Radionica 28.01.2021.
„Učenje i podučavanje;
Vrednovanje u predmetnom kurikulumu“
Milica Balaban, Luciana Boban, Sandra Muratović
Članice projektnog Savjetodavnog tima za kurikulum
Učenje i podučavanje u ranijim poglavljima?
Da li je u prethodnim poglavljima/elementima predmetnog kurikuluma bilo
govora o učenju i podučavanju?
Opis predmeta: Zašto uopšte učimo? Iskazivanje opredjeljenja o poželjnom
pristupu učenju. Nivo iskaza?
Ciljevi predmeta: Koje su to široke kategorije znanja, vještina i vrijednosti o
kojima želimo učiti? Nivo iskaza? Veza sa ostalim elementima?
Oblasna struktura: Oko kojih ključnih znanja, vještina, vrijednosti, tema je
zgodno organizirati učenje? Nivo iskaza? Veza sa ostalim elementima?
Ishodi: Kakve rezultate učenja očekujemo na kraju pojedinih godina učenja i
kako ti rezultati napreduju tokom vremena? Preporuke za realizaciju ishoda.
Veza sa ostalim elementima?
Poglavlje „Učenje i podučavanje” – šta jeste, šta nije?
Šta ovo poglavlje nije: 1) Nije koncizno iskazivanje općeg opredjeljenja
2) Ne sadrži tekst koji govori o realizaciji nekog pojedinačnog ishoda ili skupa
ishoda sa nivoa godine podučavanja
Šta ovo poglavlje jeste: Tekst u kojem se govori o tome kako opće smjernice
za organizaciju nastavnog procesa primijeniti radi što efektivnijeg ostvarivanja
ciljeva datog predmeta.
Odgovaramo na pitanje: Učenje i podučavanje: Kako učiti, tj. koja iskustva je
potrebno obezbijediti radi ostvarivanja svrhe i ciljeva predmeta, te kako ta
iskustva organizirati u praksi?
Nivo iskaza: sve godine podučavanja, uz mogućnost diferencijacije oš i sš
„Učenje i podučavanje” – veza sa svim ostalim poglavljima
Kako biste obezbijedili
kurikularnu usklađenost (cilj-
učenje i podučavanje –
vrednovanje) u slučaju cilja koji
se odnosi na: razvijanje
konceptualnog razumijevanja o
talasnom kretanju?
Navedite primjer u kojem ova tri
elementa ne bi bila usklađena?
O čemu pisati u ovom poglavlju?
1) Koje kategorije iskustava
odgovaraju ciljevima
predmeta?
Pojedinačnim
iskustvima/metodama se
tipično pokriva uži spektar
znanja, vrijednosti i
kognitivnih procesa
Složeniji pristupi
omogućavaju raznovrsna
iskustva (npr. 5E model:
Engage, Explore, Explain,
Elaborate, Evaluate)
O čemu pisati?
1) Koje kategorije iskustava odgovaraju ciljevima predmeta? (nastavak)
Moguće rješenje je u kombiniranju pristupa:
a) Konceptalno razumijevanje (Biologija) – princip: fizičko iskustvo – vizualizacija –
diskusija; usmjerena diskusija u okviru interaktivne nastave;istraživačka nastava
b) Razvijanje interesa (Hemija) – princip: percipiranje značaja i osjećaj kompetentnosti;
pitanja situirana u autentične kontekste, studije slučaja, problemska nastava
c) Vrijednosti (Muzička kultura; Psihologija) - princip: prepoznavanje vrijednosti –
djelovanje – razvijanje navika; igrokazi,studije slučaja, debata
d) Komunikacijske vještine (BJK, Fizika) – princip: tumačenje i kreiranje raznovrsnih
prikaza informacija, te prevođenje jednih prikaza u druge; učeničke demonstracije i
prezentacije, vježbe čitanja/pisanja, pisanje priprema i izvještaja, dnevnici učenja
e) Proceduralno znanje (TK, TZO, Fizika) – princip: modeliranje – prepuštanje kontrole
(ZPR); provođenje eksperimenata, konstruktorski radovi, računski zadaci, terenski
rad, simulacije
O čemu pisati?
2) Kako ta iskustva najefikasnije
implementirati u praksi? Uloga i
interakcija učenika i nastavnika?
