RUSKA AVANGARDA

Mikhail Larionov je bio preteča ruske avangardne umjetnosti. Na njegovo radu se vidi i dalje slikanje u

maniru realizma, figurativnost je i dalje tu, no slike su plošne i boja je bogato nanešena. Njegova rana

djela pokazuju odlike fovista i ekspresionista, pa i kubista, dok se ne razvije u vedi nivo apstrakcije i skoro

pa naivne umjetnosti. Ruski slikar i scenograf, manifestom proklamira rajonizam, a od 1914. živi u Parizu.

Njegove ideje su upočetku izdvojena epizoda, ali kao avangardni prethodnik imao je kasnije utjecaja na

ruske umjetnike.

SUPERMATIZAM

Suprematizam teži za apsolutnom harmonijom linija, oblika i boje, nastojedi ustanoviti vizualne kvalitete

koje su u korijenima umjetničkog doživljaja. Po Maljeviču, to je "supremacija čistog senzibiliteta u

umjetnosti", a slikarstvo treba biti oslobođeno tradicionalnog sadržaja i značenja vezanog uz prikazani

predmet. Drugim riječima: boja i oblik trebaju imati supremaciju, odnosno biti nadređeni prikazu

vidljivog svijeta. U početku suprematizam koristi osnovne geometrijske forme (kvadrate, kružnice,

trokute, ravne linije), kasnije se proširuje slobodnijim elementima, a oko 1919. vrada se asketskoj

strogosti ranijeg razdoblja. Tada nastaje Maljevičevo platno "Bijeli kvadrat na bijeloj površini", koje

predstavlja najradikalniju posljedicu suprematističkog shvadanja.

Kazimir Malevich je bio ukrajinski i ruski slikar poljsko-ukrajinskog podrijetla, teoretičar umjetnosti,

pionir geometrijske apstrakcije, te jedan od glavnih predstavnika ukrajinske, te ruske avangarde.

Ispočetka je slikao u kubofuturističkom maniru, zadržavajudi figuraciju, no poslije prelazi u apstrakciju.

Njegove slike se zasnivaju na duhovnom interpretiranju umjetnosti, tretirao je kvadrat kao a ima mitski

potencijal, četo je koristio križ kao motiv, njegove slike apstrahiraju same sebe.

Nakon ranijih eksperimenata sa raznim modernističkim stilovima uključujudi i kubizam i futurizam - koji

su oprimjereni njegovim dizajnom pozornice i kostima za kubofuturističku operu Pobjeda nad suncem -

Maljevič je počeo raditi na apstraktnim, neobjektnim geometrijskim nijansama, osnivajudi time pokret

znan kao suprematizam. Poznata suprematistička djela uključuju Crni kvadrat (1915.) i Bijelo na bijelomu

(1918.).

Maljevič je također dao do znajna da ga je njegova fascinacija sa zračnom fotografijom i avijacjom odvela

na apstrakciju inispiriranu ili izvučenu iz zračnih krajolika. Suprematizam označuje supremaciju čiste

vizualne senzibilnosti koju ovi geometrijski likovi, oslobođeni svake asocijativne veze s realnošdu,

pobuđuju u gledatelju. To je bio najhrabriji i krajnji eksperiment na području geometrijske apstrakcije

koji je posredstvom El Lissitzkog i Laszla Moholy-Nagya snažno djelovao na europsko slikarstvo, osobito

na Bauhaus i De Stijl.

El Lissitsky bio je ruski slikar, arhitekt, grafičar, tipograf i fotograf. Pripadao je među najvažnije

pripadnike ruske avangarde s početka 20. stoljeda i zajedno sa svojim učiteljem Kazimirom Maljevičem

osnovao je umjetnički pravac suprematizam, kako je sam Maljevič nazivao konstruktivizam. Isprva

realist, 1919. g. pridružuje se Rodčenku i Tatljinu i postaje konstruktivist. Godine 1919 - 1920. s

Kazimirom Maljevičem osniva pokret suprematizma i radi geometrijsku apstrakciju. Kasnije odlazi u

Berlin, osniva grupu "G" (Gestaltung) i izdaje reviju "Der Gegenstand". 1923/25. osniva grupu švicarskih

apstrakista "ABC" i sudjeluje u izdavanju istoimenog časopisa. 1928. vrada se u Moskvu, organizira

internacionalne izložbe i pokušava utemeljiti školu "Proun", koja bi odgovarala intencijama Bauhausa.

