1

Radoslav Bužančić

2

impressum

3

Radoslav Bužančić

4

5

Restauracija Kneževa (Providurova) stana

Tijekom dvadesetog stoljeća tvrđava Klis je, nakon gotovo dva mi-lenija kontinuiteta, izgubila strateško obrambeno značenje. Otkako je prestala biti vojarnom gotovo sve zgrade unutar zidova tvrđave urušile su se i ostale bez krovova i drvenih podova. Cjelovite su osta-le samo one koje su presvođene svodovima, poput crkve sv. Vida i Male barutane. Najveći sklop kuća u tvrđavi čini Knežev stan koji se u mletačkim dokumentima naziva Providurovim. Sačinjavaju ga niz povezanih dvokatnica sagrađenih na litici trećeg prstena tvrđave. Kuće su podignute na izohipsi njena najvišeg dijela i oduvijek su bile zapovjedno mjesto u kojem je stanovala uprava tvrđave, bilo da se radilo o knezu Petru Kružiću, Murat-begu Tardiću, providuru Le-onardu Foscolu ili francuskim i austrijskim zapovjednicima iz novije povijesti. Prije početka obnove sklop je bio u iznimno lošem stanju, ruševan, obrastao i zatrpan materijalom zidova koji su se na nekim mjestima potpuno urušili. Njegov zapadni dio, na kojem je stajala kasnosrednjovjekovna kula, pregrađena u XX. st. za stražarnicu, bio je toliko slab da je prije početka istražnih radova trebalo provesti

< Tvrđava Klis snimljena oko 2000. godine

Tvrđava Klis s obnovljenom oružanom, barutanom i Sv. Vidom

6

hitnu sanaciju kako ne bi pali dijelovi zidova i stare kule koja je u vrijeme mletačke uprave postala stubište s ulaznim vratima. Knežev stan je uvijek bio srce tvrđave, pa je zato i obnova započela upravo na tom mjestu kako bi se stvorili preduvjeti za revitalizaciju povije-sno najstarijeg trećeg prstena, koji je ujedno i najvrijedniji njezin dio. Zahvatu su prethodila arheološka istraživanja okoliša i hitna sanacija nekoliko manjih građevina u neposrednoj blizini sklopa. Vizija planiranog zahvata bila je obnoviti tvrđavu iz njene središnje točke, od koje bi se daljnji radovi provodili postupno kroz uređenje okoliša Kneževa stana. Tako obnovljeno središte tvrđave dobilo bi sadržaje koji mogu zadovoljiti različite potrebe lokalne zajednice, ali i reprezentativnu namjenu potrebnu Splitsko-dalmatinskoj županiji i Hrvatskoj državi koja je ujedno njezin vlasnik. Niz sala na prvom katu, s predprostorima i pratećim prostorijama u prizemnom dijelu reprezentativni su dio Kneževa stana u kojem se u budućnosti tre-baju održavati različiti događaji, od sastanaka na najvišoj političkoj razini u znak uspomene na povijesne odluke koje su tu donesene, do svečanih prilika u kojima bi se ratificirali međunarodni ugovori i primali istaknuti gosti.

Ujedno su obje sale predviđene kao prostorije koje mogu poslužiti različitim svakodnevnim namjenama. U njima se mogu održavati znanstveni i drugi skupovi, glazbeni i scenski događaji, pa Knežev stan između ostalog treba dobiti ulogu malog kongresnog centra.

Nova istraživanja tijekom obnove kliške tvrđave započela su prije gotovo dvadeset godina. Bila su usmjerena na istraživanje i uređe-nje povijesno starijeg, najvišeg prstena tvrđave, koji je svoju veliči-nu dostigao do vremena otomanskih osvajanja u XVI. st. Istraživanja su prethodila obnovi crkve sv. Vida, u kojoj su pronađeni ulomci ol-tarne pregrade palatinske kapele srednjovjekovnog doba. Crkva je obnovljena i posvećena, a replika oltarne ikone, koja je nakon pada Klisa u osmanske ruke 1537. godine, spašena i prenesena u splitsku crkvu Gospe od Dobrića, vraćena je na obnovljeni oltar. Tom prili-kom crkvu je posvetio i vratio kultu splitsko-makarski nadbiskup. Nakon crkve obnovljena je oružana, i u njoj postavljena zbirka povi-jesnog oružja. Predana je na brigu povijesnoj postrojbi Kliških usko-ka koji uz ostale sudionike skrbe o tvrđavi. Istodobno je obnovljena Mala barutana i prezentirana u sklopu spomenute zbirke oružja. Splitsko–dalmatinska županija je, uz velik trud Razvojne agencije, financirala obnovu Kneževa stana u kojem je uz reprezentativne višenamjenske prostore uređen Centar za posjetioce. U Kneževu

