Religija, Crkva i treći sektor uSrednjoj i Istočnoj Europi

Siniša ZrinščakStudijski centar socijalnog radaPravnog fakultetaSveučilište II Zagrebu

Izvorni znanstveni članakUDK 2:261:061.2

Primljeno: studeni 1995.

Promijenjene društvene okolnosti u postkomuuističkim zemljama dovele su do inten-zivnog razvoja mnogih nedržavnili i neprofitnih organizacija, tj. oblikovanja tzv. trećegsektora društvenog života. Kako su danas bitno promijenjeni obrasci odnosa Crkva -društvo - država, evidentan politički i društveni potencijal religije može se iskazati prijesvega kroz treći sektot: Koristeći se Anheierovim i Seibelovim modelom proučavanja ne-profitnog sektora u Srednjoj i Istočnoj Europi, u tekstu se na primjeru Hrvatske i drugihzemalja analizira uloga religije iCrkve "-TaZ tri ključna područja: obrasci odnosa država--društvo prije 1989. godine, obrasci transformacije iobrasci institucionalne izgradnje. Po-sebno se analizira proces prilagođavanja novim društvenim okolnostima gdje se na osnoviaktualnih događanja pronalaze tri dileme: legitimacijsko-kntička (dilema legitimacije po-litičkog poretka nasuprot rastućim socijalnim problemima na koje je religija posebno 0.1'-

jetljiva), tradicionalno-mobilizacijska (odnos tradicionalne strukture Crkve i tradicional-nih oblika religioznosti imobilizacijskili potencijala vjernika laika), ideologijsko-pragma-tična (supsumira prve dvije igovori o utjecaju religije i Crkve na oblikovanje društvenihodnosa te posebno na izgradnju modela socijalne države).

UVOD

Socijalne znanosti s pravom nastoje anali-zu burnih, ali i vrlo proturječnih političkih idruštvenih promjena u bivšim komunističkimzemljama upotpuniti ulogom religije i Crkve utim procesima. J To se dade vrlo lako objasniti.Bivši su komunistički sustavi demonizacijomreligije ojačali njen politički potencijal i uopćenjeno društveno značenje, što se sve odražava-lo u pojavnim oblicima različitim od onih uostalim (demokratskim) političkim poretcima.Mnogo je konkretnih povijesnih i aktualnihdruštvenih faktora utjecalo na to da je ulogareligije i Crkve bila različita u pojedinim zem-ljama, ali je naznačena opća tendencija ipak

bila gotovo svuda prisutna. Slijedom takvihrazmišljanja analize su aktualnih procesa pre-težno i zaokupljene nesumnjivim političkimdoprinosom religije i religijskih organizacijarušenju komunističkih sustava. Takvom, usu-dio bih se reći dominantnom tipu analize, oso-bito na Zapadu.š nedostaju dva bitna elemen-ta: dinamičnost i društvena uvjetovanost.Četrdeset odnosno četrdeset i pet godina ko-munističkog sustava nije razdoblje potpunezamrznutosti političkih i društvenih odnosa. Iova su društva imala svoju dinamiku, dakakounutar zadanih okvira, ali ponekad i prekonjih. Značajne razlike moguće je bilo uočiti imeđu nekim zemljama.' Sociolozi religije u ko-munističkim su zemljama mogli registrirali bit-

lOva je studija nastala u okviru projekta Eas/em European initiative Centra za filantropiju Sveučilišta u Indian i, SAD. Uprvotnoj varijanti i pod naslovom Rdixij.\'ku filun'I'opija II društvima II tranziciji prezentirana je na Mcdunarodnorn znanstvenomskupu Crkvu i država II postkonnmističkim društvima knji je II organizaciji Centra za religijska istraživanja Split Instituta za primi-jcnjcna društvena istraživanja održanu Splitu (27-2':J. 4. 1':J':J5). Bitnije izmijenjena i pod ovim naslovom studijaje prezentirana ina Drugom europskom sociološkom kongresu u Budimpešti (30. H-2. ':J. 1':J95) tc sc kao takva, još dijelom dorađenu, ovdje ob-javljujc. Zahvaljujem Centru za filantropiju na financijskoj i svakoj drugoj pomoći u izradi ove studije,

2 Usp. tekstove u časopisima kao što su Iournal o] Church and State, l?elil:;on, Slali! and Society; Religion in Eastern Europe isl. posljednjih godišta, kao i brojne knjige na lc terne,

, Hrvatska je primjer zemlje koja je u sastavu bivše Jugoslavije bila zemlja s većim političkim pa onda i religijskim slobo-dama. One doduše nisu smjele ugroziti osnove sustava, ali kako se taj sustav razlikovao II nekim hitnim osobinama od ostalihistočnoeuropskih zemalja, lc su se razlike odražavalo i u tretmanu religije i Crkve. Hrvatska nažalost i danas predstavlja spc-cifičan primjer. ali ovog puta zahvaljujući ratnim okolnostima.

305

Rev. ,mc. polit., god. JJ, br. 4, "tr. 305-314, Zagreb 1995.

ne promjene u religiji i njenoj društvenoj uvje-tovanosti (Roter, 1990; Vrcan, 1985; Tomka,1995). Te promjene pokazuju da i današnju ieventualno njenu buduću ulogu treba interpre-tirati vrlo obazrivo. Kao što se mijenja društve-na funkcija religije, mijenja se i religija sama.Radi se dakako o proturječnim i neizvjesnimprocesima, kao što je uostalom i sam procestranzicijskih promjena još uvijek vrlo neo-dređen.

Sociološka interpretacija religijskih prom-jena, i ako želi izbjeći navedene opasnosti, imamnogo izvedbenih mogućnosti. Ovaj se radopredjeljuje za rjeđe korišten, ali metodološkiplodonosan pristup i polazi od početne teze dase buduća društvena uloga religije i Crkve ipro-ces unutarreligijskih promjena može najboljeodčitati kroz odnoss rastućim i sve značajnijimtrećim sektorom u Srednjoj i Istočnoj Europi.Zašto i kako?

