Raza Delic-Sarajlic - Vjetrovi Moje Mladosti

7/25/2019 Raza Delic-Sarajlic - Vjetrovi Moje Mladosti

1/21

Podaci

o

autoru

fi,aza

Dalic ie

rodena

18.

4.

1966.

godine.

Zawtih

je

mediciruku

ikalu

tl

D


2/21

fl-t.t

5j-,tr,

tf

),{)-

4

ODLAZAK

Vjetrovi

odnose moje misli','

Jo

uskoro,

mo

jko,

odlozim

i

ne6u

mo6i

svoku

no6

u

kosne

sote

um,orno

do

dolozim.

Ostot'

6e

somo

mojo

sjeno,

blijedi

trogovi

mog

postojo

njo.

Stoze

su,

mojko,

posute

trnjem,

stvornost

je

budno,

ne

do do

sonjom.

lruke

moje,

hropove,

o ienske

tvoje

ve6

umorne

zomijenit'

ne6e dugo.

Boli

me,,

o

ielim do odem

iivot je

jedno,

o

snovi drugo.

Ostot'

6ei no kopiji

uplokono,

6ok

mi

i misoo

neito

u

grlu

steie,

sve

mogu

do ostovim,

prebolim,

ol' mi

je

tebe ostovit'

nojteie.

Svoko

tvojo

suzo,

storice

drogo,

kristolom

postot'6e

duboko u

meni,

ljubov

moju

ni

jedon

oblok

nikodo

ne6e

mo6i

do

zosjeni.

Ponijet'

6u sobom

tvoj

mili lik

i

sve

ono

5to

moie

do

sje6o

r":-^"/ri;i

t/C


3/21

no

tebe,

mojko,

i

noiu

boitu

s

prolje6om

svokim

prepunu

cvije6o'

Vjetrovi

donosit

6e

moje

misli..,

Vro6onjo,

mojko,

ne6e

biti,

jer

svoki

bi

povroto,k

ozlijedio

ronu,

to

znom

jo,

o

osjecol

i

ti.

Grijeh

moj svoki sohroni,

op,rosti

i

zoborovi

no

moje

nemire,

odlozim

do stozom

svojom

ProsiPom

jednom

se

iivi

i

jednom

umire.

zvijezde,

USNUTOM

DJETETU

Mirno

spovo...

Spokojom

lice

uvijeno

nemo

ni ruinih snovo do

se budi.

Sodo

je

dijete,

sutro 6e

porosti,

do

bi

je

zlobom ronili

ljudi.

No njeino

lice

koo do cvijet

prosipo

proh

iz

lotico

svojih,

spovoj, spovoj

dok

votre

nemo

do

spoli korijenje

djetinjih ieljo tvojih.

Ah,5to

nisom

to

5to

si ti

u

ovom

trenu

do

smirim

u tijelu svom nemire,

do

ne

znom niito

o

iivotu

i

smrti

ito

njegove p,lodove ubire.

Mirno

spovo...

Ne

osje6o

nemo6

nodi

pred

novom

zorom

ito rudi,

inju

ie,

koo

i

druge, ve6 sutro

zlobom

roniti

ljudi.

(lzold

i

i

Armonsi)

5


4/21

OTIEI

TREBA

Joi

niko

nije

rekoo

do

nodonjo

mogu

nestoti,

Potonuti

k'o

borko,

dok

lutom

itroiim

ono

6ego

nemo

sve

mi

se

dini

do

je

iivot

vorko.

K'o

s

nebo

podoh

iz krilo

svojih

snovo

u grube

ruke

stvornosti,

iivoto,

borim

se,

trgom,

ol'

osje6om

do sudbino

tijelo

mi steie

dok

mreiu

moto.

Sve

su

mi

misli

sli6ne

jedno

drugoj,

pobje6i

od

grijeho, oti6i

trebo,

jer

niko

ne

zno do

nije

vorko

to 5to

joi

troiim dio

svogo

nebo.

PRED

STVARNOSCU

I

one

snovo 5to

imodoli

rostrgo

iivot

kondiomo

grubim.

No

roskri6u

sudbine

stojim,

prvi

put

u

iivotu

gubim.

Mislih

do

obloci

mogu

bez

kiSe

i

buro

bez

jokih

vjetrovo.

