Roditelji i slobodno vrijeme djece

8/16/2019 Roditelji i slobodno vrijeme djece

1/9

PEDAGOGIJSKA istraæivanja,1 (2), 221 — 230. (2004) 221

Antun ArbuniÊ: Roditelji i slobodno vrijeme djece

Izvorni znanstveni Ëlanak Primljen 1. 9. 2004.UDK 379.81 PrihvaÊen 12. 11. 2004. 37.018.1:379.8

Roditelji i slobodno vrijeme djece

Antun ArbuniÊFilozofski fakultet SveuËiliπta u Zagrebu

Odsjek za pedagogiju

Saæetak

Na uzorku od 290 uËenika osnovnih πkola (Nd = 290) i njihovih roditelja (Nr = 290) istraæen je prostor aktivnos-ti djece u slobodnom vremenu i znanje roditelja o tom istom prostoru. Faktorskom analizom pod komponentnimmodelom, uz primjenu PB-kriterija, ekstrahirano je 9 faktora. Diskriminacijskom analizom utvreno je da se roditelji

i djeca razlikuju u procjeni naËina na koji se djeca koriste slobodnim vremenom. Rezultati istraæivanja pokazujuda se djeca i njihovi roditelji statistiËki znaËajno razlikuju u iskazu o koriπtenju slobodnog vremena upravo naaktivnostima koje naznaËuju poremeÊaje u ponaπanju, riziËna ponaπanja te zabavu.

KljuËne rijeËi: djeca, slobodno vrijeme, poremeÊaji u ponaπanju, primarna prevencija PUP-a

Summary

PARENTS AND CHILDREN’S FREE TIME

Antun ArbuniÊFaculty of Philosophy, University of Zagreb, Croatia

Department of Pedagogy

The scope of children’s activities in their free time and their parents’ knowledge about that scope was investi-gated on the sample of elementary school pupils (N

pupils=290) and their parents (N

parents=290). Using the component

model of factor analysis with the PB criteria, 9 factors were extracted. Discriminant analysis showed that childrenand parents differ in their assessment of children’s ways of using the spare time. The results show the statisticallysignificant difference in children’s and their parents’ reports about the use of free time particularly consideringthose activities which indicate behaviour disorders, risky behaviours and fun.

Key words: children, free time, behaviour disorders, primary prevention of behaviour disorders


2/9

PEDAGOGIJSKA istraæivanja, 1 (2), 221 — 230. (2004)222


1. Uvod u problem istraæivanja

Kao praktiËari koji su u svakodnevnom raduvezani uz djecu i njihove roditelje Ëesto smo u pri-

lici Ëuti s kakvim oduπevljenjem i ponosom rodite-lji govore o svojoj djeci, ali smo isto tako u prilicividjeti i Ëuti s koliko razoËaranja, negiranja, prei-spitivanja, (samo)optuæivanja i racionaliziranja tiisti roditelji nastupaju kada se pojave problemi uæivotu i radu (uËenju) njihove djece. Razlozi tomeleæe vjerojatno u slijepoj roditeljskoj ljubavi premavlastitoj djeci iz koje onda proistjeËu apsolutnopovjerenje, pomanjkanje nadzora, neadekvatniodgojni postupci i sl., ali i u determinantama liË-nosti roditelja, njegove percepcije sebe i vlastiteobitelji u danom (psiho)socijalnom okruæju.

Pritom je vaæno napomenuti, bez obzira nauzroke roditeljske „sljepoÊe”, da istraæivanja po-kazuju da su tr i temeljne komponente rizika zapojavu poremeÊaja u ponaπanju koje su determi-nirane roditeljstvom:

1. kvaliteta odnosa unutar obitelji,2. stil odgoja koji roditelj(i) primjenjuje(ju),3. postojanost i dosljednost odgojnog djelo-

vanja.Obitelji u kojima vlada snaæna emocionalna

povezanost, povjerenje, meusobno poπtovanje,sklad, zajedniπtvo i dobra komunikacija uz istodo-bno poznavanje, prihvaÊanje i izvrπavanje vlasti -tih obveza proisteklih iz unutarobiteljskih statusai uloga te poπtovanje i zahtijevanje pridræavanjaistih od ostalih sudionika unutarobiteljskog fun-kcioniranja preduvjeti su kvalitete obiteljskih od-nosa i zdravog razvoja mladog naraπtaja (Brajπa,1979; Bacvar & Bacvar, 1996; Covey, 1998; Kar-powitz, 2001).

Kada je rijeË o kvaliteti funkcionalnih odno-sa unutar obitelji, odnosa meu supruænicima tenjihovih odnosa s djecom (Fine & Wardle, 2001;Berk, 1994), prije svega mislimo na stanje emo-cionalnih odnosa. Naime, gdje su ti odnosi pore-meÊeni, disfunkcionalni, uoËena je i niæa razinasocijalizacije mladih (BaπiÊ, Lebedina-Manzoni,1998), ali i veÊi r izik od pojave poremeÊaja u po-naπanju (Rankin, Kerna, 1994; prema AjdukoviÊi Delale, 2000). To se osobito odnosi na komu-nikaciju izmeu roditelja i djece o Ëijoj kvalitetiovise ponaπanja djece (BaπiÊ, Æiæak, 1994), ali injihov ukupan psihosocijalni razvoj (Macoby, Mar-tin, 1983).

