HRVATSKA POVIJEST SREDNJEGA VIJEKA

1. Ferdo ii, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda, 600. 1526. 2. Tomislav Raukar, Hrvatsko srednjovjekovljeNakon smrti kralja Dmitra Zvonimira plemstvo se razdijelilo na dvije stranke: jedna se okupila oko Stjepana II (koji je oko 1090. vjerojatno umro), a druga uz kraljicu Jelenu. Nakon smrti Stjepana II. uz Jelenu je stao znatan dio njegove stranke. Ostatak plemstva je opredijelio se za Bizant i cara Aleksija Komnena nadajui se od njega pomoi. U takvim prilikama odluila je kraljica Jelena zajedno s pristaama pozvati u pomo ugarskoga kralja Ladislava koji joj je bio u rodu. Kralj Ladislav je prihvatio poziv i s vojskom krenuo prema Hrvatskoj na proljee 1091. Dravu je preao nizvodno od Virovitice, a sve do Gozda nije naiao ni na kakav otpor (a i tamo tek poneko pleme). Unato lakom napretku, morao se vratiti u Ugarsku jer su sa sjevera napali Kumani koje je vjerojatno tamo poslao sam Aleksij Komnen. Ladislav se vratio, ali je u Hrvatskoj za kralja postavio svoga neaka Almoa. Ubrzo nakon toga Aleksije je u dalmatinske gradove poslao svoga opunomoenika Guifreda koji je ponovno ujedinio dalmatinski temat s carstvom, a hrvatsko plemstvo se okrenulo protiv Ladislava i za kralja okrunilo Petra. Ladislav se vie nije vraao u Hrvatsku, ali je 1094. osnovao zagrebaku biskupiju kako bi je to vie vezao uz Ugarsku. Novi ugarski kralj Koloman odluio je ui u rat s hrvatskim kraljem Petrom kojemu je prijestolnica bio Knin. Aleksije nije pomagao Hrvatskoj ni dalmatinskim gradovima jer je ratovao protiv kriara koji su prolazili kroz Carigrad i Malu Aziju. Umjesto vojne pomoi predao je dalmatinski temat na upravu i zatitu mletakom dudu. U meuvremenu se Koloman zaruio s junoitalskom normanskom princezom Buzilom. Rat Kolomana i Petra zapoeo je 1097, a u bitci kod Gvozda Petar je izgubio ivot. Ta bitka i zauzee Biograda znaila su da je Koloman susjed Venecije te dud Vitale zapoinje pregovore radi meusobne sigurnosti posjeda. Koloman je svoje vladarsko pravo temeljio na nasljednom pravu. Ali nakon 1099. kad su ga potuklu Rusi i Kumani morao je na neki drugi nain uvrstiti svoju vlast u Hrvatskoj. Koloman. Kolomanov pokuaj osvajanja dalmatinskih gradova nije mogao protei bez sukoba s Bizantom i Venecijom kao bizantskom zemljom. Kako se bizantski princ Ivan Konmen oenio ugarskom princezom Pirokom (Irenom), a antiohijski i tarentski herceg Boemund zamislio ponovnu navalu na Dra i Bizant, car Aleksije i kralj Koloman su sklopili savez. To je morala prihvatiti Venecija, kao carska saveznica. Na proljee 1107. zaputi se kralj Koloman s vojskom na primorje. Osvojio je Zadar, graani polau prisegu te ga sveano uvode u grad. Nakon toga osvojio je ibenik, Trogir i druge gradove. Poslije predaje gradova i otoka Koloman sazva sabor ispred Zadra te graanstvo , biskup i kralj poloe prisegu vjernosti. Nakon toga Koloman je za posebnog dalmatinsko-hrvatskog kralja proglasio svog sina Stjepana koji je tada imao est godina1. Gradovima je podijelio privilegije: osloboeni su plaanja danka (kralj je sebi uzimao samo treinu prihoda gradske luke), zajamena im je drevna autonomija, gradovima je zajameno da nijedan graanin nee morati primiti gosta na silu Kolomanov uspjeh u Hrvatskoj nagnao je hercega Almoa (Kolomanov brat) da zatrai pomo u Njemakoj. Pomo nije dobio, ali kad je Koloman zauzeo dalmatinske gradove Almo se ponovno digao protiv njega. Na Kolomana je krenuo car Henrik V. Godine 1108. opkolio je Poun (Bratislavu), ali se morao vratiti. Pred smrt je Koloman odluio oslijepiti Almoa i njegovog sina Belu (1115.). Nakon Kolomanove smrti Almo pobjegne u Bizant gdje ga primi car Aleksije i princ Ivan. Slijepog sina Belu Almo je ostavio u samostanu nedaleko Peuha.1 Natpis iz Zadra koji Stjepana naziva naim kraljem. Koloman je imao jo jednog sina. enio se dva puta; najprije Buzilom, a zatim Ruskinjom Eufemijom koju je trudnu otpravio u Rusiju optuujui je za nevjeru. Sin kojeg je Eufemija rodila zvao se Boris Kolomanovi.

1

Pacta conventa ili Qualiter - Godine 1102. sastao se s predstavnicima dvanaest hrvatskih plemena koji su ga svojom voljom izabrali za hrvatsko-dalmatinskoga kralja obvezavi ga na zasebnu krunidbu za hrvatsko-dalmatinskog kralja i odravanje posebnog sabora u hrvatskim dravnim poslovima. Koloman je priznao i potvrdio hrvatskom plemstvu sigurno i neumanjeno posjedovanje njegovih plemenskih drevnih zemljinih batina i kmetova na njima, a oni e mu za uzvrat u ratu davati po deset oboruanih konjanika po plemenu, dolazei do Drave o svom troku, a preko Drave o kraljevu. Nakon toga okrunjen je u Biogradu na moru te je utemeljena personalna unija Hrvatske i Ugarske. Pacta conventa je spis koji govori o tim dogaajima i starija je historiografija zastupala njegovu apsolutnu vjerodostojnost. Qualiter govori o Kolomanovim povlasticama hrvatskom plemstvu to ih je ugarski kralj podijelio 1102, a o zasebnom politikom i upravnom poloaju hrvatskih zemalja nema ni rijei. Hrvatska je, istina, izgubila dravnu samostalnost, ali valja istaknuti da dinastiki prijelom i 1102. godina ne bijahu prepreka stoljeima drutvenog sazrijevanja. Granice hrvatske drave esto su se mijenjale. U vremenu kad je Koloman vladao granice su tekle otprilike Neretvom do Rame, odatle na gornji i srednji Vrbas, zatim na donju Bosnu do ua u Savu i pravcem izmeu tajersko-kranjskog pograninog gorja, otkuda se sputala na more kod Rijeke; od veih otoka pripadali su Hrvatskoj Krk, Cres, Rab, Pag, Hvar, Bra i Vis. Drutvo je bilo sastavljeno od slavenskog te romanskog (Romani; kasnije Latini i Vlasi) stanovnitva u dalmatinskim gradovima. Slojevi drutva dijelili su se na slobodne i neslobodne. Neslobodni su bili sluge u gradovima te na plemikim i crkvenim posjedima. Slobodni su se dijelili na seljake, graane (gradski plemii i obini graani) i plemie (nie i vie plemstvo ban, upan i dvorski dostojanstvenici). Hrvatski vladari nisu imali stalnu prijestolnicu; stolovali su iz raznih mjesta: Nin, Klis, Biai, Knin, Biograd i Solin. Svoju vlast vladar je dijelio s banom (od X. st.) te upanima (od IX. st.). upani su stajali na elu upanija koje se esto sastoje od manjih upa. U X. i XI. st. upanije su bile: gatska, lika, krbavska, luka, sidraka, ninska, bribirska, kninska, podmorska ili klika, cetinska, imotska, livanjska, plivanjska, psetska, (pri)morska, rastoka. Za upanije u Bosni i u Panonskoj Hrvatskoj nema iz toga vremena nikakvih pouzdanih podataka, ali ih je bez sumnje bilo. Dalmatinski gradovi imali su svoju samoupravu, a po njihovu uzoru kasnije su ureeni gradovi koje su Hrvati sami podigli: Biograd i ibenik. Na elu grada bio je prior kojeg su birali gradski plemii (patriciji). A zatim potvrdio kralj. Zadarski prior je bio najugledniji (iz porodice Madijevaca). Prior je predsjedatelj gradskog vijea koje se sastojalo od sudaca, tribuna i biljenika, a redovito se sastajala i gradska skuptina na koju bi dolazili gradski biskup, sveenstvo, plemstvo i graani. U gradovima se sudilo po rimskom zakonu. POVIJEST HRVATSKE 1102. 1526. Uklapajui kraj XI. st. u njegov drutveni kontekst i postavljajui ga u odnos naspram europskog srednjovjekovlja, ne bismo u zbivanjima u Hrvatskoj mogli otkriti nijednu pojavu koja bi se bitnije razlikovala od openita razvoja u europskom drutvu toga doba. Bio je to razmah feudalizacije ili pak smjena dinastija to su u toj epohi sveopega raanja nesmetano prelazile dravne granice i narodnosna podruja srednjovjekovne Europe. U osvit XII. st. pred dinastijom Arpadovia stajao je samo jedan zadatak: nastaviti prekinutu djelatnost Trpimirovia, a zajedniki ugarsko-hrvatski prostor prikljuiti europskim drutvenim zbivanjima. Nakon krunidbe u Biogradu i ulaska u Zadar i druge dalmatinske gradove2, Koloman je svoj uspjeh2 Isprava opatice Vekenege iz 1105. i natpis na zvoniku samostana sv. Marije u Zadru.

nadovezao na ostvarenja Petra Kreimira IV. i Zvonimira, a dalmatinske gradove je jo ue vezao uz kraljevstvo. Uklapanjem hrvatskog kraljevstva u opseg zemalja krune sv. Stjepana, Slavonija se pridruila onoj drutvenoj cjelini koje od Ljudevita Posavskog i Tomislava bijae dijelom. Ona je sada mogla postati integralnim dijelom hrvatskoga kraljevstva, njegovom treom povijesnom pokrajinom. U takav e se razvoj ukljuiti i Zagrebaka biskupija. Ona je svoju jurisdikciju irila juno od Same prema brdskom razmeu Slavonije i Hrvatske, sve do granica Splitske nadbiskupije ; od jadranske obale prema sjeveru. Koloman je 1105. protegnuo svoju vlast na itavu Donju Dalmaciju. Povlastice to ih je dao Trogiru, Zadru i Rabu, njegovo obeanje da e odravati vrsti mir te da niim nee krnjiti staru slobodu Dalmacije nisu mogli prikriti kraljevo nastojanje da vojnim snagama to ih je smjestio u gradske utvrde (Split, Zadar) podvrgne gradove vrstom nadzoru. Trogirskim privilegijem3 se obvezao da nee dopustiti da se u vaem gradu nastani nijedan Ugrin ili stranac osim onoga koga po svojoj volji zaelite, ali uvoenje ugarskih posada u gradski recinkt bilo je krenje vlastite rijei. Ipak, ugarski zatitni sustav na Jadranu raspada se ve Kolomanovom smru 1116. Njegovi nasljednici nisu mogli trajnije odravati utjecaj Arpadovia na Jadranu. Premda su proirili svoju vlast i na kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije, njihova se dravna organizacije ni u emu nije promijenila. Dravno sredite ostalo je duboko u panonskoj ravnici. Dolaskom Arpadovia i stvaranjem ugarsko-hrvatske drave naputena je jadranska usmjerenost Trpimirovia. Arpadovii su bili mirni u Panoniji, u politikim zbivanjima uglavnom su bili lokalna dinastija. Nakon Kolomanova pobjednikog ulaska u dalmatinske gradove Arpadovii do kraja svojega postojanja, uz moda jedinu iznimku Bele III, vie nisu poveli odluniju, promiljeniju politiku na istonom Jadranu. Tako je osnovicu svojem imperijalnom poletu XIII. stoljea, Venecija na istonom Jadranu postavila ve u XII. st. Ve potkraj Kolomanova vladanja Venecija je zapoela boru na uporita na istonom Jadranu. 1115. dud Ordelafo Faledro osvaja Rab, Zadar (osim gradskog katela) i Biograd. Idue godine osvaja zadarski katel, ibenik, Trogir i Split; a Republika uspostavlja svoju vlast i nad kvarnerskim dijelom Dalmacije. Ugarski knez Sergije je pokuao ponovno osvojiti Rab i uspostaviti vlast ugarsko-hrvatskog kralja, ali nije mu uspjelo. Kasnije su pokuavali Stjepan II. i Bela II, ali bezuspjeno. Stjepan II. Kolomana je naslijedio sin Stjepan u dobi od petnaest godina. Promjena na prijestolju povukla je za sobom ozbiljne promjene na meunarodnom planu jer su svi Stjepanovi susjedi pokuavali proiriti svoje posjede na utrb njegova kraljevstva. U Hrvatskoj se morao braniti od Bizanta i Venecije (dud Ordefalo Faledro). Ratovao je protiv bizantskog cara Ivana od kojeg je zahtijevao da sa svojeg dvora protjera Almoa i druge ugarske bjegunce. Ivan je odbio te je rat trajao dvije godine. Mir je sklopljen s dogovorom da Sava i Dunav budu granicom dviju drava. Stjepan nije znao da je Bela jo uvijek iv, a iz rata se vratio teko bolestan. Nije ima nasljednika. Kad je saznao za Belu, pozvao ga je na dvor, proglasio ga prijestolonasljednikom i oenio Srpkinjom Jelenom. Bela II. Slijepi. Zbog svoje mane veinu poslova je prepustio drugima, naroito eni Jeleni. Protiv njega je kao pretendent na prijestolje istupio Boris Kolomanovi. On je najprije poao u Bizant caru Ivanu koji ga oeni svojom roakinjom, a zatim preko Karpata s vojskom uge u Ugarsku. Bio je poraen. Bela je ratom protiv Venecije opet vratio Dalmaciju, ali bez Zadra i otoka, a stekao je i Bosnu. Gejza II. Bela je imao tri sina: Gejzu, Stjepana i Ladislava. Gejza ga je naslijedio kao kralj, Stjepan3 Toma Arhiakon; Kronika

