Rim i rimsko pravo

Skinuto sa sajta WWW.MATURSKIRADOVI.NET

Pravni fakultet u Zenici Katedra za historiju drzave i prava

Emina Topi

RIMSKA PORODICA (seminarski rad)

Mentor: prof.dr. Dragan Panti

Zenica, novembar 2008. godine

2

UVOD ta je to rimska porodica? Kakva je njezina svraha? Kako se ona razvijala? Prema rimskom pravu porodica je skupina osoba koje su po prirodi (roenjem) ili po pravu (usvojenjem, manus brakom) podreene vlasti porodinog starjeine (pater familias).1 Rimska porodica je patrijahalna. Odlikovao ju je veliki broj djece.Prvobitnu branu zajednicu consortijum u Rimu su sainjavali braa sa svojim enama i njihovim potomcima. No od vremena zakonika XII ploa pa nadalje porodica se sastojala iskljuivo od jednog branog para i njihovih potomaka. lanovi porodice su meusobno povezani: vjerskim vezama (kult predaka), emotivno, interesnim vezama, ekonomskim vezama, jer u zatvorenoj kunoj privredi se ne moe opstati bez porodice. Primitivna prava ne oblikuju porodicu ve se slue porodicom pri regulisanju drutvenih odnosa. Porodica je skup lica i stvari podreenih jednoj volji: ocu porodice paterfamiliasu. On je mukarac kome pripada porodica i koji vodi njenu svu vlast i apsolutnu mo. Porodica moe sa drugim porodicama da uspostavi odnos samo preko paterfamiliasa. Snaha

postaje lan porodice preko mua pod ijom je vlau i komandom. Kult predaka je znaio da svaki paterfamilias poslije svoje smrti postaje boanstvo koje potuju njegovi nasljednici. Ako otac ima nekoliko sinova oni e poslije njegove smrti postati starjeine (paterfamilias) tri nove porodice, ali e sve te nove porodice potovati kao boanstvo zajednikog pretka (preminulog paterfamilias) kao i sve druge zajednike pretke. Te porodice e biti povezane vezom koj se zove agnatia. Starjeina porodice je jedini mogao da posjeduje stvari, imovinu i prava. Sve to lanovi porodice ili robovi steknu pripada iskljuivo njemu. On raspolae svim to je vezano za porodicu i titi prava porodice. U poetku je imao neogranieno ovlaenje. U drugoj polovini republike su njegova prava donekle ograniena; tako to je paterfamilias bio izloen moralnom sudu javnosti, prijatelja i

1 Mirela, arac; Zdravko, Lui, Rimsko privatno pravo, Pravni fakultet Univerziteta, Sarajevo, 2006., str. 67.

3

cenzora. Do opadanja vlasti paterfamiliasa je dolo usljed jaanja drave i institucija prava koji su (sada) za sebe eljeli veu mo upravljanja nad ljudima. Neto vie o rimskoj porodici i njenom razvoju kroz povijest u narednim stranicama ovog seminarskog rada.

I Pojam porodinog prava

Porodino pravo je skup pravnih normi koje reguliu pravni poloaj pojedinih osoba unutar rimske porodice.2 Rimljani porodino pravo nisu smatrali posebnom granom prava, ve su ga svrstavali u dio prava koji se odnosi na lica ( ius quod ad personas pertinet). U vrijeme republike rimsko pravo nema mnogo propisa kojima odreuje prava i obaveze suprunika. Dakle nisu se mnogo mijeali u, za njih deliktne, porodine odnose, preputajui da te probleme rjeavaju porodini starjeina, mu i ena, sami ili uz pomo srodnika, drei se obiaja, religije i morala.

Porastom broja propisa koji reguliu odnose u braku i porodici, usljed razgranavanja pravnog sistema, vremenom je porodino pravo postalo posebna grana prava. Porodino pravo se bavi pravnim odnosima u porodici, koji obuhvataju dva velika podruja: izmeu branih drugova, i izmeu ostalih lanova porodice, od kojih su najvaniji odnosi izmeu roditelja i djece.3 Dakle, porodica, brak i srodstvo su osnovni instituti porodinog prava.

Ova oblast ljuskih odnosa, u stara vremena, bila je preputena religiji i obiajima. Ali se rano osjetila potreba da i drava regulira brak, kao i vlast porodinog starjeine. Tako leges regiae uvruju autoritet porodinog starjeine i mua, ali predviaju i obavezu roditelja da podiu djecu, naroito muku.

Takoe zakon XII tablica govori o emancipaciji, pravu roditelja da prodaju djecu (poslije tree prodaje neka sin bude slobodan), zatim o pravu mua da otjera enu, ak je odreivao

2 Ibidem, str. 67.

3 Obrad, Stanojevi, Rimsko pravo, Magistrat, Sarajevo, 2000., str. 150.

4

rok u kome moe da se rodi djete poslije smrti mua da bi se smatralo branim (najvie deset mjeseci).

