SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKI FAKULTET

GEOGRAFSKI ODSJEK

Seminarski rad iz hidrogeografije

Razvoj suradnje u Nilskom porječju

Jaka Ćosić

U Zagrebu, 17.12.2010. ak.god. 2010./2011.

Sadržaj

1. Uvod 3.

1.1 Države Nilskog porječja 3.

1.2 Tok rijeke Nil 3.

2. Stanovništvo 6.

3. Stanje država Nilskog područja 7.

4. Suradnja među državama 8.

4.1 Razlike među državama 8.

4.2 Razvoj suradnje 10.

5. Zaključak 12.

6. Literatura i izvori 14.

2

1.Uvod

1.1. Države Nilskog porječja

Nil je najduža rijeka svijeta, duga 6671 km i nalazi se na Afričkom kontinentu. Zajedno sa

svojim pritocima, Nil protječe kroz 9 država: Uganda, Sudan, Egipat, Burundi, Ruanda, DR

Kongo, Tanzanija, Etiopija i Kenija. Neke zemlje imaju samo mali dio porječja, dok se neke

nalaze posve unutar porječja. Svaka zemlja ima svoje potrebe, odnosno svakoj je zemlji voda

iz Nila potreban za različite potrebe i u različitim količinama. Iako kroz nju ne protječe Nil, za

Eritreju je dolina Nila jednako važna.

Pošto toliko zemalja ima pristup porječju Nila i svaka polaže pravo na njegovu vodu, znalo je

s vremena na vrijeme doći do sukoba među državama. Svaka je iskorištavala Nil na svoj način

i s obzirom na smještaj, nalazi li se uzvodno ili nizvodno, utjecala je na opskrbu vodom, ali i

okoliš, drugih država na istom području. Možemo reći da želja za postizanjem suradnje i

razumijevanja među državama Nilskog poriječja postoji već duže vrijeme, ali tek sa

promjenama u politici mnogih afričkih država u prošlom stoljeću javlja se i mogućnost

razvitka te dugo željene suradnje. Devedesetih godina 20.stoljeća, uz pomoć mnogih

zajednica, agencija i udruga, 10 zemalja Nila pokreće niz akcija za institucionalni razvoj koje

su učvrstile njihovu suradnju. Godine 1999. osnovan je The Nile Basin Initiative (NBI),

regionalno partnerstvo država Nilskog porječja koje su se ujedinile radi dugoročnog razvoja i

upravljanja vodama Nila. Tako prvi puta u povijesti 10 država nilskog porječja – Burundi, DR

Kongo, Egipat, Eritreja, Etiopija, Kenija, Ruanda, Sudan, Tanzanija i Uganda – rade zajedno

u borbi protiv siromaštva, potiču društveno ekonomski razvoj i promiču mir i stablinost u

regiji. Sve akcije NBI vođene su zajedničkom idejom država: ''ostvariti održivi društveno-

ekonomski razvoj kroz pravednu upotrebu, i ostvarivanje koristi od, zajedničkih izvora vode

Nilskog porječja'' (''to achieve sustainable socio-economic development through the equitable

utilization of, and benefit from, the common Nile Basin water resources'').

(www.worldbank.org)

1.2. Tok rijeke Nil

Najudaljeniji izvor Nila je rijeka Ruvyronza koja izvire u Burundiju. (Sl.1) Rijeka Ruvyronza

se ulijeva u rijeku Ruvuvu koja se dalje ulijeva u rijeku Kageru. Rijeka Kagera je najvažniji

pritok Viktorijinog jezera, a najvažniji odvirak joj je Viktorijin Nil koji je povezan s jezerom

Kyoga, a ulijeva se u Albertovo jezero. Iz Albertovog jezera na sjeveru istječe Albertov Nil i

protječe kroz sjevernu Ugandu te prelaskom granice, u Sudanu, postaje Bahr el-Jebel. Na