3

kao herceg hrvatski, a Ladislav kao herceg bosanski. U to vrijeme na vlast u Bizantu dolazi Emanuel Komnen s eljom da pod svojom vlau okupi sve zemlje koje su nekad bile u sklopu Rimskog carstva. Rat je trajao od 1146. do mira 1156. Osim Komnena u ratu su sudjelovali Austrijanci, Nijemci i Boris Kolomanovi na strani Bizanta te Srbija, Hrvatska, Dalmacija, Panonija i junoitalska Normanija na suprotnoj. Nakon Gejzine smrti, na prijestolje je trebao stii njegov sin Stjepan III, ali protiv toga je stao Emenuel Komnen zahtijevajui da novi kralj bude najmlai Gejzin brat Stjepan. Ugri su to odbili u na prijestolje postavili Ladislava koji je nakon est mjeseci na vlasti umro. Ipak je priznat Stjepan IV, koji je s vlasti protjeran zbog loeg vladanja te je ipak kraljem proglaen Stjepan III, Gejzin sin. Stjepan III. Novi kralj je bio primoran poslati svog brata Belu u Bizant gdje ga car zarui svojom kerkom i proglasi prijestolonasljednikom. Osim slanja Bele u Bizant, Stjepan se obvezao caru predati i Hrvatsku juno od Velebita te Dalmaciju, ali to nije izvrio. Zbog toda je 1164. dolo do novog rata. Stjepan je bio primoran zemlje predati Emanuelu. Nakon to je Emanuel dobio Sina Aleksija, Bela gubi dostojanstvo prijestolonasljednika; ak su i njegove zaruke razvrgnute. Ubrzo nakon toga Stjepan III. iznenada umire, a Bela dolazi u ugarsku gdje ga nasljeuje kao Bela III. Kad se, pak, Bizant u doba Emanuela Komnena posljednji put okrenuo prema Zapadu, stoni se Jadran naao izmeu dvostrukog, bizantskog i mletakog pritiska. Stjepan III. (1163. 1172.)pokuao se oduprijeti Emanuelu, ali je u sredini 60-ih godina XII. st. bio poraen. 1180. umro je Emanuel Komnen, pa je njegova smrt zauvijek ugasila svaki bizantski san o Zapadu. Zadar je te godine prihvatio vlast Bele III, a istodobno su se i drugi dalmatinski gradovi juno od Zadra, do Splita vratili u opseg ugarsko-hrvatskog kraljevstva. Bela III. Kralj je zavladao Ugarskom i Hrvatskom od Drave do Krke (bez Srijema), jer je bizantska vlast u Hrvatskoj prestala ubrzo nakon Emanuelove smrti. Kralj je bez otpora zauzeo hrvatske gradove, Srijem, Dalmaciju od Krke do Neretve, Split, Trogir pa ak i Zadar (1180.). Bela je svog starijeg sina Emerika dao jo za svoga ivota okruniti za ugarskog te hrvatsko-dalmatinskog kralja; u Bosni se odrao ban Kulin kao ugarski vazal, a srpski veliki upan Stefan Nemanja se pribliio ugarskom dvoru kao saveznik (to nije ostao dugo, budui da je Bela poeo posezati za Srbijom i Bugarskom). 1. Krki knezovi - prvi poznati lan ove porodice, knez Dujam (1118. 1163.) bio je mletaki vazal - opravljali su otokom Krkom kao mletakom kneijom - Bartola II. je Bela III. obdario itavom zemljom to je pripadala upaniji modrukoj 2. Knezovi Bribirski - prvi put se spominju kod Konstantina Porfirogeneta - naziv su dobili po gradu Bribiru gdje je od dolaska Hrvata ivjelo pleme nazivano ubii 3. Knezovi Cetinski - u vrijeme kraljeva Emerika i Andrije II. vrlo znaajnu ulogu ima cetinski knez Domald koji je potekao od plemena Snai (Svai) - njegovi bliski roaci ili direktni potomci su knezovi Cetinski, obino nazivani Nelipii 4. Omiki knezovi Kaii - na kraju XI. i u XII. st. ta je obitelj vrlo mona u okolici Omia, a vjerojatno su potekli iz podruja izmeu Krke i Zadra - od 1167. do 1180. se kao knez istie Nikola s kojim je grad Kotor klopio ugovor kako bi graani mogli slobodno ploviti po moru; on je 4.08.1180. dao kamenovati splitskog nadbiskupa Rajnerija s kojim je bio u svai radi nekih posjeda pod Mosorom

u vrijeme mletakog rata zbog Zadra, Kaii su kralju Beli III. bili velika pomo jer su ometali mletako brodovlje 5. Knezovi goriki i vodiki Babonii; kasnije nazvani Blagajski - pleme je nastalo na obali Kupe, izmeu Karlovca i Siska (grad Steninjak) - u znak priznanja zbog pobjede nad istarskim markgrofom Berchtoldom, kralj Emerik je Stjepanu Gorikom darovao posjed Vodica na rijeci Sani gdje je kasnije sagraen Blagaj Emerik. Ubrzo nakon stupanja na vlast, na Emerika sa digao mlai brat Andrija zahtijevajui Hrvatsku s Dalmacijom kao svoju batinu. Pobijedivi brata, Andrija postade hrvatskim hercegom. U kasnijim ratovima protiv brata, Andrija je izgubio potporu svojih privrenika je je stavljen u gradu Knegincu pod strau. Boleljivi Emerik je jo za ivota dao okruniti sina Ladislava zasebnim hrvatsko-dalmatinskim kraljem, a za ugarskog kralja okrunjen je 1204. U vrijeme graanskih ratova u Ugarskoj krenuo je etvrti kriarski rat. Emerik je umro 1204. pomirivi se prije toga s bratom Andrijom. Ladislav II. je vladao svega osam mjeseci, nakon ega je umro. Venecija je zadrala samo kvarnerski dio Dalmacije, a sredinjim dijelom je zavladao panonski kralj. Da bi ponovno stekla Zadar, Venecija koristi etvrti kriarski rat 1202. godine. Umjesto plaanja brodske zakupnine mletakom brodovlju za prijevoz prema Istoku, kriari su se obvezali da e za nju osvojiti Zadar. Grad je osvojen 18.XI.1202. Kriari (francuski) i Mleani (dud Henrik Dandolo) nastanili su se u gradu to ga je njegovo stanovnitvo napustilo. U njemu su proveli itavu zimu i tek su u proljee idue godine napustili osvojeni grad. Zadru nije pomogao kralj Emerik, nego hrvatski velika i sidraki knez Domald te splitski nadbiskup Bernard. 1204. Domald je postao zadarskim knezom, ali je 1205. grad ponovno morao prihvatiti mletaku vlast. Ugarski kraljevi nisu pokuali zavladati Zadrom sve do Ludovika Anuvinca, a Andrija II. i Bela IV. su ga se ak i odricali u korist Venecije. Andrija II. Stupanjem na prijestolje, Andrija je razrijeio dugogodinje dinastike sukobe, ali nije znao ponovno vratiti ugled kraljevske osobe. Pokuao je ratom protiv Galicije, ali to je propao. Nakon toga odluio je ispuniti oev zavjet te krenuti u kriarski rat. Kako nije imao dovoljno financijskih sredstava za plaanje prevoznine po moru, prepustio je Mleanima svoja prava na Zadar (1216.). Prije odlaska na Istok, postavio je za namjesnika templarskog metra Poncija de Cruce, a u ugarskoj ostrogonskog nadbiskupa Ivana. Andrijina epizoda u kriarskom ratu bila je neznatna. Vratio se u Europu kopnenim putem preko Carigrada nosei sa sobom nekoliko relikvija to ih je nabavio za svog boravka u Svetoj Zemlji. Po povratku naao je zemlju u vrlo nepovoljnom stanju, posebno zbog pohlepe velikaa. Okrunio je svojeg starijeg sina Belu za mlaeg kralja te ga uinio hrvatskim hercegom. Nakon toga je poeo oduzimati nekim plemiima dravna dobra koja su prigrabili za njegova odsustva. Unato trudu da zemlju uspravi na noge, kralj je ponovno utonuo u dugove i rasipnitvo pa se na njega diglo brojno nie plemstvo, vojni slubenici, ak i sam Bela. Napokon je bio prisiljen izdati Zlatnu bulu. Ukratko, ona je bila pokuaj da se smanji mo velikaa i ukinu financijski neredi, podigne kraljevska mo te zajame prava i sloboda pripadnicima nieg plemstva. Posljednji lanak Zlatne bule odreivao je pravo viega i niega plemstva da svrgne kralja bez straha od osude na veleizdaju ukoliko on ne bi potivao odredbe toga dokumenta. Meutim, nita se u dravi nije poboljalo nakon Zlatne bule; kralj je i dalje ivio rasipno. Stoga se ponovno podigla buna, ali ovaj puta na elu visokog crkvenog i svjetovnog plemstva. Andrija je morao izdati novu Bulu; ovaj puta se kralj podvrgava presudi ostrogonskog nadbiskupa, umjesto oruanom otporu plemstva. Sljedee godine, kralj je doveo sebe i Ugarsku u situaciju izopenja iz Crkve, a samo sveana prisega i obeanje da e potovati odredbe Zlatne bule spasile su ga od takve strane kazne. 5

