivnosti računa kao zbroj neto dobiti i amortizacije, što je najbliže novčanom toku.

BILJEŠKE UZ FINANCIJSKE IZVJEŠTAJEObavljaju se uz prethodne financijske izvještaje2 djela: a) značajne računovodstvene politike- računovodstvene politike su metode, načela, postupci na temelju zakona i računovodstvenih standarda koji su korišteni u sastavljanju i objavljivanju financijskih izvještaja- računovodstvene politike se obično objavljuju u bilješkama uz financijske izvještaje b) pojašnjenja pojedinih pozicija financijskih izvještaja- bolji pregled detalja

Bilješke uz financijske izvještaje idu nakon temeljnih financijskih izvještaja Temeljne financijske izvještaje treba dostaviti u trgovački registar Bilješke su uvijek ispod ili iza temeljnih financijskih izvještaja U bilješkama su sadržani podaci, detalji i upute za korisnike izvještaja Temeljni financijski izvještaji trebaju biti jasni i pregledni, a to znači da detaljne

podatke i informacije iz izvještaja treba prenijeti u bilješke

RAČUNOVODSTVENI PROCESA. Input −> poslovni događaji, transakcijeB. Proces −> odvija se u poslovnim knjigamaC. Output

Proces računovodstvene obrade podataka1. prikupljanje podataka o nastalim poslovnim događajima- poslovni događaj mogu nastati unutar poduzeća i u okruženju- uz to se vezuje načelo dokumentiranosti1. analiza poslovnih promjena ili događaja - cilj analize poslovnih događaja je utvrditi da li je stanoviti poslovni događaj ujedno

i knjigovodstveni nakon čega slijedi evidencija u poslovnim knjigama- uvjeti da bi poslovni događaj bio predmet knjigovodstvene evidencije:

o da su nastalio da su dokumentiranio da su izraženi u novcuo da utječu na primjenu stanja i kretanja imovine, obveza, kapitala, prihoda,

rashoda i poslovnih rezultata2. unos podatak u datoteku - obrada podataka u dnevniku

- obrada podataka u glavnoj knjizi++3. sastavljanje računovodstvenih izvještaja

a) temeljni financijski izvještaji (eksterni) – predstavljaju standardizaciju računovodstvenih informacija (bilanca, …)

b) interni financijski izvještaji – namijeni unutarnjim korisnicima. Nisu standardizirani. Forma se kreira prema zahtjevima pojedinih korisnika

sastavljanje pokusne ili bruto bilance

POSLOVNE KNJIGEPoslovne knjige su evidencije u koje unosimo podatke o nastalim poslovnim događajima, kako kronološki tako i sustavno. Skup evidencija koje poduzeće vodi da bi osiguralo potrebne podatke o svom poslovanju. Strogo dokumentirana evidencija i formalna evidencija.Prema zakonu o računovodstvu, trgovačka društva moraju voditi:

Glavnu knjigu Dnevnik Pomoćne knjige

GLAVNA KNJIGAGlavna knjiga je osnovna poslovna knjiga u koju se sustavno i kronološki upisuju poslovni događaji na imovini, obvezama, kapitalu, prihodima, rashodima i financijskom rezultatu po načelu dvojnog knjig. Ona je skup konta koji su u glavnoj knjizi razvrstani određenim redoslijedom koji određuje kontni plan. Nastaje raščlanjivanjem bilance na sastavne dijelove.Za konta imovine, obveze i kapitala obično se kaže da su to KONTA STANJA jer se za njih podaci o stanju imovini, obvezu i kapitalu prenose u bilancu.Za konta prihoda i rashoda kaže se da su to KONTA USPJEHA jer podaci o iznosima ostvarenih prih.i rash. u određenom razdoblju prenose u izvještaj o dobiti za to razdoblje.DNEVNIK

Dnevnik je osnovna poslovna knjiga u koju se kronološkim redoslijedom evidentiraju svi knjigovodstveni poslovni događaji – dnevnik je kronološka evidencija. Ima kontrolnu funkciju. Dnevnik sadrži sve informacije o jednom poslovnom događaju na jednom mjestu.Nakon svake poslovne promjene dnevnik treba biti uravnotežen (duguje = potražuje).