3

sjecištu sa Bahr el-Ghazal, Bahr el-Jebel postaje Bahr al-Abyad odnosno, Bijeli Nil. Bijeli Nil

se u Khartumu spaja sa Plavim Nilom u jednu rijeku, u Nil. Iako Bijeli Nil ima veće porječje i

opskrbljuje se vodom iz Viktorijinog jezera, donosi samo 28% vode jer dosta vode gubi na

ravnim, močvarnim područjima duž svog toka. Plavi Nil, ili Bahr al-Azraq, izvire iz jezera

T'ana, u Etiopskom gorju. Njegovi pritoci su rijeka Dinder i rijeka Rahad. Plavi Nil donosi u

prosjeku 58% vode te nosi više mulja i sedimenta nego Bijeli Nil. Najviše pridonosi za

vrijeme visokog vodostaja, do 68%, od lipnja do rujna, kada pada najviše kiša u Etiopskom

gorju, godišnja količina od 1 400 mm do 1 750 mm. Razlike između dva rječna režima vide se

u protoku vode, odnosno prosječnom mjesečnom protoku vode (Sl.2). Razlike između

maksimuma (listopad) i minimuma (veljača) za Bijeli Nil variraju od 1,4 mlrd m3 do 1,2 mlrd

m3, dok kod Plavog Nila variraju od 15,6 mlrd m3 u kolovozu do samo 0.3 mlrd m3 u travnju.

Zbog takvih velikih sezonskih variranja, za države tog područja bilo je važno smisliti način na

koji bi spriječili te, ponekad katastrorfalne, razlike u protoku između pojedinih razdoblja u

godini. Plan im je bio stvoriti nekakav rezervoar u kojem će se nakupljati voda tijekom cijele

godine, a daljnji protok te vode će se moći kontrolirati. Taj plan je uglavnom ostvaren

izgradnjom Asuanske brane. Još jedan važan pritok glavnom toku Nila je rijeka Atbarah koja

također izvire u Etiopiji. Spaja se sa Nilom oko 320 km nizvodno od Khartuma i donosi mu

oko 14% vode i velike količine sedimenta. Najviše pridonosi ljeti za vrijeme visokog

vodostaja, kišnog razdoblja u Etiopskom gorju.

U prosjeku, Nilom dnevno proteče oko 300 mil.m3. Nakon ušća Atbaraha, Nil teče do

Sredozemnog mora bez ikakvih pritoka. Od Khartuma do Asuana prelazi preko 6 katarakata.

Prije Asuanske brane, nalazi se umjetno jezero Nasser u kojem se nakuplja mulj kojeg nosi

Nil. 23 km sjeverno od Kaira, rijeka se grana na Rosettu (zapadna grana) i Damiettu (istočna

grana) koje tvore Deltu Nila, površine oko 22 000 km2. Rosetta i Damietta su nazvane prema

lukama na njihovom ušću u Sredozemno more. Prije izgradnje Asuanske brane, tu se taložio

mulj koji je stvarao plodno tlo u delti, a plavljenje doline je bilo nepredvidivo. Danas, većina

se sedimenta taloži u jezeru Nasser i to bitno utječe na plodnost doline i uzrokuje povećanu

slanost tla u Delti. Osim Asuanske brane, na Nilu se nalaze brane Roseires, Sennar, Owen

Falls.

