Razvoj medicine i sestrinstva

kroz istoriju

Počeci medicineDefinicija: Svaki aktivni pokušaj uklanjanja boli i drugih smetnji

- kao takva poznata od početka čovječanstva- instinkt čovjeka kao životinje, stiče iskustvo

Prva faza istorije medicine: EMPIRIJA, čovjek ne postavlja nikakva pitanja- Neki ljudi stiču prva velika iskustva i postaju prvi ljekari, razumiju se u zvijezde,čarolije; znanje čuvaju kao tajnu- čovjek počinje postavljati pitanja zašto i od koga nastaju bolesti pa dolazimo do druge faze

Druga faza istorije medicine je DEMONSKA faza, ljekar je vrač- Osim iskustvenog liječenja koristi i čarolije (plesove i sl.)- Sada i liječenje sugestivnim djelovanjem-Razvija se religija, odnosi bog-čovjek postaju složeniji, to vodi u

-treću fazu

Treća faza istorije medicine je MAGIČNO-RELIGIOZNA faza; ljekar je svešenik- Bolest je kazna bogova, liječenje je molitva, mistične formule- Gledaju se zvijezde, nastaje primitivna prognostika- Ipak, prvi ljekari promatraju čovjeka i «čisto naučno»- Uočavaju se razni sokovi (krv, žuč, mokrča , slina, limfa, menstrualna krv) i smatra da

je njihov poremećaj uzrok bolesti i tako nastaje- četvrta faza medicine – HUMORALNA faza

Proučava bolesti čovjeka praistorije.Bolesti iz praistorije koje su utvrđene na kosturima su: upala koštane srži, rahitis, koštanatuberkuloza, reumatizam, karcinom, sifilis, bolesti zuba, mehaničke povrede,…U liječenju su primjenjivane često uspješne metode, kosti su zarastale, trepanacija lubanje(pacijenti preživjeli), primitivna narkoza itd.Ostaci u narodu: trepanacija u starih Crnogoraca, nošenje raznih amuleta (talismana) i razna praznovjerja.Koristan izvor informacija o staroj medicini imamo u današnjih primitivnih naroda.

Medicina najstarijih kulturnih naroda

- prošla je najprije empirijsku i demonsku fazu u vremenu u kojem je mi proučavamo

nalazi se u magično-religioznoj fazi.

Današnji Irak, stanovnici Sumerani, 5000 g. prije Krista; pisali i bavili se astronomijom,arhitekturom, kiparstvom,…Vjeruju u mnoštvo demona, a takvo vjerovanje se odražava i u mediciniKod Ninive u Kujundžiku iskopano 20 000 pločica iz biblioteke kralja Asurbanipala. Od toga 1 000 pločica ima isključivo medicinski sadržajLiječenje: svešenik-ljekar sasluša bolesnika, otkriva grijeh, određuje prinošenje žrtve, ali mu daje i određenu terapiju. Uspjeh ili neuspjeh ovisi o demonima.Dijagnostika nije postojala, liječe se samo simptomi

Uvodi se simbolika brojeva, recepti određeni magičnim brojevimaO anatomiji se ne zna ništa osim da je srce središte inteligencije, a krv nosilac života i svih stanja.Religiozni zakoni propisuju čistoću : higijena i ispravnost vodovoda, lična higijena, izolacija gubavaca.Hamurabijev zakonik – u Lurvu – propisana cijena usluga i kazne: za opraciju nožem – 10 srebrenjaka, za oslobođenog roba 5, za roba 5. Ako pacijent umre ili izgubi oko, ljekar gubi obje ruke, a ako je rob mora ga nadoknaditi.Strah od kazne prijei razvoj hirurgije.Dolaze pod vlast Asiraca u 12. vj. prije Krista i time se medicina gubi, a bolesnici izlažu na trgovima gdje im prolaznici nude savjete.

Hijeroglifno pismo, arhitektura, kult mrtvih,…Početak medicine 3000 g. prije Krista, religioznog karaktera, provodi je sveštenik, medicinska poduka odvija se u hramovima (u Saisu, Heliopolisu, Memfisu i dr.)Tot je bog znanja pa i medicine, dovodi se u vezu i Ihida – božanstvo magije i specifično medicinsko božanstvo Imhotep, isprva ćovjek, a kasnije polubogPostoje medicinski papirusi iz 3000-1200 g prije Krista.Najstariji je papirus Edwin Smith, nalazi se u Chicagu i u njemu je obrađ ena hirurgijaNajmlađi je papirus «Brugach» u Berlinu i Londonski oko 1200-1300 g prije Krista.Još tri – jedan ginekološkog sadržaja iz Kahuana, jedan hirurški i najpoznatiji papirus «Ebers», dug 20 metara koji ima podatke o «svim» bolestima.

Anatomsko je znanje veoma slabo mada prave mumije: srce je centar optoka krvi, žile imaju sistem cijevi i može se pipati puls. Kretanje krvi povezano je s porastom i opadanjem pulsa,disanje je najvažnije.Bolesti su pod uticajem bogova ili parazita (crvi, škorpioni).Pretrage: inspekcija, palpacija, primitivna auskultacija, pretraga mokraće i znoja.Lijekovi: biljnog, mineralnog i životinjskog porijekla; za unutrašnju i vanjsku upotrebu preporučuju se sredstva za znojenje, povraćanje, čišćenjeUveli su prve hemijske lijekove koji su zatim zaboravljeni sve do 16. stoljeća.Uvijek se spominju i razni egzorcizmi, korištenje amuleta i sl.Higijena je propisana religioznim zakonima, uzimaju se purgativi svaka 3 dana što je dobra zaštita od bolesti, kontrola nosa, njega dojenčadi, uzorni postupak s mrtvacima.Proučavanje mumija otkrilo je postojanje istih bolesti kao i danas

Ljekar je odgovoran za smrt pacijenta svojim životom, postoji velik broj specijalista zazube, oči, glavu, unutrašnje bolesti i dr.Prvi su uveli dijagnostiku bolesti.525 g. prije Krista osvajaju ih Perzijanci, pada nivo medicine.Pod grčkom vlašću opet se razvija medicina u Aleksandriji u 3. vj. prije Krista – poznata škola

Nema nikakvih terapeutskih nastojanja, sve je propisano u Bibliji u 3. knjizi Mojsijevoj radiodržanja čistoće: nečista je žena za vrijeme menstruacije i nakon poroda, nečist je gonoroičar,lešine; propisane su ritualne kupelji, ritual klanja životinja i njihov ritualni pregled, užitak krvi strogo zabranjeno, subota dan odmora čak i za robove, prve socijalno-higijenske tendencije, obrezivanje, izolacija lepre, briga za zdravlje čitave zajednice, a ne samo pojedinca, zabrana jedenja svinjskog mesa koja sprečava trihinozu, obrezivanje smanjuje venerične bolesti.Nema ljekara. Bog liječi sve, a sveštenici su posrednici

Opisuje se kuga. Spominju se porodilje, ali samo kao tješiteljske rodilje. Za kasniju židovsku medicinu važan je novi zavjet. Talmud daje veliko medicinsko znanje rabinima oko poznavanja zdravlja životinje, ginekologije, anatomije; visoko shvaćanje liječničke etike.Velik je utjecaj babilonska medicine.Židovska je medicina izvršila velik utjecaj i na poetak krš anske medicine.

