Ros mekDonald-Utopljenica

8/14/2019 Ros mekDonald-Utopljenica

1/172


2/172

1

Ako je niste dobro pogledali u lice, pomislili biste da jo nema ni trideset godina. Bila je vitka i ivahnapoput djevojke. Njezina je odjea samo pridonosila tom dojmu: dobro skrojen kostim i visoke potpetice kojesu isticale njene noge u najlonskim arapama. Ali u oima i oko usana osjeala se zabrinutost. Oi su joj bileduboko plave i kao da su promatrale svijet na dva naina. Gledale bi vas jasno i vrlo paljivo, a onda biistodobno skrenule negdje mimo vas. To nisu bile oi mlade djevojke, u njima se odraavalo iskustvo enekoja je ve poprilino toga vidjela. Otprilike trideset i pet godina, zakljuio sam.Stajala je utke na vratima dovoljno dugo da primijetim sve te stvari. Grickala je unutarnju stranu gornje

usnice, a objema je rukama u visini struka vrsto stezala crnu torbicu. Dopustio sam da tiina potraje dulje.Ona je pozvonila i ja sam otvorio vrata. Zar je oekivala da u je prenijeti preko praga? Dovoljno je odraslada ue sama, a za to je zacijelo imala i razlog. Stav joj je odavao hitnost."Vi ste gospodin Archer?" napokon se oglasila."Da. Uite, molim vas.""Hvala. Oprostite to sam se malo nekala. Vjerojatno se osjeate poput zubara.""Svi mrze detektive i zubare, a mi im uzvraamo jednakom mjerom.""Doista? Zapravo, ja jo nikada nisam bila kod zubara." Nasmijeila se kako bi mi ilustrirala tu injenicu na

najbolji mogui nain. Zatim je nehajno ispruila ruku, vrstu i opaljenu od sunca. "Ili kod detektiva."Smjestio sam je u naslonja pokraj prozora. Nije joj smetalo svjetlo. Imala je prirodno smeu kosu, bezijedne sijede vlasi. Lice joj je bilo glatko i tamno od sunca. Pitao sam se je li takva i po itavom tijelu."Koji vas zub mui, gospoo -"


3/172

"Ispriavam se. Zovem se Maude Slocum. Uvijek zaboravim na pravila lijepog ponaanja kad samuzrujana."Previe se ispriavala za enu s takvom figurom i u takvoj odjei. "Sluajte", zapoeo sam, "imam kounosoroga i srce od elika. Ve se deset godina bavim sluajevima razvoda brakova u Los Angelesu. Ako mimoete rei neto to ve nisam uo, obeaj em vam da u svoju tjednu zaradu pokloniti u dobrotvornesvrhe.""A moete li uinitida krivnja nestane, gospodine Archer?""ao mi je, nisam Bog.""Znam to elite rei." Lijepi bijeli zubi ponovo su grickali usnicu. "Nekad sam mislila, kad sam bila mlaa,da e ljudi, ako ih pustite da ive svoj ivot, to isto dopustiti i vama - razumijete li? Danas vie nisam takosigurna.""Niste doli ovamo kako biste razgovarali o moralu. Govorite li o nekom odreenom primjeru?"Odgovorila je nakon krae stanke: "Da. Juer sam doivjela ok." Pogledala me je u lice, zatim nekamo izamene. Oi su joj bile duboke poput mora iza Cataline. "Netko me pokuava unititi.""Ubiti vas, to elite rei?""Ne, razoriti sve do ega mi je stalo. Mua, obitelj, dom." Zapinjala je u govoru. "Ne znam kako da vam sveto ispriam."Evo nas opet, pomislio sam. Ranojutarnja ispovijed pred Archerom, nesuenim sveenikom. "Trebao samotii na koled i postati zubar. Vaenje zuba ini se mnogo lakim i bezbolnijim od ovog posla. Ako vam jedoista potrebna moja pomo, morate mi rei kako da vam pomognem. Je li vas netko poslao ovamo?""Preporuili su mi - vas! Jedan policajac. Rekao je da ste poteni i vrlo diskretni.""Neobino da to jedan policajac kae o meni. Hoete li mi rei kako se zove?""Na alost, ne mogu." Uznemirila ju je i samapomisao na to. vre je stegnula svoju crnu konu torbu."On ne zna za ovo."


4/172

"Ni ja ne znam. Ne vjerujem da u ikada i doznati." Nasmijeio sam se i ponudio joj cigaretu daje umirim.Povukla je nekoliko dimova, ali bez nekog osobitog uivanja."Prokletstvo. Probdjela sam cijelu no razmiljajui to da poduzmem. Jo nisam odluila. Nitko ne zna,shvaate? Teko mi je to ikome ispriati, osobito nakon esnaest godina utnje.""esnaest godina? Mislio sam da se to dogodilo juer."Pocrvenjela je. "Oh, i dogodilo se juer. Samo sam razmiljala o tome koliko sam dugo u braku. Sluaj je

povezan s time.""I pretpostavio sam. Prilino sam dobar u pogaanju.""ao mi je. Nisam vas namjeravala uvrijediti." Njezino je kajanje bilo prilino neoekivano. Nisam tooekivao od ene koja je nosila kostim od stotinjak dolara. "Nisam pomislila da biste to mogli razglasiti ilime ucijeniti..."

"Zar vas netko ucjenjuje?"

Pitanje ju je tako iznenadilo da je poskoila. Prekriila je noge i utonula u naslonja. "Ne znam. Nemampojma.""Onda smo izjednaeni." Izvadio sam omotnicu iz najgornje ladice svog stola, otvorio je, i poeo itati letakkoji se nalazio unutra. Obavjetavao me da imam tridesetpostotneanse da ove godine zavrim u bolnici i dane mogu dopustiti da budem bez zdravstvenog osiguranja, i da je onaj koji oklijeva izgubljen. "Onaj koji

oklijeva je izgubljen", izrekao sam naglas."Pravite budalu od mene, gospodine Archer. No, kakav je zapravo dogovor? Ako preuzmete sluaj, hoete li

braniti moje interese? A ako me odbijete poto saznate o emu se radi, mogu li se pouzdati u vau rije da

ete sve zaboraviti?"Ovaj put nisam skrivao razdraenost u svom glasu. "Najbolje da oboje zaboravimo ovaj razgovor, gospooSlocum. Samo gubimo vrijeme."


5/172

"Znam da ja gubim svoje." Izgovorila je to kao da se sama sebi gadi. "Ova stvar je fiziki udarac za mene,udarac s lea." Onda ree s iznenadnom odlunou i otvori torbicu: "Pretpostavljam da vam ga moram

pokazati. Ne mogu jednostavno poi kui, mirno sjesti i ekati da stigne drugo."Pogledao sam pismo koje mi je pruila. Bilo je kratko i bez potpisa:

Dragi gospodine Slocum,

Truli ljiljani smrde gore od korova. Zar doista moete uivati u ulozi popustljivog rogonje? Ili, zar zaista ne

znate nita o ljubavnim avanturama svoje ene?

Poruka je bila otipkana na komadu jeftinog papira i savijena na veliinu male omotnice. "Ide li uz ovo iomotnica?""Da." Malo je eprkala po torbici i pruila mi izguvanu omotnicu adresiranu na ime Jamesa Slocuma, TrailRoad, Nopal Valley, Kalifornija. Potanski ig je bio jasan; Quinto, Kalifornija, 18. srpnja."Danas je srijeda", rekao sam. "Pismo je poslano u ponedjeljak. Poznajete li nekoga u Quintu?""Gotovo sve." Uspjela se slabano osmjehnuti. "To je samo nekoliko milja odNopal Valleya, gdje miivimo. Meutim, nemam ni najmanjeg pojma tko bi ga mogao poslati.""Ili zato?""Imam neprijatelje, ini se. Veina ih ljudi ima.""Pretpostavljam da ga va suprug nije vidio. James Slocum je va suprug?""Da. Nije ga vidio. Bio je u Quintu kad je pismo stiglo. Ja obino podiem potu iz sanduia.""Ide li poslovno u Quinto?""Ne. Vrlo je aktivan u tamonjoj poluprofesionalnoj glumakoj druini 'Quinto Players'. Ovog tjedna imaju

probe svako poslijepodne."Prekinuo sam je: "itate li uvijekpotu vaeg supruga?"


6/172

"Da. I on ita moju. Zato me tako ispitujete, gospodine Archer?""Jo jedno pitanje. Je li optuba istinita?" Obrazi joj se zarumene. "Ne oekujete valjda da odgovorim na to.""U redu. Ne biste bili ovdje da nije istina." "Sasvim suprotno", ree ona."Vi traite da pronaem tko je poslao pismo, i zatim da predam krivca pravdi?""Oh, ne." Bila je zateena pitanjem. "Samo elim da to prestane. Ne mogu straariti kod potanskogsanduia. Ne mogu podnijeti to iekivanje -""Osim toga, sljedee bi mu pismo netko mogao uruiti osobno. to bi se dogodilo da ga proita?""Ne smijem ni pomisliti na to.""Zato? Zar je bolesno ljubomoran?""Ne. James je vrlo miran ovjek.""I vi ga volite?"

"Udala sam se za njega", odvrati ona, "i nisam to poalila."

"Ako vam je brak tako vrst, ne morate se brinuti zajedno ili dva otrovna pisma." Bacio sam pismo pred njuna stol i pogledao je u lice.Iz pogleda joj je izbijala bol. "Bit e to posljednji udarac. Imamo ker koja jo pohaa kolu. Jednostavnoneu dopustiti da doe do toga.""Do ega?""Do rastave braka", odgovorila je promuklo."A to e se dogoditi ako va mu ovo proita?" cigaretom sam pokazao na pismo."Bojim se da je tako, gospodine Archer. Mogla bih nekako urediti stvar s Jamesom, ali onbi to ispriaomajci, a ona bi unajmila detektiva.""A razlozi za rastavu? Postoje li dokazi protiv vas?"


7/172

"Sigurno", ree ogoreno. "Netko je upoznat sa svime." itavo joj se tijelo pomaknulo, trznulo poput crvana udici. Za jedan je trenutak bila puna prezira prema spolu kojem je pripadala. "Sve je ovo vrlo bolno zamene.""Znam", rekao sam. "Prole godine razveo sam se od ene. Izuzetna psihika okrutnost."

"Mislim da ste sposobni za takvo to." U glasu joj se osjeala zloba, a onda joj se raspoloenje opetpromijenilo: "Molim vas, nemojte misliti da olako shvaam razvod. To je posljednja stvar koju elim.""Zbog vae keri, zar ne?"Razmislila je o tome. "U konanici, da. I sama sam bila dijete razvedenih roditelja. A postoje takoer i drugirazlozi. Moja svekrva. Ona bi se obradovala tome.""Kakva je ona ena? Nije li ona mogla poslati pismo?"Pitanje ju je zateklo nespremnu i morala je ponovo razmisliti. "Ne, sigurna sam da nije. Ona bi to napravilamnogo izravnije. Vrlo je odluna. Kao to sam rekla, nemam pojma tko ga je poslao.""Dakle, bilo tko u Quintu. Grad ima oko dvadeset i pet tisua stanovnika, zar ne? Ili, netko tko je samoproao kroz Quinto u ponedjeljak. Situacija ba i nije sjajna.""Ali, pomoi ete mi, zar ne?" Nije bila tolika dama da se namjesti privlano u naslonjau i dramatiziramolbu. Postojala je mogunost da uope nije dama."Potrajat e, i ne mogu obeati nikakve rezultate. Imate li dovoljno novca, gospoo Slocum?""Pretpostavljam da ne ograniavate svoje usluge iskljuivo na bogatae." Pogledom je prela po

jednostavnom namjetaju mog ureda."Ne razbacujem se novcem, ali naplaujem pedeset dolara po danu, plus trokovi. To e vas stajati etristodo petsto dolara na tjedan, a istraga bi mogla potrajati do kraja ljeta."inila se obeshrabrenom. "Zapravo, moram vam priznati da uope nemamo novaca. Jamesova obitelj jebogata, a ne nas dvoje. ivimo od kamata koje dobivamo od sto tisua dolara.""Dakle, otprilike tri i pol tisue dolara."


8/172

"Jo i manje. Jamesova majka upravlja novcem. Mi, naime, ivimo kod nje. Ja sam, istina, utedjela netonovca za Cathyno kolovanje. Mogu vam platiti petsto dolara.""Ne mogu vam jamiti nita za tjedan ili ak mjesec dana.""Moram poduzeti neto.""Znam i zato. Osoba koja je napisala to pismo, zasigurno zna neto odreenije i vi se bojite sljedeegpisma." Nita nije odgovorila."Pomoglo bi mi kad biste mi rekli barem ono najnunije."Pogledala me hladno. "Ne vidim zato bih uope trebala priznati da sam poinila preljub, ili zato biste vismatrali da postoji neto to bih trebala priznati.""Oh, k vragu", rekao sam. "Ako u morati raditi u vakuumu, samo u uludo potratiti svoje vrijeme.""Bit ete plaeni za to.""Onda ete potratiti i svoj novac.""Nije vano." Opet je otvorila svoju torbicu, izvadila novanik i izbrojala deset novanica po dvadesetdolara. "Izvolite. elim da uinite to moete. Poznajete liNopal Valley?""Putovao sam kroza nj, a donekle poznajem i Quinto.to va suprug radi u glumakoj druini?""On je glumac, ili barem tako misli. Ali ne smijete razgovarati s njim.""Morat ete mi dopustiti da uinim to na svoj nain, ili jednako tako mogu sjediti u uredu i itati knjigu.Kako da stupim u vezu s vama?""Moete me nazvati kod kue. Broj ete nai u imeniku pod imenom: Olivia Slocum."Ustala je, a ja sam je ispratio do vrata. Po prvi put sam zamijetio da joj je kostim straga izblijedio od sunca.

