potroéiti Zivome energije u rodnoj Imotskoj krajini. Kao mlad sveéenik postaje Zup-

nikom na Studencima (18751-1876.) gdje Ce se uz pastoralni rad zmgaiirati pomaiuéi

bosansko-hercegovaékim ustanicima na granici, Sto ée mu poslije njegovi protivnici uzeti za grijeh? Nakon Studenaca postaje Zupnikom na Lovreéu (1876.-1879.). Zatim

je neéto mzmje od dvije godine u Imotskom pomoénik Zupniku i dekanu fra Raim-

undu Rudeiu, kadu Ce se aktivnije ukljuéiti u p1‘€porod11;1 gibanja u Imotskj kr;\jini.5

IZ Imotskoga doiazi za Zupnika u rodni ProloZ21<:(1881.-1891.). Tu Ce kao duéobriinik

nesebiéno rasipati muievnu eriergiju, ali ée je mnogo otic'i i u stranaéke i seoske

borbe i razmirice, zbog éega ée na kraju i morati otiéi iz Proloéca, gorko iskusiv§i onu

Isusovu kako je “prorok bez éasti jc-:dino u svom zavi6aju“ (Mt 6, 4). Nakon §to je

nekolicina Zupljana kojoj se zamjerio uputila bezduéno tuibe provincijalu i biskupu,

povrijeden ali ne i kao gubitnik, po dogovoru sa starjeéinama, imenovan je Zupnikom

u Runoviéima (1891.-1896.)4 Tu c' e ostaviti neizbrisiv trag kao uzoran pastoralac,

prosvjetitelj i graditelj. Posiije Runoviéa premje§ten je u Imotski gdje <:' e vréiti sluibu

iupnika i dekzma od sijeénja g. 1896. do 1900. Za vrijeme Zupnikovanja u Imotskom

odlikovan je za svoj rad kolajnom viteza Franje josipa 1.5 Poslije iupniéke sluibe osta-

je u Imotskom sve do smrti g. 1927. kao sakristzm, voditelj bratovétirie Presv. sakrzlme-

nta i uzorzm redovnik.

2. NARODNI PREPORODITEL]

Dalmacija na Beékom kongresu (1814/15.) potpada opet pod starog okupatora, Austriju, pod koje Ce upravom ostati sve do 1918. godine. Kao sredstvo i oslonac

politici izoliranja Dalmacije od Hrvatske, Austrija zadriava talijanski kao upravni i nas-

tavni jezik, favorizirajuéi manjinu talijzmskih doseljenika na Stetu domaéega hivatskog

Zivljzl.

1 U izvieémju vizilucije biskupu Mzirku Kulogiere koju je obzwio g. 1875. na Studencima stoji kako je Rako “iupnik od

187/1. 1 revno ispunjil svoje Zupske duznosli" . (.\'AS.5-M Poz. 511. D5. f.182). 2 NAS, S-M Poz. 511»2, uklopljeno pod brojem 2960. 5 Fra Ante je premyeélcn s Lovreéu veé 1879. godine. U viée dokumenala i novinskih izvjeétajzi nulazimo ga veé u

prvoj polovici 1879. u Imotskom: ,\`AS, S-M Poz. 177-1, Inf. 1545; La Dulmazia cattolica, br. 57, 29. VI. 1879.; PAS, br.

17/1880.; /\’ar0d11l`/13/, br. 11. IX. 1881.

4 Fm Ante je iupniéku sluibu u Runoviéimzi vréio do sijeénja g. 1896., a ne do 1895. Tome je svjedok fra Pavao

Marinié, imotski gvardijun, koji 27. sijeénja 1896. izvjeééuje provincijala Krelju da je 20. sijeénja l. god. u Runoviéima

uredno izvr§en;1 predaja invemara medu dosadaénjim Zupnikom o. Antom Rakom i niegovim nasljednikom 0.

Marinkom Vuku§ic' em. (PAS, br. 61/1896., f. 97.).

5 Dana 2. prosinczi u Imotskom je sveéano proslavljena 50. ohljetnica vladanja Franje josipa I. Cijeli grad se “zaodjenu

u s\'eC;ino mho" ,

"n;1|ic`:io je neviesti koja ide k oltziru na vjenézmje" . Sveéanu sluibu Boiju sluiio je “naé rodoljubni

dobri nadiupnik Rziko" uz asistenciju o. Raviiéu i Cale. (...) "Kao spomen na jubilej bijahu odlikovani; viteikim krslom

Fr;1nie_Iosip;1 I. n;i§ obéeljiibljeni nadiupnik o. A. Rako, zlatnim krstom za zasluge sa krunom vriedni i Slovzmi, olzlc

siromzilm, bivéi mnogogodi§nji obéinski naéelnik M. Vrdoljak. Srebrenim krstom za zzlsluge s krunom bivéi mnogogo-

di§nji seoski gluvar i obéinski vieénik I. Viczm. Ovn odlikovanja svak je radosno pozdravio, jer uprav pomenuta éevor-

icu biiuliu najdostojnija i najzasluiniju, da niihovu poétena i junaéka prsa budu okiéena kakovom uspomenom pre-

milostivog vlziduru. Bog ih poiivi nu diku i mdost Imotske hrvatske krajine." (Narodni list, 7. 12. 1898. br. 101.).

46

Dok su se tridesetih i éetrdesetih godina 19. st. zagrebaéke dvorarie orile budn-

icama i davorijama, preporodne su ideje u Daimaciji dopirale do pojedinih sveéenika i uéitelja, ali nisu imaie dovoljno snage da se rasplamsaju.6 Zov na sjedinjenje braée preko Velebita nai§ao je na évrstu zapreku oligarhijskog sloja, koji je u poiitiéki Zivoi

stupio pod devizom dalmatinske autonomije. Bahov apsolutizam (1851.-1859.) prek- inuo je preporodnu fazu, pa nije preostalo niéta drugo riego Cekati “bolja“ vremena,

koja su se ipak pojavila g. 1860. obnovom ustavnog Zivota. Sluibeni zahtjev Banske konferencije za sjedinjenjem Dalmacije S Hrvatskom i Slavonijom pokreriut ée lavinu

zbivanja u dotad relativno mirnoj Dalmaciji, Eto je imalo za posijedicu daljnje iclejno

razgraniéenje i nove politiéke sukobe koji su se rasplamsali uoéi izbora za Dalmatin- ski sabor u Zadru 1861. godine.

U to su vrijeme Imotski u svojim rukama driali talijanaSi,7 sastavljeni od stranih iodnarodcnih éinovnika kotarskog suda, opéinf: i porezriog ureda i nacionalno nesv-

jesnih, politiéki slijepih varoéana, uglavnom posjednika, kojih je geneza vezunzi jo.§

uz razdoblje mletaéke vladavine. Oni éc u sljedeécm preporodnom ruzdoblju u Imo- tskoj krajini odigrati ncéasnu ulogu, zagovarajuéi dalmatinsku cjelinu i zascl>nost, gr-

éevito se sup1'otstavljajuc'i intcgraciji lm/atskih zcmalju. Tu skupina najluogzltijili i majo-

brazovanijih Cinovniékih karijcrista, uiivajuéi zaétitu viéili ziustrijskih vlzisti, kojih su

politiku provodili uz pomoé talijanskog jeziku, srodenu s malim brojcm zuhludjelili v;1ro§;m;1, postulzl jc izdajniékn struju modeme lm/atske svijesli u Imolskoj krajini.

Predstavljaia je u to doba vcliku snagu i vr§il;1 jak utjccuj nu ncprosvijcéeni i sirom;1Sni

seijaéki Zivaljfi koji jc Zivio uglavnom u kolonutskom sustavu. Ona jc tuj svoj utjecuj

6 Od lmoézlnzi proilirske orijenlalcije istzlknulo mjeslo z;\uzim;\ju fr1l_/r'm/l` m-Liiiz Vrc/0//`nL' , frzinjevnc provincije Presv

Olkupiteljzl i priivoskivni sveéenik _iovzm Suncleiié. Vrdoljzik je dosnd jcdmi poznuti rodolyulu koyi jc prilwaiczio ilirsku ide` u iz seosko 1 druStvz1 D;\lm;\ci` e, ali

'

c do kr;i‘ ;\ ostzlo nal oziciiaiinn Ame Kuzni;in1C;1, >|;iu\x<1 du 1 slollclnmii znscla- i L 1 1 I P 1 L nom mzviiku Diilmiicije ocllxicivunjeiii jcziénih kulturnili lckovinn ilmzmii isiiéuéi iiiiijervni primal I);1Iu\;ii'iji- .\` 1e_i;o\'o

ilirslvo potvrduje pjesmzi "U kolo se Dxllmaltini, u kolo se svi Iliri" . koizl je obj;i\’|icn;i ii Zori dnlnin/i11.\‘l:o_/' br. l/1847,

ii kujzi pozivzi svc Dzlllnzllince od Kolom do Dubrovnikil, prcko i\'I;1k;irskc, Imolskog. h`in];i, Splilu. Trogim do Dm|$;\. gilienikil, Knina, Ol>i'o\'c;1 i Z;1d1';i du sc pridruie ilirskoin pokrcui _/own: 511111/ctié zlvog svoiili ic proilirskili,

juinoslavenskih poziciju Geslo clolilzio u sukob s;\ svoiim episkopimn. protivnicimu ilirskili iilc|;|_ Kuo piesnik 1 pu|>li~

Cisl, knsnije urednik niiroclnjiiékog glzlsilil "Glzisnikzl dzillnillinskog" . idejno se od svili Srlxi nnj\'iSe pribliiio krugu

grndske nuro<inj;\&ke inteligenciie. Z;\<iri;\o jc svoj srpski nzicionulni osjeéul, zlii gn nije silprolsmijzio hrvalskom nego je traliio Liskladivunje hrvalskih i srpskili inte-i'es;1 u duhu iuinoslmenske sloge. De\'i7_'\ mu ie bilu islzi kno i kod nie- govzi polmitiiiiii don Milioviln Puviinoviéu: Sloga. Toi slozi posvetio je brojne piesme i spjevove. Zalo je poslije o niemu jovun Skerlié moguo naipiszitif "Ovai je pmvosluvni sveSlenik bio od sviju Srbn najbiiii kaloliékim Hrvalima" (_I. Skerlié,

/oz/an SundcL‘ic‘ ,

11 kr(/izi: Oni/ad/rm i ii/erin lerifiiwrlosi (1848.-1871.). izuc'n1'mi/‘ e o rmcionalnom i lei;/iicunorn

rnnizlrllizmil L»ozl5`rlJ1l, Beogmcl 1966., 425-427). 7 Demljnu sliku mlijnnskog Zivljn u Dzxlnmciji donosi L_ i\fI;\schek_ i to nu temelju jezikzi opéenjii Po toj smlistici zi g. 1880. Zivjelo je L1 imolskom koI;ln| po jeziku opéenju svegu 50 'l`

;llij;ln;1, nn 27.445 st;1no\'nik;1_ od éegzl je sumo u

lmoiskom 29. (L. Mzischek. Roper/oriogvogrzwco-s/ri/islico dei /nog/Ji nb/‘la/I im/ Reg/io di Da/mazia, Lim 1888.. 46-S1). 8

Siroii\:\§t\'o i z;\puSlenosl u Kmjini oc|r;17' ,'\\'z\|i su se u svim oblicima iivom. Koliko je hilo siromu§t\'o, ilustrimt ée mini nnjhoijc podaliuk dn if: g. 1860. liroj slzinovnikn imolskog kolzim iznosio 15 % éiliwogii splilskog okrugu. 11 udio

kolam u vrijednosli ngmmili proizvodil. premu procieni za irogodi§ie 1861.-1865. iznosio je svegu 5, 5 %. (C. Vojnovié. Lv condiz/' 0m` cconon11`cbecl<>l Ci/tolo di Spalalo nggli mm/ 1861.-1865. Tub X.)

f47

iskoristila i formirala u Imotskom slavo-dalmatsku gnlpu usko poveznu s talijanskom

stmjom uie Dalmacije, koja se na politiékom planuizrazila kao autonomaéka, koja

Ce onemoguéavati program Narodne stranke, sjedinjenje Dalmacije s banskoni Hrvat-

skorn i usporiti uvodenje hrvatskog jezika u javni Zivot pokrajine.

Kako u skuéenini dru§tvenim prilikama u Dalmaciji nije bilo svjetovne inteligen- cije koja bi mogla posrari nosireljem §irih narodnih slojeva, ulogu pueke inreligenci-

je preuzeli su uglavnom sveéenici koji Ce zaigrati i politiéku ulogu na podruéju Dal-

matinske zagore.9

Zbog kratka predizbornog vremena i neorganiziranosti na saborskim izborima g.

1861. za zastupnika Imotske krajine bio je, na prijevaru, izabran autonomaé Nikola Miro§evic'.l0 Taj poraz prisilio je narodnjake na prestrojavanje i drukéiju politieku bo-

rbu. Nove prilike potisnule su rad na sjedinjenju u drugi plan, a u pn/i plan istaknule rad na ponarodivanju opc'ine.

Probudeni duhovi poéeli su se zbijati u redove idejno se okupljajuéi oko vode narodnog preporoda don Mi/.101/ilu Paz/lz' noz/iécz, éije je ime évrsto vezano uz pre-

porodno razdoblje Imotske l<rajine.l1 Posebno je gajio prijateljske veze s franjevci- ma koji su bili gusto posijani u Imotskoj krajini: s fra Antom Periéem, fra Ivanom Gli- botom, fra Klemom Sariéem, kasnije 5 fra Rajmundom Rudeiom, fra Antom Rakom i

dr. Oni su postali glavni inicijatori i glavni podupiratelji narodnog preporoda u Kra- jini. Da se ne bi javno eksponirali pred osjetljivoni clriavnom i crkveriorii vlaSCu, tihim

radom troéili su snage usmjeravajuci vec’ probudenu narodnu svijest i razgoliéavajuéi

Stetne utjecaje autonomaéa. Svjesni moralno-etiéke nadmoéi seljaékog puka prema “gospodi“

, budili su u seljaka ponos, obavjeééivali ga, ukazujuéi mu na izrabljivaée i

neprijatelje njegove kulture i njegove zemlje, njegova jezika i njegove politike. A sel- jak je, uz svoje i onako prirodeno nepovjerenje prema gradanstvu, to zarana opazio i svrstao se u redove narodnog dobronamjernika, tako da je vec' na drugim saborskim

9 Od svjelovnili s\'eC‘enikr1 to su Zupnici u Makarskom primorju: Mihovil Pavlinovic' i Kaiimir Ljubié, Zupnik u Zupi i

Poljicima kraj Imolskog josip Luetié, lajnik Biskupskog ordinarijata u Splilu Male lvieevié; od franjevaca Provincije Presin Olkupitelja profesori na Franjevaékoj javnoj gimnaziji u Sinju Ante Konstantin Malas, §imun Milinovié (rodom s Lovreézi), Vinko §a|inoviC_ Spiro Tomié ijakov Grupkovié, zatim lranjevaéki profesori na Franjevaékoj bogosloviji u

gibeniku Ivan §imunic' i u Makarskoj Gabro Puralié, te Zupnik u Kozici Pelar Kaéié Peko. (O tome opéirnije N. Stanéié, /Vnciorza/nn inlegraciona ideo/ogzja dalmalins/eib narodnjalea 1860/61. godine, u Rudow' sueuéillkta u Zagrebu Il.,

