Recenzije i prikazi - hrfd.hr · Moj prikaz će stoga više prostora dati upravo takvim sadržajima kritične, »polićevske« filozofije odgoja. »Odgoj i obrazovanje?!« – prvo

Recenzije i prikazi

Milan Polić

Činjenice i vrijednosti

Biblioteka»Filozofskaistraživanja«,HFD,Zagreb2006.

Dasunašeodgojneinstitucijeumnogomeza-starjele, dapače često atavistički parazitirajuu nepromišljenom ideologijskom horizontu,činjenicajekojubiselakomoglobraniti.Odpredškolskog, vrtićkog pomaganja valjanomrazvojumladeduše,domentorskogvođenjadoktorskog studijskog istraživanja, postojemnogobrojnipromašajiipogreškekojeupra-viluostajuneproblematizirane.Inercijaine-stručnostčešćisunoštomislimo.Upitamolisesamoonovozavršenimučiteljima(-icama),svatkotkoneštoznaopraksinašegškolstvapred aporijama je, s obzirom na nesrazmjerizmeđuočekivanogiostvarenog:štosedoga-đasnjima,željnimakvalitetnaradaipriličnodobro pripremljenima za nastavu, da kadapređupragoveškolskihzbornicapostanuuto-pljenici umulju inercije starijih generacija?Odnadobudnihstudenatadomladihušutka-nihbeskičmenjakaobičnojevrlokratakput:pokušaji konstruktivne kritike unaprijed suosuđeni na propast; kao da je jedino rješe-njezapromjenuklimeuhrvatskomškolstvusmjenageneracija.Nokadabisamoočajavaliu ovakvim »mračnim« perspektivima našerealnosti,nebibilomjestazakritičkomišlje-nje odgoja. Stoga, nad problemima društva,svijetaiodgojauskladusastarimijošuvijekživimSpinozinimpoticajem,netrebamože-ljetinitiplakatinitismijatise,negorazumjeti.Utomenamzasigurnomogupomoćistudijeautoračijuknjiguukratkopredstavljam.Nova knjiga Milana PolićaČinjenice i vri-jednostidjelojeuglednoghrvatskogfilozofa,piscabrojnihznanstvenihistručnihčlanaka,te nekoliko knjiga koje se mogu čitati kaoizvanrednerasprave,aliikaoudžbenici.Upo-znatiuvaženogprofesoraPolićakroznjego-vetekstoveznačisusrestisesnečimštovrlomalorenomiranihionihdrugihfilozofakod

nas ima: jasnoću,zanimljivost ikritičkiduhkoji problematizira uobičajenosti, razotkrivazamke ideologije u različitim odjelovljenji-ma.Ukolikosnjimfilozofija odgojakodnaskonačno ne zadobije dignitet, činimi se daje onda ovdje još uvijek loša disponiranostkonstelacije misaono-političko-kulturno-od-gojnih mogućnosti. Ta suvremena »filozof-skadisciplina«danas iuHrvatskoj,doduše,imasvojemjestousveučilišnimprogramima,premda taj kolegij ponegdje drže pedagozi,štojepitanjekakovaljanezakonskeodluke,njihove kvalificiranosti da svojim znanstve-nim instrumentarijemzadovoljavajuće riješeproblem vrijednosne i spoznajne podvoje-nosti odgoja, ali možda i djelomično odrazstanjadafilozofinisudovoljnozainteresiranizaposvećivanjeodgojnojproblematici.Vje-rojatnojeproblemutomeštosekodtemati-kepromišljanjabîtiodgojavrlolakomožetenaćiumisaonomprostorusonustranuhinje-ne hermeneutičke dubine, gdje je potrebnobiti eksplicitan o raznim oblicima sadašnjihotuđenja, koja perpetuiraju kvazi-božanstvadanašnjice–državu,naciju,ideologiju,zdravrazum,itd.Izbogtogaovakveknjigedjelujuprosvjetiteljski,automejevjerojatnorazlogpodcjenjivanja njezine problematike od di-jela »strožih filozofa«, koji nisu disponiraniza promišljanje pojma paideia. Premda ovaknjigarazlažepunovišetemaododgojnete-matike,upravojeunjojključzasagledavanjesvegaočemujeturiječ.Mojprikazćestogaviše prostora dati upravo takvim sadržajimakritične,»polićevske«filozofije odgoja.»Odgojiobrazovanje?!«–prvojepoglavljeknjige, a u njemu se dotiču povijesni i pro-blemskipristupi.Tradicionalniseodgojteme-ljionaneupitnostiodgojnogautoriteta, teseponačelu»slušaj-pamti-ponovi«perpetuiralapostojećastvarnost.Suvremeniseodgojdo-gađausvijetuukojemznanjatakorećizasta-rijevajusvakodnevnoičinisekontraproduk-tivnim stavljati naglasaknapukopamćenje,paseinsistiranasposobnostiistraživanja,ne-prestanom učenju i stvaralaštvu.Okrenutostbudućnosti ikritičkomišljenje(onokojera-zlučujeipropituje)stogasuglavneodrednice

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA108God.27(2007)Sv.4(971–998)

Recenzijeiprikazi972

današnjegodgojnoguvidadanijeprimjerenovišeoddjeteta-učenika-odgajanika tražitidanešto tek prihvati; riječ je o primarnosti sa-mostalnogshvaćanja.Umjestoautoritativnogpristupa,trebapodupiratirazvojodgajaniko-ve osobnosti, potrebu za samoostvarenjem,koristiti metodičku raznovrsnost u razvojuuvjetazaprobuđenjemučeničkekreativnosti.Dakle,suvremenanastavnaiodgojnaparadi-gmaglasi:»sustavnoistraži-kritičkipromisli-stvaralački primjeni«. Umjesto poslušnosti,vrijeme je za razvoj osobnosti; puko pošti-vanje zamjenjuje promišljeni uvid u sadržajpodukeipravoučenikadarazložnoprosuđujeoistinosnojivrijednosnojodrživostiponuđe-nogsadržaja.Učeničkovježbanjeusamostal-nomprikupljanjuiistraživanjupodatakasličiznanstvenom istraživačkom radu. Primarnajeotvorenostzanovoinastavnikovostručnoznanje,metodičkoumijećeinaprostovoljazadrukčijimpristupomupodučavanju.Vrlo često je, prema Poliću, nerazlikovanjeodgojaigojidbenemanipulacije.Potonjezna-či da se djetetu pristupa na način da ga sepodredinekojizvanjskojmusvrsi,kojojonotrebaposlužiti.Tojeinstrumentalizacijazbogostvarenjanekogunaprijedpostavljenogciljakojegkvazi-odgojitelj–zapravomanipulator–želi.Važnojeostvaritinekudruštvenopo-željnu ulogu, a ne pripremiti odgajanika dasam sebe oblikuje, dostigne autonomnost iostvarisekaoosoba.Tradicionalnipedagoškipristupuosnovijeusmjerennaprošlo,auto-ritetučiteljabio jeneprikosnoven,primarnojerazvijanjekolektiviteta.Onikojisuuspjelirazvitivlastitostinoveprostoreslobode,oči-glednosutomoraličinitisuprotstavljajućiseodgajateljimaiborećiseprotivnjihzasvojuosobnost.Trebaloseodmaknutiod»normal-nog«ili»prirodnog«,promijenitiuobičajenoiodvažitisezapustolovinudrukčijeg,zaslo-bodu.Istinskijeodgojjošjedinomogućkaostvaralaštvo,jersesuvremeničovjekumjestogotovih odgovora mora osloniti na sposob-nostkritičkogpromišljanjastvarnosti,procje-njivanjemogućihpovijesnihsmjeranjaiizna-laženjeizvornihrješenja.Kakobisetoostva-rilo,valjabitiodgojenizadokolicu,tvrdiseu članku »Osobnost i dokolica«, tekstu kojirazotkrivauobičajenoneshvaćanjetogpojma.Dokolica(grč.schole–štojeietimologijskisrodnosriječi–škola)nijebesposlica(terminkojiodričenešto–bitibezrada,ilibezposla)negovrijemezanešto,pravasloboda,stvarnosamoodređenjeilisamoostvarenje.Besposlenmožebiti svatko, adokolanmožebiti samoonajtkozasamodjelatnoostvarenjevećimanekemogućnosti.U dobu svođenja čovjekanasredstvou funkcijikapitala,njegovadje-latnostmorabitikorisnainečemuslužiti,pajeipojam»slobodnovrijeme«mišljentekkao

podlogaradu.Imamoslobodnovrijemedabisevraćalinekomradu,riječjeodvijestraneistog otuđenja.Međutim, dokolica je onkrajrada i pretpostavljene radne koristi. Ona jeiznadstanjaukojemuječovjektekpukirad-nikilipotrošači,kaotakav,samodiotržišnogmetabolizma. Zato, tvrdi autor, treba djecuodgajatizaslobodukojaćesekasnijepoka-zatikaoslobodnadjelatnost,azanjusetrebaosposobiti. Njegove stvaralačke moći trebapoticatiipodržavatiuvremenuoslobođenomprinuderada.Djecatrebajunavrijemenaučitidokoličariti,jerćeinačepostatijedinoradniciilibesposličari,kojikadneradeneznajuštobisasvojimvremenomuprisilikonzumeriz-maštodiktiranoveradnecikluse.Svojim mišljenjem možemo biti sukladnionome što se u nekoj zajednici očekuje odnas, ili seod togaodmicati, tvrdi seučlan-ku »Divergentno mišljenje u suvremenomobrazovanju«.Odpočetkaživotakonvergen-tno(priklanjajuće)mišljenjepokazujesekaopodrazumijevajućiobrazacnašegformiranja.Usvojiti određene obrasce nekih zajednica–biloobiteljskih,nacionalnihilistručnihza-jednica,npr.–činisenužnimuvjetomdase(p)ostane njihovim članom.Autor kroz ne-koliko zanimljivih primjera pokazuje kako,sdrugestrane,postojipotrebaizadivergen-tnim mišljenjem, pristupom koji odstupa odpostojećihmisaonihpravilaiuuspostavljenired unosi nered. Takovo je mišljenje svoje-vrsna ludost, iščašenje uobičajenosti, ali iotvaranjenovihmisaonihvidika.Upovijestisu čovječanstva mnogi autentični mislioci iizumitelji proglašavani slaboumnima, jer suponudilitezekojesubileusuprotnostisdruš-tvenouobičajenimpredrazumijevanjima,npr.LouisPasteur,NikolaTesla,CharlesDarwin,CharlesFourier i dr.Za divergentnomišlje-njezapravosvjedočisvakistvaralačkičin,apopularanjeizraz»brainstorming«,kojimseoznačava bujica divergentnih misli, iz čegatreba profiltrirati nove pristupe za drukčijesagledavanjeproblema.Problemsdivergen-tnimmišljenjem jestu tomešto senemožesustavnooblikovatiiplanskirazvijati.Možegasejedinopoticatiipodupiratidaseautono-mnorazvija,otvaratinoviprostorza»ludost«nakojojsetemeljistvaralaštvo.»Povratakprirodi!?«–naslov jedrugogpo-glavlja s tri članka posvećenih ekološkojproblematici.Glavnaidejačitavogpoglavljajest da probleme ekologije treba sagledati udimenzijipovijesnogmišljenja.Tokonkretnoznači da treba promisliti zašto je ekološkoobrazovanje isključivo vezano za prirod-nu grupu predmeta, posebno uz biologiju, aizbjegavaseosmišljavanjenjegovamjestaunastavi povijesti. Pritom, ne nedostaje nam,naravno, historije ekologije, nego ekološ-



kogpristupa u historiji, ekohistorije, budućije, tvrdi autor, cjelokupna povijest u osnovitijek kulturne preobrazbe čovjekova okolišau svijet, u kojemu čovjek kao djelatna svi-jest jedino i jestmoguć.Naivni su i opasniromantični pozivi »povratka prirodi«, jer bidonje najprijemoglodoći ukolikoneuspi-jemo prevladati ekološku krizu, kada bi sevučjaprirodačovjekaunekombellum omni-um contra omnespokazalastravičnijomnegoikaddosad.Također,kvazi-intelektualnimsepokazuju i pokušaji ukazivanja na nedosta-tak moralnog odgoja, budući da velika ve-ćina nas ima ekološki ispravnu vrijednosnuorijentaciju. Ono što nedostaje jest ekološkipromišljenijeobrazovanjenaosnovikojegbimoglisvrsishodnijedjelovati.Bezpovijesnogpristupa u ovome neće semoći dospjeti dokvalitetnihrješenja.

»Unastavipovijestiučiseoizgradnjipiramida,ve-likihnaselja,Kineskogzidaitd.,aliseništanekažeotomekakojeKineskizidutjecaonakretanježivo-tinjaiprehrambenelancekrozkojeseprepriječio.NekažeseništaoBabilonuiliRimukaokulturnomodificiranimprostorimazabiljeiživotinje,kaonio tomekakosuvelikekoncentracije ljudiunjimautjecalenaširenjemikroorganizamainapromjeneodnosameđu organizmima i skupinamaorganiza-ma.NastavapovijestinezaboravljaizgradnjuSues-kogkanala,alizaboravljamigracijeorganizamaizIndijskogoceanauSredozemljeiobratno,štojezamnogevrste bilopogubno.Nastavapovijesti spo-minjeotkrićepenicilina, aline i reakcijumikro- imakro-organizamananjegovuupotrebu.Unastavipovijestiponajvišesegovorioratovima,alineionjihovimutjecajimana razmnožavanje štakora. Ilimoždaopromjenamakojesuuekosustavuizazvalipokusiatomskimoružjem.«

Ovakvinasprimjerimoguzaistaosvijestitidaseupitamoštomitozapravoznamoodoga-đajima koje nas velike naracije u klasičnimškolskimpredmetimapodučavaju,jernamiz-mičemnoštvorelevantnihpristupa.Itobibiojedanodargumenataonužnostiinterdiscipli-narnih istraživanja, ovdjekonkretnopovezi-vanjasuradnjehistoričaraiekologapriizradinastavnihplanovaioblikovanjuudžbenika.»Pravaiprividnastvarnost!?«– treće jepo-glavljeknjigeukojemseproblematizirasampojam stvarnosti. Riječ je o tri teksta, odkojihdvana zanimljivnačin analizirajupo-jam‘kaosa’,fizikalno,spoznajno,povijesno.Ukoliko je moguće ukratko izvući glavnutezuoovome,riječjeopokušajudasekroznavedeni termin ponovno traga za suodno-som činjenica i vrijednosti, ali i izvorištemkreativnostiuljudskomumu,kojikadstvaraneštonovoizlaziizpodručjapostojećegredauneštonovo–kaos.TosupriličnozahtjevneraspraveukojimasusugovorniciKantiHe-gel,fizičariEinsteiniHawking.Trećaraspra-va,»Ovirtualnomistvarnomnaprimjerutzv.

‘virtualne stvarnosti’« dosta je pristupačnijaširemkrugučitateljstva,stezamašto(ponov-no)podrivajunašauobičajenapredrazumije-vanjapojmovaifenomena.Važnostračunalaikomunikacijsketehnikeuopćedanasjeogro-mna,ausvijetukojibeztogavišenemože,olakosetvrdidapojam»virtualnastvarnost«treba prevesti/shvatiti kao prividnu ili lažnustvarnost. Bolji izraz za to je, smatra autor,kiber stvarnost(cyber-reality).Stvariukiber-prostorunisuproizvodhalucinacije,aakosuračunalno proizvedene i podržavane, to neznačidasubitnorazličiteodmnoštvastvariukonvencionalnoj stvarnosti.Dapače, izmeđutihdvijustvarnostipostojisličnostutolikoštosuuobaslučajanašaosjetilapodraženane-čimštojepopretpostavciizvannašesvijesti,te našaosjetila određujuoblik i druga svoj-stva opažanih predmeta. Stvar je elementar-ne zablude smatrati kako je konvencionalnastvarnostupravotakvakakvomjedoživljava-mo–neovisnoočovjekuinjegovimspoznaj-nimsposobnostima.Sobziromnato,možesereći da sveza kiber-stvarnosti s uobičajenimrazumijevanjemelementarnestvarnostizaistapostoji.Svetoupućujenapotrebupozornijegmisaonogpristupasamorazumljivimshvaća-njimapojmovamodernogživota.»Etika i demokracija!?« – ideološke tvorbe imanipulacija ljudima glavni su poticaji zatričlankauovompoglavlju:»Državaiškol-stvo«,»Voljazavlastkaoetikaidemokraci-ja«i»Radnici,seljaciipoštenainteligencija«.Odnosdržaveiškoleumnogomejeposredo-van,naime,sjednestranedržavajezaintere-siranazasvojeodržanje,atonužnouključujeibriguokodruštvene,kulturneimaterijalnereprodukcije, u čemu je školstvo važna ka-rika.Međutim, ona kroz škole želi i nadzornadmladima,odgojposlušnihidobropripre-mljenihzausvajanjevladajućihsvjetonazor-skihperspektiva.Današnjijeproblemutomešto školagubivažnostu smisluustanovezastjecanje znanja, a primarno je razvijanjestvaralačkih mogućnosti čovjeka. Razvitakkritičkogmišljenjamože biti nepovoljan zavladajući režim, te premda je neophodanzaprivredni ikulturni razvojzemlje,možebitiusmjereniprotivpolitičkogrežima.Stogajeistinska demokratska vlast u svojoj smjenji-vostiibrizizastvaralačkepotencijalemladihnajuvjerljivijasobziromnatokakvoškolstvotreba.Bilobidobrokadabisemogloprozri-jetibarglavninuideološkihobrazacakojimase perpetuira manipulacija. Ono što autor uovompoglavljutakođerraščlanjujejestkrin-kaetikekaoideologijevoljezavlast,kojajeuobičajenopopulariziranananačindavlastitamoralna načela bivaju prikazana općim isti-nama i univerzalnim zahtjevima. A najveći



manipulatormožebiti»inteligencija«,kojajeuslužbiraznovrsnihprikrivenihoblikauprav-ljanja drugima: religioznih, kvazi-odgojnih(gojidbenih),političkihiekonomskih.»Umjesto čete uvježbanih vojnika čije jeodržavanjeskupoineproduktivno,akojićeljudeprisilitidačineovo iliono,mnogo jejeftinije iučinkovitijeunajmitinekoliko in-telektualacakoji će te ljudeuvjeriti dadra-govoljno, čak poletno, učine ono što se odnjihočekuje.«»Ravnopravnost spolova!?« – završno je inajprovokativnije poglavlje u nizu tekstovakojimajenamjeradovoditiupitanjezdravo-razumskagledišta.Zaštoravnopravnostspo-lovanijemoguća,štojezapravotranseksual-nost,kojijerascjepunamadublji–kulturniiliprirođeni,zbogčegasunekispolnoeman-cipatorski pokušaji upitni, transseksualnost,emancipacija žena – njezine mogućnosti izablude, neka su od pitanja koja autor raz-matra bespredrasudno, u skladu s vlastitimpregnućemdanastvarigledadrukčijeibudesvoj. Završni pasus zadnjeg članka u ovojknjizi,»Rodudekonstrukcijiirekonstrukcijispola«među najupečatljivijim je upravo posugeriranoj karakteristici, te ga navodim ucijelosti:

»Valja se stoga upitati nije li došlo doba zbiljsketransseksualnosti. To jest spolnosti koja neće bitiutrpanaudva jadnaobrascaukojimamalokomemožebitiudobno,ikojaseljudimanećenametatikao njihovo temeljno obilježje. Ne bi li konačnotrebaloprestatisvoditiljudenaspoloveiuimerav-nopravnosti provoditi spolnu homogenizaciju? Jerveć je priroda čovjeku omogućila više od toga, aonsi jesamkaokulturnobićeotvorioinovemo-gućnosti.Stoga,umjestodanekibudu‘jednakijioddrugih’, bilo bi bolje da nitko zato što je drukčijivišenebudediskriminiran.Atoznačidaborbazaravnopravnostdvajuspolovanikakonemožezami-jeniti borbu protiv opće diskriminacije. Svoj spolodreditću jasamako,kadaikakojabudemhtio.Jeronoštosumiodrediliprilikomrođenjabilojenaosnovionogaštosuvidjeli,alizarsenevidiidaSunceizlazinaistokuizalazinazapaduiakojetosamoobičanprivid«.

Željko Senković

Ivan Cifrić

Bioetička ekumenaOdgovornost za život susvijeta

Pergamena,Zagreb2007.

