Samopomoć u mentalnom zdravlju - Mentalno zdravlje...Samopomoć u mentalnom zdravlju FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT Autorice i urednice: mr. sci Irina Puvača Liderica na Projektu

FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

Samopomoć u mentalnom zdravlju



Štampanje publikacije finansira Projekat mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini koji podržava Vlada Švicarske, a sprovodi Asocijacija XY u partnerstvu sa Federalnim ministarstvom zdravstva i Ministarstvom zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske. Sadržaj publikacije ne predstavlja nužno stavove Vlade Švicarske i partnera u projektu.










Sarajevo, 2018.

Samopomoć u mentalnom zdravlju FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

Autorice i urednice:

mr. sci Irina Puvača Liderica na Projektu mentalnog zdravlja u Bosni i HercegoviniSelma Mehmedić-Džonlić MA Službenica na Projektu mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini

Autori:

prim. dr. Goran Čerkez Federalno ministarstvo zdravstva Adisa Mehić, dipl. iur Federalno ministarstvo zdravstvaMiroslav Gavrić koordinator projekta Mustafa Šuvalija monitoring oficir DPFBiHDalibor Miholjčić monitoring oficir DPRS Ajla Jusufbegović asistentica na projektu ispred DPFBiHJasminko Jovanović asistent na projektu ispred DPRS

Supervizori: dr. Milan Latinović Ministarstva zdravlja i socijalne politike Republike SrpskePrim. mr. ph Emina Osmanagić Direktorica Asocijacije XYMr.sci. Dženita Hrelja Hasečić Direktorica Projekta mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini

Sarajevo, 2018.

Lektor: Haris Hadžić

Dizajn i štampa: Arch Design d.o.o.

Izdavač: Asocijacija XY

Tiraž: 50 kom.

Godina izdavanja: 2018.

Sarajevo

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo

613.8:159.9-051(497.6)(047.31)

SAMOPOMOĆ u mentalnom zdravlju : finalni izvještaj za projekat / [autori Irina Puvača ... [et al.]. - Sarajevo : Asocijacija XY, 2018. - 36 str. : graf. prikazi ; 28 cm

ISBN 978-9958-0981-9-2 1. Puvača, Irina COBISS.BH-ID 24931846

Samopomoć u mentalnom zdravljuFINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

| 5

PREDGOVOR

U okviru provođenja Projekta mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini (PMZ BiH) u periodu od 2015. do 2017. godine implementirane su aktivnosti usmjerene na osnaživanje uloge strukovnih udruženja u zaštiti mentalnog zdravlja, sa fokusom na definiranje efikasnijih modela pružanja usluga korisnicima u oblasti zaštite mentalnog zdravlja. Inicijalna ideja jačanja saradnje strukovnih udruženja sa zdravstvenim ustanovama i organizacijama civilnog društva, uključujući organizacije/udruženja koja okupljaju korisnike usluga u oblasti zaštite mentalnog zdravlja, provođenjem ovih aktivnosti je i realizirana. Značaj ove saradnje ogleda se u tome što je po prvi put na prostorima Bosne i Hercegovine, ciljano, omogućeno da strukovna udruženja pokažu svoju snagu, kao i kapacitete da budu jedna od krucijalnih poluga unaprjeđenja kvaliteta stručnog rada u službama za zaštitu mentalnog zdravlja, a u svjetlu reforme mentalnog zdravlja.

