SVEUĈILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

DIPLOMSKI STUDIJ

NATAŠA BABIĆ PREDAVEC

RAĈUNOVODSTVENE RAZLIKE MALIH PODUZEĆA I OBRTA

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2013.

SVEUĈILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

DIPLOMSKI STUDIJ

RAĈUNOVODSTVENE RAZLIKE MALIH PODUZEĆA I OBRTA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Raĉunovodstvo troškova

Mentor: dr.sc. Mira Dimitrić

Student: Nataša Babić Predavec, JMBAG: 0125017075

Smjer: Poduzetništvo

Rijeka, lipanj 2013.

SADRŢAJ

Stranica

1. UVOD 1

2. OSNOVNA OBILJEŢJA POSLOVANJA MALIH PODUZEĆA I OBRTA 2

2.1. Obrt 3

2.2. Društvo s ograniĉenom odgovornošću 10

3. RAĈUNOVODSTVO I POREZNI SUSTAV MALIH PODUZEĆA I OBRTA 17

3.1. Osnovna raĉunovodstvena naĉela trgovaĉkog društva i obrta 17

3.2. Porezni aspekti poslovanja trgovaĉkog društva i obrta 20

3.3. Poslovne knjige trgovaĉkog društva i obrta 23

3.4. Obraĉun plaća u trgovaĉkom društvu i obrtu 33

4. PRIMJERI OBRAĈUNA I RAĈUNOVODSTVENOG EVIDENTIRANJA OBRTA

I DRUŠTVA S OGRANIĈENOM ODGOVORNOŠĆU 40

4.1. Izdavanje raĉuna i evidentiranje PDV-a 40

4.2. Zaprimanje raĉuna i evidentiranje PDV-a 44

4.3. Usporedni primjer obraĉuna rezultata poslovanja i porezne obveze 47 33

5. ZAKLJUĈAK 51

LITERATURA 54

POPIS PRILOGA 58

1

1. UVOD

Poduzetnici su na samom poĉetku realizacije svoje poslovne ideje suoĉeni sa pitanjem

izbora izmeĊu dva razliĉita poslovna modela tj. oblika poslovanja: obrta ili trgovaĉkog

društva. Poznavanjem osnovnih raĉunovodstvenih razlika u poslovanju malih poduzeća i

obrta moţe se doći do spoznaja o sliĉnostima i razliĉitostima poslovanja ovih dvaju

poslovnih modela te do rješenja problema oko pitanja vlastitog izbora izmeĊu osnivanja

obrta ili malog poduzeća. Predmet istraţivanja ovog diplomskog rada je istraţiti, utvrditi i

analizirati osnove poslovanja malih poduzeća i obrta te raĉunovodstvene razlike i porezne

aspekte istih.

Temeljna radna hipoteza diplomskog rada je sljedeća: Znanstveno utemeljene spoznaje,

zakonitosti i naĉela poslovanja malih poduzeća i obrta omogućuju odreĊenje osnovnih

raĉunovodstvenih razlika u poslovanju dvaju razliĉitih poslovnih modela od kojih svaki

sadrţi odreĊene prednosti i nedostatke u odnosu na onaj drugi poslovni model te da se

temeljem poznavanja tih razlika moţe doći do zakljuĉka o povoljnosti izbora izmeĊu

osnivanja vlastitog obrta ili malog poduzeća. Tako postavljena radna hipoteza implicira

više sljedećih, pomoćnih, hipoteza: 1) konzistentne spoznaje o osnovama poslovanja malih

poduzeća i obrta omogućuju njihovo teorijsko odreĊenje, 2) objektivne spoznaje o

raĉunovodstvenim razlikama u poslovanju istih omogućuju isticanje njihovih relevantnih

obiljeţja i 3) sagledavanje i prikaz poreznih aspekata poslovanja malih poduzeća i obrta

pruţa jasan uvid u porezni poloţaj tih dvaju poslovnih modela.

Svrha istraţivanja je prezentirati najvaţnije raĉunovodstvene razlike poslovanja malih

poduzeća i obrta. Ciljevi istraţivanja su : istraţiti sve vaţnije razlike u poslovanju malih

poduzeća i obrta, a posebice raĉunovodstvene razlike te primjereno formulirati rezultate

istraţivanja.

2

Podaci prezentirani u ovom diplomskom radu obraĊeni su uz pomoć razliĉitih metoda

istraţivanja, kao što su: indukativna i deduktivna metoda, metoda analize i sinteze, metoda

klasifikacije, komparativna metoda, metoda dokazivanja i druge znanstvene metode.

Diplomski rad podijeljen je u šest meĊusobno povezanih dijelova. U prvom dijelu, uvodu,

prezentiran je problem i predmet istraţivanja, radna hipoteza, svrha i ciljevi istraţivanja,

korištene znanstvene metode i struktura rada. Drugi dio rada govori o osnovama u

poslovanju malih poduzeća i obrta. Osnovna obiljeţja, prednosti i nedostaci istih

prezentirani su kroz dva podpoglavlja: obrt i društva s ograniĉenom odgovornošću. Treći

dio rada ima naslov Raĉunovodstvo malih poduzeća i obrta te se sastoji od ĉetiri

podpoglavlja koja govore o : osnovnim raĉunovodstvenim naĉelima poslovanja, poreznim

aspektima, voĊenju poslovnih knjiga i obraĉunu plaća u trgovaĉkom društvu i obrtu. U

ĉetvrtom dijelu prikazani su primjeri obraĉuna i raĉunovodstvenog evidentiranja obrta i

društva s ograniĉenom odgovornošću, te se na predstavljenoj analizu poslovanja istih kroz

praktiĉne primjere iz prakse izlaţu sljedeća podpoglavlja: izdavanje raĉuna i evidentiranje

PDV-a, zaprimanje raĉuna i evidentiranje PDV-a i usporedni primjer obraĉuna rezultata

poslovanja i porezne obveze. Zadnji, peti dio, sadrţi zakljuĉna razmatranja o istraţenoj

tematici.

2. OSNOVNA OBILJEŢJA POSLOVANJA MALIH PODUZEĆA

I OBRTA

Mala poduzeća zasigurno su, uz mikro i srednja poduzeća, temeljni institucijski oblik

europskog gospodarstva. Glavni su izvor zaposlenja, pokretaĉ inovacija te socijalne i

lokalne integracije u Europi. Prema Zakonu o poticaju razvoja malog gospodarstva

Republike Hrvatske (NN,29/2002.) malo gospodarstvo obuhvaća obrte, zadruge, mala i

srednja trgovaĉka društva te druge oblike privatne poduzetniĉke aktivnosti ( Škrtić i Mikić,

2011, p. 7-8 ).

3

Poduzetnici se na samom poĉetku poslovanja ĉesto nalaze u dilemi izmeĊu izbora jednog

od nekolicine oblika poslovanja koji im stoje na raspolaganju Najĉešća nedoumica je

izmeĊu dva najzastupljenija oblika malog gospodarstva u Hrvatskoj, tj. obrta ili trgovaĉkog

društva. Najjednostavniji i najĉešće korišteni oblik trgovaĉkog društva za poduzetnike

poĉetnike je društvo s ograniĉenom odgovornošću, pa će se u nastavku rada usporediti

upravo taj oblik trgovaĉkog društva sa poslovanjem obrta.

2.1. Obrt

Obrtništvo predstavlja jedan od najbrojnijih oblika organiziranog djelovanja u

poduzetništvu u nas Buble i Kruţić, 2006, p. 102 ). Obrtništvo je u hrvatskoj tradiciji bilo

izvorište iz kojeg su nastajala i nastaju znaĉajna poduzeća, izvozni proizvodi i vrsni

poduzetnici ( Jurić, 2002, p. 3 ).

„Obrt predstavlja samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti od

strane fiziĉki osoba, sa svrhom postizanja dohotka odnosno realiziranja dobiti koja se

ostvaruje proizvodnjom prometom ili pruţanjem usluga na trţištu “ (Buble i Kruţić, 2006,

p. 102-103). U smislu Zakona o obrtu, obrti mogu biti:

slobodni obrti – za obavljanje istih ne traţi se kao uvjet ispit o struĉnoj

osposobljenosti ili majstorski ispit,

vezani obrti – za obavljanje kojih je nuţan uvjet ispit o struĉnoj osposobljenosti ili

majstorski ispit,

povlašteni obrti – smiju se obavljati samo na temelju povlastice, koju izdaje

nadleţno ministarstvo ovisno o vrsti obrta.

Obrtnik je fiziĉka osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti u svoje ime i za svoj raĉun. Iz

navedenog slijedi da obrt nije ni fiziĉka ni pravna osoba, nema pravnu sposobnost, što znaĉi

da obrtnik moţe biti stranka u sudskim, upravnim i drugim postupcima (Buble i Kruţić,

2006, p. 103 ).

4

Za razliku od trgovaĉkih društava koji imaju svoje osnivaĉe, osnivaju se i upisuju u sudski

registar, te postaju pravni subjekti, obrt nema osnivaĉa, već po provedenom postupku

otvaranja obrta – fiziĉka osoba postaje obrtnikom. Iz navedenog slijedi da obrtnik ne osniva

novi pravni subjekt, već sam stjeĉe svojstvo obrtnika koji obavlja dopuštenu djelatnost

( Sirovica i ostali, 2004, p. 1 ).

Obrtnik moţe obavljati obrt ako ispunjava sljedeće uvjete:

1. da udovoljava posebnim zdravstvenim uvjetima, ako je to propisano zakonom,

2. da mu pravomoćnom sudskom presudom, rješenjem o prekršaju ili odlukom Suda

ĉasti nije izreĉena sigurnosna ili zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti,

dok ta mjera traje.

Za obavljanje svih tipova obrta obrtnik mora imati obrtnicu, a za obavljanje povlaštenih

obrta obrtnik treba posjedovati povlasticu.1

Aktivnosti vezane uz otvaranje obrta i obavljanje obrtniĉke djelatnosti su sljedeće:

1. Nadleţnom uredu drţavne uprave u Ţupaniji potrebno je podnijeti zahtjev na

obrascu (Prijava za upis u obrtni registar) za donošenje rješenja o otvaranju obrta i

izdavanju obrtnice. Zahtjevu se prilaţu:

podaci o obrtu,

podaci o djelatnostima i odgovarajuće isprave i dokazi o ispunjavanju općih

i posebnih uvjeta,

lijeĉniĉko uvjerenje,

izvadak iz kaznene evidencije i potvrda od prekršajnog suda o nepostojanju

mjera zabrane obavljanja djelatnosti,

preslika svjedodţbe o završenoj školi ili uvjerenje o poloţenom ispitu o

struĉnoj osposobljenosti ili majstorskom ispitu,

preslika osobne iskaznice,

1 Obrtnicu izdaje ţupanijski ured na ĉijem će podruĉju biti sjedište obrta, a povlasticu izdaje nadleţno

ministarstvo.

5

dokaz o uplati pristojbi i

ugovor o zakupu poslovnog prostora (po potrebi).

2. Nakon dobivanja Rješenja o upisu obrta u obrtni registar i izdavanju obrtnice

(najkasnije u roku od 15 dana nakon podnesenog Zahtjeva) obrtnik moţe poĉeti s

obavljanjem obrta uz potrebnu realizaciju sljedećih aktivnosti:

izrada peĉata obrta,

otvaranje raĉuna obrta u jednoj od poslovnih banaka,

pribavljanje Rješenja o ispunjavanju minimalnih tehniĉkih i ostalih uvjeta

kojima moraju udovoljavati prostori, oprema i sredstva za rad,

prijave upisa obrta i obrtnika u registar poreznih obveznika (i eventualno

registar obveznika PDV-a),

prijave upisa obrta i obrtnika u registar Zavoda za mirovinsko i Zavoda za

zdravstveno osiguranje i

ugovaranja voĊenja knjigovodstva kao eksterne usluge (najĉešći sluĉaj) s

ovlaštenim osobama ili trgovaĉkim društvima ( Buble i Kruţić, 2006, p.103-

105 ).

Prethodno navedene aktivnosti ukazuju na relativno jednostavnu i brzu proceduru otvaranja

obrta uz niski iznos troškova koji se kreće u rasponu izmeĊu 500,00 i 1.000,00 kn.

Upisom obrta u obrtni registar, obrtnik je duţan poĉeti s obavljanjem djelatnosti u roku od

jedne godine od godine izdavanja obrtnice, te najkasnije osam dana prije poĉeka obavljanja

djelatnost obrtnik je duţan prijaviti obavljanje obrta nadleţnom ţupanijskom sudu.

Radni odnos nije zapreka za otvaranje i obavljanje obrta budući da obrtnik moţe prava

radnog odnosa ostvariti po drugoj osnovi. U obavljanju obrta obrtniku mogu pomagati

ĉlanovi obitelji ( braĉni drug, djeca, roditelji). Vaţno je napomenuti, da obrtnik moţe

obavljati samo one obrte obuhvaćene obrtnicom ili povlasticom, te da kod obrtnice vrijedi

pravilo da se moţe prenijeti na drugu osobu, što nije sluĉaj kod povlastice.

Tvrtka je ime pod kojim obrt posluje i sadrţi: naziv obrta, oznaku obrta, ime i prezime

obrtnika i sjedište, te posebne oznake. Sjedište obrta je mjesto gdje se obavlja obrt.

6

Iako je obrtima primjereniji rad po pojedinaĉnim narudţbama, proizvodnja u malim

serijama, pruţanje pojedinaĉnih usluga i obavljanje obrta u kućnom okruţenju, postoje i

obrti ĉiji poslovni rezultati kompariraju većim trgovaĉkim društvima.

Fiziĉka osoba duţna je zatraţiti upis u sudski registar kao trgovac pojedinac, ako joj

godišnji prihod prelazi svotu od 15 milijuna kuna. Prilikom zajedniĉkog obavljanja obrta

(dvije ili više osobe), sklapa se pisani ugovor na kojeg se primjenjuju propisi kojima se

ureĊuju odnosi u ortakluku, s time da ortakluk posluje pod zajedniĉkom tvrtkom. Ortakluk

predstavlja zajednicu osoba i dobara, te nema pravnu osobnost.

Za obveze koje nastaju u obavljanju obrta, obrtnik odgovara unesenom imovinom u

cijelosti. TakoĊer, obrtnik odgovara za zakonitost obavljanja obrta i za zakonitost rada

radnika koje zapošljava. Osim odredba Zakona o obrtu i Zakona o trgovaĉkim društvima,

koji reguliraju statusno pravne aspekte obrta, poloţaj i poslovanje obrta regulirano je i

ĉitavim nizom drugih zakona.2

Obrt prestaje postojati odjavom ili po sili zakona. Prestanak obrta utvrĊuje rješenjem

nadleţni ured drţavne uprave u ţupaniji.

2 Misli se na zakone koji reguliraju: oporezivanje dohotka, obraĉun plaća, voĊenje poslovnih knjiga i druge.

7

Usporedba dobrih i otegnutih okolnosti obrta grafiĉki je prikazan u nastavku rada na slici 1.

