Rudyard Kipling

Knjiga o dungli

Rudyard Kipling

Knjiga o dungli

S engleskog prevela Sanja Lovreni

copyright za prijevod: Sanja Lovreni.

Sva prava pridrana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog doputenja nakladnika.

ISBN: 978-953-7760-06-9

KNJIGA O DUNGLI

MOWGLIJEVA BRAA

Sad Sokol Chil no kui vodi

Mang imi joj okove skida -

Koliba, staja nek uvaju stada,

Do zore smo mi na slobodi.

Ovo je vrijeme moi i sjaja aporka, pande i zuba.

Oh, pouj zov! - Svim' dobar lov to dre se Zakona Dungle!

Nona pjesma u Dungli

Bijae sedam sati jedne vrlo tople veeri, kad se na breuljcima Seeonee Otac Vuk probudio iz svog dnevnog sna, poeao se, zijevnuo, te istegnuo ape, jednu za drugom, ne bi li se oslobodio pospanog osjeaja u njihovim vrcima. Majka Vuica leala je poloivi veliki sivi nos meu svoja etiri mladuneta, koja su se kostrijeila cvilei, dok je mjesec sjao kroz otvor njihove spilje.

!"#$%&'()*+,-./0123456789:;?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~$----- Augrr! - ree Otac Vuk. - Vrijeme je da se opet poe u lov!

!"#$%&'()*+,-./0123456789:;?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~$----- Nek je dobra srea s tobom, o voo vukova! Dobra srea pratila tvoju plemenitu mladunad, i vrsti im bijeli zubi narasli, da nikad ne zaborave gladne na svijetu!

Bijae to akal - Tabaqui, Liza Ostataka - a indijski vuci preziru Tabaquija jer trkara naokolo izazivajui guvu, brbljajui kojeta, jedui krpe i komade koe sa seoskih smetlita. No, oni ga se i boje, jer Tabaqui pobjesni lake i bre no itko u Dungli, a tada zaboravlja da se ikad koga bojao, te juri umom grizui sve to mu se nae na putu. ak i tigar bjei i skriva se kad mali Tabaqui mahnita, jer mahnitost je najvea sramota za divlju zvijer. Mi to zovemo hidrofobijom, no njihov je naziv dewanee - bjesnilo - i od njega bjee.

!"#$%&'()*+,-./0123456789:;?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~$----- Ui, dakle, i pogledaj - ree Otac Vuk suho. - Ovdje nema hrane.

!"#$%&'()*+,-./0123456789:;?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~$----- Ne, za vuka nema - ree Tabaqui. - Ali za neznatnu osobu poput mene i suha kost je dobar zalogaj. Zar misli da Gidur-log, akalski narod, moe biti izbirljiv?

On odbrza u stranji dio spilje, gdje je naao srndaevu kost s neto mesa i stao veselo glodati.

Lijepa vam hvala na dobrom ruku - rekao je, oblizujui se. - A kako su krasna plemenita djeca! Kakve velike oi! Pa jo tako mlada! Zbilja, mogao sam se sjetiti da su kraljevska djeca ljudi im se rode.

Shere Khan, Veliki, promijenio je lovita. Sljedeeg mjeseca eli loviti na ovim breuljcima, kako mi je rekao.

Shere Khan bijae tigar koji je ivio uz rijeku Waingungu, dvadeset milja[1] daleko.

On nema prava! - zapoe ljutito Otac Vuk. - Po Zakonu Dungle nema prava mijenjati stanite bez odgovarajueg upozorenja. Zaplait e svu divlja deset milja uokolo, a ja, ja ovih dana moram loviti za dvojicu.

Nije ga majka bez razloga nazvala Lungri, epavi - mirno ree Majka Vuica. - epav je na jednu apu od roenja. Zato je uvijek ubijao samo stoku. Sad kad su seljani oko Waingunge bijesni na njega, on dolazi razljutiti nae seljane. Pretraivat e zbog njega Dunglu; on e biti daleko, a mi i naa djeca morat emo bjeati kad ljudi zapale travu. Zbilja, jako smo zahvalni Shere Khanu!

Da mu ispriam o toj vaoj zahvalnosti? - ree Tabaqui.

Van! - prasnu Otac Vuk. - Odlazi i lovi sa svojim gospodarom. Napravio si dosta tete za jednu no.

Odlazim - ree Tabaqui mirno. - Moete uti Shere Khana dolje u gutari. Mogao sam zatedjeti sebi poruku.

Otac Vuk je oslukivao. Odozdo, iz doline koja se prostirala prema maloj rijeci, ulo se otro, bijesno, promuklo i jednolino zavijanje tigra koji nije nita ulovio i nije ga briga ako i itava Dungla to sazna.

Budala! - ree Otac Vuk. - Poeti noni posao takvom bukom! Zar misli da su nai jeleni poput njegovih tustih volova kod Waingunge?

t! Veeras ne lovi ni jelena ni vola - ree Majka Vuica. - Lovi ovjeka.

ovjeka! - ponovi Otac Vuk otkrivi sve svoje bijele zube. - Fuj! Zar nema dovoljno buba i aba u barama, pa sad mora jesti ovjeka, i to na naem zemljitu?

Upravo je htio jurnuti nizbrdo, kad je prag prela mala sjena upavog repa i zapitala:

Tabaqui je dobro znao da nita nije toliko nedolino kao hvaliti djecu pred roditeljima i veselila ga je nelagoda Majke Vuice i Oca Vuka.

Sjedio je mirno, uivajui u svojoj nepodoptini; zatim ree prezrivo:

Zavijanje se pretvorilo u neko snano vranje koje kao da dolazi sa svih strana odjednom. Taj zvuk zna opiniti drvosjee i Cigane to spavaju na otvorenom, tjerajui ih ponekad da potre ravno u tigrove ralje.

Zakon Dungle, koji nikad nita ne zapovijeda bez razloga, svim ivotinjama zabranjuje da ubiju ovjeka, osim kad pokazuju svojoj djeci kako se ubija, a i tada to smiju uiniti samo izvan lovita svojega opora ili plemena. Stvarno, Zakon je takav zato to ubijanje ovjeka donosi, prije ili kasnije, bijele ljude na slonovima, s pukama, i stotine smeih ljudi s gongovima, praskalicama i bakljama. Tada stradaju svi u Dungli. No zvijeri meu sobom kao razlog Zakonu navode da je ovjek najslabiji od svih ivih bia, te da je zato kukaviki dirati ga. Kazuju takoer - a to je istina - da ivotinje koje jedu ljudsko meso, postaju

ugave i gube zube.

Vranje postade glasnije i zavri gromkim Aaarh! tigra koji napada. Zatim se zauje urlikanje, netigrovsko urlikanje Shere Khana.

Otac Vuk istrao je nekoliko koraka van i uo Shere Khana kako divlje rei i mumlja jurei kroz ikaru.

Promaio je - ree Majka Vuica. - to li se dogodilo?

Glupan! Nije znao uiniti nita pametnije nego skoiti u drvosjeinu logorsku vatru i opei ape - proguna Otac Vuk. - Tabaqui je s njim.

Neto dolazi uzbrdo - ree Majka Vuica trznuvi uhom. - Budi spreman.

Grmlje u gutari lagano zauti, a Otac Vuk skupi noge, spreman na skok. I tada, da ste bili tamo, vidjeli biste neto najudnije na svijetu: vuka koji se zaustavlja usred skoka. Odbacio se prije nego to je vidio na to skae i sad se htio zaustaviti. Tako je sunuo uvis nekoliko stopa,[2] a spustio se gotovo na istom mjestu s kojega je odskoio.

- ovjek! - zarei. - ovjeje Mladune. Gledaj!

Ravno pred njim, drei se za nisku granu, stajalo je golo smee djetece, tek prohodalo - najmeki i najnjeniji stvori koji se ikad usred noi pojavio u vujoj spilji. Dijete pogleda Oca Vuka u lice i nasmije se.

- Zar je to ovjeje Mladune? - ree Majka Vuica. - Nikad nijedno jo nisam vidjela. Donesi ga ovamo. Vuk koji je navikao nositi vlastite mlade, moe, ako je nuno, u zubima ponijeti jaje, a da ga ne zdrobi; i premda su se eljusti Oca Vuka sklopile vrsto oko djeteta, na njegovoj koi nije ostao nijedan trag zuba kad

se nalo meu vuiima.

Kako maleno! Kako golo i... kako hrabro! - ree blago Majka Vuica. Djetece se pone gurati izmeu vuia da bi dolo blie toplom krznu.

Ahai! Ono eli jesti s ostalima. To je dakle, ovjeje Mladune. Reci, je li ikad postojala vuica koja bi se mogla pohvaliti ljudskim mladunetom meu svojom djecom?

uo sam da se ponekad takvo to dogaalo, ali nikad u naem oporu, niti u naem vremenu - ree Otac Vuk. - Sasvim je golo, i mogao bih ga ubiti dodirom ape. Ali gledaj, ono podie pogled i ne boji se.

Uto mjeseinu na ulazu u spilju zasjenie krupna glava i ramena Shere Khanova. Iza njega, Tabaqui je ciao:

Gospodaru, gospodaru, ovamo je ulo!

Shere Khan iskazuje nam veliku ast - ree Otac Vuk, no oi su mu ljutito sjale. - to trai ovdje Shere Khan?

Svoj plijen. Ljudsko mladune otilo je na ovu stranu - ree Shere Khan. - Njegovi roditelji su pobjegli. Dajte mi ga.

Shere Khan bio je doista skoio u drvosjeinu vatru, kao to je rekao Otac Vuk, i sad je bio bijesan jer su ga boljele opaljene ape. No Otac Vuk znao je da tigar ne moe proi kroz otvor spilje. Shere Khanova ramena i prednje ape bijahu stijenjeni u uskom prolazu, te mu je bilo kao ovjeku koji bi se pokuao boriti u bavi.

Vukovi su slobodan narod - ree Otac Vuk. - Primaju naredbe voe opora, a ne makar kojega prugastog ubojice stoke. ovjeje Mladune je nae - moemo ga ubiti ako nas je volja.

Ako vas je volja, ili ako vas nije volja! Koga je briga za vau volju! Tako mi bika kojega sam ubio, dokle u zuriti u va brlog zbog onoga to mi s pravom pripada? Shere Khan vam govori!

Tigrova rika prolomi se spiljom. Majka Vuica oslobodi se mladunadi i skoi naprijed; oi joj se, poput dva zelena mjeseca u tmini, sukobie s plamteim oima Shere Khanovim.

A tebi odgovara Raksha, Zloduh. ovjeje Mladune je moje, Lungri, samo moje! I nee biti ubijeno. ivjet e i trati s oporom, i loviti s oporom; a na kraju, sluaj, ti love na golu mladunad, abojedu,

ubojico riba! na kraju e ono loviti tebe! A sad se gubi odavde ili, tako mi Sambhura[3] kojega sam ubila (jer ja ne jedem izgladnjelu stoku), otii e majci, opaljena zvijeri, epaviji nego to si doao na svijet! Odlazi!

Otac Vuk gledao je zadivljeno. Bio je ve gotovo zaboravio dane kad je osvajao Majku Vuicu u potenoj borbi s pet drugih vukova, kada je jo trala s oporom i nije uzalud nosila ime Zloduh. Shere Khan moda bi se sukobio s Ocem Vukom, no nije se mogao boriti i s Majkom Vuicom, jer je znao da je na tom mjestu ona u prednosti, i da e se boriti do smrti. Zato se reei izvue iz otvora spilje i, kad se udaljio, povie:

Svaki pas laje u svom dvoritu! Vidjet emo to e opor rei na ovo usvajanje ljudske djece. Mladune je moje i u moje e zube doi na kraju, vi kradljivci upavih repova!

Majka Vuica spusti se daui meu vuie, a Otac Vuk ree joj ozbiljno:

Shere Khan u jednome ima pravo. Morat emo oporu pokazati mladune. Jo uvijek ga eli zadrati, Majko?

Zadrati! - prodae ona. - Doao je nou, gol i vrlo gladan; pa ipak, nije se bojao! Gledaj, ve je odgurnuo jedno od moje djece u stranu. A onaj epavi krvolok bio bi ga ubio i zatim odjurio natrag do Waingunge, dok bi seljaci pretraivali sva naa stanita za osvetu! Zadrati ga? Naravno da u ga zadrati. Samo mirno lezi, mala abo. O Mowgli! - jer ja u te zvati Mowglijem, abom - doi e vrijeme kad e ti loviti Shere Khana kao to je on lovio tebe.

Ali to e rei na opor? - upita Otac Vuk.

Zakon Dungle vrlo jasno kae da se svaki vuk, kad se oeni, smije povui od opora kojemu pripada; no, im njegovi mladi stanu na noge, mora ih dovesti na Zbor opora koji se odrava uvijek za punoga mjeseca, da bi ih drugi vuci mogli prepoznati. Poslije toga, vuii mogu slobodno trati kuda god ele i, sve dok ne ubiju prvog jelena, nijedan odrasli vuk iz opora ne smije ih napasti. Onome tko to ipak uini, kazna je smrt, ako ga drugi uspiju pronai; i ako malo razmislite, priznat ete da je tako i pravedno.