U uskoj vezi s kvalitetom odnosa jest i stilodgoja koji roditelji primjenjuju u svojim odgojnimnastojanjima. Naime, stil odgoja samo je jedanod segmenata obiteljskog ozraËja o kojemu ovisi

ukupan razvoj mladog biÊa. Svaki stil odgoja (de-mokratski, autokratski i stihijski; LackoviÊ-Grgin,1977; BaπiÊ i sur. 1993) iskazuje svoje prednostii nedostatke te je o „receptu” gotovo nemogu-Êe govoriti. Sasvim je sigurno da odgoj mora bitisvjesna, namjerna i planirana djelatnost kako bipostigao æeljeni uËinak — izravno kao æeljene oso-bine liËnosti koje se æele njime postiÊi i neizravnokao prevencija moguÊih poremeÊaja u ponaπanju.Stoga je u odgoju nuæno djetetu dati dovoljno slo-bode da (su)odluËuje o vlastitom razvoju (autono-mija, demokratska komponenta), ali i neprestano

voditi raËuna o opasnostima koje se na tom puturazvoja javljaju zbog raznorodnih i raznovrsnihutjecaja (kontrola, autokratska komponenta; Ma-leπ, 1984) koji se kao r jeπenje i/ili zadovoljenjenude osobi s joπ neformiranom cjelovitom liËno-sti. OdluËivanje ili suodluËivanje uvijek sa sobomnosi i odgovornost za konaËan uËinak djelovanja.Roditelj stoga mora posjedovati dovoljnu slobo-du (ne i apsolutnu) da kontrolira postupke vlasti-tog djeteta kako bi na izazove mogao adekvatnoodgovoriti (BabiÊ, IroviÊ, 1999).

Problem se javlja kada roditelj(i) ne raspola-

æe(u) s dovoljno kompetentnosti za roditeljskuulogu — bilo iz neznanja, nevjeπtosti, dobroho-tnosti, popustljivosti ili zbog nesreenih obitelj-skih prilika, pa se dijete koristi prilikom ili u nj„upada” da se ponaπa onako kako se inaËe nebi ponaπalo. Takav odgoj ne omoguÊava djetetustvaranje „kognitivnih mapa” (Grgin, 1997) kojemu omoguÊuju razlikovanje poæeljnih od nepoæ-eljnih ponaπanja. Ovaj stav potvruju i istraæiva -nja koja u neadekvatnom stilu odgoja, neposto-janosti i nedosljednosti u odgojnim postupcimavide dobre predikatore za javljanje poremeÊaja u

ponaπanju (Petterson, 1982, Petterson i dr., 1992;BaπiÊ i sur. 1993). Kako je odgoj transgeneracij-ska i intergeneracijska pojava, iskustva steËenau obitelji prenose se, naæalost, i unutar vlastite ina sljedeÊe generacije: „odgojeni” biraju „odgoje-ne” i „odgojeni” prenose vlastiti odgoj, odnosnoiskustvo odgoja. Tako se zaËarani krug transmisi-je odgoja nastavlja dalje, ali samo s novim imeni-ma, u novim vremenima, u naizgled izmijenjenomokruæju, ali uvijek u istom ozraËju.


3/9



DovodeÊi u odnos prethodno navedene i ek-splicirane komponente rizika pojave poremeÊajau ponaπanju, koje su determinirane roditeljstvom,sa slobodnim vremenom djece, moguÊe je reÊi da

slobodno vrijeme u tom kontekstu moæemo shvati-ti dvojako: kao vrijeme u kojem se zbivaju ljudskeaktivnosti odvojene od svijeta rada i kao vrijemeosloboeno od svake nuænosti. U prvom smislu toje „vrijeme… izvan organiziranog rada” u koje su„ukljuËeni potreban odmor, razliËite obveze πto semoraju izvrπavati” (MartiniÊ, 1977, 4). Kada su upitanju djeca, oËito je da se pod pojmom „rada”ne razumijeva rad u doslovnom smislu, veÊ „πkolai πkolske zadaÊe” (Giesecke, 1993, 108), ali, dodalibismo, i sve one aktivnosti koje dijete nuæno moraobavljati, a koje proistjeËu iz njegova obiteljskog i