TREĆI SEKTOR

Potrebno je najprije definirati pojmove.Pojam trećeg sektora upućuje na tzv. sektorskimodel organizacije društva (Wuthnow,1991:5). Uz državu i tržište, kao dva ključnapodručja, postoji i cijeli niz različitih organiza-cija i institucija bez kojih bi društveni život bionezamisliv. Državu karakterizira prisila, tržišteprofitna orijentiranost, dok treće područje nijeodređeno niti prisilom niti profitabilnošću, većnaprotiv (najčešće) dobrovoljnim udruživan-jem i dobrovoljnom akcijom. Ova podjela jebolja od podjele na javni i privatni sektor, ali iona pati od nekih bitnih nedostataka (Wu-thnow, 1991; Anheier & Seibel, 1990). Sektorenije ni moguće ni potrebno striktno odvajati,oni su često vrlo isprepleteni i odnose semeđusobno na različite načine, ali je metodo-loški korisno razlikovati neke ključne karakte-ristike po kojima se taj tzv. treći sektor razliku-je od prva dva. Treći sektor uključuje dakle ci-jelu lepezu različitih organizacija i grupa odkulturnih, obrazovnih, sportskih, zdravstvenih,socijalnih, karitativnih, religijskih, ekološkihitd. (Salamon, Anheier, 1992.a, 1992.b). Za tose područje, uz niz drugih, najčešće rabe i poj-movi neprofitnog odnosno dobrovoljnog sek-tora, ali se ovdje priklanjamo onim razmišljan-jima koja smatraju da je za komparativnaistraživanja, zbog vrlo različitih povijesnih,društvenih i zakonskih okvira razvoja, pogod-niji, uza sve svoje slabosti, pojam trećeg sekto-ra (Gidron, Kramer, Salamon, 1992). Uz treći

306

Zrinščak, s.: Religi;a, Crkva i treći sektor II Srednjoj i Istočnoj Europi

se sektor još vezuju pojmovi slobode i slobod-ne inicijative, neformalnosti, filantropije. Fi-lantropija se često rabi i kao sveobuhvatan ter-min koji uključuje dobrovoljno davanje, dobro-voljnu službu i dobrovoljno udruživanje (Pay-ton, 1988:32). U njezinom užem značenju čov-jekoljublja (milosrđa, dobrotvorstva ...) filan-tropiju je možda najlakše povezati s religijom ičak i tvrditi da je religija rodno mjesto filantro-pije. No ovdje se ipak ne radi o jednoznačnomodnosu, a i vezu religije i Crkve s trećim sekto-rom treba odčitavati mnogo slojevitije.

Ako se može reći da pažnja kojom Ameri-kanci prate i promiču razvoj trećeg sektoradosiže gotovo nemjerljive razmjere i ako se tomože objasniti razvojnim specifičnostima ame-ričkog društva, kako je to još uočio Alexis deTocqueville koji ističe presudno značenje do-brovoljnih organizacija, posebno religijskih, zaočuvanje demokratskog društva, duha slobodei inicijativnosti (Tocqueville, 1945), nipošto sene bi moglo ustvrditi da je uloga tih organizaci-ja u drugim dijelovima svijeta manje značajna.Ona je možda ponekad drukčija, ali ne i manjevažna (Fischer, 1993; Salamon, 1993). Sala-mon analizira četiri razloga za tako propulzi-van razvoj trećeg sektora: kriza socijalnedržave, kriza razvoja, ekološka kriza i kriza so-cijalizma. Pad komunizma omogućio je nesme-tan (iako ne potpuno nesmetanl) razvojnedržavnih i neprofitnih organizacija u bivšimkomunističkim zemljama, ojačavši tendencije imogućnosti koje su se mukotrpno pokušavaleprobiti u uvjetima političkih nesloboda. I dru-ga su tri razloga za iste zemlje takođerznačajna, osobito stoga što su i sami "kapitali-stički" uzori bremeniti problemima i protur-ječnostima razvoja.

Procjene govore o otprilike manje od 50 re-gistriranih dobrovoljnih organizacija u Alba-niji, manje od 100 u Litvi, oko 300 u Bugarskoj,4700 u Rumunjskoj, 13 347 u Češkoj, 3 906 uSlovačkoj, 17000 u Poljskoj, 31172 u Mađar-skoj (Les, 1994:14). U Hrvatskoj je do sredine1994. godine bilo registrirano 24 969 "društve-nih organizacija" i "udruženja građana"(službeni nazivi!), od toga je čak 7 313 organi-zacija osnovano za vrijeme rata (Bežovan,1995). Velik broj nevladanih organizacija osno-van je u Hrvatskoj za rješavanje problema izb-jeglica i saniranje drugih ratnih posljedica, papored domaćih djeluje i velik broj stranih, po-najprije humanitarnih organizacija. Uspored-ba ekonomskih pokazatelja razvijenosti i snagetrećeg sektora s drugim razvijenim zemljama

Rev.soc. plJIit., gIJd. II, br. 4, str: 3115-314, Zagreb 1995.

ne daje impresivne rezultate (Salamon, Anhe-ier, 1994), ali se s obzirom na rastući broj tak-vih organizacija sa sigurnošću može tvrditi daće i ti pokazatelji dati dodatne argumente oni-ma koji značenje trećeg sektora u bivšim ko-munističkim zemljama vide zasada prije svegau političkom području.

Euforiju pada Berlinskog zida ubrzo je su-stigla teška svakodnevica. Svi relevantni eko-nomski pokazatelji govore da se društvena kri-za postkomunističkih zemalja produbljuje, daje prijelaz k tržišnoj ekonomiji mukotrpan ineizvjestan proces. Nisu rijetka upozorenja za-padnih znanstvenika koji shvaćajući težinu idramu aktualnih procesa dramatično upozora-vaju da je uspostava političkog demokratskogporetka prvenstveni i apsolutni cilj, cilj od ko-jega se nikako ne bi smjelo odustati usprkossvim teškoćama (Rose, 1993). Upravo u iz-gradnji demokratskog političkog poretka trećisektor ima najveću ulogu. Demokraciju, osimpoštovanja usuglašenih formalnih političkihpravila, karakterizira upravo postojanje nizamedijativnih i samo ekspresivnih organizacija.Gradeći demokratsku političku mrežu, takveorganizacije služe nekim bitnim funkcijama:

"- Osiguravaju sredstva za izražavanje i ak-tivno artikuliranje različitih i kompleksnih po-treba društva.

- Motiviraju pojedince da se radije po-našaju kao gradani u svim aspektima društvanego da se pokoravaju ili ovise o državnoj moćii dobrotvornosti.

- Promoviraju pluralizam i različitost udruštvu štiteći i jačajući kulturne, etničke, reli-gijske, lingvističke (i druge) identitete.

Kreiraju alternativu centraliziranimdržavnim agencijama osiguravajući službe svećom neovisnošću i fleksibilnošću.