Otac Vuk ekao je dok vuii ne uzmognu malo trati, a onda, u noi vujeg Zbora, povede njih, Mowglija i Majku Vuicu do Zborne stijene, breuljka prekrivenog veim i manjim kamenjem meu kojim se moglo sakriti stotinjak vukova. Akela, veliki sivi Samotni Vuk koji je snagom i lukavou vodio cijeli opor, ispruio se punom duinom na svojoj stijeni, a ispod njega sjedilo je etrdeset ili vie vukova svih veliina i boja, od veterana jazaveve boje, koji sami mogu ubiti jelena, do mladih trogodinjaka koji samo misle da to

mogu. Samotni Vuk ih je vodio godinu dana. U mladosti dvaput je pao u zamku, a jednom ga izmlatie i ostavie kao mrtvog; tako je dobro upoznao ponaanje i obiaje ljudi. Na Stijeni se malo govorilo. Majke i oevi sjedili su u krugu, mladunad je skakutala i prevrtala se u sredini, a svako malo neki od starijih vukova prilazio bi mirno nekom vuiu, pogledao ga paljivo i beumnim se korakom vraao na svoje mjesto. Ponekad bi neka majka gurnula svoje mladune dalje, na jasnu mjeseinu, da ga sluajno vuci ne bi previdjeli. Akela je sa svoje stijene izvikivao:

Poznajete Zakon... Poznajete Zakon. Dobro gledajte, o vukovi! A zabrinute majke preuzimale su zov:

Gledajte, gledajte dobro, o vukovi!

Napokon - a u tom trenutku nakostrijei se dlaka na vratu Majke Vuice - Otac Vuk gurne Mowglija abu kako su ga zvali, u sredinu vujeg kruga, gdje Mowgli sjedne smijui se i pone se igrati s oblucima koji su blistali na mjeseini.

Akela je, ne podiui glavu sa apa, ponavljao jednolino: - Gledajte dobro!

Iza stijena zauje se mukla rika, glas Shere Khanov:

Mladune je moje. Dajte ga meni. Kakvog posla ima Slobodni narod s ljudskim mladunetom. Akela ne pomakne ni uho; on ree tek:

Gledajte dobro, o vukovi! Kakvog posla ima Slobodni narod s naredbama stranaca? Gledajte dobro! U Zboru se zauje duboko reanje, a mladi etverogodinji vuk dobaci Akeli Shere Khanovo pitanje:

Kakvog posla ima Slobodni narod s ljudskim mladunetom?

Sad, Zakon Dungle nalae da, kad doe do spora hoe li neko mladune biti prihvaeno u opor, za njega moraju ustati bar dva lana opora koji mu nisu roditelji.

- Tko ustaje za ovo mladune? - upita Akela. - Tko od Slobodnog naroda eli govoriti za njega?

Nitko ne odgovori. Majka Vuica bila je spremna; znala je, ako doe do borbe, bit e to za nju posljednja borba.

Tada ustade jedina strana ivotinja kojoj je doputeno biti na Zboru opora - Baloo, pospani smei medvjed koji pouava vuie Zakonu Dungle, stari Baloo koji smije ii kuda eli jer jede samo orahe, korijenje i med. On se uspravi na stranje ape i zabrunda:

ovjeje Mladune... ovjeje Mladune? Ja, Baloo, ustajem za njega. Nema zla u ovjejem Mladunetu. Ja nisam slatkorjeiv, ali govorim istinu. Pustite ga, nek tri s oporom kao jedan od vas. Ja u ga pouavati.

Treba nam jo netko - ree Akela. - Baloo je govorio, a on je uitelj naih vuia. Tko ustaje osim Balooa?

Crna sjena skoi u sredinu kruga. Bila je to Bagheera, Crna Pantera, sjajnocrnog tijela s panterskim prugama koje se na svjetlu presijavaju poput preane svile. Svatko je poznavao Bagheeru, no nitko joj ne bi rado stao na put; bijae lukava poput Tabaquija, hrabra kao divlji bivol, bezobzirna kao ranjeni slon. No glas

njezin bio je sladak poput meda divljih pela to kaplje sa stabla, a krzno meke od paperja.

O Akela, i ti, Slobodni narode! - zaprede Bagheera. - Ja nemam nikakvih prava na vaem skupu; no Zakon Dungle kae: kad postoji nesuglasica oko novog mladuneta, njegov je ivot mogue otkupiti. Zakon nikome ne zabranjuje ponuditi cijenu. Jesam li u pravu?

Tako je! Tako je! - povikae gladni mladi vuci. - ujmo Bagheeru. Mladune se moe otkupiti. Takav je Zakon.

Budui da nemam prava govoriti ovdje, traim vae doputenje.

Govori! Govori! - zau se dvadesetak glasova.

Sramotno je ubiti golo mladune. Osim toga, moda e vam biti zabavnije loviti ga kad odraste. Baloo je govorio za njega. Sad u Balooovoj rijei ja dodati vola, tustoga, tek ubijenog, ni pola milje odavde, ako pristajete prihvatiti ljudsko mladune prema Zakonu. Je li vam to teko?

Zagrajae deseci glasova:

Pa neka! Umrijet e od zimskih kia! Sprit e ga sunce! to nam moe takva gola aba? Neka tri s oporom! Gdje je taj vol, Bagheera? Nek mladune bude prihvaeno.

Uto se zau mukli Akelin lave:

Pogledajte dobro! Pogledajte dobro, o Vukovi!

Mowgli, jo uvijek zadubljen u igru s kameniima, nije ni primijetio da vuci dolaze jedan po jedan i gledaju ga. Na koncu su svi odjurili niz brdo da potrae vola; s Mowglijem ostadoe Akela, Bagheera, Baloo, te Otac Vuk i Majka Vuica. U mraku je jo rikao Shere Khan, bijesan jer vuci nisu mladune predali njemu.

Ah, samo ti rii - frkne Bagheera. - Doi e vrijeme kad e te ovaj goli stvor natjerati da pjeva drugaiju pjesmu, ili ja ne znam nita o ljudima.

Dobro uinjeno - ree Akela. - Ljudi i njihova mladunad vrlo su mudri. Moda nam ovaj s vremenom bude od koristi.

Istina, mogao bi biti od koristi u nevolji; jer, nitko se ne moe nadati da e vjeito voditi opor - ree Bagheera.

Akela je utio. Mislio je na vrijeme koje neizbjeno doe svakom voi svakog opora, kad ga snaga pone naputati, te postaje sve slabiji i slabiji, sve dok ga vuci ne ubiju; tada se bira novi voa koji e takoer biti ubijen kad na njega doe red.

Povedi ga - ree Akela Ocu Vuku - i odgoji kako dolikuje pripadniku Slobodnog naroda.

I tako je Mowgli uao u sionijski vuji opor, po cijenu jednoga vola i Balooove dobre rijei.

Sad emo preskoiti deset ili jedanaest godina; sami morate zamisliti kakav je udesan ivot za to vrijeme vodio Mowgli meu vukovima, jer kad bi se sve o tome htjelo rei, nastalo bi jo nekoliko knjiga. Odrastao

je s vuiima, premda su oni, naravno, postali ve odrasli vukovi dok je on jo bio dijete. Otac Vuk uio ga je svojemu poslu, kao i znaenju svih pojava u Dungli, sve dok nije razumijevao svaki uanj u travi, svaki daak toplog nonog zraka, svaki ton u kriku sove iznad svoje glave, svako struganje nogu imia koji se odmara u stablu, svako praakanje ribice u jezeru, onako dobro kao to poslovni ovjek razumije svoju slubu. Kad nije uio, sjedio bi na suncu i spavao, jeo i opet spavao; kad se osjeao prljavim ili mu je bilo vrue, plivao bi u kakvom jezeru; kad se zaelio meda (jer Baloo mu je rekao da su med i orasi jednako slasni kao sirovo meso), penjao bi se po drveu, a tome ga je pouila Bagheera. Ona bi se ispruila na grani i pozvala:

- Doi k meni, Mali Brate!

U poetku bi Mowgli samo visio poput ljenjivca, ali je kasnije skakao kroz granje gotovo onako smiono kao sivi majmun. Imao je i svoje mjesto na Zbornoj stijeni, kad se sastajao opor. Ondje je otkrio da upornim zurenjem moe natjerati svakog vuka da spusti pogled, pa im je iz obijesti zurio u oi. U drugim zgodama pak, vadio je svojim prijateljima trnje iz apa, jer vuci jako pate od trnja, kao i od iaka u krznu. Nou se ponekad sputao niz breuljak do oranica i znatieljno promatrao seljane u njihovim kolibama, no bio je nepovjerljiv prema ljudima jer mu je Bagheera jednom pokazala etvrtastu kutiju s podignutim zaklopcem, tako vjeto skrivenu da je zamalo uetao u nju, i objasnila mu da je to zamka, Najvie je ipak volio otii s Bagheerom u mrano, toplo srce praume, prespavati cijeli dan, a nou gledati kako Bagheera lovi. Kad je bila gladna, Bagheera je ubijala sve ega bi se doepala, a tako je inio i Mowgli - s jednom iznimkom. im je bio dovoljno velik da bi je mogao razumjeti, Bagheera mu ree da nikad ne smije napasti stoku, jer je primljen u opor po cijenu ivota jednoga vola.

Sva Dungla je tvoja - rekla je Bagheera - i smije ubiti svaku ivotinju koju moe ubiti, ali za ljubav vola koji te otkupio, ne smije nikad ubiti ni jesti stoku, ni mladu ni staru. Takav je Zakon Dungle.

Mowgli ju je savjesno sluao.

I rastao je, postajui sve snaniji, kao to raste djeak koji i ne zna da stalno neto ui, i koji nema druge brige osim jela.

Majka Vuica rekla mu je jednom ili dvaput da se Shere Khanu ne moe vjerovati, te da e jednoga dana morati ubiti Shere Khana; pa premda bi mladi vuk svakog trena imao na umu taj savjet, Mowgli ga je zaboravio, jer je bio tek djeak - iako bi sebe zvao vukom da je mogao govoriti ijedan ljudski jezik.

Shere Khan esto se kretao u Mowglijevoj blizini jer, kako je Akela postajao sve stariji i sve slabiji, epavi se tigar uvelike sprijateljio s mladim vucima iz opora koji su ga slijedili zbog ostataka plijena, to Akela pak ne bi dopustio da se usudio izvravati svoju vlast kako treba. Shere Khan im je laskao i udio se kako takvi sjajni mladi lovci doputaju da ih vode ostarjeli vuk i ovjeje Mladune.

uo sam - govorio bi Shere Khan - da se na Zboru ne usuujete pogledati ga u oi.

A mladi su vukovi reali i kostrijeili se.

Bagheera, koja je imala oi i ui posvuda u Dungli, saznala je neto o tome i jednom ili dvaput upozorila Mowglija da ga Shere Khan namjerava ubiti; a Mowgli se smijao i odgovarao:

Imam opor, a imam tebe. A i Baloo, premda je vrlo lijen, mogao bi zadati koji udarac zbog mene. Zato bih se bojao?

Jednoga vrlo vrueg dana Bagheeri sine nova pomisao. ula je neto u Dungli, moda u razgovoru s Ikkijem, Dikobrazom; u svakom sluaju, ona ree Mowgliju, koji se odmarao naslonjen na njezino prekrasno crno krzno:

Mali Brate, koliko puta sam ti rekla da je Shere Khan tvoj neprijatelj?

Onoliko puta koliko je oraha na onoj palmi - ree Mowgli, koji, naravno, nije znao brojiti. - Pa to onda? Pospan sam, Bagheero, a Shere Khan ima dug rep i glasno vie, ba kao Paun Mao.

Ali sad nije vrijeme za spavanje. Baloo to zna, ja znam, opor zna, pa ak i glupi jeleni znaju. I Tabaqui ti je rekao.

Ho! Ho! - ree Mowgli. - Tabaqui je nedavno doao k meni i bezobrazno govorio da sam tek golo ljudsko mladune koje ne zna ak ni vaditi orahe iz zemlje. Ali ja sam uhvatio Tabaquija za rep i udario njime dvaput u stablo palme, da se naui ljepem ponaanju.

To si ludo uinio. Jer, premda je Tabaqui smutljivac, mogao bi ti rei i kojeta to se tie tebe. Otvori oi, Mali Brate. Shere Khan ne usuuje se napasti te u Dungli. No ne zaboravi da je Akela vrlo star; uskoro e doi dan kad nee vie moi ubiti jelena i tada vie nee biti voa. Mnogi od vukova koji su te doli pogledati kad si prvi put doveden na Zbor, sada su takoer ve stari, a mladi vukovi misle kao to ih je Shere Khan nauio, da ovjejem Mladunetu nije mjesto u oporu... Jo malo, i ti e biti ovjek.

A zato ovjek ne bi mogao trati sa svojom braom? - ree Mowgli. - Roen sam u Dungli. Pokoravao sam se Zakonu Dungle, a nema vuka u naem oporu kojemu nisam izvukao trn iz ape. Zacijelo oni jesu moja braa!

Bagheera se isprui pred njim svom duinom i napola zatvori oi.

Mali Brate - ree - opipaj ispod moje eljusti.

Snanom smeom rukom Mowgli opipa ispod Bagheerina svilenastog podbratka, gdje su snani miii

bili prekriveni sjajnim krznom, i pronae usko golo mjesto.

Nitko u Dungli ne zna da ja, Bagheera, nosim ovaj biljeg, biljeg od ogrlice. Pa ipak, Mali Brate, ja sam roena meu ljudima i meu ljudima je umrla moja mati - u kavezima kraljevske palae u Oodeyporeu. Zbog toga sam za tebe platila cijenu na Zboru kad si jo bio malo golo mladune. Da, i ja sam roena meu ljudima. Nisam nikad ni vidjela Dunglu. Hranili su me iza reetaka iz metalne posude, sve dok jedne noi ne osjetih da sam Bagheera, Pantera, a ne igraka za ljude. Tada sam jednim udarcem ape razbila glupi lokot i pobjegla. I upravo zato to sam nauila obiaje ljudi, postadoh u Dungli stranija i od Shere Khana. Nije li tako?

Da - ree Mowgli - cijela se Dungla boji Bagheere, svi osim Mowglija.