uËeniËkog statusa. Upravo zato skloniji smo defi-niranju slobodnog vremena kako ga poima Kluth(prema JerbiÊ, 1973, 68) prema kojemu je slobo-dno vrijeme „svijet… usredotoËen sam na sebe”,tj. onaj odsjeËak vremena osloboen svake nuæno-sti, a koji ostaje pojedincu na raspolaganje za za-dovoljenje osobnih, intimnih potreba u ostvarenjusebe kao unikuma. Premda se ovakvo shvaÊanjeslobodnog vremena u literaturi Ëesto naznaËujedokolicom u pejorativnom smislu te rijeËi, sma-tramo takav stav neopravdanim jer ne prihvaÊa(samo)ostvarivaËku koncepciju dokolice i ne uzi -

ma u obzir pojedinca s njegovim potrebama neo-visno o druπtvenim mjerilima korisnosti odreeneaktivnosti. To „po sebi” ne znaËi da se prihvaÊa-ju oni oblici dokolice koji naznaËuju neiskoriπtenovrijeme ili pak aktivnosti koje oznaËavaju bilo kojioblik druπtveno neprihvatljivog ponaπanja, a kojise samo zbiva u slobodnom vremenu.

S obzirom na funkcije slobodnog vremena— odmor, razonoda i osobni razvoj (Iliπin, 1999;PreviπiÊ, 2000) oËito se ne radi o pojmovnim si-nonimima, veÊ da bismo mogli govoriti o hije-rarhijskom odreenju pojedinih pojmova. Pritom

„slobodno vrijeme” moæemo definirati temeljnimili rodnim pojmom kojem su „dokolica” i „praznovrijeme” niæi rodni pojmovi. U tom kontekstu do-kolica gubi svoj pejorativni prizvuk i dobiva fun-kcionalne odlike razonode i osobnog razvoja, πtoona u djeËjoj dobi zaista i jest. Naime, poznato jeda svaka djeËja igra, koju inaËe podvodimo podpojam „dokolice”, u razdoblju djetinjstva osimsvoje rekreacijske uloge ima i svoju razvojnu ulo-gu. Djeca igrajuÊi se, uËe — uËe razliËite socijal-

ne uloge, stjeËu saznanja o svijetu oko sebe, nje-govu funkcioniranju, uËe komunicirati s drugima,stjeËu razliËite vjeπtine i navike te stoga igru nemoæemo tretirati dokolicom u pejorativnom smi-

slu, veÊ oblikom stjecanja razliËitih oblika kom-petencije, tj. instrumentom osobnog razvoja. Akotome pridodamo brojne oblike aktivnosti kojimase djeca u suvremenosti bave, primjerice „surfa-nje” Internetom ili sluπanje glazbe, jasno je datakve aktivnosti ne moæemo smatrati dokolicomu pejorativnom smislu ili „praznim vremenom”,veÊ upravo dokolicom koja naznaËuje i odmor, irazonodu, i osobni razvoj. „Praznim vremenom”(ili dokoliËarenjem, nap. a.) smatramo stoga onajodsjeËak slobodnog vremena koji nije iskoriπtenni za odmor, ni za razonodu, ni za osobni razvoj,

veÊ ima osobine besciljnog troπenja vremena iliispunjavanja slobodnog vremena oblicima druπ-tveno neprihvatljivog ponaπanja. Takvom distin-kcijom pojmova lakπe je i preciznije odrediti onemanifestne oblike ponaπanja svakog pojedinca uslobodnom vremenu, a osobito djece Ëije je slobo-dno vrijeme nedefinirano i podloæno utjecajima ipritiscima iz okoline koja ih okruæuje. Na taj naËinfunkcija odreuje aktivnost, a ne njezin manifestnioblik izraæavanja ili sadræaj aktivnosti sam.

2. Metodologija istraæivanjaPotaknuti prethodnim razmiπljanjima pristupili

smo istraæivanju prostora slobodnog vremena dje-ce osnovnoπkolske dobi æeleÊi utvrditi poznaju liroditelji dovoljno taj prostor razvoja svoje djece.ZadaÊe koje smo pritom postavili bile su: a) utvr-diti koliËinu bavljenja pojedinim aktivnostima uËe-nika u slobodnom vremenu, b) utvrditi roditeljskuprocjenu toga istog prostora s polaziπta njegovapoznavanja i c) kao konaËan cilj istraæivanja, utvr-diti razlike meu ispitanicima u procjeni koliËinebavljenja tim aktivnostima u slobodnom vreme-nu. Iz tako postavljenih zadaÊa i cilja istraæivanjaproistekle su dvije operativne hipoteze.

H1: Prostor koliËine bavljenja pojedinim akti-vnostima u slobodnom vremenu nije jedinstvenasadræajna ni kvalitativna cjelina.

H2: Ne postoje statistiËki znaËajne razlike uvrednovanju prostora koliËine bavljenja pojedinimaktivnostima u slobodnom vremenu izmeu djecei njihovih roditelja.