U najranijoj medicinskoj fazi karakteriziraju je zakoni čistoće. Liječenje bolesti je od manjeg značaja, ali i takvi su zakoni bitni za medicinu. Obavezno je pranje ruku prije i poslije jela,nakon dodira mrtvaca i nečistih predmeta, nečistih dijelova vlastitog tijela, žena se obavezno kupa nakon menstruacije i nakon poroda, zabranjuje se uživanje pojedinih jela, alkohol je strogo zabranjen, zabranjena ženidba sveštenika s djevojkama u čijim je porodicama bilo sušice, gube ili padavice (eugenika zaštita).Liječenje je mistično-religiozno

Bave se medicinom 3000 g prije Krista s malo indijskog uticaja nakon uvođenja budizma.Medicinska teorija je puna filozofskih spekulacija koje su često besmislene.Anatomija je ista – jetra je majka srca, bubreg neprijatelj srca i sl., ali to upućuje na pomisaoda su poznavali složene odnose organa i njihovih sokova. Mnogi anatomski opisi su potpuno nerazumljivi

Vjeruju u postojanje muškog principa «jang» i ženskoj «jin». Ako prevladava jang to je zdravlje, a jin je bolest. Veliku važnost pridaju i pneumi pa će se odatle razviti i akupunktura kao način da se stvaranjem sitnih rupica u tijelu ispušta nezdrav zrak.Uveli su i važnost pulsa za dijagnostiku, mjerili su puls na 11 razliitih mjesta i poznavali oko 200 razliitih pulseva.Uveli su prvu variolizaciju (vakcinaciju) tako da bi gnoj iz gnojne bubuljice bolesnika stavili u vatu pa u nos zdravom čovjeku. Ili bi sasušeni gnoj upuhivali trakom u nos. Tako bi čovjek prebolio blaži oblik bolesti i stekao imunitet.

Za liječenje sifilisa koristila se živa, ali bezopasno dozirana i to tako da bi se spaljivala rumenica, živina ruda te se udisale tako nastale pare.Kod preloma primjenjivali su ekstenziju (rastezanje) radi boljeg srašćivanja ulomaka.Starokineska medicina je na veoma visokom stepenu razvitka.Uveli su upotrebu čaja.

Grčka je kolijevka kulture; u središtu svih nauka je čovjek.Poečci grkče medicine (grčka medicina prije Hipokrata)Ova medicina prolazi kroz sve faze kao i ostale medicine drugih naroda, ali na kraju prelazi u naučnu.Prvi ljekari opisani su u Ilijadi i Odiseji.Iako ljude često liječe bogovi, to rade čisto racionalnim metodama.Glavni bog medicine je Asklepije, sin Apolona i učenik mudrog kentaura Hirona koji ga je i uputio u medicinu. Izgleda da je doista živio u 12. vj. prije Krista i da je bio toliko vješt da je nakon smrti proglašen za boga medicine. Uvijek se prikazuje sa štapom oko kojeg je obavijena zmija.

U 6, vj. prije Krista javljaju se prvi filozofi pa medicina prelazi u ruke ljudi nevezanih za religiju i postaje čisto naučna.

HipokratRodio se u Kosu, 460 g. prije Krista. Otac mu je bio ljekar. Filozofiju je učio od Demokrita iz Abdera. Smatrao se direktnim potomkom Asklepija i nazivao «asklepijadom». Radio je u Kosu, Trakiji, Tesaliji i Makedoniji. Umro je 370. g. prije Krista u Larisi u Tesaliji.Njegovi spisi sabrani su u «Corpus Hippocraticus» od kojih su neka djela pisali i njegovi učenici. Pisano je o svemu. Djelo sadrži 59 djela:

opšta medicina: 8anatomija i fiziologija: 10dijalektika: 2opšta patologija: 10specijalna patologija: 8terapija: 2hirurgija: 8okulistika: 1ginekologija, porodiljstvo i pedijatrija: 10Napisao je i «Aforizme».

Oslobodio je medicinu religije i praznovjerja, a kao glavni njen zadatak postavio je promatranje prirode i bolesnika. Otvorio je etičke principe.Njegov sistem ima dva principa: empiriju i filozofiju.Prihvata filozofiju Empedokla da čitav svijet potiče od vode, vatre, vazduha i zemlje pa da prema tome i čovjek potiče od istih pa imamo: hladno, toplo, suho i mokro. U organizmu imamo toplu krv, hladnu sluz, žuta žuč je suva, a crna mokra. Ako su sokovi ispravno pomiješani, čovjek je zdrav. Odatle i nazivi za karaktere čovjeka (sangvinik, kolerik,flegmatik, melankolik). Odnose tih sokova reguliše posebna sila koju Hipokrat naziva «fizis»- priroda.

Pošto se takva medicina bavi samo sokovima, a čvrste elemente pušta po strani, nazivamo je i humoralnom (od lat. riječi humor = sok, tekućina , vlaga). Prilikom liječenja Hipokrat ne liječi samo oboljeli dio nego čitavog čovjeka poštuju i princip: koristiti ili barem ne škoditi.

Anatomija mu je jako slaba jer se sekcije ne rade iz religioznih i estetskih razloga. Dobro poznaje površnu anatomiju, kosti i zglobove, trbušne žlijezde, a bubrege skoro ne poznaje, kao ni spolne organe i grlo. Dobro poznaje srce, srčane mišiće, srčane zaliske i perikard , a živcima naziva tetive.Srce tjera pneumu po tijelu, a krv ide venama.Služi se inspekcijom, palpacijom, ali i sluhom i mirisom.Opisuje i epilepsiju i tvrdi da ona nosi pogrešan naziv «svete bolesti».U «Aforizmima» u 8 knjiga nalaze se kratka zapažanja o svim bolestima i dugo je vremena važio kao osnovni medicinski udžbenik.Stvorio je ljekarsku etiku, medicinsku terminologiju te osnove hirurgije koja se koristila sve do 19. vjeka.

NP 2006.

Neposredni nastavljai Hipokratova djela su njegovi sinovi Tesal i Drakon te njegov zet Polibije.Od Hipokratove smrti pa do osnivanja aleksandrijske škole imamo stagniranje koje je obilježeno radom Platona i Aristotela. Platon zagovara postojanje duše, smrtne intelektualne sa sjedištem u mozgu, smrtne senzibilne sa sjedištem u srcu i smrtne vegetativne sa sjedištem u jetri.Aristotel je dodao peti element – eter, središte života u anatomiji. Razlikuje homojomere – istovrsne dijelove tijela i anamjomere, strukturno razliite dijelove tijela koji se sastoje od homojomera. Bavio se i embriološkim problemima, patologijom i terapijom. Prvi je komparativni anatom, osniva biologije i embriologije

331. g. prije Krista Aleksandar Veliki na ušću Nila osniva Aleksandriju.Biblioteka, riznica sveg dotadašnjeg znanja.Medicinska nauka – počinje se ponovo s naučnim radom, osobito na podruju anatomije: rade se sekcije, a čak i vivisekcije na zločincima osuđenim na smrt.Najsjajniji anatomi i ljekari aleksandrijske škole su Herofil i Erazistrat. Herofil je osniva prave anatomije, proučava sve organe, mozak smatra sjedište živaca i nosiocem duše; zalaže se za lijekove. Erazistrat je veliki anatom, opisao je vidni i slušni živac, izbacuje Hipokrata, zalaže se za blage lijekove.Aleksandrijska škola - procvat hirurgije i farmakologije. Rade se otrovi i protuotrovi, npr. Mithridaticum – jako popularan protuotrov za sve otrove te Theriacum, bezuspješan lijek protiv kuge. Ti su lijekovi imena dobili po autorima.

Nema neke osobite zasluge, osim u doba Galena.Rimska medicina prije GalenaPod jakim je utjecajem religijskog praznovjerja.

NP 2006.

Medicina u mraku ranog srednjeg vijekaPropada rimsko carstvo i njegovo mjesto zauzima Bizant koji je zaostao u kulturi, slobodi, nauci pa samim tim i u medicini. Treba će mu 1000 godina da nastavi ondje gdje su stali Grci i Rimljani. Nauka je pod uticajem crkve, a uvlači se i misticizam s istoka. Grade se prve bolnice, u biti skloništa za nemo ne, gubavce,siromašne i bolesne. U početku su se nazivali hospiciji

Glavna zasluga je prenošenje grčko-rimskih tekovina na istok; njih su upotpunili vlastitimiskustvom i opet ih predali zapadu koji ih je u međuvremenu izgubio.U najranijoj fazi prolazi kroz demonističku fazu koja traje do pojave Muhameda kada ulazi u religioznu, a poslije i u naučnu fazu i širi se u svim zemljama koje Arapi osvajaju.Medicinske škole postoje u Siriji i Perziji. Škole se u 762. god. sele u Bagdad.Djela Hipokrata i Galena se prevode na arapski jezik.