U vrijeme republike odnosi izmeu mua i ene se reguliraju nekim zakonima. Cincijev zakon (lex Cincia) koji se odnosio na poklone mua eni. Kontraverzni Rimljani, kada su se ratni plijen i bogatstvo sa veleposjeda poeli slivati u Rim i mnoge vrline patrijahalnog drutva dovedene u pitanje, pokuali su ovakvim zakonskim zabranama zadrati stare obiaje, to je bio zaludan posao.

Vladavina Augusta je obiljeena donoenjem paketa zakonskih mjera, tzv. kadukarnim zakonima, koji su imali za cilj ojaati porodicu, poveati natalitet. Uvoenje poreza i uskraivanje nasljednog prava za neenje i brane parove bez djece bili su dobro zamiljeni, ali nije dalo neke vidljive rezultate.

Postepeno osamostaljivanje lanova porodice u odnosu na porodinog starjeinu, stvaranje mogunosti sticanja imovine, zakljuenja poslova, proces koji je zavren u klasino doba, a zapoet je u toku republike, u kome je vanu ulogu odigrao pretor. Donesene su i dvije senatske odluke koje su poboljale nasljednopravni poloaj ene i majke u odnosu na svoju djecu i obrnuto.

5

II Razvoj rimske porodice kroz povijest

Rimska porodica bila je monogamna, individualna porodica s jako izraenom vlasti mukog lana porodice (pater familias). 4 Rimsku porodicu ini skup osoba koje su povezane krvnim srodstvom (cognatio) i time to sve podpadaju pod patriam potestatem istoga patris familias, bez obzira na to, da li su u krvnom srodstvu.

Ona je idividualna agnatska porodica koja vue porijeklo iz starijih irih zajednica, koje zajednice nalazimo i kod drugih naroda na odreenom stepenu razvoja. To su rimski patrijahalni gens i ira agnatska porodina zajednica, koja nastaje raspadanjem gensa i ini prelaznu fazu od gensa prema individualnoj agnatskoj porodici. Razvoj rimske porodice prati neprekidno suavanje kruga njenih pripadnika, broja lica koje obuhvata porodica, kao i smanjenje uloge porodice. Razvojem orua proizvodnje i sve vea produktivnost rada omoguuju samostalnu egzistenciju u manjim kolektivima nego to je bio gens, dok konano ne dolazi do inkosne obitelji, a uporedo s time do prelaenja zajednikih gentilnih sredstava proizvodnje u individualno vlasnitvo inokosnih porodica

Rimska porodica je u zavisnosti od ekonomskih i socijalnih inilaca, prola kroz tri oblika razvoja:

1. consortium,

2. familia i

3. kognatska porodica.

4 Marijan, Horvat, Rimsko pravo, kolska knjiga, Zagreb, 1958., str. 98.

6

Konzorcijum (consortium) je prevladavalo u vrijeme kad je zemljoradnja bila nerazvijena i kada su jo bili ivi tragovi prvobitne zajednice i odgovarao je patrijahalnoj zadruzi. Kasnije, kada se drava uvrstila, ali je privreda jo uvijek zasnovana na autorakijskim naelima, javlja se agnatska porodica ije je osnovno obiljeje velika vlast porodinog starjeine nad ukuanima i mua nad enom. Ovaj oblik porodice je preovladavao tokom veeg dijela republike. Porast drutvenog bogatstva, prodor robnonovanih odnosa i klasinog ropstva, opadanje uticaja prvobitne religije, vremenom su razorili stare patrijahalne odnose i krnjili vlast paterfmilijasa. Sada se ukuani oslobaaju vlasti paterfamilijasa, a i vlast mua slabi, jer stanje u kome je jedino on imao pravo svojine i zakljuivnja poslova je bilo neodrivo. Srodstvo zasnovano na zajednici vlasti i ivota starjeine ustupa mjesto krvnom srodstvu,za koje se i ranije znalo, ali nije igralo presudnu ulogu u imovinskim odnosima, naroito u nasljeivanju. Sve ovo je uslovilo prelaz na novi oblik porodice, kognatsku porodicu.

A CONSORTIUM Najstariji oblik porodice o kome ima podataka u izvorima je konzorcijum (consortium -zajednica, zadruga).5 Prvobitnu branu zajednicu cosortium u Rimu su sainjavali braa sa svojim enama i njihovim potomcima. lanovi porodice su meusobno povezani: vjerskim, ekonomskim vezama, jer u zatvorenoj kunoj privredi se ne moe opstati bez porodice. No u rimskim vrelima ima i nekih, dodue vrlo oskudnih vijesti o porodinoj zajednici, iroj nego to je agnatska familia, a uoj od gensa. Tako kae Aulus Gellius, da je u rimu postojala stara zajednica, anticum consortium, koju su Rimljani zvali ercto non cito (nepodijeljena imovina).6 U novim (antipulskim) fragmentima Gajevih institucija Gaj kae, da su braa, koja su tako po oevoj smrti ostala u zajednici, imala ravnopravan poloaj: svaki je mogao oslobaati zajednikog roba ili mancipacijom otuiti zajedniku stvar.7 Iz ega se moe zakljuiti, da je prije postanka inokosne porodice postojala i u Rimu ira porodina zajednica, u kojoj je na zajednikoj porodinoj imovini ivjelo zajedno vie porodica odnosno generacija, koje se nisu dijelile. To je bila ira patrijahalna porodina