4/9



Za potrebe istraæivanja konstruiran je Upitnik okoriπtenju slobodnog vremena — koliËina (UKSV-K) koji se sastoji od 70 varijabli koje naznaËujuaktivnosti kojima se djeca mogu baviti u slobo-

dnom vremenu (ArbuniÊ, 1997). Aktivnosti (varija-ble) su se procjenjivale na ljestvici Likertova tipaod 5 stupnjeva — od „nikada” do „svakodnevno”.Uzorak ispitanika formiran je od ispitanika-uËeni-ka (N

d= 290) koji su procjenjivali koliko Ëesto se

bave pojedinim aktivnostima slobodnog vreme-na, a ispitanici-roditelji (N

r= 290) su procjenjiva-

li iste te aktivnosti s pozicije procjene koliko senjihova djeca tim aktivnostima bave. Istraæivanjeje provedeno u dvjema osnovnim πkolama otokaHvara i sastavni je dio neobjavljenoga magistar-skog rada autora (ArbuniÊ, 1997), a πto je vidljivo

iz poziva na literaturu.Podaci dobiveni istraæivanjem su normalizira-ni i standardizirani, a potom obraeni metodomfaktorske analize pod komponentnim modelom,uz primjenu PB-kriterija za utvrivanje strukturefaktorskog prostora „koliËine” te metodom diskri-minacijske robustne analize za utvrivanje razlikameu subuzorcima ispitanika (www.erf.hr).

3. Rezultati i interpretacija

Faktorskom analizom pod komponentnim mode-lom, uz primjenu PB-kriterija pri ekstrakciji faktora( SSMC = 39,20; ArbuniÊ, 1997, 250) ekstrahirano jedevet faktora „koliËine” na oba subuzorka ispitani-ka te su na temelju ortogonalnih i paralelnih pro-jekcija varijabli koje definiraju faktore (isto: 153/4,251) isti i imenovani kao u tablici 1.

Tako je def iniran prostor „koliËine” bavljenjapojedinim aktivnostima u slobodnom vremenu.Sadræajnom analizom ekstrahiranih faktora mo-guÊe je utvrditi da je prostor od 70 varijabli slo-bodnog vremena djece definiran s 9 latentnih

dimenzija koje u funkcionalnom smislu tvoresubprostore: odmora definiranog faktorima za-bave i sportsko-rekreativnih aktivnosti (F4 i 9);dokolice definirane faktorima dokolice specifiË -nog socijalnoga miljea (F3) te faktorima dokoliceinkorporirane s riziËnim ponaπanjima (F1) i statu-snim obvezama (F5); osobnog razvoja def iniranogfaktorom samoostvarenja (F2); statusnih obvezadjeteta definiranih faktorima statusnih, radnih ivjerskih obveza te pomoÊi (F5, 6 i 7); te „praznog

vremena” koje je definirano faktorima dokoliËa-renja, riziËnih ponaπanja i poremeÊaja u ponaπa-nju (F1 i 8). Iz ovako funkcionalno strukturiranogprostora slobodnog vremena vidljivo je da je bilo

opravdano razlikovati slobodno vrijeme od doko-lice, kao i dokolicu od dokoliËarenja ili „troπenja(is)praznog vremena”.

Da bismo vidjeli kako faktori meusobno ko-reliraju, izvrπit Êemo pregled tablice 2, pri Ëemuje u tablici dana graniËna vrijednost „r” za 5 (1)%moguÊnosti pogreπke:

Iz tablice 2 vidljivo je da statistiËku znaËajnostkorelacije na razini od 99% sigurnosti procjenepostiæe od 99% postiæe 17 parova faktora te joπ4 para faktora Ëija korelacija je znaËajna na 5%moguÊnosti pogreπke pri zakljuËivanju. Pregledom

koeficijenata korelacije moæe se zakljuËiti da:1. najznaËajnije interkorelacije postiæu faktoriporemeÊaja u ponaπanju, dokolice, riziËnihponaπanja, (ne)rada i samoostvarenja;

2. poremeÊaji u ponaπanju znaËajno korelirajus dokolicom svake vrste i riziËnim ponaπanji-ma, ali negativno koreliraju s obvezama sva-ke vrste, sportom i radnim aktivnostima;

3. samoostvarenje znaËajno korelira s radnimaktivnostima, sportom i obvezama svakevrste, a negativno korelira s dokolicom sva-ke vrste i s ponaπanjima koja oznaËavaju

riziËnost ili sami poremeÊaj;4. dokolica svake vrste znaËajno korelira s po-remeÊajima u ponaπanju, riziËnim ponaπanji-ma i neradom, a negativno sa samoostvare-njem, sportom i statusnim obvezama;

5. zabava znaËajno korelira sa sportom i doko-licom, a negativno sa statusnim obvezama.

RazmatrajuÊi suodnose meu faktorima u nji-hovu funkcionalnom poimanju, moguÊe je uoËitida odmor djece definiraju aktivnosti sporta, rekre-acije i zabave te pojedine aktivnosti riziËnih pona-πanja koje u ovom kontekstu moæemo dræati „dje -

Ëjim nestaπlucima” koje nemaju dubljih korijena,veÊ su posljedica nezrelosti i teænje za samodo-kazivanjem. Naravno, kao πto korelacije upuÊuju,da u tom subprostoru slobodnog vremena nemamjesta za aktivnosti samoostvarenja i izvrπavanjaobveza, ali ni za poremeÊaje u ponaπanju. Tako tajsubprostor dobiva istinska obiljeæja rastereÊenjadjeteta od svake nuænosti.