U doba kada prijeti opasnost da će sve stečeno znanje pasti u zaborav prouzrokovan crkvenom dogmatikom, u Evropi postoji oaza medicine. U Salernskom zaljevu, južno od Napulja, razvio se Salerno kao idealno mjesto za liječenje bolesnih, a koje je ostalo pošteđeno za vrijeme seobe naroda. Tu su dolazili mnogi bolesnici, a kasnije i ranjenici iz krstaških ratova

Procvat salernske škole i uticaj Arapa uzrokovao je na zapadu pojavu mnogih samostanskih icrkvenih škola. Iako sloboda duha u njemu nije bila naročito jaka, odigra će važnu ulogu i biti bitna karakteristika određenog perioda u medicini Europe. Javljaju se u 12. vj. Osim Oxforda i Cambridge-a koji za medicinu nemaju velikog značaja, najstariji su univerziteti Montpelier, Bologna, Pariz, Padova. Njihova medicinska učenja temelje se na arabiziranom galenizmu koji je dosta dogmatčian i ne dopušta individualno naučno istraživanje

Renesansa je preporod za sve pa i za medicinu. Tehnika je uznapredovala i izmišljena je knjiga te je ona sada svakom dostupna.Ponovno se vraća Hipokratu i otkrivaju se njegove vrijednosti dok se Galen sve više kritikuje od strane ljudi slobodna duha. Otkrivena je Amerika iz koje su donesene nove bolesti, ali i novi lijekovi. Izmišljeno je vatreno oružje pa rane postaju veoma teške – to tjera hirurge da rade dotad neviđene operacije, a sve to skupa traži izdavanje novih, originalnih djela.Sva ta reforma poinje u 16. st.Javlja se niz problema na koje ni Galen nije imao odgovora pa je ljekarima onog vremena preostalo da sami otkrivaju istinu

Nakon upoznavanja anatomije iz 16. vjeka potrebno je upoznati i fiziologiju, ali ponajprije treba izbaciti sve spekulacije kojima se služila ranija medicina. Rene Descartes (Rene Dekart), pristalica dualističke teorije, odbacuje postojanja unutrašnje sile i smatra da je sve donos čvrstih i tekućih dijelova organizma. Takvo učenje je reakcija na skolastiku.Spinoza takođe ide takvim smjerom.Najveću zaslugu za napredak medicine ima razvoj fizike i hemije: Galileo, Toricelli (konstruisao barometar), Huygens ( Hajgens )(svjetlo-talas), Guerick ( Gerik ) Newton, Boyle, MarriottePrvi problem je optok krvi. Do tada nije poznat mali krvotok (plućni), a smatra se da u arterijama teče pneuma s malo krvi.

U ovom vjeku u zadan je posljednji udarac feudalizmu i religiji kao mjerilu naučnih dostignuća. Javljaju se napredne ideje enciklopedista koje svijet oslobađaju idealistikih filozofija i uvode materijalistiki pogled na svijet. Pojava mašina, naročito u Engleskoj, uzrokuje pojavu velikih gradova u kojima se skupljaju radnici pa se stvaraju veoma teški uslovi za rad i niz novih bolesti o kojima niko ništa ne zna. Razvija se matematika, hemija, botanika pa ljekari mnoge probleme vide u drugačijem svjetlu nego do tada. Medicina se ipak zapravo razvija tek potkraj ovog vjeka.

Na podruju anatomije proučavaju se naročito tkiva. Mikroskop se unapređuje (kondenzor,imerzija) zaslugom Ernst Abbea (Ernst Abej) i Carla Zeissa tako da se širi vidik do neslućenog. Otkrivaju se metode bojenja tkiva Joseph Gerlach (Jozef Gerlah) i Paul Ehrlich. Proučava se građa mozga i živca, otkrivaju se moždani putevi, centri, prugasti miši i, građa žlijezda,…Georges Cuvier (Žorž Kuvije) 1801. osniva novu granu – komparativnu anatomiju. Johann Friedrich Blumenbach osniva antropologiju

NP 2006.

se jako razvija, zahvaljuju i napretku anatomije, mikroskopa i hemije. Osnivaju se fiziološki instituti i ona postaje samostalna grana. Proučilo se nervno tkivo, sistem, mnogi centri u mozgu, mali mozak i njegova funkcija, produžena i kičmena moždina. Postanak refleksa. Veliki su uspjesi na polju fiziologije čulnih organa, krvi, srca.Jan Evangelista Purkyné (1787. – 1869.), Čeh, osniva u Pragu fiziološki institut, proslavio se na podruju fiziologije vida

Claude Bernard jedan je od najvećih reformatora fiziologije. Bio je profesor u Parizu, otkrio je glikogen u jetri, otkrio funkciju vazomotornih živaca, funkciju simpatikusa, probavne fermente. Ubodom u određeni dio mozga izazivao je vještački dijabetes.U Njemakoj je najpoznatiji predstavnik novog eksperimentalnog smjera Johannes Müller(1801. – 1858.) uveo je racionalnu fiziologiju u Njemačku u trenutku kada su postojala razna spekulativna strujanja. Od velike su važnosti njegova istraživanja na području fiziologije živaca i čulnih organa, ali se odlikovao i širinom medicinskoga pogleda što će se naročitoodraziti u djelima njegovih učenika.

Od njih ljekar Theodor Scwann (1810. – 1882.) stvara zajedno s botaničarom Matthiasom Schleidenom (1804. – 1881.) jedno od osnovnihnaučavanja moderne biologije tzv., staničnu ili celularnu biologiju. Rudolf Virchow (1821. –1902.) upotpunjuje celularnu teoriju dokazom da sve ćelije nastaju samo procesom diobe prijašnjih ćelija i proširuje tu opštu biološku teoriju na patološka zbivanja

Interna medicina, najvažnija grana kliničke medicine razvija se početkom vjeka u Francuskoj.Jean Nicolas Corvisart (Žon Nikola Korvisar) uveo perkusiju.René Théophile Hyacinthe Laënnec (Lenek) (1781. – 1826.) najveći francuski kliničar 19, vjeka izumio je stetoskop 1816. i uveo auskultaciju (vidio je djecu kako tuku u gredu i prenose poruke).

Najprije je koristio svitke papira, a kasnije drvenu slušalicu. Opisao je čitav niz simptoma koje je otkrio na taj način i otkrio neke nove bolesti. Dugujemo mu novo oblikovanje i primjenu anatomsko-kliničkog pojma bolesti, opise pluć ne tuberkuloze i ciroze jetre.Protivnik je opasne struje koja tvrdi da svaka bolest nastaje podražajem i upalom probavnih

organa koja se kasnije širi i na ostale pa se liječenje sastoji od dijete i stavljanja pijavica (u Francusku je 1827. uvezeno 33 miliona pijavica).

Kliničku medicinu devetnaestog vijeka karakteriše svojevrsno ujednjavanje svih dijelova u jedinstven sistem teorijskih i praktičnih spoznaja o uzrocima, sjedištu i toku bolesti uz razradu objektivnih dijagnostičkih metoda i uz kritičnu ocjenu terapijskih postupaka. Za dijagnostiku to znači uvođenje kvalitativnih i kvantitativnih fizikalnih, hemijskih i mikrobioloških pretraga izlučevina (mokraća i stolica), tjelesnih tekućina (u prvom redu krvi), želučanog soka i fragmenata tkiva

Osim ovih novosti u dijagnostici, sve više se primjenjuju razne pretrage tjelesnih tekućina.Osniva se hematologija koja omogućuje i prognoziranje bolesti.Napredak hemije omogućuje stvaranje novih lijekova kojih nema u prirodi

Herman von Helmholtz (1821. – 1894.) izumio oftalmoskop1851. godine, što je izazvalo

pravu revoluciju. Instrument je popularizirao Albrecht von Graefe koji se još naziva i «otac glaukoma».Frans Cornelis Donders (1818 - 1899) izmislio cilindrino staklo za astigmatizam.Julius Hirscheberg koristi elektromagnet za vađ enje stranih tijela iz oka.Karlo Koller uvodi lokalnu anesteziju kokainom pa su omogućene lakše terapijske i dijagnostičke manipulacije u području oka.