Nikod

ne

otvoroh

y1q1q

5f,/ornosti,

lijep

je

iivot

bio

od

snovo.

Nije

postojolo

potnjo

ni

bol,

ni

moglo u tuinim odimo.

Sumorni

doni

bjehu

mi

stroni

i

jecoj

u

dugim noiimo.

A

ondo...

Zid

jove

tvrcli

od

moite

nije

mi

doo

dolje do

krenem.

Prolozi

vrijeme,

jo

tek

probucleno

no

istom mjestu, ne

slute6i,

venem.

6


5/21

*

IZGIJBTJENA

MISAO

Jo

som

sodo

Pouiino

no

zidu

iivoto

objeieno,

rukomo

hvotom

nepoznoto,

u vremenu

izgubljeno,

Misli

k'o

mreie

isPletene,

o

jednu

nit sudbino

vude,

ono

se

nedo,

temelj

je

u

meni,

g.odinomo

pleteno,

o

ne

jude.

Misoo

k'o

sje6onje

i usPomeno

Fo

lik to

losu

rozbijenom,

opet

me

boco

no

obolu

ushi6enjem

ljubovi

oPijenom'

Mreio

se

trgo,

vjetrovi

nose

njeine

joj,

krh,ke

niti,

sorno

jedno

ostoje

k'o

stijeno,

izgubljeno

misoo..'

koo

iti.

SAN

U

gustoi

mogli

Pred

mojim..odimo

tvoje

se usne sPokojno smijese'

koo

do

m'olii

do

oProstim'

iivot

je

goroik

-

i

lj'udi

grije5e'

Buro

u

meni,

hrpo

misli'

rozbocone

ielje

do'k

ti

oii

gledom'

milujem

ti

Lkosu

i

ljubim te dugo'

ostonri,

ne

idi,

nikome

f.e

ne

dom'

Lice

ti

Postoje

sve

bljede"'

Nestojei,

logo

no

tone6i

u

ponore"'

Budim

se,

grle6i

Prozninu,

dok

no6

bjeii

u

osvitu

zore'

9

B


6/21

r

EUTANJE

No

5to su

lidile tvoje

no6i

u

one

godine

sumorne;

jesu

li

koo

i

moje

odi,

tvoje

odi

zomogljene bile,

umorne?

Nodonjo

tvojo

jesu

li

bilo

nebeski

izlog

moStonjo;

jesom

Ii

bilo

u

snu ti vilo

izvor njeinosti

i

proitonjo

?

Doj,

probudi

se, 5o,pni

mi

no

tren

do

pijonu

duiu

od sovjesti

otistim;

sod

kod

je

proh

pogled

ti

snen,

ko,ko

do

ielju

zo

tobom

uni5tim...?

IZGUBTJENO

Bilo

bi

no6

bez

uzdoho,

bilo

bi

zoro

bez

suzo

do

je

istino

ubilolo

zoludno

mo5tonjo

bludno.

ledon

bi

iivot

bio

prepreko

kondZomo sudbine

do

nije bol

postojoo

i to

m

ne o6i

tim

ine.

Nesto

ju

zo

sl/o

vremeno

ruke

i oii,

osmjeh

i

nodo;

zojedno

s

njimo

k'o

Prosjok

joi

jedon

iivot

strodo.

A

niko

ne

vidi

soblje

5to

sijeku

du5u

izgubljenu.

Sve

se

pretvorilo

u

studen

tiiine,

jer

sve

je

pripodolo njemu.

10


7/21

UGASTA

ZVIJEZDA

U

DECEMBRU

Splosnuo

sjoj tvoj

je...

Plokole

odi

komene

i nebo

tuino

cviljelo;

ostolo

tugo

zo

mene,

more se

jodo

izlilo.

Pogled

se

skrivoo

m

uto n

i

suze

-

od

bolo kristoli;

mislio

n

is,i

no

potnje

on

ih koji

su

ostoli.

Zgosnuli

snovi

i ielje...

S

tobom su

zokopoli

node;

odnio si

lijepo

5to

iivot nudi

ostovio sjetu,

ko

jo

n

je

i

jode.

Ruie

se kule itonu

locfe,

pogled

bjeii sumornom

nebu

;

troiit 6e vjedno

nojljepii

sjoj

ugos'le

zvijezde

u decembru.