Dokolica je pak, kao funkcionalna substruktu-ra slobodnog vremena, najπarolikije podruËje slo-


5/9



bodnog vremena. Nju karakterizira povezanost sasvim substrukturama slobodnog vremena, Ëak i sobvezama, ali ne i s aktivnostima samoostvarenja.Iz takve konstelacije odnosa dokolice i inih sub-prostora slobodnog vremena moæe se zakljuËiti daje dokolica onaj subprostor slobodnog vremenakoji nije funkcionalno istoznaËan za sve njegovekonzumente, veÊ da joj smisao i ulogu pridaje po-

jedinac prema osobnom afektivnom tonu koji onana nj ostavlja. Nije stoga zaËudno πto aktivnostidokolice jedanput pozitivno, a drugi put negati-vno koreliraju, primjerice, s obvezama, poreme-Êajima u ponaπanju i sl. Mislimo stoga da je onaonaj graniËni subprostor ili substruktura prostoraslobodnog vremena koja „balansira” izmeu pre-

6,635,533,182,752,492,271,921,811,75

6,6312,1515,3318,0920,5822,8524,8226,6428,39

9,4717,3621,9125,8429,4132,6535,4638,0640,56

—0,14 1,00

0,040,061,00

0,05—0,07 0,05 1,00

0,02—0,20—0,15 0,11 1,00

—0,02—0,29—0,07 0,03 0,21 1,00

0,08—0,010,050,04—0,12—0,07

1,00

—0,420,06—0,28—0,03

0,200,19—0,17

1,00

0,23—0,23

0,100,200,100,100,11

—0,21

1,00

1,00

D O K O R I Z

P O N .

S A M O

O S T V A R

D O K O

S P E S O M I

R I Z .

P O N

Z A B A .

D O K O

S T A T O B

R A D O B V

P O M

V J E R

O B V O B I

P U P

S P O R T

R E K R E .

F A K T O R I

1. - 2.+ 3.+ 4.- 5.- 6.- 7.+ 8.+ 9.-

1. ( — )2. (+)3. (+/ — )4. ( — )5. (+/ — )6. ( — )7. (+)8. (+)

9. ( —

)

TABLICA 2. MATRICA INTERKORELACIJA FAKTORA

GraniËne vrijednosti koeficijenta korelacije na 5% i 1% vjerojatnosti pogreπke: r g 0,08 (0,11)

ostalih substruktura slobodnog vremena u ovisno-sti o uvjetima u kojima se zbiva i o kontroli „zna-Ëajnih drugih” nad tim prostorom ili cjelokupnimprostorom slobodnog vremena.

PromatrajuÊi strukturu i suodnos faktora samo-ostvarenja s preostalim faktorima i njima pridanimfunkcionalnim obiljeæjima, uoËljiva je njegova kristal-no jasna definiranost i potpuna odvojenost od pre-

ostalih substruktura slobodnog vremena. Korelacijeizmeu njega i preostalih faktora govore nam da onnije ni u kakvoj svezi s odmorom, obvezama, do-kolicom ili „praznim vremenom” te tako u funkcio-nalnom smislu najjasnije predstavlja osobni razvoj.

Kada je u pitanju ono πto funkcionalno defini-ramo kao „prazno vrijeme”, situacija je potpuno

1 Kratice u tablicama: kk — karakteristiËni korijen; KUM — komulativno; ZV% — postotak zajedniËke varijance.

TABLICA 1. MATRICA VAÆNIH GLAVNIH KOMPONENATA

Redni broj i naziv faktora „koliËine” kk 1 KUM ZV%

1. Faktor dokolice i riziËnih ponaπanja2. Faktor samoostvarenja3. Faktor dokolice specifiËnoga socijalnog miljea4. Faktor riziËnih ponaπanja i zabave5. Faktor dokolice i statusnih obveza6. Faktor radnih obveza i pomoÊi7. Faktor vjerskih obveza8. Faktor poremeÊaja u ponaπanju9. Faktor sporta i rekreacije


6/9



jasna: gdje je prisutno „prazno vrijeme” koje semanifestira kao dokoliËarenje ili druπtveno nepri-hvatljivo ponaπanje, nema ni obveza, ni dokolice,ni razvoja, a sport i rekreacija vjerojatno su samo

prilika ili izlika da se takve aktivnosti prikriju od„znaËajnih drugih”.

Iz iznesenih podataka i njihove interpretacijenameÊe se logiËki zakljuËak da prostor koliËine ba-vljenja pojedinim aktivnostima u slobodnom vre-menu nije jedinstvena sadræajna ni funkcionalnacjelina, veÊ da se on sastoji od subprostora kojisu sadræajno, kvalitativno i funkcionalno razliËiti testoga moæemo prihvatiti svoju prvu hipotezu ( H1 )o heterogenosti prostora „koliËine” bavljenja djecepojedinim aktivnostima u slobodnom vremenu.