Slika 1: Prednosti i nedostaci obrta

Izvor: ( Buble i Kruţić, 2006, p. 108 ).

Grafiĉki prikaz na slici 1. na slikovit naĉin navodi sljedeće prednosti obrta:

I. Jednostavnost otvaranja i lakoća zatvaranja obrta – Vremenski postupak otvaranja i

zatvaranja obrta relativno je brz, te implicira niske troškove. TakoĊer, niski

troškovi proizlaze iz mogućnosti otvaranja obrta bez potrebe angaţiranja odvjetnika

i javnog biljeţnika. Za otvaranje obrta nije potreban temeljni kapital. Likvidiranje

raĉuna i zatvaranje obrta vrlo je jednostavno, ne traţi suglasnost drugih, jedini

pravni uvjet je da su plaćene sve obveze nastale iz obavljanja obrta.

8

II. Brzo donošenje odluka i relativna tajnost poslovanja – Jednostavna upravljaĉka

struktura implicira brzo donošenje odluka. Obrtnici ne trebaju javno raspravljati o

poslovnim planovima, minimalizirajući mogućnost da konkurencija doĊe u posjed

njihovih poslovnih planova. Poslovni podaci nisu dostupni javnosti već samo

poreznim i inspekcijskim organima.

III. Raspored dohotka i kontrola poslovanja – Svi dohodci ostvareni u obrtu pripadaju

obrtniku. Obrtnik sam odluĉuje kako rasporediti i upotrijebiti svoj dohodak.

Obrtnik ima potpunu kontrolu nad poslovanjem i donosi odluke bez iĉije

suglasnosti, što mu omogućava brze reakcije na promjene iz okruţenja.

IV. Pravna regulativa – Obrt predstavlja jednostavnu pravnu formu. Obrtnici su duţni

pridrţavati se svih pravnih normi ali ne i normi koje proizlaze iz statusno pravnih

aspekata funkcioniranja pravnih osoba.

V. Porezni model – Porez na dohodak obraĉunava se po naĉelu blagajne ( u primitke

se ubrajaju samo stvarno naplaćeni raĉuni). U sustavu poreza na dohodak obrtnik

moţe koristiti mogućnosti paušalnog poreza na dohodak. Obrtnici koji ostvaruju

primitke veće od 230.000 kn (obveznici plaćanja PDV-a) koriste mogućnost

obraĉunavanja i plaćanja PDV-a prema plaćenim i nenaplaćenim raĉunima.

VI. VoĊenje poslovnih knjiga – Za razliku od trgovaĉkih društava koja prilikom

voĊenja poslovnih knjiga primjenjuju model dvojnog knjigovodstva, obrti,

ostvaruju jednostavnije poslovanje primjenom naĉela jednostavnog knjigovodstva.

Kao glavne nedostatke obrta, slika 1. navodi:

I. Neograniĉenu odgovornost – Predstavlja najveću teškoću obrta budući da obrtnik

sam snosi odgovornost za sve dugove nastale u obavljanju obrtniĉke djelatnosti.

Ako obrt nije likvidan obrtnik mora posegnuti za vlastitim izvorima kako bi

omogućio kontinuitet djelatnosti i izbjegao steĉajni postupak. Do odreĊenih

granica, vjerovnici obrta mogu polagati pravo na obrtnikovu imovinu.

II. Nedostatak kontinuiteta – Po sili zakona obrt prestaje smrću obrtnika. Iako postoji

mogućnost prijenosa obrtnice na nasljednike, najĉešći je sluĉaj da obrt po smrti

obrtnika prestaje.

9

III. Rizik gubitaka – Obrtnik koji je otvorio obrt riskira daleko više po osnovi uloţenih

sredstva, te nema s kim podijeliti gubitke.

IV. Ograniĉeni izvori financiranja i predodţbu nestabilnosti – Obrtnici teško dolaze do

financijskih sredstava. Obrtnicima su najĉešći izvor financiranja njihova vlastita

sredstva, sredstva prijatelja, obitelji i rodbine, a rjeĊe sredstva poslovnih banaka.

Banke i dobavljaĉi ĉesto percipiraju obrtništvo s velikom dozom nesigurnosti, jer je

mnogim obrtnicima to tek dodatni posao.

V. Ograniĉenost vještina i teškoće u osiguranju kvalificiranih radnika – Za obavljanje

djelatnosti od obrtnika se traţi posjedovanje vještina iz razliĉitih podruĉja. Iako

obrtnik moţe angaţirati savjetnike, on je taj koji donosi konaĉnu odluku. Za razliku

od uvjeta poslovanja koje nude trgovaĉka društva, obrti su najĉešće organizirani

kao manje poslovne jedinice, kojima je teško ponuditi i osigurati dugoroĉnost

zaposlenja, razinu plaća i karijerne mogućnosti svojim zaposlenicima. Prethodno

spomenuto je naroĉito posljedica relativno niţih profita koji se realiziraju u obrtu.

VI. Porezni model – Porezni tretman obrtnika predstavlja znaĉajan nedostatak prema

kojem vrijedi zakonitost da obveznik poreza na dohodak plaća porez po stopi koja

varira od 12% pa sve do 40%, za razliku od obveznika poreza na dobit koji plaćaju

porez 20% ( Buble i Kruţić, 2006, p. 103-111 ).

Pravna regulativa koja kontrolira poslovanje obrta je slijedeća: Zakon o obrtu ( NN 77/93,

90/96, 64/01, 71/01, 49/03 - Proĉišćen tekst, 68/07, 79/07) – kao temeljni zakon koji

regulira poslovanje obrta, Pravilnik o obliku i voĊenju obrtnog registra (NN 58/09),

Pravilnik o obliku i sadrţaju obrtnice za obavljanje obrta (NN 100/07), Rješenje o

utvrĊivanju cijene obrtnice (NN 100/07), Dopuna Rješenja o utvrĊivanju cijene obrtnice

(NN 65/12), Pravilnik o vezanim i povlaštenim obrtima i naĉinu izdavanja povlastice (NN

42/08), Pravilnik o djelatnostima koje se mogu obavljati kao sezonski obrti (NN 60/10),

Pravilnik o obrtima koji se mogu obavljati u stambenim prostorijama (NN 101/95),

Pravilnik o tradicijskim, odnosno umjetniĉkim obrtima ( NN 112/07), Pravilnik o visini

naknade i osloboĊenju od plaćanja naknade za troškove postupka priznavanja inozemnih

obrazovnih kvalifikacija i pojedinih njezinih dijelova o steĉenom majstorskom zvanju i

10

sadrţaju i naĉinu voĊenja evidencije o provedenim postupcima priznavanja ( NN 68/08),

Pravilnik o obliku i sadrţaju odobrenja za obavljanje domaće radinosti ili sporednog

zanimanja (NN 100/07), Pravilnik o obliku i naĉinu voĊenja odobrenja za obavljanje

domaće radinosti ili sporednog zanimanja s listama proizvoda i usluga (NN 100/07, 132/08,

93/09, 7/11, i 82/11), Rješenje o utvrĊivanju cijene odobrenja za obavljanje domaće

radinosti ili slobodnog zanimanja (NN 100/07) ( Portor, n.d. ). Registracija obrta obavlja se

u nadleţnom uredu drţavne uprave u ţupaniji, u uredu za gospodarstvo ţupanije. Na istom

se mjestu mogu dobiti i sve potrebne informacije o potrebnoj dokumentaciji i o potrebnim

pristojbama koje treba uplatiti prilikom otvaranja istog ( Poslovni forum, n.d. ). Za razliku

od društva s ograniĉenom odgovornošću, vlasnik obrta mora imati odgovarajuću struĉnu

spremu kao glavni uvjet za osnivanje obrta i obavljanje djelatnosti.

2.2. Društvo s ograniĉenom odgovornošću

U Republici Hrvatskoj najĉešće zastupljena forma trgovaĉkog društva jest društvo s

ograniĉenom odgovornošću – u malom gospodarstvu zastupaju više od 99% sluĉajeva. Zato

će se u nastavku rada ukazati na temeljne osobine društva s ograniĉenom odgovornošću.

Većina društava s ograniĉenom odgovornošću u Republici Hrvatskoj su mala, još preciznije

– mikro poduzeća, koja u prosjeku zapošljavaju 2,2 radnika ( Buble i Kruţić, 2006, p.114-

115 ).

Svojstvo pravne osobe društvo s ograniĉenom odgovornošću stjeĉe upisom u sudski

registar, a gubi ga brisanjem iz istog. Tvrtka je ime pod kojim društvo s ograniĉenom

odgovornošću posluje i putem koje se identificira prema trećima. U tvrtki mora biti jasno

naznaĉeno: ime društva, predmet poslovanja i oznaka pravnog oblika društva. Sjedište je

mjesto u kojem uprava društva upravlja poslovima društva ili mjesto gdje društvo trajno

obavlja svoju djelatnost.

11

„Društvo s ograniĉenom odgovornošću je pravna osoba koja samostalno i trajno obavlja

gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pruţanjem

usluga na trţištu“. Predmet poslovanja društva moţe biti obavljanje svake dopuštene

djelatnosti i predstavlja skup njegovih djelatnosti upisanih u sudski registar ( Buble i

Kruţić, 2006, p.115 ).

Društvo s ograniĉenom odgovornošću osniva se ulozima ulagaĉa. Ulozi ulagaĉa ne moraju

biti identiĉni ( Novak i Sikavica, 1992, p. 319 ). Ako je osnivatelj jedna, fiziĉka ili pravna

osoba, društvo se osniva na temelju izjave osnivatelja. U sluĉaju da društvo osniva više

osoba, tada se sklapa ugovor o osnivanju društva, isti sklapaju svi osnivatelji. Pravne osobe

u ulozi osnivaĉa mogu biti trgovaĉka društva, drţavne ustanove, pa i visoka uĉilišta ( Ruţa

i ostali, 2002, p. 18 ). Ĉlanovi ulaţu temeljne uloge s kojima sudjeluju u unaprijed

dogovorenom temeljnom kapitalu. Prava iz poslovnih udjela društava mogu se podijeliti na

upravljaĉka i imovinska. Temeljno upravljaĉko pravo, pravo glasa, ĉlanovi ostvaruju u

skupštini društva, a temeljno imovinsko pravo ĉlanovi ostvaruju sudjelovanjem u dobiti

društva. Broj ĉlanova društva kreće se od jedne osobe pa sve do neograniĉenog broja

ĉlanova. Ĉlanovi društva ne odgovaraju za obveze društva, već snose poslovni rizik za ono

što su uloţili u društvo.

Temeljni kapital društva s ograniĉenom odgovornošću u najniţem iznosu glasi na 20.000

kuna, te je podijeljen na temeljne uloge. Svaki je ĉlan društva duţan platiti dio temeljnog

kapitala koji je preuzeo ( temeljni ulog ), putem kojeg je ĉlan stekao poslovni udio u

društvu. Poslovni udio predstavlja skup prava i obveza koje ima ĉlana u odnosu prema

društvu. Za voĊenje udjela poslovnih knjiga odgovorna je uprava društva. Ĉlan društva

svojim poslovnim udjelom moţe slobodno raspolagati, te se isti mogu prenositi i

nasljeĊivati. Prestankom ĉlanstva jednog od ĉlana društvo ne prestaje. Pravna sudbina

društva u potpunosti je odvojena od ţivota ( odnosno smrti ) svojih ĉlanova.

12

Aktivnosti vezane uz osnivanje društva s ograniĉenom odgovornošću i aktivnosti koje se

provode pred poĉetak obavljanja poslovne djelatnosti su sljedeće:

1. Osnivaĉi sklapaju društveni ugovor (ukoliko se radi o jednom osnivaĉu društvenu

ugovor zamjenjuje Izjava osnivaĉa o osnivanju društva) u obliku javnobiljeţniĉkog

akta ili privatne isprave koju potvrĊuje javni biljeţnik.

2. Nadleţnom Trgovaĉkom sudu potrebno je podnijeti Prijavu za upis u sudski registar

u kojoj se navode:

tvrtka, sjedište i predmet poslovanja društva,

iznos temeljnog kapitala društva,

izjava ĉlanova uprave da su upoznati s obvezom izvještajnog suda i da nema

okolnosti koje bi bila zapreka za ĉlanstvom u upravi,

imena odnosno tvrtke ĉlanova društva, a kojoj se najĉešće prilaţu:

primjerak društvenog ugovora (izjave) o osnivanju sa svim ovjerenim

prilozima,

popis ĉlanova osnivaĉa, iznos temeljnog kapitala društva, iznos temeljnog

uloga osnivaĉa i uĉinjenih uplata,

potvrdu financijske institucije o ulozima uplaćenim u novcu,

popis osoba ovlaštenih da vode poslove društva, opseg njihovih ovlasti i

izjave da prihvaćaju postavljene i

ovjeren popis ĉlanova uprave.

3. Nakon upisa društva u sudski registar i objave upisa u Narodnim novinama i

dnevnom tisku, društvo moţe poĉeti s obavljanjem djelatnosti, uz potrebnu

realizaciju sljedećih aktivnosti:

izrada peĉata društva,

pribavljanje matiĉnog broja društva,

otvaranje raĉuna društva u jednoj od poslovnih banaka,

pribavljanje carinskog broja društva (u sluĉaju obavljanja meĊunarodne

trgovine) od strane Carinske uprave,

pribavljanju Rješenja o ispunjavanju minimalnih tehniĉkih uvjeta,

13

odreĊivanja poreznog broja i prijave upisa društva u registar poreznih

obveznika (i najĉešće registar obveznika PDV-a),

prijave upisa društva i njegovih novozaposlenih radnika u registar Zavoda

za mirovinsko i Zavoda za zdravstveno osiguranje i

ugovaranja voĊenja knjigovodstva kao eksterne usluge (najĉešće) s

ovlaštenim osobama ili trgovaĉkim društvima ( Buble i Kruţić, 2006, p.

115-117 ).

Prethodno navedene aktivnosti ukazuje da je, za razliku od obrta, procedura osnivanja

društva s ograniĉenom odgovornošću sloţenija i sporija, a troškovi osnivanja su znaĉajno

viši te uz 20.000,00 kn temeljnog kapitala ĉine još otprilike dodatan iznos koji se kreće

izmeĊu 5.000,00 i 7.000,00 kn.

Obvezatni organi društva su uprava i skupština. Nadzorni organ je obvezatan samo u

sluĉaju da to zakon izrijekom odreĊuje.

Uprava društva vodi poslove društva u skladu s društvenim ugovorom, odlukama ĉlanova i

uputama skupštine i nadzornog odbora. Upravu društva saĉinjava jedan ili više direktora.