Surađivao je s Moholy-Nagyem, van Doesburgom i Mies van der Roheom. Snažno je djelovao na nove

srednjoeuropske likovne pokrete, osobito na Bauhaus.

Aleksandar Rodčenko bio je ruski umjetnik, kipar, fotograf i grafički dizajner, poznat kao jedan od

osnivača konstruktivizma i ruske škole dizajna. Bio je suprug umjetnice Varvare Stepanove. Rodčenko je

poznat kao jedan od najaktivnija pripadnika konstruktivističkog i produktivičkog pokreta, koji su nastali

nakon ruske revolucije. Bavio se slikanjem i grafičkim dizajnom prije nego što se okrenuo fotografiji i

fotomontaži.

Vasilij Kandinski bio je ruski slikar. Jedan od najvažnijih slikara XX. stoljeda uz Picassa. U najranijoj fazi

Kandinski je inspiriran ruskom pučkom umjetnošdu i djela mu karakteriziraju ornamentalnost,

dekorativnost i živahnost boja. 1898. g. upoznaje djela Moneta, slikarski je na tragu impresionista i

postimpresionista, a u pejzažima se približava fovistima. Od 1911. prelazi na apstraktne motive. U

apstraktnim slikama (koje naziva "konkretnima"), uz naglašene odnose boja, kombinacijom odnosa

pravaca, krivulja, višekutnika i krugova, nastoji ostvariti svoju viziju psihičkih doživljaja i raspoloženja. U

djelu O duhovnom u umjetnosti razlaže funkciju i harmoniju boja. Koristi geometrijski omeđene obojene

plohe i linije. Nastoji dokučiti mehanizam psihičkog djelovanja slike, nadi zakone primjene i značenja boje

i evocirati atmosferu pomodu oblika koji u prirodi ne postoje. Jedina bitna stvarnost jest umjetnikova

stvarnost. Kao i Gaugin, želi stvoriti umjetnost duhovne obnove. Njegova je umjetnost bliska teozofiji

Rudolfa Steinera. Smatrao je da je čovječanstvo izgubilo vezu s duhovnošdu jer se vezalo uz materijalne

stvari, pa slikama nastoji probuditi tu uspavanu svijest.

Naslovnica knjige Majakovskog

Drugi istaknuti otpadnik iz sovjetske avangarde bio je vajar Naum Gabo (1890-1978), koji je iz Rusije

otišao u Nemačku iste godine kad i Kandinski. Gabo je bio jedan od pionira vrste apstraktne skulpture

otvorene forme, koja je, donekle zbunjujude, kasnije nazvana konstruktivističkom. Gabo je smatrao da su

njegove konstrukcije umetnička dela začeta u duhu koji je odražavao novo naučno mišljenje o prostoru i

materiji. Skulpture kakve je pravio Gabo uglavnom su na Zapadu bila nazivane konstruktivističke.

Geometrija kao temelj skulpture.

"Glava #2"

(1916)

"Glava žene"

(1916-17)

Vladmir Tatlin bio je osnivač konstruktivizma. Nakon susreta s Picassom u Parizu počinje raditi reljefne

strukture načinjene od metala, drveta, kartona, stakla, ljepila i žice, predviđene za kutove prostorija.

Odbacuje svaku asocijaciju sa stvarnim svijetom, udaljava se od tradicionalne skulpture i traži

"iznalaženje forme iz samog materijala", a njegove konstrukcije su same sebi dovoljne.

Spomenik 3. internacionali - Trebao je biti napravljen od željeza, stakla i čelika. Unutar njegova skeleta

planirana su tri bloka sa staklenim prozorima, koja su se trebala okretati raznim brzinama: prvi u obliku

kocke - jednom u godini, drugi nalik piramidi – jednom mjesečno i tredi u obliku valjka - jednom dnevno.

Nije izveden zbog prevelikih troškova.