Kakvo je slaganje ispitanika meu ekstrahira-

nim dimenzijama, provjerit Êemo na rezultatimasudjelovanja svakoga faktora u ukupnom varija-bilitetu (tablica 3).

Rezultati u tablici 3. upozoravaju nas pak da jevarijabilitet meu ispitanicima najveÊi kod faktoraporemeÊaja u ponaπanju, a zatim kod faktora samo-ostvarenja te faktora koji naznaËuju dokolicu svakevrste i radnih aktivnosti. Najmanji varijabilitet iska-zuju faktori riziËnih ponaπanja i zabave, vjerskih ob-veza i sportsko-rekreativnih aktivnosti.

OËito je da se djeca i roditelji u prostoru „ko-liËine” najloπije „poznaju” u slabije strukturira-nim prostorima slobodnog vremena, a koji su ufunkcionalnom smislu subprostori „praznog vre-

mena” (poremeÊaja u ponaπanju i dokoliËarenja),osobnog razvoja i dokolice te roditelji stoga sa-mo misle da njihova djeca nisu izloæena oblicimadruπtveno neprihvatljivih oblika ponaπanja ili dase u slobodnom vremenu bave neËim za njih do-puπtenim i korisnim. Prostor „boljeg poznavanja”roditelja i djece jest prostor obveza, sporta i rizi -Ënih ponaπanja koje roditelji oËito toleriraju i, pre-tpostavka je, smatraju sastavnim dijelom odrasta-nja. Meutim, kakvo je stvarno stanje razlika uprocjenama koriπtenja slobodnog vremena djece,pokazat Êe nam rezultati diskriminacijske analize

u iduÊim tablicama 4 — 6.Rezultati diskriminacijske analize (tablica 4) po-kazuju da se djeca i roditelji statistiËki znaËajnorazlikuju u procjeni koliËine bavljenja djece nekimaktivnostima u slobodnom vremenu te moæemoodbaciti nul-hipotezu ( H2 ) o nepostojanju razlikameu njima i zakljuËiti da se djeca i njihovi roditeljistatistiËki znaËajno razlikuju u procjeni naËina kori-πtenja slobodnog vremena djece. Kako i u Ëemu seoni razlikuju, pokazuju nam tablice 5. i 6.

TABLICA 3. SUDJELOVANJE FAKTORA U UKUPNOJ VARIJANCI

FAK. 1.— 2.+ 3.+ 4.— 5.— 6.— 7.+ 8.+ 9.—

Kovar. 3,47 3,61 3,36 2,02 3,26 3,23 2,25 4,30 2,87

rang 3. 2. 4. 9. 5. 6. 8. 1. 7.

TABLICA 4. ANALIZA VARIJANCE

Izvor varijabil iteta SS MS Df F/ Fg P

izmeu skupina 85,73 85,73 1

unutar skupina 733,49 1,27 578 67,56 0,000

total 813,49 — 579 3,84 (6,64) —

TABLICA 5. SKUPINA CENTROIDI

Skupina No Centroidi s. d.

djeca 290 —0,38 1,21

roditelji 290 0,38 1,04


7/9



Iz pregleda tablica 5. i 6. uoËljivo je da su dje-

ca i njihovi roditelji za 0,76 dijelova standardnedevijacije udaljeni u svojim procjenama bavljenjaaktivnostima u slobodnom vremenu (tablica 5) teda se statistiËki znaËajno razlikuju u Ëetiri od de-vet ekstrahiranih faktora (tablica 6).

Pritom se moæe uoËiti da se djeca i roditeljinajviπe razlikuju upravo u procjeni onih aktivno-sti koje naznaËuju druπtveno neprihvatljive oblikeponaπanja (poremeÊaji u ponaπanju i riziËna po-naπanja u kombinaciji sa zabavom i dokolicom),te radnih aktivnosti i pomoÊi u kuÊi: dakle, u fun-kcionalnom smislu, u procjeni subprostora „pra-

znog vremena”, dokoliËarenja i dokolice same. Iznavedenog je jasno da djeca ili te svoje aktivno-sti vjeπto prikrivaju ili su roditelji nesvjesni Ëimese njihova djeca bave. Da bismo odgovorili na tudilemu, nuæno je pregledati koeficijente diskrimi-nacije (D) i koeficijente korelacije s diskriminacij-skom funkcijom (r)!