Temeljne ovlasti uprave društva podrazumijevaju voĊenje poslova i zastupanje društva, te

su ĉlanovi uprave slobodni u svako doba opozvati dotiĉne ĉlanove uprave

Pitanja za koja je nadleţna skupština odreĊena su zakonom3 s time da se društvenim

ugovorom moţe proširiti ili umanjiti opseg ovlasti uprave. Ako društvo ima samo jednog

ĉlana skupštinu društva ĉini samo ta osoba.

Društvo s ograniĉenom odgovornošću prestaje odlukom ĉlanova, istekom vremena

poslovanja odreĊenog društvenim ugovorom, pripajanjem ili spajanjem društva,

pravomoćnom odlukom o zakljuĉenju steĉajnog postupka i u ostalim zakonskim

sluĉajevima.

ProvoĊenje steĉajnog postupka likvidator moţe predloţiti u sluĉaju da imovina društva nije

dovoljna za podmirenje svih traţbina vjerovnika.

3 Misli se na zakone koji reguliraju: poslovne knjige, porezne evidencije i oporezivanje, te radne odnose.

14

Prednosti i nedostaci društva s ograniĉenom odgovornošću prikazani su na slici 2.

Slika 2: Prednosti i nedostaci društva s ograniĉenom odgovornošću

Izvor: Buble i Kruţić, 2006, p. 119.

Prema slici 2. glavne prednosti društva s ograniĉenom odgovornošću su:

I. Ograniĉena odgovornost – Odgovornost osnivaĉa ograniĉena je i svodi se na njegov

(njihov) osobni ulog u društvo. U sluĉaju da društvo nije likvidno, ili da nastupi

neka druga teškoća, osnivaĉi ne moraju, ako to ne ţele, posegnuti za vlastitim

izvorima. Ukoliko doĊe do poslovnog neuspjeha, Trgovaĉki sud u steĉajnom

postupku moţe inicirati prodaju imovine društva kako bi se namirili vjerovnici

društva.

II. Kontinuitet – Pravna osobnost društva nalaţe da ako društvo posluje uspješno

djelovat će i nakon smrti osnivaĉa.

III. Relativna lakoća transfera – Ĉlan društva moţe slobodno raspolagati svojim

poslovnim udjelom, te se prava istog mogu prenosit i nasljeĊivati.

15

IV. Predodţba relativne stabilnosti i lakšeg pristupa izvorima financiranja – Banke i

dobavljaĉi ĉesto percipiraju društvo relativno stabilnijim oblikom obavljanja

poslovne djelatnosti. Budući da pravne osobe lakše dolaze do eksternih izvora

financiranja to je i lakše probuditi potencijal i osigurati sredstva za poslovnu

ekspanziju.

V. Angaţiranja menadţera i kvalificiranih radnika – Ovisno o razini ostvarenog profita

društva su ĉešće, za razliku od obrta, u mogućnosti angaţirati menadţere, te im

osigurati, kao i ostalim zaposlenicima, dugoroĉno zaposlenje, zadovoljavajuću

razinu plaće i karijerne mogućnosti.

Kao glavne nepogodnosti društva s ograniĉenom odgovornošću slika 2. prikazuje:

I. Relativno visoke poĉetne (i likvidacijske) troškove – Troškovi osnivanja su visoki,

a sama procedura osnivanja kompleksna i spora. Za osnivanje i upravljanje

društvom nuţne su usluge odvjetnika, iste nalaţu sudske troškove. Propisan je

temeljni kapital za osnivanje, a postupak likvidacije implicira dodatne troškove.

II. Naglašenu reguliranost – Društvo je obvezno postupati sukladno brojnim pravilima,

koja proizlaze it društvenog ugovora ili ZTD. Iz upravljaĉke strukture proizlazi

relativna nemogućnost brzog donošenja odluka. Postupak likvidacije društva je

trajan i sloţen proces.

III. Javnu dostupnost podataka i izvještavanje – Javno dostupne informacije

predstavljaju opasnost zbog velike razine konkurencije. Društvo je duţno svim

ĉlanovima pruţiti uvod u poslovne knjige i dokumentaciju. Uprava društva je

obvezna izvještavati sud o promjenama u knjizi poslovnih udjela, promjenama

ĉlanova uprave, njihovih ovlasti, povećanju i smanjenju temeljnog kapitala itd.

IV. Ograniĉen interes osnivaĉa – Prava iz udjela ne podrazumijevaju pravo osnivaĉa da

zakljuĉi poslove u ime i za raĉun društva. Uloţena osobna imovina osnivaĉa postaje

imovinom društva. Interes se osnivaĉa fokusira samo na poslovne rezultate i razvoj

poslovanja društva, koje je strogo odijeljeno od subjektiviteta njegovih ĉlanova.

V. VoĊenje poslovnih knjiga – Knjige se vode po naĉelu dvojnog knjigovodstva, koje

podrazumijeva voĊenje: Dnevnika, Glavne knjige i Pomoćnih - analitiĉkih

16

evidencija, te je cijeli sustav znatno sloţeniji od sustava jednostavnog

knjigovodstva. Valja napomenuti još da društva ne mogu, za razliku od obrta,

koristiti mogućnost obraĉunavanja i plaćanja PDV-a po naĉelu naplaćene

realizacije, već primjenjuju naĉelo fakturirane realizacije ( Buble i Kruţić, 2006, p.

115-121 ).

Osnivanje i ustroj društva s ograniĉenom odgovornošću ureĊeno je Zakonom o trgovaĉkim

društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 52/00 i 118/03, 107/07146/08, 137/09,

152/11, 111/12, 144/12). Upis društva u sudski registar ureĊen je Zakonom o sudskom

registru („Narodne novine“, broj 01/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10,

90/11 ) i Pravilnikom o naĉinu upisa u sudski registar („Narodne novine“, broj 22/12) (

Matijašević i suradnici, n.d. ). Registracija društva obavlja se pri Trgovaĉkom sudu,

Drţavnom zavodu za statistiku, Poreznoj upravi, Hrvatskom zavodu za mirovinsko

osiguranje i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i eventualno pri Carinskoj

upravi, u sluĉaju da društvo ţeli uvoziti ili izvoziti robu. Za pomoć prilikom registracije

osnivaĉ društva društvo se moţe obratiti odvjetniku, javnom biljeţniku (ukoliko je jedan

osnivaĉ) ili nekom drugom pravnom zastupniku. Prije registracije potrebno je provjeriti na

trgovaĉkom sudu je li ţeljeni naziv društva već upisan u trgovaĉki registar ( Poslovni

forum, n.d. ). Kako bi se povećala efikasnost i pojednostavio sam postupak otvaranja

poduzeća pokrenut je HITRO.HR - servis za ubrzanu komunikaciju poduzetnika i graĊana

sa tijelima drţave korisnika. Pogodnost društava, u odnosu na obrte, je ta što vlasniku nije

potrebna odreĊena struĉna sprema, niti bilo kakvi ispiti osposobljenosti, za otvaranje

d.o.o.-a.

17

3. RAĈUNOVODSTVO I POREZNI SUSTAV MALIH PODUZEĆA I

OBRTA

U nastavku rada biti će predstavljene osnove raĉunovodstva trgovaĉkih društava i obrta,

porezni aspekti poslovanja istih, te će iz poreznih aspekata proizaći i biti objašnjeni

raĉunovodstveni aspekti poslovanja malih poduzeća i obrta.

3.1. Osnovna raĉunovodstvena naĉela trgovaĉkog društva i obrta

Raĉunovodstvo je jezik poslovanja široko korišten u poslovnom svijetu. Svaki donositelj

poslovne odluke treba jasno razumjeti raĉunovodstvene izraze i pojmove ako ţeli

sudjelovati i uspješno komunicirati u poslovnom svijetu. Osnovna je svrha raĉunovodstva

pruţiti donositeljima odluka informacije korisne za poslovno odluĉivanje. Najšire korišteni

izrazi rabljeni u opisivanju tipova raĉunovodstvenih informacija su:

1. financijsko raĉunovodstvo - obuhvaća informacije koje opisuju financijska

sredstva, obveze i aktivnosti ekonomskog subjekta,

2. upravljaĉko raĉunovodstvo - ukljuĉuje pripremu i interpretaciju raĉunovodstvene

informacije ĉija je svrha pomoći menadţmentu i

3. porezno raĉunovodstvo – planiranje i pripremanje poreza ( Meigs & Meigs, 1993, p.

5-6 ).

Osim navedene podjele, raĉunovodstvo se u funkcionalnom smislu dijeli na dva osnovna

dijela: 1) dio koji pruţa informacije prvenstveno unutarnjim korisnicima i 2) dio

raĉunovodstva koji pruţa informacije prvenstveno vanjskim korisnicima. Prvi se dio obiĉno

naziva raĉunovodstvo troškova ili troškovno raĉunovodstvo, a u novije vrijeme (od

osamdesetih godina 20. stoljeća) sve se ĉešće u literaturi naziva upravljaĉko raĉunovodstvo

ili menadţersko raĉunovodstvo. Raĉunovodstvo troškova predstavlja najstariji dio

raĉunovodstva (razvijao se od 18. stoljeća). Raĉunovodstvo troškova se prema jednoj od

18

mnogih definicija definira kao tehnika ili metoda utvrĊivanja troška projekta, procesa ili

proizvoda. Isto se potvrdilo i kao najvaţniji i najvjerodostojniji kvantitativni sustav

informacija ne samo u poduzeću nego i gotovo u svim organizacijama. Drugi se dio, koji je

primarno okrenut vanjskim korisnicima, naziva financijsko raĉunovodstvo. IzmeĊu

raĉunovodstva troškova i financijskog raĉunovodstva postoje odreĊene sliĉnosti i razlike.

Razlike ih ipak ne razdvajaju u dva odvojena informacijska sustav budući da oni zajedno

ĉine raĉunovodstvo poslovnog subjekta, tj. informacijski sustav usmjeren prema potrebama

internih i eksternih korisnika informacija. Iz preteţne usmjerenosti financijskog

raĉunovodstva na eksterne korisnike, a raĉunovodstva troškova na interne korisnike

informacija, proizlaze brojne razlike. Te razlike su produkt razliĉitih potreba za poslovnim

informacijama tih dvaju skupina korisnika informacija. Navedene razlike postoje: 1) u

vremenskoj orijentaciji: financijsko raĉunovodstvo – prošlost, upravljaĉko raĉunovodstvo –

budućnost, 2) u slobodi izvještavanja: financijsko raĉunovodstvo – pod utjecajem propisa

ili raĉunovodstvenih naĉela, upravljaĉko raĉunovodstvo – prema izboru menadţmenta

organizacije, 3) u stupnju preciznosti: financijsko raĉunovodstvo – precizno mjerenje,

upravljaĉko raĉunovodstvo – dopuštene i procjene, 4) u jedinici izvještavanja: financijsko

raĉunovodstvo – poslovnog subjekta kao cjeline, upravljaĉko raĉunovodstvo – za dijelove

poslovnog subjekta, 5) podaci o izvještavanju: financijsko raĉunovodstvo – samo

financijski (novĉano izraţeni dogaĊaji), upravljaĉko raĉunovodstvo – financijski i

nefinancijski. I uz postojanje prethodno spomenutih razlika dobro kreirani raĉunovodstveni

sustav poslovnog subjekta mora zadovoljiti potrebe menadţmenta za informacijama, ali

mora i osigurati potrebne podatke za eksterno orijentirane financijske izvještaje ( Draţić-

Lutilsky i suradnici, 2010, p. 481-483 ).

Raĉunovodstvo obrtnika se temelji na moderniziranoj varijanti jednostavnog knjigovodstva.

Kao obveznici poreza na dohodak (većina obrtnika) nisu obvezni voditi dvojno

knjigovodstvo. Sve ostale analitike, kupci, dobavljaĉi, maloprodaje, veleprodaja, plaće,

kadrovska i dr. jednake su kako za društva s ograniĉenom odgovornošću tako i za obrte.

Jednostavno knjigovodstvo je daleko jednostavnija varijanta knjigovodstva, za razliku od

dvojnog, što se u ovom radu detaljnije objašnjava. Pri voĊenju knjigovodstva obrtnika

19

primjenjuje se naĉelo blagajne (kada je raĉun naplaćen), kod evidentiranja primitaka kao

prihoda i izdataka kao rashoda (izuzev nabave dugotrajne imovine). Prethodno spomenuto

naĉelo blagajne donosi posebnu pogodnost obrtnicima budući da se u njihove primitke

raĉunaju samo stvarno naplaćeni raĉuni. Obrtnici nemaju obvezu sastavljanja financijskih

izvještaja za razliku od društava i velikom većinom su obveznici plaćanja poreza na

dohodak za razliku od istih koji pod odreĊenim uvjetima postaju obveznici plaćanja poreza

na dobit što će se kasnije u radu detaljnije objasniti. Naime, ako obrtnik postane obveznik

plaćanja poreza na dobit mora voditi dvojno knjigovodstvo i poslovne knjige kao i

poduzetnik.

Društva s ograniĉenom odgovornošću duţno je prikupljati i sastavljati knjigovodstvene

isprave, voditi poslovne knjige i sastavljati financijske izvještaje sukladno Zakonu o

raĉunovodstvu. Knjigovodstvena isprava je pisani dokument (elektroniĉki zapis) o nastalom

poslovnom dogaĊaju. Poslovne knjige, obrazloţene u nastavku radu, vode se po naĉelu

sustava dvojnog knjigovodstva. Dvojno knjigovodstvo, kao sloţeniji oblik knjigovodstva,

temelji se na dvostrukom promatranju ekonomskih kategorija. Svaka poslovna ponuda

izaziva barem dvije promjene suprotnog karaktera, npr. odlazak imovine s jednog mjesta i

istodobno dolazak na drugo mjesto. Knjiţenje se poslovnih dogaĊaja društva s

ograniĉenom odgovornošću vrši prema naĉelu fakture (raĉuna) – dakle kad je raĉun izdan.

Kao glavni nedostatak naĉela fakture javlja se zakonitost prema kojoj društva moraju

uplatiti PDV pri izdavanju raĉuna, iako im raĉun nije uplaćen u roku ili uopće ( Koprivniĉki

poduzetnik, n.d. ).

