Radionica 28.01.2021.

„Učenje i podučavanje;

Vrednovanje u predmetnom kurikulumu“

Milica Balaban, Luciana Boban, Sandra Muratović

Članice projektnog Savjetodavnog tima za kurikulum

Učenje i podučavanje u ranijim poglavljima?

Da li je u prethodnim poglavljima/elementima predmetnog kurikuluma bilo

govora o učenju i podučavanju?

Opis predmeta: Zašto uopšte učimo? Iskazivanje opredjeljenja o poželjnom

pristupu učenju. Nivo iskaza?

Ciljevi predmeta: Koje su to široke kategorije znanja, vještina i vrijednosti o

kojima želimo učiti? Nivo iskaza? Veza sa ostalim elementima?

Oblasna struktura: Oko kojih ključnih znanja, vještina, vrijednosti, tema je

zgodno organizirati učenje? Nivo iskaza? Veza sa ostalim elementima?

Ishodi: Kakve rezultate učenja očekujemo na kraju pojedinih godina učenja i

kako ti rezultati napreduju tokom vremena? Preporuke za realizaciju ishoda.

Veza sa ostalim elementima?

Poglavlje „Učenje i podučavanje” – šta jeste, šta nije?

Šta ovo poglavlje nije: 1) Nije koncizno iskazivanje općeg opredjeljenja

2) Ne sadrži tekst koji govori o realizaciji nekog pojedinačnog ishoda ili skupa

ishoda sa nivoa godine podučavanja

Šta ovo poglavlje jeste: Tekst u kojem se govori o tome kako opće smjernice

za organizaciju nastavnog procesa primijeniti radi što efektivnijeg ostvarivanja

ciljeva datog predmeta.

Odgovaramo na pitanje: Učenje i podučavanje: Kako učiti, tj. koja iskustva je

potrebno obezbijediti radi ostvarivanja svrhe i ciljeva predmeta, te kako ta

iskustva organizirati u praksi?

Nivo iskaza: sve godine podučavanja, uz mogućnost diferencijacije oš i sš

„Učenje i podučavanje” – veza sa svim ostalim poglavljima

Kako biste obezbijedili

kurikularnu usklađenost (cilj-

učenje i podučavanje –

vrednovanje) u slučaju cilja koji

se odnosi na: razvijanje

konceptualnog razumijevanja o

talasnom kretanju?

Navedite primjer u kojem ova tri

elementa ne bi bila usklađena?

O čemu pisati u ovom poglavlju?

1) Koje kategorije iskustava

odgovaraju ciljevima

predmeta?

Pojedinačnim

iskustvima/metodama se

tipično pokriva uži spektar

znanja, vrijednosti i

kognitivnih procesa

Složeniji pristupi

omogućavaju raznovrsna

iskustva (npr. 5E model:

Engage, Explore, Explain,

Elaborate, Evaluate)

O čemu pisati?

1) Koje kategorije iskustava odgovaraju ciljevima predmeta? (nastavak)

Moguće rješenje je u kombiniranju pristupa:

a) Konceptalno razumijevanje (Biologija) – princip: fizičko iskustvo – vizualizacija –

diskusija; usmjerena diskusija u okviru interaktivne nastave;istraživačka nastava

b) Razvijanje interesa (Hemija) – princip: percipiranje značaja i osjećaj kompetentnosti;

pitanja situirana u autentične kontekste, studije slučaja, problemska nastava

c) Vrijednosti (Muzička kultura; Psihologija) - princip: prepoznavanje vrijednosti –

djelovanje – razvijanje navika; igrokazi,studije slučaja, debata

d) Komunikacijske vještine (BJK, Fizika) – princip: tumačenje i kreiranje raznovrsnih

prikaza informacija, te prevođenje jednih prikaza u druge; učeničke demonstracije i

prezentacije, vježbe čitanja/pisanja, pisanje priprema i izvještaja, dnevnici učenja

e) Proceduralno znanje (TK, TZO, Fizika) – princip: modeliranje – prepuštanje kontrole

(ZPR); provođenje eksperimenata, konstruktorski radovi, računski zadaci, terenski

rad, simulacije

O čemu pisati?

2) Kako ta iskustva najefikasnije

implementirati u praksi? Uloga i

interakcija učenika i nastavnika?