Otkriće rinoskopa, laringoskopa (Manuel Garcia) 1885., uvode se operacije na koštanomdijelu uha. Operiše se rak grla.

Prvi nosilac medicinske aktivnosti bila je žena-majka vođena materinskim instinktom.

Žene su bile njegovateljice od početka, prenosile su sa generacije na generaciju iskustva i umijeće liječenja, zasnovane na samopomoći i uzajamnoj pomoći.

Kasnije se sve češće u medicinske djelatnosti uključuju muškarci.

bolnice kao karitativne ustanove nastaju pod uticajem različitih religija; skloništa za siromašne bolesnike, nemoćnike i starce.

U Rimu je potkraj 4. vjeka takvu bolnicu osnovala pokrštena patricijka Fabiola.

Biskup Bazilije osniva oko 370. godine pred vratima u Cezareji ustanovu za smještaj putnika i nemoćnika, s posebnim odjelima za liječenje bolesnika i smještaj gubavaca.

U Carigradu je oko 400. godine postojao hospital sa stalno namještenim ljekarima i bolničarima

Od 8. vjeka naše ere nastale su bolnice u Bagdadu, Gondišapuru. Kairu, Cordobi i drugim gradovima koje su se bitno razlikovale od samostanskih bolnica na hrišćanskom zapadu.

Najveći Carigradski hospital nalazio se u samostanu Pantokrator, a osnovao ga je 1136. godine Ivan II Komen.

Hospital se sastojao od bolnice u užem smislu sa pet odjela i od azila za epileptičare i umobolne, azila za starce, ambulante i medicinske škole.

Tu se prvi put spominju bolničarke. Na zapadu prvi hospitali u srednjem vijeku

nastaju u samostanima. Najprije se u njima liječe bolesni redovnici a kasnije putnici i siromasi.

U osnivanju samostanskih bolnica prednjačili su pripadnici benediktinskog reda (Monte Casino, Salerno, St. Gallen, Fulda ) i dr.

Osim redovnika u samostanima su njegovale i žene-redovnice.

U vrijeme križarskih ratova osnovan je red Ivanovaca ili hospitalaca sa zadatkom da

osnivaju skloništa za hodočasnike i bolesnike.Glavna bolnica bila je u Jeruzalemu, statut

koje je propisivao način primanja i pregledavanja bolesnika, prehranu i njegu, pa čak i dimenzije kreveta i broj pokrivača

Prvi nosilac medicinske aktivnosti bila je žena-majka vođena materinskim instinktom.

Žene su bile njegovateljice od početka, prenosile su sa generacije na generaciju iskustva i umijeće liječenja, zasnovane na samopomoći i uzajamnoj pomoći.

Kasnije se sve češće u medicinske djelatnosti uključuju muškarci.

bolnice kao karitativne ustanove nastaju pod uticajem različitih religija; skloništa za siromašne bolesnike, nemoćnike i starce.

U Rimu je potkraj 4. vjeka takvu bolnicu osnovala pokrštena patricijka Fabiola.

Biskup Bazilije osniva oko 370. godine pred vratima u Cezareji ustanovu za smještaj putnika i nemoćnika, s posebnim odjelima za liječenje bolesnika i smještaj gubavaca.

U Carigradu je oko 400. godine postojao hospital sa stalno namještenim ljekarima i bolničarima

Od 8. vjeka naše ere nastale su bolnice u Bagdadu, Gondišapuru. Kairu, Cordobi i drugim gradovima koje su se bitno razlikovale od samostanskih bolnica na hrišćanskom zapadu.

Najveći Carigradski hospital nalazio se u samostanu Pantokrator, a osnovao ga je 1136. godine Ivan II Komen.

Hospital se sastojao od bolnice u užem smislu sa pet odjela i od azila za epileptičare i umobolne, azila za starce, ambulante i medicinske škole.

Tu se prvi put spominju bolničarke. Na zapadu prvi hospitali u srednjem vijeku

nastaju u samostanima. Najprije se u njima liječe bolesni redovnici a kasnije putnici i siromasi.

U osnivanju samostanskih bolnica prednjačili su pripadnici benediktinskog reda (Monte Casino, Salerno, St. Gallen, Fulda ) i dr.

Osim redovnika u samostanima su njegovale i žene-redovnice.

U vrijeme križarskih ratova osnovan je red Ivanovaca ili hospitalaca sa zadatkom da

osnivaju skloništa za hodočasnike i bolesnike.Glavna bolnica bila je u Jeruzalemu, statut

koje je propisivao način primanja i pregledavanja bolesnika, prehranu i njegu, pa čak i dimenzije kreveta i broj pokrivača

Osim hospitala u samostanima, osnivali su se u srednjem vijeku hospitali na osnovu oporučnih zaklada bogatih građana i velikaša, kojima je upravljala opština a ne crkvena vlast.

Osnovna funkcija starih hospitala nije bilo liječenje, nego samo smještaj i njega bolesnika.

Srednjovjekovni hospitali bili su mješavine hotela, ubožnice, nahodišta i bolnice.

Ljekari su samo povremeno u njih dolazili. Njegu bolesnika i brigu nad siromašnima,

nemoćnima, starcima i napuštenom djecom preuzimaju i mnoge ugledne, obrazovane žene, među kojima se spominju :

• kraljica Elizabeta Portugalska, • kraljica Elizabeta Kastiljska i • kraljica Matilda žena kralja Henrika I

Engleskog, • kao i muški i ženski religiozni i civilni

redovi.

Velike reforme, početkom 16. vjeka u nauci i medicini, ne utiču na razvoj njege bolesnika. Nakon reformacije mnogi se religiozni redovi raspuštaju.

Ugledne žene, koje su se u doba renesanse posvetile njegovanju bolesnih, siromašnih i napuštene djece, napuštaju bolnice,

briga o bolesnima prepuštena neškolovanim i nepismenim osobama,

Jedini se napredak očituje u pogledu stručnosti primalja, čije je prosječno znanje do tada bilo vrlo slabo.

Pariška primalja Louise Bourgecs (Luis Buržek)svoje znanje usavršila je do visokog stepena.

Godine 1598. dobila je dozvolu za rad u Parizu u prvoj Evropskoj primaljskoj školi u bolnici Hotel-Dieu (Dju), gdje je uvela redovnu obuku i obavezne ispite.

Početak organizovanog sestrinstva vezan je uz nastojanje da se ono izdigne kao zvanje iz podređenog položaja u kome se nalazilo zbog neukosti onih koji su ga obavljali i zbog nerazumijevanja društva za njegovo učenje.

Vinko Paulski (1576-1669.) među prvima je shvatio potrebu obrazovanja sestara.

Osnovao je svjetovno udruženje žena pod nazivom «Dames de Charite (dam du šarit)» koje su htjele pomoći bolesnima i siromašnima. Provodile su njegu bolesnika u kućama i bolnicama, podučavale u školama, brinule za dječje ustanove i njegovale ranjene u ratovima. Za svoj posao bile su plaćene.

U 18. vijeku razvoj nauci i medicine značajno utiče na njegu bolesnika.

Ljekar organizuje, propisuje i određuje, a «sestra» njegovateljica postaje izvršitelj.

To je početak radno orijentisane njege bolesnika. Međutim, iako se povećao broj bolnica, uvedena

stalna ljekarska služba, poboljšana njega bolesnika, prilike u bolnicama nisu zadovoljavale.

Hotel-Dieu u Parizu imao je u 18. vjeku svega 8 ljekara i 26 ranarnika na 1220 kreveta, a u svaki krevet stavljao se 2 – 6 bolesnika.

Zarazni bolesnici nisu bili izolovani, a događalo se da je lakši bolesnik ležao sa umirućim ili čak s mrtvacem.

Socijalna era u medicini razvila je snažno javno-zdravstveni pokret, koji je tehnološki bio usmjeren prema efikasnom nadzoru nad bolesti.