6 Marijan, Horvat, Rimsko pravo, kolska knjiga, Zagreb, 1958., str. 99.

7 Ibidem, str. 99.

7

zajednica (domus), koju nalazimo i kod gotovo svih ostalih indoevropskih naroda prije postanka inokosne obitelji. Konzorcijum se javio jo u prvobitnoj zajednici kada je ovjek dovoljno ovladao prirodom da mu nije bilo neophodno ujedinjavanje u vee grupe, ali jo ne toliko da bi bio mogu opstanak manje porodice. Njegovim nastankom nisu prestali postojati i drugi oblici objedinjavanja: gens, kurija, pleme. U konzorcijumu rad i svojina su kolektivni.Vlast patris familias kao starjeine u consortiumu, koji je vjerovatno biran, nije jo bila apsolutna vlast kasnijeg patris familias. Njemu je pripadala ograniena vlast upravljanja i zastupanja vie nego zapovjedanja. On je jedan od brae, obino najstariji. On rasporeuje posao meu ukuanima, rjeava mogue sporove meu lanovima porodice, nabavlja ono to je potrebno za porodicu i prodaje vikove, a njegova supruga odreuje zadatke enama. Sredstva za proizvodnju pripadaju porodici, pa raanje i umiranje pojedinaca nita bitno ne mijenja u tome. Dakle, starjeina porodice je jedini mogao da posjeduje stvari, imovinu i prava. Sve to lanovi porodice ili robovi steknu, pripada iskljuivo njemu. On raspolae svim to je vezano za porodicu i titi prava porodice. Kognatsko srodstvo predstavlja prepreku za sklapanje brakova, ali je za imovinske odnose vanije agnatsko srodstvo. Pripadnici iste generacije imaju blizak odnos, pa je najblii agnat brat, a ne sin ili otac. Tako, ako umre porodini starjeina, zamjenit e ga drugi brat, pa tek ako nema nijednog iz te generacije, dolazi na red sljedea, Ovi srodnici ne spadaju u brau i sestre u veini europskih jezika. Ali kako u consortiumu lanovi iste generacije rastu i rade zajedno i osjeaju se veoma bliskim.

Kao to je napretkom proizvodnih snaga dolo do raspadanja gensa na consortium, tako je uporedo s daljim napretkom ekonomskih odnosa dolo da raspadanja consortiuma na sve manje zajednice i konano na inokosne porodice, koje obuhvataju samo roditelje i njihove potomke s njihovim enama. Sa smru oca braa se dijele i osnivaju svoje samostalne porodice. Pored napretka orua proizvodnje, stvaranja vika proizvoda i tim povezane jae razmjene i trgovine, vanim faktorom postala i upotreba robovske radne snage za obradu zemlje, to je omoguilo smanjenje porodinog kolektiva slobodnih ljudi, te samostalni ekonomski opstanak manjih porodica i njihovo eventualno daljnje dijeljenje.U takvoj individualnoj porodici pater familias sada postaje samovlasnik svoje zemlje i imovine, a to pojaava njegovu vlas prema ostalim lanovima, koji se raaju ili izvana dolaze u njegovu kuu na njegov posjed.8 Pater familias

8 Ibidem, str. 100.

8

se od nekadanjeg izvornog upravljaa domusa pretvara u individualnog privatnog vlasnika s velikom vlau (patria potestas) nad imovinom i lanovima svoje porodice, koja vlast see sve do ius vitae ac necis (odluivanje o ivotu ismrti). Zakonik XII ploa, sistemom zakonskog (intestantnog) nasljednog prava, potvrdio je opisanu razvojnu skicu od gensa preko ire agnatske porodine zajednice do individualne agnatske porodice. Pater familiasa a nasljeuju u prvom redu sui heredes, tj. osobe u njegovoj neposrednoj oinskoj vlasti, koje njegovom smru postaju sui iuris, dakle postaju patris familias svojih novih porodica (uglavnom ostaviteljevi sinovi i unuci, koji nemaju vie ivog oca). U sluaju da nema ovih, ostavtina pripada najbliim agnatima, a u nedostatku agnata gentilima.

Proces raspadanja consortiuma i pojave individualne porodice s jakom oinskom vlau teko je vremenski poblie utvrditi. Potonja je svakako bila poznata barem ve zakoniku XII ploa, kako to meu ostalih dokazuje gornji nasljedni red, zatim tuba o diobi porodine ostavine (actio familiae ericsundae). Vremenom ovaj oblik porodice gotovo iezava. U vrijeme principata zabiljeeni su sluajevi da su neki Rimljni u konzorcijumu, ali to je bio kuriozitet i anahronizam.9 Od drugog punskog rata preovladava agnatska porodica.