DUETE

NEVJERNIKA

Suton

6e

sokriti

tomnilom

svojim

ruke

skloPljene no grudimo,

svjetlo

u

sobi

d'o

kosne

Pono6i

igrot

6e

zosjenjenim

nitimo'

Tilelo

u

trzoju,

b'olon

jecoj

u

zidove

sobe

uPijen,

Zotvoreno

vroto,

nijemo

itiho

preko

dijeg

Progo

niko

ne

kroii,

so,krit

6e

od

lj'udske

rodoznolosti

moglom

zo

m'u6ene

o6i.

To

suze

podoju u

srce

ko

menom

o6o

jo

Pritisnuto

;

i

vloie

lice

uvelo,

donimo

zobrinuto.

smrvit

6e

Posljedniji

trog

i

son,

ronjen,

ubijen.

Rodost

i

smijeh

nestoo

je

ostolo

somo

prisonih

rijedi

5to

ih

jednom

s

gordinom

ditolo

dijete

nevjernirko.

nodo

njo

sliko,

u

tijelu

12

13

t


8/21

*

ISPOVI.,EST I.IARKOMANA

Zoro

je

mojo

sjeno no6i,

put

mi

je

moglo

pred

oiimo,

zo mene

ni5to

ne

postoji,

zo

druge

node

imo.

Ulog

zo

kockorskim

stolom

moje

je

mlodo

tijelo,

uvijek

je

gubilo

i dovolo,

nlkod

niSto

nije

uzelo.

Misoo

mojo

rozbijeno,

kristoli

njeni

zo kopo

ni,

5to

druge

n;ikod

privuklo

ne

bi

mene

tjei i,

zove

i

momi.

Potomok

som

ondelo

zorobljenog

nebeskim

prostronstvimo,

mrvico

u

ljudskom postojo

nju,

gospodorim

tudim

iivotimo.

Zovjese

nepoznotog

umotole

ruke

mi

iznemogle

u

trenu,

iivim

logono

nesto

j

u6i,

uvijen

u

sopstvenu

sjenu.

USPOMENA

Ostot'

6e

vrbe...

i

prozorsko stoklo

slijepo

od

sjojo

sunco,

sto

notrpo

n

knjigomo,

izmeclu

korico

-

suzo.

No

istom

mjestu

leiot'

6e

put,

proinjov,

s mnogo

komeno,

u

hlod'u

vrbo,

uz

poto,k

kojim

plovi

uspomeno.

Pup,ovi

u dvori5tu

nikod

procvoli

i

groide,

mlodo

nezrelo,

u

uglu

sobe

iznemoglo,

somo6om ub,ijeno, zgrdeno

tijelo.

t

)stot'

6e zotvoreno

kopijo

do

prkosi

vjetru

vremeno,

ostot'

6e do

niko

soznoo

ne

bi

koko

ronjovo

i

boli uspomeno.

't4


9/21

t5

17

NE

DAJ

MI,

MATI

Ne

stropi,

moti...

Stroh

tvoj

me

boli,

tciok

je

komen

ito

mi

doho

ne

do.

l,:1,;"0

dovjek,

rekto

si

somo,

zrvr

zo

neito,

doleko

"gledo".

Svoki

je

tvoj

,uzdoh

buro

nemiro

pred

kojom

podom

u

ponore

potnje

i

oio

io.

Dug

je

put,

reklo

si

somo,

od

prvog

koroko,

do

krojo.

Odmokle

godine,

moti,

ll:r_o.r,

ostoti

-

i

prve

bore,

,os

niso

m

komen

bezbolon,

hlodon.

Osje6om

kod

go,ri

r

pepeo

posto

je

iivot.

kod

izgubljeno

podom.

Ne

doj

mi,

moti...

Otvori

mi

oi,i

i

ne

doi

do

sonjom

budno

greino

i

nepoznoto.

16

)o

znom,

jo

osje6om.

Zivot

je

krpo

koju

trebo

modo

podero

no,

do

s ijo

k'o

zloto,

isproti

-


10/21

TRAZENJE

Kod pokleknu

ideje

i

node

pred

pogledom

stvornosti

u meni,

teikoo

mis'o,

sumor.no

k'o

nebo,

svoku

Zelju

u du5i

zosjoni.