Jasno je da reformski procesi zahtjevaju dugoročan pristup, ali i kontinuiranu saradnju, te visoku motiviranost za učenje i provedbu svih novih usluga, modela rada i razvijanja servisa od značaja za oporavak i resocijalizaciju korisnika u zajednicu. Upravo zbog toga, nakon što su formirani multidisciplinarni timovi u službama za zaštitu mentalnog zdravlja, bilo je potrebno sagledati rad tih timova i u kontekstu specifičnih usluga, kao i poboljšanja dokumentacije i načina evidentiranja postupaka koji se provode sa korisnicima. Naime, bitno je podsjetiti da zakoni o zdravstvenoj zaštiti utvrđuju način formiranja udruženja zdravstvenih profesionalaca određenih profila ili specijalnosti, kojima je cilj zadovoljenje najvišeg mogućeg nivoa zdravlja određene populacije, i to na načelima dobrovoljnosti. Ova se mogućnost direktno vezuje za primjenu važećih propisa o udruženjima i fondacijama, a koji su osnova za formiranje udruženja. Strukovna udruženja svojim dobrovoljnim radom unaprjeđuju oblasti za koje su osnovana, usaglašavaju i ujednačavanju stručne stavove u tim oblastima, te sarađuju sa nadležnim ministarstvima zdravstva. Rad različitih udruženja u oblasti zdravstva bitan je, dakle, i za tijela vlasti, naročito sa aspekta kreiranja politike i propisa iz ove oblasti.

Uvažavajući činjenicu da sistemski zakoni u oblasti zdravstva decidno omogućavaju udruživanje zdravstvenih radnika i saradnika u strukovna udruženja, PMZ BiH je, u saradnji sa nadležnim donositeljima odluka u zdravstvu u Bosni i Hercegovini, u pažljivo odabranom momentu, u drugoj fazi Projekta, inicirao i proveo aktivnosti sa tim udruženjima.

Projekti, koji su povjereni strukovnim udruženjima i njihovim partnerima: „Kognitivno-bihevioralne tehnike - potreba i primjena“; „Samopomoć u mentalnom zdravlju“; „Jačanja sestrinskih kompentecija u okviru centara za zaštitu mentalnog zdravlja“ i „Rad sa porodicama korisnika usluga centara za mentalno zdravlje u Bosni i Hercegovini”, a shodno dostavljenim izvještajima, ostvarili su svoju svrhu. Postignuti rezultati idu u prilog ključnom rezultatu, odnosno uspjehu PMZ BiH - Faza II, koji je vezan za osiguravanje inovativnih usluga u oblasti zaštite mentalnog zdravlja. S druge strane, posebno kada je riječ o sestrinskoj dokumentaciji, mora se istaći da je to, također, važan doprinos stručnom radu medicinske sestre/tehničara, kao člana tima u centrima za mentalno zdravlje, te adekvatnom unosu potrebnih podataka u dijelu koji se odnosi na sestrinsku anamnezu, što do sada nije bio slučaj. Ojačane kompetencije medicinskih sestara/tehničara za pružanje kvalitetnijih usluga i sveobuhvatnije zdravstvene njege korisnicima značajan su dio unaprjeđenja samog sistema mentalnog zdravlja.

6 | Samopomoć u mentalnom zdravlju FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT

Reforma mentalnog zdravlja, kroz zakonski okvir, te različite podzakonske akte, ima za cilj stvoriti esencijalnu bazu za siguran, kvalitetan i efikasan rad uposlenih u službama za zaštitu mentalnog zdravlja, i to rad usmjeren na korisnika usluga. Međutim, takav okvir sam po sebi ne donosi benefite za korisnike, ukoliko nije praćen odgovarajućim setom usluga. Usluge moraju biti dostupne, sigurne, efikasne i kvalitetne. Usluge u zdravstvenoj zaštiti i njezi, historijski posmatrano, imaju svoj razvojni put, kao i usluge u bilo kojem drugom sektoru. Reforma sistema zaštite mentalnog zdravlja pokazala je da usluge moraju biti definirane i provedene na inovativnim pristupima, sa bitnim oslanjanjem na pravo uživanja najvišeg mogućeg standarda mentalnog zdravlja i pravo na neovisno življenje i uključenost u zajednicu svakog korisnika. Važno je istaći da se upravo kroz predložene, odnosno testirane usluge i modele vođenja dokumentacije, kroz projektne aktivnosti PMZ BiH, posredno pratio i uticaj na unaprjeđenje kvalitete i produktivnosti na radu. Projektima su bile obuhvaćene i adekvatne edukacije, primjerene po sadržaju i obimu, a sa fokusom na kvalitet usluga koje su predmetom projektnih zadataka. Navedeni projekti strukovnih udruženja, podržani od PMZ BiH, karakteristični su i po tome što se tokom implementacije stalno nastojalo postići maksimalnu sinergiju između kvaliteta rada, produktivnosti i pozitivnog efekta usluga za samog korisnika. Inovativne usluge, kao što su nove strategije suočavanja, grupe samopomoći, KBT tehnika, konkretan stručni rad sa porodicom korisnika, te adekvatne sestrinske usluge, svakako da čine veoma bitan doprinos kvalitetu i efikasnosti usluga u oblasti zaštite mentalnog zdravlja.