Pisati o tome kako se vodi računa o:
a) principu konstrukcije
b) principu samoregulacije
c) principu kontekstualizacije
d) principu fleksibilnosti
e) principu socijalne interakcije
f) principu inkluzivnosti
Pisati o optimalnom iskorištavanju
modernih nastavnih tehnologija (npr.
različiti vidovi korištenja IKT-a:
prikupljanje i obrada informacija,
komunikacija)
Primjer računskih zadataka kao iskustva koje
omogućava ovladavanje matematičkim
metodom u fizici:
Od nastavnika se očekuje da najprije detaljno
modelira proces izrade zadataka u okviru nove
teme, a da zatim polako prepušta kontrolu
učenicima i nudi im povratne informacije. Radi
motiviranja učenika poželjno je zadatke smjestiti
u autentične kontekste. Pri tome se preporučuje
i povremeno korištenje grupnog rada uz
uvažavanje interesa, potreba i trenutnog nivoa
znanja učenika. Pri tome je moguće izvršiti
diferencijaciju nastavnog procesa s obzirom na
nastavni sadržaj i kognitivne procese (npr.
zbijanje kurikuluma za nadarene).
O čemu pisati?
3) Kako možemo doprinijeti razvoju ključnih kompetencija i integriranju kurikuluma?
-Pisati generalno o iskustvima unutar datog predmeta koja mogu doprinijeti razvojuključnih kompetencija (npr. informatičke kompetencije se mogu razvijati tako što se računar koristi zaprikupljanje, obradu i prezentiranje podataka; poduzetnost kroz provođenje projekata; kritičko mišljenje krozkonzistentno inzistiranje da se diskutuju dobivena rješenja i da se provodi samovrednovanje i vrednovanjevršanjaka; očuvanje zdravlja i okoliša – opasnosti nekih hemijskih spojeva; kreativnost – konstruktorski rad,problemski zadaci, igrokazi)
-Pisati o mogućim načinima povezivanja znanja predmeta sa ostalim predmetima izoblasti, ali i sa predmetima iz ostalih odgojno-obrazovnih oblasti (npr. kroz interdisciplinarneprojekte, zadavanje zadataka u kontekstu sadržaja različitih predmeta, konzistentno aktiviranje znanja iz drugihpredmeta, opis primjena naučenog, učenje u autentičnim kontekstima i sl)
O čemu pisati?
4) Koje uslove treba obezbijediti da bi se data iskustva mogla efikasno organizirati u nastavnoj praksi i da se obezbijedi optimalno učenje, općenito?
Materijalni aspekt: Npr. obezbijediti posjete muzeju (Historija); obezbijediti plivanje i skijanje (TZiO); obezbijediti uslove za rad u laboratoriji (STEM); obezbijediti odgovarajuće audio-vizuelne resurse (napomena: ne treba ovdje ići u detalje; detalji idu u standarde i
normative)
Nematerijalni aspekt: Općenito pisati o specifičnim načinima obezbjeđivanja produktivne razredne atmosfere i optimalnih uslova za učenje (npr. važnost dogovora o radu i stvaranja zajednice koja uči, obezbjeđivanje sigurnog razrednog okruženja u kojem svako može slobodno izražavati svoje mišljenje, partnerstvo porodice-zajednice-škole u kontekstu predmeta, potencijal domaće zadaće, sekcija itd)
Kako ne bismo trebali postupati?
1) Nerazrađene/nedorečene upute:
„Induktivni i deduktivni metod; Heuristički metod; Rješavanje problema. Grupni oblik rada(...)“
„... napraviti uspješan spoj tradicionalnih i savremenih oblika i metoda rada...“ „ „Nastavu
biologije prije svega treba temeljiti na znanstvenim dostignućima i golemom ljudskom
iskustvu.“
2) Elementi godišnjeg plana rada:
„NAPOMENA: Časovi za ponavljanje i utvrđivanje gradiva: ZNAČENJE RIJEČI - 1 čas, VRSTE
RIJEČI (zamjenice, prilozi, prijedlozi) - 2 časa (…)“
3) Upute u formi ciljeva:
„Upoznavanje sustava hrvatskoga jezika na fonološkoj, morfološkoj, leksikološkoj, sintaktičkoj i
diskurznoj razini te usvajanje toga (gramatičkog) sustava kao organizatora kompetencija u
učenika.“
Kako ne bismo trebali postupati?