Tehnika vođenja dnevnika:a) klasična

znači dnevnike kartoteka, dnevnik se nalazi u instrumentu za knjiženje knjiženje se vrši tako da je na kontu glavne knjige original, a kopiranjem na

dnevniku ostaje kopijab) suvremena

znači da se radi na kompjutoru, knjiženje se unosi u kompjutor ispis dnevnika ili glavne knjige moguć je u svakom trenutku

POMOČNE KNJIGE

−> dopuna ili razrada podataka glavne knjigeVrste:

druge pomoćne knjige analitičke evidencije

Knjiga blagajne je pomoćna poslovna knjiga kojoj je svrha osiguravanje svakodnevne kontrole raspolaganja novčanim sredstvima. Knjiženje se provodi odmah po nastanku poslovnog događaja – dnevna ažurnost. Iskaz je uplata gotovine u blagajnu i isplata gotovine iz blagajne. Knjiženje gotovinskih primitaka i izdatak naziva se blagajnički izvještaj. Mora se svakodnevno utvrditi saldo i uskladiti sa stanjem novca u blagajni – kontrolna funkcija.Knjiga dugotrajne imovine (knjiga inventara) je «matična knjiga» u kojoj su sakupljeni svi podaci o pozicijama dugotrajne imovine od nabave do njihova otuđenja (likvidacije). Pomaže pri provođenju inventure. Podaci o nabavi i otuđenju pojedinih pozicija dugotrajne imovine unose se kronološkim redom. Ova knjiga se ne zaključuje na kraju poslovne godine za razliku od osnovnih poslovnih knjiga i analitičke evidencije dugotrajne imovine

ANALITIČKO KNJIGOVODSTVOAnalitičko knjigovodstvo je detaljan pregled stanja iskazanog zbrojno na sintetičkom računu glavne knjige. Glavna knjiga je izvor svih zbirnih knjigovodstvenih podataka, a analitičko knjigovodstvo je izvor detaljnih podataka pojedinih dijelova imovine, kapitala i obveza.

ANALITIČKO KNJIGOVODSTVO DUGOTRAJNE MATERIJALNE IMOVINEZa svaki predmet se otvara poseban analitički konto. Ova konta se otvaraju u momentu nabave tj. stjecanja predmeta dug.mat.imovineNa ovim kontima za svaki predmet u procesu nabave iskazuje se struktura nastalih troškova nabave.Troškovi nabave dugotrajne imovine uključuje se:

1) kupovnu cijenu (cijena dobavljača iskazan u računu)2) troškovi prijevoza, ostali troškovi dopreme3) troškovi montaže i svi ostali troškovi4) nepovratni porezi, carina i druge uvozne pristojbe5) kod građevinskih objekata u troškove nabave uključuju se i troškovi projektne

dokumentacije, troškovi nadzora i drugi troškovi

ZALIHE KRATKOTRAJNE IMOVINEZalihe su sredstva:

koja se drže u redovnom tijeku poslovanja – namijenjena prodaji u procesu proizvodnje za takvu proizvodnju u obliku materijala ili dijelova zaliha kosa se troše u proizvodnom procesu

Zalihe se dijele na 2 dijela:1. zalihe inputa – ulažu se u proizvodni proces (sirovine, materijal, rezervni dijelovi, sitni inventar)

2. zalihe outputa – nastaju kao produkt proizvodnog procesa (zalihe proizvodnje, gotovi proizvodi, trgovačka roba)

Vrste zaliha:1. trgovačka roba2. gotovi proizvodi3. nedovršena proizvodnja4. sir. i mat., rezervni dijelovi, sitni inventar, ambalaža, autogume

Osnovno obilježje zaliha je da im je vijek upotrebe kraći od 1 godine.

Vrijednost zaliha utvrđuje se po:1. trošku nabave2. netovrijednost koja se može realizirati

Vrijednosno usklađivanje zaliha – predstavlja smanjenje vrijednosti određene imovine uslijed potpunog ili djelomičnog zastarijevanja. To je svođenje vrijednosti zaliha na iznos koji se može realizirati tj. nadoknaditi kroz buduće korištenje ili eventualnu prodaju. Provodi se kada stvarna vrijednost ne odgovara knjigovodstvenoj vrijednosti tj. kada je stvarna vrijednost niža od knjigovodstvene.Razlozi usklađivanja:

ako su zalihe oštećene ako su u cijelosti ili djelomično zastarjele ako je smanjena njihova prodajna cijena

iznos bilo kojeg gubitka otpisivanja zaliha do neto vrijednosti koja se može realizirati i svi gubici zaliha trebaju se priznati kao rashod u razdoblju kad je nastalo otpisivanje.