Rozbiio

bih

no6 svojim ogordenjem,

bolom

i suzomo

don

gosilo,

do

bih

pokost

5to

je

iivot

roclo

rozumom

svojim shvotilo.

Jo uzolud

skidom zvijezde s nebo,

gozim

po

pustim

stozomo

mjeseco

kod m'i iivot

pritisnuo

tijelo,

o

ono pognuto, lomi

se

ijeco.

xxx

Koiu

do

su

tvoje odi bile

koo

snom

u

moto ne

-

i

do

su

svi

iekoli do

se

Probudii..,

A

ti

si

6utoo...

Nijemo

tiSino

s

tvojih

usono

suze

je

molilo

do

konu,

zoustove

se

negdje

u

duii...

itu

zouvijek

osto

n

u.

18


11/21

JUIRO

Bez oiljo

niz

ulicu

dugu

hodim

po

ko

zno

koji

put

u nodi

do

6e

se

otvoriti

vroto

mogle

i

pokozoti

mi

stozu

kojom

po6i

trebom.

PokuSovom do

ubijedim

se,be

do nisom izgu,bljeno ido

znom

5to

troiim

doik

rozbijom

vloine

bijele

zidove

5to

mi

tijelo

kvose.

Ne dom sebi

do mislim...

Ho6u

do osjetim

doh

tiiine

ili

toplinu blijedog

svjetlo

s

posponih

ulidnih

svjetiljki.

Blizu

su

ku6e...

Stoklo rosom umiveno

izo

svojih

ledo

kr.iju,

moido,

umorno

tijel'o

ljubovniko

zgoslih

u

protekloj

no6i,

Cujem somo

jouke

svojih

potpetico

svoki

put

kod

sudore

se

s

vloinim

jezikom

komenoE

ploiniko

...i

korodom...

Bez

ciljo,

nesvjesno hode6i

ko

utrobi

nepoznotog

gdje

se

ipok, znom,

morom

izgubiti.

4auoA

19

20

21

I

l


12/21

F

TEBI JE

LAKO

Tebi

je

loko,

ne

postojiS

i

ne

znoi

do

behor

grone

vloZne

od

kiSe

klti,

ne

mudi

te

ono lto

je

bilo

jude

ne

strepiS

pred

onim

5to

6e sutro biti.

Proh si, zomoton

u

6utonje

zogrljen

sje6onjem

onih

5to

govore,

osje6oji

splos n u

li u tebi,

do

ih imo ,

bilo bi ti

gore.

Ne

luto5 som

u

kiSno

dobo.

miris zemljenih grudi

ne

vloii

ti

doh,

trogovi

tvoji

postoje

jo5,

ol'

zolud, kod

srce

ti

je

proh.

Tebi

je

loko,

ol'mi ieljo

osto

zo

teponjimo

njeinih

volo morskih,

ni

nojjoii nemoju

dovoljno

snoge

do sruSe

kule

osje6onjo ljudskih.

SUSRET

Ne

gledoj

me toko.

Odi

mi se

mogle, tomo

zid

stvoro,

osje6om

nemo6,

korok mi

teiok,

misoo

ielju

u tijelo

oboro.

Bore

no

tvom

licu, trogovi

izgubljenog

istom

snogom neito u

meni

poroju,

reklo

bih

ti

neito,

o

ne

mogu,

rijedi

no

votri

strsho

izgoroju.

Ti

si

izgubilo,

jo

poroieno,

ostolo

si

grono

bez

nojmlodeg

listo,

jo

bez

ljubovi, nodonjo isnovo,

sud

bino

nom gorko,

isto,

Ne ubijoj me

pogledom

odojnih,

jer

grijeh

ne

nosim

u

sebi,

teiok

je

komen

pritisnuo

Zivot

ine do

doho

ni meni,

ni tebi.

22


13/21

23

24

25

MASTAT'{JE

Tebe

je

uzelo no6...

Njene

6e

ru.ke

i

njeno

tijelo

biti

tvojo

i

ljubov

i moti,

negdje

drugdje

gdje

nemo

mene,

jer

jo

odlozim, ne

mogu

stoti.

Dolozit'

6ei desto...