Pregledom navedenih koeficijenata uoËljivoje da roditelji procjenjuju prostor „koliËine” kaoprostor u kojem nema riziËnih ponaπanja vezanihuz aktivnosti dokolice (0,63/0,78) i zabave (0,26/ 0,30), ali ni radnih obveza i pomoÊi u kuÊanstvu(0,26/0,16). Dakle, u funkcionalnom smislu rodite-lji misle da njihova djeca nemaju „praznog vreme-na” te su im aktivnosti vezane uza nj ili nepoznateili nedostupne. Sasvim suprotno, djeca taj prostorvide kao „idealno” mjesto/vrijeme za aktivnostikoje smo definirali faktorom poremeÊaja u pona-πanju ( —0,62/ —0,73). OËito je da roditelji ne po-znaju dovoljno dobro prostor slobodnog vremenasvoje djece, ponajmanje aktivnosti kojima se onau tom prostoru bave. Razlike su vjerojatno nastale

TABLICA 6. RAZLIKE IZMEU DJECE I RODITELJA U PROSTORU „KOLI»INE”

Faktor D r F Fg P

1. DOKORIZPON2. SAMOOSTVAR3. DOKSPESOMI4. RIZPONZABA5. DOKOSTATOB6. RADOBVPOM7. VJEROBVOBI8. P U P9. SPORTREKRE

0,63—0,04

0,200,260,170,26—0,07—0,62

0,09

0,78—0,25

0,310,300,110,160,06—0,73

0,40

36,481,174,336,633,426,651,45

35,781,64

.000.279

.035.010.061.010.223.000.191

F g

3 , 8 4

( 6 ,

6 4 )

zbog roditeljske ljubavi koja onemoguÊuje jasan,

hladan i racionalan uvid u sve aktivnosti kojimase djeca bave u slobodnom vremenu i zbog ano-nimnosti ankete koja je omoguÊila da djeËja iskre-nost izbije na povrπinu te tako prostor slobodnogvremena otkrije u svoj svojoj punini. Zbog razlikau procjeni i zbog uzroka koji su objelodanili stanjekoriπtenja slobodnog vremena djece, diskrimina-cijsku funkciju nazvat Êemo „ISKRENOST”.

4. ZakljuËak

Istraæivanjem je potvrena naπa prva hipote-za o nejedinstvenosti prostora koliËine bavljenjapojedinim aktivnostima u slobodnom vremenu— ni sadræajno, ni kvalitativno. Rezultati, naime,pokazuju da se prostor „koliËine” diferencirao udevet sadræajno i pet kvalitativno (funkcionalno,nap. a.) razliËita subprostora. Sadræajno su se tiprostori iskazali kao ekstrahirani faktori, a kva-litativno kao funkcionalne cjeline koje definirajuekstrahirani faktori. Kao funkcionalne cjeline defi-nirane ekstrahiranim faktorima pojavili su se sub-prostori odmora, razonode (dokolice), osobnogarazvoja, statusnih obveza i „praznog vremena”.Razlike koje su se pritom pokazale u procjeni na-Ëina i koliËine kako djeca provode svoje slobodnovrijeme pokazale su da roditelji nedovoljno po-znaju prostor slobodnog vremena svoje djece, i toosobito u onom njegovu segmentu koji naznaËujedokolicu i „prazno vrijeme”. Roditelji iskazuju ne-vjericu (ili neznanje, nap. a.) da se njihova djecatime bave ili traæe opravdanja umanjujuÊi vaænosttakvih ponaπanja svoje djece dajuÊi im predznak


8/9



„dokolice”, „zabave”, „riziËnosti” ili pak nespre-mnosti djece za pomoÊ u obavljanju radnih akti-vnosti u kuÊanstvu.

GledajuÊi na rezultate istraæivanja s peda-

goπkog aspekta, moæemo zakljuËiti da roditeljiprepoznaju samo one aktivnosti slobodnog vre-mena djece koje su im tradicionalno vezane uzroditeljsku ulogu. Meutim, izmiËu im aktivnostikoje se odnose na onaj dio slobodnog vreme-na djece koji nije izravno pod njihovim nadzo-rom — bilo zbog nemoguÊnosti kontrole nad timprostorima zbog suvremenog naËina obiteljskogæivota, bilo zbog promjene stila odgoja koji odtradicionalnog teæi demokratskom stilu koji seËesto pogreπno shvaÊa kao lassez-faire. Daka-ko da djeci treba dati slobodu u koriπtenju slo-

bodnog vremena, ali ih zato odgojem moramoosposobiti da to vrijeme ne „troπe”, veÊ koristeza vlastiti razvoj i zadovoljenje svojih intimnihpotreba (PreviπiÊ, 2000). U takvom svjetlu slo-bodno vrijeme i aktivnosti kojima se djeca baveu njemu postaju Ëimbenicima osobnog razvojai samopotvrivanja liËnosti i kao individuuma ikao socijalnog biÊa, ali i najefikasniji eliminatori

vanjskih negativnih utjecaja koji svojom dopa-dnoπÊu i lakoÊom mame u neæeljene oblike po-naπanja mlade generacije.