Analitičko raščlanjivanje sirovina i materijala po vrstama, količini vrijednosti. Promjene na sirovini evidentiraju se:

u financijskom knjigovodstvu u materijalnom knjigovodstvu u skladišnoj evidenciji

ANALITIČKO KNJIGOVODSTVO ZALIHA SIROVINA I MATERIJALAU ovom analitičkom knjigovodstvu otvara se u pravilo po jedan analitički konto za svaku vrstu sirovina i materijala.Dokumenti za knjiženje u ovom analitičkom knjigovodstvu su:3. kod nabave – primka4. kod izdavanja u proizvodnju, tj. na drugom mjestu potrošnje (upotrebe) skladište

ispostavlja dokument – izdatnica5. kod prodaje sirovina i materijala - otpremnica6. kod knjiženja viškova i manjkova po inventuri – inventurne liste7. kod uništenja sirovina i materijala – zapisnik koji je sastavila komisija

Troškove nabave sirovina i materijala čine:1) kupovna cijena (cijena dobavljača iskazan u računu)2) zavisni troškovi nabave u koje ulaze troškovi prijevoza, troškovi osiguranja

u transportu, troškovi utovara i istovara3) carina i druge uvozne pristojbe4) nepovratni porez

Sirovine i materijal na skladištu mogu se evidentirati po stvarnim troškovima nabave i planskim vrijednostima:

Evidencija po stvarnom trošku nabavke: 1. FIFO (prva cijena ulaza, prva cijena izlaza) – metoda FIFO naziva se kronološka metoda. Materijal se iz skladišta izdaje po cijeni po kojoj je nabavljen tako dugo dok se ne iscrpe zalihe materijala po njihovoj nabavnoj cijeni. Nakon toga se materijal izdaje iz skladišta o cijeni slijedeće nabave i tako redom. 2. Metoda PROSJEČNIH CIJENA - primjenjuje se za obračun utroška materijala tako da se ukupna vrijednost materijala na zalihama dijeli se ukupnom količinom materijala na zalihama. Prije svake izdatnice izražava se nova prosječna cijena.

3. metoda LIFO – zadnja ulazna cijena, prva izlazna. Količinski izlaz sirovina se obračunava po prvoj ulaznoj cijeni sve dok se zalihe po toj cijeni ne utroše, nakon čega se prelazi na sljedeću posljednju cijenu.

4. metoda HIFO - količinski izlaz se obračunava po najvećoj ulaznoj cijeni sve dok se ne utroše zalihe po toj cijeni, nakon čega se prelazi na slijedeću najveću ulaznu cijenu. 5. metoda NIFO – ne može se koristiti zbog toga što se temelji na budućim ulaznim cijenama koje nisu prošle knjigovodstvo.

Evidencija po planskom trošku nabave:Metoda planskih cijena podrazumijeva se da za svaku vrstu SIM na početku razdoblja odredi planska ili stalna cijena po kojoj će se obračunavati svi ulazi, izlazi, nabave, utrošci zaliha po istoj cijeni bez obzira na stvarne troškove nabave. Svođenje planiranih troškova nabave na stvarne troškove nabave provodi se zbirno u sintetičkoj evidenciji glavne knjige. Planske cijene svedene su pomoću odstupanja na stvarne vrijednosti.Postoje dvije situacije:

a) planski trošak nabave je veći od stvarnog troška nabave – «pozitivno odstupanje» - knjiženjem utroška SIM, stvarni trošak je manji od planskog

b) planski trošak nabava je manji od stvarnog troška nabave – «negativno odstupanje» - knjiženjem utroška SIM, stvarni trošak je veći od planskog

Materijal u doradi, obradi i manipulacijiPostoje takve situacije kad poduzeće mora slati materijal i sirovine na doradu u drugo poduzeće da bi se mogle koristi u tehnološkom procesu. Nakon završene dorade materijal se vraća na skladište poduzeća po većoj vrijednosti.