S

mjesecom

i

zvijezdomo

tiho

u

toplim

no6imo

ljeto,

sotimo

gluhim,

pono6nim,

kod

tilelo

.obuzme

sjeto.

Pridot'

6u

ti

dugo...

Do

prvih

uzdo ho

zore

i

prvog

treptojo

do

no,

ti

si

mi

puto,koz

zo

donos isutro,

mojo

je

stozo izbriso

no.

Godinomo

stojoh

no istom

mjestu,

htjedo

do

komen

budem.

Nisu

me

vjetrovi

bocoli

no koljeno

ni

me6ovo,

ni

studen.

Otopolo

se

u

pogledu

mom

prostronstvo,

doleke

ielje

i

blijedi snovi.

Jedon

je

put

postojoo,

jedno

rijeko,

izmedu

nos

-

mostovi.

lz

dono

u

don

grodih

ih

svojom

teinjom

kopimo

nodonjo

gosih proposti

votre,

iivot

je

tokov,

moie

do

nudi,

ili

do snogom

nesre6e

sotre.

MOSTOI/I


14/21

F

NOe

U

krilu

skrilo

odoj poroienih,

dlonovimo

briSe

lico

uploko

no,

do

jutr.om

niko

vidio

ne

bi

nodo

n

jo

du5om

rozbocono.

Tijelom

tomnim

d i5u6i

neiujno,

nemire

budi

i

usne

vloii,

svjedok

je'

jedini

u

gluhim

sotimq

kod iudnjo

bludnju

zove

i troii.

Oiimo

punim

zvijezdo

i

mjeseco,

joi

dugo

budno

i bez

sno

gledct'

6e

suzom

zomu6ene poglede

i

tijelo

poroieno.

ZAROBTJENOJ

Sto

nemir svoj pred olujomo

prepunih

zlobnih

toloso

nesre6e

ne

smirii

izomoli

do

utihne

il'

bor

do

blogo,

ne6ujno opu6e?

Lonce

od vjetro

iodojonjo

5to

ne

rostrgoi

dvrstinom

i

ponosom,

ne

doj do

deru

krpe no tebi

udine

te

prosjokom,

bez

idego,

bosom.

Zorobljeno

duio,

ne

doj

do

u

no6i

done ti

pretvore

s{utnje i

kojcrnjo,

ne

doj se, trgoj,

rozbijoj

okove,

budi

jodo

od zlobe

i strodonjo.

Ti

iivii,

o iivot

te

ubijo,

kondiomo

grubim

on

ti

tijelo

grebe,

donos

si

tu

i ne

slutiS:

sutro,

kod

umre5,

niko se ne6e

sjetiti

tebe.

26


15/21

MUTNILO

ZIITOTA

Troieno

misoo,

izgubljeno

dovno

imoStonjo utkono u

nju,

sod

su somo svjedoci

nepostoje6eg,

potopljenog

u

iivotnom

mulju.

Jo nemom

nilto

dime bih

moglo

do

isperem

tu misoo,

loito

mog iivoto

tone

zo brodom

5to

je

u buri nestoo.

Ne

mogu

do nodem sebe,

obole

iivoto

gube

se

u

beskroju,

ni

svjetionici

negdje

no

pudini

ne zovu me

i

ne

sijoju.

Vro6onjo viie

nemo,

jer

izo mene

moglo

je

gusto

stvorilo

ponore,

pred

mojim

oiimo

ielje

i nodonjo

uronjoju

u mutno iivotno more.

F'

:

g

TRAZNOM

Joi

n

isu

Poiutjelo

sje6onjo

slovo,

jo5

mogu

do

6itom,

rozgovo

ro m

s

tobom,

o

nemo

te,

no6imo

budno,

donimo

skitom'

Niiko

som

,i

ni5to,

proh

som,

ruke

pruiom

kroz no6,

zvijezde

krodem,

ol'

grudi

nebeske,

grudi

rodille

ne

doju do

letim,

morom

do

Podnem.