-

Bela IV. Bela IV. je na prijestolje stupio u tridesetim godinama ivota i vrsto odluan vratiti stari sjaj kraljevstva. Uz Kolomana i Belu III. smatra se najznaajnijim vladarom dinastije Arpadovia. Prvi zadatak bio mu je zbrinjavanje udovice svoga oca, mlade Beatrice koja je bila trudna. Bela ju je stavio pod strau, ali ona je pobjegla u Njemaku i tamo rodila Stjepana Postuma, oca posljednjeg Arpadovia, Andrije III. Ni Bela, ni Koloman4 nisu dijete priznali svojim bratom. Novi kralj odluio je uvesti reda u dravu, prije svega meu plemstvo. Odredio je da nitko osim biskupa i glavnih dravnih dostojanstvenika ne smije sjediti u prisustvu kralja. Sve molbe, pa i najviih velikaa, moraju se kralju podnositi pismeno. Ujedno je odluio pod kraljevsku vlast vratiti sve posjede to ih je njegov otac razdavao ili su ih je plemii doepali na nepravedan nain. Godine 1239. Beli je stigao zahtjev od kumanskog kana Kutena da primi njega i njegov narod u Ugarsku jer su ih napali Mongoli (Tatari). Bela je primio izbjeglice, ali Tatari su zatraili da im se vrate podanici. Bela je sazvao sabor u Budimu 1241., ali prisutni su zahtijevali da se Kumani izrue. ak je i narod smatrao da su Kumani potajne tatarske uhode pa je napadnuta kua kana Kutena u Peti, a on ubijen. Nakon toga se velik dio Kumana vrati u domovinu harajui Ugarskom, Slavonijom, Srbijom i Bugarskom. Do bitke izmeu Batu-kana i Kadana te Bele dolo je 11.04.1241. na rijeci aju. Bela je pobijeen te je uspio pobjei u Austriju, ali Koloman je bio teko ranjen te je umro u azmi. Austrijski herceg je iskoristio situaciju i zatraio od Bele tri upanije. Za to vrijeme Tatari su opustoili itavu Ugarsku i Slavoniju (posebno Zagreb), a zatim su krenuli prema jugu. Bezuspjeno su opsjedali mnoge gradove, a konano ih je zaustavila vijest o smrti vrhovnog kana Ogotaja u Aziji. Vratili su se na Istok usput pustoei Ugarskom, Srbijom, Bugarskom, junom Rusijom Nakon najezde Tatara, kraljevina se nala u potpunom rasulu. Stanovnitvo je pobjeglo u ume i planine, zemlja nije bila obraena, savladala je glad, a zatim i kuga, poele su pljake razbojnika, a gladni vukovi su napadali ljude ak i u kuama. Bela se vratio u Ugarsku i poeo obnovu. Najprije je vratio upravu, a zatim uspostavio sigurnost osobe i imetka. Nakon toga poeo je stvarati tvrde gradove jer je bilo oito da su jedino oni davali dovoljno sigurnosti narodu. Poticao je gradnju bedema i obrambenih sustava: Kalnik, Medvedgrad, Gari, Lipovac, Oki i drugi. Opustjelu zemlju je naseljavao, ponajvie Nijemcima koji su u najveem dijelu sluajeva bili obrtnici i nastavali su gradove (pojaani razvoj slobodnih kraljevskih gradova). Povlastice su gradovi dobivali i prije: Varadin, Perna, Vukovar, Virovitica, Petrinja, Samobor; novi slobodni k. gradovi bili su Krievci, Jastrebarsko, Gradec Nakon ureenja kraljevine, Bela je poeo rjeavati vanjskopolitika pitanja. Najprije je od austrijskog hercega Fridrika Babenbergovca uspio vratiti tri upanije koje je ovaj od njega zatraio godinu dana ranije. Zatim je ratovao s Venecijom zbog Zadra. Vojska hrvatskog hercega i bana Dionizija bila je 1243. potuena pod Zadrom te se on vratio pod Mleane, ali veina graana je odselila u Nin. Godine 1244. Bela je u slavonskom gradu Glau (dananja bosanska posavina) sklopio s Mleanima mir odrekavi se Zadra. Prema mirovnom sporazumu Zadrani su bili primorani za kneza primati onoga koga im dud poalje, nisu se smjeli eniti iz Hrvatske, a Mleani su preuzeli upravu nad svim gradskim prihodima. Mletaka Republika se obvezala da nee pomagati Stjepana, tobonjeg sina kralja Andrije koji je tada ivio u Veneciji i za koga je njegova majka Beatrice zahtijevala hrvatsko hercetvo. U isto vrijeme u Hrvatskoj je trajao graanski rat koji su zapoeli Spliani i Trogirani sporom oko sela Ostroga. Sve je zavrilo 1244. Split, poraeni, obvezao se da e za gradskog kneza birati kraljevskog ovjeka, predati est talaca i ponovno poloiti prisegu vjernosti. Bosanskog bana Ninoslava, koji je bio splitski saveznik, Bela je natjerao na pokornost. Nakon toga zapoeo je rat za babenberku batinu. Fridrik Babenberg poginuo je kao posljednji od svoje loze te su Austrija i tajerska ostale bez vladara. Kao kandidati javili su se Bela i eki kralj Pemysl Otakat II. U borbu se umijeao i papa Inocent IV. te je njegovim zalaganjem dolo do mira u Pounu 1254. eki kralj dobio je Austriju, a Bela tajersku. Ubrzo je u tajerskoj izbila buna i4 Belin brat; herceg u Hrvatskoj i Bosni.

tajerci svojim vladarom proglase kralja Otakara. Zbog toga je dolo do eko-ugarskog rata nakon kojeg se poraeni Bela morao odrei tajerske. Belin sin Stjepan morao se oeniti Otakarovom neakinjom Kunigundom, a eki je kralj uspio pridobiti Hrvatsko zagorje i sav kraj oko Samobora. Stjepan V. Odmah na poetku svog vladanja uao je u rat s ekim kraljem Otakarom II. Rat je zavrio mirom u kojem se Stjepan odrekao zahtjeva za Austrijom, tajerskom, Korukom i Kranjskom, a Otakar je obeao da nee podravati Stjepana Postuma, sina kralja Andrije II. koji je ubrzo i umro u Veneciji. Godine 1272. Stjepan je krenuo u Napulj. Sa sobom je poveo sina Ladislava kojeg je ustavio u opatiji u Topuskom. Kad je stigao u Biha, kralju je javljeno da mu je sin nestao te se vratio natrag. Saznao je da se Ladislav nalazi u Koprivnici kamo je vjerojatno dospio u sporazumu bana Joakima Pektara i kraljice Jelisavete. Stjepan je umro u vrijeme opsade Koprivnice. Ladislav IV. Kumanac. Nakon Stjepanove smrti dolo je do potpunog rasula u kraljevstvu. Velikai su jaali i otimali se za bansku ast i imanja. Dok je Ladislav jo bio malodoban, umjesto njega je vladala kraljica majka, Jelisaveta. Glavni zamjenik bio joj je slavonski ban Joakim Pektar. Nakon njega na banskoj asti bio je Matija od plemena aka te Henrik Gisingovac koji je 1273. podigao bunu protiv kralja i njegove majke. Ban je poginuo, a kraljev brat Andrija bio je imenovan hrvatskim hercegm. I tu dunost je preuzela njegova majka. Godine 1273. odvijala se bitka na Moravskom polju. Tu je novoizabrani njemaki kralj Rudolf Habsburki pobijedio ekog kralja Otakara te vratio batinu Babenbergovaca. Habsburgovcima su uvelike pomagali ugarski vojnici. Nekoliko godina kasnije (1278.) umro je hrvatski herceg Andrija te je Ladislav ostao jedini zakoniti Arpadovi, jer dvor nije htio priznati Andriju Mleanina, sina Stjepana Postuma. Ipak se dogodilo da je on bio posljednji Arpadovi na ugarsko-hrvatskom prijestolju. Knezovi Gisingovci su se 1289. digli na kralja Ladislava te su pozvali Andriju koji je stigao u pratnji ujaka Morosinija. Nakon to je stigao u Hrvatsku, krenuo je na sjever, ali su ga zarobili u trigovi u Meimurju te je predan na uvanje austrijskom hercegu Albrehtu I. Nakon to su neki Kumani ubili Ladislava, Andrija je pozvan na prijesolje. Andrija III. Mleanin. Rudolf Habsburki, papa Nikola IV. i napuljska kraljica Marija, sestra Ladislava IV. poeli su odmah po stupanju Andrije na vlast svojatati ugarsko-hrvatsko kraljevstvo. Napuljskom dvoru se pridruila gotovo sva Hrvatska od Drave do Neretve, ak i Gisingovci. Andrija je upotrijebio oruanu silu, ali Ivan Gisingovac ga je izdajniki uhvatio i zarobio. Kralj se otkupio, a Babonii su mu pomogli dovesti majku Tomasinu Morosini u Ugarsku; nakon toga imenovao ju je hrvatskim hercegom. Poslije kratkog mira ponovno je 1295. dolo do graanskog rata, a posebno je stradao Zagreb gdje je Gradec bio uz Andriju, a Kaptol uz Karla Martela (Napulj). Sveopa buna buknula je kad je kralj htio svog ujaka Alberta, budui da nije imao nasljednika, proglasiti prijestolonasljednikom. Andrija je umro usred nemira 1301. S njime je izumro rod Arpadovia. Bribirci Kralj godine 1251. potvruje Bribircima Bribirsku upaniju, koju su im, istie kralj u ispravi, toboe darovali jo njegovi preci, a privilegijem potvrdio njegov otac. Bribirci, nekadanji kraljevski upani, pretvaraju Bribirsku upaniju u vlastito knetvo, a Bela IV. moe takav razvoj samo potvrditi, premda oni nisu mogli kralju predoiti navodni Andrijin privilegij, izjavljujui da su ga izgubili. Belin privilegij za Bribirsku upaniju iz 1251. god. prava je mjera zbiljske vlasti, ali i kraljevskog ugleda Arpadovia u Hrvatskoj juno od Velebita u sredini XIII. stoljea. Arpadovii u Slavoniji u srednjem vijeku potiu razvoj gradskih drutava, ubiru tridesetinu, marturinu i poreze, organiziraju upanije. U dalmatinskim gradovima su prisutni vrlo rijetko, ali imaju pravo izdavati povelje i sl., ali nisu mogli utjecati na proces kroatizacije komuna. Hrvatsku odlikuje dinastiki uspon vlastele kojoj su ogledni primjer Bribirci. Izvanredno smjeteni u tvrdim uporitima u zaleu Zadra i ibenika; od 7

Grgura u 30-im godinama XIII. st, do Mladena II. stotinu godina kasnije, Bribirci svojim kneevanjem u dalmatinskim gradovima stvaraju jedinstven politiki prostor na istonom Jadranu. Oko godine 1300. i u vrijeme Pavla I. njihova politika mo je na vrhuncu. Za vrijeme dinastikog sukoba Arpadovia i Anuvinaca potkraj XIII. st. mo Bribiraca je naglo ojaala te su proirili svoju vlast na Bosnu i Hum. Ipak, intenzivna uloga Bribiraca nije trajala dugo. U sukobu oko Zadra, Bribirci se nisu mogli suprotstaviti monoj Veneciji (1313. su se Mleani oko Zadra sporili s Anuvincem Karlom I, ali grad se oslanja na Pavla I.), a desetak godina kasnije (Mladenov poraz kod Blizne 1322.) ni anuvinskom centralizmu (tada poinje jaati Bosna pod Stjepanom II. Kotromaniem). Kasnije su Anuvinci potisnuli Bribirce s Jadrana. etrnaesto stoljee (prijelaz iz razvijenog u kasni srednji vijek) Karlo I. Karlo je za ugarsko-hrvatskog kralja okrunjen kao dvanaestogodinjak. Pretendenti na prijestolje bili su jo napuljski Karlo II, Oton Bavarski5 i eki kralj Veeslav6 II. Njega je veina ugarski velikaa dovela u Stolni Biograd i okrunila za kralja Ladislava V. nakon toga izbio je graanski rat izmeu dva kralja. Ladislav je 1304. napustio Ugarsku, a ugarski velikai su za novog kralja okrunili Otona Bavarskog. Njegova je stranka bila slabija pa je poao po pomo vojvodi Ladislavu Aporu7 u Erdelj, ali taj mu je oteo krunu sv. Stjepana i bacio ga u tamnicu gdje je ostao do 1308. kada je napustio prava na ugarsku krunu i vratio se kui. Tada se kao pretendent javio i srpski raskralj Stefan Dragutin, roak Arpadovia. On je htio svojeg sina okruniti za ugarskog kralja, ali Karlo je pobijedio u ratu u Srijemu te je ta epizoda bila zavrena. U Hrvatskoj Karlo nikad nije uspio potpuno uvrstiti svoju vlast. Velikai su priznavali kraljev, ali inae su gotovo nezavisno vladali u svojim podrujima. Najjai su u to vrijeme bili Bribirci, a naroito njihov starjeina ban Hrvata i gospodar Bosne Pavao Bribirac. On je umro 1312, (usred pobune Zadra protiv Mleana koju je sam potaknuo) ostavivi sve posjede i bansku ast sinu Mladenu. Mladen nije uspio dovriti rat protiv Mleana pa se Zadar ponovno vratio pod njihovu upravu. Republika je ubrzo nala ljude u ibeniku i Trogiru koji su oba grada pobunili protiv Mladena. Njima su se pridruili vojvoda Nelipi i Mladenov brat Pavao jer je njemu bila obeana banska ast. Rat je zavrio bitkom kod Blizne u Poljicama 1322. gdje je Mladen poraen. Da bi vratio mir u Hrvatsku, sam je Karlo stigao u Knin i poveo Mladena sa sobom u Ugarsku, a banom imenovao dotadanjeg slavonskog bana Ivana Babonia. Hrvatska se nije pomirila s tim te je krenula u oruani otpor protiv kralja. Voa im je bio vojvoda Nelipi. Nakon rata samo su jo Krki knezovi i Slavonija priznavali kralja. To je iskoristila Venecija, a bosanski ban Stjepan Kotromani je pod svoju vlast stavio cijelo podruje izmeu Cetine i Neretve, Imotski, Dumno, Livno i Glamo. Pred kraj vladavine Karlo je pokuao proiriti svoju vlast na temelju rodbinskih veza. U Napulj je poslao sina Andriju kojeg je zaruio za Ivanu, unuku napuljskog kralja Roberta. Kralj je izgubio sina te se Karlo nadao da e nasljednik na napuljskom prijestolju biti upravo njegov sin. Nakon toga pokuao je kao nasljednika na poljskom prijestolju progurati starijeg sina Ludovika. Karlova ena Jelisaveta je bila sestra poljskog kralja Kazimira, a taj nije imao djece. Svoju vlast Karlo je proirio i osvojenjem Beograda 1319. umro je 1342. U prvoj treini XIV. st. Hrvatska gubi gotovo sav istonojadranski prostor. Ono to je Venecija pripremala u XIII. st. sada je i ostvarila. Izvan njezina posjeda ostao je samo Senj Krkih knezova. Kasnije, Zadarski mir 1358. uklanja mletaku vlast s istonog Jadrana na pedesetak godina; do 1409. Prema sredini XIV. st. primjetno je da su na gotovo itavom prostoru hrvatskih zemalja drutvene grupe staleki odreene, njihov opseg zatvoren. Nagli gospodarski rast istonojadranskih gradova, od Senja, preko Zadra do Dubrovnika, druga je primjetna znaajka etrnaestog stoljea.5 sin Beline keri Jelisavete. 6 Sin Kunigunde, unuke Bele IV. i ekog kralja Pemysla Otakara II. 7 Apor je krunu zadrao sve do 1310. kad je Karlo napokon bio punopravno okrunjen za ugarsko-hrvatskog kralja.