B AGNATSKA FAMILIJA Diobom brae u konzorciumu nastaju manje porodine skupine parijahalne porodice agnata.10 Agnatsku porodicu (familia) ine roditelji s potomcima. Ovakva porodica je karakteristina za razdoblje prve polovice republike kada je Rim postao velika drava i zagospodario narodima, ali su jo uvijek zadrani patrijahalni elementi u drutvu i zatvorena kuna privreda. Temelj ove porodice su agnatsko srodstvo i neograniena i doivotna vlast porodinog starjeine. Odnosi u porodici i dalje se temelje na agnatskom srodstvu, na zajednici ivota i rada. Razlikuju se samo kriteriji blizine srodstva od onih koji se primjenjuju u konzorcijumu.

lanovi porodice su se zvali agnati. Agnatio je pravna veza koja je spajala sve osobe podreene istoj oinskoj vlasti (patria potestas). Agnatska obitelj je obuhvaala, osim



9

porodinog starjeine, enu u manus braku, njihovu neemancipiranu djecu, usvojene osobe, osobe in mancipio robove. Pod pojmom familia podrazumjevaju se ne samo osobe koje ive i rade u okviru porodice, nego i porodina imovina, koja je s jaanjem ovlasti porodinog starjeine postala njegovim individualnim vlasnitvom. Ako neko napusti porodicu prije smrti porodinog starjeine, emancipacijom ili udajom, raskida agnatske veze sa svojom porodicom, a zadrava samo kognatske, krvnosrodnike.

Raskidom agnatske veze sa svojom porodicom gubilo se svako pravo prema porodinoj imovini i za ivota i nakon smrti porodinog starjeine. Osobe i imovina su u takvoj meusobnoj vezi da je opstanak osobe koja bi napustila porodicu bio ozbiljno ugroen.

Oni koji se nalaze pod neposrednom vlau starjeine su najblii srodnici i nasljednici, a to su u prvom redu njegovi sinovi. U krug agnatskih srodnika ulaze i lica koja usvojenjem ili udajom dou pod vlast paterfamilijasa.11 Sinovi ostaju pod vlau porodinog starjeine dokle god je starjeina iv, makar da su oenjeni i imaju svoje potomke. Oni mogu napstiti porodicu postupkom emancipacije, ali je van porodice njihov opstanak ugroen, tako da je ovakav in prije kazna nego nagrada. Smru glave porodice se rapadala porodica na onoliko posebnih porodica koliko je sinova ili daljnjih neposrednih mukih potomaka iza njega ostalo. Tako je svaki od njih postajao osoba sui iuris i pater familias nove obitelji. Na agnatsko srodstvo su se nadovezivale vane pravne posljedice, osobito zakonsko tutorstvo i zakonsko nasljedno pravo.12 Kada je rije o imovinskim, svojinskim odnosima postoji izvjesna protivrjenost. S jedne strane, porodini starjeina je apsolutni vlasnik dobara, iako su ta njegova ovlatenja neodvojiva od vlasti prema ukuanima.

U najstarijem pravu, pravno, parefamilijas nije ogranien u raspolaganju imovinom. Ipak, postoje moralni i religijski obziri prema kojima je njegova vlast u funkciji odravanja porodinog kontinuiteta. Pater familias je duan uvati, uveavati imovinu i takvu je predati svom nasljedniku. Pravo mu daje slobodu testiranja (moe svoju cijelu imovinu ostaviti bilo kome, ak i licu izvan porodice), ali strogi patrijahalni moral je predstavljao ogranienja. Tako, npr. predku koji ostavi nedolian testament potomci nee odavati poasti koje namee religija. Postojao je i



10

nadzor cenzora koji je od ranih vremena mogao da kazni gubitkom asti (infamijom), osobu koja olako troi naslijeenu imovinu. Dosta rano se javilo starateljstvo nad rasipnicima koje je ovakvim porodinim starjeinama oduzimalo poslovnu sposobnost.Takva mjeavina imovinskih i linih ovlatenja, regulisana pravnim, moralnim i religijskim normama, predstavlja poseban oblik svojine, koji je na prelazu izmeu kolektivne svojine konzorcijuma i privatne svojine klasinog rimskog prava. Ovaj oblik svojine e preovlaivati tokom veeg dijela perioda republike.

U drugoj polovini razdoblja republike dolazi do bitnih promjena u porodinim odnosima. Zahvaljujui trinoj privredi i klasinom ropstvu omoguen je opstanak pojedinca izvan porodice. Vie nije bilo potrebe za postojanjem porodine skupine s vrstom unutranjom kohezijom. Vlast porodinog starjeine se ograniava zbog ega opada znaaj agnatskog srodstva. Sve se vie uvaava krvno srodstvo (cognatio) koje je u justinijanovom pravu u potpunosti potisnulo agnatsko srodstvo, a kognatska porodica kao zajednica krvnih srodnika, koju sada sainjava brani par i njihovi potomci, zamjenjuje agnatsku.