Oh, ti si ovjeje dijete - ree Crna Pantera vrlo njeno i kao to sam se ja vratila u svoju Dunglu, tako i ti mora jednom otii natrag meu ljude... ljude koji su tvoja braa... to jest, ako te ne ubiju na Zboru.

Ali zato! Zato bi me itko elio ubiti? - ree Mowgli.

Pogledaj me - ree Bagheera; i Mowgli je vrsto pogleda u oi. U sljedeem trenu velika Pantera okrene glavu u stranu.

Eto zato - ree, maui apom po liu. - Ni ja te ne mogu gledati u oi, a roena sam meu ljudima, i volim te, Mali Brate. Drugi te mrze jer ne mogu izdrati tvoj pogled... jer si mudar... jer si vadio trnje iz njihovih apa... jer si ovjek.

Nisam to znao - ree Mowgli zlovoljno, a njegove se teke crne obrve namrtie.

to je Zakon Dungle? Najprije udari, a onda se oglasi. Ve po tvojoj bezbrinosti znaju da si ovjek. Ali, budi pametan. Srce mi govori, im Akela promai plijen, a u svakom lovu sve mu je tee uhvatiti jelena, opor e se okrenuti protiv njega i protiv tebe. Odrat e Zbor na Stijeni i tada... i tada... Sjetila sam se! - povie Bagheera, skoivi na noge. - Idi brzo do ljudskih koliba u dolini i uzmi malo Crvenog Cvijeta koji ondje raste, pa e, kad doe vrijeme, imati prijatelja snanijeg nego to sam ja, ili Baloo, ili oni u oporu koji te vole. Donesi Crveni Cvijet!

Crvenim Cvijetom nazivala je Bagheera vatru, jer nijedno bie u Dungli ne naziva vatru njezinim pravim imenom. Sve su zvijeri u smrtnom strahu od nje, pa joj izmiljaju stotine opisnih imena.

Crveni Cvijet? - ree Mowgli. - Taj raste oko njihovih koliba u sumrak. Donijet u ga.

Tako govori ovjeje Mladune - ree ponosno Bagheera. - Zapamti da raste u malim loncima. Brzo ga donesi, i uvaj ga uza se za vrijeme nude.

Dobro! - ree Mowgli. - Idem. Ali, jesi li sigurna, moja Bagheera, da je sve to Shere Khanovo djelo? Mowgli ogrli sjajni Bagheerin vrat i zagleda joj se u oi.

Tako mi slomljenog lokota koji mi je dao slobodu, sigurna sam, Mali Brate.

Onda e, tako mi vola koji me otkupio, Shere Khan platiti punu cijenu, i moda jo malo vie.

Tako ree Mowgli i otri.

To je ovjek. Tako se ponaa ovjek - promrmlja Bagheera sebi u bradu i ponovo se isprui. - Oh, Shere Khane, nikad se nisi dao u nesretniji lov nego onaj na abicu prije deset godina!

Mowgli je trao i trao kroz umu, srce mu je estoko udaralo. Kad se poela sputati veernja magla, stigao je do spilje, duboko uzdahnuo i pogledao niz dolinu. Mladi vukovi bijahu izili, no Majka Vuica ostala je u spilji; odmah je, po uzdahu, znala da neto mui njezinu abicu.

to je, sine? - upita.

uo sam neke Shere Khanove brbljarije - odgovori Mowgli. - Veeras lovim na obraenim poljima.

I on sjuri nizbrdo, kroz grmlje, do potoka u dnu doline. Tu se zaustavi, jer je uo lave opora u lovu, riku progonjenog jelena, zatim dahtanje opkoljene ivotinje. Onda se zaorie opaki, zlobni povici mladih vukova:

- Akela! Akela! Neka Samotni Vuk pokae svoju snagu! Mjesta za vou opora! Skoi, Akela!

Sigurno je Samotni Vuk skoio i promaio plijen, jer Mowgli zauje kljocaj njegovih eljusti, zatim cviljenje; jelen ga je udario prednjim nogama.

Mowgli prestane oslukivati i pojuri dalje; kako se pribliavao oranicama, povici iza njega postajali su sve

tii.

Istinu je govorila Bagheera - prodae, zavlaei se u hrpu stone hrane uz prozor neke kolibe. - Sutra e se odluiti i Akelina i moja sudbina.

Pritisnuo je lice uz prozor i promatrao vatru na ognjitu. Neka ena hranila je vatru crnim grumenjem; a kad je dolo jutro puno bijele, hladne magle, vidio je kako dijete uzima pletenu posudu iznutra oblijepljenu zemljom, puni je uarenim ugljevljem, stavlja pod ogrta i odlazi kravama u staju.

Zar je to sve? - ree Mowgli. - Ako i mladune to moe, nemam se ega bojati.

Obiao je kolibu, presreo djeaka, uzeo mu posudu iz ruku i nestao u magli, dok je djeak preplaen stao vikati.

Vrlo su mi slini, pomisli Mowgli, puui u posudu, kao to je vidio da ini ena u kolibi. Ova stvar e umrijeti ako joj ne dam nita za jelo.

I on doda granica i suhe kore na uareno grumenje.

Na pola puta prema vrhu brijega susreo je Bagheeru, na ijem je krznu jutarnja rosa sjala poput dragulja.

Akela je promaio - ree Pantera. - Bili bi ga ubili prole noi, ali trebaju i tebe. Traili su te na breuljku.

Bio sam na oranicama. Spreman sam. Gledaj! - Mowgli podigne uvis lonac s vatrom.

Dobro! uj, vidjela sam kako ljudi stavljaju u to suhu granu, a Crveni Cvijet odmah procvjeta na njezinom kraju. Zar se ne boji?

Ne. Zato bih se bojao? Sad se sjeam, ako to nije bio san, kako sam, prije nego to postadoh vuk, leao blizu Crvenog Cvijeta i bilo mi je toplo i ugodno.

Cijeli dan Mowgli je sjedio u spilji, pazei na svoju posudu s vatrom i stavljajui u nju suhe grane da vidi kako e gorjeti. Naao je granu kojom je bio zadovoljan, a kad je naveer Tabaqui doao do spilje i grubo mu rekao da ga trae na Zbornoj stijeni, smijao se sve dok Tabaqui nije pobjegao. Zatim je poao na Zbor, jo uvijek se smijui.

Akela, Samotni Vuk, leao je pokraj svoje stijene, u znak da je mjesto voe opora ispranjeno. Shere Khan pred svima je etao gore-dolje u pratnji svojih pristalica, glodaa tigrovskih ostataka, koji su mu se ulagivali. Bagheera je leala blizu Mowglija, a lonac s vatrom nalazio se izmeu njegovih koljena. Kad su se svi okupili, Shere Khan pone govoriti, to se nikad ne bi usudio dok je Akela bio pri snazi.

On nema prava - apne Bagheera. - Reci mu to. On je pasji sin, prestrait e se.

Mowgli skoi na noge.

Slobodni narode - povie - zar Shere Khan vodi opor? Kakvog posla ima tigar s naim vodstvom?

Budui da je mjesto voe ispranjeno, i budui da su me zamolili da govorim... - zapoe Shere Khan.

Tko te zamolio? - ree Mowgli. - Zar smo svi mi akali da se klanjamo ovom ubojici stoke? Voenje opora tie se samo opora.

Zaue se povici:

uti, ti ovjeje Mladune!

Pustite ga da govori, on se drao Zakona! Napokon stariji vukovi zagrmjee:

Neka govori Mrtvi Vuk!

Kad voa opora jednom promai plijen, nazivaju ga Mrtvim Vukom do kraja ivota to, u pravilu, ne traje dugo.

Akela umorno podie svoju staru glavu.

Slobodni narode, i vi, Shere Khanovi akali, mnogo godina vodio sam vas u lov i iz lova, i kroz cijelo to vrijeme nitko od vas nije ozlijeen niti je pao u zamku. Sad sam promaio plijen. Vi sami znate kako ste to udesili. Znate kako ste me naveli da lovim jelena kojega niste umorili hajkom, samo zato da bi se pokazala moja slabost. Vjeto ste to smislili. Vae je pravo da me sad ubijete, ovdje, na Zbornoj stijeni. Zato sad pitam, tko e dokrajiti Samotnoga Vuka? Jer moje je pravo, prema Zakonu Dungle, da dolazite jedan po jedan.

Nastade duga utnja; nijedan se vuk nije usuivao boriti s Akelom na smrt. Zatim rikne Shere Khan:

Bah! Zato sluamo ovu krezubu budalu? Ionako e umrijeti! No, ovjeje Mladune ivjelo je predugo. Slobodni narode, on je oduvijek bio moj plijen. Dajte mi ga. Ve mi je dosta ove ludosti po kojoj ovjek tri s vukovima. Deset godina dosaivao je Dungli. Dajte mi ovjeje Mladune, ili u uvijek loviti na vaem zemljitu, a vama neu dati ni kosti. On je ovjek, ovjeje dijete i ja ga mrzim iz dna due!

Nato zaurla vie od pola opora:

ovjek! ovjek! to ima on s nama? Neka ide odakle je doao!

I okrene seljane protiv nas? - vikne Shere Khan. - Ne! Dajte ga meni! On je ovjek i nitko od nas ne moe mu gledati u oi!

Akela opet podie glavu i ree:

Jeo je nau hranu. Spavao je s nama. Gonio je divlja za nas. Nikad nije prekrio ni rije Zakona Dungle.

A ja sam volom platila da ga prihvatite. Vrijednost vola moda nije velika, no Bagheerina ast moda vrijedi borbe - ree Bagheera vrlo umiljatim glasom.

Volom plaen prije deset godina! - zarei opor. Ba nas briga za deset godina stare kosti!

I za zadanu rije! - ree Bagheera, a bijeli joj zubi zasjae pod usnom. - Ba vam pristaje ime Slobodnog naroda!

Ne moe ovjeje Mladune trati uz stanovnike Dungle - urlao je Shere Khan. - Dajte ga meni!

On je na brat, po svemu osim po krvi - nastavi Akela a vi biste ga sad ubili! Zbilja sam predugo ivio. Neki od vas jedu stoku, a za druge sam uo da pod Shere Khanovim vodstvom naveer kradu djecu s pragova koliba. Znam, dakle, da ste kukavice, i da kukavicama govorim. Jasno je da moram umrijeti i da moj ivot ne vrijedi nita, inae bih vam ga ponudio u zamjenu za ivot ovjejeg Mladuneta. No, radi asti opora, male stvari na koju ste zaboravili otkad ste bez voe, obeavam vam da se, ako pustite ovjeje Mladune da ide odakle je dolo, neu boriti kad doe trenutak da umrem. Umrijet u bez borbe. To e

oporu utedjeti bar tri ivota. Ne mogu uiniti vie. No, ako pristanete, izbjei ete sramotu, ubojstvo brata koji se nije o vas ogrijeio, brata koji je primljen u opor uz rije i cijenu, u skladu sa Zakonom Dungle.

On je ovjek! ovjek! ovjek! - reao je opor; i veina vukova stala se okupljati oko Shere Khana koji je poeo ibati repom.

Sad je sve u tvojim rukama - ree Bagheera Mowgliju. - Mi ne moemo uiniti vie nita, osim da se borimo.

Mowgli ustane, drei posudu s vatrom. Isprui ruke i zijevne Zboru u lice; no bio je bijesan i alostan jer, vukovi kao vukovi, nikad mu nisu rekli koliko ga mrze.

Sluajte, vi! - povie. - Moete prestati s tim pseim brbljanjem. Toliko puta ste mi veeras rekli da sam ovjek (a ja bih zaista ostao vuk s vama do kraja ivota), da vae rijei ve osjeam kao istinite. Zato vas vie neu zvati braom, nego sag, psima, kao to dolikuje ovjeku. to ete uiniti, ili neete uiniti, o tome vi ne odluujete. O tome odluujem ja, i da bismo sve vidjeli jasnije, ja, ovjek, donio sam ovamo malo Crvenoga Cvijeta kojega se vi, psi, bojite.

On baci posudu s vatrom na tlo, a uareno ugljevlje zapali busen suhe mahovine koja naglo bukne; sav Zbor povue se u strahu pred palucavim plamenovima.

Mowgli zarine svoju suhu granu u vatru, a kad su granice na njoj planule i zapucketale, zavitla granom iznad glave i skoi meu vukove uurene od straha.

Sad si ti gospodar - ree Bagheera tiho. - Spasi Akelu od smrti. Uvijek ti je bio prijatelj.

Akela, otri stari vuk koji nikad u ivotu nije traio milost, alosno pogleda Mowglija koji je stajao gol pred njim, a crna mu se kosa sputala po ramenima, presijavala u nemirnom svjetlu gorue grane.

Dobro! - ree Mowgli polako kruei pogledom. - Vidim da ste psi. Odlazim od vas svojem narodu, ako oni jesu moj narod. Dungla je za mene zatvorena i morat u zaboraviti va govor i vae drutvo. No bit u milosrdniji od vas. Bijah va brat po svemu osim po krvi, te vam zato obeavam, kad budem ovjek meu ljudima, neu vas izdati kao to ste vi mene danas izdali.

On udari nogom u vatru, a iskre poletjee.

Nee biti sukoba izmeu ikoga od nas i opora. Ali postoji dug koji moram platiti prije nego odem. Mowgli poe prema Shere Khanu koji je sjedio, glupo mirkajui prema plamenovima, te ga uhvati za

uperak na bradi. Bagheera ga je slijedila, za svaki sluaj.

- Ustaj, psu! - povie Mowgli. - Ustani kad ovjek govori, ili u ti zapaliti krzno!

Shere Khanove ui polegoe uz glavu, a oi je zatvorio jer je uarena grana bila vrlo blizu.