4) Jezički kompleksne, teško razumljive upute: „Ako se u nastavi ostvaruje načelo da se nikada ne govori niti ispituje bez likovnoga primjera ili vizualnoga komentara, možemo biti sigurni da je, bez obzira na individualne razlike u znanju, sposobnosti, darovitosti i zalaganju nastavnika, svaki učenik ili, recimo to humanije, svaka djevojka i mladić u najvažnijem razdoblju svojega duhovnog razvoja djelatno promatrao, doživio i upoznao određeni 'obvezni minimum' antologijskih likovnih djela(...)“
„U obrazovno-vaspitnom procesu, vaspitanje je specifično ljudski – jer se koristi procesima mišljenja, čime se nastoji osjećajnu komponentu neke vrijednosti, stava ili navike utemeljiti na odgovarajućoj kognitivnoj osnovi.“
5) Suviše usitnjene upute, na nivou pojedinih godina, tema ili časova:„U temi Homotetija i sličnost treba obraditi proporcionalnost duži i Talesovu teoremu. Nakon toga definisati homotetiju i sa neophodnim brojem primjera(…)“
„Učenik piše velikim slovima školskoga formalnog pisma. Mala slova služe za čitanje te se ne preporučuju diktati i vježbe prepisivanja dužih tekstova malim slovima školskoga formalnog pisma.”„Epski spjev Ivana Mažuranića, Smrt Smail-age Čengića polazište je za bavljenjeknjiževnom temom epske poezije...”
Vrednovanje u predmetnom kurikulumu (početna pitanja za razmišljanje)
• Šta, koliko i kako učenici uče u vašem predmetu?
Učenici se upravljaju prema onome što se vrednuje i ocjenjuje, tj. vrednovanje povratno
oblikuje proces učenja.
• Vrednovanje je proces kojim se osigurava stalno praćenje ostvarivanja postavljenih
ciljeva učenja i poučavanja i odgojno-obrazovnih ishoda određenog predmeta.
Ima pedagošku i motivacijsku svrhu.
• Da li su isti pojmovi: ocjenjivanje (učeničkog postignuća), praćenje, analiziranje,
vrednovanje?
Vrednovanje je proces, nikako stanje.
Shema 1. Faze procesa vrednovanja (Prototype of a national curriculum framework (IBE-
UNESCO , 2017)
Pristupi vrednovanju
Vrednovanje naučenog
Podrazumijeva procjenu
razine postignuća učenika
nakon određenog učenja i
poučavanja tijekom ili na
kraju godine učenja i
poučavanja, a po pravilu se
iskazuje ocjenom ili nekom
drugom sumativnom
odlukom.
Vrednovanje za učenje
Vrednovanje koje se
kontinuirano odvija tokom
učenja i poučavanja i kao
takvo ponajprije služi
unapređivanju trenutačnog
učenja i poučavanja i
planiranju budućega. Ne
rezultira ocjenom, već
kvalitativnom povratnom
informacijom kojoj je svrha
popravak procesa učenja i
poučavanja.
Vrednovanje kao učenje
Odnosi se na vrednovanje
kojim učenici razvijaju
metakognitivne vještine
(sposobnost praćenja,
evaluacije i korigiranja vlastitih
kognitivnih procesa).
Podrazumijeva aktivno
uključivanje učenika u proces
vrednovanja uz stalnu podršku
nastavnika, kako bi se
maksimalno potaknuo razvoj
učeničkog autonomnog i
samoreguliranog učenja.
Ključni elementi okvira za vrednovanje unutar predmetnog kurikuluma (primjer iz KS)
1. Svrha vrednovanja unutar datog predmeta
2. Uključenost učenika u proces vrednovanja
3. Elementi vrednovanja
4. Tehnike i indikatori kvaliteta vrednovanja
5. Zaključivanje ocjena
1. Svrha vrednovanja
Sumativno
vrednovanjeDonošenje konačne odluke o
rezultatima procesa učenja,
odnosno, ocjena učeničkog
postignuća na kraju završetka
jedinice ili na kraju jedne godine
učenja i poučavanja, tj. koliko je
učenik naučio. Prikazuje se
ocjenom.
Formativno
vrednovanjeKorigiranje samog procesa učenja,
praćenje napretka učenika u
razvoju znanja, vještina i
vrijednosti tokom jedne godine
učenja i poučavanja. Uključuje
sugestije kako se proces učenja
može unaprijediti, kako učenik
može prevazići eventualne
poteškoće, te sve što je potrebno
da učenik postigne ciljeve i ostvari
ishode učenja. Ne rezultira
ocjenom.
Dijagnostičko
vrednovanjeMože biti oblik formativnog
vrednovanja. Koristimo ga kako
bi učenici prepoznali da li i u
kojoj mjeri razumiju određene
pojmove, teorije, primjene,
odnosno, kako bi nastavnici znali
sa kojim kompetencijama, tj.
znanjima, stavovima i vještinama
započinju odgojno-obrazovni
proces u tom predmetu, šta se
od osnovnih znanja eventualno
treba ponoviti i na šta se treba
obratiti pažnja.