Nova, anuvinska, dinastija dolazi na ugarsko-hrvatsko prijestolje 1301. Anuvinska zamisao o jakoj kraljevskoj vlasti prije svega iziskuje uklanjanje svih protivnika u redovima faudalne vlastele koji bi kraljevski uspon mogli osporiti ili barem oteati. Ta anuvinska osnova napose pogaa mone Bribirce u Hrvatskoj. Da bi kralj, za razliku od tromih Arpadovia, mogao uistinu vladati u Hrvatskoj i Dalmaciji, valja ukloniti Bribirca Mladena II. Posljedice bitke kod Blizne 1322. bile su dvojbene za sve sudionike, osim za Veneciju. Bribirci su i dalje vladali Bribirom, Ostrovicom i Klisom, ali nakon 1322 bila im je onemoguena bilo kakva samostalna djelatnost na jadranskoj obali. Porazom Bribiraca ni Karlo nije nita dobio. Treim najvanijim tvrdim gradom u obrambenom trokutu izmeu Zrmanje i Krke, Kninom vlada Nelipac, pa ugarski kralj ne moe prijei Dinaride i stii do Jadrana. Padom Mladena II. Venecija je izgubila jedinog protivnika na Jadranu te njezinu vlast priznaju Trogir, ibenik, Split, Nin i Pula (kao posljednja). Godine 1344. umire knez Nelipac. Da bi mogao doprijeti iz Panonije do Jadrana, Ludovik je najprije morao zavladati trokutom utvrda Ostrovica Knin Klis. Nelipeva udovica Vladislava je u poetku u Kninu nastavila s otporom, ali je Knin 1345. doao pod vlast Ludovika Anuvinca. Zadrani u to vrijeme nisu uoavali strateke slabosti Ludovika pa su 1345. jo jednom, sedmi put, ustali protiv Mletake Republike, oekujui pomo kontinentalnog vladara. Do proljea sljedee godine, Ludovik je mogao gradu upuivati samo prazna obeanja, a kad je napokon stigao pod opsjednuti grad, njegova je vojska bila poraena. Venecija je 1348. nametnula Zadru mirovni ugovor s tekim odredbama, a Ludovik je godinu kasnije morao sklopiti osmogodinje primirje s Republikom. Za trajanja primirja s Venecijom mijenjali su se prostorno-politiki odnosi na sredinjem dijelu istonog Jadrana. U srpnju 1347. skrbnik bribirskog kneza Jurja III, Grgur II, prepustio je Ludoviku Ostrovicu i za nju u zamjenu dobio Zrin u Slavoniji. U tom trenutku Mladen III. je jo uvijek vladao Klisom, ali umro je 1.V.1348. Mir u Zadru. Nakon isteka primirja Ludovik je obnovio rat s Venecijom. Ratnim operacijama u sjevernoj Italiji pogodio je sredite Republike, a na istonom Jadranu njegove su ete napadale zalea dalmatinskih gradova. Time je bila slomljena mo Mletake Republike. Ona je morala pristati na mir s Ludovikom. Mir je sklopljen u Zadru, u sakristiji samostana sv. Frane, 18.II.1358. Venecija se morala odrei istonojadranskih posjeda od sredine Kvarnera do granica Draa, a dud naslova dux Dalmatie et Croatie. Svi gradove na istonoj jadranskoj obali (od Osora do Dubrovnika) te otoci, kao i dijelovi Dalmacije prikljuuju se hrvatskom kraljevstvu. Izvan opsega kraljevstva ostala je samo Istra. Dojam o sigurnosti zemalja krune svetog Stjepana i hrvatskog kraljevstva, to se sada protezalo od Drave do Jadrana, temeljio se na injenici da ih u Ludovikovu razdoblju uistinu nitko nije ugroavao. Ali Osmanlije su ve na poetku Ludovikova vladanja osvojili utvrdu Cimpe kod grada Galipolja, a neto kasnije i taj grad. Kasnije osvajaju Hadrianopolis, a Bizantsko Carstvo ve je svedeno na sam Carigrad. Kako je nakon smrti Stefana Duana (1355.) oslabila i Srbija, Turci na jugu Balkana nisu imali primjerena protivnika te su kretali prema zapadu. Uz to je mir Tvrtka I. (Bosna) bio samo prividan, a jo vie suzdranost Mletaka. Sve to Ludovik nije primijetio kao prijetnju svojoj kraljevini. Nije shvaao Osmanlije kao ozbiljnu prijetnju ak ni kad je osobno, uz papu Urbana V. raspravljao s Ivanom V. Paleologom, Bizantskim carem. Nije ni mogao, jer u razgovorima su prevladavala pitanja crkvene unije, vie nego politika i vojna. Kad se Ivan V. vratio u Carigrad Turci su ve izvojevali prvu od triju pobjeda, kod ernomena na Marici (1371.), to e im otvoriti brada Balkanskog poluotoka. Ludovika je vie zanimala prijetnja koja mu je dolazila od Venecije te se ukljuio u rat protiv Mleana 1378. koji je zapoeo zbog spora oko otoka Tenedosa. Mirom u Torinu 1381. Ludovik je potvrdio svoje jadranske uspjehe. Osim vanjskopolitikih neprijatelja nije primijetio ni one unutarnje to e, nakon njegove smrti, 9

dovesti do slabljenja kraljevske vlasti i uzletu vlastele. Ludovik I. Veliki. Prvi pothvat mladog kralja bilo je ureenje Hrvatske. Nakon smrti vojvode Nelipia u Kninu je, u ime malodobnog sina Ivana, ostala vladati njegova ena Vladislava. Ona se uspjela oduprijeti banu Nikoli, ali kad je Ludovik stigao do Bihaa s 30.000 ljudi, Vladislava mu se poklonila i predala Knin. Na vijest da je kralj u blizini, Zadar se pobunio protiv Mletake vlasti. Kralj je pod grad stigao sa 100.000 ljudi, ali bio je potuen te se vrati u Ugarsku. Grad se odupirao jo dvije godine, ali zatim se morao predati Veneciji. Usred rata protiv Venecije pod Zadrom, Ludovik je primio vijest da je u Napulju ubijen njegov brat Andrija. Osvetio se osvajanjem itavog napuljskog kraljevstva koje je kasnije bio primoran vratiti kraljici Ivani. Dok je kralj boravio u Napulju, srpski kralj (samoproglaeni car Srba i Grka) Stefan Duan krene u osvajanje Bosne koju je drao ban Stjepan Kotromani. Nije uspio u svom pothvatu zbog intervencije Bizantinaca. Nakon toga Ludovik je oenio Jelisavetu, ker bana Kotromania koji je ubrzo umro i banovinu ostavio posinku Tvrtku. Ubrzo nakon toga umro je i Stefan Duan, a mo srpske drave poela je opadati. Godine 1356. isteklo je osmogodinje primirje izmeu Ludovika i Venecije te je on zapoeo veliki rat za itavu Dalmaciju koji se trebao voditi i na talijanskom zemljitu. Skupio je veliku vojsku objavivi da ide u rat protiv Srba, ali kad se okrenuo prema Veneciji, ona je ponudila mir uz uvjet da e kralju predati sve dalmatinske gradove osim Zadra. Kralj je odbio takvo rjeenje i rat je potrajao dvije godine. U Hrvatskoj i Dalmaciji vojsku je vodio ban Ivan uz iz Ludbrega. Venecija je naposljetku pristala na mir u Zadru (1358.) kojim se odrekla svih dalmatinskih gradova i otoka od polovice Kvarnera do grada Draa. Nakon rata s Venecijom, Ludovik je ratovao i protiv Srbije, Tvrtka, bosanskog bana te Bugara. Godine 1370. Ludovik je u Krakovu okrunjen i za poljskog kralja te je tako postao gotovo najmonijim vladarom u Europi. Uslijed tih osvajanja u Europi se pojavila nova vojna sila, Turci Osmanlije. Prvi koji im se suprotstavio bio je srpski kralj Vukain8, ali je kod rnomena na Marici 1371. kralj pobijeen i sve su zemlje juno od Kosova polja pale pod tursku vlast. Iste godine umro je Stefan Uro, posljednji iz dinastije Nemanjia i gospodar sjevernog dijela Srbije. To je kao svoju priliku vidio bosanski ban Tvrtko koji je s Nemanjiima bio u rodbinskoj vezi. Ubrzo je Tvrtko vladao na jugu preko Huma do Kotora i dananjeg Nikia, a na istoku do Rake. Odluio je obnoviti kraljevstvo Nemanjia pa se 1377. na grobu sv. Save dao okruniti sugubim vijencem kao Stefan Tvrtko, kralj Srbije, Bosne, Primorja, Huma, Donjeg Kraja i Zapadnih Strana Ludovik je umro 11.09.1382. ostavivi dvije malodobne keri, Marija je bila zarunica ekog kraljevia igmunda Luksemburkog; mlaa ker zvala se Hedviga. Marija. Odmah nakon pokopa Ludovika, velikai su za kralja okrunili njegovu ker Mariju koja je tada imala dvanaest godina; umjesto nje vladala je kraljica-majka Jelisaveta Kotromani. Poljski velikai su se odupirali Mariji, a nakon poduljih pregovora okrunili su mlau Ludovikovu ker za poljsku kraljicu. Kad se Hedviga udala za litvanskog kneza Ladislava Jagela osnovana je poljska kraljevska dinastija Jagelovia. U Hrvatskoj je Stjepan Tvrtko htio svoje kraljevstvo proiriti od Jadranskog mora do Drave. Da bi to postigao, poeo je nagovarati velikae da se odvoje od ugarske krune. Kad su u Budimu saznali za njegove namjere odluila je kraljica Jelisaveta osobno s kerkom otii u Hrvatsku. Kad su stigle, u Vrani se digla pobuna, ali je propala. Naposljetku je Tvrtku predan Kotor, te je tako bosanski kralj umiren. enska vlast ipak je jo uvijek uznemirivala velikae. Predvodnici pobune bili su braa Horvati: Pavao, Ivani i Ladislav. Oni su kralja potraili u Napulju; Karla Drakog, a u to vrijeme i igmund Luksemburki je provalio u Ugarsku i primorao dvor da ga vjena s Marijom. Karlo II. Za ugarsko-hrvatskog kralja okrunjen je 1385, ali ne vladao samo dva mjeseca. Kraljica Jelisaveta i Nikola Gorjanski (njezin najblii savjetnik) dali su ga pogubiti. Ponovno je za kraljicu okrunjena Marija. Ona, njena majka, Gorjanski i Bla Forga koji je ubio kralja bili su zarobljeni u blizini akova. Bla i Nikola su pogubljeni, a kraljice su odvedene u Novigrad na moru. Tamo je8 Vukainov sin Marko je postao turskim vazalom Kraljevi Marko.