C KOGNATSKA PORODICA Kognatska porodica se ne razlikuje od agnatske porodice po svom obimu, po krugu lica koje obuhvata. Ali su odnosi unutar nje drugaiji. U kognatskoj porodici poloaj porodinog starjeine ne daje ona prava koja je ranije imao, a agnatsko srodstvo je potisnuto kognatskim. Brak bez manusa je potisnuo brak s manusom i doveo do slabljenja vlasti mua nad enom. Razlozi ovih promjena su brojni. Potrebu za postojanjem porodice sa vrstom unutranjom kohezijom, trina privreda i klasino antiko ropstvo su uklonili. Dravna vlast je birokratizirana ustanovljenjem principata, postavljena na novu osnovu tako da je manja potreba za oslanjanje na autoritet paterfamilijasa. 13

Znatno je oslabljen uticaj religije, naroito one politeistike. To je vie danak tradiciji, nego neko vrsto vjerovanje.


11

Vladavina novca i porast uloge trita, doveli su do smanjenja javnopravnih elemenata u svijinskim odnosima. Svojina se odnosila na imovinska ovlatenja. Ukuani dobijaju mogunost sticanja imovine koja pripada samo njima (peculium castrense, quasi castrense, bona adventicia, bona profecticia).14 Robovi su, uz ukuane, pretorovim tubama (actiones adiecticiae qualitatis), dobili mogunost da sklapaju poslove. Autoritet oca je sve manje znaio zatitu i imovinsku sigurnost, a sve vie teret i prepreku za osamostaljivanje. Vlast porodinog starjeine je ograniena, ak i u odnosu na robove, a naroito u odnosu na slobodne lanove porodice. Uvedeno je pravilo da paterfamilijas, prije nego to kazni tekom kaznom potinjeno lice, mora sasluati savjet srodnika.

Tokom razdoblja republike, pravo na odbacivanje novoroenadi je ograniavano i na kraju ukinuto. Vladari su u periodu principata primoravali oca da emancipira sina koga je zlostavljao, a bilo je i sluajeva u kojima je otac za ubistvo sina kanjavan smrtnom kaznom. U vremenu od Augusta je uvedeno pravilo da roditelj ne moe udavati ili eniti ukuane bez njihovog pristanka. Pravo na prodaju djece (ius vendendi) je ukinuto u vrijeme dominata, osim u sluaju krajnje bijede. Sada je i u imovinskom pogledu odnos izmeu roditelja i djece vie dvostran, jer su i drugi lanovi porodice mogli sticati imovinu, a javlja se i obaveza djece da izdravaju svoje roditelje. Slabljenje vlasti paterfamilijasa dovelo je do smanjenja znaaja agnatskog srodstva, koje se na njoj temelji.15 Krvno srodstvo dobija prevagu i u imovinskim odnosima. Na nasljeivanje se poziva i emancipirani sin, intervencijom pretora i vladara, koji ranije to pravo nije imao, jer nije spadao u agnate. Tragovi agnatskog srodstva su se ilavo drali i tek e Justinijanova reforma nasljednog prava u potpunosti ukinuti agnatsko srodstvo u korist krvnog.

Dolazi do promjene u odnosu izmeu spolova. Poloaj ene u porodici se promjenio i nije vie u toj mjeri potinja muu kao ranije. Ve se ranije, u braku s manusom, poboljava poloaj ene. U sluaju razvoda, dobija garancije da e joj miraz biti vraen. Sada, u braku bez manusa, ena dobija i linu i imovinsku nezavisnost, koja nije znaila jednakost, ali je daleko od ranije podreenosti. Sve u svemu, odnosi u familiji od kraja principata, prilino lie na one koji postoje danas, iako je porodica ipak imala veu ulogu od one koju sada ima, jer je u njenoj nadlenosti jo


15 Ibidem, str. 160.

12

niz funkcija koje e tokom historije preuzeti na sebe drutvo: odgojna i obrazovna, pruanje zatite, proizvodna.16

IV Vrste srodstava

U starom rimskom pravu srodstvo se raunalo po injenici zajednikog ivota unutar jedne porodice, a ne po krvi i po porijeklu. Srodnici su osobe koje su zajedno ivjele i radile u istoj porodici, a osobe koje su ivjele izvan porodice, makar bile u bliskoj krvnoj vezi s lanovima porodice, nisu smatrane srodnicima.17

Krvnu vezu su potovali obiaji tretirajui blisko krvno srodstvo kao smetnju za sklapanje braka, ali u svim drugim sluajevima se uvaavalo samo agnatsko srodstvo. Zatvorena kuna privreda, ovisnost lanova konzorcija o zajednikoj imovini i nastojanje da se ta imovina sauva za budue generacije su uvjetovali ovakvo shvaanje. Blizina agnatskog srodstva u konzorciju je odreivana po generacijama: najblii srodnik (agnatus proximus) je brat; djeca sve brae sainjavaju sljedeu generaciju i meusobno su najblii srodnici bez obzira to potjeu od raznih roditelja i jednako su bliski srodnici lanovima prethodne generacije. 18

U Rimu postoje etiri vrste srodstava: - agnatsko,

- kognatsko

- tazbinsko i - po usvijenju.