Ovaj ubojica stoke rekao je da e me ubiti na Zboru, jer me nije ubio kad bijah mladune. A sad, gledajte, ovako tuemo pse kada smo ljudi. Makni samo brkom, Lungri, pa u ti zataknuti Crveni Cvijet u ralje.

Udarao je Shere Khana granom po glavi, a tigar je u smrtnom strahu cvilio i ciao.

Bjei, opaljena mako Dungle, odlazi sad! Ali, zapamti, kad opet doem na Zbornu stijenu, doi u kao to dolikuje ovjeku, sa Shere Khanovim krznom na leima. A vi, ostali, sluajte: Akelu ete pustiti da

ode kamo eli i ivi kako mu se svia. Neete ga ubiti, jer ja to ne elim. A ne mislim ni da ete i dalje sjediti ovdje, plazei jezike kao da ste vane osobe, a ne samo psi koje u lako otjerati. Ovako! Odlazite!

Vatra je plamsala na kraju grane kojom Mowgli udari lijevo i desno; vukovi su zavijajui bjeali pred iskrama to su im prile krzna. Napokon ostadoe samo Akela, Bagheera i desetak vukova koji bijahu na Mowglijevoj strani. Tad Mowglija neto zapee u nutrini, osjeti se ranjenim kao nikad ranije, uzdahne i zajeca, a suze mu potekoe niz lice.

to je to? to je to? - govorio je. - Ne elim ostaviti Dunglu... Ne znam to se to dogaa... Umirem li, Bagheero?

Ne, Mali Brate. To su samo suze kakvim plau ljudi - ree Bagheera. - Sad znam da si ovjek, a ne vie mladune. Odsad ti je Dungla zatvorena. Pusti ih, neka teku, Mowgli. To su samo suze.

I tako je Mowgli sjedio i plakao kao da e mu srce pui; nikad do tada nije plakao.

Sad u otii k ljudima - ree. - No najprije se moram oprostiti od svoje majke.

I on ode do spilje gdje je ivio s Ocem Vukom i isplae se na krznu Majke Vuice, dok su etiri vuia

alosno zavijala.

Neete me zaboraviti? - ree Mowgli.

Nikad, kao to ne moemo zaboraviti slijediti trag - rekoe mladi vukovi. - Kad bude meu ljudima, doi ponekad do podnoja brijega, a mi emo doi k tebi; i doi emo nou do oranica i igrati se s tobom.

Doi nam brzo! - ree Otac Vuk. - Oh, mudra mala abo, doi brzo opet, jer mi smo ve stari, tvoja majka i ja.

Doi brzo, nago djetece moje - ree Majka Vuica. - Jer tebe sam, znaj, voljela vie nego sve svoje vuie.

Sigurno u doi - ree Mowgli. - A kad doem, prostrijet u Shere Khanovo krzno po Zbornoj stijeni. Nemojte me zaboraviti! I recite svima u Dungli da me ne zaborave!

Svitala je zora kad se Mowgli sam spustio niz breuljak da bi upoznao zagonetna bia koja se nazivaju ljudima.

LOVAKA PJESMA SIONIJSKOG OPORA

U osvit zore Sambhur riknu

Jednom, dvaput i opet!

A kouta skoi, a kouta skoi

Od jezera umskog gdje divlja pije.

Izviaju sam, ja to vidjeh,

Jednom, dvaput i opet!

U osvit zore Sambhur riknu

Jednom, dvaput i opet!

A vuk se ulja, a vuk se ulja

I javlja spremnom oporu vijest,

Traismo, naosmo, lajasmo na tragu

Jednom, dvaput i opet!

U osvit zore zalaje opor

Jednom, dvaput i opet!

Za apama naim ne ostaje trag!

Oi nam vide kroz mrak - kroz mrak!

Lave, lave je znak! Oh, uj!

Jednom, dvaput i opet!

[1] Milja - mjera za duinu, 1609 metara

[2] Stopa - mjera za duinu, 32,4 centimetra

[3] Sambhur (itaj: sambar) - naziv za dvije vrste velikih indijskih jelena

KAAOV LOV

Pjege su radost leopardu, rogovi bivolu ponos.

ist budi jer snaga lovca se vidi po sjaju njegova krzna.

Kad shvati da vol ritnut moe il probosti namrten Sambhur,

Ne mora prekinut posao i vikat, jer mi to ve odavno znamo.

Ne gnjavi mladunad stranca, ve primi ih kao sestru i brata.

Jer, premda su mali, okruglasti jako, medvjedica moda je njihova mama Nitko nije mi ravan! kae mladune u slavi prvoga lova,

No Dungla je velika, a mladune malo.

Daj mu da misli i uti.

Balooove izreke

Sve o emu emo sad priati dogodilo se prije nego to je Mowgli izbaen iz sionijskog vujeg opora i prije no to se osvetio tigru Shere Khanu. Bijae to u vrijeme kad ga je Baloo pouavao Zakonu Dungle. Veliki, ozbiljni, stari smei medvjed uivao je u ovom bistrom ueniku, jer vuii su htjeli uiti samo one dijelove Zakona Dungle koji se odnose na njihov opor i pleme, te su bjeali im bi nauili Lovaki Stih: Beumne noge, oi to vide u mraku, ui to uju vjetar u logu, otri bijeli zubi, znaci su nae brae, al naa braa nisu akal Tabaqui ni Hijena koje mrzimo. No, Mowgli, kao ovjeje Mladune, morao je uiti mnogo vie. Ponekad bi Bagheera, Crna Pantera, svratila da vidi kako napreduje njezin ljubimac, te bi prela, naslonivi glavu na stablo, dok je Mowgli ponavljao Baloou dnevnu zadau. Djeak se znao penjati po stablima gotovo jednako dobro kao plivati, a plivao je gotovo jednako dobro kao to je trao; zato ga je Baloo, Uitelj Zakona, pouavao i Zakonima ume i Zakonima Vode. Uio ga je razlikovati trulu granu od zdrave; uio kako e pristojno razgovarati s divljim pelama kad naie na njihovu konicu pedeset stopa iznad zemlje; to treba rei imiu Mangu ako ga usred dana uznemiri na grani, i kako upozoriti vodene zmije u jezeru prije nego skoi meu njih. Nitko u Dungli ne voli da ga se uznemiruje, i svatko je spreman napasti nametljivca. Mowgli je, povrh toga, morao nauiti Lovaki Zov Stranca; taj povik duni su glasno ponavljati svi koji love izvan vlastitog lovita sve dok ne uju odgovor, a preveden glasi ovako: Dopusti mi da ovdje lovim, jer sam

gladan! A odgovor glasi: Lovi onda za jelo, ali ne i za zabavu.

Sad moete zamisliti koliko je Mowgli morao uiti napamet i koliko mu je dosadilo ponavljati iste rijei vie od sto puta; no, kao to je Baloo rekao Bagheeri jednoga dana kad je pljusnuo Mowglija, a ovaj je bijesan pobjegao:

ovjeje Mladune je ovjeje Mladune i mora znati cijeli Zakon Dungle.

Ali, pomisli kako je malen - ree Crna Pantera, koja bi Mowglija sasvim razmazila da je bilo po njezinom. - Kako moe njegova mala glava podnijeti tvoje beskrajne prie?

Je li itko u Dungli premalen da bi bio ubijen? Nije. Zato ga uim svemu tome, i zato ga udarim, vrlo njeno, uostalom, kad god neto zaboravi.

Njeno! to ti zna o njenosti, stara eljezna apo! - zaguna Bagheera. - Danas mu je lice puno modrica od tvoje njenosti. Uh!

Bolje da bude od glave do pete pun modrica zbog mene koji ga volim, nego da mu se dogodi kakvo zlo zbog neznanja - odgovori Baloo vrlo ozbiljno. - Sad ga uim Lozinke koje e ga zatititi od ptica, i zmijskog naroda, i svih koji love etveronoke, osim njegovog opora. Moe zatraiti zatitu svih bia Dungle, ako se samo sjeti pravih rijei. Nije li to vrijedno malih batina?

Dobro, ali pazi da ne ubije dijete. Nije on stablo da na njemu otri svoje tupe aporke. Ali, kakve su to Lozinke? Ja bih dodue, prije mogla pruiti nego traiti pomo - i tu Bagheera isprui apu i zadovoljno pogleda svoje elinoplave, poput dlijeta otre pande - ali bih ipak voljela znati te rijei.

Pozvat u Mowglija pa e ti rei, ako bude htio. Doi, Mali Brate!

U glavi mi zuji kao u pelinjaku - zau se mrgodan glasi iznad njihovih glava i Mowgli, vrlo ljutit i uvrijeen, sklizne sa stabla.

Dolazim zbog Bagheere, a ne zbog tebe, debeli stari Baloo - ree im je dotaknuo tlo.

To mi je svejedno - ree Baloo, premda je bio povrijeen i alostan. - Reci onda Bagheeri Lozinke koje smo danas uili.

Lozinke za koji narod? - upita Mowgli, sav sretan to se moe malo praviti vaan. - U Dungli ima mnogo jezika, no ja ih znam sve.

Poneto zna, ali ne ba mnogo. Vidi, Bagheero, nikad aci ne zahvaljuju svojem uitelju. Niti jedan vui nikad se nije sjetio zahvaliti starom Baloou na njegovim poukama. Hajde sad, veliki uenjae, reci nam Lozinku lovakog naroda.

Iste smo krvi, vi i ja - ree Mowgli s medvjeim naglaskom kakvim se slui lovaki narod.

Dobro. Sad za ptice.

Mowgli ponovi iste rijei i zavri sokolovim zvidukom. - Sad za zmije - ree Bagheera.

Kao odgovor zauje se sasvim neopisivo siktanje, a onda Mowgli poskoi, zapljee samome sebi i baci se Bagheeri na lea, gdje ostane sjediti kao na konju, bubnjajui petama po sjajnom njezinom krznu, pravei najgore grimase prema Baloou.

- Evo, nije li to bilo vrijedno koje male modrice - ree smei medvjed blago. - Jednoga dana sjetit e me

se.

Onda se okrene Bagheeri i pone joj priati kako je molio Hathija, Divljeg Slona, koji zna sve o Lozinkama, da mu ih kae, i kako je Hathi odveo Mowglija do jezerca da bi mu vodena zmija rekla zmijsku Lozinku, jer je Baloo nije mogao izgovoriti kako treba, i kako je sad Mowgli prilino siguran od svake nevolje u Dungli, jer mu ni zmija, ni ptica, ni zvijer nee uiniti nita naao.

Ne treba se, dakle, nikoga bojati - zavri Baloo, gladei se ponosno po svom velikom mekanom trbuhu.

Osim svog vlastitog plemena - promrmlja Bagheera ispod glasa; zatim glasno ree Mowgliju:

Pazi na moja rebra, Mali Brate! Kakvo je to plesanje gore-dolje?

Mowgli je pokuavao privui panju nateui Bagheerino krzno i lupajui jae nogama. Kad se ono dvoje okrenulo k njemu, vikao je iz svega glasa:

I tako u imati vlastito pleme i voditi ga po cijele dane kroz granje!

Kakva je to nova ludost, sanjalo moje malo? - ree Bagheera.

Da, i bacat u grane i smee na staroga Balooa - nastavi Mowgli. - To su mi obeali.

Bum! Balooova velika apa srui Mowglija s Bagheerinih lea; djeak je sad, leei meu krupnim medvjeim prednjim nogama, mogao vidjeti da je Baloo ljutit.

- Mowgli - ree Baloo - razgovarao si s Bandar-lozima, Majmunskim narodom.

Mowgli baci pogled prema Bagheeri, da vidi je li i ona ljutita, no Bagheerine oi bijahu tvrde poput nefrita.

Bio si s Majmunskim narodom, s onim sivim ludama koje ne priznaju Zakon, s onim svederima! To je velika sramota.

Kad me Baloo udario po glavi - ree Mowgli, jo uvijek leei na leima - pobjegao sam, a sivi majmuni sili su sa stabala i saalili se nada mnom. Nikog drugog nije bilo briga.

Mowgli malo mrcne.

Saaljenje Majmunskog naroda! - prezrivo frkne Baloo. - Spokoj gorske bujice! Svjeina ljetnog sunca! I to je dalje bilo, ovjeje Mladune?

Zatim, zatim, dali su mi oraha i finih stvari za jelo i... oni su... nosili su me na rukama do vrhova stabala i rekli su da sam njihov brat po krvi, samo to nemam repa, i da u jednom postati njihov voa.

Oni nemaju voe - ree Bagheera. - Lau. Uvijek su lagali.

Bili su vrlo ljubazni i pozvali me da doem opet. Zato me nikad niste odveli meu Majmunski narod? Oni mogu stajati na nogama, poput mene. I ne udaraju me tekim apama. Igraju se po cijele dane. Pusti me da ustanem! Zloesti Baloo, pusti me da ustanem! elim se opet igrati s njima.

Sluaj, ovjeje Mladune - ree Baloo, a glas mu je tutnjao poput groma u sparnoj ljetnoj noi. - Nauio sam te cijelom Zakonu Dungle, za sve narode Dungle, osim zakona Majmunskog naroda koji ivi na stablima. Oni nemaju zakona. Oni su izopeni. Nemaju ni svojega jezika, nego se slue ukradenim rijeima koje nauju oslukujui, virei i vrebajui s grana. Njihovi obiaji nisu nai obiaji. Oni nemaju voa

ni sjeanja. Hvale se, brbljaju i umiljaju sebi da su veliki narod koji e stvoriti velika djela u Dungli, no pad kakvog oraha natjera ih na smijeh, i ve su sve zaboravili. Mi iz Dungle nemamo s njima posla. Ne pijemo gdje majmuni piju; ne idemo kuda oni idu; ne lovimo gdje oni love; ne umiremo gdje oni umiru. Jesi li ikad, do danas, uo mene da spominjem Bandar-loge?