Ne

postoji

ni

vrijeme

ni

Prostor,

sve

je

somo

krinko u moglu

utkono,

svi

znoiu

ko

som

-

so

m,o

so

m sebi

stro

no

'

Zelje

i

nodonjo

stroh

su

uzidon

u

tijelo

krhko

i nemo6no,

vjetrovimo

povijeno,

buromo dovljeno

|rekodo

snoin,o,

poieljno,

mo6no'

MJsli

u

bijegu

jedno

od druge

nestoju, u

s

ivilu

slutnje

iivim,

o

znom,

plovim

vodomo

koje

me

truju,

hlodne

i

mutne.

28

29


16/21

NEMOENA

Bocilo

vri.jeme sje6o

njo

negdje

izo

moj,ih leclo,

jo

gledom,

okre6em

se,

s

liko

je

sve bljedo.

Ir,le

osje6om

niito.

Tomnilo u meni,

koimor

snovo,

ne

mogu

oteti

tijelo

cd ruku

gorkog

korovo.

Odbijo

ju

se od

mene,

stijeno

som

koju

duvoju

do

ne

bi sruiilo sve

ono

5to

grode,

zolto

ponos

doju.

Porn

no

protim

svoki korok

iivoto

ito se lijeno

vu6e

-

pos

prebijenih

nogu

kojeg

ljudi

sotiru

i

mude.

30

NEVRIJEME

No

dlonu

zemljinom,

u

urliku

vjetro,

odsjoj

nebeso,

otvoren

prozor

nemilosrdno lupo,

stoklo

rozbijeno,

plodu

djeco.

Uploieno

lico, molitvo

no usnomo,

ho6e

li

nevrijeme

iivot

sotrti?

Lome

se

grone

nemo6nog

drve6o,

svjetiljko

no

stolu

ploho

drhti.

Dobuju

krupne

kop'i

kiie,

zidovl

ku6o

-

mrtve

sjene,

nebo

sijeku

soblje

krvove

bezosje6o

nje,

uiorene.

LUelu

ce noc nltr

sno

prekicloti

tuto nj

i

lom ljovo

;

mir

pomijeSo

n

so

strohom

do6i

6e

s

jutrom,

kod

buro

jenjovo.


17/21

UZATUD

Govorilo

som

ti

:

iuvoj

se..'

Ne

rozbocuj

svoje

misl'i svudo

oko

sebe

do

ih

drugi

beru

koo

vo6e

i.kroje

im

nove

oblike.

Molilo

som

te,

nemo6no

u

o6oju,

do

zoborovii

ljudsko

zlo

kojo

su ti

ielje

nokrnjilo,

ronilo

i

uJ.inilo

te

proiinom

koju

metu

s

puto.

t.jub,ilo

som

te,

ieljno

rose

strosti

s

tvojih

toplih

usono,

njeinosti

o kojoj

se tojno

moito

-

somo

do

zoborovii

ono

ito

si

bio,

PokuSovo

lo

som svojom

ljubovlju

u

tebi

.do

izgrodim

mostove

poitenjo,

greike

do

priznoi

i

sperei

bloto

s

lico

-

ponovo

do

se

rodi5.

Godinomo

bjeie

toko,

ol'

zolud,

jer

ti

si

imoo svoje

stoze

no

kojimo

sodo

vlodo

somo

Pustoi,

do

sje6o

no

prozninu

tvog

iivljenjo.

T

Il

,

ODLAZE

IZGUBLJENI

No

dolek

put

odloze

izgubljeni

povrotko nemo, koo ni trogo,

uili

su

no

vroto

nepoznotog,

Preili

P'rgk6

nevidljivog

,Progo.

Proti

ih

pono6

puno

urlikonjo

s

nebo

ito dolozi,

po

zemlji

se

stere,

plodove

njihovih

ieljo

inodonjo

neko

6e

drugo

ruko

do ubere.

Zovjeso

od

suzo

nebeskih,

novudeno

no

tijelo

tople ljetne

noii,

nedujno

koo

do

rozgoli6uje

grudi

joj,

oli6enje

stroho, uzvi5ene mo6i.

Vjetor

pronosi

u rukomo

jouke

pokupljene

kroj

puto,

tu

negdje,

krije

ih

do

nliko

ne

zno

diji

su,

nosi ih u beskroj,

ko zno gdje,

No6 6e

sokriti

,um,or

i

nespokoj,

ki o

6e

sproti

mrlje

tudeg

grijeho,

no

dolek

put

odloze

izgubljeni,

put

bez

nodonjo,

ieljo

ismijeho.