7

stanu, koji je obnavljan radi revitalizacije tvrđave, prije dovršetka drugih ranije započetih radova, rezidencijalni je prostor namijenjen splitsko-dalmatinskom županu, čiji se prethodnik, u povijesnim izvorima, na tom mjestu spominje pred više od tisuću godina. Na prostoru kojeg pokriva današnja Splitsko-dalmatinska županija, ne-kad su se nalazile tri od jedanaest starohrvatskih županija koje spo-minje Konstantin Porfirogenet u svom djelu O upravljanju carstvom: Primorska, Cetinska i Dridska. U Klisu je stolovao župan Primorske županije, a ime prvog poznatog kliškog župana Zbidraga zapisano je u Muncimirovoj darovnici 892. godine. Obnovom Malog kvartira

Ikona Kliške Bogorodice iz XIII. stoljeća

8

i Nove barutane, koje slijede, dovršit će se obnova najstarijeg i naj-višeg prstena kliške tvrđave, te prezentirati povijesni dio utvrde u opsegu koji je tvrđava imala u vrijeme Petra Kružića i njegove obra-ne Klisa. Taj posao treba biti dovršen kroz naredni planski period a u njemu bi se prezentirao Klis kao dvor hrvatskih vladara i sjedište rane srednjovjekovne države do pada pod osmanske osvajače, te mletačke, francuske i austrijske gospodare. Zapadni, noviji dio tvr-đave dijelom će se komercijalizirati u turističke svrhe, a planira se za potrebe ugostiteljstva obnoviti Topnička kasarna. Istodobno se radi na infrastrukturi. Kanalizacija i električno napajanje se projektiraju, a projekt prezentacijske rasvjete tvrđave već je dovršen.

Zapadni dio Kneževa stana prije obnove

9

Strategija obnove i stručno vođenje radova posao je koji su oba-vili konzervatori Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Posebno treba zahvaliti Aniti Gamulin, dr. sci. Miroslavu Katiću i Ivanu Aldu-ku koji su kroz nadzor i kroz rezultate arheoloških i arhitektonskih istraživanja trasirali put daljnjim zahvatima, njihovu rasporedu i re-dosljedu.

Projekt Klis se navodi i u Glavnom planu turizma kao i u Strategiji kulturnog turizma Splitsko-dalmatinske županije. Također je pre-poznat kao projekt prioritetnog značaja u Strategiji razvoja. Glav-na svrha projekta je razvoj kulturno turističke atrakcije u splitskom zaleđu kroz obnovu tvrđave Klis kao središnjeg mjesta u kojem bi

Zapadni dio Kneževa stana početkom obnove

10

se interpretirala povijest ovog područja. Brojne su fortifikacije na području županije koje svjedoče o turbulentnim vremenima kada je opasnost od organiziranih vojnih pohoda, gusarskih napada i haj-dučkih prepada prijetila i s kopna i s mora. Jedan od najbolje očuva-nih je tvrđava Klis, ali ona je i više od toga, ona je povijesno središte srednjovjekovne Hrvatske države.

11

Cilj je projekta unaprijediti prezentaciju i cjelokupni kulturno-turi-stički doživljaj utvrde Klis uvođenjem cjelovite i slojevite interpre-tacije  te uspostaviti kvalitetan i maštovit interpretativni centar s izložbenim, informativnim i trgovačkim sadržajima.

Centar za posjetitelje u Kneževom stanu

12

Od prethistorijske utvrde do hrvatske prijestolnice

Posjetiteljski centar ima značajnu ulogu u prezentaciji najvažnijih povijesnih dijelova tvrđave Klis. Smješten u središtu povijesnog di-jela tvrđave, u prizemlju Kneževa stana, centar je mjesto u kojem se posjetitelj može upoznati s bogatom poviješću mjesta na kojem se nalazi kroz artefakte pronađene tijekom istraživanja. Posebne zasluge za inovativno uređenje multimedijalnog prezentacijskog programa Posjetiteljskog centra pripadaju dr. sci. Ivici Prlenderu, re-dovitom profesoru Filozofskog fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na ovom mjestu prezentira se rana povijest Klisa, od prethistorije do narodnih vladara. To je posebno značajno jer su tek nova otkrića po-tvrdila povijesne izvore i Klis kao prijestolnicu ranosrednjovjekovne Hrvatske države. Ranije uređen prostor oružane posvećen je novo-vjekovnoj povijesti tvrđave.