- Etabliraju mehanizme pomoću kojih vla-da i tržište ostaju odgovorni pred javnošću."(Siegel & Yancey, 1992:15)

Upravo je na političkom području mogućepratiti razvoj od kontestatorskih organizacijakomunističkog razdoblja do današnjih razno-rodnih interesno-političkih grupa. Crkva jekao jedina ustanova nedržavnog tipa mogla imorala u takvom totalitarnom tipu poretka ar-tikulirati političke, ali i kulturne, etničke i dru-ge interese. Veza religije i trećeg sektora već se

Zri/l,fčak, s.: Religija, Crkva i treći sektIJr II Sred/ljili i 1.,tIJč/UljElIrlJpi

ovdje nazire. Uz uže političko i ekonomskoznačenje, treći sektor posebno važnu uloguigra danas na socijalnom području. U bivšim sekomunističkim zemljama uz stare nejednakostijavljaju i nove, povećava se nezaposlenost, ja-vljaju se novi oblici siromaštva, množe seetnički konflikti (Deacon, 1993; Puljiz, 1994).Izbjeglička kriza u Hrvatskoj, uz ratna stradan-ja, poprima neviđene razmjere na europskomkontinentu nakon Drugog svjetskog rata.' Ra-zložno je očekivati da će religijske zajednice ireligiozni pojedinci i grupe u suočavanju s tak-vim problemima pronaći jake motive djelovan-ja. Štoviše, razložno je i očekivati da seuz novudruštvenu poziciju religijskih zajednica i poje-dini oblici njihovog djelovanja - školovanje,zdravstvo, karitativni rad i sl. - inkorporiraju usustav socijalne države. Veza religije i trećegsektora time postaje sasvim očita i privlačna zaistraživanje. Istraživački problemi dakako tutek počinju.

RELIGIJSKI DOPRINOSI

Prilikom daljnje elaboracije teme potrebnoje imati na umu dvije napomene. Problemi raz-voja trećeg sektora u Srednjoj i Istočnoj Euro-pi sasvim su očiti. Mogućnosti i perspektive ra-zličite su među pojedinim zemljama, zakonski,fiskalni, politički ... okviri vrlo su nejednaki.Ovi se problemi razvoja trećeg sektora ovdjene mogu elaborirati, ali ih se isto tako ne smijezanemariti. Druga bitna primjedba odnosi sena odnos trećeg sektora i države. Mnogi suistraživači pod jakim dojmom američke situa-cije i literature gdje se treći sektor javlja u pro-tuteži državi i gdje je uopće stav spram državeizrazito skeptičan. Za Europu to svakako nijeslučaj, a očito neće biti ni za postkomunističkezemlje (Wuthnow, 1991; Gidron, Kramer, Sa-lamon 1992). U Europi su razvijeni različitimodeli odnosa trećeg sektora i vlasti, a jedanod bitnih čimbenika koji je utjecao na obliko-vanje različitih obrazaca odnosa upravo je sta-tus dominantne Crkve, odnosno status više ra-zličitih vjerskih zajednica i njihovi povijesniodnosi.

Već i letimičan pogled na treći sektor po-svuda u svijetu nedvojbeno će potvrditi domi-nantnu sekularnost trećeg sektora. Cak i uslučajevima gdje je Crkva važna ustanova

• Službeni podaci o broju izbjeglica i prognanika u Hrvatskoj su sljedeći: sredinom 1992.godine bilo je oko 700 (JOO izbjeg-lica i prognanika (oko 15% populacije prema popisu iz 1991). U svibnju-lipnju 1994. bilo je 379 908 izbjeglica i prognanika. (lz-vješće o socijalnoj politici Republike Hrvatske; 1994:22).

.....

307

Rev.. sac. polit .• god. ll. br. 4. str. 3115-314, Zagreb 1995.

državnog socijalnog servisa s pravom se možepostaviti pitanje koliko je ta pozicija "plaćena"sekulariziranom šutnjom (Gustafsson, 1990).Pa ipak, ne može se reći da religija i Crkva neigraju važnu ulogu u promociji trećeg sektora,kao što se i veza religije i filantropije čini takoprirodnom. Stoga začuđuje relativno malenbroj studija posvećenih problemu religije itrećeg sektora u ukupnom broju studija iz togpodručja (Hall, 1990:38). Postojeća istraživa-nja govore da se odnos religije i trećeg sektoramože promotriti na dvije razine. Prvo je religij-ski doprinos individualnom angažmanu. Kakavje odnos vjerovanja i akcije, odnosno kako reli-gijska opredijeljenost utječe na davanje i vo-lontiranje? Da Ii se religijsko učenje o ljubaviprema Bogu i bližnjemu svome te učenje otome da je čovjek na lik Božji stvoren djelatnoživi i kako konkretno religijski mehanizmi dje-luju u životu? Za sociologa religije važno je iobrnuto pitanje: jača li iskustvo davanja i vo-Iontiranja povratno individualnu vjeru i kolikoje to iskustvo važno za nju? Ovakav pristupomogućuje sagledavanje unutarnje dinamikereligijskog života kao što može i ukazati naneke unutarreligijske promjene važne za soci-jalnu manifestaciju religijskog. Druga razinapromatranja fokusira ulogu religijskih organi-zacija. Religijski se život odvija većinom unu-tar religijskih organizacija - one potiču djelo-vanje svojih članova, organiziraju ga i koordi-niraju. Religijske se organizacije pojavljuju kaovažni čimbenici ostvarivanja načela socijalnedržave. Konačno, ali ne manje važno, religijskeorganizacije i grupe artikuliraju interese svojihčlanova, problematiziraju moralna i drugadruštvena pitanja, počesto se i politički aktivi-raju, riječju, predstavljaju nezaobilazno mjestoartikulacije društvenog života. Uloga je religij-skih organizacija i grupa stoga nezaobilazna uproučavanju cijele lepeze društvenog po-dručja, "svijeta života".

Većina studija sugerira da se može govoritio pozitivnoj koreliranosti pripadanja religiji tedavanja ivolontiranja (Wuthnow, Hodgkinsonand Associates, 1990). Razlike nisu osobito ve-like, ali su statistički značajne. Oni koji pripa-daju nekoj religiji skloniji su darovanju svognovaca i vremena religijskoj organizaciji ili ne-koj drugoj neprofitnoj grupi, skloniji supomoći i uočiti potrebu za vlastitim angažma-nom. Članovi religijskih grupa više podržavajui pomažu aktivnosti koje su češće vezane uz re-ligijske organizacije (obrazovanje, Zdravstvo,humanitarni rad nasuprot problemima okoliša,