Agnatskim srodnicima se smatraju osobe koje su potinjene vlasti istog efa porodice (pater familias). Agnatsko srodstvo je samo po oevoj strani. Temelji se na zajednici ivota i rada u okviru porodice.



18 Ibidem, str. 69.

13

Razlikuju se dvije vrste agnatskog srodstva, starija, ona u konzorcijumu, i novija, u familiji. Razlika je u tome to je u prvoj naglaena veza izmeu pripadnika iste generacije, a u drugoj je osnov srodstva patria potestas. U konzorciju je najblii srodnik brat, a u familiji sin ili ki. U agnatskom srodstvu djeca su po roenju samo sa ocem. S majkom dolazi u agnatsko srodstvo samo u sluaju, ako je ona po muevom vlau, tj. Ako je sklopila manus brak, gdje je prema muu bila u slinom poloaju kao i mueva enska djeca (filiae loco). U manus braku djeca su s majkom u agnatskom srodstvu preko oeve vlasti nad djecom i enom, a ne zbog krvnog srodstva s majkom.

Ako se radi o slobodnom braku, gdje ena ne dolazi pod vlast (manus) svoga mua, djeca nisu s majkom nikada u agnatskom srodstvu, jer majka potpada po patriam potestatem svoga oca, dakle potpada pod svoju raniju agnatsku porodicu. Pater familias nije nikada u agnatskom srodstvu s unucima od kerke, jer oni potpadaju pod patriam potestatem svoga oca, odnosno djeda po oevoj strani. Agnati mogu biti ujedno i krvni srodnici, npr. Djeca patris familias, ali se agnacija mogla zasnivati i bez krvnog srodstva (adopcijom, manus - brakom). Na agnatsko srodastvo su se nadovezivale pravne posljedice, prvenstveno zakonsko tutorstvo i zakonsko nasljedno pravo, a koje su proizilazile iz porodine pripadnosti. Dakle od tih prava je iskljuen sin, koji je emancipacijom izaao iz patriae potestatis, a ujedno i iz agnatske porodice i srodstva, ali i dalje ostaje krvni srodnik. Isto pravilo vai i za ker, koja udajom po manus braku prelazi pod patriam potestatem svog mua, odnosno svekra.19

Krvnim srodstvom (cognatio) se naziva odnos izmeu osoba koje potjeu jedna od druge, ili imaju zajednikog pretka, a ne potjeu jedna od druge.20 Cognatio je bilo izvorom stalnih moralnih dunosti, a u branom pravu je stvaralo brane zapreke. Ali cognatio nije u starije doba bilo osnov za nasljedno pravo i tutorstvo. Cognatio je krvno srodstvo, koje se zasniva po mukoj i po enskoj liniji. U kognaciji djete je jednako u krvnom srodstvu sa ocem, majkom i sa krvnim srodnicima majke i oca. Osnova kognacije je u pripadnosti krvno srodnikoj grupi, a agnacije u pripadnosti kunom porodinom kolektivu. Krvni srodnici se djele na srodnike u ravnoj i srodnike u pobonoj liniji. Srodnici u ravnoj liniji (linea recta) su osobe koje potjeu jedna od druge, direktno ili indirektno. To su: djed, otac, sin, unuk, praunuk itd. Srodnici u pobonoj liniji srodstva (linea transversa, linea collateralis) su osobe koje potjeu

19 Vidi, Marijan, Horvat, Rimsko pravo, kolska knjiga, Zagreb, 1958., str. 101-102.

20 Mirela, arac; Zdravko, Lui, Rimsko privatno pravo, Pravni fakultet Univerziteta, 2006., str. 69.

14

od zajednikog pretka, a ne potjeu jedna od druge (collaterales cognates: braa, sestre, daje, amie, sestrine, bratii).21 Punorodno srodstvo je ako su oba pretka zajednika, a ako je jedan zajedniki, a drugi razliit polurodno.

U postklasinom i Justinijanovom pravu razlikuju se sljedei krvni srodnici: a) germani (imaju zajednika oba roditelja), b) consanguinei ili istokrvni (imaju zajednikog oca) i c) uterini (imaju zajedniku samo majku).

Kognati drugog reda (polubraa i polusestre) su polukrvni srodnici i na nasljedstvo se pozivaju tek poslije punokrvne brae i sestara. Krvno srodstvo moe biti brano i vanbrano, a rauna se po linijama i stepenima. Vanbrana djeca bila su u srodstvu samo s majkom i njezinim srodnicima, ali ne i sa vanbranim ocem. Bliskost srodnikog odnosa izmeu dvije osobe se izraava stepenima srodstva. Stepen srodstva kognatskih srodnika se rauna po broju poroda. Primjenjuje se pravilo: koliko poroda, toliko stepena srodstva (tot gradus, quot generationes). Tako je sin u prvom stepenu srodstva prave linije, unuka u drugom; brat ili sestra je poboni srodnik drugog stepena, amia treeg, brat ili sestra od amie u etvrtom stepenu srodstva pobone linije. Rimljani su u poetku vei znaaj pridavali agnatskom srodstvu, naroito u imovinskim odnosima.