4

Sl.1 Karta porječja Nila

5

Izvor: www.worldbank.org

Sl.2 Usporedba prosječnog protoka (m3/s) Bijelog i Plavog Nila

Izvor: www.fao.org

2.Stanovništvo

Unutar granica porječja živi prosječno 160 milijuna ljudi, dok sveukupno u zemljama koje ga

okružuju živi oko 300 milijuna ljudi. Stoljećima su ljudi bježali iz suhih dijelova kontinenta

na obalu Nila, što je odvelo do mješanja i razvoja novih kultura. Svake godine, muljeviti

nanosi Nila hranili su i obogaćivali tlo doline što je omogućilo razvoj poljoprivrede,

stočarstva i ribarstva. Danas je to područje koje karakterizira iznimno siromaštvo,

nestabilnost, nekontrolirani rast stanovništva i degradacija okoliša. Velika većina stanovništva

koje živi uz Nil, živi u ruralnim područjima i direktno ovisi o tlu i vodi kao izvorima

skloništa, prihoda i energije. Prema nekim istraživanjima UN-ovog Odjela za stanovništvo,

broj stanovnika uz Nil povećat će se za 61% do 2030., u najboljem slučaju, a u najgorem

slučaju povećat će se za 87%. Takav rast stvara veliki pritisak na prirodne resurse država, ali i

samog područja Nilskog porječja. Rast stanovništva na tom području potaknulo je vlasti da

počnu crpiti podzemnu vodu, osobito za potrebe kućanstava, i u ruralnim i urbanim sredinama

ne uzimajući pritom u obzir razinu vode na površini. U Egiptu podzemna voda čini 5% vode

koja se koristi, u Sudanu crpe vodu, najviše za kućanstva, iz vodonosnih slojeva ispod vada

(Gash, Howare, Nyala). Takvo crpljenje podzemne vode može poslužiti jedino za projekte

malih razmjera i za manja područja, dok gledano dugoročno, crpljenje podzemne vode ne bi

moglo održavati velike površine u slučaju suše ili nestašice vode. Podzemna voda u Egiptu

dolazi iz slojeva koji su obnovljivi, a obnavljaju se vodom iz Nila. Dakle, moguće je taj izvor

6

stalno koristiti, ali u slučaju zagađenja, on se više neće biti pogodan za korištenje. Najviše

onečišćenja dolazi od kućanstava i industrijskih postrojenja koji najviše i koriste tu vodu. Na

nizvodnom području, u Egiptu, oko 80 milijuna ljudi ovisi o vodi koja dolazi iz Nila, a pošto

su Egipćani koristili ovu vodu još prije više tisuća godina, Egipat smatra da ima prvenstvo

kada je u pitanju iskorištavanje vode iz Nila. Prema tome, najveći dio donjeg toka Nila koriste

industrijska postrojenja, kućanstva i poljoprivredna područja Egipta, ali i Sudana. U svojoj

politici, države Nilskog porječja često zaboravljaju da su svi ljudi koji žive uz Nil međusobno

vezani zajedničkim prirodnim resursom. Izvori vode koja se koristi za navodnjavanje i za

proizvodnju energije u hidroelektranama nisu nepresušni, ograničeni su, erozije uzvodno

utječu na sedimentaciju nizvodno, a poplave i suše ne prate državne granice. Zagađenost vode

je zasada na razini država u području Nila, a veća zagađenja, međunarodnih razmjera, se

mogu izbjeći preventivnim akcijama. (Simon A. Mason, 2003.)

U Etiopiji 84%, od ukupno 79 milijuna ljudi 2005., živi u ruralnim područjima i bave se

poljoprivredom, a rade na malim farmama gdje se neefikasno troši i uglavnom uzgajaju hranu

za vlastite potrebe.

3.Stanje država Nilskog porječja

Kao što je već rečeno, dva glavna izvora rijeke Nil su Etiopsko gorje i jezera u ekvatorskom

području. Zbog razlika u količini padalina, visini reljefa i zbog mnogih izrazito suhih i vrućih

područja kroz koje rijeka prolazi postoje razlike između Bijelog i Plavog Nila, u količini vode

koju donose glavnom toku, rijeci Nil. Na suhim i vrućim područjima dolazi do velikog

isparavanja, voda se gubi i u močvarnim dijelovima, tako da se oko 30% vode dobivene od

padalina izgubi prije nego što se uspije iskoristiti.