308

ZrillIčak, s.: Religi;a, Crkva i treći .I·ektorII SredI!;'!; i J..toČ1lf!;Europi

umjetnosti i sL). Koleriranost je zamjetna i kodcrkvene participacije: s njenim povećanjempovećava se i vlastita disponiranost različitimreligijskim aktivnostima. Članovi religijskihgrupa više su socijalno orijentirani itd. Me-đutim, sva su ova istraživanja usko vezana uzistraživanja djelatnosti religijskih kongregaci-ja. Za američke prilike, usprkos jakom indivi-dualnom i antidržavnom osjećaju, religijskekongregacije ključno su mjesto neprofitnihdjelatnosti. Zaključak koji se pesimistički na-daje u citiranoj studiji (sastavljenoj odistraživanja odnosa religije i filantropije uodređenom broju dominantnih religija) - daodnos indivdualne vjere i filantropskogangažmana ostaje i nadalje većinom neraz-jašnjen i da taj angažman ponajprije treba pro-matrati kroz djelovanje religijskih kongregaci-ja - potvrđen je u jednom drugom istraživanjukoje dovodi u pitanje ovako iskazanu pozitivnukoleriranost. "Nismo pronašli značajnu pove-zanost između religijskog vjerovanja i volonta-rizma, ukoliko se dobrovoljna aktivnost pro-matra odvojeno od kongregacijskog okrilja.Ovaj nalaz sugerira da kongregacijsko volonti-ranje nije samo plodonosna arena za budućaistraživanja već i potencijalni nosilac komunal-ne akcije. Drugim riječima, najbolji način da serazumiju religijska vjerovanja volontera možebiti istraživanje faktora koji potiču članove re-ligijskih kongregacija na volontiranje." (Cnaan,Kasternakis, Wineburg, 1993:48) Ovaj za-ključak dobiva na posebnoj važnosti uproučavanju uloge religije i trećeg sektora naeuropskom kontinentu gdje je važnost religij-skih organizacija (i većim dijelom etabliranihCrkvi!) u državnom ustroju značajna kroz cije-lu povijest. Čak će i za Veliku Britaniju, kojuistraživači listom svrstavaju u zemlje s višetržišnoorijentiranim, nasuprot europskogdržavnoorijentiranog trećeg sektora (Ahheier,Seibel, 1990: 384), James Beckford ustvrditi dasu religijske organizacije bile centralne za ne-profitni sektor britanskog društva stoljećimabez nužne odvojenosti od države (Beckford,!991:58). U Francuskoj, Italiji, Njemačkoj,Svedskoj, nailazimo na različite obrasce ulogereligijskih organizacija u trećem sektoru, ali jeza svaku zemlju povijesna uloga religije vrlovažna, kao što je i gotovo presudan odnoscrkveno-državnih odnosa i kroz povijest i udanašnjim (pretežno sekulariziranim) društve-nim odnosima (Wuthnow, 1991). Za našu ćetemu stoga biti ključno proučavanje uloge do-

Rev. soc. pulit., glld. J J, br. 4, "tr. .105-314, Zagreb 1995.

minatnih Crkvi (ali i svih drugih religijskih gru-pa) u aktualnim društvenim procesima. Crkvau postkomunističkim zemljama dobiva navažnosti danas upravo zbog njenog prijašnjegdemonizirajućeg tretmana i društvene ulogekoju je vršila. Kako će se ta nova društvena po-zicija Crkve konkretno realizirati ovisi o mno-gim okolnostima, razlikuje se medu pojedinimzemljama, ali je očito da će o tome ovisiti mno-gi drugi društveni odnosi. Vjerojatno tutvrdnju ne treba dodatno argumentirati - argu-mentacija pak za početnu tvrdnju da se iz od-nosa Crkvi spram trećeg sektora može odčitatinjena buduća društvena uloga ovdje se već po-lako nazire. Pogledajmo zato što se točnodešava u bivšim komunstičkim zemljama.

SREDNJA I ISTOČNA EUROPA:IZAZOVI NOVOG KONTEKSTAMetodološki Anheierov i Seibelov pristup

u komparativnoj analizi neprofitnog sektora itransformacije društva u Istočnoj Njemačkoj,Mađarskoj i Poljskoj čini se plodonosnim i zaovu raspravu. Slijedeći Gerschekronov kompa-rativno-povijesni pristup, koji sugerira da tran-sformacijski proces počinje s različitih polaz-nih točaka, prolazi različite faze, razvija ra-zličite obrasce i dosiže različite završne točkeinstitucionalnih efekata i orijentacija, autoriperspektive razvoja trećeg sektora promatrajukroz tri ključna područja:

1. obrasci odnosa država - društvo prije1989. godine;

2. obrasci transformacije i3. obrasci institucionalne izgradnje (Anhe-

ier, Seibel, 1993:8).Mogućnosti ovakve analize uloge religije u

razvoju trećeg sektora ovdje će se ilustriratiprimjerima iz Hrvatske i djelomice iz ostalihpostkomunističkih zemalja prema dostupnojliteraturi.

1. Hrvatska je u sastavu jedinstvene bivšeJugoslavije slijedila slične obrasce sraza religijei komnnizma kao što su se dešavali i u drugimzemljama. Sukob Tita i Staljina 1948. odnosnokasnije konzekvencije toga sukoba, izražene upolitici nesvrstanosti, samoupravljanju, neštovećim političkim slobodama nego u drugimzemljama, te sdruge strane činjenica multina-cionalnosti i višejezičnosti uvjetovali su neke

Zrin,čak, s.: Reli!iija, Crkva i treći "ektllr II Sredlljqj i J"tllč"'!i EurlIpi

specifičnosti (Zrinščak. 1993.b). Sraz s Kato-ličkom crkvom bio je nešto izraženiji nego sostalim vjerskim zajednicama, a činjenica po-dijeljenosti dviju ključnih nacija (Hrvata iSrba) prema dominantnim religijama dodatnoje usložnjavala sliku. Katolička je crkva tako uHrvatskoj uz činjenicu političke suprotstavlje-nosti preuzela ulogu zaštitnika nacionalnih ikulturnih vrijednosti hrvatskog naroda i ta jenjena uloga bila naglašena. Slični procesi zbi-vali su se s nekim razlikama i kod ostalih vjer-skih zajednica (Srpska pravoslavna crkva, Ma-kedonska pravoslavna crkva, Islamska zajedni-ca). Svakako da je, imajući na umu te činjenice,trebalo promatrati i podatke o kretanju reli-gioznosti jer se nakon procesa pada broja reli-gioznih 8o-tih godina primjećuje, iako blagi,suprotan trend (Zrinščak, 1993.a). Ovom tren-du pridonijele su i neke druge manifestacijevelikih nacionalno-crkvenih okupljanja, mani-festacije pučke religioznosti i sl. Taj vrlopovršni i prilično pojednostavljujući prikazsamo je ilustracija koja želi ukazati najprije naprobleme interpretacije prošlih događaja i ut-jecaja tih zbivanja u postkomunističkom raz-doblju. Kako interpretirati iskustva rekristija-nizacije, odnosno je li religijske promjene togarazdoblja moguće objasniti sekularizacijskomtezom (Tomka, 1991; Kepel, 1994)? Rekon-strukcija društva bila je usko povezana s religij-skim revivalizmom i teško je te procese odvoje-no interpretirati. Religija je svakako u komu-nizmu pokazala svoj društveni potencijal i timepostala najznačajnija (u Hrvatskoj ipak ne je-dina) ustanova civilnog društva.' Takav je po-tencijal religije bio jamac njene vitalnosti(ostavljamo po strani pitanje oblika i karakterate religioznosti) pokazavši da religija možespremno dočekati sljedeće događaje.