Ne - apnu Mowgli, jer je uma bila vrlo tiha kad je Baloo prestao govoriti.

Narodi Dungle ih ne spominju, niti misle o njima Oni su brojni, pokvareni, prljavi, besramni i ele, ukoliko uope imaju kakvu stalnu elju, da ih itelji Dungle primijete. No, mi ih ne primjeujemo, ak ni kad nam na glavu bacaju orahe i smee.

Jedva je dovrio reenicu, kad se kroz granje prosu kia oraha i granica; mogli su uti kako visoko u kronjama majmuni kalju, tule i bijesno skau.

Druenje s Majmunskim narodom je zabranjeno - ree Baloo. - Zabranjeno svim stanovnicima Dungle. Zapamti.

Zabranjeno - ree Bagheera. - Ipak mislim da te Baloo trebao upozoriti na njih.

Ja? Ja? Kako mi je moglo pasti napamet da bi se on htio igrati s takvim oloem? Majmunski narod! Fuj! Nov pljusak spusti im se na glave, te medvjed i pantera otkasae, uzevi sa sobom Mowglija.

Sve to je Baloo govorio o majmunima bilo je tono. Oni ive na vrhovima stabala i, kako zvijeri rijetko

gledaju gore, rijetko se susreu s ostalim stanovnicima Dungle. No, kad god nau bolesnoga vuka, ranjenoga tigra ili medvjeda, majmuni ga mue, a rado bacaju tapove i orahe na bilo koju ivotinju, sve za zabavu i u nadi da e biti primijeeni. Takoer esto zavijaju i krie besmislene pjesme, pozivaju stanovnike Dungle da se popnu na stabla i bore s njima, ili zapoinju bijesne bezrazlone bitke, a onda ostavljaju mrtve majmune na mjestima gdje ih stanovnici Dungle mogu vidjeti. Uvijek se spremaju izabrati vou, stvoriti vlastite zakone i obiaje, no nikad to ne uine, jer im sjeanje ne dopire ni dan unatrag. Stoga su, za utjehu, izmislili izreku: to Bandar-lozi misle danas, Dungla e misliti sutra. Nijedna zvijer ne moe ih dosei; s druge strane pak, nijedna zvijer ne eli imati s njima posla, te su bili vrlo zadovoljni kad je Mowgli doao igrati se s njima, i kad su uli kako se Baloo naljutio.

Nisu namjeravali uiniti nita vie - Bandar-lozi nikad nita ne namjeravaju. No jednome od njih pala je na pamet zamisao koja mu se inila sjajnom, te je rekao ostalima da bi Mowgli bio korisna osoba za njih, jer bi mogao plesti iblje za zatitu od vjetra. Naravno, Mowgli, drvosjeino dijete, imao je neke uroene osjeaje; obiavao je praviti kuice od grana koje bi naao na tlu, bez mnogo razmiljanja odakle mu ta vjetina, a majmunima, koji su gledali odozgo, inila se njegova igra udesnom. Ovaj put, govorili su, stvarno e dobiti vou i postati najmudriji narod u Dungli, toliko mudar da e ga svatko primijetiti i zavidjeti mu. Zato su slijedili Balooa, Bagheeru i Mowglija kroz Dunglu, vrlo tiho, sve dok nije dolo vrijeme podnevnog odmora i Mowgli, vrlo posramljen, nije zaspao izmeu pantere i medvjeda, odluivi da nee vie imati posla s majmunima.

Sljedee ega se sjeao bili su dodiri ruku, vrstih, snanih, malih ruku, zatim pljuskanje grana po licu. U sljedeem trenutku gledao je kroz ustalasano granje Balooa koji je budio Dunglu gromkim povicima, i

Bagheeru, koja se penjala uz deblo iskeenih zubi. Bandar-lozi su pobjedniki kriali, penjui se prema gornjim granama, gdje ih se Bagheera nije usuivala slijediti, i dovikivali:

- Primijetila nas je! Bagheera nas je primijetila! Sve ivotinje u Dungli dive se naoj lukavosti i vjetini. Zatim udarie u bijeg, a bijeg Majmunskog naroda kroz kronje neopisiv je prizor. Oni imaju svoje

putove i raskrija, uzbrdice i nizbrdice, a sve pedeset, sedamdeset ili stotinu stopa iznad tla; tim stazama mogu putovati ak i nou. Dvojica najsnanijih majmuna uhvatili su Mowglija ispod ruku i skakali s njim kroz kronje, skokovima od dvadeset stopa. Da su bili sami, mogli su ii i dvostruko bre, no djeakova teina ih je usporavala. Premda je osjeao muninu i vrtoglavicu, premda su ga plaili pogledi na zemlju duboko dolje, a strano koenje i trzaj na kraju svakog skoka nad prazninom tjerali su mu srce u pete, ipak je Mowgli uivao u ovom divljem bijegu. Njegovi pratioci nosili su ga uz stablo sve dok ne bi osjetio kako tanke visoke grane pucketaju i svijaju se pod njima, a onda se opet, uz grohot i vrisku, bacali u prazninu, da bi se rukama ili nogama uhvatili niih grana sljedeeg stabla. Ponekad je Mowgli mogao vidjeti mirnu zelenu Dunglu miljama uokolo, kao to ovjek na vrhu jarbola moe vidjeti iroko more oko sebe, zatim bi ga opet lie i granje ibalo po licu, te bi se sa svojom dvojicom uvara spustio gotovo do zemlje. Tako je, skaui i lomei, kriei i viui, cijelo pleme Bandar-loga prohujalo cestom u kronjama sa svojim zarobljenikom.

Neko vrijeme bojao se da e ga majmuni ispustiti; zatim se poeo ljutiti, no bio je dovoljno pametan da se ne otima; onda je poeo misliti. Odlui najprije poslati poruku Baloou i Bagheeri, jer je znao da e njegovi prijatelji ubrzo zaostati za majmunima koji su brzo odmicali. Beskorisno je bilo gledati dolje - mogao je vidjeti samo granje odozgo - stoga pogleda gore i spazi Sokola Chila kako lebdi i krui nad Dunglom, ekajui hoe li tko uginuti. Chil primijeti da majmuni neto nose i spusti se stotinjak metara nie, da vidi je li njihov teret dobar za jelo. Zviznuo je iznenaen, kad je vidio kako kroz kronje vuku Mowglija i uo njegov zov: Iste smo krvi, ti i ja. Valovi granja zatvorie se za djeakom, no Chil odleti do sljedeeg stabla dovoljno brzo da bi vidio malo smee lice kako ponovno izranja.

Gledaj kamo me nose - povie Mowgli. - I javi Baloou od sionijskog opora i Bagheeri od Zborne stijene.

U ije ime, brate? - Chil nikad dotad nije vidio Mowglija, premda je, naravno, uo za njega.

Ja sam Mowgli, aba. Zovu me i ovjejim Mladunetom! Gledaj kako me nose!

Posljednje rijei kriknuo je, ponovo letei s majmunima, no Chil kimnu i pone se uzdizati sve vie i vie dok nije izgledao siuan poput zrnca praine. Na toj visini dugo je ostao, promatrajui svojim teleskopskim oima ljuljanje kroanja kroz koje je jurila Mowglijeva pratnja.

- Oni nikad ne idu daleko - nasmije se Chil u sebi. - Nikad ne uine ono to su odluili uiniti. Uvijek eprkaju za neim novim, ti Bandar-lozi. No, ovaj put, ini mi se, uvalit e se u nevolju, jer Baloo nije utokljunac, a Bagheera, koliko mi je poznato, ne ubija samo koze.

Tako se ljuljao rairivi krila, skupivi noge, i ekao.

U meuvremenu, Baloo i Bagheera bili su bijesni i alosni. Bagheera se penjala kao nikad prije, ali tanke grane slomie se pod njezinom teinom i ona sklizne niz deblo, s pandama punim kore.

Zato nisi upozorio ovjeje Mladune? - vikala je na jadnoga Balooa koji se dao u nespretan trk, nadajui se da e sustii majmune

Kakva korist od toga to si ga zamalo ubio udarcima, kad ga nisi upozorio?

Brzo...! Uh, pouri...! Moemo... Moemo ih jo stii! - dahtao je Baloo.

Ovom brzinom ne bismo stigli ni ranjenu kravu! Uitelju Zakona, ti koji tue mladunad! Rasprsnuo bi se od jedne milje ovakvog kotrljanja. Sjedni i misli! Smisli nekakav plan. Ne treba jurili za njima. Mogli bi ga ispustiti ako mi doemo preblizu.

Arula! Vhuu! Moda su ga ve ispustili, jer su se umorili od noenja. Tko moe vjerovati Bandar-lozima?

Baci mi crknute imie na glavu! Hrani me crnim kostima! Zakotrljaj me u konicu divljih pela, neka me izbodu do smrti! Zakopaj me pokraj hijene, jer ja sam najbjedniji meu medvjedima! Arulala! Vahua! Oh, Mowgli! Mowgli! Zato te nisam upozorio na Majmunski narod umjesto da te udaram po glavi? Moda sam mu udarcem ba izbio iz glave dananju zadau, pa e sad biti u Dungli sam, bez Lozinki.

Baloo je apama stisnuo ui i valjao se jadikujui.

Jo maloprije znao mi je ponoviti tono sve rijei - ree nestrpljivo Bagheera. - Baloo, ti nema ni pamenja ni samopotovanja. to bi Dungla mislila kad bih se ja, Crna Pantera, smotala poput Dikobraza Ikkija i zavijala?

Ba me briga to Dungla misli! Moda je Mowgli ve mrtav.

Dokle god ga ne bace s grana za alu, ili ne ubiju iz dosade, ja se ne bojim za ovjeje Mladune. Mudar je, svata zna i, to je najvanije, ima oi kojih se stanovnici Dungle boje. Ipak, on je u vlasti Bandar-loga, a to je vrlo loe, jer se oni pak, na svojim stablima, ne boje nikoga.

Bagheera je zamiljeno lizala prednju apu.

Ba sam budala! Debela, smea budala koja ne zna drugo do rovati za korijenjem - ree Baloo i uspravi se s trzajem. - Dobro je rekao Hathi, Divlji Slon: Svatko se neega boji. A oni, Bandar-lozi, boje se Kaa, Udava sa Stijene. Kaa se moe penjati vjeto poput njih. Nou krade mlade majmune. Od samog njegovog imena, njihovi zloesti repovi protrnu. Idemo Kaau!

to e on uiniti za nas? On nije od naeg plemena, nema nogu, a ima vrlo zloeste oi - ree Bagheera.

On je vrlo star i vrlo prepreden. Osim toga, uvijek je gladan - ree Baloo, pun nade. - Obeaj mu mnogo koza.

Kaa spava mjesec dana nakon jela. Moda i sad spava, a ak i ako je budan, to emo ako radije sam ubija svoje koze?

Bagheera nije znala mnogo o Kaau, pa je bila nepovjerljiva.

U tom sluaju, stari love, mogli bismo ga ti i ja nagovoriti da promijeni miljenje.

Baloo oee svoje olinjalo smee rame o panteru i oni zajedno pooe traiti Kaa, Udava sa Stijene. Naoe ga ispruenog na toplom grebenu, u popodnevnom suncu, kako se divi svom krasnom novom

ruhu. Posljednjih desetak dana proveo je u skrovitu, mijenjajui kou i sad je izgledao velianstveno: pomicao je svoju veliku tupastu glavu ovamo-onamo uz zemlju, svijao svoje trideset stopa dugako tijelo u

udesne vorove i krugove, oblizujui se kad god bi pomislio na skoru veeru.

Nije jo jeo - zaguna Baloo s olakanjem. - Budi oprezna, Bagheera! On ne vidi dobro kad promijeni kou, a udara vrlo brzo.

Kaa ne bijae otrovna zmija - zapravo, prilino je prezirao otrovnice, drei ih kukavicama. Njegova je mo bila u njegovom stisku, i kad bi jednom oko nekoga stegnuo svoje mone prstenove, o tome se vie nije imalo to rei.

Dobar lov! - vikne Baloo i sjedne na stranje noge. Poput svih zmija njegove vrste, Kaa je bio nagluh, te nije odmah dobro uo pozdrav. Za svaki sluaj, sklupa se i spusti glavu, spreman na napad.

Dobar lov svima nama! - odgovori. - Oho, to si ti Baloo, to radi ovdje? Dobar lov, Bagheera! Bar jednome od nas potrebno je jelo. Ima li kakve divljai u blizini? Kouta moda, ili kakav mladi srnda? Prazan sam kao isuen zdenac.

Mi smo poli u lov - ree Baloo nehajno. Znao je da ne treba pourivati Kaa, jer je prevelik za urbu.

Dopustite da poem s vama - ree Kaa. - Udarac vie ili manje ne znae vama nita, ali ja moram danima i danima ekati na kakvoj stazi i pola noi se penjati po stablima da bih uhvatio moda kakvog mladog majmuna. Pah! Grane nisu vie ono to su bile u mojoj mladosti. Suhe grane i truli izdanci, nita drugo!

Moda tvoja velika teina ima neto s tim - ree Baloo.

Lijepu duinu imam, lijepu duinu - ree Kaa ponosno. - Ali, ovo novo drvee krivo je za sve. Posljednji put u lovu zamalo sam pao, samo to nisam, zaista, jer mi rep nije bio vrsto omotan oko stabla. Buka je probudila Bandar-loge, pa su mi dobacivali kojekakve pogrde.

uta gujavica! uta glista bez nogu! - ree Bagheera ispod brkova, kao da se pokuava neega sjetiti.

Sssss! Zar su me tako zvali? - ree Kaa.