Jelisaveta zadavljena, a Marija poteena kao neduna. Nakon Ludovikove smrti 1382. u Hrvatskoj se razbuktao otpor faudalaca protiv centralne vlasti. Tome se pridruila i Bosna Tvrtka I. dok Turci pojaavaju pritisak i 1389. rue srpsku dravu na Kosovu. Mletaka Republika zasada ostaje pritajena. Na ugarsko-hrvatsko prijestolje dolazi luksemburka dinastija; igmund koji je vladao pedeset godina (od 1387.). igmund Luksemburki. Kad je igmund saznao za te dogaaje, odmah je stigao u Ugarsku gdje je 1387. okrunjen za kralja. Upotrijebio je oruanu snagu kako bi Mariju izvukao iz novigradske tamnice gdje ju je drao ban Ivan od Paline. Borbe unutar kraljevstva prekinulo je napredovanje Turaka. Na Kosovu polju dolo je na Vidov-dan 1389. do velike bitke u kojoj je poginuo sultan Murat, ali i srpski knez Lazar. Ipak su pobijedili Turci pod vodstvom Muratova sina Bajazida I. Tom pobjedom Turci su sebi otvorili put na Bosnu, Bugarsku i Podunavlje. Unato turskom napredovanju, bosanski kralj Tvrtko nije stao u irenju svoje vlasti. Ubrzo je pod sobom imao cijelu Hrvatsku juno od Velebita s gradovima Kninom, Ostrovicom i Klisom, Omi, Split, Trogir, ibenik. Svoju vlast ipak nije uspio utvrditi jer je umro ve 1391. tvrtka je naslijedio neak Stjepan Dabia. On je sa igmundom sklopio mir u akovu kojim se obvezao da e svoju dravu ostaviti njemu nakon svoje smrti. Vratio je igmundu dijelove Hrvatske i Dalmacije to ih je osvojio Tvrtko, ali nakon smrti bosanski velikai nisu potivali kraljevu odluku te je Bosnom neko vrijeme vladala njegova udovica Jelena Gruba. Za novog kralja izabran je Stjepan Ostoja, nezakoniti sin kralja Tvrtka, a umjesto njega vladali su Hrvoje Vuki Hrvatini, Sandalj Hrani i Pavao Radinovi. Za to vrijeme umrla je kraljica Marija, a igmund je krenuo na Bajazida s tenjom da uniti Tursko Carstvo u Europi. U bitci kod Nikopolja sultan je nadmono pobijedio (1396.). Nakon bitke kod Nikopolja dugo se nije znalo to se dogodilo s kraljem igmundom ni da li je uope iv. Zato je skupina velikaa pod vodstvom Stjepana Lackovia od akovca za novog kralja okrunila Ladislava Napuljskog, sina Karla II. Kad se igmund vratio pozvao je one koji su okrunili Ladislava u Krievce na sabor uz obeanje da im se nita loe nee dogoditi. Unato tom obeanju, dolo je do svae na saboru i ubijeni su Stjepan Lackovi i njegovi privrenici. Na to je u Hrvatskoj dolo do velike pobune kojoj je pridruila i Bosna pod Hrvojem Vukiem. igmund je 1401. uhvaen u Viegradu, svrgnut s prijestolja i zatvoren u gradu iklou, a za kralja je ponovno okrunjen Ladislav Napuljski iako se veina plemstva izmirila s igmundom. Ve trei mjesec vladavine novi se kralj vratio u Napulj, a vojvodu Hrvoja je imenovao splitskim hercegom i svojim namjesnikom u Hrvatskoj i Dalmaciji. Nakon to je u Bosni svrgnut Stjepan Ostoja, a za kralja proglaen zakoniti Tvrtkov sin Stjepan Tvrtko II. Tvrtkovi, igmund je krenuo u rat protiv Bosne. U meuvremenu oenio se Barbarom, kerkom grofa Hermana Celjskog9. Kako ratovi protiv Bosne nisu bili uspjeni, igmund je pozvao u pomo papu te je tako sakupio prilinu vojsku. Godine 1408. zarobljen je kralj Stjepan Tvrtko II. te mnogi velikai. Napokon je cijela Hrvatska priznala igmunda za kralja. Nakon toga je Ladislav Napuljski predao svoja prava na Dalmaciju za 100.000 dukata Veneciji. igmund je za Dalmaciju vodio Prvi mletaki rat (141110-1413) i Drugi mletaki rat (1418-1420), ali bezuspjeno. Godine 1418. umire bosanski kralj Stjepan Ostoja; naslijedio ga je sin Stjepan Ostoji koga je uskoro zamijenio Stjepan Tvrtko II. Tvrtkovi. Dok se bosanski kralj pripremao na borbu protiv kneza Ivania Nelipia u korist Venecije, u Bosnu su provalili Turci. Njihova navala primorala je bosanskog kralja i srpskog despota Stefana Lazarevia da se priblie igmundu. Lazarevi mu je ak obeao Beograd nakon svoje smrti to je njegov nasljednik ura Brankovi i ispunio. Na vijest o smrti Lazarevia, sultan Murat II. je provalio u Srbiju i osvojio Kruevac (tadanja srpska prijestolnica) i Golubac. igmund je pokuao vratiti Golubac, ali nije uspio. Nakon toga ponovno je9 Vjenanje je bilo u Krapini, a Celjski je tada bio grof Varadina i gotovo itavog Hrvatskog zagorja. 10 Iste godine igmund je postao i njemakim kraljem.

11

otiao iz zemlje, a upravu je ostavio u rukama kraljice Barbare 11, tasta bana Hermana Celjskog i urjaka Nikole Gorjanovia. Za to vrijeme (1433.) igmund je u Rimu okrunjen za cara, a s Mleanima je uredio primirje kojim je rijeeno pitanje Dalmacije u Mletaku korist za vie stoljea. U to vrijeme ban u Hrvatskoj bio je Krki knez Nikola Frankopan, a posjedovao je gotovo itavu Hrvatsku. Slavonski ban bio je Herman Celjski, a izmeu dva roda dolazilo je do razmirica. Nakon smrti bana Nikole njegovih devet sinova osnovali su grane frankopanske porodice koje e igrati znaajnu ulogu u Hrvatskoj do polovice XVII. st. Kraj ibmundova vladanja bio je pun unutarnjih nemira. Umro je Ivani Nelipi, a sve njegove posjede trebali su naslijediti ki Katarina i njezin mu Ivan Frankopan. Ali igmund je zahtijevao da se sve preda njemu. Ivan to nije prihvatio i tako je 1436. buknuo graanski rat. Ban Frankopan je iznenada umro i svi njegovi posjedi su preli u ruke bana Matka Talovca. Kralj igmund je umor u Moravskoj 1437. Sukob triju dinastija; Anuvinaca, Luksemburana i Kotromania najjae se oitovao u dalmatinskim gradovima koji su pokuavali zadrati anuvinski mir izrazima dinastike odanosti i pokuajem meugradskog saveza. igmunt je pohodom na Bosnu 1408. uspio svladati otpor bosanskih feudalaca kojima je na elu bio Hrvoje Vuki Hrvatini, a razrijeio je i dinastiko dvovlae Anuvinaca i Luksemburana u Hrvatskoj. Poraeni dinastiki kandidat Ladislav Napuljski prodao je 1409. Veneciji svoja prava na Dalmaciju, a Hrvoje je 1414. u Bosnu doveo Turke. Venecija izmeu 1409. i 1420. obnavlja svoju vlast nad Dalmacijom (samo je Dubrovaki prostor izbjegao podvrgavanju Mleanima i njegov je prostor razdvajao mletaki posjed na dva dijela12), a istodobno se na hrvatskom prostoru pojavljuju turske ete (ve 1415.). Turskim nadiranjem rasla je i obrambena vanost ugarsko-hrvatskih kraljeva. Budim je postao uporitem otpora. igmunt je 1396. s vojskom francuskih vitezova krenuo prema jugu Balkanskog poluotoka, ali je kog Nikopolja teko poraen. Ubrzo su Srbija i Bosna bile primorane prihvatiti vazalni odnos prema budimskom vladaru. Ipak sve je pokazalo da je osamljeni ugarsko-hrvatski vladar bio previe slab pred Osmanlijama, a stanje je pogoravala injenica da su snage koje su ga pomagale, pape, Habsburgovci, Venecija, bile sporedne i njihova potpora gotovo zanemarujua. Albert Habsburgovac. Za novog kralja izabran je igmundov zet, mu njegove jedinice Jelisavete. Turci su zadavali mnogo glavobolja srpskom despotu urau pa je zatraio pomo od Alberta. Sazvan je sabor u Budimu na kojem je utvreno da kralj ne moe krenuti u ratni pohod ni donijeti nikakvu vanu odluku bez potvrde tog sabora. Albert se odazvao urau, ali njegov pohod nije bio od velikog znaaja. Kralj je ubrzo i umro od kuge koja je harala u vojsci. Prije smrti obnovio je Severinsku banovinu u jugoistonoj Ugarskoj, a kao bana postavio je Rumunja Janka Hunyadija13. Vladislav Jagelovi. Nakon kraljeve smrti ponovno se javilo pitanje nasljedstva. Imao je dvije keri (Ana i Jelisaveta), a ena Jelisaveta bila je trudna. Kraljica se nadala da e roditi sina te je uz pomo dvorkinje tajno pribavila krunu sv. Stjepana. Mnogi su podravali kraljicu, ali veina je htjela odraslog i sposobnog kralja koji e se moi suprotstaviti Turcima. Jedni su htjeli da se za kralja izabere sin srpskog despota uraa Lazar, ali za kralja je ipak izabran esnaestogodinji poljski kralj Vladislav Jagelovi. Dok se krunio novi kralj, kraljica Jelisaveta rodila je Ladislava Postuma koji je uskoro okrunjen krunom sv. Stjepana. U meuvremenu je Vladislav stigao u Budim te mu se priklonila veina velikaa. Krunidba Ladislava je proglaena bezvrijednom te je za kralja okrunjen Vladislav Jagelovi. Stranake borbe je vrlo dobro iskoristio sultan Murat II. te je poeo opsjedati Beograd koji je branio vranski prior Ivan Talovac. Murat nije uspio osvojiti grad. To je omoguilo ponovne borbe oko prijestolja, tj. obraun Vladislava s Jelisavetom. Nju je11 Medvedgradska crna kraljica. 12 to su bili temelji Dubrovake Republike 13 narodno Sibinjanin Janko