Kod sastavljanja godišnjih financijskih izvještaja mali i srednji poduzetnici trebaju

primijeniti Hrvatske standarde financijskog izvještavanja – HSFI, a veliki poduzetnici

meĊunarodne standarde financijskog izvještavanja – MSFI. HSFI su nastali sukladno

Zakonu o raĉunovodstvu, a donosi ih odbor za standarde financijskog izvještavanja. Isti se

temelje na domaćoj raĉunovodstvenoj teoriji i praksi odrednicama MeĊunarodnih standarda

financijskog izvještavanja kao i na IV. i VII. Direktivu EU. HSFI u prvom redu reguliraju

tematiku vezanu uz financijske izvještaje, prethodno smo spomenuli koji su to obveznici

20

pisanja financijskih izvještaja, prvenstveno namijenjenu vanjskim korisnicima. HSFI su

posebno prilagoĊeni malim i srednjim poduzetnicima koji su prevladavajući u hrvatskom

gospodarstvu. Općenito reĉeno HSFI su raĉunovodstvena naĉela i pravila koje primjenjuje

raĉunovodstvena struka, a kao što smo i ranije spomenuli koriste se kod sastavljanja i

prezentiranja financijskih izvještaja. Svrha HSFI-a je: propisati osnovicu za sastavljanje i

prezentaciju financijskih izvještaja, pomoći revizorima u formiranju mišljenja jesu li

financijski izvještaji u skladu s HSFI-ma i pomoći korisnicima u tumaĉenju podataka i

informacija sadrţanih u istima. Cilj HSFI-a je da financijski izvještaji temeljeni na ovim

standardima pruţe informacije o financijskom poloţaju poduzetnika, financijskoj

uspješnosti i novĉanom toku poduzetnika, koje prvenstveno koriste vanjski korisnici u

donošenju ekonomskih odluka. Temeljna naĉela i pretpostavka, koje je prihvatila

raĉunovodstvena struka, su neograniĉenost vremena poslovanja i nastanak poslovnog

dogaĊaja. Pretpostavka neograniĉenosti vremena poslovanja temelji se na pretpostavci da

poduzetnik neograniĉeno posluje i da će poslovati u doglednoj budućnosti. S tim u svezi

podrazumijeva se da poduzetnik nema namjeru likvidirati ili znaĉajno smanjiti opseg svog

poslovanja. Temeljna raĉunovodstvena pretpostavka nastanka poslovnog dogaĊaja zahtjeva

da se uĉinci transakcija i ostalih poslovnih dogaĊaja priznaju kada nastanu, a ne kad se

primi ili isplati novac ili njegov ekvivalent. Tako sastavljeni financijski izvještaji pruţaju

informacije o prošlim transakcijama i ostalim dogaĊajima koji se koriste pri donošenju

ekonomskih odluka ( Propisi, 2008 ).

3.2. Porezni aspekti poslovanja trgovaĉkog društva i obrta

Porez predstavlja dio dohotka ili imovine što ga drţava ili teritorijalno-politiĉka jedinica na

temelju vlasti uzima od fiziĉkih i pravnih osoba bez za to izravne protuĉinidbe. Nakon

reformom poreznog sustava, u devedesetim godinama, Hrvatska je teţila postizanju

uĉinkovitosti, poboljšanju vodoravne jednakosti i pojednostavljenju ĉitavog poreznog

sustava. Drţava redovito, ako ţeli poduprijeti razvoj malih i srednjih poduzetnika,

prilagoĊava porezne stope na naĉin da potiĉe strana ulaganja i štedi na porezima u svrhu

21

jaĉanja gospodarstva kroz moguće preusmjerenje sredstava za financiranje novih proizvoda

i osvajanje novih trţišta. Osnovni cilj Europske unije jest dugoroĉno smanjenje poreznih

opterećenja. Hrvatska ima niţu najvišu stopu poreza na dohodak i manji broj poreznih

razreda nego ostale ĉlanice Europske unije. Od 1. sijeĉnja 2002. godine porez na dobit

obraĉunava se po stopi od 20%. Porezni poticaji, koji se uglavnom ostvaruju oporezivanjem

dobiti ili dohotka zapravo su one odredbe u poreznim zakonima koje daju prednost nekim

djelatnostima ili nekoj dugotrajnoj imovinu u odnosu na druge ili pojedinim

organizacijskim oblicima gospodarskih subjekata u odnosu na druge (npr. malim u odnosu

na velike). Njima se koriste vlade pojedinih drţava za postizanje ekonomskih ciljeva,

smanjenje nezaposlenosti i za druge ciljeve ( Horvat i Kovaĉić, 2004, 283-288 ). Poticajnim

djelovanjem i uĉinkom visokih poreznih stopa amortizacije postiţu se velike porezne

uštede beskamatnim poreznim kreditima, odnosno odgodom plaćanja poreza na dobit. Pri

ocjeni poreznih poticaja za razvoj malih i srednjih poduzetnika u Hrvatskoj treba imati u

vidu:

da investicijska ulaganja nisu iskljuĉivo rezultat poreznih poticaja

da mnogi poticaji zbog niske razine ostvarive dobiti ostaju neiskorišteni

da zbog sloţenosti i nestalnosti poreznog sustava i vrlo ĉestih promjena

poreznih stopa atraktivnost ulaganja u Hrvatsku sve više revalorizira

da je stopa poreza na dobit od 20% meĊu najniţima u zemljama europske unije,

što je uz mogućnost uporabe ubrzane amortizacije i omogućavanja stabilnosti,

najbolji poticaj ulaganjima.

MeĊutim, prema svojoj primarnoj ulozi, porezi su korisno opterećenje za obveznike.

Njihova osnovna zadaća je uskladiti funkcioniranje vitalnih dijelova drţave i institucije

javne potrošnje. Vaţno je za naglasiti da je njihova uloga kontradiktorna ako su porezne

stope visoke i ako su kao takve ograniĉavajući ĉimbenik daljnjeg razvoja gospodarstva,

posebno promatranih malih i srednjih poduzeća ( Horvat i Kovaĉić, 2004, 283-289 ).

Sva trgovaĉka društva, pa tako i društva s ograniĉenom odgovornošću obveznici su poreza

na dobit. Porez na dobit reguliran je Zakonom o porezu na dobit i Pravilnikom o porezu na

dobit. Obveznici poreza na dobit, trgovaĉka društva i druge pravne osobe, obavljaju

22

djelatnost radi stjecanja dobiti. Porezni obveznik je i poduzetnik- fiziĉka osoba, koja

ostvaruje dohodak od obrta ili drugih djelatnosti koje se oporezuju kao obrt u smislu

Zakona o porezu na dohodak, i ako je mjerodavnoj ispostavi Porezne uprave podnio zahtjev

za plaćanje poreza na dobit umjesto poreza na dohodak do kraja tekuće godine za sljedeću

godinu. Osnovica poreza na dobit jest dobit, koja je najjednostavnije reĉeno razlika prihoda

i rashoda uvećana i umanjena prema odredbama Zakona o porezu na dobit. Porez na dobit

utvrĊuje se za poslovnu (kalendarsku) godinu, dio poslovne godine i razdoblje likvidacije.

Porez na dobit plaća se po stopi od 20% na utvrĊenu osnovicu poreza. Porezna prijava se

podnosi mjerodavnoj Poreznoj upravi najkasnije do kraja travnja u tekućoj godini za

proteklu godinu ( Šoić i suradnici, 2001, p. 279-280 ).

Prednost društva s ograniĉenom odgovornošću, obveznika plaćanja porezna na dobit, u

odnosu na obrtnike, obveznike plaćanja poreza na dohodak, je ta što uvijek plaćaju porez u

visini od 20% dok porezne stope kod plaćanja dohotka iznose 12%, 25% i 40%.

Obrtnici su uglavnom obveznici poreza na dohodak, no ukoliko ţele mogu postati

obveznici poreza na dobit. Fiziĉka osoba koja obavlja samostalnu djelatnost moţe plaćati

porez na dobit na temelju vlastitog zahtjeva, odnosno mora plaćati ako je zadovoljila jedan

od sljedećih uvjeta u ĉl. 2 st. 4 Zakona o porezu na dobit:

ako je u prethodnom poreznom razdoblju ostvario ukupni primitak veći od

2.000.000,00 kn, ili

ako je u prethodnom poreznom razdoblju ostvario ukupni dohodak veći od

400.000,00 kn, ili

ako ima dugotrajnu imovinu u vrijednosti većoj od 2.000.000,00 kn, ili

ako u prethodnom poreznom razdoblju u prosjeku zapošljava više od 15

radnika ( Mihelĉić i Milinović, 1/2012 ).

Obrtnici plaćaju porez na dohodak od samostalne djelatnosti. Dohotkom od samostalne

djelatnosti smatra se dohodak od obrta i s obrtom izjednaĉenih djelatnosti , dohodak od

slobodnih zanimanja i dohodak od poljoprivrede i šumarstva ( Obrtniĉka komora Zadarske

23

ţupanije, n.d. ). Dakle, dohodak od samostalne djelatnosti definira se kao razlika

naplaćenih i plaćenih raĉuna. Porez na dohodak ne plaća se na ovu razliku, već se po

izraĉunu dohotka obraĉunavaju porezne olakšice na koje obrtnik ima pravo, a na ostatak se

temeljem propisanih stopa i graniĉnih iznosa obraĉunava porez na dohodak po stopi od

12%, 25% i 40% i pripadajući prirez. Godišnjom poreznom prijavom utvrĊuje se konaĉna

porezna obveza, koju su duţni predati svi navedeni porezni obveznici u propisanom roku

( Vidra, n.d. ).

U sustavu poreza na dohodak obrtnik moţe koristiti mogućnosti paušalnog plaćanja poreza

na dohodak, dok je kod trgovaĉkih društva to nemoguće. Još se jedna prednost odnosi i na

zakonitost prema kojoj obrtnici koji ostvaruju primitke veće od 230.000,00 kn (obveznici

plaćanja PDV-a) koriste mogućnost obraĉunavanja i plaćanja PDV-a prema plaćenim i

nenaplaćenim raĉunima ( Buble i Kruţić, 2006, p. 109 ). TakoĊer, ovdje valja pridodati

jednu, već ranije u radu spomenutu, prednost obrta u odnosu na društva s ograniĉenom

odgovornošću, a to je potpuna sloboda raspolaganja dohotkom na njima zadovoljavajući

naĉin.

3.3. Poslovne knjige trgovaĉkog društva i obrta

Trgovaĉka društva (društva s ograniĉenom odgovornošću) obavezna su voditi knjige po

naĉelu dvojnog knjigovodstva. Dvojno knjigovodstvo ukljuĉuje voĊenje slijedećih knjiga:

Dnevnika, Glavne knjige i Pomoćne knjige (analitiĉke evidencije).

Oblik evidencije koji se koristi za evidenciju povećanja i smanjenja kod jedne stavke

bilance naziva se raĉun ili raĉun glavne knjige (Meigs i Meigs, 1993, p. 58 ). Jednom se

mjeseĉno zbrojevi transakcija prenose iz dnevnika na raĉun glavne knjige. Glavna se knjiga

koristi za razvrstavanje i sumiranje transakcija te za sastavljanje financijskih izvještaja.

Glavna je knjiga vrijedan izvor informacija za upravu društva jer pruţa npr. informacije o

24

ukupnim prihodima od prodaje i neto dobiti u zadanom razdoblju ili saldu sredstava na

ţiroraĉunu na kraju razdoblja ( Cashin i suradnici, 1996, p. 21 ).

U stvarnom se raĉunovodstvenom sustavu informacija o svakoj poslovnoj transakciji

najprije evidentira u raĉunovodstvenoj evidenciji koja se zove dnevnik (Meigs i Meigs,

1993, p. 67 ). Dakle, dnevnik je kronološka evidencija raĉunovodstvenih transakcija, koji

prikazuje nazive konta na kojima se provode dugovna ili potraţna knjiţenja i njihove svote

te sve druge korisne informacije o transakciji ( Anthony i Reece, 2004, p.85 ). Nakon toga

se dugovne i potraţne promjene kod pojedinih raĉuna unose u glavnu knjigu. Budući da se

u dnevniku transakcije najprije evidentiraju, ponekad se zove i knjiga izvorne evidencije

(Meigs i Meigs, 1993, p. 67 ). Dnevnik se moţe voditi kao jedna knjiga gdje se biljeţe sve

poslovne promjene ili kao više knjiga za knjiţenje pojedinih vrsta poslovnih promjena (

Kovaĉević, 1984, p.56 ). Obnovljeni raĉun glavne knjige sluţi kao osnovica za pripremu

bilance i drugih financijskih izvještaja. Jedinica organizacije za dnevnik je transakcija, dok

je jedinica organizacije za glavnu knjigu raĉun. Imajući dnevnik i glavnu knjigu, postiţu se

sljedeće prednosti u odnosu na samo evidentiranje transakcija izravno u raĉune glavne

knjige:

1. Dnevnik pruţa sve informacije o transakciji na jednom mjestu te omogućuje

objašnjenje te transakcije,

2. Dnevnik osigurava kronološku evidenciju svih dogaĊaja u poslovanju i

3. Upotreba dnevnika pomaţe sprijeĉiti pogreške budući da se poravnanje dugovanja

i potraţivanja pojavljuje istodobno za svaku transakciju ( Meigs i Meigs, 1993, p.

67 ).

Obavezu voĊenja poslovnih knjiga propisao je Zakon o raĉunovodstvu, meĊutim bez

jasnog odreĊenja vrste i sadrţaja pomoćnih knjiga. Broj i vrsta istih ovisi o poslovnoj

djelatnosti , veliĉini i vrstama poslovnih dogaĊaja prisutnih u poslovanju poduzetnika. Kod

pomoćnih se knjiga govori zapravo o analitiĉkom knjigovodstvu i najĉešće se pojavljuju:

knjiga blagajne, analitiĉko knjigovodstvo osnovnih sredstava, sitnog inventara, zaliha,

potraţivanja od kupaca, obaveze prema dobavljaĉima ( Poslovni dnevnik, 2010 ). Pomoćne

25

se knjige organiziraju radi dopune podataka glavne knjige. Na taj naĉin glavna knjiga je

preglednija, a svi se potrebni detalji biljeţi u obliku analitiĉkih evidencija. Koja će se

analitiĉka evidencija organizirati ovisi od mnoštva ĉimbenika kao npr. djelatnosti poduzeća,

brojnosti nekih pozicija pa sve do potreba za odreĊenim detaljnim podacima. Analitiĉka

knjigovodstva nisu neka zasebna knjigovodstva već su to zapravo izdvojeni dijelovi glavne

knjige koji omogućuju prikaz financijskih i nefinancijskih, nekvantitativnih podataka

potrebnih u praćenju nekog segmenta poslovanja ( Ţager i suradnici, 2007, p. 108 ). Na

odgovarajući naĉin izravno rašĉlanjene stavke glavne knjige koje osiguravaju sve potrebne

podatke zamjenjuje voĊenje posebnih poreznih knjiga i analitiĉkih evidencija ( Vašiĉek i

suradnici, 2007, p.43 ). Porezni propisi takoĊer propisuju voĊenje odreĊenih poreznih

evidencija. MeĊu najvaţnije porezne evidencije ubraja se obaveza voĊenja knjiga ulaznih i

izlaznih raĉuna koju propisuje Zakon o porezu na dodanu vrijednost. Pomoćne knjige koje

se odnose na materijalnu imovinu iskazuju se u koliĉinama i novĉanim iznosima ( Poslovni

dnevnik, 2010 ).

Za razliku od društava s ograniĉenom odgovornošću, obrti mogu voditi svoje knjige po

naĉelu jednostavnog knjigovodstva, koje je mnogo jednostavnije i pruţa mogućnost

obrtnicima da samostalno vode knjige te pojednostavljuje postupak.

