Problem – Rak dojke

Uvod

Rak dojke je najčešći zloćudni tumor u žena u svijetu i cjelini, koji nastaje kad normalne žljezdane stanice dojke promijene svoja svojstva te počnu nekontrolirano rasti, umnožavati se i uništavati okolno zdravo tkivo. Broj oboljelih žena raste s dobi i u Hrvatskoj je vodeći uzrok smrti zbog raka. Prema podatcima Registra za rak Hrvatske (Hrvatski zavod za javno zdravstvo), godišnje u Hrvatskoj od raka dojke obolijeva oko 2300 žena. Rak dojke je i najčešći uzrok smrti od raka žena u Hrvatskoj, godišnje umire preko 800 žena. Očekuje se daljnji trend porasta broja oboljelih u Hrvatskoj. Od raka dojke najčešće obolijevaju žene iznad 50. godine života, ali mogu i žene mlađe dobi. Zemlje koje su rano počele s organiziranim programima ranog otkrivanja (palpacija i mamografija) već imaju prisutan pad smrtnosti. U Hrvatskoj je 18. listopada 2006. počela provedba nacionalnog programa prevencije raka dojke, u kojem su sve žene u dobi 50 do 69 godina bile pozvane na preventivni mamografski pregled. Cilj programa je smanjiti smrtnost od raka dojke za najmanje 25 %. Od raka dojke mogu oboljeti i muškarci, ali je rak dojke stotinu puta češći kod žena, nego u muškaraca.

Od ukupnog broja pregleda dojki u 2011. godini zabilježeno je 10,6 % onih s patološkim nalazom što je povećanje u odnosu na prethodnu godinu (5,4 %).

Dojka se sastoji od žljezdanog i potpornog tkiva. Žljezdano tkivo čine mliječne žlijezde i mliječni kanali, a potporno čine masno i vezivno tkivo. Najveći broj karcinoma dojke javlja se u gornjem vanjskom kvadrantu i izdancima žljezdanog tkiva usmjerenim prema aksili (pazušnoj jami). Zloćudni tumori dojke najčešće su epitelnog porijekla. Mogu nastati iz epitela kanalića (90 %) ili epitela režnjića (10 %), a oba se dijele na one koji nisu probili bazalnu membranu (neinfiltrirajući in situ) i na one koji su se probili (infiltrirajući).

Priča bolesnika

USPJELA SAM POBIJEDITI RAK DOJKE

Zorica Kostić je kozmetičarka. Ima 39 godina, muža i dvoje dece. Imala je sasvim normalan život. Ali, imala je i jednu od najpodmuklijih bolesti – rak dojke. IMALA. Znači – pobedila! Danas se smeje i uživa u životu. Ali, nije bilo tako od početka...

Moj suprug je prvi primetio da nešto nije u redu. Napipao je neku pločicu u dojci i odmah smo otišli lekaru. Rečeno mi je da nije ništa i da će da se prati. Međutim, posle osam meseci na ultrazvuku je utvrđeno da je kvržica promenila strukturu i da se znatno povećala. Hitno su me poslali na pregled kod onkologa i posle mamografije su mi rekli da obavezno moram na operaciju. To je bilo pre dve godine. Operisana sam i histopatološki nalaz je pokazao da je u pitanju maligni tumor. Odstranili su mi celu dojku i odmah mi je ugrađen implant, što je vrlo važno za jednu ženu. Imala sam sreću i sa mojim lekarom, profesorom Ganićem, koji me je operisao i vodio kroz oporavak. Najvažniji je taj odnos sa lekarom, važno je da dobijete savete kako da se posle svega ponašate.

Ne mogu ni da zamislim koliko ti je bilo teško. Kako je tvoja porodica reagovala?

To je za mene, za moju porodicu i naše prijatelje bilo jako teško saznanje. Užasno sam se osećala... Znala sam da se od toga umire i da mi predstoji težak period. Deca su tada imala šest i sedam godina i stalno sam razmišljala šta će biti sa njima ako mene ne bude... Ipak, bili su premali da bih im nešto objašnjavala u tom momentu. Međutim, posle operacije samo sam razmišljala da li moram na zračenje i hemioterapiju jer znam posledice. Konzilijum je odlučio da moram da primim četiri serije hemioterapije bez zračenja. Tako je i bilo. Posle dvadeset dana krenula sam na prvu i osećala sam se užasno. Opala mi je kosa već posle prve terapije i zamolila sam mamu da mi obrije ostatak kose jer me je bolela glava. Mama mi je bila ogromna podrška i uvek je bila uz mene dok se to dešavalo. Suprug je odveo decu na odmor, a ja sam morala da se suočim sa njima posle svega...

To, inače teško, saznanje da vas je bolest napala, još joj je teže palo jer ima dvoje dece kojima treba da saopšti da je mama teško bolesna. A vi dobro znate da deca misle da mame nikada nisu bolesne.

Ali, znala si da ćeš morati nešto da im kažeš, zar ne?