napustila veina pristaa pa se okrenula njemakom kralju Fridriku III. Habsburgovcu koji je samo ekao priliku. Jelisaveta mu je poslala krunu sv. Stjepana i malog Ladislava na odgajanje. Na to je zapoeo graanski rat u kojem je najvie stradao Zagreb. Mirom je ureeno da e Vladislav Jagelovi vladati do smrti, a naslijedit e ga Ladislav Postum. Za vrijeme graanskog rata Bosna je Hrvatskoj oduzela Krajinu izmeu Cetine i Neretve s Omiom i Poljikom upom. Veliki turski rat (1443. 1444.) zapoet je sa ciljem sa se Turci potpuno izbace iz Europe. Plan je nastao na temelju dvogodinjeg uspjenog ratovanja Janka Nunyadija, a pridruili su mu se kardinal Julijan Cesarini, bosanski kralj Stjepan Tvrtko II. i srpski despot ura Brankovi. Godine 1443. Hunyadi je uspio prodrijeti sve do Sofije pobijedivi u nekoliko odlunih bitaka, ali velika hladnoa i glad primorali su ga na povlaenje. Sultan Murat II. je ponudio mir koji je sklopljen u Segedinu 1444. im je mir potpisan, poeo je kardinal Cesarini nagovarati na novi rat tvrdei da prisege dane nevjernicima ne vrijede. Kralj Vladislav i Janko su krenuli niz Dunav do Varne, ali sultan Murat je imao 40.000 ljudi te je ta bitka bila izgubljena. Vladislav je poginuo. Ladislav V. i gubernator Janko Hunyadi. Sada je trebao zavladati Ladislav Postum, ali Fridrik III. ga nije htio izruiti, kao ni krunu sv. Stjepana. Tako je za gubernatora izabran Janko Hunyadi te mu je predana sva vlast. Fridrik jo uvijek nije izruivao Ladislava, ali Janku se i nije urilo s novog poloaja. Radije se okrenuo na Turke te je 1448. dolo do trodnevne bitke na Kolovu polju kod Varne. Ugarsko-hrvatska vojska je bila potpuno poraena te je ura Brankovi dao uhvatiti Janka i baciti ga u tamnicu u Smenderevu odakle se ovaj nakon dva mjeseca uspio osloboditi i sklopiti trogodinje primirje s novim sultanom Mehmedom II. Austrijski stalei su primorali Fridrika na izruenje Ladislava koji je tada imao dvanaest godina. On je nastanio u Beu i preuzeo vlast u Austriji, ekoj, Ugarskoj i Hrvatskoj, ali na svakom poloaju imao je upravitelja tako da gotovo nije vladao osobno. Za odgojitelja je mladom kralju poslan knez Ulrik Celjski. Unutar Hrvatske Celjski nisu bili popularni. Fridrik i Ulrik su nakon smrti Matka Talovca prigrabili slavonsko banstvo te poeli otimati imanja Talovcima i zagrebakoj biskupiji. Kad je nasilje Celjskih eskaliralo, sabor je naredio Janku Hunyadiju da ih pokori. On je (1446.) zauzeo urevac, popalio Varadin, udario na tajersku, Meimurje i Koprivnicu. Celjski su predali oteta imanja i gradove, ali banska ast im je ostala iako su se trebali pokoravati Hunyadijevom roaku Ivanu Szkelyju14 koji je bio vranski prior, hrvatsko-dalmatinsko-slavonski ban i vicegubernator u Hrvatskoj. Sultan Mehmed II. Fatih je 1453. osvojio Carigrad te je tako potpuno srueno tisuljetno Bizantsko Carstvo. Godinu dana kasnije zapoeo je Janko Hunyadi rat protiv Turaka, ali s malo uspjeha. Papa Nikola V. mu je, zato, kao pomo poslao legendarnog Ivana Kapistrana koji je uspio oko sebe okupiti mnogo kriara iz Austrije, eke i Ugarske. Kad je sultan pokuao osvojiti Beograd, te su ga snage porazile najprije na Savi i Dunavu, a zatim i na kopnu. Ubrzo nakon toga Janko Hunyadi je umro (1456.). Najistaknutijim vladarima XV. st, igmundu i Matijau Korvinu, Hrvatska je bila samo periferni aspekt njihove politike djelatnosti. igmund nije bio samo ugarsko-hrvatski kralj; on je, prije svega, bio njemako-rimski car. Matija Korvin, pedesetak godina kasnije tei srednjoeuropskoj, korvinskoj monarhiji i carskom naslovu, pa u uzaludnom sukobu s Habsburgovcima i Fridrikom III. iscrpljuje svoje snage. igmund i Hrvatska izgubili su dalmatinske gradove, ali on je i dalje nosio naslov kralja Dalmacije te je tako sauvao barem dojam o cjelovitosti kraljevstva. igmundov odnos prema feudalcima bio je uvjetovan njegovim politikim potrebama. Dugo i esto izbivanje iz ugarsko-hrvatskog kraljevstva i golema novana sredstva koja je trebao uvjetovali su potrebu za stvaranjem sloja sebi odanih feudalaca koji nee ugroavati njegovu krunu. Zato je on podupirao uspon novih dinasta meu kojima su najistaknutiji bili Celjski i Talovci. Matijaev primjer bio je drugaiji. Prije svega, Matija nije poticao iz vlastelinske obitelji nego iz14 narodno banovi Sekula

13

redova srednjega plemstva. Na izbornom saboru u Peti 1458, dok se tek izabrani kralj Matija jo uvijek nalazio u Pragu kog Jurja Podjebradskog, velikai su primorali gubernatora Mihajla Szilgyja da objavi dekret koji je obvezivao kralja da na vlastiti troak brani ugarsko kraljevstvo, a u isti mah mu osporava pravo da plemstvu namee bilo kakav porez. Kralj je oslonac traio u pojedincima koji su pripadali istom staleu kao i on. Aristokracija se odupirala Matijaevoj centralizaciji da bi sauvala staleki poloaj i materijalne interese. Pripadnici korvinskog kruga, podrijetlom iz plemikog stalea, odupirali su se apsolutizmu iz ideolokih razloga. Na elu njihova otpora bili su Ivan Vitez od Sredne i Ivan esmiki. Matija Korvin. U meuvremenu je Ulrih Celjski, nakon smrti bana Petra Talovca, prigrabio njegova imanja i svu Hrvatsku osim Klisa i frankopanskih posjeda. Za novog bana postavljen je Ladislav Hunyadi, sin Janka koji je 1456. dao pogubiti Ulriha u Beogradu. Time je izumrla obitelj Celjski. Neto kasnije te godine umro je i Ulrihov tast, srpski despot ura Brankovi. Smrt svojeg odgojitelja ubrzo je osvetio mladi kralj Ladislav. Dao je pogubiti Ladislava Hunyadija. Nakon toga uzeo je kao taoca mlaeg Jankova sina Matijaa te je s njim pobjegao u Prag. Osam mjeseci kasnije tamo je i umro. Godine 1458. za novog kralja je izabran Hunyadijev sin Matija koji se naziva i Korvin15. Tada mu je bilo petnaest godina. Prvi zadatak bilo mu je ureenje unutarnjih prilika u kraljevstvu gdje su se jo uvijek osjeale posljedice Celjskih, a bosanski kralj Stjepan toma, herceg Stjepan Vuki i Venecija otimali su se za posjede. Hrvatsko-dalmatinskim banom imenovao je Pavla pirania. Njemaki kralj Fridrik III. napokon je vratio krunu sv. Stjepana uz odtetu od 80.000 dukata, a Matija primi obvezu da e ga Fridrik ili njegovi nasljednici naslijediti na ugarskohrvatskom prijestolju ako ne bi imao nasljednika. Godine 1459. Srbija je potpuno pala pod tursku vlast, a zatim je doao red na Bosnu. Tu je vladao Stjepan Tomaevi, sin Stjepana Tomaa. Kralj se uzdao samo u pomo pape i kralja Matijaa. Ali, dok je Matija bio u pregovorima s Fridrikom III, upao je Mehmed II. u Bosnu i pokorio prijestolnisu Bobovac, Jajce, a zatim i Klju gdje se sklonio kralj. Kad je pao i Klju, sultan je Stjepana Tomaa dao pogubiti pred Jajce. Slobodna je ostala jedino Hercegovina gdje je vladao Stjepan Vuki. Matija je oslobodio Jajce, a iduih godina i svu Bosnu. Tada je osnovao Jajaku i Srebrniki banovinu koje su bila vaan dio njegovog obrambenog sustava. Nakon pada bosne, Turci su neprekodno provaljivali u Hrvatsku. Godine 1469. ve je bilo toliko teko da su se pojedini velikai poeli obraati za pomo Veneciji i njemakom kralju Fridriku III. Matija se bojao da bi Frankopani mogli predati Senj Veneciji. U taj je grad poslao kapetana Blaa Podmanickoga s vojskom, a on je Frankopanima oduzeo Senj i tamo uspostavio kapetaniju. Gubitak Senja bio je velik udarac za knezove te je dolo do razmirice izmeu Frankopana i Matijaa, a posebno kad im je kralj oduzeo i itavo primorje od Trsata i Senja te Vinodol. Tako su se Frankopani obratili Veneciji te joj predali Krk. Godine 1472. Matija je za bosanskog kralja imenovao Nikolu Ilokoga. Njegov zadatak bio je da Turcima preotme preostali dio Bosne, ali ovaj to nije uspio izvriti. Nakon Nikoline smrti Matija je sam provalio u Bosnu i stigao sve do Sarajeva, ali uspjeh je bio tek privremen. Matija je umro za vrijeme rata s Fridrikom III. 1490. u 47 godini ivota. Kralj je bio oenjen tri puta, ali ni jedna ena nije mu rodila dijete. Imao je samo nezakonitog sina Ivania kojemu je na sve naine pokuavao osigurati nasljedstvo, ali to mu nije potpuno uspjelo. Kao kandidati za prijestolje javili su se eki kralj Vladislav Jagelovi, njegov mlai brat poljski kraljevi Ivan Albert i njemaki kralj Maksimilijan. Ivan Vitez je bio osobom najveeg kraljevog povjerenja, pouzdanik njegova oca Ivana Hunyadija. Nakon Matijaeva izbora za kralja postao je kancelarom kraljevstva i ostrogonskim nadbiskupom. Upravo je on okrunio Matijaa krunom sv. Stjepana 1465. Vitezov neak Ivan esmiki ili Janus Pannonius, bio je pjesnik i osoba iz najueg kraljevog kruga. Ipak su obojica bili protiv Matijaa u vrijeme pobune 1471. Sve jae Matijaevo priklanjanje apsolutistikom ponaanju izazvalo je otpor aristokracije i humanistikog kruga oko kralja. Vitezov cilj bio je jak vladar na dvoru, a ne kralj-apsolutist s15 Prema gavranu koji je bio u grbu obitelji Hunyadi.

neogranienom vlau parlamentarna monarhija u kojoj staleki sabor uz kralja sudjeluje u upravljanju dravom. Ljeti 1471, na saboru u Budimu, kralj se obvezao da e svake godine sazivati sabor i da nee raspisivati izvanredne poreze bez njegova pristanka. Pobuna je zavrila slomom i smru oba Ivana. Vitez je baen u tamnicu potkraj 1471, a idue godine je umro; na slobodi. Ivan esmiki je pobjegao u Medvedgrad Ivanu Thuzu, a 1472. tamo je i umro. Desetak godina poslije, 1481, kralj je na opem suditu u Zagrebu optuio Frankopane, Zrinske i Blagajske da su spram niega plemstva zloinci i otimali, zaprijetivi im najotrijim kaznama. Sve je zavrilo kraljevim ponitavanjem svih osuda i suglasnou stalea za nove poreze u Slavoniji. Jedina europska snaga koja se u sredini XV. st. nastojala ukljuiti u otpor Turcima bilo je papinstvo. Papa Pio II. (Enea Silvio Piccolomini) obvezao se na kriarski rat protiv Turaka, a 1459. je u Mantovi sazvao skup europskih vladara nastojei ublaiti njihove meusobne razmirice kako bi zajedniki mogli ratovati protiv Osmanlija. Idue godine pozvao je zapadnu Europu u rat, ali od svega nije bilo nita. Nakon pada srpske despotovine 1459. Turci su krenuli na Bosnu pa je Pio II. pokuao pomoi. Njegov je legat 1461. okrunio novog bosanskog kralja Stjepana Tomaevia, a ujedno su se ublaavale suprotnosti bosanskog i ugarskog dvora; Venecija je poela novano pomagati Matijaa Korvina. Unato svemu, Turci su 1463. sruili srednjovjekovnu Bosnu. Te iste godine Matija je sklopio mir s Fridrikom III. te je habsburgovcima priznao pravo na ugarskohrvatsko prijestolje ako sam ne bi imao nasljednika. Kralj je sklopio i savez s Venecijom i kriarski rat je mogao poeti. Plan je bio ovakav: Matija e biti nositelj pohoda na kopnu. Brodovlje e se okupiti u Anconi i napadi e se voditi simultano. Sve je propalo zbog nezainteresiranosti Europe za kriarski rat. Kad je u kolovozu 1464. u Anconi umro papa Pio II. pripreme za pohod bile su zauvijek prekinute. Nakon pada srpske despotovine i bosanske drave pod tursku vlast Budim je bio jedinim uporitem protuturskog otpora. Korvin je objektivno uinio onoliko koliko je mogao. Slijedio je igmundovu zamisao o obrambenim taborima te branio ono to Osmanlije jo nisu uspjele osvojiti da bi se tako sprijeio njihov prodor prema srednjoj Europi. Potkraj 1463. Korvin je sam provalio u Bosnu u zauzeo Jajce ne ekajui okupljanje kriara u Anconi. Iste godine je osvojio Srebrnik i oblikovao Jajaku i Srebrniku banovinu radi zatite Slavonije i Ugarske. Dvjema banovinama dodao je 1468. i Senjsku kapetaniju, poto je Senj oduzeo Frankopanima. U obrambeni sustav uli su i Ostrovica, Knin i Klis, ali on nije sprijeio turska pustoenja u itavom prostoru od Drave do Jadrana (ak i do Slovenije). Smrt Matijaa Korvina 1490. i dolazak Jagelovia na vlast. Vladislav II. eki kralj izabran je na saboru u Peti dok se Ivani morao zadovoljiti au slavonskog hercega te hrvatsko-dalmatinskog bana. Novi se kralj najprije obraunao s drugim pretendentima na prijestolje. Vladislav je bio slab vladar, gotovo u potpunosti ovisan o saboru. Frankopani su se ponovno doepali Senja i primorja. Sve se primirilo kad je bosanski paa Jakub provalio u Hrvatsku, a otuda u Kranjsku i Koruku. Velikai su ga slono doekali na Krbavskom polju gdje je 9.08.1493. dolo do velike bitke, pogubne za hrvatsku plemiku vojsku. Odmah nakon bitke, hrvatski velikai su se poeli obraati papi i kralju Maksimilijanu za pomo, jer od Vladislava to nisu mogli oekivati. Tada su se na ugarskom dvoru pojavile dvije stranke; jedna dvorska na elu s Tomom Erddyjem, a druga pod Lovrom Ilokim koji je teio zbacivanju Vladislava s prijestolja. Vladislav je ratom primorao Lovru na poslunost. Za to vrijeme se u Hrvatskoj opet kao herceg vratio Ivani Korvin. Bio je oenjen Beatricom Frankopan, a stolovali su u Bihau i Krapini. Glavna mu je zadaa bila obraniti hrvatsku zemlju od 15