Jednostavno knjigovodstvo obrtnika podrazumijeva voĊenje Knjige primitaka i izdataka,

Evidencije o traţbinama i obvezama (knjiga izdanih i primljenih raĉuna) i Popisa

dugotrajne imovine.

Knjiga primitaka i izdataka (KPI) je evidencija o dnevnim i ukupnim poslovnim primicima

i izdacima u poreznom razdoblju. Temeljno naĉelo evidentiranja primitaka i izdataka u

knjizi KPI jest naĉelo blagajne. Prema naĉelu blagajne primici odnosno izdaci od poslovnih

dogaĊaja koji utjeĉu na dohodak utvrĊuju se tek nakon primljenih uplata tj. obavljenih

isplata ( VandaMia, n.d. ). Postoji iznimka koja podrazumijeva izdatak za nabavu

dugotrajne imovine prema kojem se izdatak smatra otpis dugotrajne imovine tijekom vijeka

26

njezina trajanja u iznosu koji je u skladu s propisima. Nenovĉani primici utvrĊuju se prema

trţišnoj vrijednosti, a nenovĉani izdaci prema nabavnim cijenama (cijenama koštanja)

( Horvat i suradnici, 2006., p.179 ). Porezni obveznik duţan je u knjizi KPI (ili eventualno

drugim evidencijama) osigurati podatke o dnevnom gotovinskom prometu. Unos podataka

u knjigu KPI mora se obaviti najkasnije do 15. u mjesecu za prethodni mjesec. Obveznici

poreza na dodanu vrijednost obvezni su unos podataka u knjigu KPI obaviti u roku

propisanom za uplatu porezna na dodanu vrijednost. Obrtnik za ĉitavo svoje poslovanje

vodi jednu knjigu KPI bez obzira na broj poslovnih jedinica ( VandaMia, n.d. ). Razlika

poslovnih primitaka i izdataka jest dohodak pa se stoga moţe reći da je knjiga primitaka i

izdataka temelj za utvrĊivanje dohotka i po toj osnovi nastale porezne obveze. Knjiga

primitaka i izdataka sadrţi osnovne podatke o poreznom obvezniku i nositelju zajedniĉke

djelatnosti, a isti podrazumijevaju naziv i šifru djelatnosti, ime i prezime, adresu i matiĉni

broj poduzetnika. Primici i izdaci mogu nastati u gotovini i ĉekovima, na ţiroraĉunu ili u

naravi. TakoĊer, knjiga primitaka i izdataka sadrţi i posebne kolone za evidenciju poreza

na dodanu vrijednost u primicima/izdacima. Ovdje valja spomenuti da obrtnici obveznici

poreza na dohodak koji su istodobno i u sustavu poreza na dodanu vrijednost, iznos PDV-a

u poslovnim primicima/izdacima ne predstavlja poslovni primitak/izdatak, pa time ni ne

utjeĉe na visinu ostvarenog dohotka. Analogno tome, obrtnicima koji nisu u sustavu PDV-

a, iznos PDV-a ulazi u poslovne izdatak. Obveznicima koji su u sustavu PDV-a, iznos

PDV-a utjeĉe na dohodak od obavljanja samostalne djelatnosti. KPI se zakljuĉuju na kraju

godine kada je uz uobiĉajene poslovne primitke i izdatke nuţno iskazati i izdatke

amortizacije dugotrajne imovine i ostale primitke i izdatke koji nastaju u sluĉaju prestanka

poslovanja ( Ţager i suradnici, 2009., p. 81-83 ).

27

U nastavku rada, na ilustraciji 1., priloţen je prethodno obrazloţeni obrazac KPI iz

Pravilnika o porezu na dohodak.

Ilustracija 1: Knjiga primitaka i izdataka

Izvor: Pravilnik o porezu na dohodak, Raĉunovodstvo i porezi u praksi, Centar za

raĉunovodstvo i financije d.o.o., Zagreb, 2012.,8., p. 128.

U nastavku, kao praktiĉan primjer voĊenja obrasca KPI, u poglavlju o primjerima obraĉuna

i raĉunovodstvenog evidentiranja obrta i društva s ograniĉenom odgovornošću, prikazana je

KPI obrta „Biser“ iz Bjelovara.

Evidencija o traţbinama i obvezama sadrţi podatke o svim primljenim i ispostavljenim

raĉunima, osim onih plaćenih ili naplaćenih na naĉin koji ima obiljeţja gotovinskog

plaćanja. Ista sadrţi najmanje podatke o rednom broju, nazivu kupca odnosno dobavljaĉa,

broju i nadnevku izlaznog odnosno ulaznog raĉuna i zaraĉunatom iznosu , nadnevku

plaćanja/naplate te plaćenom/naplaćenom iznosu. Dok porezni obveznici koji vode knjigu

ulaznih i izlaznih raĉuna prema propisima o porezu na dodanu vrijednost i to na naĉin da

upisuju podatke o primljenim i izdanim raĉunima nisu obvezni osigurati podatke o

traţbinama i obvezama, porezni obveznici koji knjige ulaznih i izlaznih raĉuna prema

28

propisu na dodanu vrijednost vode prema plaćenim/naplaćenim raĉunima obvezni su voditi

evidenciju o traţbinama i obvezama ( Dashofer, 2010 ). Podaci koji se unose u knjige

ulaznih raĉuna nisu samo podaci potrebni za obraĉun PDV-a već se unose i podaci o

datumu dospijeća raĉuna, o kontu na koje raĉun treba knjiţiti ( Poslovni software, n.d. ).

Porez na dodana vrijednost je reguliran Zakonom o porezu na dodanu vrijednost i sastavni

je dio poreznog sustava RH još od 1998. godine. Sukladno odredbama Zakona isporuke

dobara i usluga tuzemstvu uz naknadu, isporuke dobara i usluga zaposlenicima kao nagrada

za rad, uvoz dobara u tuzemstvo kao i vlastita potrošnja predstavlja predmet oporezivanja

PDV-om. Opća stopa PDV-a u RH od 1. oţujka 2012. iznosi 25%, dok se za odreĊene

proizvode i usluge primjenjuju niţe stope od 10% i 0%. Glavno obiljeţje PDV-a jest da se

obraĉunava u svim fazama proizvodnje i prometa dobara i usluga pri ĉemu se u svakoj

pojedinoj fazi oporezuje iznos novonastale dodane vrijednosti dotiĉne faze ciklusa te da ga

uvijek plaća krajnji potrošaĉ. Obveznik porezna na dodanu vrijednost postaje svaka fiziĉka

ili pravna osoba ako joj oporezivih isporuka u prethodnoj kalendarskoj godini premašuje

vrijednost od 230.000,00 kn. Obrtnici koji se ne nalaze u sustavu poreza na dodanu

vrijednost imaju mogućnost prelaska u taj sustav ako prihvate obvezu ostajanja u istom

sustavu narednih pet godina. Ovisno o tome radi li se o obvezniku porezna na dohodak ili

dobit razlikovati će se osnovna prava potraţivanja za povrat odnosno obveze za uplatu

razlike PDV-a o kojima će biti detaljnije rijeĉ kasnije u nastavku rada. Sukladno Zakonu i

Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost porezni obveznici poreza na dohodak duţni su

voditi sljedeće poslovne knjige: 1) knjigu ulaznih raĉuna za redovne isporuke dobara i

usluga, dane predujmove i vlastitu potrošnju, 2) knjigu izlaznih raĉuna za redovne isporuke

dobara i usluga, primljene predujmove i vlastitu potrošnju i 3) posebne evidencije o

pretporezu plaćenom pri uvozu ( Ţager i suradnici, 2009., p. 87-89 ).

29

U daljnjem tekstu rada, priloţena je ilustracija 2., koja prikazuje netom objašnjeni obrazac

evidencije o traţbinama i obvezama iz Pravilnika o porezu na dohodak.

Ilustracija 2: Evidencija o traţbinama i obvezama

Izvor: Pravilnik o porezu na dohodak, Raĉunovodstvo i porezi u praksi, Centar za

raĉunovodstvo i financije d.o.o., Zagreb, 2012.,8., p. 129.

Praktiĉan primjer evidencije o traţbinama i obvezama primijeniti će se na obrtu „Biser“ iz

Bjelovara, detaljnije obraĊenom u posljednjem poglavlju rada, primjerima obraĉuna i

raĉunovodstvenog evidentiranja obrta i društva s ograniĉenom odgovornošću. Budući da

obrt „Biser“ knjigu ulaznih i izlaznih raĉuna vodi na naĉin da upisuje podatke o svim

ulaznim i izlaznim raĉunima bez obzira na naplatu nije obavezan voditi evidenciju o

traţbinama i obvezama već preko salda konta prati sve nastale obveze i potraţivanja.

30

Na ilustraciji 3 i ilustraciji 4 prikazan je ogledni, neispunjeni, primjerak knjige izlaznih

raĉuna (IRE) i knjige ulaznih raĉuna (URE) obrta „Biser“ dok je primjer IRE i URE iz

prakse poslovanja obrta „Biser“ priloţen, uz detaljnije provedenu analizu, u posljednjem

poglavlju rada.

Ilustracija 3: Knjiga izlaznih raĉuna obrta „Biser“

Izvor: Obrt za knjigovodstvene usluge „Biser“, Bjelovar.

Ilustracija 4: Knjiga ulaznih raĉuna obrta „Biser“

Izvor: Obrt za knjigovodstvene usluge „Biser“, Bjelovar.

31

U popis dugotrajne imovine unose se stvari i prava, ako su njihove nabavne cijene (nabavne

vrijednosti) veće od 2.000,00 kuna i ako je njihov vijek trajanja duţi od godine dana. Ako

je pojedinaĉna nabavna vrijednost imovine manja od 2.000,00 kn tada se ista unosi u knjigu

primitaka i izdataka u trenutku plaćanja kao izdatak, jednokratno i neovisno o

procijenjenom vijeku trajanja. Prilikom unosa dugotrajne materijalne i financijske imovine

u popis odstupa se od temeljnog naĉela blagajne te se ista vrsta imovine unosi u popis

imovine kada je raĉun primljen bez obzira je li isti plaćen ili nije. MeĊutim, kod unosa

dugotrajne nematerijalne imovine vaţan kriterij unosa imovine u popis jest plaćanje

naknade prodavatelju iste. Popis dugotrajne imovine jest propisana evidencija koja se

ustrojava na poĉetku obavljanja djelatnosti te se vodi neprekidno tijekom obavljanja

djelatnosti do potpunog otpisa odnosno otuĊenja ili likvidacije djelatnosti. Poslovni procesi

vezani uz nabavu dugotrajne imovine ukljuĉuju nabavu, trošenje i otuĊenje iste. Ovisno o

naĉinu nabave razlikovat će se i struktura nabavne vrijednosti kao i pripadajuća osnovica za

obraĉun amortizacije dugotrajne imovine. Popis dugotrajne imovine prvenstveno sluţi za

utvrĊivanje izdataka amortizacije iste. Amortizacijski iznos predstavlja umnoţak godišnje

stope amortizacije i pripadajuće osnovice za obraĉun amortizacije. Sukladno Pravilniku o

porezu na dohodak osnovica za obraĉun amortizacije moţe biti nabavna vrijednost ili

troškovi proizvodnje stvari/prava te iznimno procijenjena vrijednost imovine. Zakon o

porezu na dobit propisuje stope amortizacije za pojedine skupine dugotrajne imovine prema

predviĊenom korisnom vijeku uporabe ali i one najviše porezno dopustive stope. Obrtnik

nije duţan primjenjivati navedene stope već moţe za potrebe knjigovodstva primjenjivati

niţe stope amortizacije i time prikazati manji porezni izdatak. U sluĉaju da obrtnik ţeli

primjenjivati višu stopu amortizacije od one najviše porezno propisane stope tada će

amortizacijski dio koji prelazi dopustivi iznos biti porezno nepriznat izdatak te se kao takav

neću unositi u knjigu primitaka i izdataka. Amortizacija se raĉuna pojedinaĉno za svako

sredstvo. Za poreznom svrhom je priznata samo linearna metoda obraĉuna amortizacije.

Obraĉun amortizacije poĉinje teći od prvog dana mjeseca koji slijedi iza mjeseca kada je

stavljena u uporabu ( Ţager i suradnici, 2009., p. 83-87 ). Dugotrajne se imovina zadrţava u

popisu dugotrajne imovine i nakon što je u cijelosti otpisana sve do trenutka prodaje,

darovanja ili drugog naĉina otuĊenja ili uništenja. U popis se unose pojedinaĉna nabavna

32

vrijednost dobara dugotrajne imovine, vijek trajanja (korištenja), knjigovodstvena

vrijednost i otpisi. Nabavna vrijednost unesenih dobara u popis otpisuju se u skladu sa

Zakonom o porezu na dobit. Ako se dugotrajna imovina zbog uništenja, otuĊenja ili

prodaje više ne moţe koristiti tada se njezina vrijednost otpisuje u cijelosti ( Obrtniĉka

komora Zadarske ţupanije, n.d. ).

Na ilustraciji 5. priloţen je prethodno rastumaĉeni obrazac popisa dugotrajne imovine iz

Pravilnika o porezu na dohodak.

Ilustracija 5: Popis dugotrajne imovine

Izvor: Pravilnik o porezu na dohodak, Raĉunovodstvo i porezi u praksi, Centar za

raĉunovodstvo i financije d.o.o., Zagreb, 2012.,8., p. 128.

33

Ilustracija 6. prikazuje popis dugotrajne imovine na primjeru iz prakse poslovanja obrta

„Biser“, predmeta analize posljednjeg poglavlja rada.

Ilustracija 6: Popis dugotrajne imovine obrta „Biser“

Izvor: Popis dugotrajne imovine obrta za knjigovodstvene usluge „Biser“, Bjelovar.

Iz popisa dugotrajne imovine obrta „Biser“ vidi se da je dugotrajna imovina u cijelosti

otpisana te da je knjigovodstvena vrijednost iste na kraju godine jednaka nuli.

3.4. Obraĉun plaća u trgovaĉkom društvu i obrtu

Plaća je primitak što ga poslodavac (ili druga osoba umjesto poslodavca) isplaćuje ili daje u

naravi ili ga je bio duţan isplatiti radniku po osnovi radnog odnosa u odreĊenom mjesecu

prema ugovoru o radu, pravilniku o radu, kolektivnom ugovoru ili posebnom propisu, a od

tog se primitka, prema propisu o porezu na dohodak, utvrĊuje dohodak od nesamostalnog

rada (Bocak, 1/2012 ).

34

Princip obraĉuna plaća zaposlenika vrši se na identiĉan naĉin za obrte i za društva s

ograniĉenom odgovornošću, izuzev jedine razliĉitosti prema kojoj obrtnik ne plaća

doprinos na plaću za zapošljavanje po stopi od 1,7%, te će se isti opširnije opisati u

nastavku rada.