Osjetio sam saaljenje prema njoj. Prilino mi se dopala."Krenut u ve danas", rekao sam. "Pripazite na potanski sandui."Kad je otila, sjeo sam za stol, promatrajui njegovu izlizanu povrinu. Novanice su leale pokraj pisma.Seks i novac: dva izvora zla. Gospoa Slocum posve je zaboravila na cigaretu koja je gorjela u pepeljari,


9/172

obiljeena ruem za usne poput tankog krvavog ruba. Poela je smrdjeti pa sam je ugasio. Pismo sam staviou dep, a dvadesetice u novanik.Izaao sam van; skoro je bilo podne i ve je bilo vrlo vrue.

2

Nakon sata vonje sjeverno od Santa Monice proitao sam natpis: "Upravo ulazite u Quinto, morski biser.Ogranienje brzine - 40 km/h." Usporio sam i poeo traiti motel. Bijele kuice Motela del Mar djelovale suuredno i skrenuo sam poljunanim puteljkom do niske zgrade na kojoj je pisalo "Ured".Mrava ena u platnenoj haljini pojavila se na vratima. Prila je autu. Na usnama joj je lebdio neprirodanosmijeh.

"Traite li smjetaj, gospodine?""Tako je."

Zacerekala se i dodirnula rukom svoju izblijedjelu kosu, koju je svezala u rep. "Putujete sami?"

"Da. Zadrat u se moda nekoliko dana."Namignula mi je znaajno i zabacila glavu unatrag. "Nemojte ostati predugo, da vas ari Quinta potpuno neosvoje. Znate, zovu ga biserom mora. Poeljet ete zauvijek ostati. Imamo vrlo zgodnu sobu za vas u

bungalovu broj sedam."

"Mogu li je pogledati?"

"Naravno. Vjerujem da e vam se svidjeti."Pokazala mi je sobu u kojoj se nalazio krevet, stol i dvije stolice. Pod i namjetaj bili su ispolirani voskom.

Na zidu je visjela Riverina reprodukcija. Kroz prozor sam ugledao svjetlucavo more.Okrenula se prema meni. "Dakle, to kaete?"


10/172

"Sjajno.""Budite ljubazni i poite sa mnom da vas upiem. Henry e za to vrijeme napuniti vr hladnom vodom. Mise trudimo ugoditi gostima u svakom pogledu."Poao sam za njom do ureda, osjeajui se pomalo nelagodno to joj doputam da ispuni moju prijavu za

boravak, s punim imenom i adresom u Los Angelesu."Vidim da ste iz Los Angelesa", ree ona, uzimajui moj novac."Privremeno. Zapravo bih se elio nastaniti ovdje.""Doista?" upitala je ushieno. "uje li to, Henry? Gospodin bi se elio nastaniti u Quintu."Mukarac umorna izgleda napola se okrenuo od svog stola koji se nalazio u dnu sobe, i progunao neto."Oh, tu e vam se svidjeti", ree. "More, planine, isti, svjei zrak. A tek noi! Henry i ja smo stvarno imalisreeto smo kupili ovaj motel. Ljeti gotovo da nema praznog mjesta."Henryponovo zaguna.

"Moe li se ovdje dobro zaraditi?""Pa, ima dosta trgovina, nekretnina, svakakvih stvari. Naravno, nema industrije. Gradsko vijee je nedoputa. Napokon, pogledajte to se dogodiloNopal Valleyu kad su tamo postavili buotine za naftu.""to se dogodilo?""Sve je uniteno, potpuno uniteno. itave horde Meksikanaca i prljavih radnika dole su tko zna otkud, ijednostavno unitile grad. Ne moemo dopustiti da se to nama ovdje dogodi.""Nikako." Izrekao sam to s neiskrenou koju ona nije mogla zamijetiti. "Quinto mora zadrati prirodnuljepotu i ulogu kulturnog sredita. uo sam podosta o 'Quinto Playersima', usput.""Doista, gospodine Archer?" Tiho je proaptala: "Vi niste iz Hollywooda, zar ne?""Pa i ne ba." Pitanje je ostalo visjeti u zraku. "Radio sam mnotvo poslova u Hollywoodu." Virio krozkljuanice prljavih hotelskih soba, ucjenjivao ucjenjivae, utjecao na raspad brakova... Meutim, nita odtoga joj nisam rekao.


11/172

Razrogailaje oi. "I pretpostavila sam da ste iz Hollywooda.Naravno da ete eljeti vidjeti novu predstavuovog vikenda. Gospodin Marvell ju je sam napisao -pametan ovjek- a on je i redatelj, takoer. RitaTreadwith, moja vrlo draga prijateljica, pomae pri izradi kostima, i ona kae da pred dramom stoje velikemogunosti: film, Broadway, tko zna to ne."

"Da", odvratio sam. "uo sam za to. Gdje je kazalite?""U samom sreditu. Skrenite desno od sudnice i vidjet ete znak: Quinto Theatre.""Hvala", rekao sam i izaao van. Vrata su se zatvorila s praskom po drugi put prije nego to sam stigao doauta. Henryje teko koraao prema meni po poljunanoj stazi. Priao mi je tako blizu da sam ga mogaonamirisati."Sluajte, prijatelju, ozbiljno ste mislili kad ste govorili o tome da ete se nastaniti ovdje?" Osvrnuo se izasebe kako bi se uvjerio da ga ena ne uje. "Imam za vas jedan prijedlog ako ste zainteresirani.Deset tisuana ruke, a ostatak poslije."

"elite prodati motel? Meni?""Nikad neete dobiti bolju ponudu.""Mislio sam da ste ludi za Quintom."

Bacio je preziran pogled prema vratima ureda. "Ona tako misli. Misli, k vragu. Doputa da Gradsko vijeemisli umjesto nje. Pruila mi se prilika da u Nopalu otvorim gostionicu.""Tamo je novac, kako ujem.""Moete to ponoviti. Valleyje pun novca otkad su tamo pronali naftu, a nitko ne troi vie od naftaa. Kakodolo, tako prolo."

"ao mi je", rekao sam. "Nisam zainteresiran.""To je u redu. Ipak sam vas elio pitati. Ona ne eli da stavimo znak da je na prodaju." Rezignirano jeodepao prema uredu.


12/172

Mukarci i ene na ulicama imali su onaj raupani izgled oboavatelja sunca na godinjem odmoru. Mnogoih je bilo ili vrlo mladih ili vrlo starih, a veina onih prvih bila je u kupaim kostimima. Bijele panjolskekue doimale su se nestvarnima, poput obojanih kulisa nasuprot istom plavom nebu. Posve s lijeve strane, upodnoju raskrija, more se uzdiglo poput visokog plavog zida.

Parkirao sam ispred restorana nedaleko od zgrade suda. Uao sam i naruio hladan ruak. Konobarica jenosila pregau s crvenim kockicama koja je pristajala uz stolnjak, i ten koji se slagao s bojom kave. Platiosam raun i izaao na ulicu, do Quinto Theatrea. Bila su dva sata. Zakljuio sam da probe vjerojatno jotraju. Ako je premijera bila zakazana za vikend, sigurno se odravaju.Kazalite je bila velika, masivna zgrada bez prozora. tukatura je opadala na mnogim mjestima, a dvazubom vremena naeta stupa podravala su trijem. Na svakom od njih stajao je plakat koji je najavljivao

premijeru The Ironista, najnovije drame Francisa Marvella. Na zidu pokraj blagajne bio je niz fotografija navelikom plavom kartonu: gospoica Jeanette Dermott kao Clara, mlada plavua sjajnih, sanjarskih oiju;

zatim gospoa Leigh Galloway kao "supruga", ena tvrdih crta lica s profesionalnim osmijehom i zubimaspremnim da navali na imaginarnu publiku.Trei lik u toj bljetavoj trojci privukao mi je panju: mukarac u srednjim tridesetima, velikih, tunih oiju imalih usana. Kovrava plava kosa nadvila mu se nad visoko, blijedo elo. Fotografija je prikazivala njegovlik iz profila, koji je bio vrlo privlaan. Gospodin James Slocum, stajalo je ispod slike, kao "Ironiar". Akose moglo vjerovati fotografiji, lice gospodina Jamesa Slocuma bilo je san svake djevojke. No, ne i moj.Iza ugla se pojavio predratni model Packard Sedana, zaustavio se pred kazalitem i iz njega je iziao nekimladi u tijesnim izblijedjelim trapericama i arenoj havajskoj koulji. Odjea mu nije pristajala uz ofersku

kapu, i ini s da je i sam toga bio svjestan jer ju je nehajno bacio na sjedalo. Imao je sjajnu crnu kovravukosu i oi koje su mu na suncem opaljenom licu djelovale blijedo. Jo jedan san svake djevojke. Pasli su ustadima na kalifornijskim panjacima.


13/172

San broj dva gurnuo je teka vrata koja su se zanjihala za njim. Priekao sam minutu, a onda krenuo za njimu predvorje. Bilo je malo i slabo osvijetljeno. Mladi se negdje izgubio, ali kroz jedna je vrata dopiraoamor. Preao sam preko predvorja i uao u gledalite. Bilo je polumrano, jedino je pozornica bilaosvijetljena. Sjeo sam na najblie sjedalo i pitao se to zaboga radim ondje.Scena je bila postavljena, engleska dnevna soba s autentinim pokustvom, ali glumci jo nisu bili ukostimima. James Slocum, izgledajui jednako privlano kao i na fotografiji, u utom puloveru sokovratnikom, nalazio se na sceni s plavokosom djevojkom, koja je bila odjevena uhlae. Razgovarali su nasredini pozornice."Roderick", govorila je djevojka, "jesi li doista svjestan moje ljubavi prema tebi? Zato nikada nisi niimpokazao da to zna?""Zato bih?" Slocum je slegnuo ramenima, kao da se dosauje. "Ti si bila zadovoljna time da me voli, a jada budem voljen. Naravno, uinio sam sve da te ohrabrim."

"Da me ohrabri?" Izrekla je ovo s pretjeranim iznenaenjem, a glas joj je pomalo zakripao. "Ali, nikadanisam znala.""Pobrinuo sam se za to, sve dok ne prijee onu tanku liniju koja dijeli oboavanje od strasti. Meutim,uvijek sam bio spreman upaliti ti cigaretu, pohvaliti haljinu..." Napravio je znak rukom u zraku."Ali tvoja ena! to je s njom? Zar si me namjerno gurao u mrane vode preljuba?""Mrane, draga moja? Posve suprotno, strast bljeti svjetlom tisuu sunaca, jasna poput zore, i sjajna poputduge!" Izgovarao je ove rijei kao da doista vjeruje u njih, zveeim glasom koji je sadravao samo traakhrapavosti.

"Roderick,ja te mrzim, bojim te se i oboavam te", izjavila je djevojka. Bacila mu se pod noge poputbalerine.Pruio je obje svoje ruke prema njoj i podigao je na noge. "Oboavam biti oboavan", odgovorio je polako.


14/172


15/172

"To ti misli. Ne moe se poigravati sa mnom, razumije li? Ja nisam bilo tko. Mogao bih imati ena kolikomi srce poeli.""Znam da ste neodoljivi, gospodine Reavis. Ja sam zasigurno nenormalna kad odolijevam svim tim arima.""Rijei ne znae nita", povikao je bijesno. "Sad u ti pokazati neto to doista neto znai."

Zagrlio ju je prije nego to se uspjela pomaknuti. Prigueno je kriknula udarajui ga akama po licu.Meutim, rukama joj je vrsto obuhvatio glavu i snano je poljubio. uo sam kripanje sjedala i njen dah,ali sam i dalje ostao na svom mjestu. Poznavali su jedno drugoga bolje nego to sam ja znao njih, a njoj se,ondje gdje je sjedila, ionako nita nije moglo dogoditi.

Napokon ju je pustio. Ipak, ostao je stajati nad njom.

"Gade!" povikala je. "Gade jedan."Rijei su ga snano pogodile, kao da ga je poprskala blatom. "Ne zovi me tako!" Zaboravio je na aputanje.Posezao je rukama za njenim ramenima, ili vratom.

Ve sam napola ustao kad su se upalila svjetla. Razgovor na pozornici je utihnuo i svi su, s Marvellom naelu, pohitali prema mladom paru. U Marvellovu se glasu osjeao jaki engleski akcent:"Stvarno! to se tu, do vraga, dogaa?" Zvuao je poput uitelja koji je uhvatio jednog od uenika na djelu. Mladi je ustao i djelomino se okrenuo, naslonivi se na sjedalo. Kretnje su mu bile nespretne, ali u oimamu se nazirala prijetnja.Slocum je istupio naprijed i poloio svoju ruku na Marvellovo rame. "Ja u to srediti, Francis." Zatim seokrenuo prema djevojci, koja je sjedila napeto na svom mjestu. "No, Cathy,to se dogodilo?""Nita, tata." Glas joj je opet bio miran. "Sjedili smo i razgovarali, a Pat je malo poludio. To je sve."