U okviru socijalnih doktrina, koje su nastale u ranoj fazi industrijalizacije u Engleskoj, zdravlje stanovništva sve više postaje briga javnosti i politike.

Iako se ne poznaju mehanizmi prenošenja zaraznih bolesti, poduzimaju se mjere za sprečavanje njihova širenja.

Engleski socijalni reformatori Southwood Smith i Edwin Chadwick borili su se za unapređenje narodnog zdravlja pomoću opštih socijalnih mjera.

U to su vrijeme u Engleskoj, Elizabeth Fry (Fraj) i John Howard, proučavali bolesti i nehigijenske prilike u bolnicama i zatvorima, što je bila novost s obzirom na interese zdravstvene službe, koji su bili usmjereni samo na dijagnozu i tretiranje simptoma bolesti.

Elizabeth Fry organizuje početkom 19. vjeka protestantsko društvo sestara milosrdnica koje se posvećuju dobrotvornom radu i njezi bolesnika.

Pastor Theodor Fliedner(Flajdner) u Kaiserwerthu osnovao je školu za sestre đakonise -žene koje su u sklopu evangelističke crkve bile osposobljene za njegu bolesnika. One njeguju bolesne, brinu se za siročad i zatvorenike.

NP 2006.

NP 2006.

Promjene uslovljene industrijskom revolucijom, koja je u 18. vjeku započela u Engleskoj i 19. vjeku širi se u druge zemlje Evrope i Amerike, nameću niz socijalnih medicinskih problema.

Zdravlje stanovništva počelo se sve više promatrati i sa stanovišta interesa države da sačuva i unaprijedi produktivnu sposobnost radne snage.

Socijalno-naučna otkrića (uticaj uslova života i rada na zdravlje i uticaj socijalnih odnosa na zdravlje ljudi) dovode do higijenskih pokreta.

Provodi se protiv-epidemijska zaštita, vodi se briga o komunalnoj higijeni ( vodovodi, kanalizacija, higijena stanovanja, javna kupališta, čišćenje ulica, higijena gradskih tržnica), propisuje se higijensko tehnička zaštita na radu, zakonski propisi o higijeni, sanaciji tla, zakoni o uspostavljanju javnog zdravstva, higijena prehrane (pasterizacija mlijeka), uvodi se obavezno cijepljenje.

«Higijenski pokret» utiče na prevenciju epidemija, smanjenje opšteg mortaliteta, ponajprije na smanjenje mortaliteta dojenčadi.

U drugoj polovini 19. vjeka mijenja se izgled bolnice. S napretkom hirurške tehnike, uvođenjem narkoze,

antisepse, asepse, otvaranjem specijalističkih odjela povećava se broj ljekara.

Kao važan problem javlja se nedostatak primjerenog osoblja za njegu, jer su se i pomoćnoj bolničkoj službi i njezi bolesnika postavljali veći zahtjevi.

Neobrazovano osoblje za njegu nije moglo ispuniti te zahtjeve.

Sa svim spoznajama njege, u neprimjereno uređenim bolnicama, upoznala se 1840. g. mlada engleskinja Florence Nightingale

NP 2006.

12. 5. 1820. – 13.8. 1910.

Florence Nightingale je imala osnovnu filozofsku, literarno i matematičko obrazovanje, razvijen interes za socijalna pitanja, a posebno za uređenje bolnica i za mogućnosti pružanja pomoći bolesnim osobama.

Njezina je želja bila da se posveti njegovanju bolesnika.

Svoje znanje upotpunjavala je teorijski problemima, tragajući za što boljom organizacijom pružanja zdravstvene pomoći.

Od 1849. g. do 1853. g. boravi u Egiptu, Njemačkoj i Francuskoj, te posjećuje bolnice i ustanove za obrazovanje ženskog bolničkog osoblja.

1853. g. Florence Nightingale vraća se u Englesku i postaje nadstojnica «Zavoda za primanje gospođa za vrijeme njihove bolesti». Njezin je rad tako uspješan, da joj je ponuđeno mjesto nadstojnice sestara u King s College Hospitalu.

Florence Nightigale

NP 2006.

Sposobnost Florence Nightingale i njena shvaćanja uređenja bolničke službe i organizacije njege bolesnika došla su do izražaja u vrijeme Krimskog rata.

Do tada su se u Engleskoj vojsci za njegu ranjenih i oboljelih vojnika brinuli samo muškaci.

Na Krimu je došlo do teškog stanja u britanskim vojnim lazaretima i Florence Nightingale je imenovana upraviteljicom ženske pomoćne službe na Turskoj fronti.

Sa 38 sestara dolazi 1855. g. u Scutari, gdje je najprije sanirala higijenske prilike, bolnice snabdjevanjula rubljem i hranom, te odvojila ranjene od bolesnih.

organizovala je rad sestara i za 6 mjeseci smrtnost je smanjila sa 42% na 2%.

Organizatorskim sposobnostima, odlučnošću, neumornim i predanim radom Florence Nightingale je uspjela poboljšati zdravstvene prilike i olakšati sudbinu bolesnika

NP 2006.

NP 2006.

NP 2006.

Po povratku u Englesku dočekana je Florence s velikim počastima i stavljen joj je na raspolaganje poseban fond od 50 hiljada funti.

Njezin je cilj bio osnovati školu za sestre, u kojoj će one biti praktički edukovane za svoj poziv i u kojoj će im biti jasno zašto uče.

U sklopu St. Tohmas Hospital u Londonu otvorena je 1860. g. prva škola za obrazovanje sestara, po zamisli i planu Florence Nightingale.

To je bila prva stručna škola za obrazovanje medicinskih sestara s jasno određenim ciljem.

Zato danas s pravom možemo reći da je Florence Nightingale ne samo engleska organizatorica pomoći ranjenima i bolesnima, već da je i utemeljila sestrinstvo kao zvanje s jasno određenim ciljem i posebnom izobrazbom, a

19. stoljeće, stoljeće njege kao zvanja koje se zahvaljujući Florence Nightingale počelo naglo razvijati u Engleskoj pod uticajem medicine i ostalih nauka

NP 2006.

St. Tohmas Hospital

Njega bolesnika usmjerena je prema bolesniku-čovjeku.

Florence Nightingale publicira 1859. g. udžbenik o njezi «Notes on nursing» u kojem piše: «Upotrebljavam riječ njega u nedostatku bolje. Ta riječ znači nešto više od podjele lijekova i promjene obloga. To znači korištenje svježeg zraka, svjetla, čistoće, mira, izbor i podjela dijete, sve ono što bolesniku pruža životnu snagu».

na Florence Nightingale su snažno utjecale sociološke spoznaje o uticaju uslova života i rada na zdravlje ljudi u tadašnjoj Engleskoj,

ona vidi unapređenje zdravlja pomoću opštih socijalnih mjera, a posebno ističe važnost prosvjećivanja

». … poučavati o čuvanju zdravlja žene koje su majke, odgojiteljice, njegovateljice, amateri u liječenju da budu suradnice Ljekara, pravi je put kako bi one pomagale a ne smetale».

U cijeloj knjizi nazire se njezina predanost prevenciji i unapređenju zdravlja.

1859.

Sestre, obrazovane u školi Florence Nihtingale, imale su solidno znanje.

Škola je ubrzo stekla ugled u svijetu i sestre koje su završile tu školu organizuju škole i unapređuju njegu u bolnicama SAD, Kanade, Japana, Kine, Indije i Europe.

Florence Nihtingale znatno utiče na razvitak sestrinstva, jer sa svih strana svijeta traže njezine savjete i mišljenja o planovima zdravstvenog rada, snabdjevanju bolnica i o zdravstvenoj politici.

zalaganjem poznatog hirurga Billrotha otvorena je 1882. prva škola za sestre u Austro-ugarskoj u Beču.

Tu su školu pohađale i neke djevojke iz naših krajeva.

U razvoju moderne (nučne) medicine kraj 19. vjeka i prvu polovinu 20. vjeka obilježava prirodno-naučna era.

NP 2006.

NP 2006.

Theodor Billroth Allegemeines Krankenhaus Beč 1890.