Nadalje, uvidom u cjelokupnu dokumentaciju o provedenim projektima strukovnih udruženja, uočava se da je zadati vremenski okvir imao bitan uticaj na postignute rezultate, s obzirom na to da su udruženja, sa svojim partnerima, bila u prilici ipak objektivno sagledati određene modele usluga i njihove učinke. Poseban kvalitet provedenih aktivnosti vezan je i za visok stepen međusobnog povjerenja uspostavljenog između strukovnih udruženja i njihovih partnera, te u odnosu prema korisnicima usluga. S druge strane, oslobađanje stege profesionalne autonomije, a u cilju unaprjeđenja timskog rada i ukupnog djelovanja usmjerenog na oporavak korisnika, snažno podržava tezu da nema uspjeha u zaštiti mentalnog zdravlja bez multidisciplinarnog djelovanja.

Strukovna udruženja provedenim projektima, bez sumnje, pokazala su da njihova vizija i misija djelovanja jeste posve direktno naslonjena na potrebe sistema zdravstva, a da njihov stručni rad i kontinuirano stručno usavršavanje jesu osnova za unaprjeđenje usluga u zdravstvenom sistemu i povećanje stepena zadovoljstva korisnika tih usluga.

Motivacija i sposobnost strukovnih udruženja da se uhvate u koštac sa velikim izazovima, ali i da se iznesu sa zahtjevnim novinama u sistemu zdravstva pokazuje i njihovu snažnu opredijeljenost na putu uspostavljanja efikasnih i kvalitetnih službi za zaštitu mentalnog zdravlja.

Treba istaći da ishode uvođenja inovativnih usluga u oblasti zaštite mentalnog zdravlja treba stalno pratiti i nadzirati, putem odgovarajućih metoda. U tom slučaju, održivost takvih usluga je neupitna.


| 7

Politike, strategije, zakonski okvir i praksa mentalnog zdravlja u cijeloj evropskoj regiji prolaze kroz proces transformacije, stoga i Bosna i Hercegovina, putem nadležnih tijela, a saglasno ustavnoj podjeli vlasti, mora adekvatno pratiti te promjene, a što se uz podršku PMZ BiH, i čini.

Na kraju, treba potcrtati da bilo kakve novine u sistemu, moraju biti zasnovane na dokazima. U slučaju inovacija, koje su rezultat projektnih aktivnosti i saradnje sa strukovnim udruženjima, ovaj je uvjet u cijelosti zadovoljen.

Slijedom iznesenog, na veliko zadovoljstvo nadležnih ministarstava zdravstva, strukovna udruženja su pokazala da imaju sposobnost i kapacitet za daljnje razvijanje partnerskih odnosa, kako sa zdravstvenim ustanovama i organizacijama civilnog društva, tako i sa nadležnim ministarstvima. Vjerujemo da će se saradnja sa strukovnim udruženjima nastaviti i u narednom periodu, te da ovakvi modeli uvođenja inovativnih pristupa u radu, posebno zato što su testirani u određenom vremenskom okviru, imaju svoje opravdanje i, posljedično, donose konkretne rezultate.