Knjiga Ivana Cifrića podijeljena je u dvijeveće cjeline. Prvi dio, naslovljen »Kultura isvijet«,obuhvaćadvijeteme:Bioetičkaeku-mena i Bioetička edukacija za novi svijet,dokdrugi,opsežnijidio,naslovljen»Čovjeki susvijet«, obuhvaća teme:Odgovornost zaživot–bioetičkikontekst;Odnospremaživo-tu–biocentričnaorijentacija iOdnospremasusvijetu–pravosusvijetanaživotičovjeko-vipostupci.Udrugomdijeluknjigeprikazanisu rezultati i interpretacija empirijskih istra-živanja.Knjiga jesamaposebizanimljiva ipristupačna širem krugu čitatelja, pogotovosvimaonimakoji sepitajuoživotu ionje-govu smislu. Granice znanja vjerojatno nepostojeilisu,akopostoje,zanasnepoznate.Sdrugestrane,našejeznanjeograničeno,čo-vjekkaoracionalnobićejednostavnoneznainemožeznatikolikomože(spo)znati.Teh-ničko-tehnološkinapredakpostavljaprednasmnogobrojneizazove,prijesvegaonjegovojsmislenostizaživot,teomogućojbiotehno-loškoj prijetnji. Tako pitanje života postajeozbiljna tema za budućnost kojom se baverazličiteprofesije.Iovajeknjigapokušajdo-prinosatojtemi.Prvi, teorijskidiopokušavapomiritikulturuiprirodu(naturu).Utomkontekstusamoseposebinamećepitanjeorijentacijskogznanjakojemožepomoćiuprosudbiprimjeneznan-stvenogznanja iponuditiodgovoreopostu-panjupremaživotuitoudobaglobaliziranja,socijalnoekološkekrizeipotrebenovogpro-svjetiteljskogdjelovanja.Bioetičkaekumenabilabiprocesnastajanjaekološkogprosvjeti-teljstva21.stoljeća.Bioetičkapitanjavrlosukompleksnaizadi-ruumnogapodručja,tetakostvarajuzahtjevzanovim»ekološkimciviliziranjem«.Utomokviruautorspominjetemeodrživograzvoja,legitimacijske krize znanosti, promjenu pa-radigme (ovo stoljeće je stoljeće ekologije),pitanja globalnog uništavanja okoliša, seku-larizacije (a u tomkontekstudeficit ‘orijen-tacijskog znanja’ u tehničkoj kulturi i novimoment koji aktualizira pitanje (bioetičkog)‘pluriperspektivizma’).U razdvajanju kulture i prirode pojavio sečovjek kao subjekt, dok je priroda postalaraspoloživiresurs,štojerezultiralopotpunimobezvrijeđenjemiobeščašćenjemprirode.Utakvojsituacijivećspomenutoorijentacijsko



znanjemoženaspovestikrozrazličitekulturei društva s različitim ekumenama i subeku-menama,dosasvimnovebioetičkeekumenekoja se nudi kao rješenje i predstavlja intri-zičnuvrijednostživota(čovjeka,ne-ljudskihbića,auširemsmisluiekosustavaikultura)imnogimkulturamazajedničkabazičnaetičkanačela.Pritombioetikaimaulogudaeduka-cijom,odgojem iobrazovanjem,govoromopluralizmu,teučinkovitošću,prevladajazili,boljerečeno,konflikt izmeđubiotičkeikul-turneekumene,uzaktivnosudjelovanjesvih– od institucionalno edukacijskog sustava,prekomedijadopoduzeća,civilnogdruštva,sindikata, Crkve… Pred čovjeka se postav-ljaju (dva) pitanja: što učiniti s biosferom ikakosespasitiodmogućekatastrofe.Gledeprvogpitanjajednojeodmogućihrješenjaiglobalna bioetika, dok je odgovor na drugostvaranjekolonijenanekojdrugojplanetiiliizgradnjasvemirskepostaje.Bioetičkoieko-loško pitanje postaje pitanjem opstanka čo-vjekaisvijeta.Napredakjeučiniodasenekiljudinaodređeninačinpostavekaogospodariivladarisvimanamdanogplaneta(spregapo-litikeiekonomijetebiznisa),kojisuzabora-vilinatemeljnemoralneodrednice.Napredakjepostaonovazagonetkakojutrebariješiti.UHrvatskojse razvioprvoekološki,azatim ibioetičkidiskurs.Uslijedsvihmodernizacijaipromjenâ,počevšiodindustrijalizacijeiur-banizacijepadotranzicije,isvihpredložakazakulturušto ih jesvakaodnjih imala,na-staojeprvipoticaj,doksedrugirazviokrozsocijalno ekološku problematiku. Svoj supoticajdaliipolitikaiznanost–itoznanostkojauključuje filozofiju i teologiju.Ekološ-kidiskursuHrvatskojkasniojeuodnosunasvjetskeprocese,doksebioetičkiveomabrzouklopioioblikovao,priključujućisebioetič-kimtendencijamausvijetu.Bioetičkomdis-kursuuHrvatskojpriključilasusesociologij-skaistraživanja,pričemujeistaknutdoprinosupravoautoraoveknjige.Drugi dio knjige, izrazito empirijski, zapo-činje s temom odgovornosti za život, što jepitanjekojeumodernodobapostajesveaktu-alnije.Čovjekjesvečešće,kakokažeautor,uprocjepuizmeđukonformizmanaračunpriro-de,najednojstrani,iodgovornostizasavživisvijet, na drugoj.Ako tome dodamo i novo‘carstvo’ koje se nadvilo nad svijet (SAD)kaonekadRimsko i koje se postavlja iznadsvihpravaivlasti,jasnojekakosemoratraži-tinačinezanadvladavanjeovakvekomplek-snesituacije.Svečešćeseoživoturaspravljadvosmjerno:kaokvalitetiisvetostiživota,štoovisiopristupubilokrozznanstvenoistraži-vanjebilosciljemetičkogutemeljenja.Ciljjeistraživanjaautoraprezentiratimišlje-nja studenata o čovjekovoj odgovornosti za

život, utvrditi postojanje faktora na instru-mentu»odgovornost zaživot«,pokazatipo-vezanost tih faktoras rezultatimapercepcijenekihbioetičkihpitanja(statusljudskogem-brija,eutanazija,kloniranje,darivanjeorgana,genetičkiinženjering),teutvrditipovezanostfaktora sa sociodemografskim obilježjimaispitanika.Postavljenajejednageneralnahi-potezatenekolikoposebnih.Glavnahipotezapolaziodpodjelenadvijeskupineispitanika– jedna prihvaća odgovornost za život kaoodgovornostsamozaživotčovjekainjegovevrste,adrugaprihvaćaodgovornostzaživotproširenunasavostaliživot(živisvijet).Po-stojeidvijeorijentacijeupercepcijiodgovor-nostizaživot:»samozaljudskiživot«(antro-pocentrična) i»za savživot« (biocentrična).Ove su dimenzije povezane s dimenzijamabioetičkih pitanja te sa sociodemografskimobilježjima.Ucijelom istraživanjupokazalosemnoštvo zanimljivosti te značajnih pozi-tivnihinegativnihpovezanosti.Uzprimjetnerazlikeustavovima–ovisnoospolu,studijuigodinistudija–činisedarezultatiukazujudanepostojiijasnapodjelana‘antropocen-triste’i‘biocentriste’prilikomsvakodnevnogponašanja.Prikazanoistraživanjemožezasi-gurnobitiodpomoćiudaljnjemistraživanjubioetičkihpitanjainjihovuboljemrazumije-vanju.Autorsepozabaviojošjednimkompleksnimpitanjem,pitanjemodnosapremaživotu.Bio-etičkiproblemnepodrazumijevasvakiodnosprema životu, nego onaj koji se promatra ukontekstuprimjenekriterijaetičnosti.Pritomjespecifičnaulogasociologijeupogledunabioetikuibioetičkuorijentaciju.Nedvojbenoje da empirijska istraživanjamogu pokazatine samo stavove imišljenja građana nego ipozadinu i oblikovanje takovih mišljenja.Ovoseistraživanjeusmjerilonaživot,zajed-nicuživotaibiocentričnostukontekstuodno-sa prema životu. Postavlja se niz bioetičkihpitanja i pokušava istražiti kakav je odnosstudenata prema njima. Pritom je polazišnahipoteza da postoji biocentrična orijentaci-jameđustudenti(ca)mapokojojvećina imapozitivanodnospremaživotukaovrijednosti,što je analizom rezultata i potvrđeno.Autorističe da drugi istraživači mogu i drukčijekonceptualizirati svoje istraživanje. Kao štose u prvom istraživanju ukazalo na razlikudvajusustavaživotaidva»tipa«odgovorno-sti,takoseiuodnosupremaživotupokazujudva komplementarna sustava razumijevanjaživota, a time i vrednovanja života: prvi ječovjekov život (kultura, odnosno društvo),a drugi je »život prirode« (ne-ljudska živabića)kaoosnovnapolazištapercepciježivota.Timesepotvrđujetvrdnjadaseodnospremaživotu u socijalizacijskom procesu formira



kao dvojaki odnos: odnos prema čovjeku iprema »ostatku« svijeta. Poštovanju životasklonijisuispitanicikojipreferiraju»biocen-tričnu odgovornost«, autonomiji prirode oniskloniji »antropocentričnoj odgovornosti«,zaštiti života relativno su skloniji ispitanicikoji preferiraju »biocentričnu odgovornost«,aonikojismisaoživotanalazeuvjeriuBoga,»ekocentrično«suorijentirani.U trećem istraživanju govori se o odnosupremasusvijetu.U tomsekontekstuspomi-nje kako je danas aktualno da svatko tražisvojaprava i stalnosežali.No,akosvi tra-žesvojaprava,zaštoihnebi imaleiživoti-nje?Međutim,akosupravapridržanasamočovjeku, zaslužuju li ih životinje? I tako semožebeskonačnoraspravljatiorazličitimfi-lozofskim,teološkimilipravnimstajalištimaopravuživotinja.Sociologpristupadrukčije:pokušava akceptirati empirijske činjenice oživotu i ugrožavanju prirodnog okoliša i natemeljunjihgovoritio»pravuprirode«iline-kihoblikaživotauprirodi.Pritomautorna-vodikakoseopravimaživotinjarazmišljalovećudevetnaestomstoljeću:Engleska1822.godinedonosiprvizakonozaštiti životinja,uNjemačkojse1837.osnivadruštvozaza-štitu životinja, prva Deklaraciju o pravima životinjadatiraiz1978.,akasnije(1990.)jedopunjena.Autor ističe ida jedanasvisokaugroženostne-ljudskihvrsta:gotovo40%životinjskih i30%biljnihvrsta. IuHrvatskojovopitanjepostajesveaktualnije,no jošuvijek jemaloempirijskih istraživanja.Predmetovogistra-živanjanijepravojedinkenaživot,negopra-vo vrsta na život.Autor navodi tri teze kaoosnoveistraživanja:tezaobiološkomegalita-rizmu–životinjskevrsteimajujednakopravokaoičovjek, ilibarunačelujednakaprava,druga teza je da čovjek ima veća prava odživotinjskihvrsta – tezakulturnog, odnosnoantropološkogekscemptionalizma,dokjetre-ćatezadasvakavrsta(uključujućiičovjeka)imapravonaživotkolikosisamaizboriinanačinnakojitoumijeuodnosunadrugevr-ste–tezaborbevrstazaopstanak.Pokušalose doći do podataka koliko je svaki od na-vedenih teorijskih pristupa ispitanicima pri-hvatljiv.Usamomistraživanjuodnospremabiljnim i životinjskimvrstamakonkretiziranjeprekočetirirelacijeukojimačovjeknalaziuporištepoticajuzabriguoživotinjamaibilj-kama,koje suujedno inačelazačovjekovoponašanje: etičnost, utilitarnost, emotivnostisituacija.Središnjatemaistraživanjabilaježivot,pasuprikupljenamišljenjaispitanikaodvapitanja:Imajuliživotinjejednakopravonaživotkaoičovjek?;Kojisumotivičovje-kove brige i postupaka prema životinjama ibiljkama?

Najvećinaglasakispitanicisustavilina jed-nakopravočovjeka i životinjskihvrsta.Na-dalje, najviše njih smatra čovjekovom etič-komdužnosti njegovodnos premabiljkamai životinjama. Veća je sklonost ‘jednakostipravanaživot’ svihvrsta, ‘etičkojdužnosti’i‘emotivnosti’premaživomsvijetukodonihispitanika koji prihvaćaju »odgovornost zasav život«, »poštovanje života«, »ekocentri-zam« i»alternativnu religioznost«.Za razli-kuodnjih,onikojiprihvaćaju»odgovornostsamo za ljudski život«, »antropocentrizam«(i»kršćanskovjerovanje«),značajnosuvišeskloniprihvatitidačovjekimavećaprava,ilidaimajupravasvionolikokolikoseizboretedačovjektrebapostupatipremasusvijetuovi-snoodkoristiodnjegaiovisnoosituaciji.NakrajujeuočenokakosepripadniciKatoličkobogoslovnogfakultetaznačajnorazlikujuodstudenatasdrugihfakulteta,pogotovosMe-dicinskogiStrojarskog.Možemo reći da je uslijed pomankanja em-pirijskih istraživanja bioetičkih pitanja ovaknjigapravipoticajzadaljnjatakovaistraži-vanja,aliiznačajanizvorinformacijazaonekojiseteorijskibavenjima.Nespornojekakoseisamaovaistraživanjamogujošdetaljizi-ratitebisetakomogaodobitijošboljiuviduproblematiku.Isamautorsvjestanjedabiseistraživanjemogloproširiti ikakobiseunjegamogleuključitiinekedrugemetode,aliipogledi.Usvakomslučaju,knjigaćedobrodoćisvimakojisenabilokojinačinbavebio-etičkimpitanjima,auvjerensamkakoćebitizanimljivaiširemkrugučitatelja.

Mile Marinčić

Jasenka Kodrnja (ur.)

Rodno/spolno obilježavanje prostora i vremena u Hrvatskoj

Institutzadruštvenaistraživanja,Zagreb2006.,345str.

Dekonstruiratimitorodnojneutralnostipro-storovremena načelno znači poduhvatiti sedvajuzadatkakoji–samonaizgled–stojeuantagonističkom odnosu, ili, još zaoštrenije,uodnosukontradikcije.Očemuseradi.Na-ime, s jednustranunalazimoseuhorizontuvječne ontologijsko-ontičke hijerarhije bića,asdrugustranuseutjelovljujemouzbiljske



ikonkretnepojave,hodamomeđuzbiljskimbićima (»pa« inekoga spola/roda)uvreme-nu iprostoru.Tako,dovoditivječniporedakstvariupitanje,dirati»nedodirljivo«,svidjelosetonekomuiline,znači,poredostalihpo-stupakakritikemetafizike,suočitiiovajmit,naime, o hipostaziranju neutralnosti roda uprostornomvremenjenju,sasvojimstvarnimslučajem.Natajnačinimamodvijeslikekojesesamonaizglednepoklapaju–nosećaide-ja univerzalnoga u temeljimametafizičkogai stvarno prisutna reduciranost takve opće-nitosti – akoje ipakbespredmetnopočivajuna istim, posve posebnim temeljima, bilo uslučaju reduciranosti bića koja upućuje nalažnuiklimavupredstavumetafizičkeinjezi-neantropologijskeapsolutizacije,ilizbiljskudruštveno-političku patrijarhalnost. Samo uslučaju istovremenoga zahvaćanja tih obaju»sfera«bića i njezinihpatrijarhalnihosnovaistinskipostavljamopitanjeoslučajučovjekainjegovuzbiljskomprostoro-vremenovanju.Pred nama je primjer koji se lovi ukoštacupravostime–dovodiupitanjekonzekvencesamorazumljive(alinikakouspjele)rodnene-utralnostivremenaiprostoračijakonstrukcijanije nastupila odjednom i »tek tako«;mit otojkonstrukcijisvojekorijenedugujemetafi-zičkoj,kozmologijskoj,mitologijskoj, teolo-gijskoj pretpostavci »vječne« prirode stvari.Natajnačin,uvjetnogovoreći,zbornikRod-no/spolno obilježavanje prostora i vremena u Hrvatskojprimarnuintencijukritikeznanosti,pa time povijesti i kulture uopće, ostvarujedvjema metodologijama – teorijsko-kvalita-tivnomanalizomisociologijsko-empirijskimpristupom–temeljećisenakriticiparadigmeaktualnoga hrvatskog prostorovremenova-nja kojudefinira, rječimaurednice zbornikaJasenke Kodrnje, »izražena patrijarhalnost,religioznost i volja za moći«. Pokušajmo unastavkupogledatikoje je tematskesupstra-teZbornikaokojemujeovdjeriječobradilotrinaestautorica.1

Uprvomeredu,riječjeodvjemaključnimte-mama–dakako,prostoruivremenu–prikaza-nimaučetirimapoglavljimana345stranica.Prvim poglavljemsenaznačujemetodologijarada, hipoteze i ciljevi istraživanja, kojimasepristupakonkretizacijiprostoraapotomivremena koji se – posve neuobičajenimpo-stupcimazanjihovoanaliziranjeiproblema-tiziranje–kontekstualizirajuspolnim/rodnimznačajkama kojima su bitno određeni; timsepostupkomrelativnostprostoraivremenarelativizira i iz aspekta spola/roda. Spome-nutakonkretizacijaprostorapostiglasevećudrugome poglavljugdjesuprikazanirezultatiistraživanjaoprisutnostiženaunazivljuhr-vatskihulica,trgovaispomenika.Dok treće poglavlje, onoovremenuurodnom/spolnom

horizontu, analizira Hrvatski opći leksikon(LZMK, Zagreb 1996.), četvrto poglavljeZbornikaupućujenabrojznanstvenica,filo-zofkinjaiumjetnicazastupljenihuspomenu-tom eminentnom Leksikonu. Četiri osnovnapoglavljapratiodgovarajućiSažetak uredni-cekojimzaključujeniz»djelatnih«primjenakoje slijede iz opravdanih i argumentiranihteza pretpostavljenih na početku rada. Nasamomekoncu,Zbornikprilaže iispisprvihdesetženaimuškaracaupisanihuLeksikonusnajvišeznakovaizrazličitihpodručja»čo-vjekova«stvaralaštva–umjetnosti,znanosti,povijestiipolitike,filozofije,arhitektureisl.Slijedinampokazatištojedonijeloistraživa-njepojedinogatematskogsupstratasvakogodčetirijupoglavljaištosekonzekventnoiznjihdadezaključiti.Uvodnimse»konceptualizacijskim«poglav-ljem–poredbitnihmetodološkihnapomena– Jasenka Kodrnja i Gordana Bosanac po-duhvaćaju i sadržajnihkoncepcijskihzadaćarada, čime ovo istraživanje predstavljaju ikontekstualiziraju nizom opservacija i teo-rijsko-filozofijskihdoprinosarodnoobilježe-nogaprostorovremenovanja.Tako seosnov-nim trima tezama nalaze sljedeće tvrdnje:(a) prostor i vrijeme nisu rodno neutralnekonstrukcije; (b) simboli koji se upisuju upovijest indikatori su spolne/rodne moći; i(c) simbolikakojaslijedi izhijerarhijemuš-koga i ženskog spola/roda također upućujena indikatore rodne/spolnemoći. Nastavlja-jući se na teme i zaključke rezultata istraži-vanjadruštvenogapoložajaumjetnicaštogaje JasenkaKodrnja provela 1998./99. god.,2autorica će, uvjetno govoreći, sličnim idej-nimpolazištempristupiti i tekstu»Djevojkaiduga«,ukojemparadigmatskiizlažesimbo-likuvremensko-prostornihkoordinatazarod-no–CarolePatemanbirekla»alternativno«– čitanje prostora i vremena.Dakako, to senajbolje očituje u filozofijskim tumačenjmaprostoraivremenakojisepresijecajusautori-činimmitologijskimparalelama,putemkojih(posveoriginalno)dekonstruirametafizičkoimitskoodređenje(ženske imuške)prirode imoćikojaiznjeslijedi.Utomsmislu,tvrditće autorica, kraljevi, vojskovođe, istaknutiumjetnici, znanstvenici, itd., svoju legitima-cijumoćicrpeiustarimbogovima,kreatori-mastvarnosti,počevšiodKronosakaobogavremenaiGejekao»zemaljske«boginjepro-stora.Tomgrčkomdihotomijomstvarasedis-tinkcijakojasezadržaladodanas–vrijemesevežezamuškaraca,aprostorzaženu,stimedabi,podvlačiautorica,valjalodobroispitatiparadokszašto ikojimpostupcima–naime,silovanjemmajkepažene–vrlouskoroZeuzpostaje»zakonodavac«ivrhovnivladarvre-mena i prostora. Tom se grčko-mitološkom