Pisati o tome kako se vodi računa o:

a) principu konstrukcije

b) principu samoregulacije

c) principu kontekstualizacije

d) principu fleksibilnosti

e) principu socijalne interakcije

f) principu inkluzivnosti

Pisati o optimalnom iskorištavanju

modernih nastavnih tehnologija (npr.

različiti vidovi korištenja IKT-a:

prikupljanje i obrada informacija,

komunikacija)

Primjer računskih zadataka kao iskustva koje

omogućava ovladavanje matematičkim

metodom u fizici:

Od nastavnika se očekuje da najprije detaljno

modelira proces izrade zadataka u okviru nove

teme, a da zatim polako prepušta kontrolu

učenicima i nudi im povratne informacije. Radi

motiviranja učenika poželjno je zadatke smjestiti

u autentične kontekste. Pri tome se preporučuje

i povremeno korištenje grupnog rada uz

uvažavanje interesa, potreba i trenutnog nivoa

znanja učenika. Pri tome je moguće izvršiti

diferencijaciju nastavnog procesa s obzirom na

nastavni sadržaj i kognitivne procese (npr.

zbijanje kurikuluma za nadarene).

O čemu pisati?

3) Kako možemo doprinijeti razvoju ključnih kompetencija i integriranju kurikuluma?

-Pisati generalno o iskustvima unutar datog predmeta koja mogu doprinijeti razvojuključnih kompetencija (npr. informatičke kompetencije se mogu razvijati tako što se računar koristi zaprikupljanje, obradu i prezentiranje podataka; poduzetnost kroz provođenje projekata; kritičko mišljenje krozkonzistentno inzistiranje da se diskutuju dobivena rješenja i da se provodi samovrednovanje i vrednovanjevršanjaka; očuvanje zdravlja i okoliša – opasnosti nekih hemijskih spojeva; kreativnost – konstruktorski rad,problemski zadaci, igrokazi)

-Pisati o mogućim načinima povezivanja znanja predmeta sa ostalim predmetima izoblasti, ali i sa predmetima iz ostalih odgojno-obrazovnih oblasti (npr. kroz interdisciplinarneprojekte, zadavanje zadataka u kontekstu sadržaja različitih predmeta, konzistentno aktiviranje znanja iz drugihpredmeta, opis primjena naučenog, učenje u autentičnim kontekstima i sl)

O čemu pisati?

4) Koje uslove treba obezbijediti da bi se data iskustva mogla efikasno organizirati u nastavnoj praksi i da se obezbijedi optimalno učenje, općenito?

Materijalni aspekt: Npr. obezbijediti posjete muzeju (Historija); obezbijediti plivanje i skijanje (TZiO); obezbijediti uslove za rad u laboratoriji (STEM); obezbijediti odgovarajuće audio-vizuelne resurse (napomena: ne treba ovdje ići u detalje; detalji idu u standarde i

normative)

Nematerijalni aspekt: Općenito pisati o specifičnim načinima obezbjeđivanja produktivne razredne atmosfere i optimalnih uslova za učenje (npr. važnost dogovora o radu i stvaranja zajednice koja uči, obezbjeđivanje sigurnog razrednog okruženja u kojem svako može slobodno izražavati svoje mišljenje, partnerstvo porodice-zajednice-škole u kontekstu predmeta, potencijal domaće zadaće, sekcija itd)

Kako ne bismo trebali postupati?

1) Nerazrađene/nedorečene upute:

„Induktivni i deduktivni metod; Heuristički metod; Rješavanje problema. Grupni oblik rada(...)“

„... napraviti uspješan spoj tradicionalnih i savremenih oblika i metoda rada...“ „ „Nastavu

biologije prije svega treba temeljiti na znanstvenim dostignućima i golemom ljudskom

iskustvu.“

2) Elementi godišnjeg plana rada:

„NAPOMENA: Časovi za ponavljanje i utvrđivanje gradiva: ZNAČENJE RIJEČI - 1 čas, VRSTE

RIJEČI (zamjenice, prilozi, prijedlozi) - 2 časa (…)“

3) Upute u formi ciljeva:

„Upoznavanje sustava hrvatskoga jezika na fonološkoj, morfološkoj, leksikološkoj, sintaktičkoj i

diskurznoj razini te usvajanje toga (gramatičkog) sustava kao organizatora kompetencija u

učenika.“

Kako ne bismo trebali postupati?