"Poljubio te je", rekao je Slocum. "Vidio sam vas s pozornice. Obrisi lice, poslije emo razgovarati."Ona prinese ruku ustima. "Da, tata", ree kroz prste. Bila je lijepa djevojka i mlaa nego to bi se moglozakljuiti prema rijeima koje je izrekla.


16/172

Mladi ju je pogledao odozgo, a zatim je bacio pogled na njezina oca. "Ne", rekao je. "Ona nema nikakveveze s time. Ja sam je pokuao poljubiti i ona se oduprla.""Priznajete to, dakle, Reavis?"Momak se pribliio Slocumu. Nadvisivao ga je za pola glave. U svom utom puloveru, Slocum je bio taj

koji je izgledao poput kakvog mladia."Zato to ne bih smio priznati?" upitao je Reavis. "Ne postoji zakon koji zabranjuje ljubljenje djevojke -"Slocum je odvratio bijesno: "Kad je u pitanju moja ki, odreene su stvari nemogue i nevjerojatne i" -traio je rije i pronaao ju je - "pogrene. Nijedan ofer -""Neu zauvijek biti ofer -""Dobro ste to rekli. Vieto i niste.""Pretpostavljam da elite rei da sam otputen", dobacio je podrugljivo."Tako je."

"Ma nemojte! Vi biste mene otpustili. Niste mi nikada ni isplatili plau. Kao da i elim taj prokleti posao.Ba mi je stalo do njega."Gledali su se oi u oi. Marvell se progurao izmeu njih, i poloio ruku na Reavisove grudi. "To bi bilodovoljno. Najbolje da odmah odete, mladiu. Inae u pozvati policiju.""Zato to sam mu rekao to je zavrijedio?" Reavis se na silu nasmijao. "Uostalom, odavno bih ve otiao danema Caty. Taj mi podlac samo pravi uslugu."Cathy ustane, oiju punih suza. "Odlazi, Pat. Ne budi takav prema ocu.""uli ste, Reavis", ree Slocum crven u licu. "Odlazite i ne vraajte se vie. Poslat emo vam vae stvari."

Napetost je popustila. Reavis je znao da je pobijeen i to se vidjelo po njegovim oputenim ramenima.Okrenuo se prema Cathy, ali ona mu nije htjela uzvratiti pogled. Prije nego se panja usmjerila na mene,odluio sam otii. Izaao sam u predvorje.


17/172

Fotografija glavnog junaka (Ironiara), na stropu iznad kazalita, bila je obasjana popodnevnim suncem.Drama koja se upravo odigrala u gledalitu bila je mnogo bolja od one koju su uvjebavali na pozornici.

3

Pronaao sam telefonsku govornicu u drogeriji u istom bloku. U telefonskom imeniku Nopal Valleyanisam pronaao ime Jamesa Slocuma, ali je u njemu bio broj telefona gospoe Olivije Slocum, vjerojatnonjegove majke. Okrenuo sam broj i zauo hrapav glas:

"Kua Slocumovih.""elio bih razgovarati s gospoom Jamesa Slocuma, molim vas."

Netko je prebacio liniju na drugi telefon: "U redu, gospoo Strang. Preuzimam vezu."Gospoa Strangje progunala neto i maknula se s linije."Archer na telefonu", rekao sam. "Tu sam u Quintu.""Nadala sam se da ete nazvati. to je?""Sluajte, gospoo Slocum. Meni su praktino vezane ruke. Ne smijem postavljati pitanja ni uspostavljativeze. Ne postoji li neki nain kako da se upoznam s vaima - vaim muem, barem?"

"Ali on nema nikakve veze s tim. Samo ete pobuditi sumnju.""Ne nuno. Naprotiv, to e se dogoditi budem li njukao uokolo bez pravog objanjenja.""Zar ste ve obeshrabreni?" upita ona."Ja nikada nisam obeshrabren. Ali ovako vam ne mogu pomoi. Da barem imate popis osumnjienih."


18/172


19/172

me je zaustavila morska trava, zamrena barijera smeih i utih cjevica i korijenja koje je plutalo duboko uvodi. Mrzio sam taj dodir podvodnog ivota.Okrenuo sam se na lea i tako plutao gledajui u nebo. Oko mene je bio samo hladni, bistri Pacifik, a naobzoru nita osim velikog plavog svemira. U tom sam trenutku, vie nego ikad, bio najblii istoi i slobodi,

i najudaljeniji od ljudi. Izgradili su plae od San Diega pa sve do Golden Gatea, prokrili autoceste krozplanine, posjekli tisuu godina stara stabla sekvoja, i postavili gradsku divljinu u pustinji. Ipak, nisu moglidirnuti ocean. Izlijevali su u njega svoju kanalizaciju, ali nisu ga mogli oneistiti.Nije bilo niega u junoj Kaliforniji to ne bi mogao rijeiti ili izlijeiti skok u ocean. Osim to je biloprevie Ararata, a ja nisam bio nikakav Noa. Nebo je bilo ravno i prazno, a voda me je hladila. Otplivao samdo morske trave i probijao se kroz nju. Bila je hladna i ljepljiva poput utrobe straha.Val me je izbacio naplau na kojoj me doekao hladan popodnevni vjetar podiui oko mene pijesak. Ipak,nisam bio plemeniti divljak.

Kad sam poslije pola sata krenuo u Nopal Valley,jo mi je uvijek bilo hladno. Autocesta je i na vrhu bilairoka i nova, rekonstruirana neijim novcem. Mogao sam namirisati izvor novca kad sam se spustio udolinu na drugu stranu. Smrdio sam na pokvarena jaja.

Izvori nafte, iz kojih se podizao sumporni plin, bili su na obroncima s obje strane grada. Vidio sam ih sautoceste: tornjeve gdje je nekada raslo drvee, pumpe tamo gdje su neko pasla stada. Grad je, otkad samga posljednji put vidio, 1939. ili 1940., narastao poput tumora. Proirio se u svim smjerovima: blokovi kua,zgrada i raznoraznih straara prodavaa nekretnina, pola milje jednokatnica koje su se pruale du autoceste;tu su se nalazile ordinacije veterinara, kiropraktiara, kozmetiki saloni, restorani, supermarketi, kafii,

prodavaonice pia. Izgraen je i novi hotel na etiri kata, bijela kapelica te dvorana za kuglanje. Glavna jeulica transformirana uz pomo stakla, plastike i neona. Miran gradi u sunanoj dolini osvojio jejackpot, asada nije znao to da uini sa sobom.


20/172

Nisu se promijenila samo proelja zgrada ili broj i marke automobila. I ljudi su bili drukiji, a bilo ih je iprevie. Gomile mukaraca ija su lica bila odreena suncem, radom i dosadom prolazili su ulicama, izlazilii ulazili iz barova, traei zabavu ili neprilike. Na ulici je bilo vrlo malo ena. Policajcu na uglu visjele sukorice s revolverom, bile su otkopane i iz njih je virila drka.

Cesta je skrenula desno, uskim usjekom zaobila brdo - i preda mnom su se pojavile planine, tamnasivoplava masa u rano predveerje. Tada sam na brijegu ugledao kuu, napola skrivenu iza golemihhrastova. Dovezao sam se do ograde i tu sam zaustavio automobil, izaao i otvorio vrata. S obje se strane

protezala, dokle god je pogled sezao, visoka ograda zatiena u gornjem dijelu bodljikavom icom.Cesta unutar ograde bila je svjee poljunana, a s obje strane pratila su je dva niza mladih palmi. Predkuom je bilo parkirano nekoliko automobila; meu njima je bio i stari Packard, kojeg sam ve vidio ispredkazalita u Quintu. Pronaao sam slobodno mjesto, izaao iz auta i krenuo prema kui travnjakom koji sesastojao od nekoliko terasa, vjeto izbjegavajui prskalice za vodu.

Kua je bila sagraena od tamnosmee opeke. Bila je pokrivena tekim krovom od crvenih crijepova idoimala se masivno poput tvrave. Duboki trijem zauzimao je prednji dio. Popeo sam se niskim, betonskimstepenicama. Onda sam ugledao enu u crvenom puloveru i hlaama. Glavu je nagnula nad knjigom, acrvene harlekinske naoale samo su poveale dojam potpune udubljenosti u itanje. Koncentracija je bilastvarna; niim nije odavala da me je ula ili vidjela, sve dok nisam progovorio:"Oprostite. Traim gospou Slocum.""Oprostite vi meni." Pogledala me iznenaeno, skinuvi naoale. Bila je to Cathy Slocum; dotad je nisamprepoznao. Naoale i njen cjelokupni izgled postarali su je za nekih desetak godina, a oblik njenog tijela

takoer je bio zavaravajui. Pripadala je enama koje brzo sazru. Oi su joj bile velike i duboke poputmajinih, no imala je ljepe crte lica. Razumio sam oferovu strast prema njoj. Meutim, bila je vrlo mlada."Zovem se Archer", rekao sam.

Gledala me je dugo, ali me nije prepoznala. "Ja sam CathySlocum. elite li vidjeti majku ili baku?"


21/172

"Majku. Pozvala me je na zabavu.""To nije njena zabava", rekla je, mrmljajui to vie sebi u bradu. Ipak, onda me se prisjetila i upitala vrloljubazno: "Jeste li vi majin prijatelj, gospodine Archer?""Prijatelj prijatelja. elite li moda i moje mjere?"

Pocrvenjela je. "ao mi je, nisam eljela biti nepristojna - vidimo, znate, tako malo stranaca." Na taj se nainmogla protumaiti njena naklonost prema oferu. "Majka je upravo dola s bazena, presvlai se, a otac jonije stigao. Hoete li sjesti?""Hvala vam." Slijedio sam pogledom njeno visoko, lijepo tijelo, zabavljen injenicom da se u njemu skrivaotinejder kojeg je trebalo podsjeati na pravila lijepog ponaanja. Ipak, ona nije bila uobiajeni tinejder.Kad je odloila knjigu na jastuk izmeu nas, proitao sam naslov. Bila je to knjiga o psihoanalizi.Zapoela je razgovor, maui naoalama. "Zabava je posveena oevoj ulozi u drami koju uvjebava ukazalitu u Quintu. On je doista vrlo dobar glumac." Izrekla je ovo pomalo kao da se brani.

"Znam. Mnogo je bolji od samog komada.""Jeste li ga ve vidjeli?""Neto malo danas popodne.""I, to mislite? Zar nije dobro napisan?""Dovoljno dobro", odgovorio sam bez oduevljenja."Ali to stvarno mislite o predstavi?"Pogled joj je bio tako iskren i djetinjast da sam joj odgovorio. "Trebalo bi odustati od naslova, napisati novodjelo i izmisliti novi naslov. Ako je ono to sam vidio bio doista taj komad."

"Ali svi koji su vidjeli dramu, misle da je rije o remek-djelu. Zanimate li se za kazalite, gospodineArcher?""Pitate li me znam li doista o emu govorim? Vjerojatno ne. Radim za ovjeka u Hollywoodu koji je filmskiagent. Poslao me je da pogledam tu dramu."


22/172

"Oh", uzdahnula je. "Hollywood. Otac kae da je previe literarna za Hollywood i da nije napisana pouobiajenoj formuli. Gospodin Marvell je namjerava postaviti na Broadwayu. Njihovi su standardi mnogoumjereniji, zar ne?"

"Mnogo. Tko je gospodin Marvell? Znam da je pisac i redatelj djela..."

"On je engleski pjesnik. Pohaao je Oxford, a ujak mu je lord. Dobar je oev prijatelj, i otac osobito volinjegovu poeziju. I ja sam je pokuala itati, ali nisam nita razumjela. Strano je teka i simbolina, poput

poezije Dylana Thomasa."Ime mi nije nita znailo. "Hoe li va otac nastupati i kad Marvell bude izvodio svoju dramu uNewYorku?"

"Oh, ne." Naoale su opisale puni krug i udarile u koljeno. Ponovo ih je stavila na nos. Produljile su joj ipostarale lice uinivi ga zanimljivijim. "Otac samo pomae Francisu.On nema glumakih ambicija premda je doista dobar glumac, zar ne?"

Posvemanji amater, pomislio sam. Meutim, na glas sam izrekao: "Nema nikakve sumnje u to." Kad je goddjevojka spomenula oca, to je esto inila, usne bi joj se nekako omekale, a ruke se smirile. Ipak, kad se James Slocum nekoliko minuta kasnije pojavio na verandi s Marvellom pokraj sebe, gledala je

kao da ga se boji. Prsti su joj se isprepleli, i ja sam primijetio da su joj nokti vrlo kratki."Zdravo, tata", izusti ona kroz napola zatvorena usta.Krenuo je prema nama. Bio je to ovjek srednje visine i uskih ramena. "elio sam razgovarati s tobom,Cathy.Nadao sam se da e me ekati u kazalitu.""Da, tata." Okrenula se prema meni. "Poznajete li mog oca, gospodine Archer?"

Ustao sam i pozdravio ga. Odmjerio me tunim, smeim oima i pruio mi mlohavu ruku. "Francis", rekaoje plavokosom mukarcu koji je stajao iza njega, "potrai pie za sebe i Archera. Htio bih nakratkoporazgovarati s Cathy."