Na širem području Klisa nalaze se ostaci ilirske gradinske kulture. Impresso keramika u spilji kod Mihovilovića i reljef Silvana u Klis Kosi odavna se povezuju uz ilirsku kulturu, a keramika tog doba prona-đena je u arheološkim sondama na tvrđavi i podno nje na Megda-nu. Prokopije spominje neka uporišta u neposrednoj okolici Salone među kojima je vjerojatno Klis kojeg su Ostrogoti zaposjeli jer do-minira salonitanskim poljem i kontrolira ceste koje dolaze iz Zagore

Postav u Posjetiteljskom centru

13

na more.1 O Klisu je pisao i Konstantin VII Porfirogenet govoreći o dolasku Hrvata gdje navodi kako se u kliškom klancu okupljala voj-ska koja je stražarila čuvajući Salonu. Avari i Slaveni preobučeni u

1 Procopius, V, 7, 2-10.; Da je u pitanju Klis, smatra N. Nodilo, Historija srednjega vijeka za narod hrvatski i srpski, knj. III, Zagreb 1905, 379. O strateškoj važnosti Klisa za Bizant, ali u 12. stoljeću vidi: Ioannis Cinnami Epitome, rec. A. Meineke, Bonnae 1836, 170, 248-9, koji govori o «slav-nom gradu Klisu» detaljnije u: I. Goldstein, Bizantska vlast u Dalmaciji od 1165. do 1180. godine, Radovi ZHP 30, Zagreb 1997, 9-28.

Trpimirova darovnica iz 852. godine

Muncimirova darovnica iz 892. godine

14

rimsku stražu, prevarili su klišku posadu i tako ušli u grad odakle su imali nesmetan prolaz do Salone koju su lako osvojili. Izvori navode kako je Klis bio ključna utvrda koja je čuvala centar Ilirika - Salonu.

Tema utvrda kao spomeničkog fenomena vrlo je široka i pokriva skoro sva razdoblja povijesti na ovom prostoru. U svakom slučaju to nije jedna tema već čitav niz vrsnih povijesnih slojeva od prethisto-rije do danas. Hrvatska je nastala na dijelu rimskog Ilirika, provincije koja je ime dobio po Ilirima, pripadnicima ratobornih brončanodop-skih plemena. Iliri su stvorili jaku državu koja je odolijevala osvaja-čima, među ostalim i superiornim Grcima i Rimljanima. Njihove su utvrde bile posvuda na visovima i vrhovima brda utvrđene megalit-skim zidinama, kako u dubini kopna, tako na morskoj obali i otoci-ma. Rijetke su utvrde tog doba zadržale svoju namjenu u vremeni-ma koja su slijedila. Jedna od njih je Klis. Grčki gradovi priobalja, koji su bili utvrđeni zidovima i kulama, nisu dovoljno prezentirani javno-

Čedadski evađelistar s imenima Trpimira i sina mu Petra, polovica 9. st.

15

sti. Samo će stručnjaci prepoznati dijelove utvrda Trogira i Stobreča, a drevni Siculi u Resniku, veličine Aspalatosa, čitav je pod zemljom i pod morem. Nasuprot kopnu mogu se vidjeti dijelovi utvrda Farosa na Hvaru koji slavi 2400-tu godišnjicu osnutka i grčke Ise na viškom poluotoku Prirovu. Rimske zidine i kule Salone, iz razdoblja utvrđi-vanja pred stepskim osvajačima, sačuvane su na sjevernom dijelu grada, ali u usporedbi sa carskom palačom u Splitu one su tek mali ostatak gradskog fortifikacijskog sistema. Srednjovjekovne utvrde u okolici Splita pravi su spomenik rađanja feudalne Europe. Hrva-ti koji su nakon doseljenja formirali jednu od Sklavinija Bizantskog carstva, obitavali su uglavnom u napuštenim rimskim vilama, sve do IX. st. U to doba formira se na jugu ranosrednjovjekovna država u okviru franačkog carstva. Primjer Klisa, sjedišta hrvatskog vladara, lijepo ilustrira novi sustav urbanizacije zapadne Europe s burgovi-

Gottschalkovo djelo De Trina deitate u kojem se Trpimir naziva Rex Sclavorum

16

ma i kašelima na povišenim mjestima i podgrađima koja su se ispod njih smjestila. Kao i diljem Europe tijekom tih stoljeća srednjega vijeka i na prostoru Hrvatske prisutan je kompleksni fenomen pre-tvorbe kasnoantičkoga u ranosrednjovjekovni grad, u stručnoj lite-raturi poznat kao Incastellamento, Encastlement, Hilltop settlement.