simbolikom pokazuje da »odjednom« ženaprestajebitikreatoricomisastavnimdijelomcjeline »javnoga« prostor-vremena. Slično,kontekstom pripovijetke Dinka Šimunovićai temomdjev-ojčice (upozorujući na leksič-kisadržajkorijena-djev- udjev-ojkaidjev-ica) koja želi postati dječak, prikazano jerazličitovrednovanjemuškaracaižena,čimeje naznačen okvir za mnogovrsna tumače-nja vremena i prostora iz filozofijsko-rodneperspektive. Kritikom linearne konstrukcijepovijesti–history–kojasetemeljinaAristo-telovoj antinomiji potencijalnost-ozbiljenje,Hegelovuprotokutročlanomarhitektonikomsustavainjegovoj limitacijikadjeupitanjuozbiljenježenekaodjelujućega»subjekta« iHeideggerova prioriteta budućnosti, ukazalosenacirkularnu idejuvremenaukojemeg-zistirapriroda.Timejeautoricaukazalainaekofeministički pristup prirodi i na cikličnokonstruiranjevremenamogućekaoherstory.U prilogu »Odsutan prostor žene. Povijest,javnost i svijet«,GordanaBosanac razložilaje problem prostora – inače fundamentalniproblem feminističke teorije gotovo nepo-novljivo prikazan u Vlastitoj sobi VirginieWoolf,pa inastanovitinačinveć iuutopi-jiGrad ženaChristinedePizan–dakako,u»prostornom«odnosuprivatneijavne»sfere«života.Osnovnakonstatacijaautoricesastojiseutvrdnjioodsutnostiženaizpovijesnogaprostorasvijetaukojemjejedinomogućeoz-biljitividljudskeegzistencijekaovanjskost,društvenost,javnost.Timesuženelišenemo-gućnosti ostvarenja totaliteta ljudskoga bićakao onoga koje je dano kao istovremenostintimnoga – unutrašnjeg – privatnog i onogvanjskog–ili,riječimaHabermasa,»otvore-nog«–bivstvovanja.Takoće»ženauodsut-nom prostoru te cjeline participirati u muš-komdostignuću svijeta kaoda je to i njenodostignuće,umuškojvoljikaoda je injenavolja«(str.57).Problemliberalističkeparadi-gmeprivatno-javno–naglašenooznačenjošu »prvomvalu« liberalizma JohnaLockea iteoriji društvenoga ugovora 17. i 18. stolje-ća,paondaiu»drugovalnoj«varijantiJohnaStuartaMilla–pokazatćeseposveneprevla-danim i u svojoj suvremenoj varijanti ultra-minimalne države neoliberalizma. Mada jeMill,ipak,načiniobitaniskorakkadjeriječo»podređenostižena«,isamdaljetvrdida»že-namanedostajesmisaozapravdu«(istaknu-laBosanac, str. 66), ali neuopće,već samostoga jeronekaopojedincinemaju iskustvojavnoga života. Lockeova nešto konkretnijakonstatacijaomuškarcimakaojačimaispo-sobnijima–pastoga»konačnaodlukamorapripastimuškarcu«–posvedobijanaznače-nju ako razmatramo postavke suvremenogapatrijarhalizmakojiseispoljujeuvidumoći

iposjedovanjavlasništva.Pozicijaženaupri-vatnojsferi/prostoruživota,tvrdiG.Bosanac,obilježenajeznačajkamaosjećajaialtruizma,azadobivanjemoćispecifičnojezapolitičkidiskurs. Stoga se autorica ovdje poduhvaćadekontrukcijetihodvojenihsferaživotaiuka-zujekolikojekaraktertedihotomijeprividan,iluzija;tasudva»prostora«itekakopatrijar-halnomeđupovezanaibio-političkiregulira-na–(kontrolaobiteljskihženskih»tijela«kaoprivatnihpaondaipolitičkihtijela).U drugom poglavlju rezultati istraživanjapotvrđujudruguhipotezu.Analizomnazivljaulicaitrgovanauzorkuod6.280ulica,premapopisu dobivenomodDržavnoga zavoda zastatistiku2001.,pokazaloseda,kadaseradio upisivanju osobnih imena u javni prostor,riječimaautoriceKodrnje, »rodni/spolni od-nosjesasvimasimetričanipokazujeizrazitudominantnost muške komponente i margi-nalnost ženske (95% muških i 5% ženskihupisanih osobnih imena)«. Rodno/spolnoiščitavanjeovogaslučaja,nadalje,ukazujenato da sumuška imena u 100% slučaju geo-grafski smještena u središnje gradske ulice,dokseženskasmještajuuperiferneulicegra-da.Ovajproblemneupitnoupućujenapitanjeverifikacijeautoriteta(znanja)jer,primjerice,berlinskislučajpokazujedajeulicaHannahArendtsmještenaustrožicentar, što jeopetindikativno, budući je ona jedna od rijetkih»verificiranih« ženskih slučajeva u povijestifilozofije, pa isto tako i jedina (!) upisanafilozofkinja u Hrvatskom općem leksikonu.Posve zanimljivo, koristeći koncept Frede-ricaJamesonaokognitivnommapiranjukao»mentalnojmapidruštvenog i globalnog to-talitetakojusvinosimosvudsasobomusvo-jimglavama«(str.109)–akojiposuđujeodpod-discipline urbanoga prostornog planira-nja–SanjaKajinićkvalitativnoanaliziraspo-menikeugraduZagrebu,imajućiprimarnouvidurodnuzastupljenostnjihovih»tema«.Zarazlikuodmuškihskulptura,kojetematizira-justvarnemuškarce,uslučajužena,oduku-pno14,1%spomenikapovezanihsaženskimrodom, samo 5 spomenika za svoj predmetuzimlje stvarne žene. U »Dodatku 1. i 2.«priloženjepopissvihženskihimuškihspo-menikautrenutku2005.godinekoji,također,zaključujenaasimetrijuureprezentacijimuš-kogaiženskogaroda.Trećesepoglavljekoncentriranaprešućiva-nježena injezino isključenje izmogućnostibivanja »subjektom«. Ovo poglavlje o vre-menu ukazuje na marginalizaciju žena kadjeriječoupisivanjuonihuspješnihuspome-nutomu Leksikonu; to, dakako, ne znači daone nisu uspijevale, isti je problem znatnoslojevitijiiuprvomseredureferiranapatri-jarhalnimodelverifikacijevidljivei»javne«



uspješnosti kao i autoriteta uopće.Leksikonupućuje i na problem prikazbe svijetamuš-karcakaouniverzalnoga,navlastitoizrazlogajerseisamLeksikonnazivlje»općim«.Takoćetauglednainstitucija,naimeLeksikograf-ski zavod Miroslava Krleže, spomenuti tek7,1%žena pored dominantnih 92,5%upisa-nihmuškaraca.Timejeitrećatezapotvrđena,zaključuje Jasenka Kodrnja: »muški se rodkaokonstruktor isubjekt linearnogvremena(…)usvojedjeloupisuje,pasurezultatikojiseiščitavajuočekivaniindikatorisimboličkerodne/spolnemoći«(str.315).Tako,primje-rice,atribut»ženski«nećeimatinatukniceoženskimpokretima,ženskompismu,ženskimstudijima ili ženskompravu – feminizam jeopisantekujednojrečenici,doksu,primjeri-ce,subkultureopisanesasedamdopedestre-dova–veććenavestisamojednunapomenuučetiriretkaitoonuo»ženskimbolestima«.»Kanonskeosobe«–uzkoje seveženacio-nalno,kulturnoipolitičkoznačenje–uprvo-mesuredumuškarci,konkretnije,uLeksiko-nu jeodnjih30opisanih snajviše znakova29muškaracai1žena.Značajkajekanonskihžena da su one sakralni i djevičanski likovi(svetice) – nesumnjivo, broj jedan pripadaDjeviciMariji–mitski likovi(antičkebogi-nje)ilipakkraljice,kojimajetajpoložajbiopripisan podrijetlom – što opet upućuje načinjenicuda je ženamau tomsmislunapre-dovanjebiloonemogućeno.Sažetogovoreći,čak183ženskamitskalika,1filozofkinjai1arhitektica.Možesereći,sjednustranusto-je osvajači, političari, kraljevi, diktatori, a sdrugusakralnežene,djeviceionetekizmit-skogasjećanja.(Dakako,posvejeindikativnodauovom,ipak,svjetovnomLeksikonuprvoidrugomjestozauzimajuIsusKristiAlojzi-jeStepinac!).Pored togakontekstualiziranjavremena,uovompoglavljuautoricaJ.Kodr-njaćegovoritiionekimterminimaizteorijerelativnostikojasemogurodnointerpretirati,napose u primjerima »svjetlosnoga rodnogstošcavremena«itrima,tj.četirima»strijela-mavremena«StephenaHawkinga.Četvrto poglavlje, naslovljeno kao »Znan-stvenice, filozofkinje, umjetnice«, pokazatćeudevetvrlozanimljivihprilogakakostojistvar s upisivanjem žena u tim područjimaljudskogastvaralaštva.Naime,kadjeriječotimpodručjimadjelatnosti–štogajevećpri-kazalaMirjanaAdamovićuprethodnompo-glavlju–uHrvatskome općem leksikonunaj-višesepišeoknjiževnosti,apotompovijestiipolitici,znanosti,likovnojumjetnosti,glazbiikategorijikojasenazivlje»ostalo«.Opetsepokazujedasudjelatnostiukojimasuženeupravilunajzastupljenijeposvesporedne(baletiples,kazalište,film,primijenjenaumjetnost,glazba),ilipakukategoriji»ostalo«.Toupu-

ćuje na bitnu vezu pripisanoga statusa ženekaodrugogarodainižipripisanistatusspo-menutihdjelatnosti.Kritikom patrijarhalnosti, androcentrizma ieuropocentrizma ovo istraživanje navodi nesamo na pitanje jedne (nužne) reevaluacijesadržajaiinterpretacijeznanja,povijesti,jezi-kaikultureuopće,većnaglašujeisvojprimi-jenjeniaspekt.Insistiratinadokidanjurodnepristranostiuinstitucijiznanjaiobrazovanjautotalitetu,ujavnomprostoruivremenu,teučinitiženevidljivimsubjektima,promijenitisadržajijezikkadasepišeoženama,istaknu-tivažnostidoprinospokretaženatijekompo-vijesti,senzibiliziratiznanostiširujavnostovažnosti rodnog/spolnog aspekta simboličkeprezentacijeprostoraivremena–teksunekipraktički aspekti što ih ova knjiga sugerira.Govoreći o verificiranju izvora znanja kojiseprividnodajekaoopći,pritomzahvaćajućisamo muškarca, i konstruirajući vremenskikanon koji reproducira samo prostorno jav-nogmuškarcakaoafirmiranogsubjekta,kaoipritomtvrditidajata»predstva«trajnaine-promjenjiva,istoještoirećidasetakva»ne-promjenjiva« prostorno-vremenska strukturamožepredvidjetiubudućnosti.Atojošuvi-jeknismoustanju;naime,iprirodavoliraditinepredvidive skokove. Stoga, predstoji namdadjelujemoi iskušavamosamisebeuvijekkaomogućnostkojanesmije inemožebitiprije zadana. Samim time, napušta se jednamonističkadefinicijasvijeta iuprviseplanpostavljasvijetoslobođenponavljanja,mno-govrsan i različit, koji čovjeku, ovoga putakaocjelini,postajeizuzetanokvirprostorno-vremenskogadjelovanja,temeljennavlastitojslobodi.

1Autorice radova su: Jasenka Kodrnja, GordanaBosanac,SanjaKajinić,MirjanaAdamović, IvanaRadić, Mirna Cvitan Černelić, Ljiljana Kolešnik,ŽeljkaVukajlović,NailaCeribašić,LadaČaleFel-dman,MajaĐurinović,LjiljanaGvozdenovićiDi-anaNenadić.

2RadiseoknjiziNimfe, Muze, Eurinome. Društve-ni položaj umjetnica u Hrvatskoj,Alinea, Zagreb2001.;također,možesegovoritiostanovitomkon-tinuiranombavljenjutimpredmetom,budućidajeovojknjiziprethodilaiknjigaUmjetnik u društve-nom kontekstu,ZavodzakulturuHrvatske,Zagreb1985.

Ankica Čakardić



Elvio Baccarini

Moralna spoznaja

IzdavačkicentarRijeka,2007.

ElvioBaccariniširojječitateljskojpublicipo-znatijikaodonedavnipredsjednikHrvatskogdruštvazaanalitičkufilozofijuikaosadašnjidekanFilozofskogfakultetaSveučilištauRi-jeci,tekaopisackolumni.Najnovijanjegovaknjiga,znakovitanaslovaMoralna spoznaja,odraz je autorova dugogodišnjeg ustrajnogbavljenjaiserioznogistraživanjatemaveza-nihuzširepodručjeetikeifilozofijepolitike,s jedne, te logike i moralne epistemologijeuužem smislu, s druge strane, te kao takvapredstavlja važan i nezaobilazan doprinospromišljanju i produbljivanju nekih svimavrlovažnihpitanja.Ovdjenijenaodmetspomenutidajeovotrećafilozofska knjiga Izdavačkog centra Rijeka:prva je bila knjiga Marije Brida Misaonost Janka Polića Kamova1993.,azatimZbornik tekstova iz teorije umjetne inteligencije i ko-gnitivne teorije. Računala mozak i ljudski um, koji suurediliN.Miščević iN.Smokrović,2001.PremdanaprvidojamdjeloMoralna spozna-ja može izgledati namijenjeno studentima,ono uvelike nadilazi to ne-nevažno određe-nje,jerautorsustavnoiiscrpno,auistovrije-merazgovijetnoiznosiisvojestavovekojisuodiznimnogznačajazasuvremenuraspravuotojproblematici.Tematski,knjigajenakonuvodarazdijeljenau šest poglavlja: 1. Kantovski program, 2.Metoda reflektivnog ekvilibrija, 3. Obranametode reflektivnog ekvilibrija, 4. Socijalnamoralnaepistemologijaikontekstualizam,5.Moralni partikularizam imoralna načela, 6.Dispozicijska moralna epistemologija. Sadr-žajno,tematskiprvidioknjigedonosistrate-gijeopravdanjamoralnihsudova,pregledpakritiku kantovskogmodela rasuđivanja, kojimoralno rasuđivanje izvodi kroz deduktivnezaključketeiznosiprijedlogeAlanaGewirthaiRichardaHarea,tekritikuistih.Nakontogaslijedi»Moralnaprosudbaukantovskojfilo-zofiji«. ZaHarea,ispravnisumoralnisudovimogući ako se služimo logičkimsvojstvimamoralnog govora, o čemu govori i njegovonajvažnijedjelo,Moral Thinking. Its Levels. Method and Point (ClarendonPress,Oxford1981.).Preskriptivnostiuniverzabilnostrele-vantna su svojstva moralnog govora; premaprvomeodnjihmoralniiskazisadrženared-bu,apremadrugomepotrebnojeizrazitislič-ne moralne sudove u prisutnosti relevantno

sličnihopisnihsvojstava.Prigovorenjuo»re-levantno sličnim situacijama« treba obratitipozornostnamotivacijeiželjepojedinca, teuočitirazlikuizmeđuuniverzalnostiiopćeni-tosti.Zanimljivojedasudvanačela,npr.»nelaži« i načelo »ne laži prijateljima« podjed-nakouniverzalna,premda jeprvoopćenitijeod drugoga, a još je zanimljivije da relacije»prijateljod«takođermogubitiuniverzalne,što omogućuje pridavanje prava i dužnostiosobamauposebnimodnosima,bezkršenjanačela univerzalizacije. Najzanimljiviji jeprimjerslučajvaganjapreferencijapoznatizsvakodnevnice:preferencijaneodlaskazuba-ru oslabit će pred slučajem izbjegavanja ra-stućeboliukoristodlaskazubaru.Sličnimtemama,primjerima–kaoipitanjimakontekstualizma, konsenzualizma, populiz-ma,elitizmaiekspertizma–autorposvećujevelikupozornostkrozsvapoglavlja,balansi-rajućisvojagledištakrozrazličite,ponekadioprječne stavove, kao u slučaju uvažavanjamišljenja eksperata i stručnjaka, posebno li-ječnika u slučajevima medicinske etike, ililiječničkogpaternalizma,aliistovremenobi-vajućisvjestanmogućnostizloporabeusvimpodručjima,jerekspertinemorajunužnobitimoralni.Takokasnije,upoglavlju»Moralnipartikularizam i moralna načela«, iznosećidebatuizmeđupartikularizmaigeneralizma,izmeđuostalogilustrirajućijuprimjeromko-dificiranjavrijednostiumoralnonačelo»za-branjenojeuzrokovatipatnju«,autornavodikako ovdje počinju problemi generalističkemoralnestrategije,jerje

»Očito da bi ovo bio prejednostavan postupak zakonačnemoralneodluke,zbogtogaštojeponekadpotrebnonanositibol.Nitkoneosuđujezubarazbognanošenjabolipacijentu,ukolikojetopotrebnozaliječenje…Postojinačelokojeodnaszahtijevadanenanosimobol,aliinačelokojezahtijevadaizli-ječimobolest.«(str.114)

AutorMoralne spoznaje iuovomsepoglav-lju priklanja Rawlsovoj strategiji hijerarhi-je načela, našavši u njoj samo djelomičnorješenje, nadalje navodeći autore kao što suDancy,Lance,Little,ScanloniVayrinen,nji-hovepostavkeiprimjereusvrhurazjašnjenjaove složene problematike, smatrajući da jekontraktualističkaargumentacijanajbolještomožemo imati umeđusobnoj argumentaciji,te–zajednosDancy–uporištezatutvrdnjunalazijošuAristotela, kojijevjerovaodajeključanmoralniodgoj,jerzaonekojisuod-gajani u prošlosti, ne postoji ispravan načinispravljanja.Štoto,dakle,ovuknjigunevelikogopsega,aiznimnopreglednoorganiziranog, tj. sustav-nog sadržaja, čini zanimljivom, ne samo zaznanstveno stručnu već i širu hrvatsku čita-



teljskupublikuuistovrijeme?Tematskauni-verzalnostiistovemenaaktualnost,logičkaiautorskadosljednost, raznovrsnostpristupailucidnostanaliza,samosunekioduzrokakojinadaljeupućujunakritičkapromišljanja,dokbrojnostprimjeraraspravljanjaokrucijalnim,premda znanim, ali time ne manje važnim,etičkim temama i dilemama, otvara prostordaljnjim iščitavanjima. Iščitavanje, primjeri-ce,možekretati krozprizmudvajuključnihpojmova:‘pitanja’i‘metoda’.Zaštoovadvapojmamogu služiti kao svojevrsan putokazzaiščitavanje?Prvo,zbogpriklanjanjaglediš-tuda suu filozofiji pitanjaponekadvažnijaododgovora,adrugojenatragugledištakojadržedametodaufilozofijiisamapostajefi-lozofskiproblem.Tako,nužno,nitine izne-nađujedausvojevrsnommetodologiziranjuiparaleliziranjupristupasamBaccarininagla-šavavažnostmetode.Središnjaje,dakle,metodareflektivnogekvi-librijainjojseposvećujenajvišepozornosti.Umoralujujeprviformuliraoznaniameričkifilozof JohnRawls, koji – što je većmanjeznano!–tvrdidajenjezinaprimjenaponuđe-naranijeulogici,odstraneNelsonaGoodma-na, kao svojevrsna pretpovijest ove metode.Očitarazlikaizmeđuuskogiširokogreflek-tivnogekvilibrijaležiutomeštoprvipočivana ravnoteži između općih logičkih pravilai prihvaćenih posebnih inferencija, te se i ulogicikao iu etici tražikoherencija izmeđuprihvaćenihintuitivnihsudovaiopćihnačela,dokdruguopisujeNormanDaniels:

»Metodaširokogreflektivnogekvilibrijapokušajjestvaranjakoherencijeu trostrukomskupuvjerova-njaukojavjerujenekaosoba,tojesta)skuppromi-šljenihmoralnihsudova,b)skupmoralnihnačelaic)skuprelevantnihpozadinskihteorija.«(str.46)