Nisam im rekla da imam rak već da mi je opala kosa jer pijem neke lekove. Nije im bilo lako uopšte, to se videlo odmah. Bili su brižni i vodili su računa o men. Tako mali, a već su bili zabrinuti... Međutim, rekla sam im da ćemo to sve zajedno prebroditi i da ću ozdraviti i da ce sve proći.

Sama činjenica da ste bolesni, čak i kad imate samo bezazleni grip, utiče na psihu. Neko klone, neko se povuče u sebe, neko ima snage, neko ne želi da se bori. Zorica je podigla koplje i krenula u napad. Zbog sebe. Zbog dece. Zbog porodice i prijatelja. Zbog života. Nabacila je osmeh, šminku i lepo raspoloženje. To ne ume baš svako, čak ni oni čije je zdravlje tip –top.

Ja sam vrlo vedre naravi i sve to tamo mi je bilo prestrašno. Oboleli ljudi jako loše izgledaju i tada sam rekla sebi da moram to da prebrodim kako znam i umem. Nisam želela da izgledam bolesno ni sebi, ni deci, ni suprugu, niti bilo kome. Kupila sam lepe marame za glavu, uvek sam bila našminkana i nasmejana. Tako sam odlazila na terapije i  moram priznati da su u bolnici svi bili oduševljeni mojom energijom. To su mi i govorili i veoma mi je prijalo da to čujem. Znate, ti komplimenti i pozitivni komentari daju vam snagu da nastavite. Na kontrole sam redovno odlazila i, svaki put kad bi rezultati bili dobri, ja sam imala još više samopouzdanja i želje da se sve to što pre okonča. Ja sam kozmetičar i odlučila sam da počnem da radim dvadeset dana posle operacije, što je vrlo retko jer se žene zatvore i ne žele da komuniciraju sa ostalim svetom.

E, pa, ja sam htela da komuniciram. Htela sam da radim i da se družim. Nisam htela da pričam o bolesti i moja kuma je znala da mi kaže: „Da te ja ne pitam kako si, ne bi mi nikad ništa rekla!“ Verujte mi, tako je mnogo bolje - glava gore i samo napred. Sve prođe, pa i to.

Zorica je i dalje nasmejana. Prima terapiju, smeje se i uživa u životu. Nije uvek lako, ali je uvek važno. Odnela je veliku pobedu. I ima savet za sve žene.

Trenutno sam na terapiji „zoladeks“ jednom mesečno. Idem na kontrole sada na šest meseci i ne propuštam nijednu jer danas je rak izlečiv samo ako se na vreme obratite lekaru. Uvek postoji doza straha da se ne vrati, ali ako radite kako su vam lekari savetovali, biće sve OK.  I na kraju, podrška porodice i prijatelja je vrlo bitna u ovoj životnoj borbi, ali samo ako sami sa sobom rešite da želite da pobedite. Ne može vam nijedan lekar ovog sveta pomoći ako vi nećete da se borite. Glavu gore. Budite vedri i nasmejani jer posle kiše uvek sija sunce. I poruka svim ženama je da izađu iz ove kolotečine i nađu vreme za sebe.

To znači...

To znači: jednom u šest meseci naći vremena i otići kod ginekologa na pregled. Rak je izlečiv. Jeste strašno, ali ne toliko da se prepustite bolesti i propustite sve čari ovog zivota i odrastanje vaše dece. Jer, koliko god godina oni imali, mama im treba za ceo zivot!

Sestrinska dijagnoza – Liječenje

Stadiji bolesti

Proširenost raka dojke, odnosno stadij bolesti se određuje s obzirom na veličinu primarnog tumora, zahvaćenost regionalnih limfnih čvorova i postojanje udaljenih metastaza.

Stadij I

Tumor je manji od 2 cm u promjeru i nije se proširio na okolna tkiva.

Stadij II

IIA: Tumor je manji od 2 cm, ali se proširio na limfne čvorove u području pazuha.

IIB: Tumor je velik od 2 do 5 cm s mogućim širenjem na limfne čvorove; ili je tumor veći od 5 cm i nije se proširio na limfne čvorove u pazuhu.

Stadij III

IIIA: (Lokalno uznapredovali rak dojke) Tumor je bilo koje veličine sa zahvaćenim limfnim čvorovima koji su pričvršćeni međusobno ili za okolno tkivo.

IIIB: Tumor je bilo koje veličine i proširio se na kožu ili stijenku prsnog koša te okolne limfne čvorove.

IIIC: Tumor bilo koje veličine s metastazama u limfne čvorove oko ključne kosti sa ili bez širenja u limfne čvorove pazuha.

Stadij IV

Tumor se (bez obzira na veličinu) proširio na mjesta udaljena od dojke, primjerice jetru, kosti ili limfne čvorove (metastatska bolest).

Liječenje raka dojke može biti:

Lokalno (područje dojke i okolnog tkiva) : kirurška terapija, radioterapija (zračenje)

sistemsko (cijeli organizam): kemoterapija, hormonska terapija, biološka i ciljana terapija

Rak dojke se najčešće  liječi  različitim kombinacijama više vrsta liječenja.