To je uglavnom problem nizvodnih država, Sudana i Egipta, koji su zbog svoje velike

ovisnosti o izvorima izvan granica država odlučili pokrenuti projekte za vlastitu opskrbu,

kojima bi stvarali rezervoare za nakupljanje vode iz rijeke i za lakšu regulaciju njezina toka.

Koliko bi Egipat bio ranjiv kada ne bi postojala Asuanska Brana, govori nam slučaj niskog

vodostaja rijeke, iz sredine 80-ih godina 20.stoljeća. Tada je razina vode u jezeru Nasser,

zbog čestih sušnih razdoblja, pala do te točke da su godine 1988. bili korak od gašenja turbina

brane, kada je napokon, u kolovozu pala kiša. Ranije, početkom 1980-ih dogodila se suša koja

je pak uzrokovala glad u Etiopiji i Sudanu, ali Egipat je bio zaštićen zbod vode u jezeru

Nasser. Osim očite važnosti brane, ovaj primjer govori koliko bi značenje za sigurnu opskrbu

7

Egipta, ali i ostalih zemalja, vodom imalo potpunije upravljanje vodom koje bi u tu akciju

uključivalo cijelo porječje Nila.

U Etiopiji se, s druge strane, nalazi izvor Plavog Nila bogatog vodom koji pruža Etiopiji

pravo da tu vodu iskorištava u potpunosti za svrhe vlastitog probitka. No, Etiopija, kao jedna

od najsiromašnijih zemalja svijeta, nema resursa kojim bi pokrenula projekte za bolje i

funkcionalnije iskorištavanje izvora Plavog Nila kao i kontroliranje količine zemlje,

sedimenta koje odnese Plavi Nil tijekom svoga toka kroz Etiopiju. Količina površine koja se

navodnjava u Etiopiji, 23 000 ha, puno je manja od moguće, 2,2 milijuna ha. (Tab.1). Kada bi

Etiopija iskorištavala izvor Plavog Nila tako što bi izgradila brane, Egipat više ne bi bio jedini

korisnik viška vode u vrijeme velikih plavljenja rijeke, jer bi se ona spremala i njezin tok bi se

regulirao na brani Plavog Nila. Iz ovoga vidimo kako je bitno uspostaviti pravedno i

funkcionalno iskorištavanje resursa kako bi se ciljevi svih zemalja ostvarili. Nemogućnost

dogovora može ići samo na štetu ljudi koji žive na tim prostorima. Iako je spor, postoji

obećavajući napredak u razvoju suradnje među državama.

Tab.1 Izvori vode, mogućnost navodnjavanja i površine koje se navodnjavaju u hektarima

(ha) na različitim dijelovima Nilskog porječja, u Etiopiji 1989.god.

Izvor: www.fao.org

4.Suradnja među državama

4.1 Razlike među državama

Kako bi se izbjegli sukobi zemalja Nilskog područja, važno je uspostaviti komunikaciju među

njima koja vodi suradnji, a suradnja vodi održivom razvoju. Kako bi uopće došlo do razvoja

nekakve komunikacije među državama Nila, mora postojati, za svakog sudionika, nekakva

korist i mora biti jednaka raspodijela moći. Naprimjer, Egipat ima ekonomsku moć, a Etiopija

kao uzvodna država ima geografsku moć. Prema tome, kako bi se postigla komunikacija,

suradnja i naposljetku razvoj tih područja, Egipat bi trebao ulagati u izgradnju uzvodno, dok

bi se Etiopija trebala fokusirati na umanjivanje negativnog učinka te izgradnje nizvodno.