Zagreb 1978,, 183-279). 10 "Siromaéni narorl ii lmnrkoj bio je oéiro prevaren“

, jer je poslanik Miroéevié “obeéao izbornicima da c'e glzisovali

za siedinjenje, pu doéavii u Zaclar neispuni svoje obec' anje" . (Pismo Boiidara Petranoviéa - Metelu Oiegoviéu, Zadar, 23, IV. 1961. Benedeikta Zelié-Buéan. /of iz o5tau§/ine Miboz/1'/a Pau/inouiéa, u Radol/1' Cer1lrajAZU u Zadm, sv. 21,

Zadar 1974., 163-164). 11 Kao sveéenik sluiio u rodnoj Podgori i Draénicama. jedan od ulemeljitelja i voda Narodne stranke u Dnlmaciji, Cilziva Zivoul dosljedzin zagovornik sjeclinjenja Dalmacije 5 Hrvalskom. Dugo godina imolski narodni zaslupnik (l870.- 1887,). Opéirnije o tome vidi: _[_ GRBAVAC, [zbori iz Imotskoj Ierajim' 1' Miboz/il Pau/inouié u Miboui/ Paulinouié upolili- ci i Iefijiiewzom, Globus, Zagreb 1990., 161.-184,

48

i opéinskim izborima pobijedio narodnjak Ante Rossi.12 Nakon toga vlada se Zestoko

okomila na sveéenstvo u Imotskoj krajini, optuiujuéi ga da stvara zavjeru protiv vlade

isije mrinju protiv Austrije nameéuéi u obiénom puku misao slavenskog karaktera.15

Kako to obiéno u Hn/ata biva, krajem sedamdesetih i poéetkom osamdesetih do-

élo je do razdora u krilu Narodne stranke u Imotskom. K tome su Srbi nakon ulaska austrijske vojske u BiH g. 1878. poéeli sve otvorenije suradivati 5 autonomaSima,11Sto

je dovelo do diferenciranja stavova i pogleda Hrvata i Srba, koji su dosad uglavnom

djelovali u okviru zajedniéke Narodne stranke. Sve je to potaknulo sveéenstvo na

bliiu suradnju i energiénije zastupanje hrvatskih interesa jer su pravoslavci, na éelu 5

protom Spiridonom Margetiéem, postajali sve agresivniji proturajuéi antihrvatski i an-

tikatoliéki tisak.15

Otada su fra Rajmund Rudei, Zupnik i dekan L1 Imotskom, i fra Ante Rako, tada

Zupnik u Proloécu i fra Kleme §21riC, Zupnik na Studencima, postali glavni motori nar-

odnjaékih akcija u Imotskoj krajini. Kako je Rako bio beskompromisan borac, k;1d sc

radilo 0 hwatskim interesima, brzo je upao u oéi i austrijskoj vlasti i :111tonon1;1Sim;1 i

pravoslavcima u Krajini. U naelektriziranoj politiékoj atmosferi, kad je g. 1885. protiv Pavlinoviéeve kandidature ustala jaka opozicija pod nazivom "Narodni odlvor" ,

fm

Ante se energiéno suprotstavljao svemu Stn je ugroiavalo hrvutske interesc. Pogl;1v;1r

Nasso izvjeSc'uje namjesniétvo u Zadru da Zupnici s oltara drie agitatorske propovi-

jedi koje su politiéki obojene, za Sto su fra Ante Rako i fra Kleme biarie, iupnik na

Studencima, pozivani na odgovornost.16

Redali su se napadi i optuibe, posebno protiv fra Kleme §ariCa,17 fm Rzijmunda Rudeiaw i fra Ante Rz1ke,19 da uznemiruju i bune narod protiv Austrije i przivoslzwa-

C2120 Zbog toga im je Nz1mjesni§tvo uskratilo potporu od 60 forinti, radi éega se Rudci

pismeno obratio biskupu da "svojim uplivom odvrati neduine ud;1rce“ koiim ih

“tldzlraju politiéki duSmz1ni“ ,

i to samo zbog toga jer su sc “lavski borili za svoja svctu

naC‘ela“.21 Fra Ante Rako zbog svojih je “agitutorskih“ propovijedi tuien Nuiniesniétvu

12 //Nazfmm/7, bf. 70, 31. vin. 1 hr. 75, 10. lx. 1864.

13 O tome opSirnije vidi: _I GRBAVAC, U/oga .\`L'e¢‘w1sI1.'11 /mo/sL'e krr11'1` nc 11 rlarodnom preporodu 11 Czu.'1171 bailine,

Imolski 1989., 197.-228. 14 Fm Ante Cikojevié H1956.) pi§e kako se sjeéu zanosu za P;1vlino\'ié;1 g. 1883. kad se kundidimo 11 Imotskom za

Dalmntinski sabor; “Silun nurod priljeguo je 11 Imotski i odluéio pobjedom za Pav|ino\'i6<1. Gledao sam kao diiete bar~

jak srpski, gdje stoji uz ;1t1tono1nuSki!" - v. A. Cikojevié, Don /\I1`bow` o Pfw11` noviC(prigodo1n slogodLi’njice rodenja 1831-

1931) 11 Nova 1101/ifa, 1931/I, 19.

15171 Da/anmzm mf/0/fw,1»f. $7, z9.v1. 1979. 11”. S7, 14. x. 1879. 16

nfiztl, PSN, kit. 1/s-2, bf. 1155/p. sv. 595, 1885. 17

H/\z<1,1>si\1, km. 1/5-2, 111.1428/p, sv. 595; Ln Uma, bf. 51.6. V111. 1884. 111

1/on/nm/77, bf. 411, 6. vn. 11135. s»pi1L»11f.\1,1>r.s, 25. 11. iss; 19 imztl, 1>s1\~

, 1111. 1/s-2, bf. 1155/p, iv. S95, 1ss3>.

311 s»;i<1t»r/7.17, hi- _ 22. 51. v. 18115.

“1 Snxnostzlnski a1rl1i\' u lmotskom. (Arhiv n;1 211051 ioé nije sreden).

49

u Zadar. Ono je protiv njega provelo kazneni postupak, zbog éega je Biskupski ordi- narijat 0 tom sluéaju zatraiio podrobnije informacije od dekana Rudeia. Moida Ce nam najbolje objasniti predizbornu atmosferu u Imotskoj krajini upravo Rudeiovo pismo upuéeno biskupskom ordinarijatu, u kojem brani fra Antu zbog njegove “agi-

tatorske politike s oltara“ : "(...) je istina, pak 0. Rako - piée Rude? - posle nego je

opazio strancfarski duh u istom C. k. Poglavaru Nassu, usprkos naredalva kojc jc prim-

io od moguéeg zaétitnika Hn/atskih Prava, Baruna jovanoviéa, da se ne upliéc u iz-

bor, vec' da se drii zakona, posle nego je opazio stranéarski duh u c. k. oruZni§tvu;

posle nego je opazio agitiranje C. k. éinovnika, posle nego je opazio sramotno agiti-

ranje Srba i Autononia; posle nego je éuo neizbrojene laii i klevete, svakovrsna napa-

danja misniétva i narodnili uglednika koje ortakluk sijao po Imotskom i po selih -

digao je svoj glas i pobijao je laii, klevete odbijao, opominjao svoje stado, da se neda zastraéiti, upozoravao ga je na varke, da se nebi privario u izboru zastupnika...

Naglaéavao je da ée on glasovati za kandidata Preéasn. don Mihu Pavlinoviéa, budué da on imade éestite svojnosti... Sto se tiée Hriééana, on je samo rekao: da su se auto- nomi zdruiili s HriSC' anima, te kad bi pridobili stranku Katoliéko Hn/atsku, da bi to bilo étetno po Katoliéku crkvu i naé narod (...) Uobée bilo je Zupnicima od C. k. Po-

glavarstva peljeno da negovore niéta, doéim pu§teni su bili srbo-autonomaéki agitat-

ori, da govore svaSta_._“33

Fra Ante je dva puta morao na Kotarski sud zbog sukoba s opéinskim lijeénikom, zagorjelim talijanaéom, dr. Mazzijem.25 Najbolje je citirati dio dopisa koji je fra Ante

18. svibnja 1883. kao protutuibu poslao C. k. Poglavarstvu: “jutros putujuéi na poziv

c. k. Poglavarstva u Varo§, sretnem se u Proloécu kod mosta sa dr. Antom Mazzom C. k. lieénikom koji je putovao sluibeno na Ariano. Tu dr. Mazzi potle nego sam mu nazvao dobro jutro, zapita me; kako idje Vaéa propaganda fidei? ja mu na to; nikad boljc! On tada meni: jebenti vjeru, neé ti i nejma§ pripovjedati 0 izborima narodnim 5 oltara vet* 0 Bogu. ja mu primietiz ja sam pripovidao u oéi predstojeéih izbora nar- odu s glediSta skroz vjerskoga i 5 glediéta velike zadaée koju mi Katolici u Dalmaciji i Auétriji smijemo promicati u svih javnih éinili u granicam na korist Katoliéanske Crkve i slavne Auétrijske Monarhije i u tu svrhu izrazio sam puku nadu i ielju da c'e

on listom sloino glasovati za kandidata Preé. Kanonika Pavlinoviéa i da ja ne bunim puka protiv nikomu. On nato meni razliuéen: jebenti vjeru, vi popi i fratri vi ne znate niéta drugo nego zajebavati, leiati i buniti i laiima zavaditi puk. Ti isti to éinié i bunié,

davno si imao biti svezan (suden) i sad Ce ti dati za to poglavar kad dodje§ u Imocki. Na te uvrede ja sam mu odgovorio: ja nisam zasluiio vezan biti, ali se bojim da 665 ti dospit na optuieniéku klupu zato éto si prominjivao protizakonito vola, zbog cfega si vec' i tuien, ti bunié puk protiva misnicima i narodnim uglednicim svagdje osobito

33 1-mzd. r>s_\1 kai. 1/S-2. br. 1081/pi 1189/p, sv. S95. 1883. 25 La Du/mzlzia Cairo/icfz, br. 39. 28. V. 1883.; Narodni Iixt, br. 40, 30, V. 1883.

50

prigodom svojih sluibenih putovanja kroz Krajinu, éto nikako ne bi smio Ciniti kao

c. k. éinovnik, a napose u ovoj Krajini koja ti je dala sve Sto ima§. On se na to zaleti silovito proti meni prietnjam...“ Na kraju tuibe fra Ante poimence nabraja svjedoke

samoga dogadaja.24

Dr. Mazzi, ”§to se je grozio i nasréao na Zupnika Raku“ , 10. srpnja 1885. osuden

je na 40 dana zatvora ili 200 fiorina globe, a fra Ante, Sto ie Mazziju rekao "da Ce ga

vidjeti do malo na optuieniékoj klupi, jer je promienio duvanjskoga vola i zaéto je

vec' 0btuZen“ osuden je na 15 dana zatvora ili 75 fiorina globe.35

Fra Anti nisu zagoréavali iivot samo autonomaéi i pravoslavni Srbi nego i

nekolicina njegovih Zupljana u rodnom Proloécu koji su ga u kolovozu g. 1890. tuiili biskupu u Split traieéi njegov premjeétaj. Glavni organizatori tuibe bili su: dr. Ivan

jerkovié, odvjetnik u Imotskom, i njegovi politiéki ortaci: uéitelj Ivan BuliC_ jerkovieev

zet, braéa Ante, uéitelj, i Ivan Bilici, crkovinar, te Mijo ToliC, sin bivSega glavara sela

izet spomenute braée Toliéa. Svi su oni, dakle, bili ili u rodbinskoj ili tazbinskoj ve’/,i.

Fra Ante se zamjerio Iki jerkoviéu jer je, navodno, sprijeéio da niie postao zastup-

nikom 1887. godine, a Lléiteljima Anti Biliéu i Ivanu Bulieu, kojih se "ponaéanje nijc

dalo trpiti“ , zamjerio se jer su njegovim zauzimanjem premje.§teni i'/. I’roloSc;1, ;1 Ivanu

Biliéu i Miji Toliéu Zamjerio se jer “ti svakoj stvari ne navraea vodu nu njihovu mlin- icu“

. Njihova mrinja protiv fra Ante bila je tolika da su se drznuli "potkrijcpiti" 25

toékc tuibc na osam stranica sa 64 “kriicm podbiljc?,cna" potpisa, ali bc'/. njiliovu

znanja.26

Fra Antu je tuiba zaboljela jako jer tuiitelji nisu birali sredstva_ be‘/.du§no mu podmeéutii najprljavije stvari.

Kad su za to doznali “podkriZani“ Zupliani, odmah su, 17. listopada, reagirali: "Mi

podbiljeieni oéitujemo pred svjedocim podpisanim da tuiba, koia je po nami pod-

pisana i kriiem podbiljeiena upravljena na Biskupsko N;1rcclniSt\fo u Spljet proti

naéemu Zupniku otcu Anti Raki svrhom kolovoza 1890. nije po naéem znanju uéinie-

na niti od nas poclpisana, kao ni kriiem podbiljiena vet* svjedoci koji su na na.§im

kriiima podpisani laino i bez naéega znanja i hotinja samovolino su kriie poéinili.

Sada ovdje naéim kriiim pred po§tenim svjedocim tvdimo njibova laina podme- c' anja...“27

Medutim, Biskupski ordinarijat iz Splita, oprezan kao i uvijek, tuibu je proslije-

dio fra Andelu Cvitanoviéu, dekanu u Imotskom, traieéi neka Zurno provjeri njezinu utemcljcnost. On 26. listopada 1890. odgovara: "Nakon savjcsna istraiivanja, pi5uc'i

se je potpuno osvjedoéio da reeena tuiba nije niéta drugo nego izljev najprostije

24 Hfizd, r>si\'

, kit. 1/s-2, hr. 1129/p. sv. S95. iss; ZS

H/\Zt|, PSN, kzlt. I/5-2, br.l892, .\`\' . 595, 1885.; Nflmc/Ili/L\`/, br, 56. 25.\'II.IS8f>.

26 NAS, S-M P02. 511/II, uklopljeno pod brojem 2960. 27

ls/0,

‘51

mrinje nekolicine opakih duémana zavedenih osobnim prkosom. (-0 Uinetnuti

apokrifno kriievi na ime mnogih seljana koji nisu nigda ni izdaleka pomislili na

kakvu tuibu protiva svomu Zupniku, a ako se je koji podpisao ili podkriiao, to su

bili privareni kao da se radi 0 utoku radi gradnje nove crkve, a ne 0 tuibi na Zupni-

ka.... Zupnik Rako je priznat od okolnih Zupnika kao najrevniji u pastirskoj sluibi, a

tom su najbolji svjedoci pohvale kojf: je dobio od blagopoéinuvéeg prisvitlog biksu-

pa Kalogjere i od prisvitlog Pavloviéa prigodoin podieljenja sv. Krizme u Proloécu

1888328

Biskup je 22. stud. 1890. tuibu protiv fra Ante proslijedio i provincijalu fra Ivanu

Markoviéu traieéi da odgovori “da li je u skoraénjem svom posjetu Vizitator Redov-

niéke Redodriave doznao za iste tuibe i koliko ih je temeljitiin pronaSao“.29

Generalni definitor i vizitator Provincije fra Augustin Zubac uistinu je nakon

svega tjedan dana, 50. studenoga, odgovrio na biskupov dopis: ”Pro6itav velecienjni

dopis preéastnog biksupskog Ordinarijata u Splitu od Z2. stud. br. 2960. te tuibu

Zupljana Proloike Zupe od kolovoza i onu poéetkom studenoga t. g. proti mjesto-

Zupniku o. fra Anti Raki svomu Zupniku, Cast mi je obaviestiti Vas uz povratak svih

spisa, da sam prigodom vizite uéinjene u samostanu Imotskomu podpuno se uvjerio, da je tuiba neosnovana i neopravdana: dapaée, da je obtuieni otac najrevnij od svih Zupnika u sluibi duhovnoj.