U franačkim analima spominju se utvrde Dalmacije u koje se iz Like povukao knez Borna dok je ratovao s Ljudevitom Posavskim. Mno-ge od njih još nisu prepoznate u kasnijim slojevima utvrda koje su poslije postale sjedištima hrvatskih rodova i obitelji poput Šubića, Nelipića, Kurjakovića i brojnih drugih. Njihovi se položaji mogu pratiti po pravcima puteva i riječnih tokova u zaleđu Jadranske obale. Utvrde starih gradova uz more čuvale su komunalna prava i privilegije koje su im dodijelili hrvatski kraljevi. Klis sa središtem Primorske županije sigurno je jedna od njih, utvrda preobražena u grad. Klis kao vladarsko sjedište imao je golem utjecaj na kasnija zbivanja. Svaki od njegovih gospodara osjetio bi se nasljednikom hrvatskog prijestolja, od cetinskog kneza Domalda kojem su nakon preuzimanja Klisa porasle vladarske ambicije, ili pak Šubića koji su nakon obrane Klisa od Tatara, spasivši hrvatsko-ugarskog kralja, po-stali neokrunjeni vladari Hrvatske.

17

Trpimir i njegovi nasljednici – u kontekstu kliške tvrđave

Nalazi pronađeni tijekom obnove crkve sv. Vida promijenili su dosa-dašnju arheološku kartu Klisa.

Zbog dugoga trajanja vojne i obrambene povijesti kliške tvrđave, njeni kulturni slojevi od prethistorije, preko antike i srednjega vije-ka pa sve do suvremenosti skrivaju priču o životu iznimno važnoga spomenika nadomak antičke Salone i srednjovjekovnoga Splita. Klis spominju Prokopije u knjizi Gotski rat i Konstantin VII. Porfirogenet u De administrando imperio ističući značaj utvrde u antičko doba.

Klis nalazimo i u najranijem dokumentu hrvatske povijesti iz 852., Trpimirovoj darovnici, u kojoj ga dux Croatorum naziva … curtis no-stra… što u srednjovjekovnom latinskom jeziku označava vladar-ski dvor, kad ga tako oslovljava vladar. Muncimirova darovnica iz 892. spominje kliškog župana Zbidraga. Sumpetarski kartular (oko 1090.) u tzv. “Bilajskom sporu” oko zemljišta u poljičkom primorju navodi kliškog sudca Volena.

Iako se Klis kao curtis hrvatskog vladara iz Trpimirove darovnice, zbog nedostatka materijalnih dokaza, dugo dovodio u pitanje, novi nalazi srednjovjekovne plastike neizravno su potvrdili autentičnost tog dokumenta. Pronalaskom dvaju natpisa na gredama različitih oltarnih pregrada postalo je sasvim izvjesno postojanje srednjovje-kovnog vladarskog sloja na Klisu. Spomen kraljice na mramornoj gredi oltarne pregrade, te pronalazak mramornog reljefa s rano-srednjovjekovnim prikazom Krista Uzašašća učvrstio je dokaze o postojanju vladarske rezidencije iz doba Trpimirovića spomenute u Trpimirovoj darovnici.

Izvori za povijest ranog srednjeg vijeka donose da je na Klisu sto-lovao hrvatski knez Trpimir I., a njegovi se dvori spominju i u Bija-ćima, te Sumartinu u Podstrani. Vladao je od 845. do 864. godine smijenivši na prijestolju svog prethodnika Mislava. Kao vladar na-zivao se Chroatorum dux, knez Hrvata i rex Sclauorum, kralj Slavena, a splitskoga nadbiskupa Petra nazivao je kumom. Dao je sagraditi samostan u Rižinicama podno Klisa, gdje su benediktinci molili za spas njegove duše, a imena franačkih misionara u Bijaćima pove-zuju se s njim i njegovim prethodnicima pa je njegova vladavina usko povezana s franačkom kristijanizacijom Hrvatske i dolaskom benediktinaca u ove prostore.