23/172

"U redu", odvratio je Marvell. Dotaknuo je blago moj lakat i poveo me kroz ulazna vrata. Cathy nas jepromatrala kako odlazimo. Slocum je stajao u glumakoj pozi, ne skidajui pogled s nje.Uli smo udnevnu sobu, tamnu i hladnu poput pilje. Prozori su bili malobrojni i maleni, prekrivenizastorima koji su spreavali prodor svjetlosti. Mutno svjetlo padalo je na pod od crne hrastovine, djelomino

pokrivene perzijskim sagom. Namjetaj je bio teak i star: veliki ormar od rainog drva na jednom krajusobe, izrezbaren u stilu devetnaestog stoljea, krute stolice od mahagonija, tapeciran divan ispred dubokogkamina. Grede koje su podravale strop od gipsa bile su takoer od crne hrastovine. Luster od ukastogkristala visio je s grede u sredini poput kakvog stalaktita.

"udno staro mjesto, zar ne?" dobacio mi je Marvell. "Pa, to ete popiti, mome? Viski sa sodom?" "Uredu."

"ini se da u sam morati potraiti led." "Ne morate se truditi radi mene.""Nije to nikakav trud. Znam gdje se to nalazi." Udaljio se onako uspravan i leprave kose. Iako neak lorda,bio je vrlo ljubazan i usluan.I ja sam imao ujaka, pokojnog ujaka Jacka. Pokuao sam se sjetiti kako je izgledao. Prisjetio sam se samonjegovog mirisa, radilo se o mjeavini ruma, ulja za kosu, jakog svjeeg znoja i dobrog duhana, i okusatamnih okoladnih cigareta koje mi je donio onog dana kad me je otac po prvi put vodio u San Francisco;meutim, nisam se mogao sjetiti njegovog lica. Majka nikada nije uvala njegove fotografije, sramila se tou obitelji ima profesionalnog boksaa.

amor glasova privukao me prozoru koji je gledao na verandu. Sjeo sam na stolicu skriven tekimzavjesama i polus-putenim kapcima. Cathy i njen otac razgovarali su sjedei na njihaljci."Poslije ga vie nisam vidjela", rekla je napeto. "Izala sam, ula u auto i odvezla se kui.""Ali ja znam da te je odvezao kui. Upravo sam vidio njegovu kapu na prednjem sjedalu."


24/172

"Vjerojatno ju je prije tamo ostavio. Kunem se da ga nisam vidjela poslije."

"Kako da ti povjerujem, Cathy?" U njegovu se glasu osjeala iskrena patnja. "I prije si mi lagala, takoer onjemu. Obeala si da nee imati nita s njim, ni s bilo kojim drugim mukarcem, barem dok ne odraste.""Ali nisam uinila nita loe."

"Dopustila si mu da te poljubi.""Natjerao me je. Pokuala sam pobjei." U glasu joj se osjetilo uzbuenje.

"Sigurno si ga neim ohrabrila. Mukarac se ne ponaa tako bez razloga. Razmisli, Cathy, jesi li rekla iliuinila neto to ga je moglo ohrabriti?" Pokuavao je biti hladan i nepristran ispitiva, ali bol i bijes sve sujae odzvanjali u njegovu glasu."Ohrabrila ga? Kako to grozno zvui." Plaem je popratila posljednje rijei.

"Draga", rekao je Slocum blago. "Jadnice moja."Njihaljka je zakripala kad se nagnuo prema njoj, a jecaj sepolako stiao. "Nisam te elio povrijediti, Cathy. Sve to radim zato to te volim.""I ja tebe volim, tata." Rijei su bile priguene."Kad bih barem mogao vjerovati u to", rekao je njeno."Ali, to je istina. Mislim da si najbolji ovjek na svijetu."Bilo je neto udno u tom razgovoru. Moglo se lako raditi o dvoje ljubavnika."Oh, Cathy", rekao je slomljeno. "to da uinim s tobom?"Trei se glas umijeao u razgovor: "to pokuava uiniti s njom, James?" Bila je to Maude Slocum, hladna

i ljutita."To se tebe ne tie", odgovorio joj je."Mislim da me se itekako tie. Ona je moja ki, ako nisi znao.""Svjestan sam toga, draga. Ali to ne znai da ona ne mora imati dobar, pristojan ivot."


25/172

"Nee ga ni imati ako je nastavi uznemiravati i ii joj na ivce.""Zaboga, majko!" Cathyje uzviknula kao da se obraa malom djetetu. "Svaate se zbog mene. Zato nepostupate sa mnom kao s ljudskim biem?""Pokuavam, Cathy. Ali ti me nikada ne slua. Znam neto o tome..." Zaustavila se.

"Ako toliko zna, zato to ne iskoristi? Ve godinama sluam samo vae svae, i ve mi je dosta." Onda su se zauli djevojini koraci dok je prelazila preko verande. Slocumovi su utihnuli. Prola je punaminuta prije nego toje ena progovorila glasom koji sam jedva prepoznao: "Ostavi je na miru, James.Upozoravam te."Zadrhtao sam od tog promuklog apta.

4

Vratio sam se u sredinu sobe i poeo listati magazin Theatre Arts koji je leao na stolu. Uskoro se vratioMarvell sa zdjelom punom leda, aama, viskijem i sodom, nosei sve to na velikom posluavniku. "Oprostina zakanjenju, stari. Domaica je zauzeta pravljenjem sendvia, pa mi nije nimalo pomogla. Volite li jakviski?""Natoit u sam, hvala." Pomijeao sam viski s mnogo sode. Jo je bilo rano, tek nekoliko minuta iza pet,

barem po mom satu.Marvell je, natoivi sebi neto manje pia od mene, otpio dva gutljaja. "Slocumovi su gostoljubivi", rekao

je, "ali gotovo uvijek kasne. ovjekse mora brinuti sam za sebe. Cathy me je obavijestila da radite kaofilmski agent?""Tako neto. Radim za ovjeka koji kupuje autorska prava ako smatra da djela imaju filmski potencijal.Tada pokuava zainteresirati producenta ili napraviti ugovor s kakvom filmskom zvijezdom."


26/172

"Razumijem. Mogu li znati ime tog gospodina?""Na alost, ne. Nije mi doputeno koristiti njegovo ime, jer to poveava cijenu." Improvizirao sam, ali

poznavao sam barem dvadesetak ljudi u tom poslu, i neki od njih postupali su na ovaj nain.Naslonio se u stolici i prebacio nogu preko noge. Iznad arapa provirivale su blijede noge, gotovo bez dlaka,

"Ne mislite ozbiljno da je drama pogodna za ekranizaciju?"Polako sam pijuckao svoje pie. "Nikada ne brzam sa zakljucima. Plaen samda pogledam drame ljetnihkazalita, a to i inim. Ima mnogo mladih talenata koji jo nisu otkriveni. U svakom sluaju, moram vidjetisve predstave prije nego to podnesem izvjetaj.""Opazio sam vas danas popodne", rekao je. "to se zapravo dogodilo prije one strane scene izmeu Cathy injena oca?""Ne znam. Promatrao sam to se dogaalo na pozornici."Otiao je po jo jedno pie kreui se sobom poput plahog konja. "Djevojka je pravi problem", dobacio je

preko ramena. "Jadni James jednostavno trpi od svih tih ena koje ga okruuju. Manje odgovoran ovjekodavno bi pobjegao.""Zato?""Iscrpljuju ga emocionalno." Blijedo se nasmijeio. "Majka je poela s time kad je bio dijete i tako nastavilagodinama. A on, zapravo, ni ne zna da su mu uvijek nametali tue miljenje. Sada to ine njegova ena i ki.To je posve oslabilo njegovu emocionalnu vrstou."Shvativi da je rekao previe, naglo je promijenio predmet razgovora: "Uvijek sam se pitao zato njegovamajka eli ivjeti na tom brijegu. Mogla bi ivjeti bilo gdje, znate, ali je izabralapolagano umiranje na tom

stranom suncu.""Nekima se to svia", odvratio sam. "Ja sam roen ovdje u Kaliforniji.""Ali zar vam nikada ne dosadi ubitana jednolinost vremena?"


27/172


28/172

"On je jednostavan, rekla bih - savreno dobar djeak. Britanska vlada uskratila mu je prihode i sadaoajniki pokuava ostati u Sjedinjenim Dravama. Ne moe podnijeti svoju obitelj." Naglo je prestalabrbljati i glas joj se uozbilji: "to mislite o Cathy?""Vrlo pametna djevojka. Koliko ima godina?"

"Jo nije navrila esnaest. Zar nije draesna?""Draesna", ponovio sam. Pitao sam se to ju je muilo. Iako sam bio potpuni stranac, bilo joj je osobitostalo da imam dobro miljenje o njoj i njenoj keri. Njena je nesigurnost zapoela mnogo prije nego to mi

je predala ono pismo. Neka krivica ili strah podsjeali su je na prolost."Ljupkost ostaje u obitelji, zar ne?" rekao sam. "Kad smo ve kod toga, elio bih upoznati vau svekrvu.""Ne razumijem zato...""Pokuavam stvoriti cjelovitu sliku, a ona je sredinja osoba u njoj, zar ne? Da ukratko ocijenimo situaciju:vas toliko ne brine tko je poslao ono prvo pismo, koje je sada na sigurnom u mom depu, nego mogui

uinak drugog pisma. Ako ne mogu zaustaviti pisma na njihovu izvoru, moda bih mogao otkloniti njihoveposljedice.""Kako?""Ne znam. Najvanije je da va mu, ki i svekrva ta pisma ne shvate ozbiljno. Inae bi va mu mogaotraiti razvod, a ki bi vas prezrela...""Ne govorite tako." Naglo je spustila au na stoli izmeu nas.Ipak, ja sam nastavio: "Svekrva bi vam mogla uskratiti prihode. Razmiljao sam o tome da itavoj obiteljipoaljem gomilu anonimnih pisama s razliitim optubama. Ono koje tereti vas, izgubilo bi se u gomili, zar

ne?""Zaboga, ne! Ne bih to mogla podnijeti, nitko od nas to ne bi mogao podnijeti." Iznenadila me estina njenereakcije. Cijelo joj je tijelo drhtalo od uzbuenja."Samo sam se poigravao s tom mogunou. Potrebno je malo dotjerivanja, ali ima neto u tome."


29/172

"Ne, to je strano. Sve bi nas zaprljalo...""U redu", rekao sam, "u redu. Vratimo se sada vaoj svekrvi. Ona bi vas mogla slomiti, zar ne? Njenim senovcem vodi ova kua?""Novac je, zapravo, i Jamesov. Ona upravlja imetkom za svog ivota, ali po oevoj oporuci duna je brinuti

se o Jamesu. Daje nam tristo dolara na mjesec, tek neto vie nego to daje kuharici.""A mogla bi platiti i vie?""Kad bi to eljela. Ima prihod od pola milijuna, a nekretnine vrijede nekoliko milijuna. Meutim, ne eliprodati ni komadia.""Nekoliko milijuna? Nisam znao da je rije o tolikoj svoti.""Da, otkrivena su nalazita nafte", odvratila je ogoreno. "No, to se Olivije tie, nafta moe ostati u zemljisve dok se svi mi ne pretvorimo u prah.""Pretpostavljam da izmeu vas dvije nema mnogo ljubavi."

Slegnula je ramenima. "Odavno sam prestala pokuavati popraviti na odnos. Nikada mi nije oprostila tosam se udala za Jamesa. On je bio njena maza, a ja sam se udala za njega dok je bio jo mlad." "Mazi se ne daje tristo dolara na mjesec, osobito ako majka naslijedi nekoliko milijuna.""Toliko je dobivao i kad je iao na fakultet. Nije povisila ni za cent kad se rodila Cathy. Neko vrijeme prijerata uspjeli smo od toga ivjeti u vlastitoj kui. Onda su cijene porasle, pa smo se vratili mami."Sljedee sam pitanje postavioto sam taktinije mogao: "A to James radi?""Nita. Nitko ga nikada nije potaknuo da sam zarauje za ivot. On je bio njen jedini sin i htjela ga jezadrati uza se. U tome joj je pomogao deparac koji nam daje. Tako ga je uhvatila u mreu."

Oi su jojbile uperene nekamo iza mene. Nakratko mi je palo na pamet da bih joj uinio uslugu kad bihnjenoj svekrvi pokazao pismo koje sam imao u depu i time zauvijek prekinuo sve veze u toj obitelji. Bilo jemogue da je to moda bila i njena nesvjesna elja. Paipak, nakon to je esnaest godina ekala na svoj dio,a tota je planirala i za svoju ker, bilo je jasno da e ekati strpljivo do kraja.


30/172

Odjednom je ustala. "Povest u vas do Olivije, kad ve moram. Svako popodne provodi u vrtu."Vrt je bio okruen kamenim zidom moje visine. U njemu je bilo cvijea svih duginih boja. Sunce je vegotovo zalo za planinu i danja je svjetlost znatno izgubila na snazi. Olivia Slocum, odjevena u izblijedjelupamunu haljinu, obrezivala je rue dugim karama.