4) Jezički kompleksne, teško razumljive upute: „Ako se u nastavi ostvaruje načelo da se nikada ne govori niti ispituje bez likovnoga primjera ili vizualnoga komentara, možemo biti sigurni da je, bez obzira na individualne razlike u znanju, sposobnosti, darovitosti i zalaganju nastavnika, svaki učenik ili, recimo to humanije, svaka djevojka i mladić u najvažnijem razdoblju svojega duhovnog razvoja djelatno promatrao, doživio i upoznao određeni 'obvezni minimum' antologijskih likovnih djela(...)“

„U obrazovno-vaspitnom procesu, vaspitanje je specifično ljudski – jer se koristi procesima mišljenja, čime se nastoji osjećajnu komponentu neke vrijednosti, stava ili navike utemeljiti na odgovarajućoj kognitivnoj osnovi.“

5) Suviše usitnjene upute, na nivou pojedinih godina, tema ili časova:„U temi Homotetija i sličnost treba obraditi proporcionalnost duži i Talesovu teoremu. Nakon toga definisati homotetiju i sa neophodnim brojem primjera(…)“

„Učenik piše velikim slovima školskoga formalnog pisma. Mala slova služe za čitanje te se ne preporučuju diktati i vježbe prepisivanja dužih tekstova malim slovima školskoga formalnog pisma.”„Epski spjev Ivana Mažuranića, Smrt Smail-age Čengića polazište je za bavljenjeknjiževnom temom epske poezije...”

Vrednovanje u predmetnom kurikulumu (početna pitanja za razmišljanje)

• Šta, koliko i kako učenici uče u vašem predmetu?

Učenici se upravljaju prema onome što se vrednuje i ocjenjuje, tj. vrednovanje povratno

oblikuje proces učenja.

• Vrednovanje je proces kojim se osigurava stalno praćenje ostvarivanja postavljenih

ciljeva učenja i poučavanja i odgojno-obrazovnih ishoda određenog predmeta.

Ima pedagošku i motivacijsku svrhu.

• Da li su isti pojmovi: ocjenjivanje (učeničkog postignuća), praćenje, analiziranje,

vrednovanje?

Vrednovanje je proces, nikako stanje.

Shema 1. Faze procesa vrednovanja (Prototype of a national curriculum framework (IBE-

UNESCO , 2017)

Pristupi vrednovanju

Vrednovanje naučenog

Podrazumijeva procjenu

razine postignuća učenika

nakon određenog učenja i

poučavanja tijekom ili na

kraju godine učenja i

poučavanja, a po pravilu se

iskazuje ocjenom ili nekom

drugom sumativnom

odlukom.

Vrednovanje za učenje

Vrednovanje koje se

kontinuirano odvija tokom

učenja i poučavanja i kao

takvo ponajprije služi

unapređivanju trenutačnog

učenja i poučavanja i

planiranju budućega. Ne

rezultira ocjenom, već

kvalitativnom povratnom

informacijom kojoj je svrha

popravak procesa učenja i

poučavanja.

Vrednovanje kao učenje

Odnosi se na vrednovanje

kojim učenici razvijaju

metakognitivne vještine

(sposobnost praćenja,

evaluacije i korigiranja vlastitih

kognitivnih procesa).

Podrazumijeva aktivno

uključivanje učenika u proces

vrednovanja uz stalnu podršku

nastavnika, kako bi se

maksimalno potaknuo razvoj

učeničkog autonomnog i

samoreguliranog učenja.

Ključni elementi okvira za vrednovanje unutar predmetnog kurikuluma (primjer iz KS)

1. Svrha vrednovanja unutar datog predmeta

2. Uključenost učenika u proces vrednovanja

3. Elementi vrednovanja

4. Tehnike i indikatori kvaliteta vrednovanja

5. Zaključivanje ocjena

1. Svrha vrednovanja

Sumativno

vrednovanjeDonošenje konačne odluke o

rezultatima procesa učenja,

odnosno, ocjena učeničkog

postignuća na kraju završetka

jedinice ili na kraju jedne godine

učenja i poučavanja, tj. koliko je

učenik naučio. Prikazuje se

ocjenom.

Formativno

vrednovanjeKorigiranje samog procesa učenja,

praćenje napretka učenika u

razvoju znanja, vještina i

vrijednosti tokom jedne godine

učenja i poučavanja. Uključuje

sugestije kako se proces učenja

može unaprijediti, kako učenik

može prevazići eventualne

poteškoće, te sve što je potrebno

da učenik postigne ciljeve i ostvari

ishode učenja. Ne rezultira

ocjenom.

Dijagnostičko

vrednovanjeMože biti oblik formativnog

vrednovanja. Koristimo ga kako

bi učenici prepoznali da li i u

kojoj mjeri razumiju određene

pojmove, teorije, primjene,

odnosno, kako bi nastavnici znali

sa kojim kompetencijama, tj.

znanjima, stavovima i vještinama

započinju odgojno-obrazovni

proces u tom predmetu, šta se

od osnovnih znanja eventualno

treba ponoviti i na šta se treba

obratiti pažnja.