Ali poSlo su strasti cielu Zupu i Zupljanc proti Zupniku obuzclc, ne bi koristno

bilo a ni spasonosno, da isti i nadalje ostane kao Zupnik u Proloicu. Ovom prigodom opazit mi je, da bi bilo Zaliti da se naéi Zupnici ne upliéu prevec' u izborne stvari, oso~

bito kad su ovake naravi kao u Imotskoj krajini.“50

Dakle, opet je u pozadini svega bio fra Antin politiéki angaiman, o éemu svje~ doéi i njegov dopis, upuéen Ordinarijatu, u kojemu 14. studenoga 1890. pobija toéku po toéku iz optuinice: “Istina je kao gradanin ovlaéten zakonom u granicam istoga, kada me je godi duinost zvala da ustanem na obranu moga naroda i koristi mojih

Zupljana, ustavao sam sa svojom braéom iupnicim i rodoljubim ovoga kotara vodio sam puk na izbore, da ponizimo ugrijane glave koji jim se hotilo zastupstva i éastiju.

Ovdi lf-:Zi zec momu kolegi dr. jerkoviéu napuhatelju ove tuibe kako i dnugih u ovoj

optuibi, jer sam doprinio glasovim mojih Zupljana g. 1887. njegovu poraienju i poni-

Zenju, te od toga vrimena ne prestaje po svojim prista§am puk proti meni buniti ni stareéinam tuibe slati. Takoder u poslu seoskih éasti pitan naravno od nadleinih vla- sti odazivao sam se i nastoiao da se metnu éestnici vriedni, dobri i poéteni u selu koji

Ce biti izgledni i driati koliko toliko reda i lipo biti u ljubavi sa iupnikom; ovdi zub

ZS Is/o. hr. 2775. Za vrijeme biskupova pohoda Proloécu 28. srpnja 1888. u izvje§taju je zapisano:"Svaku polivalu

zasluiuje m. Zupnik Rako za poinvovni rad." (NAS, S-M Poz. 55. D. 12),

29 _\`AS. S- .\l P02. 511/II. ukloplieno pod brojem 2960. 50

Isfo.

52

boli moga tuiitelja Miju Toliéa josipova, jer vieée obéinsko nije ostavilo glavarom niti mu otca niti li njega pa sada pomanjkala éast glavarska, 2 po tomu pomarijkali darovi mita, besplatne nadnice i dmge lipe koristi koje mu je glavarslvo doprinosilo, te nije éudo éto je glavni obletaé dr. jerkoviéa i zeta mu Biliéa pa da kuju bezduérie obtu- Zbe...”51

Zbog svih tih optuibi, medu kojima je bilo i vrlo neukusnih i banalnih, duboko povrijeden kao éovjek, fra Ante je napustio rodni Proloiac i nastavio marljivo raditi

kao iupnik u Runoviéima.

Iako se beéka vlada koristila svojim stalnim saveznikom: vremenom, tj. odugov-

laéenjem, proces afirmacije hi*/atskog imena u svim porama druétva nije se dao Zau- staviti. U tom su se na lokalnoj razini posebno istaknuli sveéenici, koji su najzasluiniji za afirmaciju tog imena, pa prema tome i za pobjedu hivatskoga narodnog preporo- da, koji je bio i ostao kljuéna faza u konstituiranju modeme hrvatske nacije.

Oslanjajuéi se na najéire narodne slojeve, sveéeriici su svojim preporoditeljskim radom doveli na politiéko popriéte nove snage politiékog vitaliteta, koje su sc veC krajem 80-ih i poéetkom 90-ih godina 19. st. po svojim rzldikzilnim st;1vovim;1 pribliiili pravaéima, a poslije Ce postati i njihovi gorljivi pristaSe. Radikalizacija i individu;1|-

izacija hivatske politike rezultirala je u Imotskoj krajini izborom pmv;1§ki orijenitim- noga domaéeg sina sveéenika, profesora, knjiievnika i politiCara,_Iospi;1 Vergiliju Pc-

riéa 1889. godinc zu zasiupnika u Damatinski sabor i Carevinsko vijece, i birut Cc ga

sve do propasti Austrije 1918. godine.

Raspadom Narodne strzmke i izlaskom iz nic-:Zinn I-irvatskoga narodnog kiubu g, 1892. Sestorice narodnih zastupnika, medu kojimu bijuliu Bizmkini i n;1§ Perié. koji

0snova§e posebzm Hrvatski klub koii Ce g. 1893. uéi u kofiliciju s przivuéinizi kojc su okupljali don Ivo Prodan i dr. Ante Trumbié, przivaéke ideje su sc poécle Svc viée §iriti po Dalmaciji, 21 bvzltale su korijen i u Imotskoj krzijini. U7. svec' enst\-'o Iniotske

krajinc, njoj prilazc i gotovo svi mladi ljudi koji nisu bili zadovoljni opurtuni>liCkim

drianjem Nzlrodne strarike, zzigovaizljuéi odiuéniju i radikalniju bivatsku politiku.

Kzikvi su i koliki simpatizeri Stziiieviéeve misli bili imotski svecfenici svjedoéi slje-

decfi dogzidaj koji se dogodio u fr;mjev;1ékoj crkvi u Imotskom, upravo na samom poéetku fra Amina obnaéanjzl sluibe Zupnika i dekana.

14. oiujka 1896. splitski biskup pi§e provincijalu Krelji da su se 5. tekucfega u

Imotskomu skupili Zupnici da prisustvuju sprovodu nacfelnika Columbania. Uveéer ie fra Ante kao clekun brzojavio biskupu da su Zupnici naumili ostati i drugi dan da pris- ustvuju zaduénicama za pokojnoga Antu Staréeviéa. “Dekariu bi odgovoreno da drie 6 pada duplex mc;/' us u koji se ne mogu driati zaduériice, a da Zupnici za ovu svrhu ne mogu, navlastito kroz ovo korizmeno vrieme biti odsutni od svojih Zupa. Usprkos £8 51

li/0, hr. 2926.`

`55

lnrzojavki, éitzi se u novinam, da l>z1§ dne 6. tekuéega biée odrizme zaduénice, i ondje,

umjesto da sluii misu jedzm redovnik, kako je dolikovalo, pjevao je kao u Spljetu (na

Dobromu, m. 0,) Zupnik glagoljaS; i osim toga u dan u koji je to zaluranjivao obred-

ni red.” Dalje se biskup tuii kako je to “mjesto ispkojzi pokojnog“ bio pruvi politiéki

Cin, i to u crkvi. Kako se midi o szimosanskim Crkvamzi (u Imotskom i u Splitu na Do-

brom), ;1poslro1ii`;1jLiCi iiiiotskog dekana, biskup moli p1‘ovi1icij;il;1 neka poduzme mje-

re kako se sliéne sablazni ne bi viée dogodileiz

IZ Ordinzlrijatzi je 10. trzivnja 1896. upuéen provincijalu Krelji joé jedan dopis koji

se odnosi na isti sluéajr “Cita se u Cwlsopisu "Dalmati“ bi" . 28 dopis iz Imotskogzi, u

kojemu medu ostalim stvzirimzi se kaie du prigodom zaduénica zu pokojnog'.1 dr. Aritu Staréeviéu u crkvi nu mrlvaékom odru vijala se trobojnica i izloienfi je bila slika poko-

jnika u veliéini jednog metra. Driim, da je stvar neistinita, jer ne mogu promisliti da oni icdovnici su se dotle ponizili da su pristali neka se crkva pfctvori u mjesto poli-

tiékih stranaC‘kili iskzizzi." Biskup oéekuje da mu provincijal odgovori na dopis od 14. oiujku i da provjeri jc li to istirm i, ako bi bila istina, §to kani poduzeti, pogotovu jer

je fr;1nje\';1Cka ujcdno i Zupnzi ci'kv;i.55

Fra Pavuo Murinié, gvurdijan u Imoskomu, 27. travnjzi mudro odgovara provinci-

jalu Krclji: “Bio sam te'/lko bolestun i logom leia kuko Vam je jur poznato kad su imo- tski .§tov;itclji pok. A. St;ii'C‘cviC;1 istomu Li nziéoj crkvi odar podizali. Tom prigodom pituii su da mctnu /i trobojriice na 4 ugla istoga odra, éemu sam se opro, pak stoga jili nisu nil i’/.\'isili, i to jc puku lui Dzilm;1te. 610 se pak tiée izloienja slike pokojnika,

za tu nit mis jc tko pitzi, nit bi to bili dozvolili, vec' su je potajno vrgli, i to u doba i

su strunc kuko to braéu rcdovnici neée opaziti (kako sam to kasnije izazna) riiti su

opazili veC prigodom odriéenju pri odru.” Gvardijan dalje piée kako je bilo neraz-

liorito sliku uklanjati jer bi povrijedili osjeéaje mnogobrojnoga puka, 21 krivce je oétro

ukorio.5'

Aktivno sudjelovanje u javnom Zivotu stajalo je franjevce velikih materijalnih, a

io.€ vi§e osolmili 7,rtav;1. Stalno su bili na riiSariu politiékih supamika, tuiikalo ih od

Spiiiu do Bcizi i Rima. I Provincija je kao zajednica bila pod stalnim poveéalom, kako crkvenili tnko i civilnih vlasti. Zbog politiékog angaimana braée, zbog rieprestanih biraékili guivi, Provincija je doiivljavala nutamje potrese, Sto je negativrio djelovalo

i na duhovni Zivot zajednice i pojedinaca. Zbog svega toga proviricijal Krelja piée 13. travnja 1896. imotskom gvardijanu; ”Kako doznajem iz vaéega lista, tamo su na pragu obéiriski izbori. i 5 njima eto borba i komeéanja u toj Krajini, a riaéim Zupriicim

prigode zzistraéenosti i poriaéanja nedostojna redovniékom biéu i duhovriom zvanju.

Stogzi podsiéam tamoériju bfaéu na riaredbu koju je Prov. za ovake prigode ustanovi-

51i>As. s 93»/1896- i»f.i14_ fisifiiis.

55i>.is_ 5 95/1896- iw. 152. i252. 5* PAS. 5 951896. M167. £275.

54

la i izdala. (...) O§tro i pod zapelu pedipsa zabranjuje se braéu uéestvovanje 1) sla-

vljim i sveéanostima svitovnjaékim; 2) javnim izbornim sastancim ili skupétinam, 5)

izbornim odborima bilo koje politiéke stranke... ”55

Drieéi se one Pavlinoviéevez ”Mjeéati vjeru s politikom to je greéno, ali razdva-

jati ih to je bezumno"56 , franjevci su i dalje tiho radili osiguravajuéi u Imotskom pob-

jedu “mladim pravaékim si1ama“.37

Nastojanja tzv. “1/ertz'/ealaca “ da se prihvati feforma vitae communis, koja je iéla

za tim da ograniéi kontemplativni Zivot franjevaca unutar samostana, nije medu fran- jevcima Provincije Presv. Otkupitelja na§1o veéega odjeka. Oni su ostali i “vertikalci"

i “horiz0ntalci“ troéf-:Ci snage u puékom prosvjecfivanju L1 okviru katoliéke i pravaéko

nacionaine kncepcije. Tome je svakako, na lokalnoj razini, svojim prega1aSwom uve- like doprinio i fra Ante Rako koji se poéetkom ovoga stoljeéa, umoran od rada na njivi Gospodnjoj i neprestanih borbi s politiékim protivnicima, povukao u mimoéu imotskog samostana.

3. ZUPNIK URUNOI/16' !/VIA

Fra Ante je imenovzm Zupnikom u Runoviéimu u sijeC‘nju 1891. n;1slijcciiv§i Im

Marinka Vukuéiéu. Uselio je u novosagradenu Zupnu kuc' u, jednu “med n;1ilipSim i

najutvrdenijim u cielom kotaru Imotskom“ .-*ii lmao je za slugu Simunu Vuku.§iCu_5°

55 r>/is, s 93/1896., hr. 135, fm.

56 M. Pavlinovié, O lgjcri 1' po/I/ici, Zadzxr 1885., I2.

37 Veé nu opéinskim izborimn u Imotskom g. 1896. "od 36 izubmnili \'ieCn|k;| jednn jcdmi pripndn ;1u1onom;1§ko| hrmnf

Ci, 21 jedzm iedini je prist;|§a srhske stranke, doéim su osmlzl 34 vieéniku sve sgoijni, osviedoéeni 1Irv;\1i, mcdju koiim

se Opel jedzln jedini priznuje n;n'o<lnj;lkon1, zz ostzlli su, 35 ili nal lvroju, lislom prisl;|§e Iirvzltske slmnke prawn" . I/\"amf/in

list, 11. 3. 1896. br. 21). U Arhivu frarijevzlékog salmoslilml u Sinju s;1C‘L1\';1o sc zupisnik skupn s\'céemk;i Iniolsicc kr;|»

jine (23. lislopaldzl 1901.) 0 izboru zzlstupnikn zu D;1lm:\linski snbor. Neki. nnime, iz 'flisle stmnke pralvai" nisu |1t|c~||

glasovnli za V. Periéa jer joj jo§ nijc prip;1dz1o, clok su dmgi, ugluvnom fmtri, ipnk bili z;\ njcgu "jer do sndn mle niku-

dal zslniekzlo, izlo'/fio, niti osminolio pmv;l§ko nziéelo i pr;\\':\§ku stmnku" . (Arhiv 1r'.\nje\';lCko_q sxlmoslunu u Smiu. Fnsc.

22, 12). 1\';u'oc|ni list je uo(‘i izlvom zu pokmjinski dulmillinski sabor g. 1902. lvrdio dn ie ogromnn \'eCin;1 nnrodn u

Dallmaciji S dohrim dijelom njegove inleligencije glzisovzila zu pm\';\§€, da su upmvo vzlroéka mieslzl, medu prvimn

spominje Imotski, jezgre i nosioci pm\'z\§ke ideologije, odnosno lirvnlske nncionnlne svijeli. ( br. 46 od 16. 6.). .\` ;1

opéinskim izhorimu koji su se odriali 16., I7., 21. i 22. VIII. 1911. pr;i\'§i su, uz koje su bili sveéenici i narod, Immer-

ice pobijedili kouliciju sasluvljenu od Hrvalske narodne slmnke, Srpske slmnke, Demokmtske slmnke i Tz\li]un;\§ke

stmnke. Koliko se nlsplzxnisulzx In borbn i u lisku vidi se po napadima deniokmta u “S1obodi" , Na njih je odgovorila

Kolnrskal upr;1v;\ Slrzmke prawn kniiiicom od 54 stmnice pod nzlslovom "Kak\';1 ie i 2:1510 biln borbu u opéinskim izbori-

mzl u ImotsI<om“ , Zadur 1911.

38 NAS. SM Poz. 356.E.4.f.31. 1\'ovz\ iupnu kuézl u Runoviéimn sugmdenzl ie 1880. godine. Uza sm njezinu ljepotu i

utvrdenosl, mornlzi se ubrzo viSe puln popmvljnti ili preuredivali. Sa predmdnjumn zu njezin popm\';1k otpoéeio se veé

g. 1894., daxkle, za iupnikovunixi fm Ante Rake. 1’opr.w;1k kuée, gmdnja iulmje i koniuénice Lwréeni su 1901. godine.