Krajem 19. i početkom 20. vjeka njega bolesnika kao i medicina orijentisane su prema bolesti. Uz vrlo malen broj obrazovanih sestara, njegu bolesnika obavljaju uglavnom nekvalifikovane bolničarke, redovnice osposobljene za rad kratkotrajnim kursevima iz njege bolesnika.

Razvoj epidemiologije i javnog zdravstva dvadesetih godina 20. vjeka bitno utiče na razvitak sestrinstva.

Ljekari, koji su se bavili socijalnom medicinom, uticali su na otvaranje dispanzera, posebno antituberkuloznih dispanzera, jer je u to vrijeme tuberkuloza harala u mnogim zemljama.

U Francuskoj se za rad u dispanzeru, prvobitno angažovali radnike muškarce, smatrajući da su oni bliži ljudima kojima treba pomoći.

S vremenom se uvidjelo da su za taj posao podobnije žene – sestre posjetiteljice. Tada se javlja i naziv sestra – pomoćnica «ime koje najbolje označuje funkciju i zadatak dispanzerske sestre tj. pomoćnice bolesnog čovjeka i njegove porodice i pomoćnice zdravih da sačuvaju zdravlje» (V. Čepulić).

iz te je definicije vidljivo da je sestra «služila» i pomagala bolesnom i zdravom čovjeku zajedno s ljekarom a ne ljekaru.

Po uzoru na dispanzere u Francuskoj osnovani su i antituberkulozni dispanzeri u našim krajevima.

osjeća se nedostatak obrazovanih sestara. Javljaju se nova, napredna shvaćanja o zadacima i

ulozi sestre, pa se tako uz bolničarke, kojima je bila dužnost da se bave samo dvorbom bolesnika uz bolesnički krevet, ocrtava i profil medicinske sestre kao zdravstvene učiteljice, njegovateljice i važnog člana dispanzerske djelatnosti.

Takvo shvaćanje upućuje na potrebu posebnog obrazovanje i otvaranja škole za sestre.

Veliku stručnu pomoć pri tom pružile su sestre iz škola koju je osnovala Florence Nightingale, ili iz škole po uzoru na njezinu (Rudolfinerhaus – Beč).

Jelka Labš, do tada sestra u Rudolfinerhausu u Beču, bila je prva sestra nadstojnica kada je osnovana prva škola za sestre pomoćnice u Zagrebu 1921. godine.

Na prostorima Srbije prvi pisani dokumenti o bolnicama, lečenju, bolesnicima, nezi i negovateljima je Hilandarski tipik Svetog Save. Prvu bolnicu u Srbiji, pri manastiru Studenica kod Raške, podiže Sava Nemanjić po ugledu na Hilandarsku, a Dečansku kao bolnicu pri manastiru Pantokrator u Carigradu koja je bila rasadnik medicinskih znanja i veština onog vremena na Balkanu.

U srednjovekovnoj Srbiji niče desetak bolnica pri manastirima u kojima se negom bave obučeni i priučeni monasi. Osnivanjem građanskih bolnica poslove negovanja preuzimaju žene koje su delovale i u porodicama.Simbol ranog sestrinstva kod nas je lik Kosovke devojke « koja vida rane srpskim junacima », a koji su sledile mnoge žene i devojke iz naroda u vreme balkanskih i svetskih ratova i drugih velikih nesreća. Primer humanosti, plemenitosti i požrtvovanja je naša slikarka Nadežda Petrović koja je, negujući ranjene i bolesne, umrla od pegavog tifusa

Taj rani razvoj sestrinstva u Srbiji doseže do 1921.godine kada je osnovana « Škola za nudilje » u Beogradu i označila početak profesionalnog sestrinstva. Prvi direktor škole bila je Mis Njutn, učenica Florens Najtingel. Škola u trajanju od četiri godine bila je organizovana po internatskom tipu, a upisivana je sa l8 godna starosti i završenih osam razreda gimnazije. Učenice su nosile propisanu uniformu kao obeležje profesije, a svršenim učenicama je, uz diplomu, pripadao i broš izuzetne izrade sa likom Kosovke devojke kao znak pripadnosti profesiji.

Posle Drugog svetskog rata nikle su brojne medicinske škole u većim gradovima u našoj zemlji. Kao odgovor za potrebu podizanja nivoa obrazovanja medicinskih sestara, 1952. godine otvorena je Viša škola za medicinske sestre Crvenog krsta Jugoslavije. 1958.godine osnovana je Viša medicinska škola kao samostalna institucija kojoj je, 1973. godine, pripojena Viša škola za medicinske sestre Crvenog krsta Jugoslavije. 1998.godine otvorena je Viša medicinska škola u Ćupriji što nije dovoljno za dalje obrazovanje medicinskih sestara, ni po nivou ni po broju obrazovnih ustanova. Dobra zdravstvena nega i zdravstvena zaštita nije moguća bez dobro obrazovanih medicinskih sestara.

Školovanje sestara početkom vjeka bila je određena prije svega razvojem medicine i dugo vremena ostaje na tom nivou.

Nastava je bila pretežno praktična i prožeta naprednim socijalno-medicinskim shvaćanjima.

Nakon položenog pripravnog i državnog ispita učenice su dobile diplomu sestre-pomoćnice socijalno-medicinskog smjera ili sestre bolničarke.

Diplomirane sestre u Hrvatskoj zapošljavale su se u antituberkuloznim dispanzerima Školskoj poliklinici ili Dječjem ambulatoriju. Osnivanjem zdravstvenih stanica u selima, čiji je zadatak bio suzbijanje i sprečavanje bolesti, te zdravstveno prosvjećivanje naroda, proširio se i djelokrug rada sestara. Sestre su bile prve zdravstvene učiteljice naroda. Socijalno-epidemiološkim ispitivanjima uzroka morbiditeta i mortaliteta utvrđuje se da je uzrok ne znanje, loši higijenski uslovi i loša prehrana. Da bi se selo zdravstveno prosvjetlilo, osnovani su 1927. godine higijensko-domaćinski tečajevi a prvi voditelj bila je sestra Štefanija Papailiopulos. u Zagrebu je 1930. godine osnovano Središte sestara za socijalno-higijenski rad.

Nakon završene škole za sestre pomoćnice, sestra Lujza Wagner obrazuje se u inostranstvu iz područja metoda rada sestara u preventivnoj medicini.

S povratkom u Zagreb, izrađuje prijedlog i nacrt rada Središta, sa svrhom da se objedine patronažne službe sestara.

Sestre Središta radile su na rješavanju zdravstvenih problema, ali su rješavale i socijalnu problematiku svoga područja (zbrinjavanje siromašnih, nezbrinutih staraca trudnica i djece).

Po uzoru na zagrebačko Središte takav oblik rada razvija se u Varaždinu, Osijeku i Sušaku. Središte sestara za socijalno-higijenski rad postalo je Centar za osposobljavanje patronažnih sestara i nastavna baza za učenice.

prve diplomirane sestre u bolnici zaposlile su se 1928. godine u Bolnici za zarazne bolesti u Zagrebu.

Bolnici su bile dodijeljene dvije sestre koje su poslije završene škole bile na studiju organizacije sestrinske bolničke službe u Beču i Londonu.

Zbog loše opremljenosti bolnice materijalom za njegu i rubljem radile su u teškim uslovima. Unatoč poteškoćama uspjele su požrtvovnim radom organizuju njegu bolesnika.

Bolnica za zarazne bolesti bila je do 1945. godine jedina bolnička ustanova u Hrvatskoj u kojoj su radile diplomirane medicinske sestre.

Za razliku od medicine, koja se razvijala na osnovi istraživanja, na području njege nije bilo istraživačkih radova, a nedostatak rezultata osjeća se sve do šezdesetih godina 20. vjeka. Razlog tome bio je malen broj obrazovanih sestara i nedostatak njihove profesionalne autonomije što je uticalo na njihovu orijentaciju prema «trenutnim radnjama», a eliminisalo interes za istraživački rad u sestrinstvu.