Potpuno smo ubjeđeni da ovakav vid partnerske saradnje neminovno unosi novi kvalitet u kreiranje propisa, definiranje usluga i provođenje tih usluga u oblasti zaštite mentalnog zdravlja. Partnerska saradnja, utemeljena na naučno i stručno zasnovanim dokazima, te praćenju svih novina u razvoju struke, usmjerena je na jedini ispravan put, a to je potpuna zaštita prava i zdravlja korisnika zdravstvenih usluga.

U Sarajevu, 28.12.2017.godine

Prim. dr. Goran Čerkez Adisa Mehić, dipl. iur


PREDGOVOR

Ova publikacija je produkt velike aktivnosti Projekta mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini u njegovoj drugoj fazi implementacije, koja je imala za cilj poboljšanje kvaliteta i dostupnosti savremenih usluga usmjerenih na oporavak i podršku profesionalcima u efikasnom pružanju usluga korisnicima ustanova mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini. Federalno ministarstvo zdravstva i Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske zajedno sa Asocijacijom XY nastavilo je saradnju sa Vladom Švicarske u provođenju „Projekta mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini, Faza II“ nakon završetka Faze I. Ovim Projektom su se implementirale aktivnosti predviđene Politikom i strategijom za zaštitu i unapređenje mentalnog zdravlja (2012 – 2020).

Osiguravanje pružanja inovativnih usluga kao jedan od većih rezultata PMZ BiH Faza II, posredstvom korištenja novih strategija suočavanja kod korisnika usluga MZ (tehnika za kontrolu anksioznosti, provođenje tehnike problem solvinga, restrukturacije negativnih automatskih misli, psihoedukacije, funkcionalne analize ponašanja; razvoj socijalnih vještina i unaprjeđenje kvaliteta socijalnih odnosa, percepcije emocija, sposobnosti izražavanja emocija, genograma sa teorijama obitelji i socijalna anamneza na temelju kućne posjete) napravilo je velike pomake u ostvarenju ishoda projekta. Ostvareni su svi planirani rezultati, dok se u određenim aktivnostima desilo i prekoračenje planiranih indikatora. Nove usluge uvedene ili poboljšane edukativnim projektima profesionalnih udruženja (grupe samopomoći, KBT tehnike, rad s porodicama i sestrinska dokumentacija) doprinijele su većem zadovoljstvu korisnika uslugama CMZ-a i skraćenju perioda do uspostavljanja dijagnoze, ali i boljim ishodima tretmana korisnika. Projekat je doprinio uvezivanju entitetskih profesionalnih udruženja koja imaju jednake misije djelovanja, kao i aktivnosti u radu, u jedinstveni program edukacije profesionalaca njihovih struka.

U samom startu osigurani su preduslovi timskog zalaganja za jednake ciljeve kao što je profesionalno usavršavanje, bolje razumijevanje problema određene struke, povećavanja timske efikasnosti i svijesti o zajedničkim interesima unutar organizacije i sl. Još jedan od skrivenijih ciljeva edukacije bio je i efikasniji i jači strukovni tim unutar oblasti mentalnog zdravlja, te uzajamna povezanost/bliskost struka.

Sam početak projektnih aktivnosti PMZ BiH Faza II započeo je procjenom potreba profesionalnih udruženja iz oblasti mentalnog zdravlja, provedenom od strane četiri konsultanta iz oblasti psihijatrije, psihologije, socijalnog rada i sestrinstva. Ovi dokumenti su se fokusirali na prepoznavanje partnerskih udruženja i procjenu njihovih kapaciteta u smislu njihove motivacije i sposobnosti da sprovedu programe koji imaju za cilj da uvedu i pruže inovativne usluge u sklopu CMZ-ova. Analiza je prepoznala postojanje 47 profesionalnih udruženja iz oblasti mentalnog zdravlja (lokalna, kantonalna, entitetska i na državnom nivou). U skladu sa kriterijima odabira (sposobnost razvoja, monitoringa i evaluacije učinaka edukativnog programa), 14 udruženja je izabrano u uži krug, tematski povezano i uvedeno u postupak izrade projektnog prijedloga u okviru četiri tematske oblasti.