Najstariji red nasljeivanja je u potpunosti zasnovan na agnatskom srodstvu. Kasnije, zaslugom pretora, dolazi do djeliminog prihvatanja kognatskih srodnika. Justinijan je uveo nasljedne redove koji su u cjelini polazili od krvnog srodstva. U zakljuivanju brakova, kognatsko srodstvo je oduvijek igralo veliku ulogu. Od najstarijih vremena za koja postoje podaci, krvno srodstvo je bilo smetnja za zakljuenje braka.

Srodstvo po tazbini je veza jednog branog druga s roacima drugog branog druga. Rimljani su tazbinu nazivali adfinitas. To je srodstvo izmeu zeta i punice, svekrve i snahe, djevera i snahe, pastorka i ouha itd. Tazbinsko srodstvo nije igralo veliku ulogu u rimskom pravu.

21 Ibidem, str. 69.

15

Srodstvo po usvojenju ili graansko srodstvo je posljedica usvajanja (adoptio ili adrogatio). Srodstvo po tazbini imitira prirodno srodstvo. U njemu se zasniva osnos slian odnosu izmeu roditelja i djece sa priblino istim pravnim posljedicama. U Rimu je usvajanje bilo raireno i sluilo je razliitim ciljevima.

V Patria potestas

A POJAM OINSKE VLASTI Oinska vlast (patria potestas) je doivotna i u najstarije vrijeme neograniena vlast kunog starjeine (pater familias) nad osobama i porodinom imovinom.22 Vlast porodinog starjeine obuhvata etiri vrste nadreenosti:

a) vlast nad robovima, oznaavana kao dominica potestas, b) vlast prema slobodnima koje bi pater familias ustupao drugima na odreeno vrijeme, c) vlast nad enom manus i d) vlast nad roenom i usvojenom djecom (patria potestas).

Rimska oinska vlast je trajala sve do smrti porodinog starjeine i nije zavravala punodobnou potinjenih; ovisne osobe su bile imovinskopravno nesposobne i sve to bi stjecale pripadalo je kunom starjeini. Pater familias je podinjene osobe mogao prodati (ius vendendi), a u najstarije vrijeme je odluivao o njihovom ivotu i smrti (ius vite ac necis), kao i o njihovom kanjavanju. Velikoj vlasti paterfamilijasa nad lanovima porodice doprinijelo je vie okolnosti vezanih za one uslove ivota i vjerovanja. Ekonomski odnosi su jedan od najvaniji razloga. Zatvorena kuna privreda pretvara porodinog starjeinu u neku vrstu direktora preduzea. Svojinska prava su u rukama paterfamilijasa. Na njegovo imanje dolaze sva lica koja roenjem, usvojenjem ili sklapanjem braka dou u porodicu. Veliku ulogu u odnosima nadreenosti i podreenosti igrali su svojinski odnosi.


16

Drava je bila nejaka, sa malim brojem organa i nerazvijenim aparatom ponude. Ona koristi zateene ustanove, meu njima religiju i porodicu. Porodini starjeina je bio kao neki lokalni organ. On je odluivao o kaznama, ukljuujui i smrtnu kaznu. Drava je stajala iza autoriteta porodinog starjeine. Ubistvo paterfamilijasa i izdaja su najtea krivina djela u starom Rimu.

Jedno od obiljja rimskog politeizma je kult predaka. Umrli paterfamilijas postaje kuno boanstvo. Tako autoritet kunog starjeine prelazi i u zagrobni ivot, ak i mrtvi ono vladaju ivima.

Vlast porodinog starjeine je doivotna. Nije postojala starosna granica koja bi lice alieni iuris pretvarala u sui iuris. Njegova imovinska ovlatenja su velika. On je vlasnik sve imovine i sve to steknu njegovi ukuani: radom, ratnim plijenom, poklonom, pripada porodinom starjeini. Vremenom su se promijenili ekonomski i ideoloki uslovi i krajem republike vlast paterfamilijasa poinje slabiti.23

B POSTANAK I PRESTANAK OINSKE VLASTI Oinska vlast je zasnivana roenjem, usvojenjem, brakom s mnusom i davanjem u mancipijum. Roenjem su pod oinsku vlast dolazila djeca roena u zakonitom rimskom braku i da starjeina prihvati novoroene. lanom agnatske porodice se postajalo tek kada bi pater familias, uz odreeni religijski ceremonijal, prihvatio novoroene (tollere liberum). Pod oinsku vlast se moglo doi i putem pravnih poslova, odnosno usvojenjem. Usvojenje se vrilo u obliku adrogacije i adopcije.