2. U Hrvatskoj su prekretnicu predstavljalislobodni politički izbori 1990. godine kada seKatolička crkva jasno opredijelila za demokra-ciju, pluralizam, izbore. Ne ulazeći u ocjenusvih zbivanja i različitih interpretacija po-našanja Crkve, dovoljno je reći da je ona iska-zala svoj jasni interes za promjenom dota-dašnjeg poretka (Sagi, 1993), ali se ipak nijeangažirala na tako djelatan način kao npr. uPoljskoj u općenacionalnom pokretu ili pak uCeškoj gdje je došlo do podjele na pitanju de-mokršćanske liste (Kepcl, 1994). Katolička jecrkva dala i podršku nezavisnosti Hrvatske.

5 U Hrvatskoj, primjerice, od sredine rili-ih djeluje Caritas Katoličke crkve kao što djeluju i neki crkveni vrtići. Ta djelatnostnije bila legalna, ali je (uz veće ili manje probleme) bila tolerirana od vlasti.

309

Rev .. Wle. polit., god. II, br. 4, .,tr. 305·314, Zagreb 1995.

Nacionalnomobilizacijski potencijal katoliciz-ma tako se posebno iskazao u procesimapromjena u Poljskoj, Slovačkoj i Hrvatskoj(Michel, 1992). No procesi su se već tu počeliusložnjavati. Crkva je u Hrvatskoj svojudruštvenu poziciju trebala iskazati i potvrditi(čak zajamčiti za budućnost) u ovo vrijemerata, kao što će i nesumnjivo veliku ulogu igratiraspad antikomunističke koalicije u Poljskoj, iliproces raspada države u Ceško-Slovačkoj itd.Važnost je religije za procese demokracije i iz-gradnje civilnog društva, a to onda znači i zarazvoj sada bitno novog trećeg sektora, timedošla do vrhunca. Prošli su događaji utabalimoguće staze, ali iskušenja tek predstoje.

3. Društvene su se okolnosti stubokom pro-mijenile. Promijenjeni su obrasci odnosaCrkva - država i Crkva - društvo. Kako će se tiobrasci sada manifestirati ovisi koliko o pri-jašnjim obrascima u pojedinim zemljama toli-ko i o svakodnevnoj prilagodbi novim okolno-stima slobodnog djelovanja u složenomdruštvu. Također, koliko razvoj trećeg sektoraovisi o ostalim društvenim okolnostima tolikoovisi i o daljnjoj društvenoj vitalnosti religije.Crkvene su zajednice, moguće je već vidjeti,suočene s više dilema.

Ih dileme

Prva se dilema može nazvati legitimacijsko-kritičkom. Nju je pregnantno formulirao Hel-mut Anheier razmatrajući razvoj neprofitnogsektora u Njemačkoj (Anheier, 1991). Sve suse dobrovoljne organizacije u bivšoj IstočnojNjemačkoj našle sada u dualnoj poziciji, s jed-ne strane legitimacije novog političkog i eko-nomskog poretka, a s druge strane angažmanau socijalnom području iz kojeg se država nasto-ji povući. Ova je dilema posebno važna zaCrkvu i građanske asocijacije koje su nastalepod religijskim okriljem. Kako će Crkva odgo-voriti na rastuće socijalne potrebe na kojedržava, kojoj je pomogla da nastane, očito nea-dekvatno odgovara i koliko Crkva svoju uloguvidi u promociji socijalnih prava i socijalnedržave (socijalnog društva) te smatra li da seupravo u ovom području ona može osvjedočitikao (nekompromitirani) moralni arbitar? Po-sebno je to važno za Katoličku crkvu kojojneke naputke, iako ne tehničkog i operativnog

Zrinščak, s.: Religija, Crkva i treći sektor l/ Srednjoj i l"toč1lllj Europi

karaktera, daje upravo njeno razvijeno socijal-no učenje. Tu je dilemu moguće uočiti i u dje-lovanju Katoličke crkve u Hrvatskoj. Vrlo raz-vijeno i prošireno djelovanje Caritasa (slično jei s karitativnim organizacijama drugih religij-skih zajednica, ali u mnogo manjem opsegu)pokazuje da je Crkva svjesna svoje uloge u so-cijalnom području i da se tu želi situirati kaonezaobilazni partner, ali istovremeno mnogapitanja ostaju bez valjanih odgovora. Raspravao tranziciji kao socijalno-etičkom problemuostaje gotovo nezapažena (Sagi, 1995), a upra-vo se u ovom prijelaznom razdoblju generirajutako osjetljivi i teški socijalni problemi. Sličnoje i s pitanjem direktnijeg političkog angaž-mana. Oprez Katoličke crkve u Hrvatskoj spri-ječio je preobrazbu vladajuće stranke u (izrije-kom) demokršćansku i pridonio daljnjoj mar-ginalizaciji ostalih demokršćanskih stranaka,ali nije riješio probleme odnosa s vlašću. UHrvatskoj se taj problem najdrastičnije prela-ma na pitanju rata. Dilema se prepoznaje u po-trebi da se legitimira pravo na hrvatsku samo-stalnost i pravo na zakonitu obranu, ali da sene prijeđu zadane, civilizirane granice, da se idalje promiče evanđeoska ljubav i pravo ma-njinskih grupa. Ostaje otvorenim pitanje koli-ko Katolička crkva u Hrvatskoj uspijeva prak-tički slijediti onu generalnu poziciju koju jeformulirao papa Ivan Pavao II. svojim prizna-njem Hrvatske prije EU, ali s jasnim upozore-njima da su evanđeoska načela ljubavi iznadsvake politike (Ivan Pavao II., 1994).6

Druga je dilema za razvoj neprofitnog sek-tora još važnija i može se nazvati tradicional-no-mobilizacijskom, Religijska inspiracija zadjelovanjem svoj izražaj dobiva i u djelovanjurazličitih laičkih religijskih grupa, ali još više usvjesnom stavu da je vrijeme tradicionalno ma-nifestirane religioznosti prošlo. Religija u su-vremenim društvima pokazuje jak osjećaj zaidentifikacijom i rješavanjem društvenih pro-blema, ali taj osjećaj češće izvire iz nedoktri-name i nekonvencionalne spiritualnosti (Beck-ford, 1990). Proučavajući neprofitni sektor uPoljskoj i Mađarskoj Stephen Wunker je za-ključio da katolička tradicija u tim zemljamarezultira dualnim efektom (Wunker, 1991). Sjedne strane, religijsko uvjerenje može datiznačajan doprinos razvoju dobrovoljnog sekto-ra, dok, s druge strane, crkvena dominacija kao

(; Valja ovdjc primijetiti da su javne rasprave o odnosu Katoličke crkve i vlasti vrlo često površne i ncdosljcdnc, bez dubljegpoznavanja povijesnih i aktualnib društvenih okolnosti. Problem javnih očekivanja i procjena crkvenih aktivnosti trebao bisvakako biti predmet ozbiljne studije. Usp. Tornka, 1995.