Neto slino vikali su nam za punoga mjeseca, no mi se na njih ne obaziremo. Oni govore to bilo: ak i da si ti izgubio sve zube i da napada samo mladunad zato (zbilja su besramni ti Bandar-lozi!) to se boji jarevih rogova - nastavi Bagheera slatko.

Zmije, naroito oprezni stari udavi poput Kaa, rijetko pokazuju ljutnju, no sad su Baloo i Bagheera jasno mogli vidjeti kako se veliki miii za gutanje s obje strane Kaaovog drijela napinju i podrhtavaju.

Bandar-lozi su promijenili stanite - ree Kaa mirno. - Kad sam danas iziao na sunce, uo sam ih kako bue na stablima.

Mi... mi ba sad slijedimo Bandar-loge - ree Baloo, a rijei su mu zapinjale u grlu. Bijae to, koliko se sjeao, prvi put da netko od stanovnika Dungle priznaje da ga zanimaju majmuni.

Sigurno nije sitnica navela na trag Bandar-loga takva dva lovca kao to ste vi, zacijelo voe u svojem dijelu Dungle - odgovori pristojno Kaa koji je pucao od znatielje.

Zaista - poe Baloo - ja sam tek stari i ponekad vrlo budalasti Uitelj Zakona u sionijskom vujem oporu, a Bagheera...

Bagheera je Bagheera - ree Crna Pantera, kljocnuvi zubima, jer nije vjerovala da e joj poniznost

donijeti ikakvog dobra. - Evo o emu se radi, Kaa. Ti kradljivci oraha i berai palminih grana ukrali su nam

ovjeje Mladune o kojemu si moda uo.

uo sam neto od Ikkija (taj je vrlo uobraen zbog svojih bodlji) o tom ovjejem neemu to je ulo u vuji opor, no nisam mu vjerovao. Ikki je pun pria koje je loe uo, a pria ih jo gore.

Ova je ipak istinita. Takvoga mladuneta jo nije bilo - ree Baloo. - Najbolje, i najmudrije, i najhrabrije, moj vlastiti uenik koji e proslaviti Balooovo ime po cijeloj Dungli. Osim toga, ja... mi... mi ga volimo, Kaa.

Tss! Tss! - sikne Kaa, njiui glavom. - I ja sam znao to je ljubav. Mogao bih vam ispriati takvih pripovijesti...

Da je bistra no i da smo svi siti, mogli bismo ih sluati kako valja - ree brzo Bagheera. - No sad je nae mladune u rukama Bandar-loga, a mi dobro znamo da se oni od svih stanovnika Dungle boje jedino Kaa.

Samo mene se boje. Imaju i razloga - ree Kaa. - Brbljavi, blesavi, tati, tati, blesavi i brbljavi ti su majmuni. No, ovjeji stvor u njihovim rukama nije na dobrom mjestu. Njima dosade orasi koje beru, te ih pobacaju. Pola dana nose kakvu granu, namjeravajui s njom uiniti neto vrlo znaajno, a onda je jednostavno slome. Ne zavidim ba toj ovjejoj stvari. Kako su me ono zvali? utom ribom, zar ne?

Crvom... crvom... glistom, zapravo - ree Bagheera - i drugim imenima koje ne mogu izrei od srama.

Moramo ih podsjetiti kako se govori o gospodaru. A-sss! Osvjeiti njihovo slabo pamenje. Recite, na koju su stranu otili s mladunetom?

To zna samo Dungla. Prema suncu na zalasku, ini mi se. Mislili smo da e ti moda znati, Kaa.

Ja? Otkud? Hvatam ih kad naiu mojim putem, no ja ne lovim Bandar-loge, kao ni abe, ni zelenu abokreinu na barama, koja nije nita gora od njih.

Gore, gore! Gore, gore! Hilo! Ilo! Ilo! Pogledaj gore, Baloo od sionijskog opora!

Baloo pogleda gore, traei odakle dolazi taj glas, te spazi Sokola Chila kako se sputa, a uzdignute vrke krila obasjava mu sunce. Bliilo se ve Chilovo vrijeme za spavanje, no on je kruio i kruio iznad Dungle, uporno traei medvjeda nad kojim je ve bio preletio, ne primijetivi ga pod gustim zelenilom.

to je? - vikne Baloo.

Vidio sam Mowglija s Bandar-lozima. Molio me da vam kaem. Promatrao sam. Odnijeli su ga preko rijeke, do majmunskoga grada, do Hladnih brloga. Moda ostanu tamo, jednu no, deset noi, ili jedan sat. Rekao sam imiima da straare po noi. To je moja poruka. Dobar vam lov svima, tamo dolje!

Pun kljun i dobar san tebi, Chil - vikne Bagheera. - Sjetit u te se pri sljedeem lovu i ostaviti glavu samo za tebe, o najbolji meu sokolovima!

Nije to nita. Nije to nita. Djeak je rekao Lozinku. Nisam mogao uiniti manje!

Chil kruei odleti prema svom noitu.

- Sjetio se posluiti jezikom - ree Baloo s ponosnim smijekom. - Zamisli, tako mlad stvor, a sjetio se Lozinke za ptice dok su ga vukli kroz kronje!

vrsto mu je utuvljena u glavu, ta Lozinka - ree Bagheera. - No dobro, i ja sam ponosna na njega, ali sad moramo krenuti prema Hladnim brlozima.

Svi su znali gdje se to mjesto nalazi, no malobrojni su stanovnici Dungle odlazili onamo, jer Hladni brlozi bijae ime za stari naputeni grad, sav obrastao raslinjem, a zvijeri rijetko odabiru za ivot mjesto gdje su stanovali ljudi. Divlja svinja moda, ali lovaka plemena ne. Osim toga, ako se za ijedno mjesto moe rei da je stalno boravite majmunima, onda su to Hladni brlozi, te ve zato nijedna ivotinja koja dri do sebe ne prilazi tom gradu, osim u suno doba kad se u napola sruenim bazenima i atrnjama moe nai malo vode.

Trebat e nam pola noi do tamo, punom brzinom - ree Bagheera; Baloo je izgledao vrlo ozbiljno.

Ii u najbre to mogu - ree uznemireno.

Ne smijemo te ekati. Slijedi nas, Baloo. Kaa i ja ii emo najbrim korakom.

Korakom ili ne, ja neu zaostati za tobom - ree kratko Kaa. Baloo pokua potrati s njima, no ubrzo je sav zadihan morao sjesti, te ga ostavie da doe za njima kasnije. Bagheera se urila, brzim panterskim trkom. Kaa je utio, no koliko god se Bagheera trudila, veliki Udav sa Stijene nije zaostajao. Kod potoka Bagheera je stekla izvjesnu prednost preskoivi vodu, dok je Kaa plivao, uzdignuvi glavu i dvije stope vrata; na suhom ju je opet stigao.

Tako mi slomljenog lokota koji mi je dao slobodu - ree Bagheera u sumrak - ti si prilino brz.

Gladan sam - ree Kaa. - Osim toga, nazvali su me pjegavom abom.

Crvom, glistom zapravo, i jo k tome utom.

Svejedno. Idemo dalje!

inilo se kao da se Kaa slijeva po tlu, svojim postojanim pogledom uvijek pronalazei najkrai put i vrsto ga se drei.

Majmunski narod u Hladnim brlozima uope nije mislio na Mowglijeve prijatelje. Dovukavi djeaka u Izgubljeni grad, majmuni su neko vrijeme bili vrlo zadovoljni sobom. Mowgli nikad ranije nije vidio indijski grad, i premda je ovaj bio sav u ruevinama, inio mu se udesnim i sjajnim. Neko davno sagradio ga je neki kralj na niskom breuljku. Jo su bili vidljivi poploani putovi koji su vodili do ruevnih vrata, gdje su posljednji ostaci drva visjeli na istroenim, zahralim arkama. Iz zidova rasla su stabla, grudobrani s krunitima sruili su se i propali, divlje penjaice slijevale su se s prozora kula u tekim slapovima.

Velika palaa bez krova okrunila je breuljak, no mramorne ploe dvorita i fontana bijahu razbijene, pune crvenih i zelenih mrlja; trava i mlada stabla obrasli su ak i krupne oblutke u dvoritu gdje su nekad ivjeli kraljevi slonovi. Iz palae irio se pogled: na nizove i nizove kua bez krovova zbog kojih je grad bio nalik naputenoj konici ispunjenoj mrakom; na bezoblinu kamenu gromadu koja neko bijae kip boanstva postavljen na raskriju etiriju putova; na jamice i udubine uz uglove kua gdje neko bijahu javne esme, te na ruevne kupole hramova pokraj kojih su izrasla stabla divlje smokve. To mjesto majmuni su nazivali svojim gradom i pretvarali se da preziru stanovnike Dungle zato to ive u umi. Ipak, nisu imali pojma zato su podignute ove graevine, ni kako bi se njima mogli sluiti. Sjeli bi u krug, u predvorju

kraljeve dvorane za vijeanje, istili se od buha i pravili se da su ljudi. Ili bi jurili kroz kue bez krovova, gomilajui komadie buke i stare cigle u nekom kutu, a zatim, zaboravivi gdje su ih sakrili, navaljivali jedni na druge uz zaglunu graju, onda pak naglo prekidali tunjavu da bi se naganjali po terasama kraljevog vrta, gdje su za zabavu rado tresli stabla naranaa i rua i promatrali kako pada voe i cvijee. Istraili su sve prolaze i tamne tunele u palai, kao i stotine mranih soba, no nikad nisu pamtili to su vidjeli, a to nisu; u raspravi bi se razdvajali i, pojedinano, po dvojica, ili u malim skupinama, tumaili jedni drugima da sve rade upravo kao ljudi. Pili su iz zdenaca i mutili vodu, tukli se zbog toga, ili odjednom pojurili svi zajedno, viui:

- Nitko u Dungli nije mudar, ni dobar, ni spretan, ni snaan, ni blag kao Bandar-lozi!

Onda bi opet zapoinjali sve iz poetka, dok im grad ne bi dosadio, pa bi se vratili u kronje stabala, nadajui se da e ih stanovnici Dungle primijetiti.

Mowgliju, odgojenom u skladu sa Zakonom Dungle, nije se svidio taj nain ivota, niti ga je razumio. Majmuni su ga u Hladne brloge dovukli kasno poslijepodne i, umjesto da pou spavati, kao to bi Mowgli uinio nakon dugog puta, oni su se uhvatili za ruke i plesali, pjevajui svoje budalaste pjesmice. Jedan od majmuna odri govor, objavljujui ostalima da hvatanje Mowglija znai poetak novog razdoblja u povijesti

Bandar-loga, jer e ih Mowgli nauiti plesti iblje i granice kao zatitu od vjetra i kie. Mowgli ubere nekoliko penjaica i pone ih ispreplitati, a majmuni su pokuavali initi to i on. No, ve za nekoliko minuta posao ih je prestao zanimati, te poee potezati jedni druge za repove ili skakati na sve etiri, nakaljavajui se.

- elim jesti - ree Mowgli. - Stranac sam u ovom dijelu Dungle. Dajte mi jesti ili mi dopustite da ovdje lovim.

Dvadeset ili trideset majmuna odmah skoi da mu donese oraha i papaja; no usput su se potukli, a onda im se uini prenapornim odnijeti djeaku voe koje im je ostalo nakon tunjave. Mowgli je bio alostan i ljutit koliko i gladan, te je tumarao naputenim gradom, povremeno izvikujui Lovaki Zov Stranca, ali mu nitko nije odgovarao. inilo mu se da je zaista dospio na vrlo loe mjesto.

Sve je istina, sve to je Baloo govorio o Bandar-lozima, mislio je. Nemaju Zakona, nemaju Lovakog Zova, nemaju voa, nita osim budalastih rijei i malih brzih lopovskih ruku. I, ako ovdje umrem od gladi ili me ubiju, sam u biti kriv! Ali moram se pokuati vratiti u svoju Dunglu. Baloo e me sigurno istui, no i to je bolje nego juriti za ruinim laticama s glupim Bandar-lozima.

im je stigao do gradskih zidina, povukoe ga majmuni natrag, govorei mu da ne zna koliko je sretan, i tipajui ga da bi ga nauili zahvalnosti. Stisnuvi zube Mowgli ne ree nita, nego poe s brbljavim majmunima do terase iznad velikog spremnika za vodu od crvenog kamena pjeenjaka, koji bijae napola pun kinice. Nasred terase stajala je ruevna vrtna kuica od bijelog mramora, podignuta za kraljice koje su odavno umrle. Kupolasti svod napola se sruio, zatvorivi podzemni prolaz kojim su kraljice iz palae dolazile u vrtnu kuicu. No zidovi od upljikavih mramornih ploa jo su stajali, prekrasne mlijenobijele rezbarije, ukraene ahatima, karneolima, jaspisom i lapis-lazulijem. Kad je mjesec iziao iza brijega i zasjao kroz otvore, po tlu se prosue sjene nalik crnom barunastom vezu. Iako bijae umoran, pospan i gladan, Mowgli se morao nasmijati kad su mu Bandar-lozi, njih dvadesetak odjednom, poeli govoriti kako su veliki i

mudri i snani i blagi, a on da je lud ako ih eli napustiti.

Mi smo veliki. Mi smo slobodni. Mi smo divni. Mi smo najdivniji narod u cijeloj Dungli! Svi to kaemo, pa mora biti istina - vikali su. - Sad, budui da si nam ti nov sluatelj i moe nae rijei prenijeti stanovnicima Dungle kako bi nas ubudue bolje potivali, ispriat emo ti sve o naim izvanrednim svojstvima.

Mowgli se nije protivio, te se stotine majmuna skupie na terasi da bi sluali kako drugi majmuni govore pohvale majmunima, i kad god bi koji govornik iscrpljen uutio, ostali su vikali:

Istina je! I mi to kaemo!