ZALIHE REZERVNIH DIJELOVAPodjela:

1. veliki – spadaju pod dugotrajnu imovinu2. mali – zalihe se vode jednako kao zalihe SIM, ali kad se zaključi

konto 309, prenose se na konto 320

SITNI INVENTAR I NJEGOVO RAČUNOVODSTVENO PRAĆENJEKao sitan inventar tretira se sva ona imovina čiji je vijek korištenja duži o jedne godine a istovremeno je pojedinačna nabavna vrijednost mana od 1000kn

3 metode otpisa sitnog inventara:1) metoda 50% otpisa

stavljanjem sitnog inventara u upotrebu, 100% se otpisuje njegova vrijednost na teret troškova

2) metoda 100% otpisa stavljanjem sitnog inventara u upotrebu 50% se otpiše odmah, a 50% u

trenutku rashodovanja3) metoda kalkulativnog otpisa

sitan inventar se otpisuje kao i dugotrajna imovina. Prvo se utvrđuje stopa otpisa, a nakon toga godišnji iznos otpisa

ANALITIČKO KNJIGOVODSTVO PROIZVODNJEU okviru ovog analitičko knjigovodstva otvaraju se u pravilu:

1) analitičko knjigovodstvo mjesta troškova U analitičkom knjigovodstvu mjesta troškova evidentiraju se troškovi nastali na pojedinom mjestu troškova. Ovisno o vrsti djelatnosti, trgovačka društva će imati različita mjesta troškova; no najčešća proizvodna mjesta troškova možemo podijeliti na:

a) mjesta trošk.osnovne djelatnosti (pogon A, pogon B…)b) mjesta trošk.pomoćne djelatnosti (mehaničke radionice, transport)c) mjesta trošk.sporedne djelatnosti (proizvodnja ambalaže u tvornici

keksa…)d) mjesta trošk.neproizvodnih aktivnosti (nabava, prodaja, računovodstvo…)

2) analitičko knjigovodstvo nosioca troškova U analitičkom knjigovodstvu mjesta troškova otvara se konto za svakog nosioca troškova. U ovom se kontu iskazuju troškovi koji se odnose na određeni nosioc troška. Nosioci troška su procesi proizvodnje određenih proizvoda i procesi obavljanja određenih usluga. U ovom analitičkom knjigovodstvu po nosiocima troškova se prate:

a) direktni troškovi – u njih spadaju troškovi direktnog materijala i direktnog rada

b) indirektni troškovi – u njih spadaju opći varijabilni troškovi u proizvodnji i opći fiksni troškovi povezani s proizvodnjom

Funkciju konta u ovom analitičkom knjigovodstvu imaju tzv. radni nalozi koji se vode u proizvodnji po narudžbi. Na koncu razdoblja (mjesec, 3 mjeseca) sa konta nosioca troškova za količinu dovršenih proizvoda u toku razdoblja, troškovi se prenose u analitičko knjigovodstvo zaliha gotovih proizvoda. Na koncu razdoblja na kontu nosioca troškova (proces proizvodnje) ostaje iznos troškova koji se odnosi na nedovršenu proizvodnju, tj. na proizvodnju u toku na koncu razdoblja.

ANALITIČKO KNJGOVODSTVO GOTOVIH PROIZVODAU ovom analitičkom knjigovodstvu otvara se jedan konto za svaku vrstu proizvoda. Sadržaj tog konta jednak je sadržaju konta u analitičkom knjigovodstvu sirovina i materijala. Umjesto troškova nabave, zalihe gotovih proizvoda evidentiraju se po trošku proizvoda (trošku proizvodnje).U troškove proizvoda se uključuju:

a) troškovi direktnog materijalab) troškovi direktnog rada – direktne plaće radnika u proizvodnjic) opći troškovi proizvodnje – varijabilni diod) fiksni troškovi proizvodnje za iskorišteni normalni kapacitet

U analitičkom knjigovodstvu zaliha gotovih proizvoda ne iskazuje se struktura troškova proizvoda za pojedini proizvod. Podaci o strukturi sadržani su u obračunu troškova proizvodnje za određeno razdoblje.Za ovo knjigovodstvo ulaz, tj. povećanje zaliha gotovih proizvoda koji su primljeni iz proizvodnje knjiži se na temelju dokumenata koji se može zvati predatnica – primka.Za izlaz gotovih proizvoda, u pravilu, prilikom otpreme proizvoda kupcima ispostavlja se dokument otpremnica – izdatnica.