18

Hodočastio je u Aquileju, gdje su se on i njegov sin Petar upisali u Codex Aquileiensis, evanđelistar koji se danas nalazi u Cividaleu pa ga se naziva Čedadskim. Na svojem je dvoru pružio 846. – 848. godine zaštitu znamenitom benediktincu Gottschalku, koji je zbog svog djela o predestinaciji bio pod udarom crkvene discipline. Za boravka na Klisu, Gottschalk je napisao djelo De Trina deitate u ko-jem je zabilježio Trpimirovu pobjedu nad Romanima u obračunu kako piše s "narodom Grka". Ne možemo pouzdano znati je li ta pobjeda vezana uz širenje Trpimirove vlasti na druge Sklavinije na granici carstva i je li mu baš ona osigurala titulu kralja Slavena. Izvori kazuju da je Trpimir sklopio povoljan mir 852. s bugarskim kanom Borisom. Trpimir je 852. godine izdao darovnicu kojom je splitsko-mu nadbiskupu Petru potvrdio posjede splitske Crkve na svom po-dručju te mu darovao desetinu od kliškog dvora, u znak zahvalnosti za liturgijsko srebreno posuđe kojim je splitski nadbiskup pomogao opremiti samostan koji je Trpimir osnovao u Rižinicama. Uz Trpimi-ra se u darovnici potpisuju župani koji obnašaju dvorske dužnosti, ustrojeni na franački način. Trpimir je imao sinove, Petra Zdeslava i

Ulomak septuma iz Rižinica s natpisom PRO DUCE TREPIMEro

19

Muncimira. Nedugo nakon smrti naslijedili su ga najprije Zdeslav, a potom Muncimir. Nakon njih Hrvatskom vladaju njihovi potom-ci kao dinastija Trpimirovića do zadnjeg Stjepana, kojeg je svrgnuo kralj nove obiteljske loze, Dmitar Zvonimir.

Benediktinski samostan u Rižinicama nedaleko od Klisa, osnovao je u IX. st. knez Trpimir. Sagrađen je u klancu bujičnog pritoka potoka Rupotina na položaju nekadašnje antičke vile podignute uz cestu koja je spajala Solin, Klis i Muć. Osnutak samostana spomenut je u Trpimirovoj darovnici 4. ožujka 852. koju je knez izdao u Bijaćima. U osnovani samostan doveo je, kako piše, zbor redovnika da ga njiho-ve molitve oslobode od grijeha. Povijesni tijek vremena zametnuo je trag ugaslom samostanu, a mjesto na kojem je utemeljen otkri-veno je tek u XIX. st kada je pronađen ulomak septuma redovničke crkve s natpisom PRO DVCE TREPIMEro. Na lokalitetu je pronađen veći broj ulomaka kasnoantičke i srednjovjekovne skulpture među kojima su dijelovi oltarne pregrade Trpimirove crkve. Desetcima ulomaka pilastara, pluteja i greda oltarne pregrade pridruženi su novi nalazi iskopani u najnovijim arheološkim istraživanjima. Ukra-šeni su tipičnim predromaničkim motivima kružnih pletera i pereca. U novim istraživanjima pronađena je pravilno orijentirana građevi-na s umetnutom apsidom. Premda je njen antički sloj izrazito čitljiv ova je građevina zasigurno pregrađena u srednjem vijeku. Radi se po svoj prilici o samostanskoj crkvi, malih dimenzija s podzemnom

Ostaci samostana u Rižinicama, istraživanja 2010.

20

kriptom kakva se često javlja u arhitekturi salonitanskog okružja od kasne antike pa do srednjeg vijeka.

Turska džamija sagrađena je u XVI. st. na mjestu predromaničke cr-kve. U njene zidove i u zidove okolnih zgrada ugrađen je veliki broj ulomaka sakralne srednjovjekovne skulpture. Neki od njih sadrže dijelove vladarskih natpisa. Među ulomcima nalaze se primjerci pilastara, pluteja i trabeacija oltarne pregrade iz vremena ranoga srednjeg vijeka. Ulomak grede s natpisom INTRANTIBS PAX, sadrži čestu formulu Intrantibus pax – exientibus pax (mir ulazećima i izla-zećima) koju nalazimo na nadvratnicima i oltarnim gredama crkava splitskog poluotoka, a pripadao je ranijoj oltarnoj pregradi iz IX. st. Četiri mramorna ulomka grede oltarne pregrade s dijelovima natpi-sa, jedan ulomak mramorne grede pluteja i pilastar s bazom stupa pregrade, dio su drugog septuma koji sadrži tipične predromaničke pleterne motive, perece; natpis uklesan na vrpci grede ispod karak-terističnog ukrasa s kukama. Njima bi mogli pripadati mramorni ka-pitel i ulomci stupa oktogonalnog presjeka pronađeni u Kneževu stanu. Na ulomcima grede su dijelovi vladarskog natpisa koji spomi-

Kripta dvoetažne sakralne građevine samostanskog sklopa u Rižinicama

21

Greda septuma kliške crkve koja spominje kraljicu

nje kraljevsku obitelj, a na pregradi kliške crkve prvi put se spominje titula kraljice.