Mowgli je kimao i mirkao, odgovarao Da kad bi ga to pitali, a u glavi mu je zujalo od galame.

- Sigurno je Tabaqui izgrizao ovaj narod - ree u sebi - pa su svi poludjeli. To ne moe biti drugo do dewanee, ludilo. Zar nikad ne spavaju? Sad, onaj oblak se pribliava mjesecu. Kad bi samo bio dovoljno velik, mogao bih pokuati pobjei u mraku. Ah, kako sam umoran!

Isti oblak promatrala su dva dobra prijatelja u razruenom jarku podno gradskih zidina; Bagheera i Kaa, znajui kako su opasni majmuni kad ih je mnogo, nisu se htjeli nasumce izloiti pogibelji. Majmuni se uputaju u borbu samo ako je stotinu na jednoga, a malo tko u Dungli prihvaa takvu neravnopravnu borbu.

Otii u do zapadnog zida - apne Kaa - spustiti se brzo po nizbrdici koja e mi dobro doi. Oni nee u stotinama navaliti na mene, ali...

Znam - prekine ga Bagheera. - Kad bi bar Baloo bio ovdje. No moramo uiniti to moemo. Kad taj oblak prekrije mjesec, otii u do terase. Ondje kao da vijeaju o djeaku.

Dobar ti lov! - ree Kaa mrano i otklizi prema zapadnom zidu. Sluajno, taj je zid bio najmanje oteen, te je velikoj zmiji trebalo neto vremena da nae put uz kamenje. Oblak je sakrio mjesec, kad Mowgli, upravo razmiljajui to e se sljedee dogoditi, zauje Bagheerine lake ape na terasi. Crna Pantera dotrala je uz breuljak gotovo beumno i sad je udarala - nije gubila vrijeme grizui - desno i lijevo po majmunima koji su sjedili oko Mowglija u pedeset ili ezdeset krugova. Zaue se povici straha i bijesa, a zatim, dok je Bagheera skakala preko majmuna koji su se valjali i bacakali, neki od njih povie:

Samo je jedan! Ubijte ga! Ubijte!

Bijesna gomila majmuna, koji su grizli, grebli, gurali se i bjesnjeli, navali na Bagheeru, dok ih je pet ili est zgrabilo Mowglija, odvuklo uza zid vrtne kuice i gurnulo kroz rupu na kupoli. Djeak kojega su odgajali ljudi jako bi se ozlijedio pri tom padu s visine oko petnaest stopa, no Mowgli je pao kao to ga je Baloo nauio, i doekao se na noge.

Ostani ovdje - vikali su majmuni - dok ne ubijemo tvoje prijatelje. Kasnije emo se igrati s tobom, ako te Otrovni narod ostavi na ivotu.

Iste smo krvi, vi i ja - prosike Mowgli brzo Lozinku za zmije. uo je ukanje i siktanje oko sebe, te jo jednom, za svaki sluaj ponovi zov.

Dobro, dobro! Kape dolje! - ree nekoliko tihih glasova. Svaka ruevina u Indiji prije ili kasnije postaje

boravite zmija, a stara vrtna kuica bila je puna naoarki.

- Budi miran, Mali Brate, jer nas tvoje noge mogu ozlijediti.

Mowgli je stajao najmirnije to je mogao, i zurio kroz otvore u zidu i sluao zvuke bjesomune borbe oko Crne Pantere: krikove, dreku i tunjavu, zatim Bagheerino duboko, promuklo rezanje dok se povlaila i navaljivala, izmicala i bacala se meu svoje neprijatelje. Prvi put, Bagheera se borila za svoj ivot.

Baloo je sigurno u blizini, Bagheera ne bi dola sama, pomisli Mowgli, a onda povie glasno:

K spremniku za vodu, Bagheero! Otkotrljaj se do bazena! Otkotrljaj se do vode! Otkotrljaj se i zaroni! Idi do vode.

Bagheera ga je ula. Povik koji je znaio da je Mowgli na sigurnom dao joj je novu hrabrost. Oajniki je probijala put, korak po korak, ravno prema bazenima, udarajui bezglasno. A onda se s ruevnog zida uz Dunglu zaori Balooov bojni pokli. Stari medvjed dao je sve od sebe, no nije uspio stii prije.

Bagheera! - vikao je. - Ovdje sam. Penjem se! urim! Ahuvoraa! Kamenje mi klizi pod apama! ekajte samo, vi besramni Bandar-lozi!

Teko daui popeo se na terasu tek da bi preko glave potonuo meu majmunima, no odmah se uspravio na stranje noge, te je rairivi prednje ape, stisnuo nemilice uza se koliko je god mogao majmuna, a onda ih je poeo udarati, bat-bat-bat, u pravilnom ritmu, poput velikog parobrodskog kotaa. Zau se pljusak; sad je Mowgli znao da se Bagheera probila do bazena gdje je majmuni nisu mogli slijediti. Teko je dahtala, drei samo glavu iznad vode, dok su majmuni stajali u tri reda na stubama, poskakujui od bijesa, spremni sa svih strana navaliti na Bagheeru ako bi pokuala pomoi Baloou. Tad Bagheera podigne svoju mokru bradu iz vode i, u oaju, prosike Zmijsku Lozinku - Iste smo krvi, ti i ja - jer je vjerovala da je Kaa u zadnji as pobjegao. ak i Baloo, napola uguen navalom majmuna na rubu terase, nije mogao suzdrati smijeh kad je uo kako Crna Pantera trai pomo.

Kaa se tek tada probio preko zapadnog zida, sruivi u skoku pokriveni kamen u jarak. Namjeravao je iskoristiti svu prednost svog poloaja, te se jednom ili dvaput smota i odmota da bi bio sasvim siguran u svaki djeli svog dugakog tijela. Za sve to vrijeme trajala je i dalje borba s Balooom, kao i majmunska galama oko bazena s Bagheerom; imi Mang pak, letei ovamo i onamo, raznosio je Dunglom vijesti o velikoj bitki, sve dok Hathi, Divlji Slon nije poeo trubiti, a ratrkane skupine majmuna pourile putovima kroz kronje prema Hladnim brlozima u pomo svojim roacima. Miljama oko naputenoga grada od silne buke probudile su se sve dnevne ptice.

Tad stie Kaa, bez okolianja, brzo, sa eljom da ubije. Bojna mo udava sva je u udarcu glavom koju podupire ukupna snaga i teina njegova tijela. Ako zamislite koplje, ili ovna za probijanje zidina, ili malj teak gotovo pola tone, kojim upravlja hladan i miran duh skriven u drku, naslutit ete kakav je Kaa bio u borbi. Udav dugaak etiri ili pet stopa moe sruiti ovjeka ako ga udari u prsa, a Kaa bijae tridesetak stopa dugaak, kao to vam je poznato. Njegov prvi udarac bijae usmjeren prema sreditu gomile oko Balooa, izveden u tiini, zatvorenih usta. Nije morao udarati jo jednom. Majmuni se razbjeae, viui:

- Kaa! To je Kaa! Bjeite! Bjeite!

itavim generacijama mladih majmuna roditelji su prijetili priama o Kaau, nonom tatu, koji moe skliznuti granom tiho kao to mahovina raste, i ukrasti najsnanijeg majmuna; o starom Kaau, koji je mogao toliko vjeto oponaati suhu granu ili truli panj da su se i najmudriji prevarili, a grana ih progutala. Kaa bijae majmunima ime za strah, jer nitko od njih nije znao granice njegove moi, nitko od njih nije ga mogao pogledati u lice, i nitko nikad nije iv iziao iz njegova stiska. Zato su sad bjeali, posrui od straha, prema zidovima i krovovima kua, a Baloo je mogao odahnuti. Njegovo je krzno bilo mnogo gue od Bagheerinog, pa ipak je stradao u borbi. Onda Kaa prvi put otvori usta i prosike dugaku rije. Od tog se zvuka majmuni iz daleka, koji su urili u pomo Hladnim brlozima, zaustavie, uurie se od straha, dok su se grane od njihove teine savijale i pucketale. Majmuni na zidovima i u kuama pak, naglo uutjee i u tiini koja je odjednom zavladala gradom, Mowgli je uo kako Bagheera izlazei iz vode, stresa mokro krzno. Zatim se opet prolomi vika i majmuni se uzverae jo vie uza zidove. Vjeali su se oko vratova velikih kamenih kipova i vritali jurei krunitima, dok je Mowgli, gledajui kroz reetkasti zid vrtne kuice, plesao od radosti i zvidao poput sove da bi im pokazao svoj prezir i porugu.

Izvadi ovjeje Mladune iz klopke; ja vie ne mogu - Izusti Bagheera teko daui. - Uzmimo djeaka i hajdemo. Mogli bi nas opet napasti.

Nee se ni maknuti dok im ja ne naredim. Ssss-stojte gdje jessste! - sikne Kaa i gradom opet zavlada tiina. - Nisam mogao doi prije, Bagheero, ali ini mi se da sam uo tvoj zov.

Ja... ja sam moda povikala... u borbi - odgovori Bagheera. - Baloo, jesi li ozlijeen?

Kao da su me razvukli u stotinu malih medvjeda - zaguna Baloo, stresajui ape jednu za drugom. - Uh! Sve me boli. Mislim, Kaa, da ti Bagheera i ja dugujemo ivote.

Nita za to. Gdje je ovuljak?

Ovdje, u klopci. Ne mogu se izvui van - vikne Mowgli. Luk sruenog svoda nalazio mu se iznad glave.

Vodi ga odavde! Plee kao Paun Mao. Zgnjeit e nam mlade - povikae kobre.

Ha! - nasmije se Kaa. - Ima svuda prijatelje, taj ovuljak. Odmakni se, ovulje, sakrijte se, Otrovni narode! Sruit u zid.

Kaa je paljivo pregledavao zid sve dok nije pronaao pukotinu promijenjene boje gdje je oito bilo slabo mjesto. Dva-tri puta lagano ga dotakne glavom da bi odmjerio razmak, zatim, uzdigavi est stopa tijela, udari desetak puta svom snagom. upljikavi zid srui se i stropota u oblaku praine i otpadaka, a Mowgli iskoi kroz otvor i baci se k svojim prijateljima. Jednom rukom zagrli Bagheerin, drugom Balooov golemi vrat.

Jesi li ozlijeen? - upita Baloo, njeno ga privijajui uza se.

Umoran sam, gladan i pun modrica. Ali, kako ste vi loe proli, dragi moji! Oboje ste krvavi.

Oni drugi takoer - ree Bagheera, oblizujui usne i gledajui mrtve majmune na terasi i oko bazena.

Nije to nita, nije to nita, samo neka si ti iv i zdrav, najdraa moja mala abo - planim glasom govorio je Baloo.

O tome emo jo razgovarati - ree Bagheera suhim glasom koji se Mowgliju uope nije svidio. - Ali

ovdje je Kaa, koji je dobio bitku za nas i kojemu duguje ivot. Zahvali mu prema naim obiajima, Mowgli. Mowgli se okrene i ugleda veliku udavovu glavu kako se njie stopu iznad njegove.

To je, dakle, ovuljak - ree Kaa. - Ima vrlo meku kou i pomalo je nalik Bandar-lozima. Pazi, ovulje, da te u sumrak, kad promijenim kou, ne zamijenim za majmuna.

Iste smo krvi, ti i ja - odgovori Mowgli. - Ti mi veeras vraa moj ivot. Neka zato moj ulov bude tvoj kad god si gladan, o Kaa.

Hvala ti lijepa, Mali Brate - ree Kaa, premda su mu oi veselo treptale. - A to tako hrabar lovac moe uloviti? Pitam zato da bih te mogao slijediti kad sljedei put krene u lov.

Nita ne ubijam, jer sam premalen, ali mogu dotjerati koze onima koji su vjetiji od mene. Kad bude gladan doi k meni, pa e vidjeti govorim li istinu. Osim toga, prilino sam vjet s ovima - i on isprui ruke.

Ako ikad padne u klopku, mogao bih moda uzvratili dug koji dugujem tebi, kao i Baloou, i Bagheeri. Dobar vam lov svima, prijatelji!

Dobro reeno - promumlja Baloo, jer Mowgli je vrlo pristojno zahvalio. Udav na trenutak lako spusti glavu na Mowglijevo rame.

Hrabro srce i udvoran jezik - ree Kaa. - Odnijet e te daleko kroz Dunglu, ovulje. Ali sad brzo odlazi odavde, zajedno sa svojim prijateljima. Odlazi spavati, jer mjesec zalazi, a ono to e se dogoditi bolje je da ne vidi.

Mjesec je zapadao iza breuljaka, a redovi drhtavih majmuna koji su se stisnuli na bedemima i na krunitima, izgledali su poput istroenih, klimavih rubova zidina. Baloo je otiao do bazena, utaiti e, a Bagheera je upravo poela ureivati krzno, kad Kaa sklizne na sredinu terase i kljocnu eljustima, a taj zvuk privue k njemu poglede svih majmuna.

Mjesec zalazi - ree Kaa. - Ima li ipak dovoljno svjetla?

Sa zidova zau se uzdah, poput vjetra u kronjama:

Vidimo te, o Kaa!

Dobro. Sad poinje Ples, Ples Kaaove Gladi. Sjedite mirno i gledajte.

Udav napravi dva ili tri velika kruga, njiui glavom lijevo i desno. Zatim pone izvijati tijelo u petlje i osmice, meke vlane trokute koji su se pretvarali u etverokutne i peterokutne oblike i spirale, bez urbe, no nikad ne zastajui, nikad ne prekidajui svoju tihu duboku pjesmu. Postajalo je sve mranije i mranije, dok na posljetku pokretni skliski kolobari Kaaova tijela ne iezoe, te se ulo samo jo utanje njegovih ljusaka.