Na osnovu rezultata analize potreba profesionalaca u CMZ-ovima o potrebnim edukacijama, u saradnji sa entitetskim ministarstvima zdravlja/zdravstva, odabrane su četiri edukativne oblasti za koje udruženja dostavljaju svoje prijedloge projekata i to:


| 9

1. MST – „Jačanje sestrinskih kompetencija u okviru Centara za zaštitu mentalnog zdravlja“ (izrada i primjena sestrinske dokumentacije u CMZ-ovima);

2. Psiholozi - “Samopomoć u mentalnom zdravlju” (grupe samopomoći);

3. Psihijatri - “ Kognitivno - bihevioralne tehnike – potreba i primjena” (KBT intervencije);

4. Socijalni radnici - „Rad sa porodicama korisnika usluga centara za mentalno zdravlje“.

Predstavnici udruženja su u organizaciji PMZ BiH prošli dvodnevnu radionicu koja je imala za cilj jačanje kapaciteta udruženja za pisanje projektnih prijedloga. Na radionici su prisustvovala 26 predstavnika iz 14 udruženja. Predstavnici partnerskih udruženja dostavili su logički okvir koji je revidiran od strane PMZ BiH tima, potom i prijedlog projekta sa budžetom, nakon čega su održani zajednički sastanci sa predstavnicima PMZ-a u cilju finalizacije projektne prijave. Održana su ukupno 4 odvojena sastanka sa ukupno 15 predstavnika udruženja.

Nakon što su pripremljena, dostavljena i odobrena četiri (4) edukativna projekta profesionalnih udruženja iz oblasti mentalnog zdravlja, dodijeljeni su grantovi za realizaciju navedenih projekata i potpisani su ugovori o međusobnoj saradnji. Svaki projekat je imao nosioca kao i partnerske organizacije u realizaciji (najmanje jedna organizacija).

Sredstva su dodjeljivana u tranšama koje su se vezale za polugodišnje i godišnje izvještaje, što se u radu sa mladim organizacijama pokazalo vrlo korisno i motivirajuće u smislu usavršavanja njihovih kompetencija i znanja za primjene projekata i adekvatno izvještavanje.

Ključni rezultati svih projekata:

Novu vrstu usluge kroz navedene projekte dobilo je ukupno 3.712 osoba (1.762 M, 1.950 Ž) od čega je 3.451 osoba (1.670 M, 1.781 Ž) počela koristiti strategije suočavanja sa bolesti kao što je adekvatnije nošenje sa anksioznim i depresivnim simptomima, ostvarivanje ličnih ciljeva, ostvarivanje socijalnih kontakata, bolja uvezanost članova porodice i bolje nošenje sa emocionalnim problemima i/ili im je skraćeno vrijeme do uspostavljanja dijagnoze ili/i spriječeno pogoršanje bolesti, i uključen je 261 član porodica korisnika (92 M, 169 Ž):

• 502 korisnika usluga (222 M, 280 Ž) su počeli koristiti nove strategije suočavanja od planiranih 300 (ostvarenje za 66,66% više od ciljane vrijednosti);

• Uključen je 261 član porodice (92 M, 169 Ž) korisnika iz 52 porodice;• Na 2.949 korisnika usluga (M-1.448, Ž-1.501), u prosjeku 74 osobe po centru, je

primijenjena nova sestrinska dokumentacija (intervju i anamneza), gdje je prvi pregled dobilo 1.637 korisnika kod kojih je skraćeno vrijeme do uspostavljanja dijagnoze i/ili sprječavanja pogoršanja bolesti u odnosu na 238 u početnom mjerenju.

Usluge se sada primjenjuju u 73 ustanove u Bosni i Hercegovini (71 CMZ: 38 u Federaciji Bosne i Hercegovine, 22 u Republici Srpskoj, 1 u Distriktu Brčko i 2 socijalne ustanove u Federaciji Bosne i Hercegovine).