Zato se s pravom može reći da je glavno obilježje njege bolesnika bila njezina praktičnost i tehnička orijentisanost, posebno u stacionarnim zdravstvenim ustanovama.

osim spoznaja u području medicine na obrazovanje sestara djeluju sredinom 20. vjeka i druge spoznaje, posebno iz područja psihologije i sociologije te njihov holistički pogled na čovjeka.

Tu se nazire početak moderne, sveobuhvatne njege bolesnika.

Mijenja se «slika» razvoja njege bolesnika i sestrinstva kao «profesije».

Na međunarodnom nivou, a pod okriljem International Cooncil of Nurses diskutiralo se o važnosti i neophodnosti sestara u zaštiti zdravlja, položaju sestrinskog zvanja u razvijenom svijetu.

Nastoji se definisati njega bolesnika, zdravstvena njega, zvanje medicinska sestra i govori se o teoretskim osnovama njege bolesnika.

U SAD i Evropi njega se sve više «učvršćuje» kao samostalna disciplina, a kod sestara jača svijest o njihovom zvanju.

Zdravstvena njega orijentisana je prema zdravom i bolesnom čovjeku.

U našoj se zemlji savremena sestrinska praksa i metode rada grade i razrađuju na osnovi definicija same struke.

Sestre, kao nosilaci zdravstvene njege, pomažu ljudima u čuvanju zdravlja i zdravlja porodice. Obavljaju njegu kada je zdravlje narušeno, osposobljavaju ih u slučaju invalidnosti i o načinu korištenja preostalih sposobnosti za samostalan život, prenose znanja o njezi bolesnika na članove njihove porodice, a kada medicina ne može više ništa učiniti za bolesnika, olakšavaju mu patnje i pomažu u trenucima smrti.

Kao osnovnu metodu rada sestre su prihvatile proces zdravstvene njege.

Da bi sestra u svom radu mogla ostvariti zadane ciljeve i zadatke kroz proces zdravstvene njege, u kojem je naglašena orijentacija prema čovjeku štićeniku, potrebni su joj intelektualnost i obrazovanost, opšta i specifička znanja i autonomnost u radu.

NP 2006.

Sestrinstvo je pratilo putove razvoja medicine i bavilo se reagiranjem na promijenjene potrebe liječnika

1960-ih, pojavom procesa zdrav. njege, sestrinskih dijagnoza i brojnih teorija ZNj – dolazi do promjena u sestrinstvu, usmjerenosti prema pacijentu i do holističkog pristupa

Unaprjeđuju se znanosti i znanstvene discipline koje pridonose razvoju sestrinstva

Razvijena međunarodna suradnja i mogućnost razmjene informacija omogućava praćenje razvoja sestrinstva i struke *Sestrinstvo se koristi temeljnim znanjem iz medicinskih znanosti, biologije, fizike, društvenih i humanističkih znanosti, te znanjem iz sestrinske prakse

*Provode se istraživanja vlastite prakse i primjenjuju nove spoznaje

NP 2006.

5

*Prve teorije zdrav. njege govore o sestrinstvu i opisuju ga kao zbrinjavanje i tješenje

*Nove teorije imaju znanstvenu bazu koja se koristi sistematskim i holističkim pristupom – usmjerene su na pojedinca, obitelj i cjelokupnu zajednicu

Jedinstvena je uloga med. sestre pomagati pojedincu, bolesnom ili zdravom, u obavljanju onih aktivnosti koje doprinose zdravlju, oporavku ili mirnoj smrti, a koje bi obavljao sam kada bi imao potrebnu snagu, volju ili znanje

*Zadatak je med. sestre pružanje pomoći pojedincima, obiteljima ili skupinama kako bi ostvarili svoje tjelesne, mentalne i socijalne potencijale

*Sestrinstvo se okreće od bolesti ka zdravlju

*Ciljevi su unapređenje, održanje i preusmjeravanje zdravlja te pružanje potpore obitelji i osobi pri stresnim situacijama

*Značajna je i uloga med. sestre pri brojnim dijagnostičkim i terapijskim postupcima

Zdravstvena njega obuhvaća samostalno i suradničko zbrinjavanje pojedinaca svih dobi, obitelji, skupina i zajednice; zdravih i bolesnih, te u svim okruženjima. Zdravstvena njega uključuje unapređenje zdravlja, prevenciju bolesti i zbrinjavanje bolesnih, onesposobljenih i umirućih.

*Zbrinjavanje bolesnih •Zagovaranje potreba i prava pacijenta •Osiguravanje sigurne okoline •Istraživački rad •Sudjelovanje i utjecanje na oblikovanje zdravstvene politike •Menadžment •Edukacija

*Bijelo srce – univerzalni simbol sestrinstva

*Simbolizira brižnost, znanje i humanost, koji su uključeni u duh i posao med. sestre

*Bijela boja obuhvaća sve boje i predstavlja sestrinsko prihvaćanje svih ljudi

*Srce predstavlja humanost i središnje mjesto koje sestrinstvo zauzima u kvalitetnoj zdrav. njezi

“Zdravstvena njega je dijagnosticiranje i tretiranje reakcija na aktualne i potencijalne zdravstvene probleme (1980)”.

*Sestrinstvo se opisuje kao profesija koja pomaže ljudima da spriječe, ublaže ili razriješe probleme vezane uz osnovne ljudske potrebe

*Cilj je osposobiti ljude da potpuno iskoriste svoje mogućnosti i postignu najveću moguću neovisnost

*Je osoba koja je uspješno završila sestrinsko obrazovanje propisano zakonom ove zemlje *Položila je sve potrebne ispite za upis u registar i za dobivanje odobrenja za samostalno provođenje zdrav. Njege

*Pomaže osobama, pacijentima, oboljelima da dosegnu fizički, psihički i socijalni potencijal za normalno funkcioniranje u okruženju u kojmu rade i žive

*Promiče i održava zdravlje i sprječava nastanak bolesti

*Provodi i vrednuje ZNJ za vrijeme bolesti i rehabilitacije

*Promicanje zdravlja i sprječavanje bolesti

*Vraćanje zdravlja (ozdravljenje, oporavak), te pomoć bolesnima

*Pomoć pri ublažavanju patnji u stanjima teških i neizlječivih bolesti

*Samo kvalificirana osoba može provoditi sestrinsku praksu

*Opis sestrinskih poslova jedinstven je i zakonom je određeno tko može nositi naziv med. sestre

Sestrinske ovlasti su:

*obavlja sve zadatke opšte sestrinske djelatnosti-unapređenje zdravlja, prevenciju bolesti i izravnu njegu tjelesno i duševno oboljelih ili onesposobljenih ljudi

* Sestrinske ovlasti su:

*Obavlja zdrav. odgojne djelatnosti

*Djeluje u potpunosti kao ravnopravni član tima

*Obavlja edukaciju i nadzor med. sestara i pomoćnog osoblja za njegu

*Uključuje se u istraživačke aktivnosti

*Cijenjena profesija

*Jedinstvene kompetencije

*Nesebičan poziv

*Odgovornost

*Potreba za kontinuiranom edukacijom

*Poštivanje etičkih načela

*Sestrinstvo nadziru sestrinske organizacije

*Vrlo je važan u svim fazama sestrinskog rada

*Može biti terapeutski i profesionalan

*Usmjeren je ka postizanju pacijentovih potreba

*Med.sestra treba poštovati pacijentovu jedinstvenost i individualnost

*Znanje iz područja sestrinstva

*Kompetentnost da izvodi vještine sestrinske prakse

*Obvezno osiguravanje skrbi za bolesnika *Dostupnost kad god je bolesnik treba *Osiguravanje pacijentu da sudjeluje u donošenju odluka

*Razumljivo objašnjenje postupaka pacijentu *Slušanje i povjerenje.