Adrogatio je stariji oblik usvojenja, vren na sveani nain pred kurijatskom skuptinom. To je usvojenje lica koje je bilo svojevlasno (sui iuris). Za razliku od adopcije, adrogatio je javnopravni akt, jer se gasio jedan pravni subjektivitet. Adopcija je usvojenje osobe alieni iuris. U ovom sluaju pravni poloaj osobe se nije mijenjao dolaskom u novu porodicu. Adopcija se obavljala putem trostruke fiktivne prodaje u obliku mancipacije, odnosno jednostruke prividne mancipacije za ensku osobu. Tako je usvojeni postao agnatski srodnik i punopravni lan porodice. Dobnu razliku od 18 godina uvelo je Justinijanovo pravo. U postklasinom razdoblju emancipacija je vrena carevim reskriptom i izjavom imatelja vlasti pred nadlenim dravnim organom, uz pristanak djeteta.

23 Vidi, Obrad, Stanojevi, Rimsko pravo, Magistrat, Sarajevo, 2000., str. 156.

17

U vrijeme Justinijana postojala je razlika izmeu potpunog usvojenja (adoptio plena) i nepotpunog usvojenja (adoptio minus plena) kojom usvojenik nije kidao sve veze sa ranijom porodicom, ali nije ni dobijao sva prava koja proizvodi potpuna adopcija.

Pozakonjenje (legitimatio) je nain zasnivanja oinske vlasti nad vanbranom djecom. Uveden je u postklasinom razdoblju za vladavine Konstantina. Vanbrana djeca su mogla dobiti poloaj brane djece na tri naina: sklapanjem braka vanbranih roditelja, stupanjem vanbranog djeteta u slubu kurijala (curiales su svojom imovinom odgovarali dravi za porez koji je njihova opina morala prikupiti) i carevim reskriptom.

Patria potestas prestaje smru porodinog starjeine, emancipacijom ili udajom u brak sa manusom.24 Njegovom smru sinovi su postajali osobe sui iuris i time dobivali status porodinog starjeine. Pater familias moe biti ovjek bez djece, pa i novoroene ako je sui iuris. ena u manus braku takoer je postajala sui iuris. Istovjetan uinak kao prirodna smrt imala je capitis demunutio maxima, media i minima. Najei sluaj prestanka oinske vlasti za ivota porodinog starjeine bila je emancipacija. Emancipacija je poseban, dobrovoljan nain prestanka oinske vlasti. Emancipirani je postajao sui iuris i raskidao agnatsku vezu s bivim imateljem vlasti. U starije je vrijeme emancipacija predstavljala vid teke kazne, ali u prilikama razvijene privrede postala je put ka linoj i imovinskoj samostalnosti potinjenih osoba. 25

Patria potestas, u Justinijanovom pravu, prestaje ako sin vri visoke javne funkcije.


25 Vidi, Mirela, arac; Zdravko, Lui, Rimsko privatno pravo, Pravni fakultet Univerziteta, Sarajevo, 2006., str.

73 74.

18

Z A K LJ U A K

Ovaj seminarski rad sam zapoela objanjavanjem pojma porodinog prava, a zatim pojma rimske porodice te njenog razvoja kroz historiju. Potom sam iznijela neke bitne klasifikacije podjele srodstava, te sam smatrala da je vano napisati neto, u najkraim crtama, o instituciji patria potestas. I na kraju, potrebno je napraviti mali rezime prethodno napisanog, odnosno iznijeti zakljuak. Iz svih do sada navedenih iskaza moemo rezimirati da je rimska porodica patrijahalnog karaktera, da se razvila u starom vijeku, ali da je to prijelazni oblik porodice, gdje je pripitomljavanje domaih ivotinja i uzgajanje stada postalo velikim izvorom bogatstva. To bogatstvo je pripadalo gensu, ali je ubrzo formirano privatno vlasnitvo.

Takoe smo rekli da su se smjenila tri oblika rimske porodice: konzorcijum, patrijahalna agnatska porodica i kognatska porodica. U rimskoj porodici sva vlast je prela u ruke paterfamilijasa, a karakteriziraju je organizirane osobe u jednu porodicu pod oinskom vlau.

Dakle, odnosi u rimskoj porodici od kraja principata, prilino lie na one koji postoje danas, ali je porodica imala veu ulogu od one koju sada ima, jer su njenoj nadlenosti bile funkcije koje e tokom historije preuzeti na sebe drutvo: odgojne i obrazovne, pruanje zatite i proizvodnja.

19

S A D R A J

I. Uvod................................................................................................................................. 1 II. Pojam porodinog prava............................................................................................... 2 III. Razvoj rimske porodice................................................................................................ 3 A. Konzorcijum.................................................................................................................... 4 B. Agnatska porodica........................................................................................................... 6 C. Kognatska porodica......................................................................................................... 8

IV. Vrste srodstava............................................................................................................. 10 V. Patria potestas............................................................................................................... 13 VI. Zakljuak....................................................................................................................... 16

LITERATURA..................................................................................................................... 18

20

LITERATURA

1. Horvat, Marijan: Rimsko pravo, Zagreb, 1958. 2. Stanojevi, Obrad: Rimsko pravo, Sarajevo, 2000. 3. arac, Mirela; Lui, Zdravko: Rimsko pravo, Sarajevo, 2006.

Documents

Rim i rimsko pravo