Poslodavci koje obvezuje kolektivni ugovor ne smiju radniku obraĉunati i isplatiti plaću u

manjem iznosu od onog utvrĊenim kolektivnim ugovorom. Poslodavci koje ne obvezuje

kolektivni ugovor, kao i poslodavci kod kojih u kolektivnom ugovoru nisu propisana

mjerila i naĉini obraĉuna plaće, a koji zapošljavaju više od 20 radnika obavezni su donijeti

pravilnik o radu u kojem će utvrditi naĉin i mjerila obraĉuna plaća radnika . Poslodavac

kojeg ne obvezuje kolektivni ugovor, a zapošljava manje od 20 radnika, naĉin odreĊivanja

plaće radnika treba propisati u ugovoru o radu. U sluĉaju da ni ugovor o radu ne sadrţi

dovoljno podataka, poslodavac je duţan radniku isplatiti primjerenu plaću4. Minimalna

plaća ĉini najniţi mjeseĉni iznos bruto plaće koji pripada radniku za rad u punom radnom

vremenu. Minimalna plaća u razdoblju od 01. 06. 2011. do 31. 05. 2012. propisana je u

iznosu od 2.814,00 kn. Najniţa mjeseĉna osnovica za obraĉun i plaćanje obveznih

doprinosa iznosi 2.714,60 kn za 2012. godinu, a najviša mjeseĉna osnovica za obraĉun i

plaćanje obveznih doprinosa za 2012. godinu iznosi 46.536,00 kn (Bocak, 1/2012 ).

Bruto plaća se sastoji od: neto plaće, nadoknada i poreza, prireza i doprinosa iz plaće. Na

bruto plaću plaća se doprinos na plaću. Prema osnovnom modelu obraĉuna plaće od bruto

plaće se dobiva doprinos iz plaće ( Belak, 2006, p. 560 ). Doprinose iz plaće plaća radnik iz

svoje bruto plaće kao i porez i prirez, a doprinose na plaću poduzetnik. Dakle, trošak plaća

nije samo mehaniĉki zbroj bruto plaća zaposlenika, već i doprinos na bruto plaće koji se

plaćaju na samu bruto plaću svih radnika. Ukoliko poduzetnik nije u odreĊenom mjesecu

isplatio plaće radnicima duţan je obraĉunati te uplatiti doprinose na minimalne plaće ( Pins,

n.d. ).

4 Prema odredbi ĉl. 82 st. 3. i 4. Zakona o radu. Primjerena je plaća koja se redovito plaća za jednaki rad ili

ako takvu nije moguće utvrditi, tada je primjerena plaća ona koju odredi sud ovisno o okolnostima sluĉaja.

35

Osobni odbitak je neoporezivi dio dohotka i pravo svih poreznih obveznika u visini od

2.200,00 kuna. U nastavku radu, u tablici 1. prikazano je uvećanje osobnog odbitka za

pripadajući iznos za uzdrţavane ĉlanove obitelji i djecu te eventualni invalidnost.

Tablica 1.: Uvećanje osobnog odbitka Uvećanje osobnog odbitka za: Faktor Iznos u kunama

Uzdrţavanog ĉlana uţe obitelji 0,50 1.100,00

Prvo dijete 0,50 1.100,00

Drugo dijete 0,70 1.540,00

Treće dijete 1,00 2.200,00

Ĉetvrto dijete 1,40 3.080,00

Peto dijete 1,90 4.180,00

Invalidnost 0,30 660,00

100%invalidnost 1,00 2.200,00

Izvor: Samostalna izrada autora prema Bocak, V., Obraĉun plaća od 1.3. 2012.,

Raĉunovodstvo i porezi u praksi, Centar za raĉunovodstvo i financije d.o.o., Zagreb,

2012.,3., p. 122.

Prema tablici 1. oĉituje se progresivno povećanje faktora za svako slijedeće dijete za : 0,20;

0,30; 0,40; 0,50 itd.

Porez na dohodak (porezni razredi i stope) prikazan je u nastavku rada, u tablici 2. prema

podacima za 1. mjesec u 2012. godini.

Tablica 2: Porez na dohodak Porezne stope Porezni razredi

12% do 2.200,00 kn

25 % od 2.200,00 kn do 8.800,00 kn

40 % iznad 8.800,01 kn

Izvor: Samostalna izrada autora prema Bocak, V., Obraĉun plaća od 1.3. 2012.,

Raĉunovodstvo i porezi u praksi, Centar za raĉunovodstvo i financije d.o.o., Zagreb,

2012.,3., p. 122.

Na porez na dohodak, iz tablice 2., obraĉunava se prirez ako ga je propisala lokalna jedinica

samouprave ( općina ili grad).

36

Na utvrĊeni iznos bruto plaće obraĉunavaju se obvezni doprinosi iz i na osnovicu prema

tablici 3. za 2012. godinu.

Tablica 3: Doprinosi iz i na plaću Doprinosi iz plaće Stopa Doprinosi na plaću Stopa

1. Doprinosi za mirovinsko

osiguranje na temelju

generacijske solidarnosti

(I.stup) za osiguranike

osigurane samo u sustavu

mirovinsko osiguranje na

temelju generacijske

solidarnosti

20 %

1. Doprinos za obvezno

zdravstveno osiguranje

15 %

1.1. Doprinosi za

mirovinsko osiguranje za

osiguranike osigurane i

temeljem individualne

kapitalizirane štednje

(II.stup)

15 % Doprinos za osiguranje za

sluĉaj nezaposlenosti

1,7 % odnosno

1,6 % + 0,1 % ili (0,2%)

doprinosa za

zapošljavanje osoba s

invaliditetom

2. Doprinosi za mirovinsko

osiguranje temeljem

individualne kapitalizirane

štednje (II.stup)

5 % Doprinos za obavezno

zdravstveno osiguranje

zaštite zdravlja na radu

0,5 %

Napomena: od 1. svibnja 2012. na snagu stupa odredba iz izmjena Zakona o doprinosima

prema kojoj će poslodavci doprinos za zdravstveno osiguranje plaćati po sniţenoj stopi,

umjesto dosadašnjih 15% po stopi od 13%.

Izvor: Samostalna izrada autora prema Bocak, V., Obraĉun plaća od 1.3. 2012.,

Raĉunovodstvo i porezi u praksi, Centar za raĉunovodstvo i financije d.o.o., Zagreb,

2012.,3., p. 122-123.

Doprinosi iz tablice 3., koji se obraĉunavaju iz plaće, umanjuju bruto plaću radnika ĉime se

dobiva iznos od kojeg se oduzimaju osobni odbici i dobiva osnovica za oporezivanje na

koju se plaća porez na dohodak ( Bocak, 3/2012 ).

37

Izraĉun plaće zaposlenika obrta i društva s ograniĉenom odgovornošću – iz bruto iznosa u

neto, prema podacima DZS-a za prosjeĉnu mjeseĉnu isplaćenu plaću po zaposlenome za

sijeĉanj 2013. u iznosu od 7.974,00 kn u Republici Hrvatskoj prikaza je u tablici 4.

Tablica 4: Izraĉun plaće za zaposlenike obrta i društva s ograniĉenom odgovornošću Opis stavki Iznos u kn

Bruto plaća I. 7.974,00

Mirovinsko I. stup (15% ) 1.196,10

Mirovinsko II. stup ( 5% ) 398,70

Dohodak 6,379,20

Porezna osnovica ( Dohodak-Osobni odbitak) 4.179,20

Porez (12%,25%,40%) 758,80

Prirez (18%) 136,58

Neto plaća 5.483,82

Bruto plaća 2. 7.974,00

Doprinos za zdravstveno ( 13% ) 1.036,62

Doprinos za sluĉaj ozljede na radu ( 0,5% ) 39,87

Doprinos za zapošljavanje ( 1,7 % ) 135,56

Ukupan trošak plaće 9.186,05

Izvor: Samostalna izrada autora.

Izraĉun plaće u tablici 4. odnosi se na prosjeĉnu plaću zaposlenih u gradu Zagrebu te se po

toj osnovi prirez raĉuna po stopi od 18%, dok ostali gradovi obraĉunavaju prirez po

razliĉitim stopama. TakoĊer, prema prikazanom izraĉunu primijenjen je faktor 1,00

uvećanja osobnog odbitka. Tablica prikazuje identiĉan postupak obraĉuna plaće za

djelatnika obrta kao i za djelatnika društva s ograniĉenom odgovornošću koji

podrazumijeva jednaka davanja za doprinose iz i na plaću i jednak porezni tretman.

Osnovna razlika u obraĉunu plaće izmeĊu obrta i društava s ograniĉenom odgovornošću je

ta što se kod društava s ograniĉenom odgovornošću, kao i kod svih ostalih trgovaĉkih

društava, cijela plaća osnivaĉa tj. vlasnika priznaje kao trošak. No, kod obrtnika se samo

38

doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje priznaju kao troškovi. TakoĊer, bitna je

razlika i u naĉinu plaćanja i obraĉunavanju doprinosa. Dok vlasnik društva s ograniĉenom

odgovornošću obraĉunava plaću i sam odreĊuje osnovicu na koju će plaćati doprinose,

vlasnik obrta plaća doprinose prema rješenju porezne uprave i u tom sluĉaju mjeseĉna i

godišnja osnovica ovisi o visini prosjeĉnog iznosa mjeseĉne plaće (bruto) isplaćene po

jednom zaposlenom kod pravnih osoba u Republici Hrvatskoj za odreĊeno razdoblje.

Prema podacima za 2013. godinu ukupni mjeseĉni iznos doprinosa za samostalnu djelatnost

(obrtnike) iznosi 1.713,04 kn uz osnovicu od 5.113,55 kn, koeficijent od 0,65 i stope

mirovinskog osiguranja od 20%, obaveznog zdravstvenog osiguranja od 13% i zaštite

zdravlja na radu od 0,5% (Friganović, 12/2012 ).

Poduzetniĉka plaća je, sukladno ĉl. 7 t. 25. Zakona o doprinosima, iznos koji sebi za

odreĊeni mjesec isplati fiziĉka osoba s osnove samostalne djelatnosti, a od te djelatnosti

plaća porez na dobit umjesto poreza na dohodak. Fiziĉka osoba koja obavlja samostalnu

djelatnost, a obveznik je poreza na dobit, obavezno obraĉunava propisane doprinose za

2012. godinu najmanje na mjeseĉnu osnovicu od 8. 531,60 kn. Moguće su sljedeće ĉetiri

situacije kod obraĉuna poduzetniĉke plaće:

1. da se ne isplaćuje poduzetniĉka plaća, ali se obraĉunavaju doprinosi na osnovicu od

8.531,60 kn za 2012. godinu,

2. da se isplaćuje poduzetniĉka plaća u visini najmanje propisane osnovice u iznosu

8.531,60 kn za 2012. godinu,

3. da se isplaćuje poduzetniĉka plaća u iznosu manjem od najmanje propisane

osnovice, tada se doprinosi raĉunaju na 8.531,60 kn za 2012. godinu i

4. da se isplaćuje poduzetniĉka plaća u iznosu većem od najmanje propisane osnovice,

tada se doprinosi raĉunaju na stvarnu osnovicu.

Osoba koja obavlja obrt te plaća za tu djelatnost porez na dobit, a istovremeno je negdje

drugdje u radnom odnosu, obveznik je plaćanja doprinosa na temelju utvrĊene dobiti.

Budući da nije zaposlen u vlastitom obrtu nema obvezu isplaćivati si plaću. Prema

utvrĊenoj godišnjoj osnovici obraĉunavaju se obvezni doprinosi na osnovicu, i to:

doprinosi za mirovinsko osiguranje 20% i doprinosi za osnovno zdravstveno osiguranje

39

15%. Godišnji iznos doprinosa te razdoblje na koje se obveza odnosi utvrĊuje Porezna

uprava rješenjem i to na temelju podnesene prijave poreza na dobit ( Mihelĉić i

Milinović, 1/2012 ). Budući da je, prema Zakonu o mirovinskom osiguranju i Zakonu o

zdravstvenom osiguranju, upisom u obrtni registar obrtnik stekao status osiguranika u

sluĉaju privremene obustave obrta obrtnik ostaje upisan u obrtni registar. Naime, i

tijekom mirovanja obrta obrtnik ima obvezu plaćanja doprinosa. Obveza plaćanja

doprinosa miruje samo u razdoblju u kojem obveznik doprinosa ostvaruje pravo na

naknadu plaće za bolovanje na teret HZZO-a, u razdoblju korištenja prava na porodiljni

dopust i u razdoblju korištenja prava po osnovi njege djeteta s poteškoćama u razvoju.

Za razliku od obrta, prednost društva s ograniĉenom odgovornošću je to što vlasnik

moţe biti „nezaposleni direktor“, zadrţati svoj trenutni posao i raditi u slobodno

vrijeme ( Jutarnji list, 2011 ). TakoĊer, bitno je spomenuti da društvo moţe poslovati

bez zaposlenih tj. bez radnika s kojima je sklopila ugovor o radu i koji su prijavljeni na

mirovinsko i zdravstveno te da radnik moţe biti direktor koji ne mora nuţno biti i

zaposlen. Naime, u sluĉaju da je vlasnik društva s ograniĉenom odgovornošću negdje

drugdje u radnom odnosu nema, prethodno spomenutu, obvezu plaćanja obveznih

doprinosa i budući da nije zaposlenik vlastitog društva nema ni obvezu isplaćivati si

plaću. Ukoliko društvo ima nezaposlenog direktora koji nigdje ne plaća doprinose za

mirovinsko i zdravstveno osiguranje onda ih morate plaćati na minimalnu osnovicu.

Vlasnik tvrtke sebi i dalje ne isplaćuje plaću, nije sklopio ugovor o radu s tvrtkom, ali

mora plaćati doprinos za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Kao nezaposleni direktor

moţe si priznavati materijalne troškove tvrtke vezane uz obavljanje djelatnosti (papir,

telefon, internet i sl.) ali si ne moţe pisati putne naloge niti isplaćivati dnevnice ( Imam

novac, 2007 ). U sluĉaju da je vlasnik društva s ograniĉenom odgovornošću zaposlen u

vlastitoj tvrtci obraĉunava si plaću prema identiĉnom postupku kao što se obraĉunavaju

plaće ostalih zaposlenika koji nisu u ulozi vlasnika.

40

4. PRIMJERI OBRAĈUNA I RAĈUNOVODSTVENOG

EVIDENTIRANJA OBRTA I DRUŠTVA S OGRANIĈENOM

ODGOVORNOŠĆU

U nastavku rada, na analizi poslovanja obrta i društva s ograniĉenom odgovornošću,

prikazana su dva razliĉita knjigovodstvena modela u naĉinu poslovanja od kojih jedan

pripada obrtu „Biser“, a drugi društvu s ograniĉenom odgovornošću „Lotos d.o.o.“, iz

Bjelovara.

4.1. Izdavanje raĉuna i evidentiranje PDV-a

Na ilustraciji 7. prikazan je primjer knjiţenja raĉuna iz poslovanju obrta za knjigovodstveni

servis „Biser“ u Bjelovaru.