"Majko!" upozorila ju je snaha jo izdaleka. "Ne biste se smjeli tako naprezati. Znate to vam je rekaolijenik.""to je to rekao?" upitao sam je aptom."Ima problema sa srcem - kad joj to odgovara."Olivia Slocum se uspravila i pola nam ususret. Bila je mnogo mlaanego to sam oekivao, dosta lijepih

premda neodreenih crta lica. Zamiljao sam je kao mravu i ogorenu staricu blizu sedamdesete, skvrgavim rukama kojima dri na uzdi ivote ljudi oko sebe. Meutim, nije mogla imati vie od pedeset i petgodina, i vrlo se lako nosila s njima. Tri generacije ena obitelji Slocum bile su preblizu jedna drugoj da bi

jedna u drugoj traile utjehu."Ne budi smijena, draga", rekla je snahi. "Lijenik mi je preporuio da se ponekad kreem. Uostalom,ugodno mi je u vrtu kad malo zahladi.""Dobro, samo nemoj pretjerivati." Glas mlae ene bio je zajedljiv, i palo mi je na pamet da se dvije enenikada nisu mogle sloiti ni oko ega. "Ovo je gospodin Archer, majko. Doao je iz Hollywooda kako bividio Francisovu dramu.""Doista lijepo od vas. I jeste li je vidjeli, gospodine Archer? ula sam da je James izvrstan.""Da, sjajan je." Laganje mi je ilo sve lake, ali i dalje sam osjeao gorak okus u ustima.

Pogledavi me iskosa, Maude se ispriala i vratila se natrag do kue. Gospoa Slocum je podigla obje rukekako bi skinula s glave slamnati eir i u tom se poloaju zadrala dulje nego to je bilo potrebno. Okrenulami je svoj lijevi profil. Tatina je bila njen problem; bila je previe optereena svojom nekadanjom


31/172

ljepotom, i nije mogla dopustiti da ostari, kao to nije ni doputala svom sinu da odraste. Napokon je skinulaeir. Imala je arkocrvenu kosu, obojanu, i poeljanu preko ela."James je neobino svestran", rekla je. "Poticala sam ga da se zanima za razliite stvari i on me nijerazoarao. Vi ga, naravno, poznajete samo kao glumca, ali on i slika, i to sasvim dobro, a ima i lijep glas.

Nedavno je poeo pisati pjesme. Francis ga potie u tome.""Doista sjajan ovjek", rekao sam. Morao sam rei neto kako bih zaustavio njenu bujicu rijei."Francis? Oh, da. Naravno, samo mu nedostaje Jamesova energija. Bilo bi dobro kad bi se netko u

Hollywoodu zainteresirao za njegov komad. Mene je ve molio da mu pomognem, meutim ja nemamnovaca za to. Pretpostavljam da ste vi povezani s filmskim studijima, gospodine Archer?""Pa, neposredno." Nastojao sam izbjei objanjavanja. Priala je poput papige, ali oi su joj bile vrlootroumne. Kako bih promijenio temu, rekao sam, "Zapravo bih elio otii iz Hollywooda. Zaelio sam semirnog ivota u provinciji, na imanju kakvo je vae."

"Kakvo je moje, gospodine Archer?" Ponaala se prilino zatitniki. Njezina me reakcija iznenadila, ali jasam nastavio: "Nikada nisam vidio mjesto na kojem bih radije ivio.""Razumijem, Maude vas je poslala ovamo." Glas joj je bio grub. "Ako predstavljate one izPorea, molim

vas da odmah napustite imanje.""Pareco?' To je bilo ime naftne kompanije. Moja jedina veza s njima bila je da sam povremeno koristio

njihov benzin. Rekao sam joj to.Pogledala me je u lice, i oigledno zakljuila da ne laem. "Ve me godinama opsjedaju ponudama daprodam imanje i zato posumnjam u svakog doljaka, osobito ako pokae zanimanje za zemljite."

"Moje je zanimanje posve osobno", rekao sam."ao mi je to sam maloprije bila otra, gospodine Archer. Volim ovu dolinu. Kad smo je moj suprug i japrvi put ugledali, inila nam se poput raja na zemlji. Postepeno smo pokupovali okolne breuljke i ovu staru


32/172

kuu, a poslije smo se ovamo preselili. Moj suprug je pokopan ovdje - bio je stariji od mene - i ja samodluila da u umrijeti ovdje. Zvui li to sentimentalno?""Ne." Njezina privrenost mjestu bila je vie od sentimentalnosti, zvuala je pomalo zastraujue. "Mogurazumjeti vau ljubav prema ovom mjestu."

"Ja sam dio svega toga", nastavila je dok joj je pogled lutao daljinom. "Unitili su grad, oskvrnuli dolinu, aliimanje im ne dam. Rekla sam im da e planine ostati na istom mjestu stoljeima i stoljeima poslije njihovesmrti. Oni nisu razumjeli o emu govorim. Vi me razumijete, gospodine Archer, zar ne?"Promrmljao sam neto u potvrdnom smislu. Razumio sam dio njenih osjeaja. Jedan moj prijatelj koji jepredavao ekonomiju na U.C.L.A. nazvao bi to mistinou vlasnitva. Jedino nisam mogao dokuiti odaklecrpi snagu za takvu opsesiju. To se moglo pripisati tome to se osjeala opsjednuta neprijateljem, a uvlastitoj je kui imala jednog petokolonaa - svoju snahu."Ponekad mi se ini da su mi planine poput sestara -" Zastala je, kao da je odjednom shvatila da je otila

predaleko. "Ah, vi ste doli na kunu zabavu", okrenula se pruivi mi ruku. "Zaista je lijepo od vas to stemalo porazgovarali s jednom starom damom."Krenuo sam prema kui uz red empresa. Naao sam se na livadi na kojoj je bio maleni bazen; ureaji zaproiavanje bili su sakriveni ivicom od empresa. Povrina vode bila je mirna i u njoj su se odraavalastabla, daleke planine i nebo. Pogledao sam prema zapadu gdje je sunce zalo za planinu. Oblaci su sekovitlali obasjani veernjim rumenilom kaoda je sunce uronilo u nevidljivo more zahvativi ga plamenom.

5

Zvuk motora zaustavio me na uglu verande. Pred kuom je ve bilo parkirano nekoliko automobila:Jaguar, Cadillac, prastari Rolls Royce. Meu palmama se pojavio crni auto koji ovdje nimalo nije pristajao -

policijski auto. Promatrao sam ga kako se parkira.


33/172

Visoki, krupni ovjek izaao je iz auta i krenuo prema kui. ak je i u hlaama i sportskoj jakni, te kouljiotvorenoj oko vrata, djelovao slubeno. Imao je kukast nos, iroka usta, isturenu vilicu i kratku,nakostrijeenu kosu boje slame.Primaknuo sam mu se blie i pozdravio ga: "Dobra veer."

"Dobra veer", odvratio je i nasmijeio se svojim istim bijelim zubima. Popeo se na trijem, ogledavi se nasve strane prije nego to je pokucao na vrata. Na trenutak su nam se sreli pogledi i ja sam mu upravo htioneto rei, kad sam spazio Cathy. Bila je na istom mjestu kao kad sam ulazio u kuu. Naginjala se naprijed,pozorno promatrajui doljaka.Skrenuo je pogled prema njoj i krenuo joj ususret. "Zdravo, Cathy, kako si?" Glas mu je bio nesiguran, kao

da nije znao kako da razgovara s djetetom.Promrmljala je neto nerazumljivo i polako krenula prema njemu. Prola je pokraj njega, sila stepenicama izamakla za ugao verande, ne okreui glavu. Gledao je za njom podigavi ruku. Onda je prste stisnuo u

pesnicu, okrenuo se vratima i udario o njih kao da pred sobom ima neije lice.Priao sam mu. "Lijepo je vrijeme, zar ne?"Pogledao me odsutno; kao da nije uo to sam rekao ili uope vidio moje lice."Aha."Maude Slocum je otvorila vrata i iznenaeno primijetila: "Ralph? Danas te nisam oekivala.""U gradu sam sreo Jamesa i pozvao me ovamo na pie." Pokuao se ispriati."Ui", rekla je, "ako te James pozvao.""Ako sam nepoeljan", odvratio je smrknuto."Oh, samo ui. Bilo bi udno da doe do vrata i odmah ode. to bi na to rekao James?"

"to obino kae?""Nita, ba nita." Ako je to bila neka ala koju su samo njih dvoje razumjeli, nisam imao pojma o emu jerije. "Ui i popij neto.""Iskrivila si mi ruku", apnuo joj je priguenim glasom, prolazei pokraj nje.


34/172

Tijelo joj je bilo napeto poput luka. Nisam znao radi li se o mrnji ili o nekom drugom osjeaju. Ostala je stajati na dovratku, ne putajui me u kuu. "Molim vas, otiite, gospodine Archer." Pokuala je torei to ljubaznije, ali nije uspjela u tome."Nisteba gostoljubivi, zar ne? Osobito ako se uzme u obzir da ste mi vi sami pozvali ovamo."

"ao mi je, ali dogaaji su krenuli neoekivanim tokom, i jednostavno ne mogu podnijeti dodatnu smetnju.""A ja sam se osjeao dobrodolim gostom. Povrijedili ste moj ego, gospoo Slocum.""To nije nimalo smijeno", odvratila je otro. "Nisam dobra u laganju, stoga i nastojim izbjei situacije ukojima je ono potrebno.""Onda, tko je edni momak?""Jedan od Jamesovih prijatelja. Ne znam zato me to ispitujete.""Ima li James mnogo prijatelja meu policajcima? Nisam ga zamiljao takvim.""Zar poznajete Ralpha Knudsona?" Od iznenaenja joj se izduljilo lice.

"Lako ga je prepoznati." Pet godina u policiji u Long Beachu uinilo je svoje. "to on radi na jednojumjetnikoj zabavi u brdima?""Upitajte Jamesa - ali ne sada. On ima udan ukus." Doista je loe lagala. "Naravno, gospodin Knudson nijeobian policajac. On je ef gradske policije i, koliko mi je poznato, meu kolegama je vrlo cijenjen.""Ali vi ga zapravo i ne elite na svojim zabavama, je li tako? Neko sam bio policajac i jo se ponekadosjetim takvim. I sam sam iskusio takvu snobovtinu.""Ja nisam snob!" uzviknula je estoko. Oito sam otkrio njenu slabu toku. "Moji su roditelji bili obiniljudi, i oduvijek sam mrzila snobove. Ali, zaboga, zato bih se ja morala ispriavati vama?"

"Ako je tako, pustite me da neto popijem. Obeajem da u biti ljubazan i uglaen.""Doista ste uporni - kao da nemam dovoljno briga. Zato ne odustanete?""Iz znatielje, pretpostavljam. Sluaj me sve vie zanima. Ugoaj, lica, sve je izvanredno zanimljivo. Jonikad nisam vidio ribarsku uzicu s vie udica."


35/172

"Zacijelo vam je jasno da vas mogu otpustiti nastavite li mi dosaivati.""Neete.""A zato neu?""Mislim da oekujete neprilike. I sami ste rekli da se neto sprema. I ja to osjeam u zraku. A sve mi se ini

da va prijatelj policajac nije doao tek tako, na aicu viskija.""Ne budite melodramatini. I on nije moj prijatelj. A to se vas tie, gospodine Archer, jo nikada nisamimala posla s teim... zaposlenikom."Izraz mi se nije sviao. "Moglo bi vam pomoi", rekao sam, "ako razmiljate o meni kao o nezavisnompoduzetniku. U ovom se sluaju oekuje od mene da izgradim kuu, a ne doputate mi da se pribliimgradilitu." Ili unitim kuu, ali to nisam dodao.Uporno me je gledala u oi. Zatim joj se na usnama pojavio osmijeh. "Znate, mislim da mi se poinjete svevie i vie sviati. U redu, uite i upoznajte se s tim sjajnim drutvom, a ja u vas poastiti piem."

"Nagovorili ste me."Dobio sam svoje pie i izgubio domaicu u istom trenutku, im smo uli u veliku dnevnu sobu. RalphKnudson, koji nije bio njen prijatelj, kako je rekla, dobacio joj je pogled kad mi je dodavala pie. Otila jedo njega. Njen mu i Francis Marvell sjedili su za klavirom, prelistavajui velik album nota. Obratio sampanju na druge goste. Gospoa Galway, glumica amaterka, ali s profesionalnim smijekom, zatim proelavigospodin u bijelom odijelu s malim smeim cigarpicom, debeljko s gomilom sijede kose na glavi, koji jezapravo bio ena, a to sam saznao ugledavi nogu u najlonskoj arapi. U drutvu je bila i tamnoputa enatraginog lica i ne ba privlanog tijela, mladi koji se graciozno etao amo-tamo, nudei goste piem i

gladei kosu na sljepoonicama. Zabavi je prisustvovala i debeljukasta ena koja je neprestano zveckalanarukvicama i naunicama, osobito kad bi prestala govoriti.