310

Rev.. 'oc. polit., god. JJ, br. 4, "tr. 3115·314, Zagreb 1995.

da sputava entuzijazam karitativnog djelovan-ja. Izvorište tog inhibirajućeg efekta autor pro-nalazi u općoj averziji prema inicijativama kojesu rrezavisne od Crkve ili su izvan područjakoje tradicionalno privlači crkvenu pažnju.Hrvatsko je iskustvo zanimljivo i za ovu raspra-vu. Buđenje laika u Katoličkoj crkvi u Hrvat-skoj nije se zbilo nakon Drugog vatikanskogkoncila, nego se zbiva danas. Promatrajućicrkveni život i dosad organizirana dva skupavjernika laika dade se zaključiti da niti Crkvazna što bi s njima, niti oni sami znaju što bi sasobom (Vijeće za laike, 1993). Izuzetanangažman mnogih vjernika laika koji jedino usvom predanom djelovanju prepoznaju svojuvjeru te aktivnost mnogih osnovanih laičkih re-ligijskih udruga ipak ne osporava činjenicu sla-be osposobljenosti i slabog poznavanja poseb-no socijalnog. učenja Crkve." Evidentna spiri-tualna glad može se izraziti na različite načinei krenuti u različitim smjerovima, osobito uslučajevima dominacije tradicionalne crkvenestrukture i tradicionalnih oblika religioznosti.Socijalno i humanitarno djelovanje nekihcrkvenih laičkih organizacija u Hrvatskoj jenemjerljivo, ali slabo prepoznato i u Crkvi i udruštvu. Upravo će na ovom polju doprinosatrećem sektoru religija pokazati svoju daljnjuvitalnost i društvenu značajnost.

Treća dilema supsumira prve dvije i možese nazvati ideologijsko-pragmatičnom. Kakvi semodeli društva ili preciznije modeli socijalnedržave razvijaju u Istočnoj i Srednjoj Europi?Upravo je religija sa svojim povijesnim isku-stvima jedan od važnih faktora koji utječe narazvoj pojedinog modela. Jaki katolicizam ipolitički apsolutizam faktori su inklinacije kjednom konzervativno-korporativnom modelusocijalne države, dok odsutnost takvih tenden-cija prije razvija jedan liberalan model. U lite-

Zrill.<čak, s.: Religija, Crkva i treći .,.ktor II Sred'li'!i i !.<toČIIl!iElIropi

raturije razvijena argumentacija po kojoj zem-lje s jakom katoličkom tradicijom razvijaju po-sebne specifičnosti u socijalnoj organizacijidruštva, pa je čak moguće i govoriti o kato-ličkoj obitelji naroda (Castles, 1993, 1994). Ra-spravu o tome ostavljamo po strani, ali jevažno uočiti razlike među zemljama koje imajujaku Katoličku crkvu od zemalja koje imaju re-lativno jake ili dominantne ostale Crkve, prijesvega protestantske i pravoslavne.f No analizi-rajući aktualne tendencije, potrebno je i "ja_kost" odnosno utjecaj nost određene religije re-lativizirati. Zaista je primjerice nejasno je li uHrvatskoj "jača" Katolička crkva s cijelim svo-jim kompleksom utjecaja ili je pak "jači" MMF,tj. novoformirana vladajuća klasa koja po-štujući liberalne regule vanjskih vjerovnikaustvari štiti svoje novoosvojene interese.'!Površno razmatranje crkvenog javnog utjecajamože doći do pogrešnih zaključaka ako se isto-dobno ne analizira karakter novog društvenogporetka koji se uspostavlja u određenoj zemljijer činjenica javnog crkvenog vizibiliteta moževiše govoriti o interesima određenih političkihgrupa i karakteru društva nego što možda go-vori o samoj Crkvi (iako naravno govori i o njojsamoj!). Da povlačenje Crkve iz direktnijegpolitičkog angažmana ne rješava sve problemei da prvenstveni problem ostaje pitanje difuz-nog utjecaja djelatne prisutnosti u društvu imogućnost realizacije religijskih potencijala(čega je upravo treći sektor valjan indikator),pokazuje se na primjeru Katoličke crkve uPoljskoj. Ideologizacija pitanja abortusa, od-nosno želja da se insistira na etičkim pitanjimamože se pokazati promašenom ako istovreme-no ne postoji korespodencija sa senzibilitetommoderne (većinom sekularne!) kulture i sa su-vremenim društvenim procesima (Gagnere,1993; Anheier, Seibel, 1993).10Zanimljivo je i

7 Možda više potaknut razlozima o kojima se raspravlja u prethodnoj točki, a ne ovoj ovdje, i sam je kardinal Franjo Kuharić,zagrehački nadbiskup, II svom nedavnom intervjuu posebno apostrofirao problem "obrazovanosti": "Tko Ile prostudira i neupozna i shvati 'Lumen Gentium', ne smije govoriti o Crkvi, jer ne zna što je Crkva. Takav će Crkvi pristupili kao vatrogasnomdruštvu ili političkoj stranci, a Crkva je misterij ... Tko ne osvoji nauk o Crkvi iz 'Lumen Gentium', neka šuti o Crkvi." (Glas Kon-cila, lfi. srpnja 1995.)

x Zemlje s jakom pravoslavnom tradicijom u kontekstu perspektiva razvoja trećeg sektora su vrlo malo istraživano. Kako jeupravo kod tih Crkvi moguće uočiti naglašen nacionalni i mohilizacijsko-politički potencijal, bilo hi zanimljivo istražiti kojim so-eijalnim modelima inkliniraju te zemlje.

<J Dob Dcacon smatra da se u Hrvatskoj razvija liberalan model socijalne države usprkos jakoj Katličkoj crkvi. Kriterijiprocjene jesu: relativna skala ekonomskog razvoja, mobilizacija radničke klase, utjecaj katoličkog učenja na politiku, apsolu-tistička i autoritarna vlast, karakter revolucionarnih procesa i utjecaj medunarodnih faktora (posebno ekonomskih) (Deacon,1993:193). Neovisno o tome koliko je Deacon u svojoj procjeni u pravu, on upravo zaoštrava pitanje ut jecaj nosti Katoličke erkveili - drugim riječima - pitanje karaktera dominantne religioznosti II H rvala.

III Riječ "korespondencija" ovdje znači nastojanje realizacije duha Drugog vatikanskog sabora koji pretpostavku religijskogutjecaja vidi u razumijevanju svijeta i suvremenih procesa. Nedavni predsjednički izbori u Poljskoj dodatno i upravo dramatičnoupozoravaju na problem razumijevanja suvremenih društvenih procesa.