ANALITIČKO KNJIGOVODSTVO TRGOVAČKE ROBEOvo analitičko knjigovodstvo imaju trgovačka društva koja obavljaju djelatnost trgovine na malo i veliko. Tu se otvara poseban konto za svaku vrstu trgovačke robe.Zalihe robe mogu se evidentirati po nabavnoj ili po prodajnoj cijeni:Nabavnu cijenu čine: 1) kupovna cijena, tj. cijena dobavljača 2) zavisni troškovi nabave – troškovi prijevoza, dopreme, carina i uvozne pristojbe i nepovratni porezprodajnu cijenu čine: 1) nabavna cijena 2) marža

PDV se dodaje na prodajnu cijenu

ANALITIČKO KNJGOVODSTVO KUPACA – POTRAŽIVANJA OD KUPACAInformacije su potrebne funkcijama kao što su prodaja, financije, proizvodnja i zbog upravljanja kupcima. Daje nam sliku o bonitetu svakog kupca (koliki je kupac, koliki je postotak ukupnog prihoda, način plaćanja i rokovi plaćanja)Za svakog kupca koji za kupljene proizvode, robe i usluge svoju obvezu plaća preko ŽR-a otvara se poseban analitičko konto. Na kontu za pojedinog kupca iskazuje se nastanak potraživanja na temelju računa za isporučene proizvode, robu i za obavljene usluge.Na temelju dokumenata o naplati potraživanja u analitičkom knjigovodstvu za pojedinog kupca iskazuje se smanjenje potraživanja od kupaca.Na početku svake godine na analitičkom knjigovodstvu određenog kupca iskazuje se iznos još nenaplaćenih potraživanja koja su nastala po osnovi isporuka proizvoda i robe, i obavljenih usluga do 31.12. protekle godine.U toku godine na bilo koji dan zbroj strane duguje za pojedinog kupca pokazuje iznos koji je bio raspoloživ za naplatu, tj. pokazuje iznos mogućeg priljeva novca kod pojedinog kupca.Na potražnoj strani za pojedinog kupca zbroj strane potražnje pokazuje stvarni priljev novca po osnovi naplate potraživanja od pojedinog kupca.Ove iste podatke sintetički za sve kupce pokazuje sintetički konto kupaca u glavnoj knjizi. Zbroj prometa svih analitičkih konta kupaca mora odgovarati zbroju prometa sintetičkog konta kupaca.U analitičkom knjigovodstvu za pojedinog kupca saldo na određeni dan pokazuje još nenaplaćeni iznos potraživanja od određenog kupca na taj dan. Taj saldo ujedno pokazuje koliki priljev novca možemo očekivati u određenom roku od tog kupca. U pravilu rok plaćanja je određen dogovorom između prodavatelja i kupca. Uobičajeno je da se rok potraživanja od kupaca određuje u razdoblju od do 15 dana. Duži rokovi su naravno mogući, dali već kod tih rokova dogovara se kreditni odnos i obveza za kamatu.U slučaju kašnjenja plaćanja od strane kupca, prodavatelj ima pravo od roka dospijeća do dana plaćanja tražiti plaćanje zatezne kamate. Na iznos zatezne kamate koja se obračunava kupcu za koju će trgovačka društva poduzeti zakonske mjere naplate, u

analitičkom kontu se iskazuje povećanje potraživanje od kamata. Upravo zbog zateznih kamata u sadržaju analitičkog konta kupaca predviđeno je i mogućnost iskazivanja roka dospijeća svakog pojedinog potraživanja i potrebne podatke za obračun zatezne kamate.Otvara se poseban konto za: a) kupce u inozemstvu b) kupci u zemljiUz ova dva konta otvaraju se u posebna 2 analitička konta.Sadržaj konta u analitičkom knjigovodstvu kupaca u inozemstvu jednak je sadržaju analitičkih konta kupaca u zemlji. Potrebno je osigurati podatke u kunskoj protuvrijednosti iznosa strane valute i o iznosu strane valute za koju se iskazuje protuvrijednost u kunama. U skladu s postojećim propisima iznosi iskazani u stvarnoj valuti iskazuju se u knjigovodstvu u kn uz promjenu srednje tečaja HNB-e na dan nastanka transakcije.