Ilustracija 7: R-2 raĉun obrta „Biser“

Izvor: Raĉun: 84-001-01/2012, Knjigovodstvenog servisa „Biser“, Bjelovar.

41

R - 2 raĉun broj: 84-001-01/2012 knjigovodstvenog servisa „Biser“ u Bjelovaru iz

ilustracije 7. knjiţi se prema, kao što je i u radu ranije bilo obrazloţeno, temeljnom naĉelu

knjigovodstva obrtnika – naĉelu blagajne. Priloţeni raĉun izdan je 1. srpnja 2012. godine

od strane obrta „Biser“ poduzeću LAURUS NET d.o.o. na iznos od 1.250,00 kn ( sa PDV-

om ). Naĉelo blagajne dalje nalaţe da isti raĉun ulazi u poreznu evidenciju 30. listopada

2012. godine sa iznosom Poreza na dodanu vrijednost od 250,00 kn i osnovicom za Porez

na dodanu vrijednost od 1.000,00 kn, po stopi od 25%.

U nastavku rada, na ilustraciji 8., priloţena je knjiga izdanih raĉuna obrta „Biser“ iz

Bjelovara gdje se jasno vidi naĉin evidentiranja raĉuna br.84 poduzeća LAURUS NET.

Ilustracija 8: Knjiţenje izdanog raĉuna obrta „Biser“, u knjizi izdanih raĉuna,

poduzeću LAURUS NET d.o.o.

Izvor: Knjiga izdanih raĉuna obrt za knjigovodstvene usluge „Biser“, Bjelovar.

Iz knjige izdanih raĉuna obrta „Biser“ vidi se da je obveza PDV-a za raĉun br. 84, za

poduzeće LAURUS NET d.o.o., u iznosu od 250,00 kn obraĉunata sa datumom plaćanja

raĉuna.

42

Zatim, u nastavku rada, prikazan je naĉin knjiţenja raĉuna društva s ograniĉenom

odgovornošću prema, takoĊer u radu ranije opisanom, temeljnom financijskom naĉelu

knjigovodstva društva s ograniĉenom odgovornošću - naĉelu fakture (raĉuna). Na ilustraciji

9. prikazan je dokument o izlaznom raĉuna poduzeća „Lotos d.o.o.“ iz Bjelovara.

Ilustracija 9: Dokument izlaznog raĉuna poduzeća „Lotos d.o.o.“

Izvor: Dokument raĉuna broj:329 poduzeća „Lotos d.o.o.“, Bjelovar.

Prema ilustraciji 9. vidi se da je raĉun broj: 329 poduzeća „Lotos d.o.o.“ iz Bjelovara sa

iznosom od 403,01 kn ( sa uraĉunatim PDV-om ) za pizzeriu „Garfild“ u Bjelovaru

proknjiţen kroz konta i oprihodovan istog datuma kada je i izdan, kako i nalaţe naĉelo

fakture – 26. srpnja 2012. godine.

43

Prema Knjizi izdanih raĉuna isti se raĉun poduzeća „Lotos d.o.o.“ evidentira na naĉin

prikazan u nastavku, u ilustraciji 10.

Ilustracija 10: Knjiţenje izdanog raĉuna 329-1, u knjizi izdanih raĉuna, poduzeća „Lotos

d.o.o.“

Izvor: Raĉun broj:329-1 poduzeća „Lotos d.o.o.“, Bjelovar.

Ilustracija 10. prikazuje da je raĉun broj:329-1 za pizzeriu „Garfild“ poduzeća „Lotos

d.o.o.“ u Bjelovaru dospio u evidenciju sa ukupnim iznosom od 403,01 kn i ušao u PDV

44

obrazac sa iznosom PDV-a od 80,60 kn datuma 26. srpnja 2012. godine, kada je isti i bio

izdan.

Provedena nam analiza poslovanja obrta i društva s ograniĉenom odgovornošću ukazuje na

veliku prednost poslovanja obrta. Spomenuta se prednost obrta oĉituje u naĉelu blagajne

prema kojem se, u sluĉaju da se izdani raĉun nikada nije naplatio, ne bi stvorila porezna

obveza za isti raĉun. U poslovanja društva s ograniĉenom odgovornošću to nije sluĉaj.

Društva imaju obvezu plaćanja PDV-a drţavi po izdanom raĉunu bez obzira dali će se isti

raĉun naplatiti kupcu ili neće.

4.2. Zaprimanje raĉuna i evidentiranje PDV-a

Zaprimanje raĉuna u knjigovodstvu obrta „Biser“ iz Bjelovara prikazano je u nastavku, na

ilustraciji 11. Raĉun br. 48 za telefonske usluge operatora TELE 2 zaprimljen je i

evidentiran 31.07.2012. u knjigu primljenih raĉuna obrta „Biser“.

Ilustracija 11: Zaprimanje raĉuna telefonskog operatora TELE 2 u knjigu primljenih raĉuna

obrta „Biser“

Izvor: Knjiga primljenih raĉuna obrta za knjigovodstvene usluge „Biser“, Bjelovar.

45

Zatim, ilustracija 12., prikazuje obraĉun i dospijeće zaprimljenog raĉuna br. 84 za

telefonske usluge operatora TELE 2.

Ilustracija 12: Obraĉun raĉuna telefonskog operatora TELE 2 u knjizi primljenih raĉuna

obrta „Biser“

Izvor: Knjiga primljenih raĉuna obrt za knjigovodstvene usluge „Biser“, Bjelovar.

Raĉun br. 48 operatora TELE 2 zaprimljen je 31.07.2012. u knjigu primljenih raĉuna obrta

„Biser“ sa iznosom od 126,95 kuna. Isti raĉun je plaćen 16.08.2012. te se u mjesecu

kolovozu 2012. godine koristio pretporez u iznosu od 20,59 kuna.

46

Zaprimanje raĉuna društva s ograniĉenom odgovornošću prikazano je ilustracijom 13.

Društvo „Lotos d.o.o.“ iz Bjelovara zaprimilo je raĉun br. 323-1 za telefonske usluge

operatora T MOBILE 31.07.2012. sa iznosom od 612,99 kuna.

Ilustracija 13: Zaprimanje raĉuna telefonskog operatora T MOBILE u knjigu ulaznih

raĉuna poduzeća „Lotos d.o.o.“

Izvor: Knjiga primljenih raĉuna poduzeća „Lotos d.o.o.“, Bjelovar.

Iz priloţene knjige primljenih raĉuna poduzeća „Lotos d.o.o.“ vidi se da je raĉun br. 323-1

operatora T MOBILE s datumom izdavanja,31.07.2012., evidentiran te da se sa istim

datumom koristio pretporez u iznosu od 111,32 kune.

47

4.3. Usporedni primjer obraĉuna rezultata poslovanja i porezne obveze

Na slijedećoj ilustraciji, ilustraciji 14., prikazana je provedba raĉuna obrta „Biser“ u Knjizi

primitaka i izdataka.

Ilustracija 14: Provedba raĉuna poduzeća LAURUS NET d.o.o. u knjizi primitaka i

izdataka obrta „Biser“

Izvor: Knjiga primitaka i izdataka obrta „Biser“, Bjelovar.

Prema Knjizi primitaka i izdataka obrta „Biser“ vidi se da je trošak usluge i po toj osnovi

nastali PDV za raĉun iz srpnja 2012. godine, u ukupnom iznosu od 1.250,00 kn, plaćen u

mjesecu listopadu 2012. godine.

48

Kao usporedni primjer,u nastavka rada, prikazana je simulacija obrta „Biser“ iz Bjelovara

prema kojoj je isti obrt prikazan kao da posluje kao društvo s ograniĉenom odgovornošću.

Ilustracija 15. prikazuje prethodno korišteni izlazni raĉun za poduzeće LAURUS NET

d.o.o. od 31.07.2012. ovaj puta izdan od strane poduzeća „Biser“ iz Bjelovara i dokument

ulaznog raĉuna telefonskog operatora TELE 2.

Ilustracija 15: Dokument izlaznog i ulaznog raĉuna poduzeća „Biser“

Izvor: Simulirani dokument izlaznog i ulaznog raĉuna obrta za knjigovodstvene usluge

„Biser“, Bjelovar.

Kada bi ovo bio sluĉaj raĉun poduzeća „Biser“ bi se knjiţio prema naĉelu fakture te bi isti

bio proknjiţen kroz konta i oprihodovan istog datuma kada je i izdan – 31.07.2012. u

iznosu od 1.250,00 kn (sa PDV-om). Da se radi o sluĉaju ulaznog raĉuna operatora TELE 2

od 31.07.2012. simulirano poduzeće „Biser“ bi isti raĉun za telefonske usluge.,koji je

prethodno kao obrt platilo i koristilo pretporez u 8. mjesecu, evidentiralo i koristilo nastali

pretporez sa datumom zaprimanja – 31.07.2012. godine.

49

U nastavku rada je, za prikaz rezultata poslovanja simuliranog poduzeća „Biser“ iz

Bjelovara, ilustracijom 16. prikazana bruto bilanca.

Ilustracija 16: Bruto bilanca poduzeća „Biser“

Izvor: Simulirana bruto bilanca obrta za knjigovodstvene usluge „Biser“, Bjelovar.

50

TakoĊer, za prikaz rezultata poslovanja posluţiti će i priloţena simulacija dobiti/gubitka

poduzeća „Biser“ iz Bjelovara na ilustraciji 17.

Ilustracija 17: Simulacija dobiti/gubitka poduzeća „Biser“

Izvor: Simulacija dobiti/gubitka obrta za knjigovodstvene usluge „Biser“, Bjelovar.

Simulirajući obrt „Biser“ kao društvo s ograniĉenom odgovornošću dobivena je dobit

poduzeća iznosa 893,64 kn, kao rezultat razlike nastalih prihoda i troškova 31.07.2012.

godine. Iz bruto bilance se jasno vide evidentirani raĉuni i pretporez sa istim datumom. U

sluĉaju da se radi o obrtu „Biser“ dohotka ne bi bilo budući da nije bilo naplate tog datuma

(31.07.2012.).

U obrnutom sluĉaju simulacije, prethodno analiziranog poduzeća „Lotos d.o.o.“ iz

Bjelovara kao obrta „Lotos“, u knjizi primitaka i izdataka nebi bilo primitaka i izdataka sa

tim datumom budući da isti raĉun nebi još bio naplaćen.

Vaţno je još napomenuti da se prikaz rezultata poslovanja u odnosu na plaće zaposlenika

ogleda u razliĉitosti naĉina na koji plaće terete troškove poslovanja. Dok je kod društva s

ograniĉenom odgovornošću sluĉaj da plaće zaposlenika terete troškove poslovanja sa

51

mjesecom za koji se vrši obraĉun istih, kod obrta plaće zaposlenih terete troškove

poslovanja sa datumom isplate i za samo one iznose koji se isplaćuju.

5. ZAKLJUĈAK

U isticanju najvaţnijih raĉunovodstvenih razlika u poslovanju malih poduzeća i obrta

polazi se od osnovnih obiljeţja poslovanja istih. Definiranjem osnovnih obiljeţja

predstavljena su dva najzastupljenija oblika malog gospodarstva u Hrvatskoj – obrt i

društvo s ograniĉenom odgovornošću. Dok obrt predstavlja samostalno i trajno obavljanje

gospodarske djelatnosti od strane fiziĉki osoba sa svrhom postizanja dohotka, društvo s

ograniĉenom odgovornošću je pravna osoba koja samostalno i trajno obavlja gospodarsku

djelatnost radi ostvarivanja dobiti. Kroz zakonitosti poslovanja istih predstavljene su mnoge

prednosti i nedostaci ovih dvaju razliĉitih poslovnih modela. Kao glave prednosti obrta

javljaju se sljedeća obiljeţja: jednostavnost otvaranja i lakoća zatvaranja obrta (nije

potreban temeljni kapital), brzo donošenje odluka i relativna tajnost poslovanja, raspored

dohotka prema vlastitim afinitetima i kontrola poslovanja, jednostavna pravna regulativa,

porezni model obraĉuna prema naĉelu blagajne i voĊenje poslovnih knjiga prema naĉelu

jednostavnog knjigovodstva. MeĊu glavne nedostatke obrta spada: neograniĉena

odgovornost obrtnika, nedostatak kontinuiteta, rizik gubitaka, ograniĉeni izvori financiranja

i predodţba nestabilnosti, ograniĉenost vještina i teškoće u osiguranju kvalificiranih

radnika i porezni model plaćanja dohotka po stopi od 12-40%. Kod društva s ograniĉenom

odgovornošću javljaju se sljedeće prednosti: ograniĉena odgovornost vlasnika, kontinuitet

poslovanja, relativna lakoća transfera poslovnih udjela, predodţba relativne stabilnosti i

lakšeg pristupa izvorima financiranja i ĉešća mogućnost angaţiranja menadţera i

kvalificiranih radnika u odnosu na obrte. Glavne nepogodnosti društva s ograniĉenom

odgovornošću su: relativno visoki poĉetni (i likvidacijski) troškovi (potreban temeljni

kapital u iznosu od 20.000,00 kn), naglašena reguliranost sukladna brojnim pravilima ZTD-

a, javna dostupnost podataka i izvještavanje i ograniĉen interes osnivaĉa samo na poslovni

rezultat i razvoj društva. TakoĊer valja spomenuti da je još jedna prednost društva u odnosu

52

na obrte ta što vlasnik društva ne treba posjedovati odreĊenu struĉnu spremu za otvaranje

društva dok vlasnik obrta mora imati odgovarajuću struĉnu spremu kako bi mogao osnivati

obrt.

Temeljne raĉunovodstvene razlike prikazane su kroz pravila voĊenja poslovnih knjiga i

obraĉuna plaća. Društva s ograniĉenom odgovornošću vode knjige prema naĉelu dvojnog

knjigovodstva, za razliku od mnogo jednostavnijeg naĉela prema kojima poslovne knjige

vode obrtnici – naĉelu jednostavnog knjigovodstva. Knjiţenje se poslovnih dogaĊaja

društva s ograniĉenom odgovornošću vrši prema naĉelu fakture (raĉuna) – dakle kad je

raĉun izdan, a u obrtima prema naĉelu blagajne – kada je raĉun naplaćen. Dok naĉelo

blagajne donosi posebnu pogodnost obrtnicima budući da se u njihove primitke raĉunaju

samo stvarno naplaćeni raĉuni, kao glavni nedostatak naĉela fakture javlja se pravilo prema

kojem društva moraju uplatiti PDV pri izdavanju raĉuna, iako im raĉun nije uplaćen u roku

ili uopće.

Što se tiĉe poreznog aspekta poslovanja obrta i društva s ograniĉenom odgovornošću,

prednost je na strani društva budući da su društva obveznici plaćanja porezna na dobit po

stopi od 20%, a obrtnici su obvezni plaćati poreza na dohodak ĉije se stope kreću u rasponu

od 12%, 25% i 40%.