311

".--

Rev.. soc. polit., ~otl.ll, hr. 4, str: .105·314. Zagreb 1995.

ovdje hrvatsko iskustvo koje se može činiti ne-razumljivim ukoliko se nemaju na umu pre-thodne napomene. Dok polemike oko Prije-dloga zakona o abortusu postaju sve žešće ujavnosti, a različite religijski inspirirane grupepokušavaju stvoriti jak "antiabortivni" blok, a(barem za sada) ostaje nejasno za kakvu će sestrategiju utjecaja opredijeliti Hrvatska bi-skupska konferencija, vlasti očito (bez uvidajavnosti) pripremaju takva institucionalnarješenja odnosa države i vjerskih zajednica kojiće jamačno favorizirati Katoličku crkvu i even-tualno (djelomice) još neke tzv. povijesno pri-sutne religijske organizacije, a izrazito defavo-rizirati sve ostale. l l Na istoj su crti i neki drugipotezi vlasti koji idu k Iavorizaciji nekih i defa-vorizaciji drugih religijskih organizacija, od-nosno različitih religijskih organizacija isteCrkve.F

ZAKLJUČAKMoguće je dakako još nabrajati moguće di-

leme i elaborirati moguća rješenja odnosaCrkve i društva u postkomunističkim zemlja-

LITERATURA:

Anheier, H. (19'011)West Germany; The Ambiguitiesof Peak Associations, u: Wuthnow, R. (cd.)(19'011)

Anheier, H., Scibel, W. (cds.) (I '01(0) The Third Sec-tor: Comparative Studies of Nonprofit Organiza-tions. Berlin/New York: Walter dc Gruyter

Anheier, H., Scibel, W. (1'0193) The Nonprofit Sectormul the Transformation of Societies: A Compara-tive Analysis o( East Germany, Hungary mid 1'0-land, The Johns Hopkins University: Institutefor Policy Studies

Bcckford, J. (1990) Prcsidcn tal Addres - 1'0111'01.TheSociology of Religion and Social Problcrns, So-ciological Analysis, 1: 1-/4.

Bcckford, J. C199l) Great Britain: Volunturisrn anuSeetionallnterests, u: Wuthnow, R. (cd.) (19'011)

Zrill.'\:čak, S.: ReligUa, erkl/a i treći ''''ck/or II L"'J'red/~it~ii [stoČ/ud Rw'op;

ma. Navedene ilustracije ipak sasvim dovoljnogovore o tome kako se u demokratskomdruštvu evidentan religijski potencijal možeozbiljiti u nizu različitih, pojedinačnih i pre-težno nedržavnih inicijativa. Također postajesasvim jasno da društveni obrazac religijskeekspresije iz komunističkog razdoblja ne fun-kcionira jednako u novim društvenim okolno-stima. Sasvim suprotno, insistiranje na takvomiskustvu može biti preprekom sadašnjojuspješnoj adaptaciji. Ma kakav se oblik odnosarazvio u trokutu Crkva - država - društvo, trećisektor kao ukupnost nedržavnih i neprofitnihoblika djelovanja može pokazati koliko će zai-sta religija moći iskazati svoj potencijal moral-no-društvene osjetljivosti. I tamo gdje se even-tualno razvije model državno etablirane Crkve,duhovni će 'potencijal uvijek nastojati pronaćinove načine svoje realizacije i time pokazatisvoju nepresušnu vrijednost za čovjeka. n Otu-da svrsishodnost proučavanja zapretenihdruštveno-religijskih odnosa unutar novog iznačajnog sektora društvenog života II postko-munističkim zemljama.

Bežovan, G. (1995) Neprofitne organizacije i kom-hinirani model socijalne politike, Revija za soci-jalnu politiku, 3: 195-214.

Castlcs, F. (cd.) (1 '01(3) Families (4" Nations. Dart-month

Castlcs, F. (1994) On religion and public policy: DoesCatholicisrn make a difference", EuropeanJour-nal ojPolitical Research, 25: 19-40.

Cnaan, R., Kastcrnakis, A., Wincburg, R. (1 '01(3)Re-ligious People, Religious Congrcgation, and Vol-untccrism in Human Service: ls There a Link?,Nonprofit and Voluntary Sector Quarterly, 1:33-51.

Dcacon, B. (1993) Developments in East EuropeanSocial Policy, u: Jones, C. (cd.) (19'013)

II Udruga za vjersku slobodu u Republici H rvatsko] posebno je kritična prema najavama takvib zakonskih tješenja tc premamedijskoj zuxtupljcnoxti vjerskih zajednica na državnoj televiziji. Usp. Vjerxku sloboda, Glasilo Udruge za vjersku slobodu u Re-publici Hrvatskoj, godina I, broj I, svibanj-lipanj 1~~5.

12 Dok je izvješće o radu Caritasa sastavni dio službenog Izvješća () socijalnoj politici Republike Hrvatske, istodobno se,primjerice, katolička laička udruga "Kap dobrote", čiji sc članovi, izmedu ostaloga, nesebično daruju radu s beskućnicima, dakleonima sa samog društvenog dna, i koji smatraju da družeći sc s beskućnicima upoznava.iujcdnog novog Isusa, suočila s financi-jskim i smještajnim problemima koji su praktički onemogućili njezin rad u prenoćištu "Predah". Karitativne organizacije ostalihreligijskih zajednica u ovakvom se službenom IZljek/{ izrijekom i ne spominju: Mcrhamet (Islamska zajednica), Adra (Adven-tistička crkva), Agape (Pcntckostalna crkva) ...

13 Ovdje je vrlo zanimljivo iskustvo Italije gdje se nasuprot etablirano] Katoličkoj crkvi. inkorporiranoj u sustav socijalnedržave. javljaju mnoge nezavisne grupe, tl socijalnom području posebno UIlC s religijskom inspiracijom (Pcrlmuncr. 1991).

312

Hev.,l'IIe.polit.,!:IJlI. JI. br. 4, ,I'tr.3IJ5-314, Za!:reb 1995.

Fischer, J. (l (93) The Road.jrom Rio. Sustuinable De-velopment aud the Nongovenunental Movementill the Third World. Wcstport/London.Pracgcr

Gagncre, N. (1993) The Return of God and theChallenge of Democracy: The Catholic Churchin Central Eastern Europe, Journal o] Churchlind Stale, 35:H59-HH4.

Gidron, B.. Kramer, R., Salamon, L. (1992) Cover-ment and the Third Sector: Emerging Relation-ships ill welfare States. San Francisco: Josscy-Bass Publishcrs.

Grzyrnala-Moszczynska, H. (1994) Unlearninglcarncd hclplcssncss: Tbc vicw from Poland, TheChris/ian Cell/Ill)'. March ln, IlJ94.

Gustafsson, G. (I (90) Politicization of StateChurchcs - a Welfare State Model, Social CO/11-pass, 37(1):I07-Jl6.