ANALITIČKO KNJIGOVODSTVO DOBAVLJAČA

Potrebno je za upravljanje dobavljačima a to su nabava, financije i proizvodnja. Daje nam sliku o bonitetu dobavljača (način plaćanja, odgoda, tko su sponzori)U ovom analitičkom knjigovodstvu otvara se poseban analitički račun za svakog dobavljača. Sadržaj konta u ovom knjigovodstvu jednak je sadržaju analitičkih konta u analitičkom kontu kupaca.Razlika je u ekonomskom sadržaju po tome što se na kontu dobavljača iskazuju obveze.U ovom se analitičkom knjigovodstvu povećanje obveza knjiži na temelju računa dobavljača.Ovi se računi obično zovu ulazni računi.Račun koje izdajemo kupcu – izlazni računi.Na temelju dokumenata o odljevu novca sa ŽR-a se iskazuje smanjenje obveza prema određenom dobavljaču.Stanje obveza na određeni dan utvrđuje se tako da se od zbroja strane potražnje u koju je uključeno i početno stanje oduzme zbroj dugovne strane. Zbroj strane duguje pokazuje iznos u toku razdoblja plaćene obveze određenog dobavljača. Zbroj strane potražnje s uključenim početnim stanjem pokazuje iznos koji je trebalo platiti dobavljaču.

U sintetičkom knjigovodstvu u pravilu se otvaraju dva sintetička konta za dobavljače:a) Dobavljači u inozemstvub) Dobavljači u zemlji

Uz svaki sintetički konto otvara se posebno analitičko knjigovostvo.Na kontu dobavljača u inozemstvu uz iznose u kunama iskazuju se i iznosi u stranoj valuti. Na kontu dobavljača u inozemstvu iskazuju se devizne obveze.

Knjiga ulaznih računa (KUF)U ovu se knjigu, koja nema obilježje knjigovodstvene evidencije, upisuju svi ulazni računi prema redoslijedu njihovog primitka. Za svaki račun dodjeljuje se broj u knjizi ulaznih računa. Uz to za svaki račun se upisuju podaci o dobavljaču. Zbog toga što propisi o PDV-u za obveznike PDV-a zahtijevaju vođenje knjiga ulaznih računa s određenim podacima, umjesto dviju knjiga može se voditi jedna knjiga koja će zadovoljiti zahtjeve poreznog propisa i potrebe menadžmenta trgovačkog društva.

Knjiga izlaznih računa (KIF)U ovu se knjigu upisuju izlazni računi (osim računa za gotovinska plaćanja)Za svaki račun upisuju se podaci (tvrtka, mjesto) o iznosu potraživanja i o roku dospijeća potraživanja.Za obveznike PDV-a porezni propisi zahtijevaju vođenje knjiga izlaznih računa kojima se moraju osigurati podaci o PDV-u.U praksi se, u pravilu, za potrebe poreza i samog trgovačkog društva vodi jedna KIF u kojoj se osiguravaju svi potrebni podaci za svrhe poreza i potrebi samog trgovačko društva.

ANALITIČKO KNJIGOVODSTVO PLAĆASvaki zaposleni ima svoj konto. Evidencija radnog vremena, o normativima, efikasnost. Podaci o porezima, doprinosima, neto plaći iz tekućeg rada, naknada neto plaće.Podaci iz ove evidencije čuvaju se trajno.

ISPRAVLJANJE KNJIGOVODSTVENIH POGREŠAKABit svake knjigovodstvene pogreške je da je ona učinjena nesvjesno, tj. nenamjerno. Namjerne pogreške su falsifikati, tj. prijevare za koje se odgovara krivično.

Pogreške klasificiramo u dvije skupine:1) Formalne pogreške

Povrijeđena su knjigovodstvena načela; otkrivaju se automatskom kontrolom sustava dvojnog knjigovodstva.Vrsta formalnih pogrešaka:

Neslaganje dnevnika u pogledu dugovnog i potražnog prometa Neslaganje glavne knjige u pogledu dugovnog i potražnog prometa Neslaganje glavne knjige s dnevnikom – zbroj prometa glavne knjige je veći ili

manji od prometa dnevnika Zbrojevi prometa glavne knjige ne slaže se međusobno i ne slažu se dnevnikom2) Materijalne pogreške