(Slanko Piplovié, Rado1»'|' nai11p1\‘lcirr1 /mdanzzz |` crkL'r1ma u Inzorskq/lem/‘irli rlflprgjclaiz iz 19. 11 20, sl, u €11L'01i b¢L\‘n` ne,

Imolski 1989., $66-$67.).

59Nf\s.s-i\1 P01., _s_s<»_ E. 6.

55

I Zupna crkva Gospe od Karmela bila je nedavno sagradena. Od Crkava jo§ je zatekao onu filijalnu Svih svetih u Zmijavcima i u Podosoju crkvicu posveeenu sv.

Nikoli. Kraj Zupne kuée bila ie kapelica sv. Ante i uz nju, “jedno zvono na dubu malo

podaleko i to kr§teno“.40

Kako saznajemo iz zapisa u prigodi pohoda biskupa Nakiéa 14. i 15. lipnja 1894.

Zupa je bila vrlo Ziva. Imala je oko 540 obitelji. Za vrijeme toga dvodnevnog biskupo-

va pohoda priéestilo se preko 500 vjemika i krizmalo 560 djece. Zupnik je pouéavao

vjeronauk svake svetkovine prije mise, a od Boiiéa do korizme pouéavao je djeeu.

Djeca “dosta dobro znaju nauk krstjanski, ali imade i zanemarenih roditelja koji ih ne

Salju, pa zato i ne znadu, imade dice od 12 godiria koja se jo§ nisu nigda ispovidi-

1a___~41

Crkva ima rieéto zemalja, ali nema clovoljno prihoda, stoga narod prigodom pro-

daje duhana daruje Stogod za potribe crkve.42

Fra Ante je bio vrlo radin. Ostavio je trag kako na duhovnom tako i na materi-

jalnom podruéju. U Runovieima je sagradio novu kapelu kraj iupne kuc'e45 i crkvenu

kueu (konobu), koja je bila u blizini Crkve Gospe od Karmela, “prenio“ uz iupnu

kueu, sagradio crkvu Svih svetih u Zmijavcima, radio je i kao prosvjetitelj.44

3.1. Gradilelj crlez/e Sz/1'/9 sz/elf/9 u Zmi'/' az/cima

U Zupi su bile dvije crkve: iupna, posveeena Gospi od Karmela, sagradena 1869. godine, i filijalria crkvica Svih svetih u Zmijavcima, na granici Zupe Runoviéa i

Podbablja, sagradena 1821. godine. Zupnik je u njoj sluiio sv. misu svake treée

svetkovine, osim Gospinih, treéu sv. misu na Boiie, na Novu godinu, na dmgi ‘dan

Uskrsa i Duhova, na Sv. Marka, Sv. jeronima i na Sve svete.45

“Stara crkvica Svi sveti nije viée odgovarala ni vremenu ni narodu. Runoviéka

nova crkva svojom lipotom i velicfinom kopala je oéi Zmijavéanima. Cesto su se dogo-

40 59. .\'As. s-ii P61. 556. D. 12.

41 .\'As.s-.\1 P02. 556. E. 4. r5i. j? NAS. s-M P61. 556. E. 9. H56.

45 Umjeslo priyaénje male i neugledne kapele fra Ante ie g. 1894. dao sazidali novu “lipu i majslorski uredenu“ od

liiepa klesann kamena. posvecenu Gospi od Zdravlja. Sluii Zupniku i vjernicima za svagdanju sluibu Boiju. (NAS, S-

M Poz. 556, E. 9. f. 86.).

44 Fra Vjeko Vréic' piSe kako je poglavarstvo iz Imotskog upulilo g. 1892. dopis iupniku fra Anti Raki neka uznasloji

da se uspostavi ékola u Runoviéima. Nareduje mu da zamoli Miju Le§inu neka sagradi zgradu za ékolu, a Poglavarslvo ée mu dali predujnm za lroéak. Medutim, to nije uspjelo. Poglavarstvo zatim moli fra Antu nelca otvori privatnu §l<olu.

(Zu,/Je Imofske krajine, I. dio, Imotski 1978., 162.).

Za ilustraciju njegove brige za sveéeniéki i redovniéki podmladak moiemo navesli konkretan primjer koji ie fra Marku

Babiéu ispriéao Andrija Leéina zvani Svabo, dugogodiinji pjevaé i éi[a6 u runoviékoj crkvi Gospe od Karmela: “Fra

Ante Rako mi je predloiio da idem u fratre a da c' e on podmirivaci tmikove ékolovanja, ja sam bio zagrijan, ali buduéi

da je otac vec' umro, fra Ante ie traiio da braéa potpiiu izjavu da c' e nadokaditi Skolarinu ako ne poslanem fralar, Ako

ggsmnem fmar. nikome niéia. Buduci da se braéa nisu Sloiila, priiedlog ie propao.”

*> .\'A5. 5-M P61. 514. br. 601.

56-

varali, ali u crkvu ne krenu§e, dok Zupnik, p. o. pra Ante Rako, ne priuze stvar u svo~

je nlke. (...) O Rako Zupnik, Marijan Sumelj glavar, i sve redom l<uc' ne stareéine iz

Zmijavaca dogovore se ovako:

1. Najpwo, da nam ne smeta, sméiéemo staru crkvu i njezin materijal upotrebiti

u novu.

2. Nova Crkva u Zmijavcima ne smi biti manja od runoviéke, a kres kamena mora biti viniji od runoviékoga.

5. Svaka c' e kuéa u Zmijavcima dati dvojstruko nadnica i dvojstruko novca, dakle

duplo viée od Runoviéana. Novac c'e kupiti iupnik i glavar 0 vagi, a dotle neka selj-

ani sami fade i grade."46

Fra Ante, oslonivéi se na obeéanje Zmijavéana, dade se na posao. Napisa molbu i posla je Biskupskom ordinarijatu u Split: “Ova crkvica Sv. Svetih, tako je tisna i mala-

kna da jedva u istu moie stati 150 kipa, ne moie zadovoljiti bogoljubstvu puka, jer osim puka Runoviékoga sakuplja se u istu i puka od Zupe Poclbablja od kakovih 80 do 100 kuéa iz blizine 15 Casa, takoder puk od Podosoja iupe Slivna, tako da zbog tisnoée iste, nigda se ne moie obaviti sluiba Boija bez smutnje, jer jedno drugo tura, tiska i porada Zamor, s pogibi da se tri kora, obiéajni kor i dva sa strane, ne polome i da se kn/arina ne dogodi Zbog tisnoée osbito zimskih blagdana kadno bi se svak Zelijo uvucii unutra da ga led i zlo vrime nebije na dvoru.“‘17

Fra Ante 18. sijeénja 1893. §alje molbu Biskupskoni ordinarijatu u Split u kojoj piée da je odavna ielja vjernika Runoviéa i Podbablja, pa i Slivna, da dobrovoljnim

prinosima i vlastitim radom sagrade na istome mjestu crkvu Svih svetih, veéu i pros-

traniju, Zupljani su vec' preko Zupnika opéinskoni upraviteljstvu u lmotskom dostavili nacrt crkve, izraden od c. k. mjernika dr. Nagya 105 12. prosinca 1891., i troékovnik.

Gradnja crkve bi prema proraéunu stajala 6000 forinti. Gradevinski odbor bi jaméio pokriée tih troékova ako bi Ordinarijat odobrio da se proda ostavétina pok. Mare udov. MiSevic' ostavljena crkvi Svili svetili. Od 0stavStin€, piée fra Ante, crkva ima ma-

lu korist jer je zemlja raskomadana na male dijelove, a mogla bi se lijepo unovéiti Ako bi se zemlja prodala i glavnica uloiila u gradnju, crkva bi mogla biti gotova za dvije godine.

Moida Ce se, pripominje fra Ante u molbi, u selu nacfi nekoliko nezaclovoljnika koji Ce se usprotiviti gradnji crkve. Ti, koji ne idu u crkvu, svojom mrinjom i galam-

Om samo straée dobronamjerne vjernike, to su éinili i dosad i tako odgadali potreb-

nu gradnju. Njihovu nepravednu galamu i tuibc nc bi sc smjclo uvaiiti, pogotovu jer se od njili nikakva pomoc' neée traiitiflg

46 Fm Silvestar Kutleirr, Zi:/ol iobifrqji it lmocleq/' hmjini, Imotski 1993., 56. 47

NAS, s~rvr P02. 314. bf. 601. 48

Molbu su polpisnli; fm Ante Rarko, iupnik, Ivan Gudelj, crkovin;rr;rr, Mijo To<loriC_ glavar sela, Mijo LeSin;r_ pris-

lnv selzr, Mijo Puljiz, lr:\r;unb;\§;r selu, ,lozo Puljiz, glavar Podosoja, Martian Buljnn, pristav Podosoja, Ivan Zclero,

|rz\|'.1rula;1§;r Poclosojzr, Petnr Mrkonjiif, (‘;\u§ seln i Pnvn Todorié. ls/o.

'

57

Fra Ante 1'/' . oiujka 1893. pozumje Ordinarijat u Splitu da pozitivno odgovori na

upueenu molbu kako bi se erkvena dozvola s naertom i troSkovnikom mogli dostavi-

ti eivilnim vlastima u In1otskom.49

Biskupski vikarijat 9. travnja 1893. odgovara fra Anti kako nema nikakve zapreke da se sagradi nova filijalna Crkva L1 Zmijaveima, pogotovu kada se jaméi za svotu

potrebnu za gradniu koja bi se priskrbila dobrovoljnim prinosima i radom vjernika

runovieke zupe. Kada civilne vlasti odobre naert i tro§kovnil<, treba ga poslati Ordi-

narijatu 11 Split na uvid i odobrenje. Sto se tiee prodaje ostavStine pok. Mare, Ordina-

rijat neee izraziti svoje miéljenje prije nego dobije potrebnu doku111entaeijL1.5°

I ne eekajuéi biskupov odgovor, fra Ante Vee' 8. travnja 1895. trazi dozvolu za

blagoslov kamena temeljea za crkvu Svih svetih. Ordinarijat ga 13. travnja podsjeea da prije mora izvréiti ono éto se od njega trazilo dopisom od 9. travnja t. g.51

Nakon dobivenih dozvola od erkvenih i eivilnih vlasti, pod uvjetom da od njih ne trazi pomoe, poéela je gradnja erkve. Fra Ante je radove pogodio s Markom Rakom pok. joze iz Imotskog. Crkovinarstvo je posudilo 2300 for. od Mije Todoriéa. Obvezalo se da Ce uz 6 % kamata novae vratiti do 31. prosinea 1896. Crkva je vec' bila pod krovom 14. kolovoza 1895. Medutim, gradnja je stajala viée od planiranog. Dorada se vee potroSiio 7434 for. a od zupliana je skupljeno svega 5134 for. Dakle, ostala je nepokrivena svota koju je trebalo vratiti Miji Todoric'u52 Fra Ante se naéao

L1 nevolji. Zatrazio je p<1111<>C od drazve kaku bi harem inogao vralili dug, a na Crkvi je bilo jo§ puno posla. Medutim, pomoe mu je odbijena. Iz Vjerozakonske javne zak- lade iz Zadra dostavljena je 12. travnja 1895. Biskupskom ordinarijatu u Split sljedeéa odluka: “Usljed ministerijalne odluke dneva 28. ozujka br. 6839. éasti se piéuée

dostaviti prepoétovanom biskupskom Naredniétvu na svoje eijenjeno mnijenje, prik-

lopljena molba zupnika u Runovieu, otea Ante Raka, eda bude dozvoljena pripomoc'

od for. 1.500 za izvréenje gradnje zavjetne filijalne crkviee Sv. svetih u Runovieu; primjedbom da ovo Namjesniétvo odlukom dneva 23. kolovoza 1893. br. 20032

dozvoiilo je naznaéenu gradnju pod izriéitim uvjetom da se ista ima izvesti sa mjest- nim sredswima i da se za istu ne bude zaiskala nikakva pripomoe' ni iz vjerozakonske ni iz ine javne zaklade55

Fra Ante se naéao u nevolji. Sazvao je “seoski zbor“ na kojemu se raspravljalo kako vratiti dug. Zakljueeno je da se u tu svrhu proda jedan dio seoske muée, koje je pareelaeiju potvrdilo opeinsko upraviteljstvo u Imotskom. Medutim, neoeekivano, muéu su, kako je zapisao fra Ante, prigrabili i uzorali sljedeéi iupljani: jozo Karoglan

*P NAS. 5- .vi 1101. 514. hr. s67._ :’O ljklopljeno pod istim l>rojem. _ 21 .\'Ass- .\11>oz. 514. bf. 1086.

YZ Fra Vjeko Vréié. Zupe lmolslee krajirze, I. <lio, Imotski 1978., 154.

”5 .\'As.s- .\111°oz. 514. hi. 1175.

58

sa sinovima, Marijan Buljan, Ivan Babié, Ante ijozo Babié, Stipan ijozo CvitanuSic' ,

glavar sela Marijari 8umelj sa sinovima, Mijo ijozo Ivkoéié, jure Gudelj i joé neki

Gudelji.54 Kako je fra Ante bio dosta Zestoke riaravi, dade ih na sud. Ni to nije

pomoglo. Evo éto, izmedu ostalog, o tome piée fra Silvestar Kutleéa u svojoj knjizi

“Zivot i obioaji u Imotskoj krajini” ;

“Svc pade Zupniku na leda. Zupnik se made u

nevolji. Staru sruéijo, novu nijc namistjo. Naredi, da se kupe milodari po ciloj Zupi za

novu crkvu u Zmijavcima. Prodade nikoliko komada crkovne zemlje i tako posuéi

crkvu. Niéto je i opéina pomogla. Pokojni je pra Ante pripovida: bilo je puno noéiju,

ne samo da nisam spava, nego sam od muke plaka u svojoj postelji! Bilo, kako bilo, crkva je nova sagradena, posuéena i jedan oltar namiééen. Zvonik ie bijo na crkvi

sliéan runovicikom, samo Sto je zmijavaéki u poéelu slabo utvrden i nazad dvi godine

mora se baciti i novi poclignuti. Isto za tri zvona.“55

Nakon Sto je pokrio dugove, uz pomoé opéine i prijatelja, fra Ante je na Boiié

g. 1895. u joé nedovréenoj crkvi prvi put sluiio sv. misu zbog Cega ie 10. sijeénja

1896. reagirao Biskupski vikarijat iz Makarske: “Poéto nova crkva Svih Svetih L1

Zmijavcima Zupe Runovicfa nije joé unutra uredena pristojno da se po crkvenim

propisima moie sluiiti sveta misa, poéto ista nije bila joé niti sveéuno lvlagoslovljenu, piéuéi zabrzinjuje da se u istoj sluii miszl ma hudi u koji hl;1g<l;1n."9<’

Ubrzo jc fra Ante premjeéten u Imotski u sluilvi '/' .upnik;1 i dekzina. N21 njcgovo

mjcsto ponovno so vraéa fm Marinko Vu1\'u§iC. Trclmo jc nastuvili rudovc nu clovi'§c-

nju Llmlmrnjosti crkve. Dr7.z1vnu pomoé, koju fm Ante nijc <loCck;1o, dohio jc on. 21.

studenoga 1898. N;1mjesni§tvo iz Zadrzl javlja c. k. Kot;irskom pogl;1v;1rstvu u M;1k;1i'-

sku: “Visoko c. k. Ministz1i'st\/o 7,21 Bogo§tovlje i Nzlstavu .itovanom odlukom 14. Nove-

mbra 1898. br. 24174. olmaélo jc da izvoli iznimno zu tro§kovc grzidnjc filijalnc crkvc

u Runoviéu iznos od 1200 for. iz vjcrozakonske zakludc. Po daljnjoj naredhi gorih-

valjenog Ministarstva ovzlj prinos luiti Ce izplaéen god. 1900. i to u tri jednaka obroka

od 400 for. od kojili Ce se pivi dozn:1(‘iti po<"ctkom nnvedene godinc, :1 drugi i treéi

ii razmjeru nuprctka gradnje. Ovo se priobdujc tome c. k. Pogiavarslvil odnosno na

izvje§ée 17. maja 1898. hr. 6675 nu znzmje, opuzkom, da shodno bi istodobno ohz-

nanjen Zupnik Runoviéa putem c. k. koter. Pogl;1v;1rslv;1 u Imotskom na rije§enje

dotiéne molbe od 14. maria 1895"”

Kzlko Citamo u biskupovu izvjcétuju u prigodi pastirskog pohoda g. 1900. crkva

Svih svctih jc “poki‘iven;1, prosti‘;1n;1, ali unutrzi nije joé sasvim uredena“58 Dovr§it Ce je fra jziko Milinovié koji je nusliiedio fra Marinka Vuku§ic' zi 1905. godine. On je

E4 Fm V. Vréié, Nun. dj., 154. 75 Fm Sil\'esIur Kutleézl, Zim/ i obiéq/`i u [mo/1L>o_/Lv'n_/`ir1i, Imolski 1995._ 56.

f6 NAS. s-i\iiP0z,5i-1.11; 5%-iz.