2. Uključenost učenika u proces vrednovanja
• Učenik je u centru odgojno-obrazovnog procesa i želimo da našim
OO procesom razvijemo kod njega/nje kompetencije i potrebu za
cjeloživotno učenje.
• Samovrednovanje i samoocjenjivanje imaju funkciju razvoja
samoregulacije učenja (ali i ponašanja općenito).
• Vršnjačko vrednovanje i vršnjačko ocjenjivanje.
Kako unutar svog predmeta mogu da podstaknem vršnjačko
vrednovanje i samovrednovanje? Koje su najčešće greške? Na šta
trebam obratiti pažnju?
3. Elementi vrednovanja
- ciljevi
- oblasti
- široke oblasti (npr. matematička komunikacija- nije nužno oblast,
može se prepoznati u različitim oblastima)
- određene grupe OO ishoda
Ako su definisani različiti elementi vrednovanja u različitim godinama poučavanja, potrebno je
obrazložiti.
Važno! Elementi vrednovanja ne smiju biti usmjereni isključivo na usvojenost činjeničnoga
znanja, već i na sposobnosti primjene, analize, kompariranja, evaluiranja, kreiranja novoga,
kritičko mišljenje, rješavanje problema i slično. (...)
Povratna informacija (feedback)
Ključni element procesa vrednovanja jeste povratna informacija ili
feedback.
Povratna informacija mora biti: pravovremena, detaljna, jasna i precizna,
prilagođena učenicima, te treba da im ukazuje na dobre strane i na slabosti
u učenju (prepoznavanje teškoća u učenju, lociranje mjesta za
napredovanje), kao i da savjetuje kako se može poboljšati napredak svakog
učenika.
U preporukama o vrednovanju treba istaći saradnju i podijeljenu
odgovornost nastavnika i učenika u postizanju kvalitetnog znanja.
Primjeri povratne informacije i zaključne ocjene
„Na kraju II razreda gimnazije, iz maternjeg jezika, XY je postigao odličan uspjeh, zaključna
ocjena je odličan (5).“
„U svakom aspektu nastave XY je briljirao u drugom razredu, zaslužuje sve pohvale o čemu
najbolje govore maksimalni rezultati, tj. bodovi koje je ostvario na kraju školske godine. Istaknuo
se izuzetno originalnim analizama književnih djela, britkim i zrelim stavovima, argumentacijskom
tehnikom, detaljnom pripremom i kreativnim idejama koje su mu omugućile da, uz dobro
poznavanja gramatičkih struktura te kreativnih i ekspresivnih sredstava, pokaže svoj maksimum
i kroz zadatak kreatvnog pisanja na kraju školske godine. XY je izuzetno kreativan učenik,
individualac više nego timski igrač, a posebno se ističe kao učenik koji je uvijek bio spreman
pomoći drugima i prihvatiti konstruktivnu kritiku. Čestitam na ostvarenim maksimalnim
rezultatima.“ (Komentar uz zaključnu ocjenu iz BHS na kraju II razreda, Druga gimnazija
Sarajevo, IB program)
Tabela 1. Primjeri usklađivanja taksonomskih nivoa ciljeva učenja i podučavanja (nastave) i načina vrednovanja
(preuzeto i prilagođeno iz: Pešikan, A. (2020). Učenje u obrazovnom kontekstu. Beograd: Službeni glasnik, iz:Temeljne postavke za izradu predmetnih
kurikuluma (OSCE, 2020))
4. Tehnike i indikatori kvaliteta vrednovanja
• Da li su sve (pr)ocjene koje je učenik dobio tokom godine jednako važne?
• Ako je u kurikulumu iz Psihologije predviđeno da učenici izrade jednostavni psihološki
eksperiment, da li je ta ocjena jednako važna kao ocjena iz puke reprodukcije činjeničnog
znanja?
• Definisati pondere, odnosno, procente koliko je koja (pr)ocjena važna u procesu zaključivanja
ocjene (uporediti sa ciljevima, oblastima, ishodima...)
• Npr. U II razredu gimnazije (kurikulum za Engleski jezik), sugeriramo da se nastavnici vode
sljedećom uputom za zaključnu ocjenu: 40%- usmena komunikacija na engleskom jeziku,
30%- pismena komunikacija na engleskom jeziku, 20%- projekat/predstava, 10%-domaće
zadaće.
Voditi računa o uzrastu učenika.
5. Zaključivanje ocjena