32

33


18/21

VJETROVI

MOJE

MTADOSTI

Slomili

grone mog

iivljenjo,

dugo

joukoli

kroz

tomnilo

no6i,

trgoh

okove

njihovih

ruku,

bili

su

jodi,

nisom

moglo

po6i.

Vroioli

me

uvijek

no

podetok

tijelo

mi

snogom

strosti

povijoli,

htledo

do bjeiim,

umotono

strohom,

bili su

joii,

nisu mi

doli.

Postroh ipodoh,

bloto

me

umivolo,

Iice

mi ni

somi

poznolti

nisu,

rozbijoli

mi ielje

o

zid

stvornosti,

od

koje

som

doleko,

o toliko

blizu.

Pomogli

mi

svojim strpljenjem,

prljovu

me

podigli,

zolijedili

rone,

smrvili

kule dolekih

sje6onjo,

pustili

jedno

bolno

do

ostone.

F

SADRZA]

Odlozok

'Usnulom

djetetu

Otiii

trebo

Pred

stvorn,oi6u

-

lzg

u b ljeno

misoo

Son

Cutonje

lzgubljenci

Ugoslo

zvijezdo u decembru

Dijete

nevjerniko

-

lspovijest

no

rkomono

Uspomeno

Ne

doj

mi,

moti

Troienje

J

utro

Tebi

je

loko

Su

s

ret

Moitonje

Mostovi

No6

Zorobljenoj

Mutnilo

iivoto

U

proznom

Nemo6no

Nevrijeme

Uzolud

Odloze

izg

ubljeni

34

Vjetrovi

moje mlodosti


19/21

RAzA

DELtc: u,"r,o,,

^o,",.]:fi;t

Piesme,

1e85,

Svtrko

prvo

knjigo

predstovljo

jedno

iskuienje, koko

zo

ou-

toro,

toko izo orrogo

ko o njoj rozm.iiljo.

Rozo Deli6,

snogom

svo.ie

mlodosti,

o

i

poneseno grotonidkim

noglim

prodorom

pi-

soco

u

knjiievni

svijet,

ieli,

norovno,

sebi

mjesto,

svoj

dio

nebo,

uz

n

ese

nj

o.

Romontidno

,intonironi

stihovi,

zoducluju6e te kih

iivotnih po-

ruko,

donekle u nesklodu

so

godlnomo

outoro,

oli

rozumljivo

somo

po

sehi,

ovi

stihovi odroiovoju

jednu

posebnu

ljepotu

sotkonu

od iskrenosti

doiivljojo,

ponironjo

u 6udesno ljudsko

biie

isve

povezon.o

zojednidkim

imen,iteljem

-

poezijo

mlo-

dosti.

Do

je

Rozo

Deli6

u

outobiogroskom

soietku

reklo

do

imo

50

godino

,i

do

je

izo

nje d'obrono zookruien iivotni krug

-

moglo

bi

joj

se vjerovoti. Ovoko, ono

je

rodeno

1966.

godlne,

o

iivotno

iskustvo

koje

provejovo

kroz

stihove

doleko

je

nodmo-

iilo

njeno

godiite.

Moiemo

to

i

p,rlhvotili

ronom

zreloiiu

ou-

torke,

to

je,

u

svokom

sludoju dobor znok do

Rozo

Delii

os-

je6o

snoino

pulsironje

iivotnih tokovo,

do

joj

nisu

nepoznote

,tomne

strone mjeseco",

ier

je

u svojim snovidenlimo

duboko

osjetilo

tome

i

nespokoje dovjeko, koo

dio ogromne

cjeline

prirode

o

kojoj toko

molo

znomo,

jer

je

ljudski

prosjedn,; vijek

krotok

zo univerzolno sozno

njo.

Pjesnikinjo

Rozo nesumljivo

imo doro zo

pisonje,

medutim

moiemo

.joj

prebociti

do

je

molo udoljeno

od

sovrernenih

pjes-

niikiih

tokovo,

do

n'ije

dovoljno somokrititno

premo

sebi. do zo

neke

pjesme

nije

dekolo

ono

dudesno

ohloclenje,

po

su

joj

neki

stihovi

u

sozvuiju

dolekih

lel(tiro, onogo 5to

je

nrorolo

6iloti

u

i

ko

li.