Četiri ulomka grede sadrže tekst s formulom vladara: ORUM FILIU(S)..., MEA DOM(N)A S... LAVA REGINA.

Između drugoga i trećeg ulomka, iza djelomično sačuvanog slo-va S, moglo je biti napisano još slova poput slova C prije nastavka LAVA, pa bi čitanje glasilo: … unacum coniuge MEA DOM(N)A S(C)LAVA REGINA, žena vladara koji se titulira kao rex sclavorum. Jedna-ko tako mogu se predložiti i drugačija čitanja u kojima je sadržano ime kraljice kao … unacum coniuge MEA DOM(N)A SLAVA REGINA u kojem je ime kraljice SLAVA, a prijedlog čitanja … unacum coniuge MEA DOMASLAVA REGINA sadrži do sada nepoznato ime u hrvatskoj historiografiji: Domaslavu.

Nesporno je da se u tom dijelu teksta vladarica naziva regina, iz čega se može zaključiti da je njezin muž, subjekt natpisa, vladar koji nosi titulu rex. Ako se ona oslovljavala s domna, njezin se muž analogno tome oslovljavao romaniziranom plemičkom titulom dominus. Sva-kako pred nama je prvi natpis na kojem se izravno spominje vladar-ska titula hrvatske kraljice, koja taj naziv nosi kao vladareva žena. Na solinskom natpisu sa sarkofaga kraljice Jelene ženu kralja Mi-hajla Krešimira II. i majku kralja Stjepana Držislava ne oslovljava se izravno naslovom REGINA, nego se HELENA  naziva FAMO(sa), UXOR

22

Crkva sv. Vida na Klisu

Tlocrt crkve sv. Vida i ostaci predromaničke crkve s Westverkom

23

Crtež s presjekom arheološke sonde u crkvi sv. Vida

Zapadno pročelje crkve sv, Vida, crtež

24

MICHAELI REGIS, MATERQ(ue) STEFANI R(egis), REGN(i) MATER. Kraljev-ska se titula REX osim na Jeleninu sarkofagu iz X. stoljeća pojavljuje još jednom, na ulomku iz crkve sv. Lovre u šibenskom Donjem polju.

Kliški ulomak s natpisom REGINA pripada crkvenom namješta-ju iznimne vrsnoće i ujedno je jedini poznati artefakt koji donosi napisanu titulu kraljice. U ispravama iz IX. stoljeća ne spominje se titula rex; hrvatski se vladari najčešće nazivaju dux ili comes, osim u spomenutom Gottschalkovu tekstu koji Trpimira naziva rex Sc-

Pronađeni dijelovi septuma kilške crkve

25

lavorum. Trpimirovu se sinu Zdeslavu u pismu iz 879. godine papa Ivan VIII. obraća sa glorioso comiti Sclavorum. Na natpisu iz crkve sv. Mihovila u Ninu Zdeslavov nasljednik Branimir naziva se DOMNO BRANNIMERO DUX SCLAVORUM. Ista će titula Branimiru biti ispisa-na na septumu crkve sv. Bartula u Ždrapnju kod Skradina: DUCE(m) CLAVITNORV(m). Titulu rex Sclavorum nosit će ponovno tek Zvoni-mir u drugoj polovici XI. stoljeća. Kliški natpis osim titulom REGINA oslovljava kraljicu izrazom DOMNA. Ulomak natpisa ... EMPORIBUS DOMNO: D... pronađen je na prije spomenutom lokalitetu u šiben-skom Donjem polju. Dominus se naziva i knez Branimir u spomenu-tom natpisu iz Nina, a formula ... DOMNO (Br)ANNI(mero)... nalazi se i na natpisu septuma crkve sv. Petra u Otresu kod Bribira. Premda nema kamenih ulomaka na kojima se Trpimir oslovljava kao do-minus, na četvrtom listu Čedadskog evanđelistara potpisan je kao domno Tripimiro, što upućuje na to da se njega oslovljavalo istim latinskim naslovom. Trpimir je u furlanski samostan hodočastio s obitelji pa je u zapisima na stranicama istog evanđelistara spome-nut i njegov sin Petar.