Tradicionalno,ova jemetodabila interpreti-ranakaokoherentistička,anajpoznatijimeđuonimakojisezalažuzanjezinuinterpretacijukaoumjereno fundacionalističku jestRobertAudi, koji svoju poziciju naziva »kantovskiintuicionizam«.Naštetuznatiželjnika–aliukoristpreglednostiiiznošenjadrugihraspravaikritika–uovomsepoglavljunerazmatrapi-tanjejelireflektivniekvilibrijkoherentističkailiumjerenofundacionalističkametoda.ElvioBaccariniuuvodnomsamoodređivanjukažeda je temeljnopitanjeoveknjigekakovoditi moralno istraživanje u svrhu prona-laženja ispravnih moralnih vjerovanja? Pri-tom navodi distinkciju pojmova ‘ispravnih’i ‘istinitih’moralnih vjerovanja, ostavljajućiprostorzavjerovanjakojanisuistinitaudo-slovnomsmislu(neodgovarajučinjeničnomstanjuu svijetu), ali suobjektivno ispravna.Nadalje, iznosipoteškoćekoje seuvećavajupromišljanjemotomeštouopćeznačizamo-

ralnovjerovanje»biti istinit«, iznosećikakoskeptičkepozicijeumoralunemorajubitiuizravnojsvezisepistemologijom,većsuizve-deneizontologijeilifilozofijejezika.Njeganezanimatolikojezičnimoralniskepticizam,niontološkimoralniskepticizam,anitiprak-tični moralni skepticizam, već prije svegaskepticizam moralnog opravdavanja. Takoističe da moralni epistemološki skepticizmislijederazličitestrategije:jednajeodnjihar-gumentregresa,dokdrugiskeptičkiargumentnazivaalternativnimmogućnostima.Kodar-gumenta regresadiferenciraju sedvanačinanakojeosobemogubitiepistemološkioprav-dane: inferencijalni –kodkojeg suvjerova-njaopravdanana temeljudrugihvjerovanja,teneinferencijalni–kodkojegsuvjerovanjaopravdana na temelju nečeg što je potpunoneovisno o drugim vjerovanjima. Unatočslučaju pretvaranja moralnog skepticizma umoralni nihilizam, prema W. Sinnott-Arm-stronguMoral Skepticism and Justification, Baccarininaglašavakakouzsvepoteškoćeugovoruomoralnojepistemologiji,njegovciljjest upravo pojašnjenje samog cilja moral-neepistemologije–kaopothvatapotragezaispravnimvjerovanjimaiustanovljenjemeto-demoralnograsuđivanja,primjerenezatraže-njetihispravnihmoralnihvjerovanja.Pritomjesvjestandanitijednametodanemožejam-čitidosizanjeispravnosti,većsamopojasnitištojeonokojenajboljemožemočinitiporadidostizanjaispravnihmoralnihvjerovanja!Ukontekstupromišljanja razmatranjaome-todi, posebno je zanimljivo da autor knjiguodređujekaogovorometodimoralnogistra-živanja, te slijedeće poglavlje nosi naslov»Obrana metode reflektivnog ekvilibrija« ičini svojevrsnu okosnicu djela.Tako on, uzosviještenostnedostatakaiobjektivanodmak,ponekad (ne)namjerno pribjegava promjenipobijanjakaoupoglavlju»Socijalnamoralnaepistemologijaikontekstualizam«,kojeodu-dara od ostalih poglavlja, posvećenih cilje-vima pojedinaca u (pro)nalaženju ispravnihmoralnih vjerovanja. Za razliku od ostalih,ovosepoglavljebavimetodologijomistraži-vanja,kojajeprimjerenijazajednicama,stogaikontekstualizmu.Takoautorpišeda

»Ipakostaječinjenicadajereflektivnimekvilibri-jemsvakipojedinacučinioepistemološkinajbolješto je mogao… Unatoč pogreškama i zastupanjuneispravnih vjerovanja, pojedinac koji je slijediometodureflektivnogekvilibrija,postupaojenaepi-stemološkidobarnačin.Lošestanjenjegovihvjero-vanjaukazujejedinonatodanitijednaistraživačkametodologijanemožejamčitidostizanjeispravnihvjerovanja.Tojemeđutimlimitljudskostianene-dostatakmetode.«(str.105).

Krozsvapoglavlja,izbalansiranoirazborito,provlačesevrloinspirativnapitanjaiprimjeri



moralno etičkih dilema, koje svjedoče kakoširinu i opsežnost tako i istančanu profinje-nostcjelokupnostimisaonogslijeda.Natragugledišta koja drže da su u filozofiji pitanjavažnijaododgovora, riskirajućinarušavanjeslijeda,nabrojatćunekaodnjih,počevšiodnajpoznatijeikronološkinajstarijeEutifrono-vedileme: je lineštomoralnoispravnozatojertakoželiBog,iliBogtoželizatoštojetomoralnoispravno?Autorovudilemunavodiuposljednjempoglavlju»Dispozicijskamoral-naepistemologija«,uzopaskukakousekula-riziranojetici ljudskabićazamjenjujuBoga,alidilemaostajesličnaipoticajjeautoruzabalansiranje između subjektivizma i objek-tivizma, smatrajući da su moralna svojstvadispozicijska.Differentia specificaovogpoglavljauodnosunaostalaiskazujesekrozraspravljanjeomo-ralnojontologiji i semantici.Dispozicionali-zamseželiprikazatikaoalternativarazličitimoblicimaskepticizma,očemuautorpromišljai u uvodu, ali drži da dispozionalistički pri-jedlog ne uspijeva utemeljiti objektivnost umoralu.Nadalje,tomujepoticajzarazmatra-nje inačicanaturalističkogokviradispozicij-skogprijedloga ivišenormativističkih,anatragu JohnaMcDowella iDavidaWigginsa.McDowellnaglašavavažnostodgojamoralnepercepcije, smatrajućidasemoralnorasuđi-vanje, čak ako ga interpretiramo komunita-ristički, ne razvijakodificiranjempravila, tenasnemoženaučitipravila,nitinjihovume-haničkuprimjenu.Odvijanjemoralnograsu-đivanjamoguće jeporadiuključenjaunekupraksu. Usporedba matematike i etike vodinekoj vrst komunitarističkog dispoziciona-lizma,kojisemanifestirakroztoštokaopri-padnicinekeprakserazvijamosenzibilitetzaprimjenupojmova.Upravoisamotajsenzibi-litettrebaodgajatiradidolaženjadoispravnihodgovorauposebnimsituacijama.Promišlja-jućiMcDowellove teze o ulozi komunitari-stičkog elementa u moralnom rasuđivanju,Baccariniključnimdržinjegovorazlikovanjedvijupriroda,koje jeu suprotnosti smoral-nimnaturalizmom, jerMcDowell smatra darasuđivanjemmožemograditi novu prirodu,kojuonnaziva»drugapriroda«.Kriterijvje-rodostojnosti zakreposnudruguprirodu, poMcDowellu,jestrasudnovjerovanje.Rasuđi-vanje je ograničeno razgovijetnošću iskaza,kojesemožeprepoznatiurazgovjetnomgo-voruukolikojerasuđivanjeshvaćenokaoak-tivnostzajednice.Aličakiakonetkorasuđu-jesamzasebe,moraprenijetimislidrugimadržionuMind, Value, and Reality,tenastav-ljadasemoralnaprosudbanetemeljisamonapercepcijivećnaglašavavažnostobjašnjenjairazlogakojisenudezapercepciju.

Nadalje, Baccarini postavlja slijedeći upit:»Mogu li McDowellov iWigginsov prijed-log izbjeći prigovore, koje je ranije izraziou odnosu na dispozicionalizam?«, te dajenegativanodgovorzadispozionalističkudok-trinu.Nitipozivanjenarazlogenepodržavadispozicionalizam, jer se promjenom senzi-biliteta mijenja i odnos prema relevantnimrazlozima,tesetakonegiraimogućnostza-ustavljanja neuvjetovanepromjenemoralnihsudova, koja bi jedino odgovarala objekti-vističkom zahtjevu dispozicionalizma. Nakraju,alineinajmanjevažno,autorMoralne spoznaje postavljapitanje,postojelidoktrinekojemogu postići povoljniji ishod? Njegovodgovornenegirasubjektivizam,kojismatrauodređenomstupnjuneizbježnim,nitinegi-raobjektivizamuvezi smoralnomzbiljom,ističućikakopojedinacneposjedujejamstvaoistinitostinjegovihvjerovanja,štoneznačidapostojimoralnazbiljaizvannjega,kaoštoto tvrde autori koji moral utemeljuju na lo-gičkomputu.Činjenicamijenjenjamoralnihvjerovanjanijeusuprotnostisastavomomo-ralnoj objektivnosti izvan samog pojedinca.Dispozicionalisti negiraju neovisnu moralnuzbilju kao temelj objektivnosti morala, alinjihovproblemnijeu istraživačkojmetodo-logiji,većureferentimazamoralnepojmovekoji, pak, ovise o senzibilitetu pojedinca, teBaccarini zaključuje da problemdispozicio-nalizmanijeuepistemologijivećusemanticiiontologiji.Takoovdjemožemo,zajednosautorom,po-novitinekaodvažnijihpitanja,odkojihprvoglasiKako voditi moralno istraživanje u svrhu pronalaženja ispravnih moralnih vjerovanja?Ovaj upit može biti razmatran sa stajalištapojedincailigrupe,aautorizbjegavapitanjeopravdanja vjerovanja i većinom govori oopravdavanju spoznavatelja. Slijedeće pita-nje koje se postavlja jest, zašto uopće slije-ditiispravnuepistemološkumetodu,odnosnokoristitinašeepistemološkeresurseutraženjuispravnihmoralnihvjerovanja?Baccarininepodcjenjujemoralnerazloge,kaoštosuoči-tovanječovječnosti ikreposti,alislijedi tra-dicijukoja tvrdida takoočitujemosebekaoracionalnairazložnabića,kojanuderazlogezasvojemoralnestavoveizahtjeveuinterak-cijisdrugima,štojepreduvjetpunopravnogstatusa u političkoj zajednici. Ovo nadaljesamoposebinamećeslijedećapitanja:»Kojametodologija istraživanja na najbolji načinvodido iskorištavanja spoznajnih resursa?«,te »Kakovoditimoralno istraživanjeu ciljupronalaženja ispravnih moralnih sudova«?Autorseuglavnompriklanjainternalističkompristupu i koherentizmu, od kojih prvi tvrdikako uvjeti opravdanja moraju biti dostupnispoznavatelju,adrugidržidasusvavjerova-



njaopravdanasamimtimeštosudionajbo-ljegkoherentnogskupavjerovanja, tjnegiraunaprijedprivilegiranavjerovanja.Ovosu samonekaodpitanja što sepostav-ljaju u ovom djelu u kojem autor iskrenomnepretencioznošću i kritičnošću, čak samo-kritičnošćuupristupu,argumentacijskomko-rektnošćuistilskomuravnoteženošćupisanjadoseže ne samo važnost već i zanimljivostiščitavanja, te tako ovo djelo postaje svoje-vrstan dokaz ne samo instruktivnosti već iinteresantnostiuistovrijeme.Takosečinidaakoovaknjiganijesamonezaobilazanputo-kaztragateljimaupromišljanjunajrecentnijihtema u etičkoj i logičkoj tematici, onda timviše,zavodećiužitkomčitanja,nudinekeodsmjernicazasnalaženjeubespućimadnevnoaktualnih stranputica, ostajući u prostorimaanalitičkogpromišljanjai(is)kazujeneravno-dušnost,dosljednostinjezinopropitivanje,tenakraju,alineinajmanjevažno:njegovanjesenzibiliteta,krozumjetničkadjela iprimje-renostodslučajadoslučaja.Sveusvemu,knjigaElviaBaccarinijaMoral-na spoznajavrijednoje,zanimljivo,aktualno,pučnoisadržajnobogatofilozofskoštivo.

Mojca Rapo

Peter Kuzmič

Vrijeme i vječnostEtika, politika, religija

Maticahrvatska–OgranakOsijek,2006.

Ovajeknjigazbirkakolumništo ih jePeterKuzmič većinom objavio u dnevniku Glas Slavonije, od 2000. do 2005. godine. Porednjih, tu je i nekoliko tekstova iz Vjesnika,tjednikaDanas,Glasa koncila,Feral Tribu-nea,Jutarnjeg listaičasopisaIzvori,teneko-likotekstovaranijeobjavljenihnaengleskomjeziku.Knjigajepodijeljenanačetiripoglav-lja:Hrvatska između prošlosti i suvremenosti,Duhovno-etički i ekumenski izazovi,Europske teme i globalne dilemeiIz američke perspek-tive.MnoštvoraznorodnihtemaisuvremenihdogađajaKuzmičkaoteolograzmatraizper-spektive vječnosti, nalazeći u njoj putokazekojisuuniverzalniikojibitrebalipomoćiuorijentacijičovjekukojidjelujeusvijetusvebržihpromjena.Kao štonaznačuje i podna-slovknjige,zaautorasuetika,politikaireli-

gijameđusobnovezaneitrebaihrazumjetiusloženostinjihovihvezaiodnosa.Kadgovorioetici,Kuzmičdosljednozastupakršćanskostajalište,upolitičkim temamazastupa tole-ranciju,dijalogisocijalnupravdu,aureligij-skim je zaokupljen dijalogom različitih kr-šćanskihcrkavaidijalogomkršćanasdrugimreligijama.UpoglavljuHrvatska između prošlosti i su-vremenosti autorrazmatraaktualnudruštvenui političkuproblematikuuHrvatskoj, vođenriječima iz Ivanovaevanđelja»upoznat ćeteistinu,aistinaćevasosloboditi«.(Tojeinačejedanodnajčešćihcitataucijelojknjizi.)Po-vodizakolumnesuvrlorazličiti–odobraća-njatadašnjempredsjednikuRepublikeHrvat-skeFranjiTuđmanu,dokomentara ianalizarazličitih društvenih fenomena. Posebno bi-ranimriječima(trebaistaknutidajeKuzmičodličan stilist i da svojemisli izražava vrlojasnoikoncizno)ongovorioistaknutimin-telektualcimačijajesmrtbilapovodnjegovihkolumni. Riječ je o Andriji Mohorovičiću,VladiGotovcu,JožiPogačniku,TomiVerešuiMarijanuValkoviću.Kritičanjepremapred-stavnicima vlasti zbog »grijeha struktura«,ali ipremaonimakojisuih izopozicijeoš-tronapadali,akadsudošlinavlastnisuznaliispravitipogreškesvojihprethodnika.Zanjihkaže:»Činisedasuznalištoneće,aliimjošdodanasnijeposvejasnoštohoćeikakotopostići.Zamislite,htjelisuvlast,alisezanjunisupripremali!«(str.17).Kuzmičsmatradajepotrebnapromjenaparadigme–uparalelistranzicijomubivšemSSSR,onističedanijedovoljnasamoperestrojkanegodanamtre-bametanoja.Drugimriječima,nisudovoljnesamopromjeneuinstitucijama,jersunajvećiproblemi u glavama političara i mentalitetuljudi. Kao poseban problem, Kuzmič ističesvojatanjeiprivatiziranjeistine.Upravozbogtogajepotrebannovnačinrazmišljanja,obno-vauma.Autorvrlopreciznoiargumentiranoukazujenaprepreketakvojobnovi.Uprvomredu,tosustanjaumedijima(posebnonaHr-vatskojradioteleviziji)iupravosuđu.Neovi-snostmedijaineovisnostsudstva,uztrodiobuvlasti,nužnesupretpostavkedemokracije.U nekoliko kolumni posvećenih televizijiKuzmič, koji je u vrijeme njihova pisanjabio član Vijeća HRT-a, ističe da su njeziniprogrami »… izuzetno značajni ne samo zaistinito,pravodobnoisvestranoinformiranjegrađananegoiinformativnizaljudskoidruš-tvenozdravljeopćenito«(str.26).Stogabionteleviziju volio vidjeti u (re)konstruktivnojmisijiuborbiprotivkulturelaži,licemjerjaiprijevare,tenaglašavadatelevizijanesmijeveličatinemoral,glupostiirazličitebizarnosti.Nedopustivo je prekrajanje istine i manipu-liranjenjome,akodnasseu informativnim



programimabaš todešava.PremaKuzmiču,našajetelevizijatolikotruladanimetlanitilopatanisudovoljnezanjezinočišćenje!KuzmičHrvatskusmatrataocemsvojihnedo-raslih,nesposobnih inarcisoidnihpolitičara.Za njega su to »privilegirani mediokriteti«kojimapolitičkiuspjehnijejedinimotiv–onitežeuspjehuradivlastitementalneravnoteže,zapravoseborezasvojezdravlje.Jednomodnjihčakpreporučujedušobrižnika.Ipak,Kuz-mičneželimoralizirati,negopozivagrađanedauimevlastitebudućnostinajavekrajsva-kom narcisoidnom i nedoraslom vlastohle-plju.Partitokratskisustavkoji jekodnasnedjelunijeuzrokpromašaja iproblemasamoumedijima.Pravosuđe,premaKuzmiču,bje-lodanopokazujegubitakmoralnogkompasa.Nazočnost inauguraciji predsjednika Stjepa-na Mesića izazvala je u njemu »demokrat-skumučninu«. Razlog je nekolicina sudacaUstavnogsudakojisunazočiliinauguracijiikojibitrebalijamčitivladavinuprava,alisuseutojpozicijinašli»nemoralnommeđustra-načkom trgovinom«. Kuzmič se stoga pita:»Kakoočekivati nepristranu i nepotkupljivupravdoljubivostodsudacaujednomOsijekuiliOrahovici,kadasebezkarakteraibezpri-kladnog obrazovanja, s mnogo kriminalnihdjelaipristranogizvrtanjaistine,unasmožedoguratidosamogvrhastrukeipostatiprivi-legiranim, te imunitetom zaštićenim članomnajuzvišenijegnacionalnogpravosudnogtije-la?!«(str.51).Nažalost,ovoretoričkopitanjejošuvijeknijeizgubilonaaktualnosti!PoglavljeDuhovno-etički i ekumenski izazo-vi započinjezanimljivimkomentaromvijestio dekodiranju ljudskog genoma, odnosno ootkrivanju šifre života. Doista, taj događajiz lipnja2000., jest najdalekosežnijeotkrićeupovijestiljudskogroda.Kuzmičmusekaovjernik raduje i tvrdi da »… duhovno au-tentična i inteligentnavjerastoji još jednomzadivljenapredBožjomveličinomkojuštujeipredNjegovimstvaranjemkoje istražujeuskladu smandatomkoji jeBogprekoprvihljudipovjeriocijelomčovječanstvu«(str.81).Istodobno, on upozorava na neslućene opa-snostikojesuposljedicafantastičnograzvojaznanosti,tenaetičkapitanjaimoralnedilemekojeiztograzvojaproizlaze.Ikolumnepisa-nedrugim,uvijekaktualnimpovodimaautorusuprigodazaiskazivanjevlastitihteološkihietičkihstajališta.Takosumukršćanskiblag-dani povod da pozove čitatelje na osobnoobraćenjeiautentičnuevangelizaciju,naso-lidarnostsbližnjim.Pozivavjernikedapodi-gnuglasprotivmržnje,nepravde,korupcijeilicemjerja.Citiraprotestantskeikatoličketeo-logeiintelektualce(DietrichBonhoffer,IvanGrubišić,BonoŠagi,RichardWurmbrand,bratRoger,WilliamC.Townsend,FranjoKoma-

rica,KarlLehmann,MiroslavVolf,TarcisioBertone,BillyGraham)kakobiukazaonaak-tualnost teologije.SlažesesPapomIvanomPavlomDrugim,kojijepolitičareupozoravaodajenjihovaglavnazadaćaskrboljudskomdostojanstvu i općem dobru, te kao pitanjesvihpitanjaističedvojbeomoralnomnapret-kuilinazatkučovječanstva.Kuzmičizražavažaljenještoseekumenizamnapravoslavnomistokuurušava.SastrahomsepitanijeliupravuSamuelHuntingtonkojitvrdidajeekumenizamfenomenhladnogratakojidanaspopuštapodpritiskomcivilizacij-skih razlikasekulariziranogZapada ipravo-slavnogIstoka.Onjedosljedaniuporanzago-varateljekumenizma,tesvelikomzabrinuto-šćupratiikomentirasveonoštoganarušava.(Primjerice,nedolazakpravoslavnihepiskopanasahranukardinalaFranjeKuharićaibisku-paĆirilaKosa.)Nasuprottome,pozdravljaiohrabrujesveljudekojigapromiču.TakavjeslučajposjetkardinalaBozanićazagrebačkojdžamiji ipremijeraSanaderaSrpskojpravo-slavnojcrkviuZagrebu.Kuzmičsveaktualnedogađajepromatrauvjerendaseprosvjetitelj-skatezatrijumfaznanostiismrtireligijepo-kazalapotpunopromašenom.Bašzbogčinje-nicedasunajvećesvjetskereligijesvejačeiutjecajnije,Kuzmičsmatradaone»…morajusnekritičneindoktrinacijesvojihsljedbenikaprijeći na njihovu edukaciju za ljudsko do-stojanstvo, pravdoljubivost, toleranciju i su-životumiruteuzajamnomuvažavanju«(str.138).KaoizazovnašegvremenaKuzmičvidipotrebuzarazlučivanjemonihaspekatareli-gijskih i ideoloških tradicija koje doprinoseoslobađanju duha, od onih koji zasljepljujuljudskium.ciljstalnogdijaloganijesinkre-tizam religije, nego globalna solidarnost. UtombisesmisluZapadtrebaootvoritizanekeporukesIstoka,adijalogubipomogaoneo-pravdanozapostavljeniWittgensteinovmodel»univerzalnogdiskursa«.Poglavlje Europske teme i globalne dilemenajvećim je dijelom posvećeno problemi-ma tranzicije bivših komunističkih zemalja.Prema Kuzmiču, razdoblje poslije slomakomunizma obilježeno je eksplozijom naci-onalizma i religije:»Bivšenacionalnecrkvesu se smatrale čuvarima nacionalne kulture,nacionalnog identiteta, smisla nacije i težilesuponovnomstvaranjumonopolaupodručjureligije«(str.151).Ontvrdidajekombinacijareligije,nacijeinovepolitičkemoćiopasna,jerkočirazvojdemokracijeiljudskihprava.Poseban je problem spremnost i sposobnostistočnoeuropskih lideradana adekvatanna-činodgovoreizazovimanovogvremena.Primjerice, autor sa zabrinutošću analizirapostupkeruskogpredsjednikaPutina,izkojihiščitavanedemokratsketežnjekaautoritativ-