8

Još se u 19. stoljeću javljaju dokumenti vezani za iskorištavanje Nila. Jedan od bitnijih

sporazuma iz 20.stoljeća je onaj iz 1959. između Sudana i Egipta oko raspodjele vode iz Nila

među dvjema državama. Raspodjela se temeljila na godišnjem protoku mjerenom na Asuanu

koje je iznosilo 84 mlrd m3, tako je 55,5 mlrd m3 pripalo Egiptu, a 18,5 mlrd m3 Sudanu, s

pretpostavkom da se 10 mlrd m3 gubi isparavanjem iz jezera Nasser (koje je tada bilo u

izgradnji). Etiopija se usprotivila sporazumu jer je smatrala da ona, kao vlasnik jednog od

izvora, zapravo ima prvenstvo kod iskorištavanja vode iz Nila. Godine 1997. Egipat joj je

priznao status najvećeg opskrbljivača i zatražio razrješenje problema.

Osim u geografskim razlikama, nizvodnom i uzvodnom položaju, države ovoga prostora

razlikuju se i po društveno ekonomskom razvoju. (Tab.2)

Osobe zaposlene u poljoprivredi čine 80 do 90% radne snage ekvatorskog dijela i istočnih

afričkih država, u Kongu i Sudanu čine udio od 70 do 75%, dok u Egipti im je udio 42%.

Postoje i velike razlike u naseljenosti pojedinih država. Dok ih je u Etiopiji i Egiptu preko 60

milijuna; u Ruandi, Burundiju i Eritreji ih je ispod 10 milijuna, a u ostaloj polovici više od 20

milijuna. Naposljetku, države se najviše razlikuju po svome gospodarstvu. Npr., dok u Etiopiji

BND iznosi 100$ u Egiptu je i do 14 puta veći, 1,490$.

9

Tab.2

Društveno

ekonomske

razlike država

Izvor: Alan

Nicol,2003.:

The Nile:

Moving

beyond

cooperation

(WHO i

UNICEF Joint

Monitoring

Programe

''Global Water

Supply and

Sanitation Assessment Report'',2000.)

4.2 Razvoj suradnje

Početkom 1990-ih osnovan je Tecconile koji je okupljao 9 država porječja Nila, Etiopija i

Kenija su bili promatrači. Glavna zadaća mu je bila pomoći razviti i sačuvati vodu Nila na

održiv način i odrediti koliko koja država ima prava na vodu iz Nila. To se proširilo na čitavo

porječje Nila i nastao je The Nile River Basin Action Plan (NRBAP), koji se ponovno javlja

tek 1999. kada je osnovan The Nile Basin Initative (NBI) uz pomoć Svjetske Banke.

Glavni ciljevi ove 'inicijative' jesu:

10

Država Stan.

Površina

u 1000

km2

Gustoća

naselje-

nosti

Rast

Stan. U

%

BND po

Glavi

BDP u

Mlrd

US$

Uganda 22 241 111 3 310 6.3

Tanzanija 33.7 945.1 38 2 280 9.3

Sudan 29.7 2505.8 12 2 320 11.2

Ruanda 8.5 26.3 345 2 250 1.8

Kenija 30.1 580.4 53 2.3 360 10.4

Etiopija 64 1104.3 64 2 100 6.3

Eritreja 4 117.6 41 3 170 0.6

Egipat 63.8 1001.5 64.1 1.8 1490 98.3

DR

Kongo 51.3 2344.9 3 3 n/a n/a

Burundi 6.8 27.8 2 2 110 0.7

Ukupno 313.9 8893.9 1016 23.1 n/a 144.9

- Razviti izvore rijeke Nil na pravedan i održiv način kako bi se osiguralo blagostanje,

sigurnost i mir za sve stanovnike područja

- Garantirati efikasno upravljanje vodom i optimalno iskorištavanje resursa

- Promicati suradnju i zajedničke akcije među državama članicama

- Boriti se protiv siromaštva i unaprijediti ekonomsku integraciju

Sl.3 Logo The Nile Basin Initiative (NBI)

Izvor: http://www.nilebasin.org/index.php

The Nile Basin Initiative je najvažniji korak u zajedničkom razvoju Nilskog područja.