* Podučavanje pacijenta

*Temelji se na holističkoj teoriji zdravlja i jedinstvu čovjekova bića

*Med.sestra cjelovito prikuplja podatke od pacijenta kako bi definirala dijagnoze, definira ciljeve i rješava probleme u suradnji s pacijentom

1.Cjelovitost – čovjek je integralno biće sa značajkama koje se ne mogu svesti na jedan njegov dio

2.Interakcija – čovjek neprestano sa svojom okolinom razmjenjuje materiju i energiju 3.Evolucija – ljudski životni proces teče jednosmjerno i nepovratno u određenom vremenu i prostoru

4.Identitet – određen je uzorima i organizacijom koji utječu na njegovu promjenjivost 5.Sposobnosti: apstraktnog mišljenja, govora

*Simbolizira moderno sestrinstvo

*Rođena je 12.05.1820. u Firenci, u bogatoj obitelji

*Stekla je bogato znanje iz grčkog, latinskog, matematike, logike, statistike, administracije, prehrane i javnog zdravstva

*1942. pokazuje zabrinutost za jad i patnju ljudi *Proučavala je stanje u bolnicama-prljavština, neugodan miris, sobe s 50-60 kreveta, prozori se nisu otvarali. Sestre su živjele, kuhale, spavale u bolnicama, često u istim sobama s bolesnicima

*1859.g. objavila je Notes on Hospital i 1860.g.– društvo postaje svjesno stanja u bolnicama *1854.g. odlazi u Krimski rat na zahtjev ministra rat Sidneya Herberta. Dolazi u Scutari sa 38 med.sr. i organizira otvaranje bolnica i sestrinski rad. Sanirala je higijenske prilike, bolnice opskrbila rubljem i hranom. Bolesne je odvojila od ranjenih i smanjila smrtnost sa 42% na 2% *Bolesnici su je nazvali Dama sa svjetiljkom jer ih je noću obilazila

NP 2006.

22 Florence Nightingale (1820-1910) *1859.g. objavila je Notes on Hospital i 1860.g.– društvo postaje svjesno stanja u bolnicama *1854.g. odlazi u Krimski rat na zahtjev ministra rat Sidneya Herberta. Dolazi u Scutari sa 38 med.sr. i organizira otvaranje bolnica i sestrinski rad. Sanirala je higijenske prilike, bolnice opskrbila rubljem i hranom. Bolesne je odvojila od ranjenih i smanjila smrtnost sa 42% na 2% *Bolesnici su je nazvali Dama sa svjetiljkom jer ih je noću obilazila

NP 2006.

) *1860. otvara školu za med.sr. u St. Thomas„s Hospital London, gdje se prve godine upisalo 15 sestara (morale su nositi uniforme) *Promovirala je sestrinstvo u profesiju, navodi da sestra treba njegovati bolesnika a ne čistiti okolinu, prati rublje, da mora biti inteligentna, navodi važnost kontinuirane edukacije

NP 2006.

Navodi da sestra mora pridonijeti ozdravljenju bolesnika i biti poštovan član radnog tima i poštovan voditelj. *Kaže da je potrebno voditi bilješke o bolesniku, potrebno je slušati liječnika vezano uz liječenje bolesnika, ali nadzor nad radom sestara mora imati sestra, a ne liječnik ili član uprave.

*Previjanje plikova, rana, opeklina i aplikacija obloga i manjih zavoja *Postavljanje pijavica *Primjena klizme *Masiranje tijela i ekstremiteta *Zbrinjavanje bolesne

osobe-pomoć pri kretanju, odijevanju, kupanju, hranjenju, ugrijavanju, sprječavanje i tretiranje

dekubitusa, mijenjanje položaja *Postavljanje zavoja, pravljenje zavoja…

*Sudjelovanje pri kirurškim zahvatima *Kuhanje zobene kaše, punča s jajima, pudinga i napitaka za oboljele *Provjetravanje i održavanje odjela čistim i svježim i po d čistoću svih predmeta i pomagala na odjelu *promatranje pacijenata: izlučina, iskašljaa, pulsa, kože, teka, stanja svijesti, disanja, spavanja, stanja rane, pojave osipa, gnoja, učinka dijete i lijekova *Zbrinjavanje rekonvalescenata

*narodni lik

*religijski lik

*uslužni lik

*Praznovjerje i čarolija

*Smatralo se da u bolesnu osobu ulazi zao duh *Bolesti su tretirali magovi/šamani *Upotrebljavali su purgative, emetike, dezodoranse, toplo/hladno, masažu i sl. *Edukacija se provodi po principu pokušaja i pogrešaka

*Sestrinske vještine razvijaju se intuitivno

Babilon

*Postoje zapisi o zdrav. ustanovama

*O pacijentima su uglavnom brinuli muškarci – položaj žena u društvu bio je nizak

*Higijena je bila vrlo razvijena – postojali su religiozni propisi o čistoći, nadzor nad vodovodima i čistoćom pitke vode, izolacija leproznih bolesnika

*Anatomija im je bila nepoznata

*Liječnici su bili svećenici – bolest su smatrali kaznom bogova

*Liječenje:

- čarolijom (obredi, nošenje čini)

- lijekovima (bilje, minerali, dijeta, klizme, zavoji, masaža, dobru osobnu higijenu)

*Medicina se počinje razvijati 3000 g.p.n.e. *Imala je religiozni karakter, najvažnii je bio Bog Tot

*Liječenjem se bave izučeni liječnici, svećenici i čarobnjaci

*Liječenje se provodilo u hramovima: odmor, rituali, molitve

*Egipat je bio najzdravija stara kultura

*Imhotep – najvažniji liječnik-vješt u arhitekturi i magičnim vještinama-nakon smrti proglašen je bogom

*Postojao je studij za liječnike 1 100 g.p.n.e. i škola za primalje sa dobrim znanjem anatomije i fiziologije

*Ebersov papirus – dugačak 20m, širok 30cm – opisane su srčane bolesti, angina, oteklina slezene, ženske bolesti, auskultacija, palpacija… opisano je oko 1. 000 recepata

*Hearstov papirus – opisuje kirurške metode i postupke (zavoje, repozicije, luksacije, zaustavljanje krvarenja).

*Papirus Edwina Smitha – opisuje liječenje rana

*Dva papirusa iz Kahuna – govore o veterini i ginekologiji

* Higijena i javno zdravstvo

*Stroga pravila vezana uz čistoću, hranu, vodu, vježbanje

*Kuće smrti (mrtvačnice)-građene su izvan gradova, balzamirali su leševe

*Prali su se prije ulaza u hramove, prije jela, odijevali su čisto bijelo rublje

*Zrak u prostorijama su čistili tamjanom *Poznavali su pilule i supozitorije, te dobre dijagnostičke i terapeutske metode

*Poznavali su više od 700 lijekova, upotrebljavali su flastere za male rane, tupfere, zavoje

*Izolacija bolesnih

*Govore da tijelom vladaju dvije sile – jang i jin; uvijek su suprotstavljeni ali se nadopunjuju

*Jang – aktivan, označava pozitivnu snagu, muško

*Jin – pasivan, označava negativnu snagu, žensko

*Zdrav. skrb je usmjerena na prevenciju *Umjerenost u svemu, čistoća tijela i odjeće, zdrava hrana

*Prvi su počeli cijepiti protiv velikih boginja *Dijagnostika se temeljila na bilu-opisali su 200 različitih vrsta bila

*Liječenje se provodilo u kući

*Shen Nung-kineski car, smatra se ocem kineske medicine. Uveo je akupunkturu kao metodu liječenja

*Poznavali su ljekovito bilje, efedrin kapi, liječili su puštanjem krvi

*Djelo “Materia medica” opisuje upotrebu morske trave koja je bogata jodom za liječenje gušavosti

*Kanon medicine – sadrži rasprave o anatomiji i fiziologiji

*Zdravstvenu praksu su provodili svećenici

*Većina znanja o medicini potječe iz Biblije – zapovijeda moralnu i fizičku čistoću

*Izvodili su kirurške zahvate

*Mojsijev zakonik – izoliranje osoba sa zaraznim bolestima

*Asklepije ( Eskulap) – bog medicine, liječio je travom, uz njega se vezuje štap ovijen zmijom

*Hipokrat – otac medicine, rođen 460 g.p.n.e poznato je 60 njegovih radova

*Naglašavao je holistički pristup

*Dao je opis mnogih bolesti koji se do danas nije promijenio, opis umirućeg-facies hipocratica

*Uveo je polaganje zakletve - Hipokratove zakletve