nojvlasti.ŠtosetičeHrvatske,Kuzmičzago-varadostojanstvenproaktivanstaviponašanjeupregovorimaopristupanjuEuropskojuniji.Onosebigovorikaoo»konzistentnompro-europejcuinjemačkomstudentu«,teiztakvepozicijenašimpolitičarimaporučujedaseuEuropuneidesrcemnegorazumom.Drugimriječima, neeuropski u Europu ne možemoići.StogaKuzmičtražianalitičkipristup,paikritičkudistancu–sveostalobilobinanašuštetu.Kao teolog,onnaglašavadase radiomodelulaičke,sekulariziraneiplurireligijskeEurope, u kojoj će kršćanstvomorati otkritinove oblike autentičnog služenja imonologzamijenitidijalogom.UnatočsvimEuropskimdvojbamaiproblemima,porukaeurofobima,ksenofobimaieuroskepticima,jest:»EuropaidenaprijediHrvatska(uskoro)snjom.Tomprivremenousporenompravcukretanjanemarazumnealternative«(str.196).PoglavljeIz američke perspektive sadržiko-lumnenastale između1992. i 2005.godine.Problematski sklop i temeljna orijentacijaautorasudakakoistikaoiuprethodnimpo-glavljima,alije,kaoštotoinaslovsugerira,promijenjenaperspektiva.KuzmičjeprofesoruBostonuitamoprovodidostavremena,po-znaje mnoge ugledne i moćneAmerikance,te je sigurno mjerodavan tumač »američkeperspektive«. Ukratko, američka je poukaza Hrvatsku: »Meni se čini da su američkisenatori ikongresnicimnogoprofesionalnijii odgovorniji od hrvatskih parlamentaraca.Američki predstavnici naroda moraju zara-diti svoju plaću jer odgovaraju onima kojisuihizabraliikojiihplaćaju.Minašesamoplaćamo, a pitanje odgovornosti i za njihovrad se prerijetkopostavlja« (str. 221).U ra-nijeobjavljenimkolumnamaKuzmičanalizi-ra i komentira lutanja i promašaje američkepolitike tijekom rata u Hrvatskoj i Bosni iHercegovini, a kasnije kolumne obilježenesuopisomAmerikeposlije11.rujna,dubokoponiženeispremnena»pravednuodmazdu«.Onsediviameričkimpolitičarimaimedijimakojiseiusituacijinakonterorističkihnapadazalažu za ravnopravnost i zaštitu pravamu-slimana.ItojepoukazaHrvatsku,aposebnozaBosnu iHercegovinu.Kuzmič smatra dabi politika trebala biti primijenjena etika, testoga pozdravlja unošenje etičkih kategorijaupolitičkidiskurs.Istodobno,svjestanjepo-teškoćašto ih takvapozicijadonosi.Zapri-mjeruzimaameričkogpredsjednikaCartera,kojijezanjegabionajmoralniji,alinijebiouspješanpredsjednik–u svom je idealizmuponekadispadaoinaivan.Kuzmičeve političke i etičke ocjene uvijeksuodređenenjegovimteološkimbackground-om. U prijelomnim povijesnim događajima(kaoštoje,primjerice,padBerlinskogzidai

promjenenaistokuEuropekojesuuslijedile)onvidiprstBožji,amoralnuocjenupojedi-nihdogađajazaključujeprigodnimcitatimaizBiblije.Stogaunjegovimkolumnamanemaiznenađenja za čitatelje. Ovo nikako nijeprigovor.Malo je ljudikojiunašoj javnostisvoje stavove iznose tako jasno,dosljedno iargumentirano poput Petra Kuzmiča. Timesenjegovglasuzdižeiznadneskladnedrekesvihonihkojisesmatrajupozvanimatumačitiaktualnedogađaje,anemajunjegovusposob-nostdaistodobnobudeaktualanidasedrživječnosti.

Vladimir Jelkić

Slobodan Sadžakov

Novozavetni moral

BibliotekaMaticesrpske,NoviSad2006.

Većnaprvimstranicamaknjigenailazimonavažnu autorovu napomenu: »Novozavetnoshvatanjemoralaseuznačajnojmerirazliku-jeodpostavkietikekaofilozofsko-praktičkedisciplineusmerenekaodređivanjuprincipavezanih za valjano vođenje života i osmi-šljavanju društvene interakcije pojedinaca«.Moglobisemoždarećidaćetonaštoseod-nosi ova razlika u shvaćanju novozavjetnogmoralasobziromnahelenističku,ali ietikuopćenito biti zapravo autorova vodilja krozgrađenje arhitektonike njegova znanstvenaistraživanja.Iakoće svatkočitajućiovuknjiguvrlobrzouvidjetikakoseautorkrećeu jednommisa-onomshvaćanjureligijeikršćanstvabliskomHegelovu načinu govora o religiji, nisamsklonsududajeSadžakovljevaknjigasamoneka puka interpretacija filozofije religije utomsmislu.Naglasiobihimisaodajetrebačitatikaopreglednirad.Alitosenikakosadane smije shvatiti u pejorativnom smislu, naprimjerkaoda je riječo školskom,prelimi-narnom ili razvrstavajućempregledu.Dapa-če, pod preglednim ovdje ide uz ruku kakooriginalnosttakoiznanstvenasvrhovitost.UzovobihondanapomenuodajeotemiokojojSadžakovprogovaramogućepristupitiopće-nitonavišenačina.Dabihnajkraće izrekaonakojijojnačinSadžakovpristupa,izlučitćunjegovpristupugrubo izparmogućihopće-nitihpristupatojtemi.NajprijeSadžakovtojtemineprilazi sa znanstvenomzainteresira-



nošćuzaodnosranogakršćanstvaigrčkefilo-zofije(osimsparšturihnatuknica,posebiceuodnosunakasnistoicizam).Nadalje,očitonepristupanitisastajalištaliterarne,tj.književ-neanalize(kršćanskogamita,metaforeisl.).Treće,nepristupaniti izpravca istraživanjaNovoga zavjetautadašnjemreligijskomkon-tekstu.Sadžakov,dakle,prilazisvojojtemisdrukčijom namjerom od navedenih. Kako?Onfilozofskiorijentirajućisegradijedanpovi-jesniosvrtsobziromnarefleksijeonastankukršćanstvauvidutumačenjajasnihtemeljnihpostavki iodrednicanovozavjetnogamoralanaspramstarozavjetnoga.Toće izroditi pre-gledomosnovnihpredodžbištoihtepostavkeiodrednicemogu jasno rasvijetliti.Svakakojeondaukonačnicitokorektanznanstveno-filozofijski pregled osnovnih temakoje ula-zeupodručjepromišljanja idohvaćanjabîtikršćanskogamorala. I to kao jedan, uvjetnorečeno,filozofskirječniknatutemu.Utomenajednom pronalazim svu vrijednost ovogarada, s obzirom da nema puno filozofijskiorijentirajućihpreglednihradovakojitemati-zirajunovozavjetnimoral.Knjigapokušavacjelovito,sustavnoipostu-pno, nikako fragmentarno, razraditi sljede-će, za religiju kršćanstva važne predodžbe:predodžbuBoga,Krista,čovjeka,vremena ipovijesti praktičkoga svijeta,ideju egalitariz-maizasebnojoškršćanskuidejuuPavla.Nakrajuse radanalazianalizastrukturemoral-nogadjelovanjakojajošsažetijepojašnjavausvrhovitomsmisluodređenepojmoveukon-tekstunovozavjetnogamorala: a)predodžbe dobra i zla,b)moralno-etički principi,c)mo-ralno uvjerenje,d)moralne vrline i poroci,e)moralni izbor,f)moralna imputacija, krivica i sankcija,g)moralni stid, kajanje, moralna zasluga i h) savjest.Akako samgorepred-ložio da se ova knjiga može shvatiti i kaoosobiti filozofijski rječnik na svoju temu,sada preciziram da to vrijedi jedino ako sesvakiodovihpojmova-temaizsadržajaštoihknjigaobrađuječitanužnoiuvijekizcjelineonogaštojeuknjizinapisano.Akoucjelinisagledamoovajrad,moždanajprijestojidasenovozavjetnisvjetonazorpokazujezaautorakaomoralno povlačenje iz vanjštine u unu-trašnjost,subjektivnitrenutakprocesarazvojareligije.SKristomćeautortoistotumačitiuvidunaročitogaposredništvaBogaičovjeka,tekaoprelazakpojmaustvarnost.Kristaćesagledatiutomkontekstukaopostajanjeopćesamosvijesti (dogma pasije).Tomu nasuprotuvijek će stajati starozavjetni svjetonazor sobziromnamoral.ZatoćeprvastvaruovojknjiziuvodnobitiposvećenaobičajnostiSta-roga zavjeta,budućidaćeobičajnostrituali-ziranežidovskepraksestajatiunasuprotnostispramnovozavjetnepraksereligioznosti.Uz

toautorćeonda–dauvedepovijesnikontekstprelaska sa starozavjetne na novozavjetnureligijsku praksu – pojasniti i pojmove rim-skoga iskustva državno-pravne moćiiuvjetenastanka Novoga zavjeta.Tuse,sobziromnaduhovnuipovijesnutočkuprelaskasjednognadrugisvjetonazor,prelamajuzaautoradvanajvažnijapitanjakojaćeunjihovojvječnojisprepletenostiuobličitikaopodručjezahva-ćanja glavne svrhe rada. Svrha je pojasnitinovozavjetni moral na temelju: (1) pitanjauniverzalizma (ovosvjetsko uspostavljanjeetnosa,sjednestrane,naspramideječovjeka,sdrugestrane)i(2)pitanjeindividualizacije(običajnosni formalizam, s jedne, nasuprotpreobražajneprakseljubavikrozosobnood-vajanjeodovogasvijeta,sdrugestrane).Tuje riječ o pozivu na osobito čitanje koje bitrebalokritički staviti svaki sadržaj tekstovaNovoga zavjeta usporedo uz starozavjetnutemukojasepokazujeonomsadržajusrodna.Natajsenačininsistiranaosviještavanjura-skolaivezeizmeđuStarogaiNovogazavje-tačovjekasBogomprema istinskomživotuujedno.SlobodanSadžakovtumačiIsusovodnospre-mažidovskojobičajnostikaosuprotstavljanjeapsolutizaciji židovske običajnosti izvanj-skog,štojedakako,najedannačin,hegelov-skipristupreligiji.Tu jeriječoodgovorimaKristanazamjerkekojemuupućujufarizejiipismoznanciuvezisNjegovimkršenjemsta-rih židovskih običaja.Autor pretpostavljenotakouvijekimanapametipovijesnirazvojilipovijesnostreligije(moždaovdjevišepremasmislu sklada sa samosviješću), pri kojemužidovstvonastupakaoznakjošuvijekneispu-njenogtrenutkaonogaistinskoguodnošenjusBogom.Naimeuovojseknjizireligijatu-mači,nikadadokrajaeksplicitno,alisvakakonasvedrugenačinekaopostupan,stupnjevitrazvoj svijesti i manifestacije bitka. Kadaautorupetompoglavljusvojeknjigeopisujekakorazumijevareligiju,tadazapravonajpri-jecitiraHegela.ReligijajestogazaSadžako-vaneupitnoistoštoipredodžbenitipmišlje-nja.Onzapočinjepetopoglavlje rečenicom:»Religijski tip mišljenja je predstavni tipmišljenjaboga«.Čitajućiirazmatrajućičitavrad,uviđamdajeautor,stogaštohegelovskitumačireligiju,sklonidejikakojepredodžbe-nitipmišljenja(tojeonoštojenajprijepoka-zanouvidužidovskeobičajnosti)spojavomKrista produbljen, te tako naglašava »stavo povesnoj nedovoljnosti jevrejstva spramHristovog učenja«. Očito tek se s Kristomomogućuje i nastupa oslobađajući, završni,ispunjujućiusebitrenutakonogistinskogre-ligijskog.ZatobihsadasobziromnatoSad-žakovljevotumačenjeKristateknapomenuokako na tu temu današnja religiologija pri-



stupadrukčije.Mnogićedanašnjireligiolozi(primjerice,unjegovojknjizicitiranaE.Pa-gles)prigovorekojisuutekstovimaNovoga zavjetaIsusubiliupućeniodfarizejatumačitipoglavitosobziromnarazvojkršćanstvakaoinstitucije. Tako će tumaćiti uglavnom pita-njapravovjerstva,areligijunećesagledavatiuvidusamosvijesti.Onoštostimeželimnaovommjestu reći jest todasenovozavjetnaKristova kritika usmjerenaprotiv izvanjskihžidovskihpragmatičnihsmjernicailivjerskihnaputaka, a okretanjem ljudskoj unutrašnjo-sti,netrebainemožejednoobraznotumačitikaoznakdubljegrazvojareligije,većuvijekmogućeinadruštvenojrazinikaoformiranjenovevjerskeinstitucije.Sadžakovnaravnoneidezapukimopćimrefleksijamaopovijestikršćanstva, on radije pokušava kršćanstvomisliti filozofijski iznjegovebîti.Međutim,ipakbihusputnoiznioiovajdruginačinpo-gledana istustvar iukazaonanekegraniceautorovaistraživanja.Sadžakovnesagledavapojavuranogakršćanstvaunjegovojcjelini,onispuštaizvidokrugasvogaistraživanjatzv.gnostičkipokret.Timeseipakgubijedan,zakršćanskuistinuvažan,rasvjetljavajućitrenu-tak.Alitonemožebitizamjerka,budućidajeSadžakovkoncentriran isključivona tekstNovoga zavjeta.NousporedimolignostičkogKristaiKristaizNovoga zavjeta, tadaćesečinitidajeSadžakovljevotumačenjemogućedovestiupitanje.Naime,kadajeKristdošaonazemlju,vjernicividjevšikakoseKristpo-našaspramžidovskihobičajavišenisuznalikako slijediti vlastitu vjeru i zbunjeni su gaispitivali o tome.A novozavjetni Krist, pri-mjerice u Mateja i Luke, odgovara: »Kadamoliterecite‘Očenaš’…Kadapostite,umij-telice…Kadadijelitemilostinju,činitetouskrovitosti…«.DaklenovozavjetniKristdajenove obrasce i modele društvenoga ponaša-nja,poradičeganastajunovatumačenjavjer-skezajednice.ČitamolignostičkoEvanđelje po Tomi, vidjet ćemo da gnostičkiKrist, zarazliku od novozavjetnoga, odbija dati bilokakve institucionalizirajuće smjernice, teodgovorprepuštaisključivočovjekovojsamo-spoznaji.Uspoređujućignostičkaevanđeljaionanovozavjetna,dobrosemožeuvidjetidajeduhovnapreobrazbauemfatičkomsmislustvar kršćanstva kao gnostičkoga pokreta, ane tzv. pravovjerstva. Drugim riječima, tekgnostičkiKristispunjaureligijipribližavanjefilozofijskompojmu;dokse,stimuuspored-bi,pravovjerniKristtekčinikaoutemeljiteljnove društvene institucije.Međutim, to, jošjednom ističem, ne treba čitati kao kritikuupućenu autoru knjige, dakle ne može bitinjegovo tumačenje dovedeno u pitanje bu-dućidapočetnatezakojuautorbranineidena sagledavanje ranogakršćanstvau cjelini,

većseisključivoograničavanaanalizuono-gaštostojiunutarNovoga zavjeta.Stogaovuopaskutrebavidjetisamokao,sjednestrane,pokazivanjenekihgranicaautorovaistraživa-nja,te,sdrugestrane,kaosmjernicuzašire,komparativnočitanjeknjigekoja,ukonačni-ci,trebatouvijekimatinaumu,sobziromnapostavkeodkojihkrećedobroitočnopogađasvojustvar.Sadžakov ne sagledava stari i novi zavjetčovjekasBogomkaojednudijalektikukojaće proizvesti istinski život kao sintezu, većje skloniji ideji kako Novi zavjet postavlja,zarazlikuodStaroga, jedannovimoralkaoznak one slobode koja je dublja i istinskija.Tako je tu prije riječ o usporednom suprot-stavljanju obojega, ali nikada u neprijatelj-skom smislu (prije u nekom kritičkom kojeostaje ravnodušno spram zauzimanja osob-ne naklonosti). Samo tako sagledavši stvarimožemo reći da je starozavjetna sloboda zaSadžakovaiznađenainaglašenaspojmovimazemlje,etnosa, tj. iz ropstvana tuđojzemljioslobođenanaroda–što je svesazdanokaogovoromoralupremanekomovosvjetskomizvanjskomprincipu,dok je, sdruge strane,novozavjetnaslobodakodnjegapronađenaspojmovimaizvan-ovosvjetskogaprincipaiutom smislu kao terra nova moralne svijesti.Novozavjetnimoralopisujesekaoskopčansmogućnošćuslobodei touprvomredutakoda se sloboda misli sada u individualnomsmislu kao dosezanje beskonačnosti.To do-sezanjebeskonačnostiSadžakovželipokazatikaojednunaročitupraksu,kaonovupraksu,znak vječnoga života koji je u sebi postaooslobođen etničkoga i političkog ograniče-nja.Tujeondainajvećarazlikaushvaćanjunovozavjetnogamoralasobziromnanjegovorazlikovno naspram helenističke, ali i etikeopćenito.Nezainteresiranostkršćaninazaonoetničko predstavlja, filozofijski gledajući,čovjeka koji živi životom brige za vječni ionostraniživot–što jeureligijskomsmisluzaokruženost posredništva koje spaja onokonačno ibeskonačnoupojaviKrista.TakoSadžakovnaraznenačinenaglašujesljedećuformulu: starozavjetni vjernik izvanjski gle-da u Boga na nebu (ritualizirana religijskapraksa),anovozavjetnivjernikuvlačiBogausebe,usvojesrce(unutrašnjiprincip).Žido-viuStarome zavjetu sBogomneuspijevajuse približiti ideji čovjeka, njihovo jedinstvoostajeureligijiispunjenouvijekkaoetničko,tesetakosaŽidovimapitanjeuniverzalizma,kako to autor temeljnom tezom postavlja,uopće niti ne uvodi (izuzevši neke natruhetoga u proročkoj literaturi). Novozavjetnimmoralomutemeljenimna ideji čovjeka, krš-ćanska individualna sloboda povijesno poti-skujesloboduuetničkomipolitičkomsmislu.