36/172

Sluao sam o emu razgovaraju; egzistencijalizam, Henry Miller, Truman Capote i Henry Moore. AndreGide, Anais Nin i Djuna Barnes. I o seksu, naravno. O seksu solo, udvoje, utroje, u kvartetu, odsviranom naembalu u troetvrtinskom taktu. Govorilo se i o Albertu Schweitzeru i o dostojanstvu svega to ivi.ena sa zveckavim nakitom sjela je pokraj mene, znalaki prekriivi svoje punane noge ne bih li zapazio

njena razmjerno siuna stopala."Oh, kako oboavam mentu, toje takozgodnopie, i uvijek je pijem kad nosim smaragde", zacvrkutala jezveckajui naunicama. Bile su prave boje, ali malo prevelike da bi bile prave."Ja uvijek pijem juhu od ostriga kad stavim bisere", rekao sam.Smijeh joj je imao kvalitetu glasa, samo to je bio za oktavu vii. Doao sam do zakljuka kako je vie neunasmijavati."Vi ste gospodin Archer, zar ne? ula sam tako zanimljive stvari o vama. Moja je ki uNew Yorku. Ona jeplesaica, znate. Otac je neprestano nagovara da se vrati kui, zato to ga, naravno, stoji poprilino novca,

ali ja mu tvrdim da je, nakon svega, ovjek samo jednom mlad. Slaete li se sa mnom?""Nekima to uspijeva i dvaput. Ako poive dovoljno dugo."Sroio sam to kao uvredu, ali njoj se to uinilo neodoljivo smijenim i ponovo me poastila svojimsmijehom. "Zasigurno ste uli za Felice. Plee pod imenom Felicia France. Leonard Lyons ju je spomenuonekoliko puta. Gospodin Marvell smatra da ima glumakog talenta; volio bi da moe zaigrati u njegovojdrami. Meutim, Felice se potpuno posvetila plesu. Ima prekrasno tijelo. I ja sam neko imala prilino lijepotijelo, stvarno lijepo." Zamiljeno se odmjerila, poput mesara koji provjerava komad mesa koji je predugovisio.

Odvratio sam pogled i ugledao Jamesa Slocuma kako stoji pokraj klavira. Marvell je odsvirao nekolikoakorda, a Slocum je poeo pjevatiBaladu o Barbari Allen. Imao je djeaki tenor koji je, jasan i svijetaopoput bistre vode, ispunio prostoriju. Slocumovo je lice svijetlilo. Svi su ga gledali, i on je to znao i elio.On je bio Petar Pan, uhvaen u vremenu.


37/172

"Doista prekrasno! To me nekako podsjea na kotsku, na Edinburgh. Koje vam je mjesto najdrae,gospodine Archer?""Tri metra ispod zemlje u La Jolli, kad promatram ribe kroz podvodne naoale." "Zar su ribe tako oaravajue?"

"Imaju nekih sjajnih kvaliteta. Ne morate ih gledati ako neete. Osim toga, ne govore."Smijeh joj je nalikovao cvrkutu ptica. Dok je zamirao, oglasio se teak muki glas: "Bilo ja vrlo lijepo,James. Zato ti i Marvell ne zapjevate u duetu?"To je bio Ralph Knudson. Veina prisutnih na trenutak ga je pogledala. Debelo lice bilo mu je nabreklo odkrvi i Maude Slocum stajala je kraj mene, gledajui mua. Slocum se nije pomaknuo s mjesta, lica bijelog

poput snijega. Marvell je upro pogled iznad nota nekamo u kut sobe. Nikada dosad se nisam naao u takonezgodnoj situaciji.

Maude se primaknula muu, dodirnuvi mu ruku. Odmaknuo se od nje, meutim ona je bila uporna.

"To bi bilo lijepo, James", rekla je mirno, "ali Francis nema glas kao to je tvoj. Zato ne zapjeva sam? Jau te pratiti."Sjela je za klavir i odsvirala nekoliko uvodnih taktova. Slocum je zapjevao, a Knudson ih je oboje promatrao

osmjehujui se. Poelio sam sjesti u auto i odvesti se nekamo daleko.

6

Vatra na nebuje zamrla, a od planina je ostala samo divovska sjena posuta desecima svjetala. Nakratko bi

se na drugoj strani doline ukazala svjetla automobila i odmah nestala. No je bila tako mirna da se svakipokret inio gotovo nemoguim. Prekinuo sam tu aroliju, krenuvi prema parkiralitu.


38/172

Kad sam htio otvoriti vrata auta, odjednom su se upalila svjetla. Instinktivno sam rukom posegnuo pod kaputza pitoljem kojeg nije bilo tamo. Onda sam spazio djevojinu ruku na prekidau. Njeno se lice poput duhanaginjalo prema meni.

"To sam ja, gospodine Archer. Cathy." Posvuda se osjeala no: u njenom glasu, oima i poput maglice oko

njene kose. Bila je odjevena u meki vuneni kaput zakopan do grla. Podsjetila me je na djevojke koje sampromatrao iz daljine u srednjoj koli i koje se nikada nisam usudio dotaknuti. No, bila je dovoljno mlada dami bude ki."to to radite?""Nita." Pomaknula se na sjedalu, i ja sam sjeo za upravlja. "Samo sam upalila svjetla umjesto vas. ao mije ako sam vas uplaila. Nisam to namjeravala.""Zato ste sjeli u moj automobil? Zar nemate vlastiti?""Imamo dva, ali otac je uzeo kljueve. Osim toga, va mi se vie svia. Sjedala su tako udobna. Hoete li me

malo provozati?""Kamo?"

"Bilo kamo. U Quinto, moda? Molim vas, gospodine Archer.""Mislim da ne. Malo ste premladi za ovakve none vonje.""Nije prekasno. Osim toga, bit u s vama.""ak i sa mnom", odvratio sam. "Najbolje da se vratite kui, Cathy.""Neu. Mrzim sve te ljude. Noas u ostati ovdje.""Sa mnom neete. Ja odlazim sada."

"Zar me neete povesti?" Uhvatila me vrsto za ruku. Neto u njenom glasu podsjetilo me je na kripanjekrede po kolskoj ploi. Miris njene kose bio je ist i udan poput mirisa crvenokose djevojke koja je sjedilaispred mene u zavrnom razredu srednje kole.


39/172

"Ja nisam dadilja", rekao sam grubo. "A i vaim se roditeljima to ne bi dopalo. Ako vas neto mui,povjerite se majci.""Njoj!" Odmaknula se od mene, oiju uperenih u kuu.Izaao sam iz auta, zaobiao ga i otvorio druga vrata. "Laku no."

Nije se pomaknula."Hoete li izai milom, ili u vas morati izvui za ovratnik?"Poput make se okrenula prema meni. irom je otvorila oi. "Neete se usuditi uiniti to."Bila je u pravu. Poao sam prema kui, koraajui po ljunku koji mi je kripao pod petama. Slijedila me."Molim vas, nemojte im rei. Bojim ih se. Onaj Knudson..." Zaustavila se na rubu svjetla farova. Djelovalaje nestvarno: blijedo lice i duboke sjene oko oiju."to je s njim?""Majka eli da budem ljubazna s njim. Ne znam zato. Moda eli da se udam za njega. Ne smijem rei ocu,

on bi ga ubio. Ne znam to da radim.""ao mi je, Cathy, ali vi niste moje dijete." Stavio sam joj ruku na rame, ali ona se odmaknula od mene kaoda prenosim kakvu zarazu. "Zato ne odete u kuhinju, popijete au vrueg mlijeka i poete u krevet? Stvariobino izgledaju mnogo bolje ujutro.""Mnogo bolje", ponovila je bezbojnim glasom.Jo je uvijek stajala napeto i ukoeno, stisnutih aka, kad sam poao prema autu.Zaustavio sam se kod ulaza na imanje, no vrata su bila otvorena, pa sam proao kroz njih. Nakon stotinjakmetara svjetlo je obasjalo ovjeka s uzdignutim palcem. Prepoznao sam ga u prolazu: bio je to Pat Reavis.

Zakoio sam i zaustavio auto."Hvala vam, gospodine", rekao je zadihano, dotravi do auta. Mirisao je na viski, ali nije izgledao pijan."Ide li vam dobro sat u autu?"Usporedio sam ga s runim satom. Na oba je stajalo 8.23 h. "ini se da je u redu."


40/172

"Onda je kasnije nego to sam mislio. Boe, doista mrzim pjeaenje. Dosta sam se napjeaio dok sam biou marincima. Auto mi je u garai. Prednji je dio smrskan.""Gdje ste toliko pjeaili?""Oh, posvuda. Ali, neemo ulaziti u to. Poznajete li Slocumove?"

Kako bih ga naveo da i dalje pria, rekao sam: "Svatko tko neto znai, poznaje Slocumove.""Naravno", odgovorio je u istom tonu. "Sva ta klasa." Ipak, rekao je to prilino aljivo. "Pokuavate improdati neto?""ivotno osiguranje." Bio sam ve umoran od objanjavanja da me zanima Marvellova drama."Ozbiljno?" prasnuo je u smijeh."Ljudi umiru", odvratio sam. "Zar je to tako smijeno?""Kladim se u jedan naprama deset da im niste prodali nita, i nikada ni neete. Stara je vrednija mrtva, aostatak obitelji nema nikakvih vlastitih sredstava."

"Ne razumijem. uo sam da su vrlo bogati.""Sigurno; stara sjedi na nekoliko milijuna, ali to je vrijednost nafte na njihovu zemljitu koje ona ne eliprodati ili dati u najam. Slocum i njegova ena ne mogu doekati da umre. Onog dana kad se to dogodi,odmah e otii u putniku agenciju i kupiti karte za put oko svijeta. Ta je nafta njihovo ivotno osiguranje, avi samo gubite dragocjeno vrijeme."

"Hvala na savjetu. Zovem se Archer.""Ja sam Reavis", rekao je. "Pat Reavis.""ini se da dobro poznajete Slocumove."

"Prokleto dobro. Radio sam kao njihov ofer proteklih est mjeseci. Vie ne. Gadovi su me otpustili.""Zato?""Odakle da znam. Pretpostavljam da sam im jednostavno dosadio. No, i oni su meni.""Ipak, imaju zgodnu ker. Kako se zove?" "Cathy."


41/172

Meutim, pogledao me brzo, i ja sam promijenio temu. "I na majci se primjeuju neke od njezinihkarakteristika", primijetio sam."Moda je jednom i bila zgodna, ali sada poinje biti kuka poput stare. Mnoge se ene ukisele poputmlijeka kad nemaju uz sebe mukarca da im kae to da rade."

"Tu je Slocum, zar ne?""Rekao sam mukarca", otpuhnuo je prezirno. "Prokletstvo, ba sam se raspriao."Spustili smo se podnojem brijega. Farovi automobila probijali su tamu daleko u dolinu. S obje strane cestegorjela su svjetla, radnici su buili nove izvore nafte. Uli smo meu gradska svjetla, ratrkana i slaba upredgraima, jarka i puna boja u poslovnom centru.Promet u glavnoj ulici bio je gust i nepredvidljiv. Na vozae je odasvud vrebala opasnost. ovjek u Buickuispred mene naglo je zakoio kako bi poljubio enu koja je sjedilado njega, i nastavio je dalje s njenimusnama prislonjenima uz njegov vrat. Prolazili smo pokraj neonskih reklama na kojima je stajalo:Antonio's,

Bill's, Helen's, The Boots and Saddle. Skupine prolaznika na plonicima brbljale su, smij ale se i ivogestikulirale."Gdje da vas iskrcam?" pitao sam ga.

"Tu negdje", odvratio je nestrpljivo. "I puno vam hvala."Parkirao sam uz plonik, ugasio svjetla i motor. Pogledao me je. S jednom je nogom ve stajao na ploniku."Ostajete u gradu noas?""Imam sobu u Quintu.No sada bi mi koristilo jedno pie.""I meni, prijatelju. Poite sa mnom, pokazat u vam najbolje mjesto u gradu. Zakljuajte vrata."Vratili smo se blok nie i uli u

Antonio's, veliku prostoriju s pregraenim stolovima s jedne i dugim ankom

s druge strane. Na samom kraju kuhar je neto pekao u oblaku dima. Pronali smo dvije prazne stolice unjegovoj blizini. Sve je ovdje izgledalo kao da je tu ve dugo vremena, iako je prostor zapravo bio dobro


42/172


43/172

"Hajde, ovjee. Popij nekoliko pia i osjeat e se bolje."Svoje je ispio im je stiglo i odmah se uputio prema zahodu. Barmen me je promatrao kako pijuckam svojviski. "Dobro?""Jako dobro. Pretpostavljam da svoj zanat niste uili u Nopalu."

Nasmijeio se turobno. "Ne, zapoeo sam u etrnaestoj u milanskim hotelima. U dvadeset prvoj ve samradio na brodovimaItalian Linea." Imao je francuski naglasak, ublaen tragovima rodnog mu talijanskog."I sav taj trud dabiste posluivali pia ovim pijanim naftaima.""Nopal Valleyje dobro mjesto za bogaenje. Lokal sam kupio za trideset pet tisua, i ve sam za godinudana isplatio hipoteku. Jo pet godina i onda mogu u mirovinu.""U Italiju?""A gdje drugdje? Vi ste Patov prijatelj?" "Danas sam ga upoznao.""Onda, budite paljivi", rekao je suho. "Uglavnom je vrlo drag momak, ali ponekad postane neugodan."Poeao se po elavoj glavi. "Neto nije u redu s njim. ini se da nema granica. Uinit e sve ako je pijan ililjutit. A on je, osim toga, i laljivac.""Jeste li imali neprilika s njim?""Ja ne. Ni s kime nemam neprilika." Na licu sam mu vidio koji je razlog tome. Imao je autoritet ovjeka kojije proao sve u ivotu, a da se pritom nije nimalo promijenio."Ni ja lako ne zapadam u neprilike", rekao sam, "ali, svejedno, hvala na upozorenju.""Nema na emu.''Reavis se vratio i poloio svoju teku ruku na moje rame. "Kako si, Lew, staro mome? Osjea li semlae?""Nedovoljno za dodatni teret." Pomaknuo sam se i ruka mu je pala s mog ramena."to ti je, Lew?" Pogledao je barmena koji nas je promatrao. "Tony me je ocrnio kao obino? Nikada nevjeruj digiu, Lew.Nee valjda dopustiti da pokvari poetak ovog naeg divnog prijateljstva."