’7 NAS, sm P01. 511. br. 5944 58

i\=/is. s-M Pm.. 556. is. 9_1. so.

59

Odmah ptve godine boravka u iupi nabavio za crkvu krasan barokni oltar tirolske izrade.59

4. BL/125/\/A SMRT

Fra Ante je nakon Zupniéke i dekanatske siuibe i dalje ostao u Imotskom, ali nije

mirovao. Uredno je vodio vrlo bogatu sakristiju. Vodio je i bratovstinu Presv. sakra-

menta. Svake nedjelje sluiio je sv. misu za mlade u devet sati. Bio je Ziva savjest

samostana. Braéa su ga neobiéno Cijenila, imaia su prenia njemu neko strahoposto-

vanje. A on je radio i polako se gasio kao svijeéa. Katkad bi priskoéio u pomoc' sus-

jednim Zupnicima, a katkad ib je po potrebi i zamjt-:njivao.60 Od vremena do vreme- na je pobolijevao. Gnjavio ga je isijasm koji ga je polako, ali vrlo uéinkovito poguri-

vao. I glas mu je postao staraéki hrapav. Izmoren i bolestan, oslabljen od dugih napo-

ra i borbi, sa sobom i drugima, tiho je dogorijevao poput svijeée vostanice.

Krajem g. 1926. braéa u samostanu zapazila su kako mu se polako bliii kraj.

Gvardijan fra Karlo Nola 22. oiujka 1927. pise provincijalu da mu se zdraslveno stan- je pogorsalo do te mjere da je samo pitanje hoée li smrt nastupiti brzo ili Ce produljiti

jos koji tjedan, Napominje kako je naéuo da je fra Ante svojim sinovcima izrazio Zelju

da ga pokopaju u Proloscu i traii od provincijala savjet i “brz odgovor, jer bi smrt

mogla brzo ustupiti“.63

Provincijal fra Petar Grabic' odgovara Noli 25. oiujka neka ne dopusti da se fra

Ante pokopa bilo gdje osim u nasu redovniéku grobnicu u Imotskom, jer ”to traie

nasi propisi, a nema nikakve posebne okolnosti, koja bi nas silila na izuzetak“.65

Svega nekoliko dana nakon toga, toénije 29. oiujka, gvardijan Nola pise provincijalu

Grabiéu: "Veé sam Vani brzojavio smrt 0. fra Ante Rako. Pokojnik je umro 25. III. u

8, 20 sati. Vec' koncem studenoga prosle godine zapazili smo na njemu znakove iutinice. Ovi su malo po malo rasli. Pozvaii lijecinika koji konstatira iutinicu, ali i od-

mah izrazi sumnju da bi to mogla biti posljedica jednog karcinoma. Pokojnik je uzi-

mao razne ljekove. Bez uspjeha. Napokon dr. Kandijas izjavi: ”Uzaludni ljekovi; ako

je prosta Zutinica, proéi Ce bez ljekova; ako li je karcinom, uzalud svi ljekovi.“ I bilo

ovo posijednje: carcinoma bepathis. Pokojnik je dnevno slabio. Akutnih boli nikada

59 Fm vjeko vfeic, /\'fw.ag1, 155, 60 Tako npr. mnoviéki iupnik fra M. Vukusic' 11. srpnja 1902. moli provincijala Karduma neka mu dopusti poéi dvadesetak dana u Split u banje, a on je molio imotskoga gvardijana da mu dade fra A. Raku neka ga mijenja, sto je on obecao. (PAS, Spisi provincijala Karduma, sv. 52, br. 262, s. 453. 61 Fra Mijo Kotaraé piée provincijalu Kardumu 10, lipnja 1902.: "Ante Rako svake god. radi bolesti sijatika ide u Split

na sumporna kupalista. te preko mene moli Vas da mu i ove godine dopustite U jedno 20 dana poéi, sto i ia pre-

Eoruéujem da mu dozvolite." (PAS. Spisi provincijala Karduma, sv. 52, br. 243. 2 PAS, Spisi provincijala fra P. Grabiéa, sv. VI. br. 480/1927,

65 PAS, Spisi provincijala fra P. Grabiéa, sv VI. br. 484/1927.

60

L

Kao ne/em! clowrzo - svaclba u /omni/z`Cz' im1 11 Aw/omzil 2000. go(/inc'

nijc osjcéao, ali ic ipak bio nu nogumzl i govorio sv. i\Iisu. i\' o \'cC sc \'i.§c mic dulo.

Na 6. vcIj;1Cc rcéc zzldnju sv. I\/lisu u kupcli. Sutr;1d;1n ost;ic|c u l<i‘c\'clu i \'i§c sc nc

cliie. Dncvno jc svc to viéc slzibio bc'/. kzlkovib boli. I)cscl;1k dana priic smrli poéco

ic poviziéati liranu tc ie mulo jeo. U nedjcliu, Z0. oiuiku po§i;1 mu ic ku' nu nos i obi-

latu. Kud mu zzlécpiée nos, skoéi nu ustu i oéi. Nupok sc Im' z;1ust;1vi, Slo ga silno

oslabi, ici' je isteklo 1 do I/2 l. To jc bio VCC Znuk biizc smrti... Kuko ic povr;1C;1o,

zaclnja 4-5 dana upée nije niéta ieo. Osvanuo pctuk i md sc poi;1\'i§c naibiiii znuci

smrti: oC‘i zzlmirubu, jezik odebljzlo, kivuvc pjcgc po tijelu. LI I sur popoclnc u|i\';1ti

mu srce i stupi u ugoniju. I tck szldu stuo jc da trpi silne muke, §to jc lrajulo do 7, 30

s;1li, :1 bio jc pri svijesti. Nu 8 szlti bio sum kod njegu; tibu ;1gonij;1 trajc. Zvoni nu

veécru, I\/Iulo poéckali. Pomislibz ugoniju ‘mu traiuli i po dvu china, Sto da Cekum; poéi

Cu na vcCcru, pak se povrutiti. Na veizlri sum bio ju, fm Boio i fr;1_I;1ko. Fra Ivan i fra

Ciril ost;\.§c kod fm Ante. VeC‘ei';1li smo. I odredio sam, kuko Cemo ga mi sveéenici

obnod Cuvati, svnki po dvu s;1t;1. Podoli gore, da to saopdm, 11 Ira Ivan me susrete i

rcéc: "Umro jc!" - Kudu? “U 8, 20" - ti. I0 minuta kusnije nego sam ga ostavio.

To Vzlm jc prikaz nicgove fiziéke smrti. _Iuko fin; smrt - umro je bez ikakvib boli

(osim ono 6 s. agoniie). Umro je, .itono se reée "per mzlncanzu di respiro“ - slaboée.

Kale liicC‘nik du jc svojinu carcinoma heputbis; umrijeti bez boIi."6* Kako se fra Ante

M PAS. Spisi pro\'incij;\I;1 fm P. Gr;ibiC;1_ sv. \'I. br. S56 1927

61

driao sve to vrijeme? Najboje da citiraino gvardijana: "Sa dubovne strane njegova smrt

jest divna, zavidno poieljna. U prvu nedjelju poslije nego je legao, ispovjedio se je i

prieestio. I sve do smrti, svaki dan, bez izuzetka, priéeééivao se je. I na dan svoje

smrti priéestio se je. Iako zadnjib 5-6 dana povraeao je hranu - nista mu to nije smet- alo priéesti. Inaée je mnogo molio. Na svetkovinu Kriinog puta zamolio me je da mu dadem “absolutio generalis“ . To i ueinib. Zamolio me da mu blagoslovim krii, da moie u postelji einiti Put kriia. Fra Ciril mu je u zadnje doba éitao duhovne knjige. U zadnje, osobito, vrijeme eesto je govorio o duhovnim stvarima. Najutjesljiviji su nje- govi zadnji dani. Kako mu je u nedjelju istekla silno krv, jos istog dana zamoli me: “Daj ti gvardijane meni sve, naredi me, jer Cu nevidom umrijeti!“ Dadosmo mu sv. ulje i Papinsko odrjesenje.

Iako slab puno je molio. O smrti je govorio sa nekim posmijehom. U ponedjel- jak upitah ga; ”Fra Ante, kao ste?" - “Bliie raju!" - odgovori mi s posmijehom, “ova

krv, sto mi istiée, spomen mi je one krvi, sto je Isus za me podnio!” . Cesto je govo~

rio o pouzdanju u milosrde Boije i mirno gledao smrti u oei. Da ga obrabrim, jed-

nom mu rekob: “Bog Vam je dao lijepu smrt i bez boli i sa lijepom dusevnom pripravnosc' u.” Odgovori mi; ”To sam vazda u Boga i molio."

Najzanimljivije je sto je dan smrti quasi prorekao. U ponedjeljak govorase: “U sri- jedu je Gospa (krivo je misliol) i dan sv. josipa i tada Cu umrijeti.” Pustio sam ga da tako misli, da je Gospa u srijedu. Utorak on isto govori, a mi mu odvratismo, da je Gospa u petak, a ne u srijedu. "Eb, onda Cu umrijeti u petak.” Kako mi nije izgleda-

lo da ee tako brzo umrijeti, pridodab: “I sutra je Gosip dan - dobro je i tada umrijeti.“

Gn se je tomu priklonio, ali je ipak driao da Ce prije umrijeti u petak nego u subo-

tu. I zbilja umrije u petak na Blagovijest... Pri svijesti je, moie se reei, bio vazda, iako su Cutila kadgod ostavila u vrijeme agonije... Zaista krasna smrt!

Sprovod mu je bio velieanslven. Imotski ne pamti.“65 List biskupije splitsko-

makarske donio je sljedeéu vijest: “O. fra Ante Rako, sveéenik jubilarac, provincije

Presv. Otkupitelja preminuo je u Imotskom u dobi od 79 godina. I kao sveéenik i kao

kulturni radnik i kao narodni éovjek odlikovao se je pokojni fra Ante osobitim vrli-

nama i znaeajem. Zupe Lovreé, Studenci, Proloiac, Runoviéi, Zmijavci i Imotski dugo c' e ga spominjati. Pri sprovodu odana mu je osobita poéast od okolnog sveeenstva i

puka varosi Imotskog i okolice. Raja se nauZivao!“66

65 [sta

66 List bislaupife .vpli/sleo-mnlenrs/ee, Split 4/1927. slr. 42.

62

ZA GLA V/IK

Na kraju moiemo zakljuéiti kako je fa Ante bio plemenit i uzorari sveéenik,

iskren rodoljub, istinski narodnjak radikalnih hrvatskih odredenja. Cvrsto vezan uz

svoj rodni kraj i franjevaéko-sveéeniéki poziv, im/ovao se svjesno i savjesno u svim

povjerenim mu sluibama. U nacionalnom opredjeljenju bio je neslomljiv karakter, évrst poput kamena na kojemu je ponikao, naéelan i nepokolebljiv. Vodio je

riepoétednu borbu, ali éasno i dostojanstveno. Cudljiv, Zestoke naravi, nije znao za

ustupke, popuétanja i kompromise, zbog éega je viée puta bio upieten i u sudske

sporove. Da nije bio tako dosljedan i cjelovit, vec' bi se izgubio u zaboravu poput

mnogih mekuéaca.

f63

SUMMARY FRA ANTE RAKO

The franciscan father Ante Rako (1848-1927) is well known as patriot and pub- lic-spirited person. The patriotism, was inplanted in his life, early, during his child-

hood in Sumet, and after during his schoollife in Sinj. First he served as parish priest in Studenci (1875-1876) where he, besides his pastoral work, gave a contribution to the rebellion near border of Bosnia and Herzegovina. Later he became the parish priest in Lovrec' (1876-1879) and after Lovrec, he was the assistant to parish priest in Imotski, for less than two years. In Imotski he became very activ in reformational movements in this area. From 1881 till 1891 he worked as parish priest in Proloiac (where he was born), and after he came in parish of Runovic'i. In Runovici he left deep influence with his pastoral, educational and creative work as an exemplary priest. From Runovici he was transfered in Imotski as parish priest and the dean (1896-1900) where he was honoured for his work with the Medal of Knight Franz joseph I. After his pastoral work, he lived in monastery of Imotski as a leader of brotherhood Holy Sacrament, till his death 1927.

64

SVECENICI 1 REDQVNICI ZUPE RUNQVICI

Fm Nedieljko JUKIC UDi<¢ 9292715 (497.5 Run@vi¢i>

Franjevaéka klasiéna gimnazija 92926214 (4975 Runoviéi)

Sinj, Frzinjevaéke klasicfne gimnazije 22 Preglednl Clrmak

U 61cm/euje clonesen preglecl dosad poznatib podala/eu 0 sveéeniwnla 1' re-

clovnicimu zu /eoje se znade da su poteleli iz iupe 16111101/ICI sbuaéerze if

njezinim clcmoLs‘njim gmnicama. Reolos/zjedpri/eaza prib/iinoje /ermio/0.(/eil Za 1/edinu od njz'/9 zasaclje poznalo ur/o ma/o podalcilm U/eu/mo sc sprmzi- nje I6from_jeuu6kib i 5 clijecezans/ei/J sueéeni/ea. Sleup/jeni poi/nci ]>olc1zi§r¢' su za da/jnja prouéai/anja njiboua iii/ofa i rada. O z'1` 1/uéinz sL'e¢‘w1ic1` ruu 1'

reclounicama (5 sz/eéeniku redo:/ni/ea 1' I1 re¢/ozmica) sumo su riuuez1cr11`

osnoz/nz' podaci.

Kljuéne rijeéiz svedenici, recloz/nici, frcnz_/eL'c1` ,

U1/od

O sveéenicima i redovnicima Imotskc krzljine, pa tako i sveéenicima i rcdovnici-

ma koji su potekli iz Zupe Runoviéi, najviSe je pisao fra Vjeko Vréié L1 svojih neko-

liko knjiga u kojima obraduje povijest Imotskogu i okolnih Zupznl Njegove natuknicc 0 pojedinim sveéenicima i redovnicima katkad su vrlo kratke, od samo jedne ili dviju

reéenica, bilo zbog toga Sto je dotiéna osoba samo usputno spomenuta bilo zbog toga éto drugi podaci, harem do trenutka kada to piée, nisu bili ni poznati.