Nije više svrha religije poštivati čovjekovuzahvalnostpremaBogustogaštojeBogljudeoslobodioizropstvakaoodabraninarod,većjesvrhaindividualnospasenje.Naputcizata-kovospasenjeradikalnisusobziromnastarizavjetsBogom–Kristpozivananapuštanjekrvnebraće,sestara,majkiiočeva,namržnjuspram svega vlastitoga u vidu plemenskogaili zemaljski srodnoga po krvi. Pravednost iljubavsadasestvarnopokazujukaobrigazačovjekaunajapstraktnijemsmislu.Za kraj ću istaknuti sljedeću spoznaju kojuautoruviđasobziromnanovozavjetnimoral:ljubavpostajeprincipmoralnogdjelovanja iu novozavjetnoj ideji egalitarizma plete sržnove prakse. Kršćanski univerzalizam odri-canje je od ovoga svijeta, a ljubav u Kristupostaje silom povezivanja Svega u Jednopreko ideje čovjeka. Nadilaženje etničkogajedinstvaautorobjašnjavainatemeljuogle-da relativiziranja nejednakosti vrsta odno-sa:gospodar– rob,muškarac–žena,Židov– poganin, bogat – siromašan. Novozavjet-na evanđelja, pokazuje autor, rastvaraju ovekrute opreke u znaku etničkoga jedinstva spojmomljubavi,akojajeljubavtakođeries-hatološkiodređenakaobrigazaonobuduće,pasejošprelamaiupojmunade.Takopojamljubavi postaje uzvišeno mjesto integracijeraznolikogaprema jedinstvupunine.Akadatomu dodamo – za novozavjetno shvaćanjemorala–spomenutipresudan trenutakesha-tološkedimenzije,čitanjeoveknjigemoćićesepokazatikaorelevantnonanekinačinizabioetičkočitanjenovozavjetnogamorala(na-ročitoistogaštosevišenegoliusputjavljajuinapomeneokoproblema,bilostarozavjetnabilo novozavjetna, odnosa spram prirode, teondaiprirodnosti).Nespominjemtoslučajnona kraju, budući da je za Slobodana Sadža-kova–čimebihzaokružionapomeneuzovunjegovuknjigu–bioetika,uzetiku,filozofijuprava,politikeireligije,takođernjegovoživopodručje interesa. Interes za uže predmetenjegova znanstvena usmjeravanja očituju senabrojnimstranicamaoveknjige.Djelo iutomsmislupredstavljazanimljivrad,svakako–nakrajutrebaneskromnoistaknuti–vrije-dančitanja.

Marko Tokić

Giorgio Agamben

Homo sacerSuverena moć i goli život

Multimedijalniinstitut&Arkzind.o.o.,Zagreb2007.,stalijanskogapreveoMarioKopić

UizdanjuMultimedijalnoginstitutaiArkzinad.o.o. pojavila se početkom godine do sadamožda najiščekivanija knjiga. Homo sacer. Suverena moć i goli život GiorgiaAgambe-naveć jenanekinačinklasičnodjelo»bio-političke teorije«. Tako – nakon Nancyjeva2 ogleda, ta Warkova Hakerskog manifesta–istinamjeizdavačnaraspolaganjeponudioitrećedjeloizkorpusanajrelevantnijesuvre-menepolitičkefilozofije.CjelokupnodjelotalijanskogfilozofaGiorgiaAgambenabesprijepornosesmatratemeljem»biopolitičketeorije«.NjegoveknjigeZajed-nica koja dolazi (1993.);Sredstva bez svrhe. Bilješke o politici (1996.);Otvoreno. Čovjek i životinja (2001.);tenadasveinicijalna,Homo sacer. Suverena moć i goli život (Homosacer.Ilpoteresovranoelanudavita,1995.)uvelesu »na široka vrata« problematiku biopoli-tike u suvremeni filozofijski i teorijski dis-kurs. Agambenova redefinicija Foucaultovanaučavanja pokazuje se jednako značajnompoput, primjerice,Lacanove prestrukturacijeizvornaFreudovanauka.Ukratko,svojomteorijomo»homosaceru«,»izvanrednom stanju«, kao i tezomo »kon-centracijskom logoru kao paradigmi zapad-nogdruštva«,Agambenjeprouzročio,moglobisereći,tektonskeporemećaje,teje,nanekinačin,izvršioepohalniprevratusuvremenoj»političkojfilozofiji«.Tkojehomo sacer?Homo sacer jepojedinackoji u zakonu živi kao izbjeglica/egzilant.Ovdje je,misliAgamben,sadržanparadoks:samo radi zakona društvo može prepoznatipojedincakaohomo sacera,tejetakozakonkoji propisuje isključenje također i ono štopojedincudajeidentitet.Agambendržidaživotpostojinadvanačina.Jedanjeprirodnibiološkiživot(grčki:Zoë),drugi jepolitičkiživot (grčki:bios).Ovaj jezoë ,premanjemupovezansopisomizbjeglič-kog»gologživota«izknjigeHannahArendtPorijeklo totalitarizma (1951.).Učinakhomo sacera je,kažeAgamben,šizmaizmeđune-čijeg biopolitičkog i političkog života. Kao»goliživot«,homo sacer sezatičepodložnimizvanrednom stanju suverene države,te,iakoimabiološki život,nemanikakvapolitičkogznačenja.



Agambenkažedajestanjehomo sacera,po-litičkihizgnanika,onihkojisuistrebljivaniuHolokaustu,te»neprijateljskihratnika«danaszatočenihuzaljevuGuantanamoinadrugimmjestima – slično ili jednako. Kao potporutimstavovima,onspominjedasuŽidovibiliogoljeni od svog političkog građanstva prijenego su bili smješteni u koncentracijske lo-gore.Ponovno,tkojehomo sacer iznaslovaAgam-benoveknjige?On jest onaj kojeg sesmije ubiti, a ne dade se žrtvovati.Značenjeterminasacerpostavljazagonetkufiguresvetogsovuilionustranureligioznog,kojakonstituiraprvuparadigmupolitičkog prostoraZapada. StogaAgambenmorapreformulirati isvoguzornogpredšas-nika – Foucaulta. Nije najbitnije da životkaotakavpostajeeminentnimobjektomkal-kulacija ipredviđanjadržavnemoći,većči-njenica da se prostor golog života, izvornopostavljennarubporetka,postupnopodudaraspolitičkimprostorom.Tijelo svetog čovjeka –homosacera–osnovomjesvihpovijesnihantagonizamapodvidomonogpolitičkog–isada!–biopolitičkog.FoucaultjeuovomekontekstuprirodniučiteljAgambena, jer je ukazao na »drukčiju eko-nomiju tijela iužitaka«kaomoguće obzorje drukčije politike.Agamben,pak,ističefiguruhomo sacera, zadnje otjelovljenje njegovaživota kao biopolitičko tijelo Zapada kojepredstavlja prag apsolutnog nerazlikovanjaizmeđuprava ičinjenice,normeibiološkogživota.Zbogtogarestauracijaklasičnihpoli-tičkihkategorijakojusupredložiliLeoStraussi,udrukčijemsmislu,HannahArendt,nemožeimatidrugismisaodolikritički.Iz logoranemavišepovratkaklasičnojpoli-tici!Foucaultovimriječima,minismosamoživo-tinje u politici kojih je u pitanju život živihbića,negoiobrnuto,državljaniuprirodnomtijelukojih jeupitanju samanjihovapoliti-ka.Oveće tezeAgambenposebice razraditiu svojoj knjizi Otvoreno. Da bismo stvarnoiz»biopolitičketeorije«prešliujednudoistanovu»filozofijupolitike«–trebatćeprijeizsamoga biopolitičkog tijela, samoga »gologživota«učinitimjestonakojemusekonstitui-ra i usidrava životni oblik koji je posvemapretočenugoliživot,bioskoji jesamsvojazoe.

»Akonazovemoformomživota(forma-di-vita)tajbitakkojijesamosvojagolaegzistencija,tajživotkojijesvojavlastitaformaiostajeneodvojivodnje,tadaćenamseotvoritipoljeistraživanjakojeležisonustranupoljaodređenakaopresjecištepolitikei

filozofije,medicinsko-biološkihznanosti iprava«.(str.167)

Upravostoga,nitijedanživotnije»politički-ji«odživotahomo sacera.Agamben na koncu knjige sumira rezultatepoduzetih istraživanja.Sažimlje ihu trimo-menta:1) Izvornipolitičkiodnos je isključenje (iz-

vanredno stanje kao područje nerazliko-vanjaizmeđuizvanjskogiunutarnjeg,is-ključenjaiuključenja);

2) temeljnojedjelovanjesuverenemoćipro-izvođenjegologživotakaoizvornogapo-litičkog elementa i praga artikulacije iz-međuprirodeikulture,zoe ibios;

3) logor,anegradjestbiopolitičkaparadig-madanašnjegZapada.

Politička se filozofija razvila kao središnjiaspektfilozofijekaotakoveusvijetuantičkeGrčke,aspisiPlatonaiAristotelačinetemelj-ni i još uvijek najvažniji prinos ovoj temi.Središnjezapolitičkufilozofijubilojebavlje-njelegitimiranjemilikritikomopćihpolitič-kihustrojstavapoputdemokracije,oligarhijeilikraljevstva,tepromišljanjeotomukakosetreba razumjeti suverenost države. Također,političkafilozofijaispitujeodnosizmeđupo-jedincaipolitičkogporetka,teprirodupoje-dinčeveobveznostitomeporetku.Kadaserazokrijedasebiopolitička teorija bavi uvjetima života pojedinca kao »gologživota«u»izvanrednomstanju«,političkafi-lozofijavišesenetrebabavitisamopitanjemodnosa različitihopćihpolitičkihideologijaistajališta.»Biopolitičkateorija«,kaosvojevrsnifilozo-fijski novum što ga uvodiMichel Foucault,ausvojimgadjelimasustavnorazlažeGior-gioAgamben, nudi oslobađajući prostor zaneku novu politiku koju najvećim dijelomtektrebaiznaći.Nanekisenačinova»novapolitička filozofija« vraća aristotelovskomjedinstvuetikeipolitike.Etikaipolitikadvasupojmakojasedanasčestosmatrajuodvo-jenima,iakosupovijesnopovezaniipripada-juistomemisaonomsklopu.Tojesvojevrsna philosophia anthtropina kodAristotela–narazboritosti utemeljeno etičkopolitičko dje-lovanje u državi (ne nužno) kao zajednicislobodnih i jednakih građana, gdje čovjekozbiljuje svoju ljudskubit kao samosvrhu inajvišedobro.NovumAgambenove »biopolitičke teorije«,njezinpresudničimbenik,pak,stavljaukuš-njusamuformuodnosaipitase:dalijemo-gućemislitipolitičkučinjenicu sonu stranuodnosasuverenostiiizopćenja,daklenevišeuformiodnosauopće, iutomeserazilazisAristotelom.



ZaAgambena: Ne jednostavan prirodan ži-vot, nego život izložen smrti (goli život ili sve-ti život) jest izvorni politički element. Homo sacer jest, prispodobljuje Agamben, upravo»vukodlak«, ni čovjek ni zvijer,kojiparadok-salnoživiuobasvijeta,adanepripadanijed-nomodnjih.Njegovjegoliživotsveprisutnaidjelatnapretpostavkasuverenosti.Drugajestvarštosmosimi,moderni,naviknutipred-stavljatisikaoprostorpolitikeusmislupravadržavljana,slobodnevoljeidruštvenogugo-vora!Giorgio Agamben počesto se referira naCarla Schmitta, eminentnog »političkog te-ologa« konzervativne provenijencije. Ipak,ovajzagovarateljnaci-moćikaoutjelovljeneuFühreru,poslužio jeAgambenudaučvrstisvoje stavove akribijskom analizom moder-nogpojma»suverenosti«.Agambenova naka-na jest izdvojiti politiku iz zakona suverenosti.Mogućnost, pak, otpora protiv sveprisutnognasilja,trebabitiosnovomnoveAgambenove»političke filozofije«, utemeljene na pomnorazrađenoj»biopolitičkojteoriji«.Izvanredno stanje – što ga je tako dobroopisao Carl Schmitt u svojoj definiciji su-verenosti – danas postaje pravilom. Ničimizvanrednim,niti iznimnim,većupravopra-vilom. Stoga je, prema Agambenu, sazrelovrijemedaseopetovano,iznoveperspektive,postavi problem granica i izvorne strukturedržavnosti. Naime, teorija je države upravoonajgrebennakojemususenasukale revo-lucijenašegstoljeća.Politikasevećodavnapretvorilaubiopolitikuijedinijeulogsamojoš u određenju koji se organizacijski oblikpokazujenajučinkovitijimprijamčenjuskrbi,nadzoraiuživanjagologživota.Zbog toga je logor sama paradigma političkog prostora u času kada politika postaje biopolitikom, a homo sacer se virtualno stapa s državlja-ninom.UslučajuFühreranacističkogrežima,značaj-nojebilodajenjegovaegzistencijakaotakvaimalaneposredanpolitičkikarakter.Führerjepostavljenutočkupoklapanjazoe ibiosa,bio-loškogtijelaipolitičkogtijela.Sdrugestraneistepričerežima,krećesefi-gura»logoraša«.Posebiceseunutartestruk-turepojavljujeiliknajekstremnijeglogorašabezikakvesamosvijesti.Njegasuulogorskojtreminologijizvali–»musliman«.Muslimanživi u apsolutnoj nerazlikovanosti činjenicei prava, života i norme, prirode i politike.Upravo ta nerazlikovanost čini Muslimanasvojevrsnimeksperimentalnim životom,jedanbios koji se je na veoma specifičan način utakvojmjerikoncentriraonasvojuzoe dajepostaoodnjenerazlučiv.Agamben nalazi primjere iz nedavnog ratau Bosni i Hercegovini, kako bi i doslovce i

metaforički dočarao figuru takvogmuslima-naulogorskojstrukturi.Tijelobosanskeženeu Omarskoj, kao prag indiferencije izmeđubiologije i politike, vrlo je sličnovojnoj in-tervencijiizhumanitarnihmotiva,ukojojrat-neoperacijepostavljajubiološkeciljevekaoprehranjivanjeililiječenjeepidemija–štojeistotakobjelodanslučajneodlučnostiizmeđupolitikeibiologije.NatemeljutogaAgambenzaključuje:Samopolitikakoja će se znati razračunati stemeljnimbiopolitičkimraskolomZapadamo-ćićezaustavititokretanjeiokončatisvepri-sutnigrađanskirati»izvanrednostanje«kojirazdvajajunarodeigradovenaZemlji.Počevšiodtihneizvjesnihibezimenihterena,od tihmučnih područja indiferencije, trebatćemislitiputoveinačinenovepolitike.Upravo na tomu Agamben će nastojati ukasnijim djelima. Ipak, Homo sacer prva jeknjigazasnivanjanove»političkefilozofije«izduha»biopolitičketeorije«.Da bismo doista iz »biopolitičke teorije«prešliu jednudoistanovu»filozofijupoliti-ke«– trebat će napustiti normativnost, te izbiopolitičkogtijela,samogagologživotauči-nitimjestonakojemusekonstituiraiusidravaživotnioblikkojijeposvemapretočenugoliživot,bioskojijesamsvojazoe.CijelijeAgambenovpothvatposebice,te»bio-političketeorije«uopće,zasadtekjedannacrtza»novupolitičkufilozofiju«.Homo sacerdaojojjenaslućujuće obzore.Pružanamnaduumogućnostpromjene»ne-izdrživogpostojećeg«.

Marijan Krivak

Vandana Shiva

BiopiratstvoKrađa prirode i znanja

DAF,Zagreb2006.

Povremenonamsedogađadaseprednamapojavi knjiga koja, ne samo zbog zvučnogimena autora nego i znakovitošću naslova,privuče našu pozornost. Takav je slučaj i sknjigomVandaneShiva,Biopiratstvo – Kra-đa prirode i znanja.Onopočemuovaknjiga,autorice potvrđene međunarodne reputacijeupodručjubioetike,izazivapozornostidaje



povodazapisanje,jestčinjenicaštojoj,kaorijetkokome,uspijevameđukoricamaobra-ditivišeključnihpitanjaidilemabioetike,adasvojimkritičkimpristupomujednoponudiimogućeodgovore.Iako se može prigovoriti da dio ponuđenihrješenjanaodređenimprostorimamoždanijeaplikativan,onoštosezasigurnomožeustvr-diti jest da Shiva, govoreći o biopiratstvu,uspijeva nametnuti način razmišljanja kojisvakog etički orijentiranog čitatelja dovodiusituacijudapočneprovjeravatisvojuetikui njezina izvorišta. Preciznije rečeno, polazijoj za rukom da čitatelja postavi u situacijuu kojoj se pita je li mu etika razumijevanjadrugihsvjetovaikulturabazirananadovolj-no čvrsto izgrađenom aksiološkom sistemu,kojibimuomogućionjihovorazumijevanje,ali i inkorporiranje novih, univerzalno ljud-skih,vrednota.Shivauspijevaiujošnečem:otvarajući,danasmoždaključno,pitanjeme-đunarodnih ekonomskih odnosa – pravo na intelektualnu svojinu,otvaraipitanjeneradilisepritomzapravoopokušajuuvođenjano-vogoblikaimperijalizma–bioimperijalizma.Ovootudaštotekst,neovisnoopovremenimdigresijama,dovodidospoznajedajeonoštosedanasnudikaoglobalizacijazapravosamootvaranje prostora određenom tipu ekono-mije.Točnije:Shivaukazujenaopasnostdaje globalizacija koja se danas nudi i nastojiprovesti/nametnuti, globalizacija koja odgo-varasamozapadnimekonomijamaidanećepotaknuti dijalog ili riješiti problem odnosaSjever-Jug. Shiva nastoji pokazati kako seproblem uravnoteženja svjetskog razvoja nemožeriješitipodređivanjemjednihekonomi-jadrugim–jačim.Iakoovopitanjenestavljauprviplan,nakoniščitavanjaknjigeostajedojamdajeonosu-štinskirazlogzaizbortemeKrađa prirode i znanja. cilj joj je pokazati i dokazati da seinsistiranjemnazaštitipatenataiprimjenommetoda za njihovu međunarodnu pravnuzaštitu, zapravo ugrožava: prvo, prirođenopravo lokalnihzajednica-kulturazaekološkiodrživom proizvodnjom prema mogućno-stima teritorija na kome proizvode, čime seugrožava i njihov dalji opstanak i razvoj; idrugo, osporavajući način i cilj korištenja ilicenciranjapatentnihpravapremapotrebamazapadnihekonomija,pokazujedasuta,takonametnutaizaštićenaprava,usvojojsuštinisamo oblik provođenja etike jedne politike,kojanevodi računaokulturnoj raznolikostisvijeta,a jošmanjekoja jesposobna i spre-mna razmišljati o tome da narušavanje bio-diverziteta znači krađu iz ukupne biomase.Iz toga iščitavamo i osnovnimotiv za izbornaslova knjige. Dovodeći u središte pozor-nosti pitanje patentnih prava, Shiva otvara

globalnopitanje:moželipravonaintelektu-alno vlasništvo biti prepreka razvoju uopće.Ukolikoovopravobudeshvaćenokaopravokorištenjaotkrićaprispodobljenihteritorijimanakojimaćeseprimjenjivati, topredstavljaprvi preduvjet stvaranja globalne ekonomijekojaće,planirajućidaljirazvojiodlučujućionjemunaglobalnomnivou,razmišljatiosva-komkutkuplaneta.Pritomćebitisvjesnada,nepostupa li tako,ne samoda seneće stićidoonogštosvipriželjkuju–etičkiiekološkiodržive i opravdane ekonomije, nego da ćesenastaviti i svioblicionečišćenjakultura iprirode,a timeismanjitipotencijalbiomasezbognjezineiscrpivosti.Kakobidokazalarealnopostojanjeovakoveopasnosti,Shiva,polazećiodrelativnouteme-ljenogkritičkogpovijesnogpregledarazvojaznanosti i njezine filozofije, na konkretnimprimjerimaizrodneIndijeuspijevajasnopo-kazatidokakvihsveposljedicadovodibioim-perijalizamnametanjempatentnihprava.Onoštosemožeizvestikaozaključakiznavede-nihprimjeraianalizajasnoukazuje:Prvo,dajeShiva,naiskustvuvlastitogznan-stvenogobrazovanja,svjesnazloporabezna-nosti u ekonomsko-političke ciljeve, što uknjizi i pokazuje. No, još važnije, ona dajemogućiizlazizovakvognačinazloporabeja-snonavodećiposljedicetakveprakse,nesamonateritorijimakojusubilitretiranikaoterra nullusnegoinaonima(EuropaidijelomSje-vernaAmerika)kojisubilitretiranikaoterra mater. Naime, podsjećajući Zapadnu civili-zacijunapovijestnjezinaponašanjananovo-osvojenimteritorijima,autoriciuspijevačita-telje,osobitozapadne,podsjetitinačinjenicudaje»prvobitnigrijeh«kaZemlji-Hraniteljicisadržanunačinuponašanjananovimterito-rijima.Kritizirajući određena povijesna zbi-vanja, čitateljudajemogućnost izbora:hoćeliostatizatočenikomsvojekulturnebaštineivjerovanja,ilićeevoluiratidopronalaženjaiinteriorizacijesveljudskihetičkihvrijednostikojeneoviseokulturnom,političkomilire-ligijskomuvjerenjuivjerovanju.Insistirajućinaovome,Shiva,iakoupisanjudominantnoodređena potrebom širenja bioetičkih spo-znaja,nezaboravljaukazatida seobioeticinemože govoriti objektivno ukoliko se kaopolazište ne usvoje prethodna razmatranja.Točnije,osnovniciljovakvognačinapisanjajestotvaranjeumakakobisedošlodouistinuetičkiutemeljenognačinapromišljanjaobio-masiinjezinupotencijalu.Drugo pitanje koje otvara kao ključno jest:(zlo)poraba genetske modifikacije sjemen-skogmaterijala.Otvarajućiovopitanje,nagla-saknestavljatolikonaspoznajudagenetskimodificiran sjemenskimaterijal zbogname-