Jones, e. (1993) New Pcrspectivcs Oil the We(f;lreStates in Europe, London and New York: Rout-ledge

Hall, P D. cl9Yll) Tbc History of Religious Philan-thropy in America, u: Wuthnow, R.; HodgkinsonV A. and Associates CI 99ll)

Kepel G. (1994) The Rcveng« ojGod. The Rcsurgcnce(~rNam, Christianity lind Judaism ill the ModemHiJlM. Pennsylvania: Tbc Pennsylvania StateUniversity Press

Kuti, E. (1993) Defining the Nonprofit Sector: HUI1-gm)'. Working papers of the Johns HopkinsComparative Nonprofit Sector Project, no. 13.Baltimore: Tbc Johns Hopkins Institute for Pol-icy Studies

Leš, E. (llJlJ4) The V"IUI1f(II)'sector ill }Jost-CO/11l11U-nist Eas/ Cell tral Europe. Washington,D.e.:CIVrCUS

Michel, p (1992) Religious Renewal or Political De-ficicney: Religion and Democracy in CentralEurope, Religion, State and Society, 2ll:3&4.

Ministarstvo rada i socijalne skrbi (1994) lzvidće osocijalnoj politici Republike Hrvatske

Nielsen, N. (1991) Revolutions ill Eastern Europe. TheReligious Roots. New York: Orbis Books

Papa Ivan Pavao ll. (1994) Govori u HIHI/,I'koj (lO. ill. rujn« 191)4). Zagreb: Kršćanska sadašnjost

Payton, R. (19HH) Philunthropy. Voluntary Action [orthe Public Good. New York: MacMillan Publish-ing Company

Pcrlmuttcr Ted (llJ91) Italy: Why No Voluntary Sec-tor", u: Wuthnow (cd.) (1991)

Powell, W (cd.) (19H7) The Nonprofit Sector: A Re-search Handbook. New Haven and London: YaleUniversity Press

Puljiz, V (1994) Socijalna politika postsocijalističkihzemalja, Revija Zli socijalnu politiku, I :H3-9ll.

Rose, R. (1993) Bringing freedom back in, u: Jones,C. (1993)

Zrinščak. S.: Heli!:iia, Crkva i treči sektor 1/ Srednjoj i Istočnoj Europi

Rotcr, Z. (I 99ll) Overovanju, ccrkvi in državljanskireligiji, Teorija in prakstl,5:590-597.

Salamon, L. (1993) The Global Associutional Revolu-tion: The Rise oI' the Third Sector OI/ the WorldScene. Occasional Paper No. 15. Baltimore: TheJohns Hopkins University, Institute for PolicyStudies

Salamon L., Anbeier H. (1992.a) ln search of tbcnon-profit sector. 1: Tbc question of definitions,Voluntas, 2:125-151

Salamon, L., Anbeier H. (1992.b) ln search of thenon-profit sector. Il: Tbc problem of classifica-tion, V,JlUII.las,3:267-3ll9

Salamon, L., Anhcicr, H. (1994) The Emerging Sec-tor: The Nonprofit Sector ill Comparative Pcrspec-tive - ml Overview. Baltimore: Tbc Johns HopkinsUniversity, Institute for Policy Studies

Siegel D. & Yanccy J. (1992), The Rebinh. (~I'Civil So-ciety. The Development of the Nonprojit Sector ill

East Central Europe al/d the Role of Westem As-sistance, New York: The Rockefeller BrothersFund

Šagi, B. Z. (1993) Izazovi otvorenih vrata .. Kršćanskopromišljanje trenutka, Zagreh: Kršćanska sadaš-njost

Šugi, B. Z. (1995) Crkva i socijalna politika u našimokolnostima, Revija za socijalnu politiku, 1:1-11.

Tocqueville de A. (IH35/1945) Democracy il/ Amer-ica. New York: Randorna House, Inc.

Thmka, M. (1991) Secularization or Anomy? Inter-preting Religious Change in Communist Socie-ties, Social Compass, 3H(1):93-102

11Jmka, M. (1995) Thc Changing Social Role of Re-ligion in Eastern and Central Europe: Religion'sRevival and its Contradictions, Social Compass,42( l ):17-26

Vijeće za laike HBK (1993.), Zbor hrvutskili vjernikalaika - Zagre !J n. -Obnoviti lice zemlje. Zagreb:Glas Koncila - Kršćanska sadašnjost

Udruga za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj(1995) Vjerska slo!Jodll,godina I, broj I, svibanj-lipanj 1995.

Vrcan, S. (19H6) Od krize religije k religi]! krize. Za-greh: Školska knjiga '

Wilson J. and Janoski T (1995) The Contribution ofReligion to Voluntccr Work, Sociology (~I'Relig-ion, 2:137-152.

Wunker, S. (I 9lJI) The premise of non-profits in Po-land and Hungary: an analysis of third sectorrcnaissancc, Voluntas 2:H\I-107.

Wuthnow, R. (cd.) (1\191) Between States al/d Mar-kets. The Voluntary Sec/or il/ Cornparative Per-spectives. Princcton: Princcton University Press

Wuthnow, R., Hodgkinson V and Associates (1990)Faith al/d Philanthropy il/ America. Exploring the

313

Rev. soc. palit .. gad. //, br. 4, str: J05-.1l4, Zagreb 1995. Zrinščak, S.: Religija, Crkva i treći sektor u Srednjoj i Istočnoj Europi

Role of Religion ill America ',I' Voluntary Sector.San Francisco/Oxfon.I: Josscy-Bass Publishcrs

Zrinščak, S. (1993.a) Sociologija religije i sustavniateizam, u: Prilozi izučavanju nereligioznosti iateizma 2. Zagreb: IDIS

Zrinščak, S. (1993.b) Odnos Crkve i države u Hrvat-skoj od 1945. do 1990, godine, u: Ivan Grubišić(ur.) Religija i sloboda: Religijska situacija II

Hrvatskoj IY45-]Y90. Split: Institut za primijen-jena društvena istraživanja - Centar Split.

Summary

RELIGION, CHURCH AND THE THIRD SECTORIN CENTRAL AND EASTERN EUROPE

Siniša Zrinščak

Changed social circumstances in postcommunist countries led to intensive develop-ment of numerous nongovernment and nonprofit organizations, i.e. to forming of the so-called third sector of social life. Since the relations Church - society - state have been sig-nificantly changed today, the evident political and social potential of religion can be ex-pressed primarily through the third sector: Using the Anheier and Seibel's model of study-ing the nonprofit sector in the Central and Eastern Europe, the text analyses the role of re-ligion and the Church on the example of Croatia and other countries in three key fields:the patterns of the relationship state-society before 1989, the patterns of transformationand the patterns of institutional development. A particular analysis is made about theprocess of adaptation to new social circumstances, whereby, on the basis of actual events,three dilemmas are observed: the identification-critical one (the dilemma about the iden-tification of the political order in relation to ever increasing social problems to which relig-ion is particularly sensitive], the traduional-mobilization one (the relationship of the tra-ditional structure of the Church and traditional forms of religiousness and mobilizationpotentials of layman congregatiou members) the ideological-pragmatic one (subsummar-izes the first two and deals with the influence of the religion and the Church on shaping ofsocial relationships, and particularly on the development of the model of the welfarestate).

314

',",