Kada je rijeé o runoviékim sveéenicima i redovnicima, njihov Zivota i rad nije su-

stavnije prouéavan, osim onih s prezimenom Runovié, i to S naglaskom na Zivotu i

radu nzljpoznatijega od njih - fra Mije Runovic' ;1,2 ;1 o iivotu i radu don Marku Bitange u ovom zborniku donesen je posebzm rad.

Ovdje Cu iznijeti dosada poznate podatke 0 pojedinim svec' enicima i redovnici-

ma runoviéke Zupe, onako kako se oni mogu naéi u literaturi, bez sveobuhvatnijih

I V. Vréié, Sued’/:ici I mdoz'ni`ci l1>1ol.vL'vl.'rry`i:1e, lmolski 1970.; Isli, Zupe Imorslee /emjirze 1, Imotski 1978,; lsli, Plemena

I/no/ska L'ra/imf , Imotski 1996.

2 K. _IuriSié-

, Frm(/` ¢'L'ci _\‘ prezinzcrlolu Rlmovicf, L1 Rin1oz,'1`¢‘/`

, 4 (1997), 2 (7), 29-55; Isli, Fra Mi/0 Runowkf (0110 1550.-

poslijv 1623.), u l\' a¢'irf, 29 (1997), 85406.

f65

istrazivanjzi u arhivskoni materijalu. Za takvo neéto trebulo bi viSe i vremcna i histo-

riografskog iskustv;1.

Napominjem da su ovdje obuhvaéeni oni sveéenici i redovnici koji su svojim

podrijetlom vezani za podruéje zupe Runoviéi u njezinim d;1n;1§njim gizxniczlinzi, 11 to

znaéi zajedno 5 Podosoiem (koje do g. 1964. nisu pastoriziiuli sveéenici iz Zupe Runo- vic'i nego iz Slivnz1)5 i bez dijela Zmijavaca (koji je do g. 1982. bio u sastavu Zupe Ru-

novi<ii).4

Pojedini redovnici i sveéenici obradeni su pribliznim kronoloékim redoslijedom.

U radu nisu poblize obradeni zivuéi sveéenici (redovnici) i redovnice iz Zupe

Runoviéi, nego se na kraju samo spominiu s najosnovnijim biogrufskim podacimu.

I. RUNOVICKI SWCENICI FRAMEVCI Svi su redovniéki sveéenici koji su potekli iz zupe Runoviéi franjevci. To ie Izlko

razumjeti imaju li se na umu povijesne okolnosti, 21 osobito éinjeniczl da su podruéje

runoviéke zupe od vremena davno Qrije njezina osaniostaljenja pa sve do danas pas-

toralno opsluzivali jedino franjevci. Stoviée, samo ime Zupe i sela pn/i se put, koliko

je dosad poznato, biljezi u obliku prezimena osmorice sveéenika franjevaca.

O franjevcima S prezimenom Runovic' dosad najiscrpnije pisao je fra Karlo

]uri.§ié5 On se osvrnuo na sve poznzlte dokumente, literaturu i predaju pa Cu ovdje na temelju njegovib radovu iznijeti Sto je poznato 0 tim pn/im poznatim Runoviéa-

nimu. O ostulim franjevcima koristit Cu dosad poznate literaturne podatke.

Ffa PETAR RUNOVIC Svi su dostupni poclaci 0 tom franjevcu nesigurni jer se spominje samo u nekim

rukopisimu i tiskanim djelima tek u 18. stolieéu. Prema tim drugotnim izvorima bio bi provinciialom Frzinjevaéke provincije Bosne Srebrene, 21 umro bi 22. prosinca 1577. Li sainostanu na otoéiéu u Prolo§kom blatu. U popisu provinicijala Provincije Bosne Srebrene navodi se kao moguéi provicijal u vremenu od g. 1560. do 1565. jei' je to

jedno od razdoblja za koje nije poznato imc provincijala koji je bio na éelu provin- cijef’

~2f V. \"rCi¢. P/emeim /mo/s/ea... 261. 4 \'

. Vréié. Ziipa... 160-162, medu runovi<.‘kim sveéenicimu i redovnicima spominje fra AndriiL1§z\biéa, fm M;1rk;i§ume|-

in. fm I\';1n;1 Sumelju. fra Luku Zzirkoviéa i don Sljepunzi Zarkoviéa koji poljeéu iz dijeln Zmijavacu koji su nekoé pri-

pudnli zupi Runoviéi. Dzinus je zupn Zmijuvci msebnu pasloralnu jedinica pa sloga ne bi bilo opravduno spomenute pribr;ij;1ti u runovitke sveéenike i redovnike. - P. Buéié, Popzkfrmzjez/aca proi/incije Presuelog O/kupile/j¢7(rL1kopis)

zbog spomenulili ruzloga slavlju fra Ivana §umelju (slr. 595) i fra Andriju §abic' a (slr. 404) medu runoviéke sveéenike. 7 V. bi/jeilezz br, 2.

6 D. - .\'1;mdiC_ Frmzjei.'r1c‘ka Bosim. Razvoji upmua bosmzske Vi/eunje z`Prow'm'je 1340.-1735., Hrvatski povijesni insti-

lul, Rim 1968. 165-164.'

66

Iako bi nadnevak njegove smrti mogao biti toéan, to nikako, prema istrziiimriji-

ma K. juriéiéa, nije moglo biti na otoéiéu u Proloékom biatu jer na njemu tada riije

postojao franjevaéki samostan.7

Ffa MATUA RUNOVIC U jednom rukopisu iz 17. st. koji je saéuvan u nekoliko prijepisa, a poznat je kao

Krat/ei /jelopis T0me_/uriéiéa, navodi se da je u Vrdol (danaénja Zupa Biokovska i

Raééane) g. 1599. doéao novi kapelari fra Mate Matic' i da je zapoéeo gradnju crkava

u Raééanima i u Zupi, jer na tom podruéju nije bila ni jedna. Usput se pripominje ka-

ko je tada u Makarskoj bio gvardijanom ”m. p. fra Matij Runovié ImoC;1riin".*i

To je jedini do danas poznati podatak 0 tome franjevcu.

Fra MI_]O RUNOVIC STARUI Izmedu franjevaca s prezimenom Runovié za fra Miju postoje, iako oskudni, ipuk

najbrojniji povijesni izvori, a osobito je bogata predaja koju su kusnijc, Cini se s mu-

étovitim dodacima, Zapisali drugi franjevci ili jc poprimilzi legcndaran karakler u uzrc-

éici saéuvanoj u narodu.

juriéié se u vec' citiranim radovimu posebno pozzlbaivio osobom fra Mije Runo- viéa starijeg nastojeéi olju§titi legendarni dodutak kako bi utvrdio nepobiine Cinjenicc.

21 na temelju njili rekonstruirzio njcgov Zivotopis.

Osobito su zanimljive clvijc tvrclnjc kojc sc vciu uz frzi Mijin Zivoiz du jc stiicliixui

i doktorirao u Parizu ("doktor P;1risiensis“)‘) tc dn jc tijckom siudiju bio "§k<>|.<ki drug

i prijziteljcvao sa Svetim Pijom V. pz\poiii“.“’ U7. drugu sc spominjc du jc isli p;ip;i fm

Miji kzlsnijc dzlrovzlo novac kuko hi olmovio s;\iii<>sl;1n nu oloéiéu u I’i'<>l<>§koni lvlulu.

UZ tc tvrdnje ide i narodnzi pi'cdz1j;i du jc fm Mijo i'/.vco potlivut ’/.;1l\';ir;1nj;1 ponimi

Ll Proloékom blzitu kako voclu nc bi otjcc;il;1 i kako hi s;1inost;in [ako liio sigurniji od

éesta turskog zulumu. Narocl jc to su'/' .00 u sebi svojstven, do tukorcéi ncd;ivn<>, u

usmenoj predzlji suéuvzin izi'iC‘;1j: "Fra Mijo Runovié zzitvori ponorié." \/ziino upori§tc

za takvu pieduju jest i priliéno tzljanstvcn nzitpis uklesun u povelik neohraden kumen u podzidu pri vrhu juine stranc oto€‘iC;\, Nutpis je pisan boszmicom (hrvzitskom Ciril-

icom) i lzitinicom, ;i osobito se istiéu tri l;1tiniC‘n;1 slovu FMR, koja se jednoduéno

tiliiiaéc kilo fra Mijini inicijuli (tj. onako kako hismo mi danus proéitziliz Fm Mi'/‘0

Rinizovié).

7 K. _luri§ié, l\' n¢Ia_/' v o.wioz'1l/1 saniox/mi un oloku Pm/o.~‘leo _qn bla/<1. u K<u'i¢‘ . 5 (1973). 141-196.

3

Rukopis je prvi pul ohjiivijcn u P._K;lcr, Ski'/iirllizriiii sp(/' ijlivleo-i1i11L‘n1xL'¢’ b1L\`1c11p[/a n

Priiii|§diie | i.\`pr;\\'e. Split 1895.

Tu tvrdnju_ koliko jc poznuio, pm n;i\'od| im Sljcpzin \'r|jic ii svome Ijctopisu oni1§kog ir;1nje\';iCkog s;iniosi;in;i koji

je liosainifkiiii pisinoiii ziipoéco pisnti 1716., kojih 90 godinu nzikon fm Mijine smrli. Prijepis odlomkn u kojem se medu dmgim Caisnim iiiiowkiiii fmlrimu iz ilnvnine naivodi i fm Niijo Runovié \‘i<_|i ii K. _luri§iC_ Fm .ilijo Runoi~i`<f.... (Prilozi).

104.

10 Tu lvrdnju u opiirnijcni kiécnii opisu jo§ kzisnije donosi fm Simun Guclclj (17242-180+); ovdjc cilimno premn K.

_Iun`Sié, F/‘11il_/' vit/' .\‘/m*zin1vl1oni.., 55.

67

Te lv1'dnje]uriéiC' suéeljava sa sigumim onodobnim pisanim vrelima koja spom-

inju fra Miju Runovica.

Pwo od njih jest pismo bosanskih franjevaca papi Pavlu V. 16. koiovoza 1608.

iz samostana u Olovu. Tom prigodom sastala su se sedamnaestorica franjevaca s bi- skupom fra Franjom Baliéevieem da bi se obratili papi u vezi s nepravednim posizan- jima splilskoga nadbiskupa Markarituna de Dominisa za duvanjskoiu i makarskom

(krajinskom) biskupijom. U tom pismu fratri i biskup pi§u papi da je biskup Baliéevic'

pravno utemeljeno joé ranije svojim vikarom za te dvije biskupije imenovao fra Miju Runovi<;' a. Za njega u pismu piée: "SveCenik i elan Provineije, inteligentan, dobar i

sposoban éovjek, koji po na§em mi§ijenju zasluiuje svaku 5ast.”11 Na istom doku- mentu medu ostalima nalazi se i fra Mijin potpis uz naznaku da je "priore“

, tj pn/ak,

a to znaei uglednik medu elanovima provineije. Drugi dokument koji spominje fra Miju Runoviéa jest izvjeétaj rimskoj Kongre-

gaciji za éirenje vjere o stanju u Provinciji Bosni Srebrenoj iz 1625. godine. Medu sa- mostanima provincije spominje se i samostan sv. Franje Imota (Hymotta) na otoéiéu

u poveliku jezeru. U samostanu je trinaest fratara, a poimence se spominju samo gva- rdijan fra Luka Biaievic' i iektor (tj. profesor mladib fratarskih kandidata) fra Mijo Ru-

movie.

Ovdje treba ponovno pribrojiti i natpis u kamenu na otoéiéu u Proloékom blatu, a na kojem je ukiesana godina 1609.

Sve tri godine u kojima se pisanim vrelom spominje fra Mijo Runovié (ako drii-

mo sigumim da FMR doista jesu fra Mijini inicijali) padaju u pivu polovicu 17. stol- jeea. To je vaino kako bi se provjerila wrdnja prema kojoj je fra Mijo bio Skolski drug pape Pija V. Taj se papa rodio g. 1504., a umro je 1566. godine. Osim toga, prema Zivotopisima, studirao je u Boiogni, a ne u Parizu. Fra Mijo se pak kao profesor spom-

irije joé 1623. godine. Cak ako bi od spomenutog pape kao njegov ékolski drug bio mladi 10-20 godina, u vrijeme kad se spominje kao profesor na otoéiéu u Prolo§kom blatu imao bi oko 100 iii éak vi§e godina. Sasvim je sigumo da u toj Zivotnoj dobi ne bi mogao biti Licfiteljem mladih fratara. Stoga juriéic' zakljueuje da je tvrdnja o njihovu Skolskom drugovanju neutemeljena.

Ali ako se u prieu uvede jedan drugi papa, Pavao V., sve postaje vjerodostojni- je. Gn se rodio g. 1552., a Crkvom je upravljao od g. 1605. do 1621. godine, Ako je fra Mijo bio ékolski koiega 5 nekim od papa, onda je to mogao biti samo 5 Pavlom V. jer su svakako bili suvremenici, a vjerojatno i vrénjaci. Naime, ako su bili vr§njaCi, onda je fra Mijo g. 1625., kad se spominje kao lektor na otoéiéu, imao jedno 70 god-

ina, Sto je sasvim moguée.

Time postaje moguéa i vec' spomenuta tvrdnja da je papa dao fra Miji novac za

popravak samostana na otoeiéu. Samostan se prvi put spominje g. 1606., a éini se da

H Vidi K. _IL1ri§i€. Frmi/‘ euc1` 5prezImenom.._, 36.

68

Na/[113 14 kclniciiir im 0/o€1`C1r ir l’m/i»§/emii /1/fi/ii,

OV() /i(miz0) D(0m1' i1i') 1609 l~`(m/w') i1l(i` ¢`/_uw/) /€/iiiir»1-i'c/i/ .\'/5/\' .»l S/I /,.\' .fl

je sagraden nekoliko godina i'anije_ `}ui‘i.§i(‘ di'7,i iii<>g_;i|Ciiii da se l`

r;i .\lii<> <>lii‘ati<> papi

Za pomoe kako bi clogi'ac|i<> reclovniékii n;islaml>u, <> ski'<>iiiii<>sli koie .\\ iedote <>_\l;ici

do danas saéuvanili zidina.

]ui'i§iC di'Zi da ]o§ jedna pojedinosl go\'oi'i L1 prilog ivrdnii da su se Iizi .\iii<> i I’a<

vao V. poznavali. U to vrijeme u vatikanskom arliivu pronadeiia ie ispi‘a\';1 <> krunje-

nju liwatskoga kralja Zvonimira (okrunicn g. 1076. u Solimi). I\' mmi ie Zvonimiru

poslao oncla§nji papa, .ito je imalo znaéaj medunarnog primanja tadaSnie hrvatske dr'/` .ave_ Papa Pavao V. dao je 5_1. 1614. u \';1tik;1nskom arlii\'u_ prema pod;1ciiiia i'/. pro-

nadene isprave, i’/,raditi fiesko sliku na kojoj je nakon 550 godina piikazan [aj do-

gadaj.]u1‘i§iC drii mogueim da je papa na iaj korak potakmit i pi‘ijateljst\'om sa sm- jim €el<olsl<im drugom fra Mijom Runovieem.