Baloo i Bagheera stajali su kao skamenjeni, tiho reui, najeene koe na vratu, dok je Mowgli promatrao i udio se.

Bandar-lozi - zau se napokon Kaaov glas - moete li pomaknuti nogu ili ruku bez moje zapovijedi? Govorite!

Bez tvoje zapovijedi ne moemo pomaknuti ni nogu ni ruku, o Kaa!

Dobro! Priite svi sad korak blie.

Redovi majmuna bespomono se primaknue. Baloo i Bagheera takoer zakoraie prema Kaau.

- Blie! - sikne Kaa i svi se primaknue opet korak blie.

Mowgli poloi ruke na Balooa i Bagheeru da ih oslobodi ini, a dvije velike zvijeri stresoe se kao da su se upravo probudile.

Ostavi ruku na mojim leima - apne Bagheera. - Dri ih vrsto, ili u morati ponovno poi, poi prema Kaau. Aah!

Ali to je samo stari Kaa koji se izvija u praini - ree Mowgli. - Idemo odavde.

I njih troje mugne kroz rupu u zidu, prema Dungli.

Vuf! - ree Baloo, kad se opet naao pod stablima. - Nikad vie neu traiti Kaaovo saveznitvo. Medvjed se strese itavim tijelom.

On zna vie nego mi - ree Bagheera drhtei. - Da sam ostala tamo, ubrzo bih odetala ravno u njegove

ralje.

Mnogi e otii tim putem prije nego to se mjesec uzdigne - ree Baloo. - Imat e dobar lov, na svoj nain.

Ali, to sve to znai? - upita Mowgli koji nije znao nita o udavovoj moi oparavanja. - Ja sam vidio samo veliku zmiju koja se budalasto izvijala sve dok nije pao mrak. A nos joj je bio sav natuen. Ho! Ho!

Mowgli - frkne bijesno Bagheera - Kaaov nos natuen je zbog tebe; kao to su moje ui i bokovi i ape, i Balooov vrat i ramena izgrieni zbog tebe. Ni Baloo ni Bagheera mnogo dana nee moi loviti sa zadovoljstvom.

Nije to nita - ree Baloo. - Glavno je da opet imamo nae mladune.

Istina, ali to nas je kotalo vremena koje je moglo biti potroeno na dobar lov, kotalo nas je rana, krzna, jer moje je napola iupano po leima, i napokon, asti. Sjeti se, Mowgli, ja Crna Pantera, morala sam zvati Kaa u pomo, a zatim sam, zajedno s Balooom ispala glupa poput kakve ptiice za vrijeme Kaaovog Plesa Gladi. A sve to, ovjeje Mladune, dogodilo se zbog tvojega igranja s Bandar-lozima.

Istina je - ree Mowgli alosno. - Ja sam zloesto mladune i sad mi je zlo od toga.

Hm! to kae o tome Zakon Dungle, Baloo?

Baloo nije htio izazvati nove neugodnosti za Mowglija, ali sa Zakonom se nije mogao aliti. Zato promrmlja:

Kajanje ne titi od kazne. Ne zaboravi ipak, Bagheero, on je vrlo malen.

Neu zaboraviti. Ali, uinio je zlo i sad mora dobiti batina. Mowgli, ima li to rei?

Nita. Loe sam uinio. Baloo i ti ste ranjeni. Zasluio sam kaznu.

Bagheera mu udijeli nekoliko njenih udaraca apom. Takvi udarci jedva bi mogli probuditi njezino mladune, no za sedmogodinjeg djeaka bile su to ozbiljne batine, kakve biste rado izbjegli. Kad je bilo gotovo, Mowgli kihnu i ustane bez rijei.

- A sad - ree Bagheera - skoi mi na lea, Mali Brate, pa emo poi kui.

Jedna od lijepih strana Zakona Dungle jest da kazna rjeava sve raune. Poslije vie nema prigovaranja. Mowgli spusti glavu na Bagheerina lea i usni tako dubokim snom da se nije probudio ni kad su ga

poloili pokraj Majke Vuice u spilji.

PUTNA PJESMA BANDAR-LOGA

Jurimo sad poput leteeg vijenca,

Na pola puta do zavidnog mjeseca!

Zar se ne divi gizdavoj drubi naoj?

Ne eli imat jo koju ruku?

Il moda rep svinut - tako -

Nalik Kupidonovu luku?

Sad si ljutit, al - nita zato,

Tvoj rep visi straga, Braco!

Sjedimo sad na mnotvu grana,

Mislei to sve prekrasno znamo,

Sanjaju velika djela pred nama.

Za minutu, dvije bit e dovreno

Veliko, dobro, plemenito neto -

Od samih naih elja se stvara.

Sad emo odmah al - nita zato,

Tvoj rep visi straga, Braco!

Sve to smo ikada igdje uli, to ree imi, zvijer ili ptica,

Krznen, pernat il krljutast stvor -

Recimo sada svi zajedno!

Izvrsno! Sjajno! Jo jednom, jo!

Ba kao ljudi sad govorimo!

I recimo da smo... ah, nita zato,

Tvoj rep visi straga, Braco!

Majmunski rod uvijek ide ovako.

Pridrui se naim skakutavim redovima, to skau svud po borovima,

Deblima vitkim gdje, visoka i laka, penje se divlja loza svaka. Po smeu na naem tragu, plemenitoj buci u naem gradu, Siguran budi, siguran budi, mi spremamo sjajne stvari!

TIGAR! TIGAR!

Love smjeli, kako si lovio?

Dugo, brate, smrznut sam vrebao.

Gdje je sad divlja koju htio si ubiti?

U Dungli je, brate, ostala brstiti.

Gdje ti je snaga, tvoj ponos i slava?

Otjee sad iz mog boka i bedra. to te sad tjera tako uriti?

Brate, ja idem u brlog - umrijeti!

A sada se moramo vratiti naoj prvoj prii o Mowgliju. Kada je djeak, nakon sukoba s oporom na Zbornoj stijeni, napustio vuju spilju, spustio se do oranica i seoskih kua, ali se nije htio ondje zaustaviti. Mjesto je bilo preblizu Dungli, a Mowgli je znao da je na Zboru stekao bar jednog ljutog neprijatelja. Zato je urio dalje, drei se loe ceste koja je vodila kroz dolinu, i slijedio je vrstim laganim kasom nekih dvadeset milja, sve dok se nije naao u nepoznatom kraju. Dolina se otvorila u veliku ravnicu po kojoj je bilo rasutih stijena i vododerina. Na jednom kraju bilo je malo selo, na drugom se gusta Dungla sputala sve do panjaka, a onda je naglo prestajala, kao odsjeena. Svud po ravnici pasla su goveda i bivoli, pa kad su djeaci koji su uvali stada ugledali Mowglija, odjurili su viui, a uti psi bez gospodara, kakvih ima u svakom indijskom selu, poee lajati. Mowgli je iao dalje, jer bijae gladan, a kad je stigao do vrata sela, primijeti uz njih veliki trnov grm koji su ljudi u sumrak navlaili pred vrata.

- Uh! - ree, jer je nou, traei neto za jelo, esto znao nabasati na takve prepreke. - Ljudi se, dakle, i ovdje boje naroda Dungle.

Sjeo je pokraj vrata, a kad je iz sela iziao neki ovjek, on ustane, otvori usta i pokaza rukom da eli jesti. ovjek ga zaueno pogleda, zatim otri natrag seoskom ulicom, dozivajui sveenika, koji bijae visok i debeo mukarac, odjeven u bijelo, s crveno-utim znakom na elu. Doao je do vrata, a s njim bar jo stotinjak ljudi koji su zurili, i govorili, i vikali, i pokazivali na Mowglija.

Zbilja se ne zna ponaati, taj ovjeji svijet, pomisli Mowgli. Samo sivi majmuni ponaali bi se poput njih.

On zabaci svoju dugu kosu i namrti se prema gomili.

ega se bojite? - ree sveenik. - Pogledajte oiljke na njegovim rukama i nogama. Od vujih su ugriza. To je tek dijete, odraslo s vukovima, koje je pobjeglo iz Dungle.

Naravno, u zajednikoj igri, vuii su esto znali ugristi Mowglija jae nego to su htjeli, te su njegove ruke i noge bile pune bijelih oiljaka. No Mowgli je bio posljednja osoba na svijetu koja bi to nazvala ugrizima, jer je dobro znao kako izgleda pravi ugriz.

Are! Are! - povikae dvije ili tri ene. - Vukovi su ga grizli, jadno dijete! Ba je zgodan djeak. Oi su mu poput eravice. Doista, Messua, slian je tvojem djeaku kojega je oteo tigar.

Dajte da pogledam - ree ena s tekim bakrenim narukvicama na zapeima i glenjevima; zasjenivi oi dlanom, ona poe promatrati Mowglija.

Zbilja je slian. Mraviji je, no izraz lica mu je kao u mojega djeaka.

Sveenik bijae pametan ovjek, a Messua ena najbogatijeg seljaka. Stoga on podie pogled k nebu i ree

sveano:

to je Dungla uzela, Dungla je i vratila. Povedi djeaka u svoju kuu, sestro, i ne zaboravi astiti sveenika iji pogled prodire tako duboko u ivote ljudi.

Tako mi vola koji me otkupio - ree Mowgli u sebi - sve ovo prianje izgleda mi kao jo jedno primanje u opor! No dobro, ako sam ovjek, moram i postati ovjek.

Ljudi su se razili kad je ena povela Mowglija u svoju kolibu. U njoj se nalazio crveno lakiran krevet, velika zemljana posuda za ito, ukraena udnim crteima, nekoliko bakrenih lonaca, lik nekog hinduskog boanstva u maloj nii, i pravo ogledalo na zidu, onakvo kakva se prodaju po seoskim sajmovima.

Dala mu je kruha i mnogo mlijeka, a zatim poloila ruku na njegovu kosu i zagledala mu se u oi. Mislila je, moda se to zbilja njezin sin vratio iz Dungle, kamo ga je odnio tigar.

Nathoo, o Nathoo! - pozove ga, no Mowgli niim nije pokazao da prepoznaje to ime.

Zar se ne sjea dana kad sam ti dala tvoje nove cipele?

Ona dotakne njegova stopala i osjeti da su tvrda gotovo kao rog.

Ne - ree ena alosno - ova stopala nikad nisu nosila cipele, no ti si veoma nalik mojemu Nathoou i bit e moj sin.

Mowgli se osjeao nelagodno, jer se jo nikad nije nalazio u zatvorenom. Ali, kad je pogledao slamnati krov, uvidi odmah da ga moe strgnuti ako bude htio pobjei, a prozori, takoer utjeno, nisu imali zasune.

Kakva korist od ovjeka - ree napokon samome sebi - ako ne razumije ljudski govor? Sada sam glup i nijem kao to bi ovjek bio s nama u Dungli. Moram nauiti njihov jezik.

Nije uzalud, ivei s vukovima, uio oponaati jelenov zov i roktanje malih divljih svinja. im bi Messua izgovorila rije, Mowgli ju je mogao gotovo savreno ponoviti, i prije nego to je proao prvi dan, ve je nauio imena mnogih stvari u kolibi.

Kad je dolo vrijeme spavanju, u kolibi je opet bilo neprilika, jer Mowgli nije htio spavati u neemu toliko nalik zamki za pantere, a kad su zatvorili vrata, iziao je kroz prozor.

Pusti ga - ree Messuin mu. - Pomisli da moda nikad dosad nije spavao na krevetu. Ako nam je zaista poslan umjesto naega sina, nee pobjei.

I tako se Mowgli ispruio u istoj, visokoj travi na rubu polja, ali prije no to je sklopio oi, osjeti pod bradom dodir meke, sive njuke.

Fuj! - ree Sivi Brat (najstariji sin Majke Vuice). - Ovo je jadna nagrada za dvadeset milja to sam ih za tobom pretrao. Ve mirie po dimu i stoci, ba kao ovjek. Budi se, Mali Brate, donosim vijesti.

Jesu li svi u Dungli dobro? - upita Mowgli, ogrlivi ga.

Svi osim vukova kojima si Crvenim Cvijetom opalio krzno. A sad, sluaj. Shere Khan otiao je na daleka lovita dok se ne oporavi, jer je gadno ofuren. Zakleo se da e, kad se vrati, baciti tvoje kosti u Waingungu.

Njegova rije nije jedina. Ja sam takoer zadao malo obeanje. Ali novosti su mi uvijek dobrodole. Veeras sam umoran, jako umoran od novih stvari, Sivi Brate, ali uvijek mi donesi svjee vijesti.

Nee zaboraviti da si vuk? Ljudi te nee natjerati da zaboravi? - uznemireno ree Sivi Brat.

Nikada. Nikada neu zaboraviti da volim tebe i sve u naoj spilji. No uvijek u se sjeati i kako sam izbaen iz opora.

I da moe biti izbaen i iz drugog opora. Ljudi su samo ljudi, Mali Brate, a njihov govor je poput kreketanja aba u bari. Kad opet siem ovamo, ekat u te meu bambusima uz rub panjaka.

Kroz tri mjeseca nakon ove noi, Mowgli jedva da je iziao iz sela, toliko je bio zaposlen uenjem ovjejih obiaja. Najprije se morao naviknuti da nosi platnenu odjeu oko bokova, to mu je strano smetalo; zatim je morao nauiti to je novac, a to je teko razumijevao, i to je oranje, koje mu se inilo beskorisnim. Najvie su ga ljutila djeca u selu. Sreom, Zakon Dungle nauio ga je obuzdati svoj bijes, jer u Dungli ivot i ulov ovise o tome hoe li uspjeti zadrati hladnokrvnost. No, kad su mu se djeca rugala jer se nije htio igrati njiho