44/172

"Meni se Talijani sviaj u", odvratio sam.Barmenje na to rekao jasno i glasno: "Ba sam govorio gospodinu kakav si laljivac, Pat."Reavis je sjeo i prihvatio to bez ijedne rijei. Stavio sam cigaretu u usta, a Tony je i ovog put bio bri.Upalja mi je kresnuo pod nosom prije nego to sam iz depa uspio izvaditi kutiju ibica.

Obino nisam volio da me se posluuje. Ali ako je netko savren u svom poslu, zadovoljstvo je promatratiga kako radi. "Jo jedna runda."Reavis me je pogledao poput zahvalna psa.

7

Jo dva viskija, koje sam ja platio, i Reavisu se vratilo samopouzdanje, a i jezik mu se razvezao. Ispriaomi je kako je na Guadalcanalu imenovan najmlaim amerikim kapetanom na Pacifiku; kako je tajna slubaula za njegovezasluge i dala mu niz povjerljivih zadataka da ue u trag pijunima i saboterima; te kako mu

je Saturday Evening Postponudio nekoliko tisua dolara za lanak o njegovim pothvatima, ali on se zakleona tajnost i imao je, osim toga, druge izvore prihoda. Zatim mi je rekao da moe itav blok obii na rukama,to je i esto inio. Upravo je nabrajao imena svojih enskih prijateljica koje je usreivao svaku u svojevrijeme, kad mi je netko priao straga i potapao me po leima. Ugledao sam prljavosive oi, kvrgav nos i usta gotovo bez usana, na krajevima uprljana duhanom."Vi ste Lewis Archer?""Tako je.""Pronaao sam va automobil nie niz ulicu i zakljuio da ste zasigurno u jednom od ovih lokala. Ja samFranks, policijski narednik."


45/172

"Zar sam parkirao na pogrenom mjestu? Nisam primijetio nikakve znakove."Otvorio je usta i otkrio ute zube. "Smrt je u pitanju, gospodine Archer. ef mi je telefonirao i zatraio davas pronaem."

"Gospoa Slocum", rekao sam, i shvatio u tom trenutku da mi je bila vrlo draga."Kako ste znali da je rije o staroj gospoi...""Ne radi se dakle o mlaoj gospoi Slocum - eni Jamesa Slocuma?""Ne, stara je mrtva.""to joj se dogodilo?""Zar ne znate? Pomislio sam da biste vi mogli neto znati. ef je rekao da ste vi posljednja osoba koja ju jevidjela ivu." Skrenuo je glavu i pljunuo na pod.Naglo sam ustao. "to joj se zapravo dogodilo?" upitao sam."Utopila se. Maloprije su je pronali na dnu bazena. Moda je skoila unutra iz zabave, a moda ju je netkogurnuo. Ne ide plivati nou i to jo potpuno odjeven. Pogotovo ne sa slabim srcem. ef kae da sezasigurno radi o ubojstvu."Pogledao sam prema Reavisu, ali je njegov stolac bio prazan. Vrata mukog zahoda jo su se njihala. Nakraju uskog prolaza ugledao sam tamnu priliku koja je bjeala. U isto je vrijeme iza mene opalio pitolj i jasam se ispruio na podu. Kraj mene je pala i prazna ahura; odmah sam je pokupio i onako vruu stao

prebacivati iz ruke u ruku. Franks mi se poeo pribliavati s revolverom u ruci."Budi miran ili u te ovaj put zaista ozlijediti." Iza njega se okupilo desetak znatieljnika. Antonio, miran i sprezirom na licu, promatrao je cijelu stvar stojei iza anka."Laki ste na okidau, narednice? Tko vam je dao pitolj s pravim mecima?""Ruke u zrak, i pazi to govori!"


46/172

Dobacio sam mu ahuru i sklopio ruke iza glave. Kosa mi je bila mnogo rjea nego to sam se sjeao.Uhvatio je ahuru lijevom rukom i onda je spremio u dep svog plavog odijela. "Sada krei."

Oprezno me zaobiao, a ljudi su se odmaknuli u stranu kako bi nas propustili. Kad samotvorio vrata, netomi je proletjelo pokraj glave i otkotrljalo se na plonik. Trebalo mi je nekoliko trenutaka da shvatim to jeto: pedeset centi koje sam ostavio Antoniju kao napojnicu. Bio sam bijesan.

Kad je Franks izvadio lisice da mi ih stavi na ruke, bio sam spreman usprotiviti mu se. Uvidio je to, iodustao od namjere. Umjesto toga, gurnuo me na prednje sjedite policijskog automobila, pored policajca uuniformi, a sam je sjeo straga ne bi li me bolje drao na oku."Ukljui sirenu, Kenny", rekao je. "ef je naredio da se pourimo."Glupan na takvom poloaju, s pitoljima i ostalim igrakama, mogao je prouzroiti mnogo problema. Sirena

je zaur-lala kad smo jurnuli uzbrdo. Nisam rekao ni rijei. Policijski narednik Franks ne bi prepoznao istinuni kad bi ga ugrizla za nogu i nazvala ga bratom.Njegov je ef, meutim, bio druga pria. Privremeno se smjestio u kuhinji i ispitivao redom svjedoke, apolicajac u uniformi sve je biljeio u notes. Kad me je narednik uveo unutra, Knudson je razgovarao sFrancisom Marvellom. Autoritet kojeg sam primijetio u njegovu dranju, jo je vie doao do izraaja. Tupeoi i zbijeno lice bili su puni ivota i moi. Ubojstva su bila njegova stvar."Archer?" Glas mu je bio otar."To je on, efe." Narednik Franks stajao je uz mene, a ruka mu je jo uvijek poivala na pitolju."elio bih estitati naredniku", rekao sam. "Bio je potreban samo jedan hitac da me privede. Ipak sam jasvjedok u ubojstvu, a znate kako je to vano. to bi bilo da me ustrijelio?""Ubojstvo?" Marvell je ustao podboivi se rukama o stol. Donja vilica micala mu se gore-dolje prije negoto se oporavio od iznenaenja. "Mislio sam da je rije o nesretnom sluaju."


47/172

"To upravo pokuavamo otkriti", odbrusio mu je Knudson. "Sjednite." Istim se tonom obratio Franksu. "Okakvoj to pucnjavi ujem?""Pokuao je pobjei, pa sam ispalio hitac upozorenja.""Aha", rekao sam. "Pohrlio sam u slobodu."

Franks se namrtio: "Ako niste eljeli pobjei, zato ste poli prema vratima?""Htio sam udahnuti malo svjeeg zraka. I sada mi je potreban.""Prekinite", upao je Knudson. "Franks,poi van i pomogni Winowskom s opremom za fotografiranje. Vi,Archeru, sjednite; uskoro ete biti naredu."Sjeo sam na kuhinjsku stolicu i pripalio cigaretu. Ostavila mi je gorak okus u ustima. Pokraj mene naslivniku stajao je veliki posluavnik s ostacima predjela. Posluio sam se kavijarom. Gospoa Slocum jeivjela vrlo dobro.Marvell je progovorio: "Niste mi rekli da je ubijena. Drali ste me u uvjerenju da se radi o nesretnomsluaju." Zvuao je iskreno potresen. Kosa mu je bila vlana, ali kapi koje su mu orosile elo i obraze izilesu mu iz pora."Nisu nita mrtviji kad su ubijeni. U svakom sluaju, jo nismo sigurni da je doista ubijena.""Ubojstvo je tako strana stvar." Pogled mu je lutao prostorijom. "Ve je dovoljno loe to sam je pronaaomrtvu. Sada neu ni oka sklopiti.""Sve je u redu, gospodine Marvell. Ispravno ste postupili i moete biti zadovoljni sobom." Knudsonovduboki bas zvuao je blae nego trenutak prije. "Jednu stvar ipak ne razumijem. Zato ste odluili poi nabazen nou, i to sami?""Ni meni to nije posve jasno", odgovorio je Marvell polako. "Neto me je ponukalo, neto polusvjesno.Izaao sam na trenutak van kako bih pomirisao jasmin, a onda sam zauo kako je neto pljusnulo u bazen.

Nisam pomislio nita zlokobno; mislio sam da se netko jednostavnoodluio malo okupati, i poao sam muse pridruiti. Vidite, uvijek samspreman za zabavu i..." "Razumijem."


48/172

"Dakle, krenuo sam prema bazenu da vidim tko se kupa...""Odmah nakon to ste uli pljusak?""Ne, ne odmah, malo kasnije. Prolo je neko vrijeme dok sam se odluio na to...""A u meuvremenu se nastavilo pljuskanje po vodi?""ini mi se da je bilo tako. No, dok sam doao do bazena... znate, prilino je udaljen od kue..." "Gotovo stotinu metara. Dakle, kad ste doli onamo...""Sve je utihnulo i bilo vrlo mrano. Naravno, bio sam iznenaen to su svjetla oko bazena ugaena. Stajaosam neko vrijeme, pitajui se to se dogodilo, a onda sam na povrini ugledao neki okrugli predmet. Bio jeto veliki slamnati eir koji je plutao na vodi, i kad sam to shvatio, prilino sam se uznemirio. Upalio sam

podvodna svjetla i ugledao je. Leala je licem okrenuta prema dnu bazena, rairenih ruku, s kosom koja jojje vijorila oko glave. Sablastan prizor." Znoj mu se cijedio niz elo. Pobrisao ga je rukom."Zatim ste je izvukli?""Tako je. Skinuo sam se, zaronio i izvukao je na povrinu. Doplivao sam tako s njom do plitkog dijelabazena i odande sam je izvukao na suho. Bila je uasno teka.""Onda ste podigli uzbunu, zar ne?""Da. Trebao sam to uiniti prije, ali mislio sam samo na to kako da izvuem tu jadnu enu iz hladne vode.""Uinili ste sve to ste mogli, gospodine Marvell. Minuta ili dvije ne bi promijenile nita. A sada dobropromislite prije nego to odgovorite: koliko je vremena prolo izmeu prvog pljuska i trenutka kad stepodigli uzbunu? Bilo je dvadeset minuta do devet kad stepovikali upomo. Razumijete li, pokuavamodrediti tono vrijeme smrti.""Razumijem. Meutim, toje teko rei, zapravo je nemogue. Bio sam obuzet ljepotom noi, znate, i nisammislio na vrijeme.Moda je prolo deset minuta, a moda i vie. Zaista ne znam.""Pa, razmislite jo o tome i javite mi ako se sjetite neeg odreenijeg. No, savreno ste sigurni da nistevidjeli nikog drugog pored bazena? Ili oko kue?"


49/172

"Posve sam siguran. Mogu li sada..."

"Naravno. I, hvala vam."Marvell je nervozno izaao iz sobe, gladei dlanom kosu."Kriste", rekao je Knudson kad je ustao. "Nikada prije nije vidi le, a kamoli ga dodirnuo. Sada je odjednomdoi-vio i jedno i drugo. Ipak, treba imati hrabrosti skoiti u bazen izvui le. Jesi lisve zapisao, Eddie?""Sve to je vano, efe.""U redu, proeci malo dok ja porazgovaram s Archerom." Preao jesobu i stao iznad mene s rukama na

bokovima. Stavio sam malo kavijara na kreker i pojeo ga hlapljivo."Neete se ponuditi?"

Nije odgovorio. "Dakle, tko ste vi, dovraga?"Izvadio sam novanik i pokazao mu svoju dozvolu. "Pitajte me sada to dovraga radim ovdje. Naalost, mojakronina afazijase pogorala. Uvijek je tako kad neki priglupi policajac zapuca na mene."Dobronamjerno je odmahnuo rukom. "Zaboravite Franksa, hoete li? On je dobar gradonaelnikov prijatelj itu nema pomai.""Dajte mu neki inovniki posao, ili zabranite da nosi prave metke.""Aha. Ne morate se toliko trudite, Archeru. Maude Slocum mi je ispriala sve o vama." "Koliko vamjerekla?""Dovoljno. to manje o tome govorimo, to bolje. Je li tako'?" Bio je inteligentan i hladnokrvan, to nije

pristajalo njegovu velikom, punokrvnom tijelu. "Koliko mi je poznato, vi ste posljednji razgovarali sastarom gospoom. Kada se to zapravodogodilo?""Neposredno prije zalaska sunca. Znai, nekoliko minuta poslije sedam.""Nekoliko minuta prije", ispravio me. "Ovdje sunce zalazi prije, zbog planina. Razgovarali ste s njom u vrtu,vjerujem? Kad biste mi rekli to vam je tono ispriala..." Otiao je do vrata i pozvao policajca koji jebiljeio iskaze svjedoka. Ovaj je sjeo za kuhinjski stol. Kazao sam mu o emu smo razgovarali.