U

njen,im

rodovimo,

koje

smo

odobroli,

imo

ponojvile

do-

stignutog.

oli

ne i

toliko

do

ih

moiemo

eliminisoti

ko,o

ne

Ro-

zne,

po

koiemo

do

niko

od

nos

nije toliko

svoj

do bi

bio

som,

ve6

je

pitonje

koliiko

u

umjetnosti

i

rijedi koje su

svokome

no

,usluzi.,

moiemo

noii

svoje

"jo"

biie,

o

do

nikome to ne

zo-

smeto.

Rozo

je

uspjelo

do

o

njoj

govorimo

koo outoru

30

pjeso-

mo,

po

glosomo

do

ovo knjigo

ito

prije

ugledo

svjetlost

dono,

n-roido

izbog

logo

ito je

sve monje

pjesn,ikinjo,

o

sve

viie

pjesniko,

posebno

onih so objovljenim

knjigomo so

grodonidke

opitine.

Neko

ove

rije;i

budu

podstrek

pjesnikinjomo,

onimc

koji

6e

to tek

biti.


20/21

Autor ovih

redoko smotro do

]e

nojvriSe

u

iivotu

o

poeziii

nouLio od mojke,

kojo

je

(zo

njego)

bilo

nojve6o

pjesnikinjo

dije

je

redove

ikod ditoo.

Zaito?

Odgovor

je u

svokom 6ovjeku

koj;

zno

do

sluio

i

osje6o,

jer

u

pulsironju

rone mlodosti nokupi se

i

nojviSe

poezije

bo

od mojke

diie

usne

po,sjeduju

fluidni

jezik,

po

je

iovjek,

no os-

novu togo, cijelog irivoto

piesnik,

somo lto svi

ne

pi6u pgeziju,

sem

odobronih.

Zoto

.ie

ienomo doto

do

su

monje viine

piso-

nju. o

v 5e

su onom

osje6onju koje

toko

ieljno

odeku.jemo

I

poslije

smrti

n-"ojke

od

drugih i svojih

nojdroiih

bi6o.

No

jbolje

piesme

Roze

Deli6 svokoko

su

"Odlozok",

lzgub-

ljeno misoo, Ne

doj mi, moti,

Susret

ineke

druge

koje

su ko-

rokteristidne

zo

Rozino

knj'iievno stvoroloitvo.

Ostole

pjesme

su

bez

veiih oscilocijo,

5to

je joko

dobro.

.

Preporu_iujemo

izdovodu do ovu knj,igu

stihovo,

;tompo

,

Roro

Delii

je

rodeno lg.

4.

1966.

godine

u

Groionici. Do

sodo

odgovoroju6e likovno

opremi.

"ti*liir.l.

priloge

u

zbtrniku

"viaici".

zuirto

p;Liomo

"v;J.ri

moje

mlodosti"

joj je

knjiievni

prvenoc.

U

idej

no-estetskom

smislu,

ovo

knjigo

zodovoljovo.

Oktobro,

1985.

Jusuf

Begi6,

knjiievn

ik


21/21

RAZA

DELIC

.V.ietrovi

mo.ie

rr

lod osti"

Knliievni

klub

"Vidici"

Grodo

nico

Eiblioteko

-

VlDlCl

ll kolo

-

knj,igo drugo

Zo

izdovoto

MEVLUDIN

SPAHIC

Urednik

HAJRIJA

BECIROVIC

Recenzent

JUSUF

BEGIC,

knj

iievnik

rLrekto

r

OMER

HELIC

Korektor

MEHMEDALIJA

BESIE

Prvo

izdonje

Tiroi

600 kom.

5tompo:

RO

"GRAFOPAK..

OO,UR

"Stomporijo"

Grodonico

Fremo miiljenju Republiik,og komiteto zo

obrozovonje,

nouku,

kulturu i {,izitku kul'turu

SR BiH

br.

02-413-192

od

17.

oktobro

1985.

godine,

ovo knjligo ne

podlijeie

osnovn'im

i

posebnim

po.

rez

imo no

promet.

Documents

Raza Delic-Sarajlic - Vjetrovi Moje Mladosti