Ako su Pavao V. i fra Mijo bili Skolski drugovi, onda fra Miio ne moie biti pariiki doktoi' (1/odorPz1i`1'sivi1sfs). Kritiéki Zivolopis pape Pavla V. govori da je on studii`a<>

u Padovi i Pcrugi. _]ui‘i§iC zakliueuje da su papa i fra Miio, ako Su bili §kO|ski drugovi.

zajedno studiiali nc Li Parizu nego u Perugi. Kako se Perugia latinski zo\'e Perusia. fra Mijo nije 1/Oc/orP11i1s1` ei151' 5 nego f!0cl01'Perm`ii111s_ Tome u prilog ide i Cinieriiea

69

da franjevci iz naéib krajeva nisu iéli na studij u Pariz riego u talijanskzl franjevzicfka

uéiliéta. Doista, u doba fra Mijine mladosti u Perugi je bilo franjevaéko uéiliéte koje

je imalo status fakulteta. Stoga se prema juriéiéevima istraiivanjimzl moie pretposta-

viti da su i lvrdnja zzipisana gotovo stotinu godina nakon fra Mijine smrti kzlko je on

bio pariéki student i joé kasriije zapisana tvrdnja da je bio Skolski drug pape Svetog

Pija V. nasuile iijekom dugib goclina zamjenom prema sliénostiz Periisiizus u Parisi-

ensis, 11 Pavczo V. u Pio V. (jo§ uz to i svetii).

Kad je rijeé o narodnoj predaji prema kojoj je fra Mijo Runovié zatvorio sedam

ponorzl u Proloékom blatu, Ona se Gini vjerojatnom. Fra Mijo je g. 1609. mogao biti na oto€:ic' u i o spomenutom dogadaju ostaviti tajanslven zapis u kamenu u dva jezi-

ka (hrvatski i Iatinski) i dva pisma (bosanicom i Iatinicom): "OVO, AInno] D[omini]

1609 Flrateri I\/IIicIiaeII RIunovich] NEKA SE ZNA.“12

Iz svega se joé moie pretpostaviti da je fra Mijo Runovic' stariji roden oko g. 1500. i sigurno ustvrditi da riije mogao umrijeti prije g. 1623. kad se zadnji put nesumnjivo spominje. jednako tako moie se sa sigumoééu ustvrditi da je bio vrlo ugledan élan Fizlnjevaéke provincije Bosne Srebrene, a Iegendama narodna predaja u Iokalnim

1';1zmjerin;1 s;1C‘uv;1I;1 je o njemu sliku ravmi kakvu narodnom jun;1I<u.

Fm GRGUR RUNo\/IC O njemu znademo samo da ie poéetkom srpnja 1621. bio élan samostana na oto-

éiéu u ProIoSI<om blzitu. U jednom turskom dokumentu opisano je uhiéenje petorice I`

r;1t;1r;1 koji su bili Li samostanu na otoéiéu, medu kojima se poimence spominje fra Grgur Runovié. Dovedeni su pred kadiju da ib kazni zato éto su fratri u Makarskoj

odbili plutiti porez za vojsku nu koji nisu bili duini. U korist uliiéenih fratarzi svje-

doéili su svjedoci maliom imislimuni i kadija ih je oslobodio svake krivnje.I5

Kusnijc, g. 1629. spominje so kao gvardijan samostzma Imota neki fra Grgur bez

nu\'odenj;1 prczimeml pu se ne mole pouzdano tvrditi da se radi o fra Grguru Runo- VICLI.

Fm MARKO RUNOVIC O njemu postoji samo jedan spomeri u dokumentima. U popisu gvardijana Samo-

stana na otoéiéu za godinu 1640. spomirije se i fra Marko Runovié. Iste su godine fra- tri s otoéiéa preseliii u Makarsku i tamo je zajedniéki gvardijari bio fra Petar Kum- b:1tovic:'.14

12 O svemu tome opéimu ;1rgL1mem;1ciju s mnoéivom pojedinosli i nu temeliu toga izvedene znkljuékf: i prelposlilvke

donosi K. _luriSiC u citimnim r;isprzi\';imu 0 Imnjevcima s prezimenom Runovié. 15 I\'

_ _Iuri§iC. Regex/i fziiskIlJ _miiiosfmm o F/'mi/ew1c'leoin saniosffmu u nahiji [mo/a u €zivai'i bafline - Zbornilc radovfl

u V25(/_ 0/JI/P/i11` ci' 511/11051111111 1:11015/ei, Imolski 1989., 109. 1*

I\' . _IuriSiC. 1\'n/o/ic'1ef1 crlam ml bio/eovs/so-i1e1'e/mils/eopodrucju u doba luixke u/adrwirie, Anuleclzi Croalicu Clirisliunu,

III. Zagreb 1972. 109-125.

.70

Fm FILIP RUNov1C'

O fra Filipu Runoviéu znademo da je vise godina bio gvardijan samostana na ot- oéiéu tl Proloékom blatu (1658.-1662.; 1666,). Kao oéigledno ugledan élan provincije

izabran je za definitora, tj. élana provincijske uprave, na kapitulu u Fojnici 1675.

godine. U jednoj knjiiici na latinskom jeziku, koju je napisao fratar njegov suvreme-

nik, Za fra Filipa se pripovijeda da je g. 1659. kao imotski gvardijan bio jedan od dvo-

jice fratara koje su Turci muéili ne bi li doznali gdje su skrili blago koje su navodno

iskopali. Fra Filip je dobio 700 (prema jednoj drugoj tvrdnji éak 1000!) udaraca po

golim tabanima, a njegov supatnik 400, i od toga je nakon nekoliko dana i umro. Fra

Filip je preiivio, kasnije je bio izabran za definitora, ali, kako svjedoéi spomenuta

knjiiica, jedva je mogao hodati zbog posljedica mu<' :enja.15

Fm1vAN RUNov1o' O fra Ivanu Runoviéu znademo iz rukopisne Ar/aivs/ee /era/:ge u franjevaékoni sa-

mostanu u Makarskoj. Tamo postoji biljeska da je 28. kolovoza 1669. na provincij- skom kapitulu u Kraljevoj Sutjesci fra Ivan izabran za gvardijana imotskog s;1mostan;1

na otoéiéu ti Proloékom blatu. Naslijcdio ga je g. 1672. fra Ivan Mrnj;1vac. Prcma nc-

kim podacima drii sc da je fra Ivan umro u istom samostanu g. 1685. i da jc pokopan

u Proloécu kod crkve sv. Miliovila.l6

Fra MUO RUNOVIC MLADI Zadnji franjevac s prezimenom Runovié koji sc spominje u dokumcntima jest fra

Mijo mladi. Znade se da je 9. X. 1668. stupio u franjevaéki novicijat u samostanu sv.

Lovre u §ibeniku koji su fratri osnovali bjeieéi s Visovca pred Turcima.

Kasnije se fra Mijo spominje kao Zupnik male i ratom unistcnc '/iupc Rasno u

zapaclnoj Hercegovini. Tu ga je iupnikom jos kao mladomisnika postavio biskup fra

Marijan Lisnjié, a za svoga pohoda g. 1672. biskup je u toj Zupi nasao sumo 10 siio-

masnih obitelji.

Zadnje sto o fra Miji znademo jest da je 1675. bio gvardijan samostana na otoCiCu

u Proloskom blatu.l7

Fm Lum VUKNIC, fra STJEPAN vUKN1C i fra JURE VUKNIC U svome ljetopisu omiskog samostana 1716. godine fra Stjepan Vrljic' medu éas-

nim franjevcima Imotske krajine iz starine spominje fratre Vukniée ovako: "Bila su tri

brata fratra Vukniéa, sva tri nauéna, i bili su sva tri difinituraflfj

15 l\'

. _luri§iC, Frm1_/` vz'ci3/>r1=zi/nu/10111.... 55.

1° it. vliirasic, /vm- . 4/.. si.

17 lt. _|tifisic, iw/ii . 4/.. S4-ss.

lb Izvornik jc piszln bosuiiicoin. Lutinifki prijepis \'idi u K. _Iun`SiC. F1'r1Mj`j` o Rilr1o1'1`C.... (Prilozi). 104.

71

O trojici braée Vukniéa postoji malo pouzdanih podataka.19 Za fra Luku se zriade da je g. 1675. bio izabran za gvardijana imotskog samostana

na otoéiéu. Spominje se i da je g. 1671. bio Zupnikom u Mostaru.

Za fra Stjepana navodi se da je bio profesor i uéitelj novaka, da se isticao u ziian-

ju i dobroti te da je bio biran za definitora Proviricije Bosne Srebrene. Umro je L1 Sibe-

niku 1705. godine.

Trecii od bracfe, fra jure, izabrzm je za dc-:finitora 1702. godiriezo

U Ar/viz/s/eo/` /enjizi Imotskog samostaria za njihovu obitelj piée da je to ”C`asna i

poéitena obitelj Vukni<f“.21

Fra MATE RADOVINOVIC BITANGA Za toga runoviékog fratra iz 17. st. pouzdano se zasad znade jedino da je oko g.

1670. bio rieko vrijeme iupnik u Tu6epimz1.22

Fra FORTUNAT RADOVINOVIC BITANGA Navodi se da se rodio g. 1748., a krsrio mu je ime bilo Mate. U Frzlnjevaold je

red stupio 18. prosinca 1767. u Makarskoj i uzeo ime Fortunzit. 8kolovao se u Zivo-

goééu i Sinju, a za sveéenika je zzireden oko 1775. godine. Bio je kapelan u Bajagiéu,

u zatim i Zupnik, potom gvardijan u Imotskom (1791.-1792.), samostanski vikar, uéi-

telj miadiéa i Zupriik u Imotskom (1781.-1786.), Zupnik u Proloécu (1786.-1790.,

1792.-1794.) i kapelan u Podbabiju. Umro je u Imotskom 23. srpnja 1803. u 55. godi- ni_25

Fm ST]EPAN BITANGA 0 tome franjevcu zasada znademo samo mjesto, nadnevak i iivotnu dob u trenu-

tku smrti. Umro je u Imotskom 10. I. 1837. u 56. godini.Z4

19 V, Vréié, Sveceiiici 1' redowiici [mo/xke krajine, Imotski 1970., 57, navodi éetvoricu fralzira s prezimenom Vuknié.

Osim niivedeiie lrojice spoiiiirijc i flu Pcliu Lu kojcgii kulc du jc iodciii liizil fm Stjrrpaiiov, du je bio uéitelj iiovaku i

g\';irdij;in nn Proloékom blzilu i u Miikurskoj, ali ne niivodi nikzikziv izvor. Kzisnije isti pisiic u svojim knjigziiiui 211,00

[mo/sL'e /mi/i' 1z0 (lmotski 1978.. 162) i Plemerzn /mo/size /erajine (lmoiski 1996., 260) govoreéi o plememl Vuknié fm

Petra viée ne spominje. 20

V.,VrCiC, Sueéenici..., Nav. mj. VrCiC se lu poziva na j. Boiilkovié, Kritiélei isp/'I bosamleib uileam i provinczjala

(1339.-1735.), Beogmd 1835. Isle podzilke, uz neke mzinje dopune donosi V. Vréié, Zupe lmols/ee kara(/£1101., Imolski

1978.. 162. - Vréié takoder donosi i dnige pojedinosti ne navodeéi izvor (osim Sto u biljeéci 158, napominje da je

biografiju bruée Vuknié napisao fra 8imun Gudelj). Tako za fra Sljepana kaie du je bio gvardijan u Zaoslrogu i za to

vriieme sazidiio iuino krilo samostzina i iskopao bunar. Na islom mjestu donosi nzioko proturjeéne podalke. Tnko kaie

du ie fm Stjepzin bio definitor u razdoblju od g. 1705. do 1708., 11 ujedno tvrdi da umro 1705. godine. Kako se defin-

ilori biraju nu iri godine, to bi moglo zaéiti da je fra Stjepan umro na poéelku loga mandzitzi. Na islom mjc-:stu za frzi

_luru kuie dii je bio gwirdijan u Zuostrogu. Vréié tnkoder navodi (Plemena [mo/slee /erczjine, 260) da u zuostroékim mali-

cama zu Vuknick-2 piée da su od Mostnru. 21 V, Vréié, Svec'er11'cI..., Nav. nij.

2; P. Bziéié, Nav. dj.. 560; M. 8elk;i. Tizéepslen spomenica. Prigoa'om 300~godi§11jice maI1`c'111'l9 ki(/`1' g1/, Tuéepi 1968., 27,

23? B. Pezo. Zv i:/Jn su.Mi/JoL'ilr1Proloi¢1c, Proloiac 1998., 193, V. Vréié, Zupa., 160. 2*

P. Bmc. /ww. 2//1, 15.

72

Fra IVAN LUBIN(A) Rodio se 14. studenoga 1782., a za sveéenika je zareden 51. svibnja 1806. Naj-

prije je predavao filozofiju, a kasnije je obavljao postoralne sluzbe. Tako je bio zup-

nik u Zavojanima (1851.-1833.) i Riéicama (1846.~1855., 1861.-1864.). Gvardijan je bio

u Imotskom (1839.-1844.), a definitor je bio od g. 1854. do 1857. Umro je u Omiéu 22. listopada 1865.25 Potpisivao se Lubin. Taj oblik prczimena nalazi SC i u Stzlrim

runoviékim maticama iz 18. stolje<fa.26

Fm FELICUE vooANov1C Rodio se 16. ozujka 1824. Za sveéenika je zareden 1. ozujka 1846. Od sluzbi koje

je obavljao znade se da je bio zupnik u Pasiéini (1851.-1855.), Plini (1854.-1857.) i Vi-

njanima (1860.-1866.).27 Umro je u Imotskom 22. veljaée 1886. L1 61. godinilf*

11. R1/No 1/1c' 1<1 BISKUPIJSKI 51/ECE/v1c1

Do danas znademo ukupno za petoricu biskupijskih sveéenika za koje se moze reéi da su iz Runoviéa. Za dvojicu od njih iz 18. st. postoje samo usputne natuknicc, dok o djclovanju trojice koji su zivjeli i radili u 19. st. imamo dosta podatuka.

Don MARTIN S1<RAN]1C Spominje se u jednom spisu prema kojem je "17. kolovoza 1746. svjedoiio '/.;1 rc-

vnost podbabskog kapelana fra 8imunz1 Mio§iCz1“.29 Tamo se izriéito tvrdi da je i'/.

Runoviéa. Kako dzmas L1 zupi ne postoji trag o tome prezimenu, moguéc je pret-

postaviti da je izmijenjeno, izumrlo ili je pak bilo s podruéjzl koje dunas ne pripada

Zupi Runoviéi.

Don MATH REPUSIC U starim rLmovic'l<im mzlticzmizl kr§tenil1 iz g. 1761. nu prvoj sriéuvzinoj strunici

nalazi se zapis da je 29. srpnja klerik Mate Vukovié zvani Repu.§iC iz ovoga sela i Zupe

bio krsni kum Iliji Lubinu.50 Drugs pojednosti o njemu ne znamo. Vréicf navodi du je narodnzi p1`eclz1ja saéuvalzl sjeéanje na mjesto gdje je bila njegova kuéna kz1pel;1.51

25 v. vrc-ic, Z11p@..., 160.

26 U znpisu nu prvoj s:1€‘uv1\noj strnnici runoviékili m:\1ic;1 iz 1761. za 29. VII. sloji za je kr§1en Iliju ("Eli;1s“) Lubin. 27

lxlo, 161.

281° . imc, /11111.11/., 441.

29 V. Vréié,

Zv u/10..., 161. - Vrtit se pozivu mi spise biskupn Sljepnnzi B|;1SkoviC;1 u urhivu omiékog szlmosmnu.