- Ispušteno je upisivanje jedne poslovne promjene- Jedna poslovna promjena upisana je dva puta- Neka poslovna promjena ispravno je upisana u dnevniku, ali je stavljena

na pogrešni konto glavne knjigeVrsta materijalnih pogrešaka:

Provođenje inventure Uspoređivanje knjigovodstvenih isprava s upisanim stavkama u dnevniku, glavnoj

knjizi i pomoćnim knjigama Sravnavanje računa kupca, dobavljača s evidencijom poslovnog partnera

Načini ispravljanja knjigovodstvenih pogrešaka:1) Stornacije –crveni i crni storno2) Precrtavanje3) Dopunsko evidentiranje

Način ispravljanja ovisi o vremenu pronalaženju pogrešaka. Crni storno stvara «lažljiv» promet na kontu. Ispravci se vrše tako da se vidi prihoda ispravljenog upisa-pogreška ostaje vidljiva, ali se neutralizira njezino djelovanje.

Načela knjigovodstva:1) Načelo urednosti2) Načelo preglednosti3) Načelo ažurnosti

Ad.1. i 2. – poslovne knjige se popunjavaju tintom ili strojem, greške se precrtavaju jednom tankom crtom, ne ostavljaju se slobodni prostori, poslovne knjige se ne smiju uništavati i sl.Ad. 3. – knjiženje svih poslovnih promjena mora se izvršiti odmah pošto su nastale. Često to nije moguće, pa se knjiženje u blagajni mora provesti isti dan, na računima kod banke (ŽR, tekući račun, devizni račun) sutra dan, a sve ostale promjene unutar 8 dana od dana nastanka.

POPIS (INVENTURA)Popis ili inventarizacija je postupak utvrđivanja stvarnog stanja imovine, obveza i tuđe imovine i zaključenje na dan popisa kod poduzetnika i usporedba sa knjigovodstvenim stanjem.

Inventura može nastati i kod:- Promjene cijena- Statusne promjene- Stečaj i likvidacija

Predmet popisa su:1) Sva imovina poduzetnika2) Obveze3) Tuđa imovina zatečena na dan popisa kod poduzetnika

Vrste popisa:- prema vremenu kada se provodi

1) Redovan popis (obavlja se prema unaprijed utvrđenim rokovima, obavezno 31.12.)

2) Izvanredan popis (provodi se kada to zahtijevaju prilike)- prema predmetu obuhvata popisa

1) Kontinuiran popis (obavlja se kontinuirano tijekom godine, a 31.12. obavezno se provodi potpuni popis)

2) Izvanredni popisa) Potpuni popis (obuhvaća ukupnu imovinu, obveze i tuđu imovinu)b) Djelomični popis (obuhvaća samo određene vrste imovine i obveza)+

Utvrđene razlike između stvarnog stanja utvrđenog popisom i knjigovodstvenog stanja su inventurni viškovi (kada je stvarno stanje veće od knjigovodstvenog) ili manjak (kada je stvarno stanje manje od knjigovodstvenog).

Te razlike mogu nastati zbog: Normiranih gubitaka (kalo, rasip, lom i kvar) Pogrešnog knjiženja u knjigovodstvu (ako se neka isprava pogrešno knjiži, ako

se dvostruko knjiži ili ako uopće nije knjižena) Nesavjesnog rukovanja imovinom (kod zamjene artikala ili otuđivanje imovine)

Elementarnih nepogoda (poplava, tuča, potres, požar)FAZE POPISA

1. fizičko mjerenje, brojanje, vaganje imovine poslovnog subjekta2. utvrđivanje cijena i stvarne vrijednosti obveza i imovine3. konstatiranje knjigovodstvenih vrijednosti4. utvrđivanje razlike između stvarnih i knjigovodstvenih vrijednosti – utvrđivanje

inventurnih viškova ili manjkova

Na kraju popisa inventurna komisija sastavlja elaborat o popisu koji ima dva dijela:1. popisne liste2. izvještaj o popisu

Izvještaj o popisu sadrži 3 dijela:1. mišljenje o uzrocima inventurnih viškova i manjkova2. prijedlog mjera za uklanjanja inventurnih viškova i manjkova3. prijedlozi za knjiženja inventurnih viškova i manjkova

KONAČNI OBRAČUNJednom godišnje obavezno:

1) treba zaključiti sva konta glavne knjige2) bruto – pokusna bilanca (1.1. – 31.12.) (kontna)