NBI želi razvit rijeku, dijeliti bitne društveno ekonomske prednosti, unaprijediti mir i

sigurnost u regiji. Zajedničko upravljenje vodenim resursime, komplicirano je u bilo kojem

međunarodnom riječnom prostoru. U porječju Nila, ta suradnja je osobito teška jer je prostor

okarakteriziran nedostatkom vode, siromaštvom, dugom povijesti sukoba i nemira, i naglim

porastom stanovništva i potražnje za vodom. NBI je započeo dijalog među državama što je

rezultiralo prihvaćanjem zajedničke vizije: ''ostvariti održivi društveno-ekonomski razvoj kroz

pravednu upotrebu, i ostvarivanje koristi od, zajedničkih izvora vode Nilskog porječja'' (''to

achieve sustainable socio-economic development through the equitable utilization of, and

benefit from, the common Nile Basin water resources'').

NBI se sastoji od Vijeća Ministara koje se bavi svim poslovima i problemima vezanim za

vodu iz Nila (Council of Ministers of Water Affairs of the Nile Basin, Nile-COM), Tehničke

savjetodavne komisije (Techincal Advisory Committee, Nile-TAC) i Tajništva (Secretariat,

Nile-SEC).

Današnji uspjeh NBI-a leži u njegovoj primjeni načela supsidijarnosti, ili upravljanju

područjem na najnižem mogućem nivou, što se manje odluka mora donositi i što manje ljudi

sudjeluje u njihovom donošenju to će suradnja biti olakšana.

11

NBI je razvio dva pomoćna programa djelovanja: program za istočni Nil (The Eastern Nile

program) i program za ekvatorska jezera Nila (The Nile Equatorial Lakes program) čija je

zadaća da sve dogovore na visokim političkim razinama i dogovore o društveno ekonomskom

razvoju provedu u djelo.

Program za istočni Nil je investicijski program egipatskih, etiopskih i sudanskih vlasti pod

okriljem NBI-a. Program vodi Vijeće Ministara istočnog Nila, sastavljenog od ministara

zaduženih za vodu u tri zemlje istočnog Nila, i od tima stvorenog od tri tehnička tima tih triju

država. Zadaća programa je postići suradnju na terenu u svrhu smanjenja siromaštva,

ekonomskog rasta i prokretanja degradacije okoliša

Program za ekvatorska jezera Nila ima zadaću iskorijeniti siromaštvo, unaprijediti ekonomski

rast i doprinijeti očuvanju okoliša u ekvatorskoj regiji jezera Nila. On nadgleda provođenje

svih organiziranih pomoćnih planova razvoja i promiče zajedničke projekte među državama i

projekte unutar samih država koji su povezani sa nastojanjima za pravedno, zajedničko

iskorištavanje izvora vode u Nilskom porječju. Ovaj program uključuje 6 zemalja sjevernog

dijela Nilskog porječja – Burundi, DR Kongo, Kenija, Ruanda, Tanzanija i Uganda, kao i

zemlje nizvodnog dijela Nila – Egipat i Sudan.

5.Zaključak

Nil je najduža rijeka svijeta i zajedno sa svojim pritocima bitan je za opskrbu vodom,

proizvodnju energije za države koje ga okružuju. Porječje Nila okružuje ili čini 10 država –

Uganda, Sudan, Egipat, Burundi, Ruanda, DR Kongo, Tanzanija, Etiopija, Kenija i Eritreja.

Svaka zemlja ima svoje potrebe, odnosno svakoj je zemlji voda iz Nila potreban za različite

potrebe i u različitim količinama. Unutar granica porječja živi prosječno 160 milijuna ljudi,

dok sveukupno u zemljama koje ga okružuju živi oko 300 milijuna ljudi. Osim u geografskim

razlikama, nizvodnom i uzvodnom položaju, države ovoga prostora razlikuju se i po

društveno ekonomskom razvoju. Danas, područje Nila i njegove doline, karakterizira iznimno

siromaštvo, nestabilnost, nekontrolirani rast stanovništva i degradacija okoliša.