Mogli bismo zakljuËiti da je roditeljska uloga

zaista u odgoju nezamjenjiva, ali da ona nije je-dnom zauvijek definirana, veÊ da se nuæno moramijenjati u skladu s promjenama koje se zbiva-ju u obiteljskom okruæju. Suvremeni æivot donosistalne promjene i nove izazove na koje svaki po-jedinac mora promptno reagirati ne æeli li snositiposljedice nemoguÊnosti ili sporosti prilagodbe.Tako je i sa slobodnim vremenom djece! Novi iza-zovi slobodnog vremena i sve manja moguÊnostkontrole nad odgojem djece zbog obveza roditeljai mnoæine Ëimbenika koji sudjeluju u formiranjumladog naraπtaja zahtijevaju od roditelja da svo-

je odgojno djelovanje usmjere viπe na stavove iliËnost nego na samu kontrolu te tako unaprijedsprijeËe pojavu onih oblika ponaπanja svoje djecekoje naznaËujemo druπtveno neprihvatljivim. Dabi oni mogli odgovoriti na takve izazove, nuænoih je uËiniti kompetentnim da prepoznaju Ëimbe-nike rizika, naËine njihova djelovanja i moguÊno-sti njihova onemoguÊavanja.


9/9



Literatura

AjdukoviÊ, M., Delale, E. A. (2000), Stil odgoja u obitelji kao Ëinitelj rizika i zaπtite u razvoju pore-

meÊaja u ponaπanju djece i mladeæi. U: BaπiÊ, J., JankoviÊ, J. (ur.), RiziËni i zaπtitni Ëimbenici urazvoju poremeÊaja u ponaπanju djece i mladeæi. Zagreb: Povjerenstvo Vlade RH za prevencijuPUP-a, 171 — 187.

ArbuniÊ, A. (1997), Slobodno vrijeme mladih i prevencija poremeÊaja u ponaπanju (neobjavljen ma-gistarski rad). Zagreb: ERF.

BabiÊ, N., IroviÊ, S. (1999), Vrijednosni sustav i ponaπanje roditelja u interakciji s djecom. Zagreb:Dijete-vrtiÊ-obitelj, 8 — 11.

Bacvar, D. S., Bacvar, R. J. (1996), Family Therapy, A Systemic integration. Boston: Allyn and Bacon.

BaπiÊ, J., Koller-TrboviÊ, Æiæak, A. (1993), Integralna metoda. Zagreb: Alinea.

BaπiÊ, J., Lebedina-Manzoni, M. (1998), Relacije obiteljskih prilika i nekih konativnih osobina uËeni-ka — adolescenata. Revija za rehabilitacijska istraæivanja, 34 (1), 23 — 30. Zagreb: ERF.

BaπiÊ, J., Æiæak, A. (1994), ZnaËaj komunikacije u obitelji za pojavu poremeÊaja u ponaπanju djeceosnovnoπkolske dobi. Kriminologija i socijalna integracija, 2 (1), 1 — 19, Zagreb.

Berk, L. E. (1994), Child development. Illinois State University.

Brajπa, B. (1979), Neki osnovni aspekti obiteljske psihodinamike. Socijalna zaπtita, 475. Zagreb:GZH.

Covey, R. S. (1998), Sedam navika uspjeπnih obitelji. Zagreb, Mozaik knjiga.

Fine, J. M., Wardle, K. F. (2001), A Psyhoeducational Program for Parents of Dysfunctional Backgro-unds. In: Fine, M. J., Lee, S. W. (Eds.), Handbook of Diversity in Parent Education, AccademicPress.

Grgin, T. (1997), Edukacijska psihologija. Jastrebarsko: Slap.

Giesecke, H. (1993), Uvod u pedagogiju. Educa: Zagreb.

Iliπin, V. (1999), Mladi i televizijski medij. Zagreb: Napredak 140 (2), 143 — 153.

JerbiÊ, V. (1973), Funkcija slobodnog vremena djece i omladine. CVO: Zagreb.

LackoviÊ-Grgin, K. (1977), ©kolska sprema roditelja i njihov stil rukovoenja djecom u porodici.Split: ©kolski vjesnik, 4, 314 — 318.

Karpowitz, D. H. (2001), American Familyes in the 1990´s and Beyond. In: Fine, M. J., Lee, S. W.(Eds.), Handbook of Diversity in Parent Education, Accademic Press.

Maccoby, E. E., Martin, J. A. (1983), Socialization in the context of the family: parent-child interacti -on. New York: Handbook of child psychology, 4, 101.

Maleπ, D. (1984), Psihosocijalni elementi pedagoπke atmosfere u obitelji. Split: ©kolski vjesnik, 3— 4, 187 — 197.

MartiniÊ, T. (1977), Slobodno vrijeme i suvremeno druπtvo. Informator: Zagreb.

Petterson, G. R. (1982), Coersive family process, Castalia Publishing Company, Eugene.

Petterson, G. R., Reid, J., Dishion, T. (1992), Antisocial boys, Castalia Publishing Company, Eugene.

PreviπiÊ, V. (2000), Slobodno vrijeme izmeu pedagogijske teorije i odgojne prakse. Zagreb: Napre-dak 141 (4), 403 — 410.

Documents

Roditelji i slobodno vrijeme djece