2. Uključenost učenika u proces vrednovanja

• Učenik je u centru odgojno-obrazovnog procesa i želimo da našim

OO procesom razvijemo kod njega/nje kompetencije i potrebu za

cjeloživotno učenje.

• Samovrednovanje i samoocjenjivanje imaju funkciju razvoja

samoregulacije učenja (ali i ponašanja općenito).

• Vršnjačko vrednovanje i vršnjačko ocjenjivanje.

Kako unutar svog predmeta mogu da podstaknem vršnjačko

vrednovanje i samovrednovanje? Koje su najčešće greške? Na šta

trebam obratiti pažnju?

3. Elementi vrednovanja

- ciljevi

- oblasti

- široke oblasti (npr. matematička komunikacija- nije nužno oblast,

može se prepoznati u različitim oblastima)

- određene grupe OO ishoda

Ako su definisani različiti elementi vrednovanja u različitim godinama poučavanja, potrebno je

obrazložiti.

Važno! Elementi vrednovanja ne smiju biti usmjereni isključivo na usvojenost činjeničnoga

znanja, već i na sposobnosti primjene, analize, kompariranja, evaluiranja, kreiranja novoga,

kritičko mišljenje, rješavanje problema i slično. (...)

Povratna informacija (feedback)

Ključni element procesa vrednovanja jeste povratna informacija ili

feedback.

Povratna informacija mora biti: pravovremena, detaljna, jasna i precizna,

prilagođena učenicima, te treba da im ukazuje na dobre strane i na slabosti

u učenju (prepoznavanje teškoća u učenju, lociranje mjesta za

napredovanje), kao i da savjetuje kako se može poboljšati napredak svakog

učenika.

U preporukama o vrednovanju treba istaći saradnju i podijeljenu

odgovornost nastavnika i učenika u postizanju kvalitetnog znanja.

Primjeri povratne informacije i zaključne ocjene

„Na kraju II razreda gimnazije, iz maternjeg jezika, XY je postigao odličan uspjeh, zaključna

ocjena je odličan (5).“

„U svakom aspektu nastave XY je briljirao u drugom razredu, zaslužuje sve pohvale o čemu

najbolje govore maksimalni rezultati, tj. bodovi koje je ostvario na kraju školske godine. Istaknuo

se izuzetno originalnim analizama književnih djela, britkim i zrelim stavovima, argumentacijskom

tehnikom, detaljnom pripremom i kreativnim idejama koje su mu omugućile da, uz dobro

poznavanja gramatičkih struktura te kreativnih i ekspresivnih sredstava, pokaže svoj maksimum

i kroz zadatak kreatvnog pisanja na kraju školske godine. XY je izuzetno kreativan učenik,

individualac više nego timski igrač, a posebno se ističe kao učenik koji je uvijek bio spreman

pomoći drugima i prihvatiti konstruktivnu kritiku. Čestitam na ostvarenim maksimalnim

rezultatima.“ (Komentar uz zaključnu ocjenu iz BHS na kraju II razreda, Druga gimnazija

Sarajevo, IB program)

Tabela 1. Primjeri usklađivanja taksonomskih nivoa ciljeva učenja i podučavanja (nastave) i načina vrednovanja

(preuzeto i prilagođeno iz: Pešikan, A. (2020). Učenje u obrazovnom kontekstu. Beograd: Službeni glasnik, iz:Temeljne postavke za izradu predmetnih

kurikuluma (OSCE, 2020))

4. Tehnike i indikatori kvaliteta vrednovanja

• Da li su sve (pr)ocjene koje je učenik dobio tokom godine jednako važne?

• Ako je u kurikulumu iz Psihologije predviđeno da učenici izrade jednostavni psihološki

eksperiment, da li je ta ocjena jednako važna kao ocjena iz puke reprodukcije činjeničnog

znanja?

• Definisati pondere, odnosno, procente koliko je koja (pr)ocjena važna u procesu zaključivanja

ocjene (uporediti sa ciljevima, oblastima, ishodima...)

• Npr. U II razredu gimnazije (kurikulum za Engleski jezik), sugeriramo da se nastavnici vode

sljedećom uputom za zaključnu ocjenu: 40%- usmena komunikacija na engleskom jeziku,

30%- pismena komunikacija na engleskom jeziku, 20%- projekat/predstava, 10%-domaće

zadaće.

Voditi računa o uzrastu učenika.

5. Zaključivanje ocjena