Turskoh napada. Nakon pobjede kod Jajca i oko Knina Ivani je umro (1504.) u Krapini. Sahranjen je u crkvi pavlinskog samostana u Lepoglavi. Uskoro nakon toga Vladislav je uao u rat s Venecijom kao saveznik kralja Maksimilijana, a kao nagrada mu je obeana Dalmacija. Budui da je nadbiskup i kancelar Toma Erddy bio potajni privrenik Venecije, znao je sprijeiti svaki udarac uperen na Mleane tako da je Dalmacija i dalje ostala u njihovim rukama. Rat protiv Turaka se dalje nastavio; posebno je bila slavna pobjeda novog bana Petra Berislavia kod Dubice na Uni. Jednako tako se i Ugarska spremala u ratni pohod, ali vojska, veim dijelom seljaci, okrenula se na velikae i plemstvo. Pokorio ih je erdeljski vojvoda Ivan Zapoljski, porazivi njihova vou Jurja Dzsu kod Temivara. Maksimilijan i Vladimir su se sastali u Pounu i Beu 1515. te ponovno sklopili nasljedni ugovor koji je Habsburgovcima obeavao ugarsko-hrvatsku krunu u sluaju da kralj nema nasljednika. Za vee jamstvo se Ludovik zaruio s Marijom Habsburkom, a Ana, ki Vladislava II, Marijinim bratom Ferdinandom Habsburkim. Ludovik II. Ubrzo nakon toga je Vladislav umro, a naslijedio ga je sin Ludovik iako mu je bilo tek deset godina. Drava je sve vie propadala, a izmeu dvorskih stranaka su bjenjele borbe. Nitko nije znao kako razrijeiti nastalu situaciju, ak ni kad je Ludovik II. postao punoljetan te se oenio Marijom Habsburkom (1522.). Neprilike su iskoristili Turci. Ban Petar Berislavi ih je suzbijao, ali vrlo teko, posebno kad je jedina oaza u turskoj vlasti ostalo Jajce. Ban je poginuo u bitci na planini Pljeivici, izmeu Korenice i Bihaa 1520. Te je godine ustolien i novi sultan Sulejman II. Odmah na poetku vladanja zauzeo je otok Rodos, Beograd kao zlatni klju Ugarske i Slavonije, a zatim i Knin, Skradin, Ostrovicu dok je Klis odluno branio Petar Krui. Hrvati su se potpuno priklonili Ferdinandu Habsburkom koji ih je branio vie od kralja Ludovika. Trebalo je braniti i Jajce. To je uspjeno obavio Krsto Frankopan, sin kneza Bernardina (1525.). Godine 1526. okupljen je sabor u Krievcima gdje je Krsto pozvao na odcjepljenje Hrvatske od kralja Ludovika te da sebi potrai vladara koji e je znati zatiti, tj. Ferdinanda. Budui da su neki velikai bili vie za pomo od strane Venecije, sabor se raziao bez vanijih zakljuaka. U isto vrijeme i Ugarska je bila na pragu graanskog rata, ali Sulejman je ve krenuo s 200.000 ljudi. Vrhovno zapovjednitvo nad vojskom preuzeo je nadbiskup Pavao Tomory te okupio oko 30.000 ljudi. Nisu priekali hrvatsku vojsku pod Krstom Frankopanom nego su 29.08.1526. zapoeli bitku kod Mohaa. Ugarska vojska je potuena, poginuo je Pavao Tomory, a kralj Ludovik se u bijegu utopio u potoku eleju te su Ugarska, Hrvatska i eka ostale bez kralja. itav skup drutvenih preduvjeta nakon Matijaeve smrti postao je sve nepogodnijim za organiziranje kraljevske vlasti i protuturskog otpora. Sam izbor Vladislava II. za kralja bio je plod procjene ugarskih stalea da e upravo on najmanje ugroavati njihove staleke povlastice16. Tzv. krunidbenom zavjernicom (31.07.1490.) obvezao se da nee uvoditi nikakve novotarije kao to je inio Matija te da e se suglasiti sa svime to odlue prelati i baruni. Dekretom ugarskog sabora (7.03.1492.) su ukinuti porezi Matijaa Korvina i vraen je sustav iz vremena igmunda. Kralj vie nije smio pozivati u rat izvan drave, a unutar nje samo ako se kraljeva plaenika vojska ne bi mogla oduprijeti neprijatelju. Konana prevlast feudalne oligarhije nad kraljevskom vlau. Nakon isteka primirja to ga je 1483. Korvin bio sklopio sa sultanom, Turci su 1491. poraeni kod Udbine, ali su 9.09.1493. teko porazili hrvatsku plemiku vojsku na Krbavskom polju 17. Fabregues kae da je na Krbavskom polju zarobljeno i pogubljeno itavo hrvatsko plemstvo te da u itavoj Hrvatskoj nije preostao tko bi se mogao oduprijeti Turcima. Toni podatci o sudionicima i rtvama bitke su neujednaeni.16 Korvinov sin Ivani je, nakon oeve smrti, sporazumom s Vladislavom II. dobio naslov slavonskog hercega, a 1495. imenovan je banom Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. 1499. je imenovan doivotnim banom te ga je zapala dunost ratovanja s Turcima. Najvaniji uspjeh na tom polju bila je pobjeda kod Jajca 1501. Umro je 1504. 17 Najstariji sauvani zapis o bitci na Krbavskom polju sastavio je Antonio Fabregues 13.09.1493. (poslanik pape Aleksandra VI. u Senju.

Nakon 1500. Jagelovii gotovo potpuno naputaju ulogu organizatora protuturskog otpora te dunost obrane prelazi na pojedince; Ivani Korvin, arko Draojevi, Petar Berislavi, Ivan Karlovi, Krsto Frankopan, Petar Krui i dr18. Ukljuivanje Vladislava II. u protuturski savez 1501. u kojem su sudjelovali Venecija i papa Aleksandar IV. nije donijelo mnogo. Papa i Republika su obeali obilatu novanu pomo ugarsko-hrvatskom kralju (godinje ukupno 140000 dukata). Unato savezu, Venecija je 1502. prihvatila primirje koje je ponudio sultan Bajazit II. Republika je u ratu do tada pretrpjela velike gubitke na Peloponezu. To je natjeralo i Vladislava II. na potpisivanje sedmogodinjeg mira s Turcima; 1503. Godine 1508. sklopljena je Liga u Cambraiju, na poticaj pape Julija II, cara Maksimilijana i kralja Luja XII. Cilj lige bilo je unitenje Mletake Republike. Ona je u jesen 1509. u Budim uputila svojega poslanika Pietra Pasqualiga da na budimskom dvoru zastupa mletake interese. Vladislav II. je pristupio Ligi (sabor u Tathi 1510.) i tamo se obvezao na rat za Dalmaciju, ali Pasqualigo je dobro znao da kralj to nee uiniti. Za takav pohod nije imao novanih sredstava, a novano ga je pomagala upravo Venecija (prema protuturskom ugovoru) koja mu je 1510. poslala 116000 dukata19. Trogiranin Petar Berislavi ostvaruje crkvenu karijeru u Ugarskoj, diplomatsku na dvoru Vladislava II. U proljee 1513. imenovan je upraviteljem banata Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, a idue godine i banom. Nakon cambraiske epizode dobio je zadatak obraniti dio krovinskog protuturskog sustava na potezu Jajce Pounje Cetina koji je Turcima prijeio prodor u Hrvatsku i Slavoniju. Uporite mu je bilo Jajce, ali on za takav otpor nije raspolagao potrebnim preduvjetima. Nije ga pomagao kralj, Venecija je bila nepovjerljiva zbog Vladislavova stupanja u Cambraisku litu, a i Slavonski sabor je odbio pomo u obrani Hrvatske juno od Velebita istiui da su stalei po starom obiaju braniti samo svoju kraljevinu (pomogao je jedino papa Leon X. koje s vremena na vrijeme slao novanu pomo). Berislavi je, unato osamljenoj borbi, ustrajao sve do pogibije na Pljeivici 1520. U vrijeme njegova banovanja Turci nisu osvojili ni jedan dio hrvatskog prostora. Nakon Berislavia, u jo je nezavidnijoj situaciji bio ban Ivan Karlovi. On je bio dugogodinji mletaki kondotijer, a od 1521. hrvatski ban. Na dunost kondotijera natjerala ga je opa oskudica iako je i za taj posao dobio minimalnu plau. Tako nije mogao braniti Hrvatsku. Nakon zauzea Beograda 1521, Sulejman I. je poeo ostvarivati osnovu pritiska prema sjeveru i jugu Hrvatske. Napad je najprije usmjerio prema Hrvatskoj juno od Velebita gdje se Karlovi nije mogao oduprijeti. Turci su 1522. zauzeli Knin i Skradin, a 1523. Ostrovicu. Kada je 1524. Karlovi napustio bansku ast i dalje se nadao mletakoj pomoi ne bi li zadrao svoje glavno uporite, Obrovac, ali i ta su se oekivanja izjalovila. Turci su Obrovac osvojili 1527. Godinu dana kasnije palo je Jajce i korvinski bedem bio je konano razoren. Turci su istodobno nakon pada Osijeka i poraza kod Mohaa (1526) vrili pritisak na Slavoniju, a na jugu im se odupirao jo samo Klis. Deset godina kasnije osvojeni su Poega (1536), Klis (1537) te Nadin i Vrana u zadarskom zaleu. Bitkom na Mohakom polju i pogibijom Ludovika II. ugasila se srednjovjekovna ugarsko-hrvatska drava. Izumrla je obitelj Jagelovia te Budim vie nije bio politiki oslonac hrvatskih zemalja.18 Kako su Jagelovii bivali sve siromanijima, sve su oskudnije podupirali vlastite banove koji su se okretali drugim izvorima financija kako bi ouvali svoje od turskih provala. Tako je npr. arko Draojevi stupio u slubu Mletake Republike koja ga je financirala sa skromnih 20 dukata mjeseno; time je mogao izdravati 25 konjanika. Nakon sklapanja primirja sa sultanom to je smanjeno na 12 dukata. Kasnije je ponovno primao po 20 dukata, ali samo jer je Signoriji prepustio jedan svoj katel iznad Cetine. 19 Kralj je lud!