Određena se liječenja provode istodobno, a neka slijedom, jedno za drugim. Također je važno naglasiti da se plan liječenja može mijenjati, ovisno o tome koliko je uspješan. Odluku o najboljem načinu liječenja donijet će u dogovoru s bolesnicom liječnik onkolog.

Kirurško liječenje

Cilj kirurškog liječenja je odstranjenje maligne tvorbe. Kirurškim putem je moguće izliječiti samo one bolesnice kod kojih nije došlo do širenja bolesti izvan područja dojke i regionalnih limfnih čvorova.

Dvije su glavne vrste kirurškog liječenja:

1. poštedna operacija dojke (lumpektomija) 2. operacija kojom se uklanja cijela dojka (mastektomija)

Poštednom operacijom dojke (lumpektomija) se uklanja tumor tj. kvržica na dojci, kao i dio zdravog tkiva koji ga okružuje (tzv. margine). Ponekad postoji potreba za dodatnom, ponovljenom operacijom kada su na mjestu s kojeg je uklonjena prva kvržica ostale tumorske stanice na rubnom području (tzv. pozitivne margine) ili vrlo blizu ruba (bliske margine).Ta je opcija prikladna za žene koje žele zadržati dojku.

Mastektomijom se uklanja cijela dojka. Uklanja se i bradavica i područje oko bradavice (areola). Postoje tri vrste mastektomije: jednostavna ili potpuna mastektomija (uklanja se samo dojka), modificirana radikalna mastektomija (uklanjaju se dojka i limfni čvorovi ispod pazuha) i radikalna mastektomija (uklanjaju se dojka, pazušni limfni čvorovi i prsni mišić ispod dojke).

Mnoge žene koje su se podvrgnule mastektomiji odlučuju se za rekonstrukciju dojke.

To je moguće učiniti na dva načina:

1. postavljanjem usadaka (implantata) ispunjenih tekućinom ili gelom 2. tkivom (mišićem) koje se uzima s trbuha ili leđa

Uvijek je potrebno provjeriti stanje limfnih čvorova kako bi se utvrdilo postojanje tumorskih stanica, što znači povećani rizik od širenja tumora u druge dijelove tijela, te prema tome odabrao najprikladniji način liječenja.

Uklanja se manji broj limfnih čvorova da bi se utvrdilo postojanje tumorskih stanica. Čvorovi koji se uklanjaju pažljivo se biraju. Prvo se uklanjaju i pregledavaju limfni čvorovi čuvari (tzv.“sentinel“ limfni čvorovi) putem kojih se provodi dreniranje područja dojke zahvaćenog tumorom. Ako su u limfnom čvoru čuvaru prisutne tumorske stanice, kirurg se može odlučiti za uklanjanje dodatnih čvorova.

Iz pazušnog se područja uklanjaju limfni čvorovi ako se u njima nalaze tumorske stanice.

Neke od mogućih nuspojava uklanjanja limfnih čvorova su sljedeće:

gubitak osjeta na operiranom području nelagoda u stražnjem dijelu ruke ili u pazuhu koja se može

premještati niz ruku

oticanje ruke koje može započeti nekoliko dana, mjeseci ili godina nakon operacije

oticanje pazušnog područja koje počinje odmah nakon operacije

Oticanje ruke i pazuha može potrajati nekoliko dana, a može postati i stalan problem.

Radioterapije (zračenje)

Zračenje je uz kirurgiju osnovni način lokalnog liječenja raka dojke. Ionizirajućim zračenjem se uništavaju tumorske stanice koje su moguće zaostale nakon odstranjenja tumora operativnim zahvatom. Provodi se pomoću linearnih akceleratora ili telekobalta. Snop zraka visoke energije se usmjerava na područje dojke, a ponekad i na obližnje limfne čvorove. Jačinu, duljinu trajanja odnosno broj postupaka zračenja određuje specijalist radioterapeut ovisno o vrsti tumora i općem stanju bolesnice (najčešće se provodi pet dana u tjednu u trajanju od otprilike šest tjedana).

Zračenje kao i druge vrste liječenja  ima nuspojave. Najčešće su osjećaj umora, iritacija kože te bolnost i oticanje na području dojki i grudnog koša. Većina tih nuspojava nestaje nekoliko tjedana ili mjeseci po završetku liječenja.

Sistemsko liječenje

Tri su glavne vrste sistemskog liječenja:

1. kemoterapija 2. hormonska terapija 3. biološka i ciljana terapija

Zaključak

Prema svemu navedenom možemo zaključiti da je rak dojke izuzetno opasna bolest ako se ne otkrije na vrijeme I ako se na vrijeme ne počne sa liječenjem.

Svaka žena treba bar jednom u 6 mjeseci otići na pregled ili sama sebe pregledati medotama koje su dostupne.

U svakom slučaju, čak I ako dođe do ove opake bolesti, ne treba nikada odustati I ne treba dopustiti da vas pobijedi. Jer vi ste jači od nje. Vjerujte u sebe.