Kliški natpis, pronađen u zidu crkve sv. Vida, nema ispisano ime vla-dara, sačuvani su samo ulomci na kojima se spominje titular njego-ve žene koja se oslovljava kao kraljica. Nije moguće precizno datirati natpis, titular kralja se u Hrvatskoj narodnoj dinastiji spominje od X. – XI. stoljeća. Pa ipak, prema spomenutim naslovima i titulama, ne treba isključiti mogućnost da votivni natpis može pripadati i vlada-ru iz polovice IX. stoljeća, po svoj prilici samom Trpimiru,  jedinom vladaru toga doba uz kojeg je spomenuta kraljevska titula, zadobi-vena vjerojatno pobjedom u ratu s narodom Grka, o kojoj izvještava Saksonac Gottschalk.

Ako natpis upućuje na to da se radi o tituli kraljice Slavena njezin bi muž mogao biti kralj Slavena, iz čega se može pretpostaviti da je ulomak prvog dijela natpisa sadržavao upravo tu vladarsku titulu (REX SCLAV)ORUM FILIU(S)... Kako je u IX. stoljeću posvjedočena Trpi-mirova titula dux Croatorum na teguriju iz Rižinica i rex Sclavorum u spomenutom i njemu suvremenom Gottschalkovu rukopisu, vladar s grede kliške crkve mogao bi biti među ostalim i Trpimir. U prilog tomu ide i njegov potpis u Čedadskom četveroevanđelju, gdje je Tr-pimir potpisan kao domno Tripimiro, pa bi titula njegove žene doista mogla biti DOMNA SCLAVA REGINA, DOMNA SLAVA REGINA ili samo DOMASLAVA REGINA kako se to čita iz teksta grede oltarne pregrade.

26

Tijekom radova na obnovi crkve sv. Vida pronađen je mramorni re-ljef koji prikazuje Krista u slavi. Od kompozicije s temom Maiestas Domini na kliškom reljefu sačuvan je samo središnji lik Krista u man-dorli i anđeo s njegove desne strane. Lik Isusa Krista osim svetokru-ga s upisanim križem oko glave ima i natpis HIC ispisan kapitalom s desne strane poprsja. Reljef je i s lijeve strane Kristova lika imao nastavak natpisa, koji nije sačuvan. Radi se o citatu Svetog pisma [Ovaj Isus] ... Hic Iesus, qui assumptus est a vobis in caelum, sic veniet quemadmodum vidistis eum euntem in caelum (Actus Apostolorum 1, 11). Natpis je vjerojatno bio skraćen [HIC IES]. Premda skromnih dimenzija, mogao je pripadati nadvratniku portala crkve sv. Vida, ili nekom kamenom namještaju koji se sastojao od stupova i gre-

27

Predromanički reljef na mramornoj gredi s likom Krista u slavi

da, tim više jer je pronađen još jedan ulomak iste vrste s prikazom nabora odjeće, one iste kakvu vidimo na liku Krista i anđela. Reljef Krista iz kliške crkve blizak je po izrazu reljefima s prikazima ljud-skih likova iz Solina i Splita. Radi se o poznatom reljefu hrvatskog kralja na krsnom zdencu splitske krstionice i solinskim ulomcima s likovima Krista, sv. Petra i Mojsija, iz istoimene bazilike. Pa iako su u Solinu sačuvani samo ulomci Mojsijeva lika, s natpisom S MOISE, a kod drugog reljefa samo ulomak lica, usporedba s kliškim i splitskim reljefom pokazuje da se radi o istom majstoru, koji poseže za istim likovnim rješenjima u sva tri slučaja.

28

Rukav tunike anđela i Krista kliškog reljefa, kao i rukavi tunika obaju likova uz kralja splitskog pluteja oblikovani su na isti način, dijago-nalno ucrtanim prugama koje završavaju prstenastim obrubom uz zapešće ruke. Također, zakopčani izrez na vratu tunike dostojan-stvenika koji stoji uz kralja na splitskom pluteju i ovratnici Kristove tunike i dalmatike anđela, jednako su likovno riješeni, kao trapezni izrez obrubljen jednostavnom vrpcom. Sva tri reljefa nastala su u istoj radionici, a posve vjerojatno i od istog majstora.

I dok je za solinske ulomke nesporno da su se nalazili u samostan-skoj bazilici sv. Petra i Mojsija, o izvornom položaju splitskog pluteja mišljenja su podijeljena. Ranija literatura mahom navodi da ploča potječe iz splitske katedrale. Danas prevladava mišljenje da je plutej prenesen iz spomenute solinske bazilike u Split. Ipak unatoč činje-nici da su to su prihvatili brojni kasniji autori treba naglasiti da je to opet samo pretpostavka, te da je posve moguće kako je plutej s likom kralja bio dijelom septuma splitske prvostolnice.