tanja i zlorabljenja patentnih prava rezultiraonečišćenjemiosiromašenjemtla,kolikonatomedase timesužavajuprava iprostornavlastitu kreativnost lokalnih zajednica u na-laženju ekološki održivih načina povećanjaproizvodnje.Ovojesamo,pak,njezinnačinposrednogukazivanjanatodase,onemogu-ćavanjem proizvodnje hrane prema svojimpotrebamaikulturi,samododatnonaglašuječinjenicadajetoizraznovogbioimperijaliz-mainačinasimilacijejedneekonomijeikul-tureudrugu–jaču.TimeShivaizravnoulaziupolemikuopotrebigenetskoginženjeringa,ukazujućinamogućnostdaseprekogenetskimodificiranehraneotvorevrata izaposred-no genetsko modificiranje čovjeka. Iščita lisepozornoovaknjiga ipromislionjezinimpostavkama, jasnim postaje autoričino upo-zoravanjenaposljedicegenetskoginžinjerin-ga–nedabismopostalibolji,većdabismoostali dobrim kozumentima proizvoda onihkoji, namećući imperativ zaštite intelektual-nogvlasništva,sebiotvarajuprostorvladanjaiodređivanjaštoćeseikakorazvijati,zabo-ravljajućipritomnačinjenicudabiodiverzitetprirodenepostojiradinjezina»neiskustvaurazvoju«, nego zbog potrebe uravnoteženjavrstačijasveukupnostodržavaihraniukupnibioproizvodiiztogaizvedenbiopotencijal.Kakobidokazalasvojestanovište,Shivapo-lemizira sa znanstveno-filozofskim polaziš-tima iudijelukoji seodnosinaznanstvenespoznajeinjihovupraktičnuprimjenu.Tisudijeloviznatnoboljeargumentiraniodonihukojima razmatra filozofske aspekte i konze-kvencije odabranih koncepcija znanstvenograzvoja. Sama po sebi, ova konstatacija neznačiinegativnuocjenunjezinapristupa.Po-jasnimo:izpročitanogjejasnodaiondjegdjesamopovršnospominje ilinabacujeodređe-ne ideje i stavove,nezalazećiunjihovuar-gumentaciju, autoricapolazi odprepostavkeda je čitatelj dovoljno informiranovlastitojznanstveno-filozofskoj povijesti, te kultura-maifilozofijamadrugihprostora.Neulazećiuocjenukolikojeovakavpristupsvrsishodanuodnosunaonozaštosezalaže,ipakostaječinjenicadaShivaupravoneodređenošćuus-pijevadovesti čitateljau situacijupolemike,kolikopročitanimtolikoivlastitimpolazištemutojpolemici.Dobrastranaizazivanjapole-mikejestupoticanjunatraženjeargumenatazaiprotiv.Pozitivnaocjenaovakvognačinapisanja knjige proizlazi upravo iz polemikei to one koja podrazumijeva poštivanje vri-jednostidrugihkulturaifilozofija–beznje,ciljknjigenebibiorealiziran.Ukazivanjenaodređene postupke i njihove konzekvencijejestuciljuizbjegavanjagrešaka,nesamonatuđimteritorijimaveć,prijeiiznadsvega,navlastitu,štoijestosnovnipreduvjetetičkomrazmišljanjunaglobalnojrazini.

Prethodnorečenoneznačivrijednosnuocje-nuknjige.Prijejeponudamogućegnačinara-zumijevanjapristupaštogajeShivaodabra-la.No,akotrebaocjenjivatikonzekvencijeiznjega,ondajeocjenapozitivna.Knjigasadrživelik broj konkretnih razmatranja i analizaprekokojihsemožeprepoznatiaktualnasitu-acijaiiztogaizvućizaključkezabudućnost.Pozitivna je i zato što se takvim prepozna-vanjemprostorsusretanjarazličitihkultura ifilozofija određenihvlastitimcivilizacijskimnaslijeđemproširujedostupnjakadasezido-vi ruše, apreostale se zavjesemogu razma-knutiukolikopostanemosvjesnidasesamopoštovanjembiodiverziteta,atimeikulturneraznolikostiisvekolikosti,možedosećisitu-acijasuradnjeidijaloga.Osnovnimotivpri-tomnijeizbjegavanjeosudejavnogmnijenja,negorealnapotrebazazajedničkimrješenjemuciljuostvarenjabioetikeukojojpoštovanjebiodiverziteta,atimeibiomaseipotencijalaiznje,nećebitidovedeniupitanje.Prethodnimukazivanjimanasadržajeknjigenisu iscrpljena sva pitanja i teme za razmi-šljanje kojima se baviVandanaShiva – po-put redefiniranja bioraznolikosti, biološkogredukcionizma,etičkihimplikacijagenetskoginženjerstvaili,pak,novihoblikakemijskogonečišćenja, itd.Ako jepotrebazaovakvimpitanjima i spoznajama jedan od osnovnihrazloga nastanka ove knjige, a cilj nuđenjemogućegodgovora,ondasemožerećidajeciljostvaren,apotrebazadovoljena.No,onoštojejošvažnije–onadajeosnovuzadaljnjapitanja.Ovaknjiga,nasvoje141stranice iusedampoglavlja,zaslužujebitipročitana,bezobzirakolikoseslagalisiznesenimstavovima.Itonesamozbogotvaranjaprethodnonavedenihpitanjavećištočitateljauspijevanavestinarazmišljanje.Udijelovimakojinudestručnoznanstveno razmatranje i obrazlaganje, pri-stupačnimnačinompisanjaosiguravaseidaprosječničitatelj,zabrinutzaetičkapitanjaobiomasi i biopotencijalu,može ravnopravnoparticipiratiurazmatranjuponuđenihsadrža-ja. Knjiga nudi dovoljno bilješki, ukaznica,komentara i referenci za dalja istraživanja.Preporuka za čitanje proizlazi i iz činjenicedajesvakitekstkojisebaviovimpitanjimai problemima dobrodošao, kako zbog nedo-voljnog broja ovakvih izdanja tako i zbogslabezastupljenostiautorasprostoraskojihstižeV.Shiva.

Dejan Donev



Patrick Pharo

Sociologija moralaSmisao i vrijednosti između prirode i kulture

SfrancuskogapreveoSrđanRahelić,Masmedia,Zagreb2006.

Kadabismobilistavljenipredzadatakdaista-knemotemeljnurazlikuizmeđusociologijeietike,vjerojatnobisevećinanašihodgovoranalazilanegdjenarelacijiizmeđupredmetaimetode istraživanja, odnosno između mate-rijalnog i formalnogobjektapojedineod tihznanstvenihdisciplina.Naime,doksesocio-logijabavi čovjekomkaodruštvenimbićem–koristećipritomdeskriptivnumetodukojomutvrđuječinjeničnostanjestvarisobziromnaspecifičniinterespojedinestudije–etika,zarazlikuod toga,u središte svog interesapo-stavlja čovjeka kao etičko biće, te nastoji,valutativno-normativnommetodom,razložitikakavbičovjek(kaoetičkobiće)trebaobiti,odnosnopremačemubitrebaotežiti.Postojili,međutim,disciplinakojabitrebalaobjedinitiznanjaikoristiti,baremuodređe-nojmjeri,metodeobijugorespomenutihzna-nosti, te kakav bi bio epistemološki položajspomenute discipline? Svoj pokušaj odgo-vorana topitanjeposrednonampredstavljaPatrick Pharo u svojoj studiji pod imenomSociologija morala – smisao i vrijednosti iz-među prirode i kulture.Autorjedirektoristra-živanjaufrancuskomnacionalnomcentruzaznanstvenaistraživanja(CNRS)isveučilišniprofesoruParizu,adosadjeobjavionizrado-vaizpodručjasuvremenesociologije.Opravdanje postojanja sociologije moralakaoznanstvenedisciplineautorpronalazipo-najprijeusamojsociologiji,ocrtavajućinamuUvodukratkupovijestsociologije,ukojojjemoraluvijekpredstavljaovažandiosocio-loških istraživanja.Naime,udjelimaautoračija imena ne zaobilazi nijedan priručniksociologije–poputEmilaDurkheima,MaxaWebera,TalcottaParsonsa,PierraBourdieuaidrugih–proučavanjemoralnihčinjenicače-sto jeputačinilopolaznu točkuutvrđivanjapovijestirazvojaistanjaodređenogdruštva.1Nasuprottome,50-ihgodina20.st.moralnatematikaipristupusociologijiustupamjestopovijesno-političkom pristupu društvenimfenomenima,adonovogpomaka,sadauko-ristmoralnogpristupa,dolazi70-ihgodina,što se povezuje s pojavometičke (posebicebiomedicinske etike) tematike u javnoj ra-spravi.

Promotrimo li suvremeno stanje rasprave uetici,uočitćemoteškoćeskojimaseistasu-srećekadanastojipostićisuglasjeuprimjeniuniverzalnihetičkihnačelaupojedinimsitua-cijama.Zarazlikuodetike(aliisociologije),Pharosmatradajesociologijamoralasposob-naobjektiviziratimoralnučinjenicu–kakobijemoglaempirijskipromatrati–adajeipaknesvedenadruštvenečinjenicekojebibileneovisneobilokakvojnormativnojprosudbi,kaonitinafilozofskapitanjakojasuodvojenaodželjezaobjašnjenjem,ovisnooraznoliko-stinormativnihpozicija.2Timesenaravnoneželiukinutiautonomnopodručjesameetike,nitipak statinapukomprenošenju rezultataetičkihraspravausuvremenusociologiju,većje cilj »razumijevanje načina na koji druš-tvenisubjektimogueventualnozauzetinekomoralnostajališteuodnosunavlastitodjelo-vanjevodećiračunaoprirodnimidruštvenimuvjetovanostimakojimasepodvrgavanjihovsvakodnevni život«.3 Primjenjivost ovakvevrsteistraživanja,ukolikonijerazvidnovećizsameprezentacije temeljnog razloganastan-ka,autorpronalaziprijesvegauutvrđivanjuopsegaljudskeautonomije,posebicekadaseradiovelikimproblemimasvjetskepolitike,upotrebeznanosti i tehnikeilievolucijeobi-čaja,odnosnouproblemimanakojejeusre-dotočenasuvremenaetičkarasprava.4Naime,imamo li na umu dalekosežnost odluka štoih donosimona timpodručjima, a radi kojesve veću važnost pridajemo odgovornosti islobodi morala svakog čovjeka, te mnoštvoprirodnihidruštvenihuvjetovanostimoralnihsubjekata,nijejasnodokojejemjerenašaau-tonomijauopćemoguća.Naupravoiznesenojdilemi,PharogradisvojustudijuSociologija morala, tenamkrozšestpoglavlja5 prilično zahtjevnog štiva donosipresjeksuvremenihistraživanjauistoimenojdisciplini.Uprvompoglavlju,naslovljenom»Područjesociologijemorala«,nastojidetalj-nije odrediti predmet i specifičnost pristupasociologijemorala, te,konfrontirajućietičkeimperative–upućenečovjekukaopojedincuikaodruštvenombiću–onogaštoonnaziva»moralnom filozofijom«6 s kontingentnimkarakterom društvenog života, konstatira da»utomotklonukojisejavljaizmeđuautori-teta etike i kontingencije društvenih situaci-jasmještasepredmetnopodručje,padakleiosobitiprojektsociologijemorala«.7

Onoštoćemnogi–posebiceukolikoseba-ve etikom ili nekom srodnom disciplinom–zamjeritiautorukoji,poputPharoa,pristu-pa etičkoj tematici iz perspektive sociologi-je jest već ranije spomenuta konceptualna,odnosnonormativnasastavnicaovakvevrsteistraživanja. Naime, čisto deskriptivni pri-stup – bez dublje analize argumentativne



strukture,pertinencije ilivaljanosti različitihstavova–pokazujese,premaautoru, jedno-stavno nedostatnim ukoliko težimo za razu-mijevanjemonihpodatakadokojihdolazimodeskriptivnommetodom. Osim toga, Pharo,poputWebera, odbijamogućnost aksiološkeneutralnosti u ovakvoj vrsti istraživanja testoga, svjestan »skliskog područja« na kojeovakvom tvrdnjom ulazi, predlaže nekoli-ko jednostavnih kriterija (pravda drugoga,nezaslužena patnja, semantički princip) kojinam»nećeomogućitidakažemošto jemo-ralno ili nemoralno, niti da se prepustimovrijednosnimsudovimakojejeosuđivaoMaxWeber,alićenambaremdatinekemogućno-sti da odredimo sadržaj moralnih činjenicasa stajališta bilo kojeg društvenog subjekta,uključujući i nas same«.8 Opravdava li ovametodološkanužnosttakvoširenjesameme-todesociologijemorala,ostavljamočitateljudasamprosudi.Sljedećatripoglavlja(»Sociokulturalneteori-jemorala«,»Akcionističkipristupi«,»Natura-lizaminjegovegranice«)ovestudijeotvarajunampanoramurazličitihteoretskihpolazištaipristupaprisutnihdanasnapodručjusociolo-gije morala. Sociokulturalne teorije, pritom,uglavnom ostaju unutar okvira sociologije,stavljajući naglasak na analizu velikih druš-tvenih tokova nauštrb analize individualnihčinova.

»Kadse radiomoralnimpitanjima,oneseponaj-prije zanimaju za socijalnu diobu smisla i vrijed-nosti, a ne zanjihovosobiti konceptualni sadržaj.Sociokulturalne teorije posebice se bave načinomnakojiinstitucijeidruštvenegrupemogukonstru-irati i oblikovati smisao i individualne vrijednostikako bi osigurale određenu društvenu stabilnost iprikladnost.«9

Ovateorijskastrujaimasvojeizvorišteura-dovimaEmilaDurkheima,aunjuspadaiso-ciologijahabitusa(PierreBourdieu),teteorijeodruštvenojkonstrukcijizbilje(PeterBerger,Thomas Luckmann), kao i radovi TalcottaParsonsa.Pregledakcionističkihteorija,čijijezačetnikMaxWeber,Pharodonosiutrećempoglavlju.Specifičnostovestrujejestutomeštorazvi-ja interpretativni ili analitički pristup ulozismislaivrijednostisobziromnadjelovanjeitoprijenegoistestaviuodnossasociokultu-ralnimuvjetovanostima.10Radi toga,smisaoi vrijednosti zadržavaju svoju potencijalnuautonomiju te sposobnost za neočekivanepomake,nezamisliveunutarsociokulturalnihili naturalističkih teorija. Ovoj struji autorpribrajairadoveGeorgaSimmela,zatimsim-boličkiinterakcionizam,teetnometodologiju(HaroldGarfinkel), interakcionizam (ErvingGoffman) i teoriju komunikativnog djelova-nja(JürgenHabermas).

Naturalizam ili naturalističke teorije unutarsociologije morala, Pharo razmatra unutarčetvrtog poglavlja. Ove teorije duguju svojnastanak (socijal)darvinizmu koji je, krozodređeno razdoblje, vršio znatan utjecaj nasocijalneznanosti.Kaošto i sampojamgo-vori,naturalizamzastupastajališteda jesvedruštvene činjenice (pa onda i moralna po-našanja) moguće povezati s mehanizmimapovezanima s prirodnom evolucijom živihbića.11ČinisedaPharoneodbijaupotpuno-sti prirodnemehanizme društvene selekcije,ali ipak ističemoralnu racionalnost ljudskihbića koja ta ista ljudska bića emancipira odprirodneuzročnosti, te impriskrbljuje odre-đenuautonomijuspramprirodnihmehaniza-ma.Uovustrujuautorubrajasociobiologiju(EdwardWilson),biheviorizamteneokogni-tivnimaterijalizam.Uposljednjadvapoglavljasvojestudije,na-kon što je sustavno prikazao bogatstvo teo-rijskih pravaca sociologije morala, Pharotemeljitije ocrtava metode sociologije mo-rala te njihovu primjenu. Ostajući pri svo-joj usmjerenosti k smislu i vrijednostima,najprije pokazuje teškoće tematizacije (iliobjektivizacije) istih, jer se, naime, radi oapstraktnimdatostima,teškodostupnimem-pirijskimprovjerama.Imamolinaumudaseuvijekmožemopitatinesamoosmislu,negoi o »smislu smisla«,12 čime interpretativnimomentpostaje jednakovažnametodološkaodrednica kao i empirijsko istraživanje, po-stajenamjasanPharovzahtjevzaupotpunja-vanjem deskriptivne metode, normativnom– shvaćenom, naravno, u širem smislu. Sli-jedomtihmisli,Pharodolazidosemantičkemetodečijomprimjenomželi

»…odreditimislikojesubjektpovezujesvlastitimdjelovanjemilisdjelovanjemdrugoga.Nokakosumisliivrijednostiisamenevidljive,nemožemodo-prijeti do njih na drugi način doli usmjeravanjemsvojepažnjenarječnikiiskazekojisenatemisliodnoseikojedržimoistinitima.«13

Konkretannačinprimjenesemantičkemeto-devidljiv jeudvaprimjera što ihautordo-nosi pri kraju pretposljednjeg poglavlja, teu posljednjem poglavlju u kojem optira zamogućnost upotrebe iste u interkulturalnomsociološkom istraživanju, ali i za izgradnjuuvjetagrađanskogugovora,zaanalizudjelo-vanjaiizopačenjamoralnihsudova.14

Zaključno, istaknimo još da namovom stu-dijomPatrickPharonasustavan,gotovopri-ručnički način predstavlja jednu u nas rela-tivnomanjepoznatuznanstvenudisciplinu15koja svoj izvor, mjesto i ulogu pronalazi u»tamnom prostoru« između sociologije kaoznanostioonomeštojestietikekaoznanostioonome štobi trebalobiti, te, samim time,



postaje»mjestom«interdisciplinarnogsusre-taovihdvijuna,vjerujemo,obostranukorist.

1Antologijski primjeri takvih studija suProtestant-ska etika i duh kapitalizma MaxaWebera iliMo-ralni odgoj EmilaDurkheima.Usp.PatrickPharo,Sociologija morala. Smisao i vrijednosti između prirode i kulture,sfrancuskogapreveoSrđanRahe-lić,Masemdia,Zagreb2006.,str.15.

2Usp.P.Pharo,Sociologija morala,str.8.

3Isto,str.9.

4Usp.isto.

5Uhrvatskoizdanjestudijeuvrštenjeipogovorna-slovljen: »Sociologijamorala, teškoće disciplinar-nogutemeljenja«,kojegjenapisaoRadeKalanj.

6P.Pharo,Sociologija morala,str.22.

7Isto.

8Isto,str.32.

9Isto,str.47.

10Usp.isto,str.73.

11Usp.isto,str.101-102.

12Usp.isto,str.127-128.

13Isto,str.132.

14Usp.isto,str.153.

15Naime,ukolikosu točne informacijekojimaautorovihredakaraspolaže,naFilozofskomfakultetuuZagrebu ne postoji kolegij sociologije morala, te,posljedično, zaključujemo da sama disciplina nijekodnas,baremzasad,doživjelasvojuafirmaciju.

Nenad Polgar

Fred C. Boogerd, Frank J. Bruggeman, Jan-Hendrik S. Hofmeyr i Hans V. Westerhoff (ur.)

Systems BiologyPhilosophical Foundations

Elsevier,Amsterdam2007.