50/172

"Beznaajne stvari, ha?" Bio je razoaran. "Nikakvih nagovjetaja samoubojstva? Ili bolesti? Imala jeprilino slabosrce, barem tako lijenik tvrdi.""Nita od svega toga. inila mi se malo udnom, ali tko nije udan? to je uzrok njene smrti?""Sve upuuje na utapljanje. U svakom sluaju, to je pretpostavka kad pronaete le u vodi - ipak, kako jedospjela onamo, nije mi jasno. Sutra emo znati vie. Sudac istraitelj naredio je da se obavi autopsija.""Koja je vaa presuda u meuvremenu? Je li pala u vodu ili ju je netko gurnuo?""Mislim da je pala, ali dok ne budemo sigurni u to, smatrat emo da je rije o ubojstvu. Stare dame ponekad

padaju u bazne, zar ne?""Nije bila toliko stara.""Znam. A, osim toga, ne postoji nikakvo valjano objanjenje zato bi u to doba ila do bazena. To nije bionjen obiaj. Nije se smjela kupati zbog bolesnog srca, a i bojala se vode.""Ne bez razloga.""Ne." Prstima je zabubnjao po stolu. "Pokuao sam rekonstruirati to se dogodilo uzimajui u obzir tratinuoko bazena. Na nesreu, kad je Marvell podigao viku, svi su dotrali i zgazili travu. Unitili su sve dokazekoji bi me mogli navesti na kakav trag."

"Ako je to ipak ubojstvo, imate svjedoenja veine sumnjivaca. Ljudi sa zabave.""Nije tako jednostavno." Obratio se policajcu s notesom, "Ne mora se truditi s ovim", i zatim se okrenuo

prema meni. "U blagavaonici se jelo uglavnom stojeki, a u vrijeme kad se to dogodilo, gosti su se kretaliamo-tamo. ak ju je i Marvell mogao gurnuti i poslije je izvui iz vode.""Zato ste se okomili na Marvella?""Pogodite. Potreban mu je novac da svoju najnoviju dramu prikae na Istoku. On i Slocum su vrlo bliski, asada je novac Slocumov."

"Ne sumnjate na Slocuma?"Iskrivio je usta. "James je mamin deko. Ne bi joj dirnuo ni vlas na glavi."


51/172

"A Maude Slocum?""Ni ona ne dolazi u obzir. Ako je ubijena, mogue da je rije i o nekome izvana. ene poput nje imajumnogo neprijatelja."

"Netko izParecoa, na primjer?" predloio sam.Promrmljao je: "Hm?""Pacific Refining Company."

"Oh, da. Samo to naftne kompanije vie ne rade takve stvari. Osobito ako je rije o malim nalazitima. Htiosam vas pitati, jeste li vidjeli kakvog neznanca na imanju."To sam pitanje oekivao i pitao sam se kako da odgovorim na nj. Reavis je bio logini sumnjivac: zatekaosam ga blizu imanja, bio je pijani loeg raspoloenja. Jedini je problem bio u tome to on, kad sam gapokupio, nije izgledao ili govorio ili se ponaao poput vjeka koji je upravo poinio zloin. A ni vrijeme senije poklapalo. Ali ako je policija traila brzo i jednostavno rjeenje, vjerojatno su ga mogli, na temeljuindicija, osuditi i na smrt. Takve su se stvari ve dogaale. No, zakljuio sam kako mogu vjerovatiKnudsonu. Ipak, jedan sam adut zadrao u rukavu. Nisam mu rekao da je bilo upravo osam satii dvadest itri minute kad sam sreo Reavisa. Reavis je bio taj koji mi je skrenuo pozornost na vrijeme, a to je mogloznaiti da me je pokuao iskoristiti za svoj alibi.Knudsonu se nije svialo odugovlaenje, ali ostao je miran. "U redu. Povezli ste momka neto poslije osam.Ne znamo tono vrijeme kad je ubijena, a vjerojatno tonikada neemo ni saznati. U Marvellovu se priu nemoemo pouzdati. U prvoj verziji nije ak ni spomenuo zapljuskivanje vode. Je li Reavis imao ubojstvo na

pameti?"

"Nije se doimao tako. Bio je dobre volje."

"Kakav je to momak? Viao sam ga, ali nikada nisam razgovarao s njim.""ini se da nema zloinakih sklonosti. Uvjeren sam da bi bio u stanju ukrasti majci penziju kako bi sekladio na konje, ali nikoga ne bi mogao gurnuti u vodu. Moda je psihopat, ali u vrlo blagoj mjeri."

d i i k li ili d bj


52/172

Knudson se nagnuo prema meni. "Svia vam se momak? Jeste li mu zato omoguili da pobjegne?""Uope mi se ne svia, ali isto se ne bi moglo rei za neke." Udario sam ga brzo i otro: "Cathy Slocum seosobito dopada."Krv mu je navrla u lice. Nagnuo se blie meni. "Vi ste laljivac.Cathy se ne drui s takvim smeem.""Smirite se." Ustao sam. "Upitajte Slocuma o tome, ako elite."Kao da je ivot ieznuo iz njega. "to se tu zapravo dogaa?" rekao je samome sebi. Onda se sjetio mene, ipolicajca koji je vodio biljeke.Uzeo je notes iz njegovih ruku, i istrgnuo posljednju stranicu. "U redu je, Eddie,moe uzeti predah." Ondase obratio meni. "to ete uiniti? Hoete li nam pomoi da pronaemo Reavisa?" "Porazgovarat u s gospoom Slocum.""Dobro. Nai ete je u prednjoj sobi s muem. To je preko puta hodnika dnevne sobe."Rekao sam gledajui ga u lice: "Ja nisam laljivac.""to?" Polako je ustao. Nije bio vii od mene, ali bio je krupan i moan. Njegovo je tijelo dominiralo

prostorijom iako su mu misli lutale tko zna gdje.

"Nisam laljivac", ponovio sam.Fokusirao je oi na mene. Bile su hladne i neprijateljske. "U redu", rekao je nakon nekoliko trenutaka."Niste laljivac." Ponovo je sjeo za stol, a ramena su mu visjela poput kaputa objeenog na premaluvjealicu.

8

Prolazei pokraj otvorenih vrata dnevne sobe, zastao sam i promotrio ljude koji su ekali unutra. Glasovisu bili prigueni, a lica blijeda i napeta. Nitko nije pio, a sav se veseli razgovor odavno istopio. Vladao je

i l k P li j l j k lji j di j t li i k j t kid j i l d k


53/172

sveopi mamurluk. Policajac u plavoj koulji sjedio je na stolici pokraj vrata, ne skidajui pogled s kape nakoljenima. Prouavao ju je kao da se radi o licu dragog prijatelja.Vrata dnevne sobe preko puta hodnika bila su zakljuana. Upravo sam se spremao pokucati na njih, kad jemukarac s one strane vrata doviknuo: "Sranje." Odgovorio mu je enski glas, brzo i tiho, pretiho da bihrazumio to. Jedini zvukovi koje sam razaznao bili su jecaji kojima je ena dovravala svoje reenice.Poao sam do sljedeih vrata i uao u tamnu prostoriju. Svjetlo iz hodnika bacalo je sjene stolica na zidove,bljesnuvi izmeu srebrnog i porculanskog posua. U sobi je ostalo jomalo svjetla kad sam zatvorio vrataza sobom: uski trag svjetlosti ispod staromodnih kliznih vrata koja su odvajala dnevnu sobu od

blagavaonice. Tiho sam preao sobu i zaustavio se pored kliznih vrata. Zauo sam glas Maude Slocum:"Prestala sam pokuavati. Godinama sam za tebe inila najbolje to sam mogla. Nije uspjelo. Sadaodustajem.""Nikada nisi ni pokuala", odgovorio joj je mu ogoreno. "ivjela si u mojoj kui, jela moj kruh, a nikadami nisi ni pokuala pomoi. Ako sam ja promaena linost, kao to tvrdi, onda je neuspjeh zajedniki.""Kua tvoje majke", ispravila ga je. "Kruh tvoje majke.""Ne mijeaj majku u to!""Kako je mogu izostaviti?" Sada je govorila glatko, kontrolirajui glas i situaciju. "Ona je bila sredinjalinost mog branog ivota. Imao si priliku poeti ispoetka, prekinuti s njom kad smo se oenili, alinedostajalo ti je hrabrosti za to.""Nisam imao stvarnu priliku, Maude." Glas mu je postao nesiguran pod teretom samoaljenja. "Bio sampremlad da se oenim. Ovisio sam o njoj - nisam ak ni zavrio studij. U to doba nije bilo toliko prikladnihposlova, a tebi se urilo da se uda...""Meni se urilo? Molio si me sa suzama u oima da se udam za tebe. Rekao si da tvoja besmrtna dua ovisi otome."

"Z T d t d i t i j " Z j j "Ali i ti i htj l d j I l i j


54/172

"Znam. Tada sam to doista i vjerovao." Zvuao je oajno. "Ali i ti si htjela da se vjenamo. Imala si svojerazloge.""Prokleto si u pravu. Naravno da sam imala razloge - dijete u trbuhu i nikoga kome bih se obratila.Pretpostavljam da sam trebala biti mala karakterna enica koja e progutati svoj ponos i otii nekamo." Glasjoj se spustio do gorkog apta. "To je ona eljela, zar ne?""Ti nikada nisi bila mala, Maude."

Nelagodno se osmjehnula. "Kao ni tvoja majka, je li tako? Njeno je krilo oduvijek bilo dovoljno veliko za

tebe.""Znam to osjea prema meni, Maude.""Ne zna. Uope ne osjeam nita. Ti si za mene prazan list." "U redu." Trudio se zadrati vrstinu u svom glasu. "Ali sada kad je majka mrtva, mislim da bi trebala bitiljubaznija prema - njenoj uspomeni. Uvijek je bila dobra prema Cathy. Odricala se mnogih stvari kako bi

Cathy ila u najbolje kole i imala najbolju odjeu...""S tim se slaem. Ti, meutim, ne razumije da ja mislim na sebe. Cathyje vanija, naravno. Volim je ielim joj sve najbolje. Ali to ne znai da me treba odbaciti. Ja sam ena i majka. A imam samo trideset i petgodina.""To je prilino kasno da se pone ispoetka.""Sada mi se ini kao da nisam ni poela - da sam se uvala punih petnaest godina. Neu dugo izdrati tako.Osjeam da trulim iznutra.""Tako kae sada. Ovo je prilika koju si ekala. Da majka nije umrla, nastavila bi ivjeti kao i prije.""Bojim se da ne zna o emu govori.""Samopretpostavljam. Znam da se neto zbiva s tobom otkako si se vratila iz Chicaga.""to je s tim putom u Chicago?" Glas joj je zazvuao prijetee.

"Nisam te pitao nita o tome Ni sada ne namjeravam Znam samo da si se promijenila kad si se vratila


55/172

"Nisam te pitao nita o tome. Ni sada ne namjeravam. Znam samo da si se promijenila kad si se vratila.Odonda si ivahnija..."Prekinula ga je nestrpljivo. "Pametno si uinio to nisi nita pitao, James. I ja mogu postavljati pitanja,takoer, o Francisu, na primjer. Samo, ja znam odgovore."utio je nekoliko trenutaka. Mogao sam uti kako jedno od njih die. Napokon, on uzdahne. "Pa, ovo nevodi nikamo. to eli?""Rei u ti to elim. Polovicu svega to ima, a to znai i polovicu ovog imanja, i to odmah.""Odmah! Majina ti je smrt dobro dola, zar ne? Da te ne poznajem, Maude, pomislio bih da si je ti ubila.""Neu se pretvarati da mi je ao to se to dogodilo. im sve ovo bude gotovo, i ti pristane na nagodbu, otiiu na sud.""Nagodit emo se", odvratio je muklo. "Dovoljno dugo si ekala na svoj dio. Sad ga moe dobiti.""A Cathy?" nastavila je. "Ne zaboravi Cathy."

"Nisam zaboravio na nju. Cathy e ostati sa mnom."

"I da ivi utroje s tobom i Francisom? Mislim da ne."S tekom je mukom odgovorio: "Francis nema veze s tim.""Francis ili netko poput njega. Znam tvoje sklonosti, James.""Ne." Progovorio je s najveom odlunou. "Ja samo hou Cathy.""Znam to ti eli. Nekoga tko puca od zdravlja i ivota. Pokuao si to sa mnom, ali ja sam se uspjelaotrgnuti. Vie se nee motati oko Cathy. Odlazim odavde i vodim je sa sobom.""Ne. Ne." Bolno je zacvilio. "Ne smije me ostaviti samoga.""Ima svoje prijatelje", odvratila mu se ironino."Ne ostavljaj me, Maude. Bojim se samoe. Trebam vas obje, mnogo vie nego to moe zamisliti."Zvuao je poput djeaka, nipoto odraslog mukarca.

"Zapostavljao si me petnaest godina" rekla je "Kad sam napokon dobila priliku da odem ti me moli da


56/172

Zapostavljao si me petnaest godina , rekla je. Kad sam

Documents

Ros mekDonald-Utopljenica