Velika većina stanovništva koje živi uz Nil, živi u ruralnim područjima i direktno ovisi o tlu i

vodi kao izvorima skloništa, prihoda i energije. Bitno je uspostaviti pravedno i funkcionalno

iskorištavanje resursa kako bi se različiti ciljevi zemalja ostvarili, dok bi nemogućnost

uspostavljanja dogovora išlo na štetu ljudi koji žive na tim prostorima. Iako je spor, postoji

obećavajući napredak u razvoju suradnje među državama. Pošto toliko zemalja ima pristup

12

porječju Nila i svaka polaže pravo na njegovu vodu, znalo je s vremena na vrijeme doći do

sukoba među državama. Kako bi se izbjegli sukobi zemalja Nilskog područja, važno je

uspostaviti komunikaciju među njima koja vodi suradnji, a suradnja bi trebala voditi održivom

razvoju. Kako bi uopće došlo do razvoja nekakve komunikacije među državama Nila, mora

postojati, za svakog sudionika, nekakva korist i mora biti jednaka raspodijela moći.

Devedesetih godina 20.stoljeća, uz pomoć mnogih zajednica, agencija i udruga, 10 zemalja

Nila pokreće niz akcija za institucionalni razvoj koje su učvrstile njihovu suradnju. Godine

1999. osnovan je The Nile Basin Initiative (NBI), regionalno partnerstvo država Nilskog

porječja koje su se ujedinile radi dugoročnog razvoja i upravljanja vodama Nila. NBI je

započeo dijalog među državama što je rezultiralo prihvaćanjem zajedničke vizije: ''ostvariti

održivi društveno-ekonomski razvoj kroz pravednu upotrebu, i ostvarivanje koristi od,

zajedničkih izvora vode Nilskog porječja''

Glavni ciljevi NBI-a jesu:

- Razviti izvore rijeke Nil na pravedan i održiv način kako bi se osiguralo blagostanje,

sigurnost i mir za sve stanovnike područja

- Garantirati efikasno upravljanje vodom i optimalno iskorištavanje resursa

- Promicati suradnju i zajedničke akcije među državama članicama

- Boriti se protiv siromaštva i unaprijediti ekonomsku integraciju

The Nile Basin Initiative je najvažniji korak u zajedničkom razvoju Nilskog područja i najviše

obećava. Unaprijedio je komunikaciju među državama i potaknuo ih je na razmišljanje o

budućem razvoju cijelog tog područja.

13

6.Literatura i izvori:

Alan Nicol,2003.: The Nile: Moving beyond cooperation

http://www.unesco.org/water/news/newsletter/160.shtml (20.10.2006.)

Simon A. Mason,2004.: From conflict to cooperation in the Nile basin

http://www.unesco.org/water/news/newsletter/160.shtml (20.10.2006.)

http://www.nilebasin.org/index.php

www.geographic.org

http://www.photius.com/countries/egypt/geography/

egypt_geography_nile_valley_and_delt~9.html

http://hr.wikipedia.org/wiki/Nil

http://www.unep.org/training/downloads/toolkit/4.3%20-%20Case%20Study%201.pdf

http://www.unesco.org/water/news/newsletter/160.shtml

http://www.fao.org/

FAO Waters, 2005.: Irrigation in Africa in figures http://www.fao.org/corp/google_result/en/?

cx=018170620143701104933%3Aqq82jsfba7w&q=irrigation+statistics&x=0&y=0&cof=FO

RID%3A9&siteurl=www.fao.org%2Fcorp%2Fstatistics%2Fen%2F#968

http://www.worldbank.org/

Josip Riđanović,1993.: Hidrogeografija, Školska knjiga, Zagreb

14