Prijesameknjige,korisnojekratkopredsta-vitipomnogočemujedinstvenognakladnika,nizozemskiElsevier.IzdavačkakućaElseviervodećijesvjetskiizdavačznanstvenihpubli-kacija,spreko125godinatradicije(uznaslje-đekojepoddrugimimenomseže425godinaunatrag). Elsevier je do sada izdao više od21000knjiga,anakladnikje2279znanstve-nihčasopisa.UzpomoćElsevieraobjavljenisuradovi500000autora,anakladniksurađujes 200000 recenzenata iz različitih znanstve-nihpodručja.Nijestogačudnoštojeskupinaautora odabrala upravo Elsevier za naklad-nikaprvojknjizikojagovoriofilozofijskimosnovamabiologijesistema.Elsevierjetako2007., poslije dvije godina rada, predstavioknjiguBiologija sistema. Filozofijske osnove.Knjiga jenastalakaovrhunacviše različitihstudijaobrojnimfilozofskimpitanjima(pro-blemima)povezanimasaznanstvenomdisci-plinom»biologijasistema«.HansWesterhoff,Frank Bruggeman i Fred Boogerd su 1999.pokrenuli projekt pod nazivom »Redukcio-nizamživoga«.Taj jeprojekt istraživao sta-jališta redukcionizma i antiredukcionizma ubiologiji, računalnimznanostima i teorijskojpsihologiji. Nakon početnih studija u lipnju2005.,organiziranjesimpozij»Premafilozo-fijibiologijesistema«,koji jeokupiobrojneautoreizrazličitihznanstvenihpodručja(takosenpr.FredC.Boogerdbavistaničnomfizio-logijom,FrankJ.Bruggemanistražujestanič-nefenomeneisloženesisteme,emergencijuiredukcionizam,Jan-HendrikS.Hofmeyrstu-diraregulacijskeproceseustanicamapomo-ćuračunalnihmodela,aHansV.Westerhoffjeangažiranuprogramu»Silicijskastanica«unutar kojeg izrađuje računalne kopije pro-cesa u živim organizmima). Uz autore kojisu prisustvovali simpoziju, radovima su do-prinijeli i drugi, poput Wernera callebauta,glavnogurednikačasopisaBiological Theory i znanstvenogravnateljačuvenogaustrijskogKonradLorenzInstitutazaevolucijuikogni-tivno istraživanje (KLI). Radovi skupljenisimpozijem,uzjošnekedodatne(svezajed-no14znanstvenihčlanakana342 stranice),urednicisusabraliuknjiguBiologija sistema. Filozofijske osnove,prvukojasustavnogovo-



riofilozofijskim(metodološkimiepistemo-loškim) temeljima biologije sistema. Knjigajepodijeljenaupettematskipovezanihdije-lova snaslovima: (1)Uvod; (2) Istraživačkiprogramibiologijesistema;(3)Teorijaimo-deli;(4)Organizacijaubiološkimsistemima;i (5)Zaključak.Uvodizaključakzajedničkijeradčetvoriceurednika,a2.,3.i4.poglavljesastojeseodpočetiriradarazličitihautora.Uvođenje u sadržaj i temu knjige zahtije-va zahvaćanje općeg okvira unutar kojeg sepojavila nova znanstvenadisciplina–biolo-gijasistema.Sampojambiologijeimenomjepoznattekiz19.stoljeća,filozofijabiologijenastajeprijetridesetakgodina,abiologijasi-stemasasvimjenovadisciplina.Zasnivanjembiologije kao samostalne znanosti, njezinim»oslobađanjem«odanatomije,medicineibo-tanike,nastalesubrojnerazličitegranepoputgenetike, molekularne genetike, laboratorij-skebiologije,evolucijskebiologije,ekologi-je,klasifikacije,biološkesistematikeidr.Onočegasebiologijakaoznanostnajtežeosloba-đala jest snažna epistemološka predrasuda,pokojojjerazumijevanjefizikenesamopo-trebnonegoidostatnozarazumijevanjesvihostalih znanosti, uključujući biologiju.ErnstMayr u klasičnom djelu filozofije biologije,The Growth of Biological Thought, navodiprimjerpoznatogfizičaraErnestaRutherfordakojije,referirajućinabiologiju,tvrdiokakojesamofizikaznanost,asveostalo»skupljanjepoštanskih marki«. Položaj biologije unutarznanosti najistaknutije je i najspornije pita-njezafilozofijubiologije, jernijejasnojelibiologija puko proširenje fizike i kemije, ilije autonomno znanstveno područje. Filozo-fijabiologije,poautorimaknjige,zanimasepoglavito:(i)autonomijombiologije,(ii)evo-lucijskombiologijomi(iii)molekularnom,tj.funkcionalnombiologijom.Donedavnojepr-venstveniinteresfilozofaubiologijibioistra-živanjebrojnihpitanjaevolucijskebiologije,takodamnogi filozofijubiologijepoistovje-ćuju s proučavanjem evolucijskih problema,notonijetako.Područjezanimanjabiologaifilozofabiologijejestživisvijet,štoživisiste-mijesu,anesamokakonastaju.Novaznanost,kakvomjezovunjeziniautori,biologijasistema,upotrazijezametodamaifilozofijskimutemeljenjemkojebijojpomo-gli u odgovoru na pitanje – što je to život?Krajnji je cilj u pokušaju filozofijskog ute-meljenja nove znanosti. Biologija sistemateži razumijevanju načina kojim interakcijesastavnihdijelovaživihorganizamauzrokujunjihovafunkcionalnasvojstvaifunkcionalnoponašanje.Biologijasistemasučeljavabrojneznanstvene discipline (kombinacije biologi-je s ekologijom, matematikom, medicinom,biofizikom,kemijom,pačak i lingvistikom)težećinjihovunadilaženjuprilikomprimjene.

Pitanjeotomeštoježivotnadilazisvetedis-cipline,paiznanostsamu,stogajeupitante-meljtakvogpoduhvata.Naime,danijemoždatemeljbiologijesistemaumješavini filozof-skihtemeljasvihspomenutihdisciplina,ilijeipakpotrebanjedinstventemeljnovojznano-sti?Uredniciknjigedvojeizmeđupostojanjavlastitogijedinstvenogtemeljaimetodebio-logijesistema,tekombiniraneprimjenemeto-dasvihuključenih,gorenavedenihznanosti.Urednicismatrajukakobiupravonatemiis-pitivanjapostojanjavlastitoga(jedinstvenog)znanstvenogutemeljenja,umjestoonogakojisezasnivananpr.fizici,biologijasistemamo-glaizrastiuvrhunacbiologije.Štojeonda,sažeto,biologijasistema?Biolo-gijasistemaumnogočemunasljeđujemoleku-larnubiologiju,genetiku,matematikubiologi-jeibiofiziku.Biologijasistemapretpostavljanastanakbiološkihfunkcijausljedinterakcijeizmeđukomponentiživogorganizma,onajeteorijakoja tvrdiuzročnipostanakbiološkihfunkcijateinterakcijeiorganizacijesastavnihdijelova tog istogsistema.Biologijasistemaispitujerascjepizmeđumolekule(kojajemr-tva)ionogaštopredstavljaživot.Postscrip-tumknjigekažeupravoto:»Biologijasistemaželipojasnitikakomolekularni sistemmožebitiživ,štojekonačniciljbiologije.«Biologijasistemanastalajeizdvaznanstveno-povijesna izvora: sastavnica i sistema. Izvorsastavnicailikorijenkomponenti(components root),kakoganazivajuuredniciknjige,pozor-nostusmjerujenapojedinačnemakromoleku-le,akorijensistema(systemy root)oslanjaosenaformalnuanalizufunkcionalnogponašanjanastalognaosnovisimultaneinterakcijebroj-nihmakromolekula.Premaznanstveno-povi-jesnimizvorimabiologijesistema:(i)korijenkomponentiomogućujepristup»odozdopre-ma gore« (bottom-up), a (ii) korijen sistemaomogućava pristup »odozgo prema dolje«(top-down). Brojni autori koji se bave bio-logijom sistema izrađuju različite vrste ma-tematičkih modela (analitički i sintetički) iračunalnih simulacija u pokušaju preciznoguvidaudinamikusloženihbiološkihsistema.Modeli nastali na osnovibottom-up pristupaizgrađeni su pomoću podataka o dobro ka-rakteriziranim sastavnicama najniže razinebiološkogsistema,aondasesistem(njegovanajvišarazina)matematičkiponovospajaodtihkomponenti.Bottom-up modeluobičajenorazmatrapodatkeomanjembrojukomponenti(manje od deset), pa se klasificira kao mo-del siromašan podatcima. Top-down obrazacizgrađuje model pomoću podataka o cjelinisistema pokušavajući matematički raščlaniticjelinu sistema na sklopove i komponente.Top-downmodelnazivasemodelombogatimpodatcima,jerčestorazmatrastotineilitisućepodataka.Izvori ipristupi istraživanjubiolo-



gijesistemanisuopćeprihvaćeni;nekiautori,poputUlrichaKrohsa iWernera Cellebauta,nalaze i treće izvorište biološke sistematike:novu disciplinu u biologiji, nazvanu »omi-cs«.»Omics«ili»omic«zapravojeteksufikskojinalazimouengleskimriječimagenomics,proteomicsilimetabolomics. Pojamgenomicsnijenepoznat,riječjeostudijikojajenajpri-jeispitivalasvegeneunutarpojedinogskupakromosoma, a kasnije molekularnu razinugena.Proteomicsjeistraživanjeproteina(bje-lančevina)iproteinskihvrsta,ametabolomicsispituje metabolitne promjene pod utjecajemfizioloških,razvojnihiligenskihmodifikacija.Krohs iCallebaut smatrajukako svi»omic«–projektiimajusebispecifičnumetoduana-lize podataka, ali im nedostaje strategijamodeliranja, te kako biologija sistemamoženjihovimpodatcimadatisvrhu(modeliranje).Istraživanjapovezanauzpojam»omics«,pomnogim autorima (Herbert M. Sauro, Chri-stophe H. Schilling), smještaju anticipacijudiscipline(iliznanosti)biologijesistemauna-tragnekolikodekada,nobeznavođenjanekogodređenogdatuma,asamompojmubiologijesistema ne daju jasnu definiciju. Drugi pak,poputAdamaP.Arkina,mislekakobiologijasistemanepostojikaoentitet,tedajezapravoriječ o istoznačnici s područjem istraživanjafiziologije stanice. Iz neslaganja oko pitanjapristupa biologiji sistematici vidi se nepot-punostfilozofijskihosnovabiologijesistema.Uzto,poautorimaknjige,filozofijabiologijebavi se uglavnom evolucijskom biologijomkojajedeskriptivna,abezsposobnostipredvi-đanja.Takvasebiologijanadarazumjetiživisvijetizopisahistorijeorganizama,pogotovogenskehistorijeisustavnogpopisamolekulaodkojihseorganizamsastoji.Brojnifilozof-ski aspekti područja biologije sistemamoguse, pojednostavljeno rečeno, prikazati krozsuprotstavljanjeredukcionizmaiantiredukci-onizma.Većinasebiologananekinačinosla-njanaredukcionističkastajalištausvomradu,alibezuzimanjauobzirfilozofijskihaspekatateorija, metodologija i objašnjenja problemavezanihuzredukcionističkastajališta.Autorioveknjigepojamredukcije/redukcio-nizmasmatrajuprimjenjivimzaoznačavanjevišestvari:(i)istraživačkestrategijeupoku-šajurazumijevanjasloženihsistemaispitiva-njemnjihovihdijelova;(ii)svođenjeodređe-neznanstveneteorijenadruguteorijupremaodređenojparadigmiredukcije teorija.Očitojekakosunavedenaznačenjapojmaredukci-onizamapriličnorazličita(jedanseodnosinanačingradnjeteorije,adrugiseodnosinain-terpretacijujedneteorijepomoćudruge),pajeznačenjeovisnookontekstuupotrebe:uzto,poautorima,većinaznanstvenikamislikakoježivisvijetslojevitoizgrađenoddvijurazina

(višeiniže).Entitetinavišojrazinisastavljenisuodentitetasmještenihnanižimrazinama,takodasečinilakomogućimreduciraticijeleznanostisvišihrazinanaonenižihrazina(au-toriknjigenavodeprimjerredukcijebiologijenakemiju,kojasezatimsvodinafiziku,kaoiredukcijefiziologijenabiokemiju,teredukci-juMendelovegenetikenamolekularnugene-tiku).Ovajtipredukcionizma,radikalni,držikakojecjelovitopoznavanjesastavnihdijelo-vapotpunodovoljnozapoznavanjeponašanjacjeline.ErnstMayr(The Growth of Biologi-cal Thought)dijeliovajredukcionizamudvi-jepodskupine:objasnidbeniredukcionizamiredukcionizamteorija.Primjeriovakvogpri-stupaubiologijilijeposuprikazanitvrdnjamaF.Cricka(poznatpootkrićuDNA)pokojemje»organizamtekskupatomailimolekula«,ili kolegemu JamesaD.Watsona, koji slič-no Rutherfordu, tvrdi kako je »sva znanostfizika,asveostalojesocijalnirad«.Ovajtipredukcionizma (Mayr ga naziva objasnidbe-nim)usmjerenjenaekstremnuanalizudijelo-va,panevidiinterakcijusastavnicasloženogsistema, a u organizmu je sve dio sistema.Izoliranidijelovisistemaupraviluimajuka-rakteristike različite od sastavnicakoje suuinterakcijisdrugimsastavnicamaicjelinomsistema. Ispitivanje objasnidbenog redukci-onizmadovelojebiologedozaključkakakohijerarhijski niže razine sistema mogu dativrloograničenukoličinuinformacijaoosobi-nama i procesima više razine.Autori knjigeBiologija sistemasmatrajukakoantiredukci-onistički,holističkipristup,predstavljajednuodalternativaredukcionizmu,pokojojsamosvojstva sistema kao cjeline mogu ponuditirazumijevanje, a kako se složena cjelina nemožerazumjetirazumijevanjemizoliranihdi-jelova.Ovdjetrebaspomenutikakoholizmunemorabitineprihvatljivsvakioblikreduk-cionizma (poMayruu njegovuThe Growth of Biological Thought), npr. konstitutivni jeredukcionizam prihvatljiv gotovo svim bio-lozima,jernemaunutarnjihproturječja.Ovajtipredukcionizmatvrdiidentičnostmaterijal-nogsastavaživihorganizamaineživepriro-de,tedanijedandogađajiliprocesopaženuživimorganizmimanijeusuprotnosti s fizi-kalno-kemijskim pojavama na razini atomai molekula. Konstitutivni redukcionizam nenalazirazliku izmeđuneživeprirode iživogsvijetau sastavumaterijeodkoje se sastoježiviorganizmi,negouorganizacijibiološkihentitetaiprocesa.Takvetvrdnjevrlosusličnetvrdnjamabrojnihantiredukcionistapokoji-makontekstcjelinepotpunoodređujeponaša-njedijelovakojejeunutarsistemarazličitoodnjihovogponašanjauizolaciji.Poantireduk-cionističkom stavu sinteza nije jednostavnoobrtanjesmjeraanalize,aživisisteminisuustanjuravnoteženegostalnoaktivnoradena



sprječavanju procesa rasipanja reda koji imomogućava funkcioniranje. Kako antireduk-cionisti propuštaju precizno objasniti načinnakojibimogli»promatraticjelinu«,autoriknjige zaključuju da sve razine organizacijeimajusvojeznačenjeivrijednost,tedabisva-karazinamoglaimatisvojuautonomnovaže-ću teoriju.Antiredukcionistički stav naginjetvrdnjikakojeorganizacijameđumolekular-nihprocesaorganizmaonoštotojtvorbidajesvojstvaživoga.Biologija sistema izbjegavaredukcionizamkolikoiholizam,onaželius-postavititrećiput,novustrategijuistraživanjafenomenaživoga, strategijukojabiobuhva-tila molekularne osobine i svojstva sistema.Ipak,očitojekakoseznanost/disciplinabio-logija sistema smatra legitimnim nasljedni-kommolekularnebiologije.Nedostataktakveambicijejestunepostojanjujasnemetode,teposljedično upitnosti znanstvenog položajanoveznanstvenediscipline.Upravojetotemaštojuželiraspravitiovaknjiga.Naprvisepo-gledčinikakoproblematičnostmetodekojombisetrebalaslužitibiologijasistemaproizlazisamo iz tolikoputa raspravljanepozicije lo-gičkog pozitivizma ili logičkog empirizma.Postoji li samo jedna prava i univerzalnametodaprimjenjivana sveznanosti,metodaprirodne znanosti (pogotovo fizike),metodakoja proizvodi znanstvene teorije na osnoviuniverzalnih, nužnih i vječno primjenjivihzakona?Upitnojepostojeliuopćeubiologijizakoni.Mnogi,poputElliottaSobera(uknjiziPhilosophy of Biologyiz2000.)smatrajukakobiologijinijeprikladnaupotrebazakonanegomodela.Nećeipakbitidajebiologijasistemasamo tehnologija kojommožemo analiziratiposebne slučajeve, tvrde H. V. Westehoff iD. B. Kell, u drugom radu ove knjige (podnaslovom »The methodologies of systemsbiology«).Modelisuprikladniji,jersutvrd-nje kondicionalnog tipa (ako/onda), čime seostavljaotvorenamogućnostda se to»ako«nikadanedogodi,tejeproblematičnoprimje-njivatitakvemodeleuprirodi.Uzto,podjelana deduktivno-nomološki način objašnjava-nja(autorioveknjigenazivajugaDN-modelobjašnjavanja)iidiografskiskupmetoda(So-ber takav način zove historijski, kao i broj-ni drugi puno prije njega), ne mora značitiisključivu pripadnost neke znanosti jednomilidrugomnačinuobjašnjavanja.Iakodono-šenjezaključakaizprimjenezakonairekon-struiranjahistorijenemajuisteciljeve,ipakseobapristupaponekadmogukoristitizajedno,donoseći vrijedne rezultate. NezadovoljstvoDN-modelom objašnjenja dovelo je unutarfilozofijeznanostidokonstrukcijealternativ-nihmetodaznanstvenogobjašnjenja,odkojihse dva smatraju centralnima: (i) ujedinjuju-ći ili unifikacijski i (ii) uzročno-mehanički

tip objašnjenja. Unifikacijski tip objašnjenjasljednik jeDN-modela.Ovaj tipobjašnjenjapokušava ujediniti posve različite pojave srazličitihrazinaorganizacijesistemapomoćuzakonakojivladajunanižimrazinama,akojibi zatimzajednospočetnimuvjetimadove-li do objašnjenja pojava na višim razinama.Uzročno-mehanički tip objašnjenja nešto jesloženiji,tonijeniredukcionističkinitiholi-stičkitipobjašnjenja.Redukcionističkipristuppokušavaobjasnitipojaveproizvedeneunutarsistemapomoćusvojstavanjegovihdijelova,najčešćeproučenihizvantogsistema.Uzroč-no-mehaničkitipobjašnjenjapokušavarazu-mjeti način kojim dijelovi spojeni u sistemdovodedonovih svojstava sistemakojeg seželi objasniti. Uzročno-mehaničko objašnje-nje tako je djelovanjemeđu razinama, kojepodjednaku pozornost posvećuje dijelovimasistemainjegovojcjelini.Ovajtipobjašnje-njamogaobibitinačinobjašnjenjakojimseprikladno služi biologija sistema, iako unu-tar discipline postoji snažnonagnuće premaupotrebi hibridnog oblika unifikacijskog iuzročno-mehanističkog oblika objašnjenja.Uzročno-mehanistički tip objašnjenja čestosekoristiubiologijisistema,nonijerezervi-ransamozabiologijusistemanegoseširokokoristi u znanostima poput fizike i kemije.Molekularnabiologijakoristilajeredukcioni-stičkipristupuobjašnjavanjupojavanjenoginteresa,bilajevođenatehnologijom,apoku-šavala je razumjetimolekularni sastav živihsistema–noneitokakosespajanjemmole-kularnihkomponentisistemanastaje/održavaživot. Redukcionistička priroda objašnjenjamolekularne biologije nije trebala prisustvofilozofije, no biologija sistema upravo trebauplivfilozofijskog.Filozofijskeimplikacijebiologijesistema,ka-konavodeautorioveknjige,brojnesuipove-zanespojmovima:mehanizam,emergencija,samoorganizacija,složenost,sistemi,kontro-la,modeliranje,funkcijaiteorijameđu-razina.Smisaooveknjigedijelomležiupokušajura-spraveirazrješenjaproblemavezanihuzovepojmove.Raspravaovihproblema trebalabipomoći u razumijevanju kako molekularnisistemmože biti živ, sa značajnim posljedi-camanamolekularnu,razvojnuievolucijskuteoriju, te na potrebu promatranja fenomenaživoga iz različitih perspektiva. KnjigaBio-logija sistema. Filozofijske osnovevrijednajeliteraturazasvekoježeledubokiuvidfilozo-fijskeperspektiveunajvećutajnu(ilimoždazagonetku),kakotodajeneštoživo?Knjigaje upućena filozofima (pogotovo filozofimaznanosti,itofilozofijebiologije),zatimbiolo-zima,medicinarimaisvimakojizanimaznan-stvenipristupistraživanjufenomenaživoga.

Tonći Kokić

Documents

Recenzije i prikazi - hrfd.hr · Moj prikaz će stoga više prostora dati upravo takvim sadržajima kritične, »polićevske« filozofije odgoja. »Odgoj i obrazovanje?!« – prvo