Osnovna razlika u obraĉunu plaće izmeĊu obrta i društava s ograniĉenom odgovornošću je

ta što se kod društava s ograniĉenom odgovornošću cijela plaća osnivaĉa priznaje kao

trošak dok se kod obrtnika samo doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje priznaju

kao troškovi. TakoĊer, bitna je razlika i u naĉinu plaćanju i obraĉunavanju doprinosa prema

kojoj vlasnik društva s ograniĉenom odgovornošću obraĉunava plaću i sam odreĊuje

osnovicu na koju će plaćati doprinose, vlasnik obrta plaća doprinose prema rješenju

porezne uprave i ovisno o visini prosjeĉne mjeseĉne bruto plaće. Obraĉun plaća

zaposlenika društva i obrta vrši se na identiĉan naĉin. Najveća prednost društva glede ovog

segmenta je ta što vlasnik moţe biti nezaposleni direktor te moţe zadrţati svoj trenutni

posao i raditi u slobodno vrijeme.

53

Kroz provedenu analizu poslovanja društva i obrta prikazana je jedna od najvaţnijih

prednosti poslovanja obrta. Spomenuta prednost obrta ilustrirana je na izdavanju raĉuna i

primjeni naĉela blagajne. U sluĉaj da se izdani raĉun nikada nije naplatio, ne bi se ni

stvorila porezna obveza za isti raĉun. Ta ĉinjenica se smatra najvećom prednosti poslovanja

obrta spram društva s ograniĉenom odgovornošću. Društva imaju obvezu plaćanja PDV-a

drţavi po izdanom raĉunu bez obzira dali će se isti raĉun naplatiti kupcu ili neće. MeĊutim,

skoro se svaka prednost jednog oblika poslovanja moţe kompenzirati sa prednosti onog

drugog poslovnog modela što ĉini pitanje izbora osnutka vlastitog poduzeća ili obrta sve

samo ne jednoznaĉnim. Ovdje se misli na veliku prednost društva ĉiji osnivaĉ snosi

odgovornost za nastale obveze društva samo do iznosa njegovog osobnog uloga u društvo

dok obrtnik odgovara za dugove nastale u poslovanju svoga obrta cijelom svojom

imovinom. Sve navedeno upućuje na zakljuĉak da je pitanje osnutka vlastitog obrta ili

društva s ograniĉenom odgovornošću individualno i ovisno o mnogim ĉiniteljima kao što

su npr. veliĉina poduzeća, opseg poslovanja, raspoloţivi kapital, propisani zakoni,

oĉekivana dobit i mnogi drugi ĉinitelji.

54

LITERATURA

1) KNJIGE

Anthony, R. N. i Reece, J. S., 2004., Računovodstvo: financijsko i upravljačko

računovodstvo, RRIFplus d.o.o., Zagreb.

Belak, V., Profesionalno računovodstvo: prema MSFI i hrvatskim poreznim propisima,

2006., Zgombić & Partneri – nakladništvo i informatika d.o.o., Zagreb.

Buble, M. i Kruţić, D., 2006., Poduzetništvo: realnost sadašnjosti i izazov budućnosti,

RRIFplus d.o.o., Zagreb.

Cashin, J., Feldman, S., Lerner, J., Englard, B., 1996., Financijsko računovodstvo I,

FABER & ZGOMBIĆ Plus, Zagreb.

Draţić-Lutilsky, I., Gulin, D., Mamić-Saĉer, I., Tadijanĉević, S., Tušek, B., Vašiĉek, V.,

Ţager, K., Ţager, L., 2010., Računovodstvo, 3. izmijenjeno izdanje, RIF, Zagreb.

Horvat, Đ. i Kovaĉić, M., 2004., Menadžment u malom poduzetništvu, CERA PROM

d.o.o., Zagreb.

Horvat, Đ., Tintor, Ţ., Vuk, B., Šoić, M., Lanĉić, D., Trojak, N., Lalovac, B., Tintor, V.,

2006., Poduzetnička ekonomija: kako učiniti prvi korak, TRGOVAĈKA AKADEMIJA

d.d., Zagreb.

Jurić, Đ., 2002., Poslovanje obrtnika i slobodnih zanimanja, 3. izdanje, RRIF plus d.o.o.,

Zagreb.

Kovaĉević, R., 1984., Organizacija računovodstva, Informator, Zagreb.

Meigs, R. F. i Meigs, W. B., 1993., Računovodstvo: temelj poslovnog odlučivanja, 9.

izdanje, Mate, Zagreb.

Novak, M. i Sikavica, P., 1992., Poslovna organizacija, Informator, Zagreb.

Ruţa, F., Veselica, V., Vranešević, T., Cingula, M., Dvorski, S., Ekonomika poduzeća:

uvod u poslovnu ekonomiju, TIVA, Varaţdin.

Sirovica, K., Cutvorić, M., Brdavnik, V., Lonĉar-Galek, D., Idţojitić, I., Zuber, M., Terek,

D., Đukanović, Lj., Javor, Lj., Klepec, Lj., Amidţić-Peroĉević, K., Ĉegec, M., 2004.,

55

Poslovanje obrtnika: porezni, računovodstveni i pravni aspekti, 7. izmijenjeno i dopunjeno

izdanje, Hrvatska zajednica raĉunovoĊa i Financijskih djelatnika, Zagreb.

Škrtić, M. i Mikić, M., 2011., Poduzetništvo, SinergijaA, Zagreb.

Šoić, M., Zeljko, C., Mlinarević, M., Hock, M., Kerkez, J., Kuzmić, M., 2001., Obrt:

priručnik o uvjetima otvaranja i poslovanja obrta, obrazovanju za obrtnička zanimanja,

organiziranosti obrta i vođenju poslovnih knjiga, Copyright, Inţenjerski biro d.d., Zagreb.

Vašiĉek, D., Lonĉar-Galek, D., Maletić, I., Vašiĉek, V., Kusaković, A., Spajić, F., 2007.,

Računovodstvo proračuna: osnove sustava, primjeri knjiženja, propisi i računski plan,

Tisak: sveuĉilišna tiskara d.o.o., Zagreb.

Ţager, K., Smrekar, N., Oluiĉ, A., 2009., Računovodstvo malih i srednjih poduzeća,

Mikrorad d.o.o., Zagreb.

Ţager, K., Tušek, B., Vašiĉek, V., Ţager, L., 2007., Osnove računovodstva: računovodstvo

za neračunovođe, RIF, Zagreb.

2) ĈLANCI

Bocak, V., 2012., „Obračun plaća za 2012.“, Raĉunovodstvo i porezi u praksi, Centar za

raĉunovodstvo i financije d.o.o., Zagreb, 2012., br.1, p. 229-230.

Bocak, V., 2012., „Obračun plaća od 1.3. 2012.“, Raĉunovodstvo i porezi u praksi, Centar

za raĉunovodstvo i financije d.o.o., Zagreb, 2012., br.3, p. 122-123.

Friganović, M., 2012., „Osnovice za obračun doprinosa za obvezna osiguranja za 2013.“,

Centar za raĉunovodstvo i financije d.o.o., Zagreb, 2012., br.12, p. 176.

Mihelĉić, S. i Milinović, I., 2012., „Poduzetnička plaća za 2012.“, Raĉunovodstvo i porezi

u praksi, Centar za raĉunovodstvo i financije d.o.o., Zagreb, 2012., br.1, p. 263.

Pravilnik o porezu na dohodak, 2012., Raĉunovodstvo i porezi u praksi, Centar za

raĉunovodstvo i financije d.o.o., Zagreb, 2012., br.8, p. 128-129.

56

3) OSTALI IZVORI

Dashofer, V. 2010., Knjiţnica za raĉunovoĊe profi, Tko je sve dužan voditi knjigu tražbina i

obveza, te koja je zakonska obveza kada i gdje propisana?, pogledano 25.03.2013.,

http://www.racunovodja.hr/tko-je-sve-duzan-voditi-knjigu-trazbina-i-obveza-te-koja-je-

zakonska-obveza-kada-i-gdje-propisana-

uniqueidRCViWTptZHJ3hZAWP4cu4oIIT66JT1wz/?PHPSESSID=cd1db0fad9e5e1f34db

2b4930f0963700.

Imam novac, 2007., Tvrtka bez zaposlenih ili nezaposlenih direktora, pogledano

06.05.2013., http://imamnovac.com/Tvrtka-bez-zaposlenih-ili-nezaposlenih-

direktora/88.aspx.

Jutarnji list, 2011., Plaća li obrtnik doprinose i kad ne radi? Što je bolje otvoriti – tvrtku ili

obrt?, pogledano 06.05.2013., http://jutarnji.hr/plaća-li-obrtnik-doprinose-i-kad-ne-radi--

sto-je-bolje-otvoriti---tvrtku-ili-obrt-/933328/.

Koprivniĉki poduzetnik, n.d., 1.8. Računovodstvo obrtnika – Naslovna, pogledano

09.05.2013., http://koprivnicki-poduzetnik.hr/hr/otpoinjavanje-vlastitog-posla/a-otvaranje-

obrta.html?start=11.

Koprivniĉki poduzetnik, n.d., 2.7. Računovodstvo društva s ograničenom odgovornošću,

pogledano 09.05.2013., http://www.poduzetnik.info/en/otpoinjavanje-vlastitog-posla/b-

otvaranje-doo.html?start=7.

Matijašević, K., Kolaić, M., Lerotić, K., Velić, A., Krnjaić, D., n.d., Kako osnovati

trgovačko društvo ili zadrugu, Sisaĉko-moslavaĉka ţupanija, Razvojna agencija „SI-MO-

RA“ d.o.o., Sisak, pogledano 07.05.2013.,

http://www.smz.hr/images/stories/kabinet7/trgovacko.pdf

Obrtniĉka komora Zadarske ţupanije, n.d., Dohodak od samostalne djelatnosti, pogledano

25.03.2013., http://www.obrtnicka-komora-zadar.hr/index.php?option =com_content&

task= view&id=105&Itemid=90&limit=1&limitstart=1.

Pins, n.d., Lokalna razvojna agencija PINS d.o.o., Hodogram osnivanja obrta, pogledano

25.03.2013., http://www.pins-skrad.hr/info/obrt/.

57

Portor, n.d., Portal obrtnog registra Republike Hrvatske, Gdje registrirati obrt?, pogledano

09.05.2013., http://portor.mingorp.hr/pravna_regulativa.htm.

Poslovni dnevnik, 2010., Financijska trţišta, Knjigovodstvene isprave i poslovne knjige

kompanija treba čuvati 11 godina, pogledano 25.03.2013.,

http://www.poslovni.hr/mobile/trzista/knjigovodstvene-isprave-i-poslovne-knjige-

kompanija-treba-cuvati-11-godina-149080.

Poslovni forum, n.d., Osnivanje obrta i trgovačkog društva – Registracija, pogledano

09.05.2013., http://www.poslovniforum.hr/about02/registracija.asp.

Poslovni software, n.d., Knjige primljenih i izdanih računa i obračun obveze za PDV, Escot

d.o.o., pogledano 25.03.2013., http://www.poslovni-software.com/software/knjige-

primljenih-i-izdanih-racuna-i-obracun-obveze-za-pdv/448/.

Propisi, 2008., Odluka o objavljivanju Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja, NN

30/08, pogledano 09.05.2013., http://www.propisi.hr/print.php?id=7824.

VandaMia., n.d., Poslovni raĉunalni programi, Knjiga primitaka i izdataka, pogledano

25.03.2013., http://vandamia.com/programi/vmf/upute24.html.

Vidra, n.d., Agencija za regionalni razvoj Virovitiĉko-podravske ţupanije, Poduzetnički

informativni centar, pogledano 25.03.2013., http://www.ravidra.hr/poduzetnicko-

informativni-centar/.

58

POPIS PRILOGA

POPIS ILUSTRACIJA

Ilustracija 1. Knjiga primitaka i izdataka 27 33

Ilustracija 2. Evidencija o traţbinama i obvezama 29

Ilustracija 3. Knjiga izlaznih raĉuna obrta“Biser“ 30

Ilustracija 4. Knjiga ulaznih raĉuna obrta „Biser“ 30

Ilustracija 5. Popis dugotrajne imovine 32

Ilustracija 6. Popis dugotrajne imovine obrta „Biser“ 33

Ilustracija 7. R – 2 raĉun obrta “Biser“ 40

Ilustracija 8. Knjiţenje izdanog raĉuna obrta „Biser“, u knjizi izdanih raĉuna, poduzeću

LAURUS NET d.o.o. 41

Ilustracija 9. Dokument izlaznog raĉuna poduzeća “Lotos d.o.o.“ 42

Ilustracija 10. Knjiţenje izdanog raĉuna 329-1, u knjizi izdanih raĉuna, poduzeća „Lotos

d.o.o.“ 43

Ilustracija 11. Zaprimanje raĉuna telefonskog operatora TELE 2 u knjigu primljenih raĉuna

obrta „Biser“ 44

Ilustracija 12. Obraĉun raĉuna telefonskog operatora TELE 2 u knjizi primljenih raĉuna

obrta „Biser“ 45

Ilustracija 13. Zaprimanje raĉuna telefonskog operatora T MOBILE u knjigu ulaznih raĉuna

poduzeća „Lotos d.o.o.“ 46

Ilustracija 14. Provedba raĉuna poduzeća LAURUS NET d.o.o. u knjizi primljenih i izdanih

raĉuna obrta „Biser“ 47

Ilustracija 15. Dokument izlaznog i ulaznog raĉuna poduzeća „Biser“ 48

Ilustracija 16. Bruto bilanca poduzeća „Biser“ 49

Ilustracija 17. Simulacija dobiti/gubitaka poduzeća „Biser“ 50

59

POPIS SLIKA

Slika 1. Prednosti i nedostaci obrta 7

Slika 2. Prednosti i nedostaci društva s ograniĉenom odgovornošću 14

POPIS TABLICA

Tablica 1. Uvećanje osobnog odbitka 35

Tablica 2. Porez na dohodak 35

Tablica 3. Doprinosi iz i na plaću 36

Tablica 4. Izraĉun plaće za zaposlenike obrta i društva s ograniĉenom odgovornošću 37

60

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom RAĈUNOVODSTVENE RAZLIKE

MALIH PODUZEĆA I OBRTA izradila samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. Mire

Dimitrić, a pri izradi diplomskog rada pomagao mi je i asistent Arbula Blecich Andrea. U

radu sam primijenila metodologiju znanstvenog istraţivaĉkog rada i koristila literaturu koja

je navedena na kraju diplomskog rada. TuĊe spoznaje, stavove, zakljuĉke, teorije i

zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobiĉajen,

standardan naĉin citirala sam i povezala s fusnotama s korištenim bibliografskim

jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Suglasna sam s objavom diplomskog rada na sluţbenim stranicama Fakulteta.

Studentica