50 Doslovcc sloji: "clericus Mzlllieus Vucko\'ic|1 clictus Repusich de if? villa el P;1roch1;1."

51v.vfc~1c, z' 11p1» ..., 161.

75

Don ANDRUA BABIC Rodio se u Runovicima 20. sijeénjzl 1797. Za sveéeniku je zareden 50. listopada

1825. U Mzikarskoj je bio kapelan za Makar od g. 1840. do 1850. Nakon toga od g. 1851. do 1853. bio je Zupriik u Ravéi kod Vrgo1'cz1.52

Don MATH BABIC Rodio se u RunoviCim;1 2. rujna 1829. u obiteljijure Babiéa p. Mije, don Andrijina

brata. Za sveéenika je zareden 26. lipnja 1855. Bio je Zupnik Slivna Ravnoga od g.

1854. do 1866. i u toj je Zupi szlgradio crkvu sv. Libe1'an;1 r1;1_Iasti'ebovoj glavici. U Vi- donjzima je bio Zupnik od g, 1865. do 1881. P1‘em;1 zapisu u Mrtvaru Zupe sv. Marka

u Makarskoj umro je u Makarskoj 26. sijeénjzi 1885. kao kanonik makarskog kaptola.33

Don MARKO BITANGA54 Rodio se "na 2 Sieénja 1845 u selu Runoviée krajine Imotske.“35 Osnovnu je

ékolu zavréio u Priku kod Omiéa, gimnaziju u Splitu, 21 studij bogoslovije u Zzldru. Sav

njc-:gov pastoralni i drugi rad vezan je zu poljiéku Zupu jesenice. Najprije je bio

upruvitelj, 11 ondn od 1873. do smrti 2. oiujka 1887. i Zupnik spomenute Zupe. Istakao

sc kao svec' enik, kultumi i politiéki radnik. Obnavljzio je crkve i uredivao il1, 21 "vriecl-

no jc osobitoga spomenu i pohvale njegovo nastojunje za podignuée ékole, sagrad-

jenje velikoga kolnoga pula i dvajab sabrzinaéa za voclu.“56 U bumim politiékim zbi- vanjimu i izborimu kojima je Narodna strzmka preuzela vlast u Splitu otevéi je autono-

ma§ima ulogu don Marka Bitunge opéenito se drii presudnom. Njegovi Poljioani,

medu kojima je bio bezprigovorun auktoritet, listom su glasovali za Narodnu strzmku, kako je to od njib traiio njihov Zupnik. Njegov karakter slikovito odraiava Zivotno naéelo koje je ispisao povrh vrata svoga ureda: "Pucz1lo, grmilo, sivalo to mom biti.“57

111. ZIV(/C1 121/ivoi/1c"1<1 .11/ECE/v1C1 1 REDO 1/NICE cz) Sz'edenz` cz`/11111/@1161'

Nukon smrti don Marka Bitange dugo vremena iz Runovicfa nije bilo ni jednoga sveéeniku. On je zareden g. 1867., a pn/11 sljedeéa mlada misa u Runovicima bila je tek 1965. godine. Izmedu tih dvaju dogadaja proteklo je, dakle, gotovo éitavo stolje- Ce. Ipak, po broju sveéenika, a osobito redovnica, 20. stoljeée ne zaostaje za prethod- nima.

52 vi mic. i\m~ _ 4/., 160; .\i_ Balm. 1\'aj5/me .mm-11110 pixma iz Riiizowmf 11 Rimowcf, 2 (1995), 2(5), 31. 55

/ V. mic. i\m~ _ 4/1, 160; 11. 31111111

. /\ffw.¢1j,, 31.

5* L' ovome zborniku posebzln Clunzlk opSimo obr;1duje ovogu uglednu runoviékog sveéenikii pn ovdje 5112610

donosim sumo gluvne natuknice o njemu_ 57 Lis! l11`sle11p1>`/' e sp(/'e/s/ec i fnaL'nmL'c_ 11 (1888). 4, 34. 56

lsfo,

57 Nl. \’uliC_ Po(/`ic`L'I z/o[J/111051' za pobiwcbnje opéiuske uprave u Sp/ilu g. 1882. u Mclm/IC, 18 (1985), 6, 705-709.

74

` ‘ "rf-\.,,.,r_,‘_

;w,.~; » ~~ »»

IV? ing .

.1 -

�������������

I ml S1711/1oZz_'/` 1¢ 30. [ix/0/zclc/ci l999. 51141/'U/o/W/i' xii i‘i111n1'iL‘1>i' .\‘1'<'Cc'H/' ci' /` rv(/<»1'i1i' ci`

Svi su Zivi svcécnici koji poljcéu i'/. ‘/fupc RLin<>\'i(‘i rcd<>\'nici 1i‘;mic\'ci, ;i i';\'/.Iwi

su isti 1<;1<> VCC spomcmili. Svi su ujcdno C1;m<>\'i 1<` i';1nic\';iC1\'c pi'<>\'iiiciic l’i'cs\'ct<> _<; Ol-

Impilclizl su sjediélcm u Splilu, C‘I;movi kojc p;1sl<>i`;\|n<> opsluiiiiu Zupu Run<>\'iCi od

nic’/,inn post;1nl<;\. Run<>\/iCl<i svcécnici umilui' s\'<>jc i‘c<l<>\'niCkc '/.nicclnicc <>1>;i\'1i;1iii

i';1‘/.|iC‘itc p;1s1oi';\lnc, pi'<>1` cs<>i‘sl<c, ui'ccIi1i€‘l<c i aliugc sluilvc.

Ovdjc cl<>n<>simo njiliovu imcnn i <>.\'n<>\'iic 1>i<>gi';ii`skc p<>d;\l1<c.

1. 1"1`;\ 1"1iR1)IN/\ND ]11I{1(/I

Sin Mzilc i Muliic it Cvit;mu§iC; md. 5. l<<>l<>\'o'/_.i 1959.; xii s\'uCciii1\';i ic '/,;1i'cdcii

28. vc|j;1C‘c 1965. u M;1l<;\i'sl<oj.

2. 1"i‘;1 MARKO BABIC Sin _Iosipu i Ive it T<>d<>i'iC; rod. 4. sijeCni;1 1947.; z;1 s\'eCeni1\';1 ie zureden 1. sip-

nju 1975. u Siiiju.

5. 1"1`;l 1’1i'1`AR LUBINA Sin _losipu i 1\1;1i'c it Rcpu§iC; rod. 12. srpnin 1931.; zu s\'eCeni1<;1 je zzireden 29.

Iipnjzl 1977. u_Ici'L1'/.;1lcmu.

4. im Nisi>_1i:Lii<o _MIC Sin_]<>.\'ip;1 i i\1;mdc it

'l` uc;1k; rod. 1. lipnin 1956.; zu s\'€Ccni1<;1 ic zmeden 29. lip-

nin 1982. u lmoI.<l\'oin.

.._.._. .. _ _ _._ 75

5. Fra MARKO BITANGA Sin Mirka i Ive r. jukié; rod. 14. kolovoza 1962.; za sveéenika je zareden 25. lip-

nja 1991. u Splitu.

b) Redovmte Nije poznat nikakav podatak da je u pioélosti bila neka redovnica iz Zupe

Runoviéi. No; zato ih je éak deset Zivih koje su rodene u Runoviéima, a jedna je

rodena izvan Runoviéa od roditelja Runoviéana.

Ovdje ih donosimo prema pripadnosti redovniékim zajednicama i prema Zivotnoj dobi. U zagradama je njiliovo krsno ime, ukoliko su izabrale diukéije redovniéko ime.

Iz druibe .Sxleols/eib sestam/` ra11_/' ez/ki' Krista Km(/' a, kojih provincija ima sjediéte u

Spiitu, tri su Runoviéanke:

1 s. FRANi<A(iva>BAB1C Kc'i Ivana i Mande r. Puljié; rod. 17. rujna 1957.; sada Zivi i radi u Dubrovniku.

2. S. MIRNA (Mifjanil) PUIJIZ Kei Ivana i Tonke r. Gabelica; rod. 14. lipnja 1966.; sada iivi i radi u Zagrebu.

5. 5. ANA JUKIC Kei josipa i Mande r. Tucak; rod. 15. rujna 1967.; sada Zivi i radi u Zagrebu.

U clruibi Sestara mz‘losrdnz' ca sz/. Ifziz/ea Pauls/eog takoder su tri Runoviéanke:

1. S. HOZANA (Ljubiea) MARUANOVIC Kc'i Ante i Ive r. Ljubiéié; rod. 22. sijeénja 1947.; sada Zivi i radi u Sinju.

2. S. KRUNQSLAVA (Danica) BEZEVANV

Kc'i Mate i Ive r. Babic' ~ rod. 7. lipnja 1949.; sada iivi i radi u Sibeniku.

3. 5. ELIZABETA (Nev@n1<a> SKORO Kc'i Petra i Mare r. jukié; rod. 22. listopada 1952.; sada Zivi i radi u Splitu.

U druibi Sestam sv. Kriia takoder su tri Runoviéankez

1. S. IRMINA (Ana) JUKIC Kc'i Ivana i Ive. r. ]ul<iC'

; rod. 14. lipnja 1958.; sada Zivi i radi u Dakovu.

2. S. IVANKA <Ami>JUi<1C Kc'i Ivana i Ive r. Iakici; rod. 2. rujna 1945.; sada Zivi i radi u Dakovu.

5. s. SUZANA BABIC Kei Petra i Mile r. Karoglan; rod. 5. listopada 1956.; sada iivi i radi u Dakovu.

4. 5. ANA (Gordana) cviTANU§iC' Kei Ivana i Ane r. Buljan; rod. 7. mjna 1965.; Zivi i radi u Dakovu. Njezini su

roditelji Runoviéani; a ona se rodila u Osijeku.

76

jedna runovieka redovnica élanica je Misionar/ez' ljubaz/1' , druibe sestara Majke

Terezije. To je:

s. BERNARDA <Nev@n1<a) PULJIC Kei Vlade i Mile r. Puljiz; rod. 22. svibnja 1966.; sada Zivi i radi u Amsterdamu.

ZAGLA VAK Prema dostupnim podacima, s podruéja danaénje iupe Runoviéi u proélosti je

poteklo 16 sveéenika franjevaca i 5 dijecezanskih sveéenika. Osim toga, danas ima 5

Zivih sveéenika franievaca Runoviéana i 11 redovniea razliéitih druibi. Ovdje priku-

pljeni poznati podaci iz literature poticaj su daljnjem prouéavanju iivota i rada

runoviékili sveeenika i redovnika. Zanimljivo je da osim o posljednjem od njih, don Marku Bitzmgi, najpotpunije istraiivzmje zasad imamo 0 onima najstarijima, o franje- vcima s prezimenom Runovié. Zasigumo c' e naknadna istraiivzmja otkriti i druge

pojedinosti koje Ce upotpuniti sliku 0 tim ujedno prvim naobraienim Runovic' ;1nim;1.

Osobito to moiemo predvidjeti za one koji su Zivjeli i radili tijekom 19. stoljeéa.

`77

SUMMARY,

THE PRIESTS AND RELIGIOUS OF PARISH RUNGVICI

This article gives the information about priests and religious for whom, is known for sure, they come from parish of Runoviei within todays hounds. Here are men- tioned twentyone priests from the past (16 franeiscan) and for most of them we have very few information and they are presented in eronic order. This Collected data is

basis for further research of their lifes and work. Today there are 5 franciscan priests and 11 nuns of different religious congregations who was born in parish Runoviéi and are living and working in Croatia and other parts of the world.

78

PRQFIL RUNQVICKQG 1<R§C1\1\111\1A

Fra Pet21rLUBINA UDK: 248 (497. 5 Runovici)

Hrvatski marioloéki institut KBF Sveuéiliéta u Zagrebu Izvomi znaristveni Clzinnk

Zagreb, Vlaéku 38

P15011' prz'/ec1z11je 051101/11a 21111611]/ee 1'1111o1/16/eog /a1>‘c‘11111' 1111, 11jego1' 01/1105

p1'em11 Bogu, Gospi 1`

.s`1/01111111, Cr/e1/1' 1' 11jezi11in1 p1‘e1ls1111/111` c1' 11111, s11/e1'111111'11-

1111101 1 blagoslouinuma. /\Q‘ ego1/11 je ujera 111/jeloi/111111 111]es1o111 1'o1le11j11,

obiteljs/aim [J11`l1`/61111111 1' 0/eolinonz. O61'/11je sc 11 0111116111111 !1'01111c1` 11111 .i1` 1'o111 1'

1(/@1111/1111/' 11, 1111111' 11jego1/ 11121/11/, 111! 1'ode11_/' 11 do s1111‘11` . Preleo s11L=1'11111e1111r11,

1/je1'11])1'11x1/jeC11jc 1?1111ou1‘1‘11111‘ 1111, 1'

zg1'111l11/1' 11_/1111111' z11111‘11j, op/1>1111'11j11/1'11/11-

goz/0 1(/`elo 1'

[10_\‘1/eC11jc iii/01. B/11g:/11111’ 511 [J11.\`cb1111 1/11Z1` 1'[/11/ s1'1'111_q11.

Os11jei11_;` 11 1110111 15111120 L11s“1‘1111s/111 /111'/1111/1105/_ V/1'1>`L1i <1/11`1‘111`1`1l11/11 111/v_</11

[10seb1111 [1eC111. 111/111111 11je1'11 111` j1's/011111/1111 111//11‘1‘ 111_1` 1' _\'11 p1'11z11111/_'/' 1'1 _'/` 11, 111111/' c'

jvc/110_s‘l11u1111, 11513111111 s 11111/'¢‘1' 111` 111 111/1'/1'/111111 1' 1191112111111 11 11111'/11 211 /111111

s1111g1l11§11_/`1` .

Uvoa’ Kao pivc stanovnikc dzma§njih Runoviéu povijest spominje Ilirc. O njiliovoj na-

Zoénosti nu runoviékim prostrzlnswimzi svjedoC‘c i dzmas sziéuvzlne ilirske grobnicc

(gomilc).

U rimsko doba nu pod1'uC`ju dzlnaérijili RurioviC' ;1 prostire se riaselje Novac, Povla- Steni je to grad s vlastitom samoupravom, Cirii se vojriiéko, uprzivno, ali i kuitno i kul-

tumo sredi§te‘ svili naselja oko Iniotskogu polja. U njemu stzinuju umirovljeni rimski vojnici. Izlko u Runovicima nikakva sustavna iskapanja nisu obavljzlna, na povréinu

su iz zemlje prilikom olmldivzinjzl rijivzl izronili rzlzliéiti predmeti, od riovca do kamen- ih spomenika. Medu njimzl i djeliéi ostzitaka kipova, ali i Zrtveriika. Ti nalazi upuéuju nu 7.;1l<IjuC‘;1k da se na tom prostoru L1 rimsko doba nalazio jupiterov hram,3 ali su se Stovali i drugi bogovi kno Silvan,5 bog polja i st;1da.4

I Fm _losip Ame Soldo, P1t>g/1’¢/geo/oiko-g1’og1'1y%k1> 1` bis/oiiogrnjfrlee b1`bl1` og1'f1j7j@ 11110151.11’ L’1'f1/`1` 11e u C' 111'a1‘1' bf1§I1' 11e,

Imolski 1989., 44.

_2An1e Ujevié, 11110/xba L'1'11/11111, 1\'I;itic;\ lir\';\tsk;i, Imolski 1991., 54.

5]. Soldo, N111' _ 1(/, 44.

“fi Liievic, 1111111. 11,1, S4.

'

79