Maestas Domini, rekonstrukcija

Ulomci predromaničke skulpture iz Sv. Petra i Mojsija u Solinu

29

Što se tiče podrijetla reljefa iz kliške crkve, nalaz srednjovjekovne vladarske crkve u temeljima crkve sv. Vida i kamene plastike iz zi-dova te crkve pregrađene u džamiju, jamče njegovo izvorno kliško podrijetlo. Jednako tako, splitski i kliški reljefi dobro su očuvani, za razliku od solinskih ulomaka koji su po svoj prilici stradali u tatarskoj najezdi. Zato možemo zaključiti kako reljef Krista iz kliške crkve pri-pada zasebnoj skulpturalnoj cjelini, izravno vezanoj uz taj lokalitet.

Kliški reljef prikazuje Krista u slavi ili Maiestas Domini, koji se u djeli-ma domaće produkcije pojavljuje relativno kasno, u vrijeme XI. i XII. st. Najpoznatiji su prikazi s tom temom zadarski nadvratnik crkve sv. Lovre i zabat s prikazom Krista u slavi sa Sustipana u Splitu.

Kliški je reljef jednostavnije kompozicije, anđeli su horizontalno po-stavljeni sa strana mandorle, a za razliku od Kristova lika koji na za-darskom i splitskom prikazu sjedi na prijestolju, na kliškom je reljefu prikazano samo njegovo poprsje, desnice podignute za blagoslov dok lijevom rukom umjesto knjige pridržava svitak Evanđelja.

Po izradi kliški reljef nije blizak nijednom od dva spomenuta primje-ra, kojima plastičnu figuraciju opterećuju ornamenti, od intermiti-rajućih lozica na sustipanskom teguriju i dovratnicima zadarskog portala pa do flore i faune na zadarskom nadvratniku. Nasuprot

Maestas Domini na teguriju Sustipanske crkve

30

njima, majstor kliškog reljefa posve je nadišao horror vacui izradivši na mramornoj površini likove koji dominiraju prostorom, slobodni od suvišna ukrasa.

Pojava srednjovjekovne skulpture s ljudskim likom u domaćoj sredi-ni danas se uglavnom vezuje uz razdoblje nakon tridesetih godina XI. st., iako se ona u europskoj umjetnosti srednjeg vijeka susreće od merovinškog doba do rane gotike. Portal zadarske crkve sv. Lovre

Predromanički reljef Kralja iz splitske krstionice

31

datiran je različito od sredine XI. st, kao i sustipanski tegurij u vrije-me od konca XI. do početka XII. stoljeća.

Novija literatura solinske ulomke iz Šuplje crkve najčešće stavlja u doba hrvatskih kraljeva Petra Krešimira IV. i Zvonimira. U iznimno brojnim radovima na temu splitskog reljefa iz krstionice autori se još više razilaze, datirajući ga u vrijeme od IX. do XII. stoljeća. Sta-rija literatura datirala ga je rano, a u novijoj literaturi reljef se bez iznimke stavlja u drugu polovicu XI. stoljeća, jednako kao i solinski ulomci. Jedno je sigurno, kliški reljef nedvojbeno pripada istom vre-menu kao plutej s likom kralja iz splitske krstionice i solinski ulomci iz crkve sv. Petra i Mojsija.

Materijal pronađen u istraživanjima na području kliške tvrđave po-tvrdio je postojanje dvaju septuma sakralne arhitekture ranog sred-njeg vijeka, od kojih je jedan izravno vezan uz kralja i njegovu ženu s titulom kraljice. Isto tako pokazao je na polju skulpture tijesnu vezu

Samostanska crkva sv. Petra i Mojsija u Solinu, krunidbena bazilika kralja Zvonimira

32

Splita, Solina i Klisa, kao povezanog prostora u kojem djeluje ista klesarska radionica iznimne vrsnoće. Sve to daje novo svjetlo na tu-mačenje pojma curtis, koji u srednjovjekovnoj terminologiji znači dvor, i može se protumačiti kao dio bogatijeg posjeda, ali kada ga vladar naziva curtis nostra, pojam ima sasvim određeno značenje i znači vladarski dvor. Klis je stoga dvor hrvatskog vladara u kojem stoluje on ili njegov župan, poput kliškog župana Zbidraga (Sebi-draga) kako se navodi u Muncimirovoj darovnici.

Septum kliške crkve, rekonstrukcija