17

Poelo je nametanje za vlast, a tu se posebno isticao habsburki Be. Dolazak Habsburgovaca na hrvatsko, a zatim i ugarsko prijestolje najlake je objasniti dinastikim ugovorima od kojih su prvi sklopili Matija Korvin i Fridrik III. 1463. te izborom nadvojvode Ferdinanda za hrvatskog kralja na saboru hrvatskih stalea u Cetinu 1.01.1527. Njega su izabrali hrvatski stalei dok su slavonski na saboru u Dubravi kod azme pet dana kasnije za kralja izabrali za kralja Ivana Zapolju. Kraljevina Slavonija tada jo nije bila tako pritisnuta Osmanlijama pa je u izboru kralja slijedila primjer ugarskih stalea. Ferdinand je priznat za slavonskog kralja na saboru u Krievcima 6.10.1527. nakon to je porazio Zapolju u sukobu oko mjesec dana ranije. Habsburki prodor prema Jadranskom moru odvijao se polagano i preko Istre gdje je trebalo razlomiti faudalni akvilejsko-goriki obru i svladati otpor Mletake Republike. Prvi habsburki posjed u Istri nalazio se u njezinu kontinentalnom sreditu, a ne na jadranskoj obali (Pazinska kneija; 1374.). Godine 1382. zavladali su Trstom, a desetak godina kasnije Kastav, Veprinac, Moenice i grad Rijeku. U godinama uoi bitke na Mohakom polju veina hrvatskih pokuaja oslanja se na Habsburgovce. Bernardin Frankopan, otac Krste Frankopana, odlazi 1522. na sjever gdje na dravnom saboru u Nrnbergu dri Govor za Hrvatsku u kojem kae da je ona tit i vrata kranstva. Govor nije ostavio previe utjecaja na Europu. Nadvojvoda Ferdinand je, dodue, pomagao, ali samo one dijelove Hrvatske koji su izravno leali na putu turskim prodorima prema habsburkim zemljama Kranjskoj i tajerskoj. Dolazak Habsburgovaca na vlast bilo je posljedica krajnje ugroenosti i dinastikog sloma koje je nastupio ve i prije pogibije kralja Ludovika II. na Mohakom polju. Na samom poetku 1526. hrvatski i slavonski stalei su na saboru u Krievcima razmatrali otkazivanje poslunosti kralju budui da ih on nee tititi. Jedina obrana kojoj su se stalei mogli obratiti bili su Habsburgovci; Venecija nije dolazila u obzir jer se ona brinula jedino za gradska uporita na obali, a prema Hrvatskoj ili jo udaljenijoj Slavoniji bila je ravnoduna. Unato optimizmu nakon izbora novog kralja, hrvatski feudalci nisu uspjeli osigurati ono zbog ega su mu i dali povjerenje; obvezao se drati tisuu konjanika i dvije stotine pjeaka u Hrvatskoj, ali bez vrstih odredaba o nainu njihova ostvarivanja. Stoga je odran drugi sabor u Cetinu (28.04.1527.) gdje su kralju prigovorili zbog neizvrenih obveza. Prigovorili su mu da nije poznato da bi ijedan vladar silom zavladao Hrvatskom i da su se oni nakon Zvonimirove smrti slobodne volje pridruili svetoj kruni kraljevstva ugarskoga, a nakon toga i vaemu velianstvu. Njihov prosvjed nije urodio znatnijim plodom. Do prijelomne bitke kod Siska 1593. nastavljeno je prostorno mrvljenje hrvatskoga kraljevstva. Ostatak/dodatak Polazite poznavanju etnokulturnog razvoja na podruju hrvatskih zemalja jest zakljuak o strukturalnoj sloenosti pojma hrvatski narod. Narodnosni procesi, zapravo, odravaju sloenost prostora, drutvenog organiziranja i misaone batine u hrvatskom srednjovjekovlju. U zbirni etnokulturni pojam hrvatski narod ukljuuje se u tijeku srednjega vijeka nekoliko etnokulturno razliitih slojeva ili njihovih ivera, od kojih onaj temeljni, slavenski sloj, bijae Hrvatima srodan, a neki drugi, prije svega razliiti slojevi romanskoga stanovnitva, bijahu etnokulturno raznorodni. Narodnosni razvoj hrvatskih zemalja u srednjem vijeku nedvojbeno je usmjeren prema kroatizaciji slavenskih i nehrvatskih/slavenskih narodnosnih skupina, ali se pohrvaivanje ne vri u jednakim ritmovima na svim dijelovima hrvatskih zemalja. Dapae, u nekim regionalnim cjelinama prethodna se narodnosna osnovica ili trajno odupire hrvatskom imenu, premda je ve u ranom srednjem vijeku ta cjelina postala sastavnim dijelom hrvatskog drutvenog i politikog prostora (Slavonija), ili se, pak, nehrvatske skupine odjednom pojavljuju na povrini razvoja i ostaju zasebnim drutvenim cjelinama u srcu hrvatskoga okruenja (srednjovjekovni Vlasi).

Od etnikog supstrata to su ga u osvit svoje povijesti Slaveni i Hrvati zatekli, dolazei na obale Jadrana, romanski je sloj nedvojbeno bio najvaniji, kako brojnou, tako i trajnou djelovanja u hrvatskom srednjovjekovlju. Drugi etniki iver, primjerice ostaci romaniziranog stanovnitva ili preici ljudske osnovice avarskoga kaganata, jedna su primjetni u oblikovanju hrvatskoga drutva u srednjem vijeku. Moglo bi se sasvim openito rei da je srednjovjekovni grad na istarskoj obali prije svega bio prostorom romanskog etnodrutvenog sloja, dok je slavenski/hrvatski etnos obiljeavao seosko zalee kontinentalne Istre. Nazonost Hrvata u istarskim komunama bila je brojano skromna i nije mogla utjecati na njihovo romansko obiljeje. Zato e suprotnost izmeu romanskih gradskih sredita i hrvatskog seoskog prostora biti temeljnom odrednicom istarskog srednjovjekovlja. Romanska nadmo na obali, politiki utjecaj Venecije i njemako-carski, poslije habsburki prodor sa sjevera, a u kasnom srednjem vijeku i lepeza drutvenih poremeaja, oteavali su rast hrvatskog etnosa u Istri, ali upravo zbog toga ne valja zanemariti zadivljujuu otpornost tog stanovnitva u nimalo povoljnim okolnostima. U gradovima na sredinjem dijelu istonog Jadrana, to su u ranom srednjem vijeku uli u opseg bizantske Dalmacije etnokulturni odnosi bijahu temeljito drukijima. Ve od poetka ranog srednjeg vijeka dalmatinski gradovi su se nali u vrstom hrvatskom okruenju. Stoga Hrvati ve u ranom srednjem vijeku naseljavaju gradska podruja dodirujui se u svakodnevici s romanskim stanovnitvom, a gradska drutva ulaze u razdoblje kroatizacije. Postoji jo jedna skupina romanskog stanovnitva; oni su se pred naletom slavenskih doljaka na prijelomu VI. i VII. st. rasprili po planinskim podrujima Dinarida i utonuli u potpunu povijesnu utnju. Tek nakon stoljetnih procesa prilagodbe i postupne preobrazbe napokon se javljaju Vlasi. O njihovu postojanju prvo svjedoanstvo donosi splitski kroniar Miha Madijev kad kae da su u vojski bribirca Mladena II. u bitci kod Blizne bili i Vlasi. Njihovi stoarski stanovi i opine nalaze se u Lici, porjeju Zrmanje, u krakim predjelima zadarsko-ibenskog zalea i u Cetinskoj upaniji. Liki Vlasi imaju svoje knezove, vojvode, suce i vlastito sudite (stol vlaki), cetinski Vlasi mogu odbiti kneza to im ga imenuje vlastelin, a njihovim vojvodom ne smije biti Hrvat. Odreivanje odnosa izmeu izriaja slavenski i hrvatski bijae plodom duljega razvoja. Jo se u IX. st. ta dva izriaja uzaja mno dopunjuju i izmjenjuju ak i u nazivima hrvatskih vladara. U sadrajnoj neodreenosti i mijeanju naziva hrvatski i slavenski u vrelima zrcali se etnokulturno proimanje hrvatske jezgre i slavenske osnovice. Ali ve na izmaku IX. st. njihova upotreba postaje odreenijom, a izriaj hrvatski prevladavajuim. U Meurjeju, pak, ono nikad nije zamijenilo opeslavensko ime. Slavonija se ve u X. i mnogo ee u XI. st. ukljuuje u pojam hrvatskog kraljevstva, postaje njegovima sastavnim dijelom, ali dosljedno uva svoje prvobitno slavensko ime. Glavnim obiljejem jadransko-mediteranskog pojasa bio je grad i gradsko drutvo, a kontinentalni je prostor prije svega obiljeavala zemljina privreda i feudalno vlastelinstvo. Tako se u hrvatskom srednjovjekovlju jasno razlikuju tri podruja gradskog ivota, koja se znatnim dijelom poklapaju s regionalnom razdiobom hrvatskog prostora: istonojadranski pojas, brdsko podruje srednjovjekovne Hrvatske i Meurjeje. Grad na obali: Glavnina gradova na obali bila je po pravnom poloaju civitas ili sjedite biskupa, a gotovo svi su nastali na kasnoantikim korijenima (Zadar, Split). Pored takvih urbanih podruja postoje jo i tvrdi gradovi (castrum) te gradovi koji se nisu oslanjali na kasnoantiku batinu ili koji je uope nisu imali (Nin, ibenik, Senj). Grad u zaleu: U Hrvatskoj je grad u okrilju vlastelinskih obitelji (Ostrovica, Sinj), a prevladavajui oblik grada bila je utvrda. Dometi takvih naselja bili su ogranieni zbog podlonosti feudalnoj ili kraljevskoj vlasti te zbog injenice da su smjeteni u najosjetljivijem geopolitikom prostoru. Grad u Slavoniji: U Meurjeju se gradski ivot razvio vie nego u Hrvatskoj. To nisu bila 19

biskupska sjedita pa gradovi nisu posjedovali civitet, a drutvena uloga ovisila im je o stupnju djelotvornosti kraljevskog okrilja. Pored kraljevskih gradova razvila se i velika skupina feudalnih trgovita. Samo rijetki su iskazali povijesnu otpornost i jaku drutvenu individualnost (Gradec, Zagreb, Varadin). Kada je doljak iz Italije, Petar Pantela, u drugom desetljeu XV. st. u Dubrovnik prenio talijansku tehnologiju u proizvodnji otmjenih, skupih vunenih tkanina, to bijae jedino komunalno drutvo na istonom Jadranu koje je takvu tehnoloku razinu moglo prihvatiti i dalje razvijati. Dubrovako suknarstvo, u cvatu do poetka 60-ih godina XV. st, najvii je tehnoloki domet na podruju proizvodnje u itavom hrvatskom srednjovjekovlju. Pojavu novog initelja na Balkanu, Osmanlija, Dubrovnik je paljivo oslukivao ve od kraja XIV. st. pripremajui se na prilagodbu. Provi ugovor s Turskom Dubrovnik sklapa ve 1430. Sultan Murat II. tada je Dubrovanima potvrdio slobodu trgovanja u Carstvu. U sredini XV. st. stanje se pogoravalo i Dubrovnik se uvrivao, gradila se Mineta i pojas bedema prema ru. Tada su sruene sve zgrade izvan bedema, pa i radionice sukna na Pilama. Spis poznat pod imenom Pacta conventa ili Qualiter jedno je od historiografskih vrela o hrvatskom srednjovjekovlju. Povijesnoj biti toga sastavka iz sredine XIV. st., s kroniarskim, pripovjednim znaajkama, mogue je pristupiti samo uvaavanjem injenice o njegovoj kronolokoj sadrajnom slojevitosti, u kojoj se proimaju legenda i misao o dogovoru to ga godine 1102. sklapaju kralj Koloman i prvaci kraljevstva, prije svega kraljevski upani. Nedvojbeno je legendarnim slojem kazivanje o stalekim, plemikim pravima to ih je Koloman pripadnicima dvanaest hrvatskih plemena tada toboe podijelio. Poljiki statut je sastavljen 1440. godine (u dananjem obliku). Tada je popisano obiajno pravo poljikih seoskih opina, pa je statut, pisan bosanicom, utvrdio visoku razinu njihove drutvene zasebnosti.