Mjerenja prije i poslije primjene intervencije koji su dobijene kroz monitoring i evaluaciju u uključenim CMZ-ovima u BiH (primjenom različitih specifičnih testiranja, domaćih radova sa prikazima slučajeva, primjenom anketa, on site posjeta u CMZ-ovima, i sl.), a koja uključuju i kvalitativne metode, završena su i rezultati pokazuju da polaznici nastavljaju primjenu naučenih tehnika u najvećem broju, te čak ih, u slučaju medicinskih sestara, šire prenošenjem znanja na kolege koje nisu prošle direktnu obuku. Indikator pokazuje stalni


rast broja podržanih osoba u primjeni novih strategija suočavanja, za 6 mjeseci sa 357 na 502 korisnika (porast od 28,89%).

Zadovoljstvo korisnika uslugama mentalnog zdravlja u zajednici evidentiralo se kroz aktivnosti projekata udruženja putem CSQ upitnika (psihijatri, socijalni radnici, psiholozi), upitnika o zadovoljstvu korisnika kod kojih je primijenjena sestrinska dokumentacija, kao i kvalitativnih podataka. Kvalitet usluga ocijenio je ukupno 451 korisnik:

• Prosječna ocjena zadovoljstva kod 309 korisnika na CSQ upitniku povećana je u odnosu na baseline (3,43) i iznosi 3,68 od 4 za usluge koje pružaju psiholozi, psihijatri i socijalni radnici.

• Usluge medicinskih sestara/tehničara ocijenila su 142 korisnika (73 kod kojih je primijenjena i 69 kod kojih nije primijenjena sestrinska dokumentacija) gdje zadovoljstvo iznosi 3,78 od 4 kod korisnika kod kojih je primijenjena sestrinska dokumentacija.

Iskustva stečena kroz projekte:

Započelo se sa međuprofesionalnom saradnjom, razmjenom ekspertize i znanja među strukama, a u svrhu kreiranja što kvalitetnih prijedloga projekata za inovativne usluge.

Udruženja su osvijestila potrebu za jačanjem kapaciteta mentalnozdravstvenog osoblja, za osiguravanjem poboljšanja kvaliteta usluga i primjene modernih tehnika za oporavak pacijenata koje su nedostajale u formalnom obrazovanju.

Inovativni pristup u zajedničkom upoznavanju različitih strukovnih udruženja koja nisu imala prilike da se profesionalno povezuju i njihovo uključivanje u planiranje i provođenje intervencija. Udruženja su po prvi put potpisala memorandum o saradnji na međuentitetskim nivoima, kao i memorandum o međustrukovnim oblicima saradnje.

Inovacije za udruženja su pisanje projektnih aplikacija na zahtjevnijim nivoima i u skladu sa zadatim kriterijima, kao i osiguravanje dozvola za polaznike edukacija od strane menadžmenta institucija, što je posredno uticalo na jačanje kapaciteta za pisanje i apliciranje projekata prema drugim donatorima. Na ovaj način su se osigurale dugoročnije saradnje, te potaknula održivost poboljšavanja kvalitete usluga kroz buduće edukativne projekte.

Komponenti održivosti je dat veliki značaj, tako da su za sve planirane aktivnosti osigurani elementi održivosti kroz planove za dugoročniji monitoring i evaluaciju projektnih intervencija, ali i osiguravanje primjene na radnim mjestima od strane učesnika edukacije za svaku od profesija. Navedeni indikatori su uvršteni i u najnovije indikatore za praćenje kvalitete poboljšanja ishoda liječenja kroz saradnje projektnih komponenti.

Poteškoće u radu koje su registrovane u fazi planiranja projektne intervencije i koje su se pratile kontinuiranim uvidom u tok planiranja su sporost u usvajanju novih znanja u pisanju projektnih aplikacija, kao i zadovoljavanju zahtjevnije projektne aplikacije. U cilju prevazilaženja ovog problema osigurano je bolje planiranje ovih aktivnosti koje je predvidjelo više faza tokom same izrade projekta, te veći broj sastanaka i stručne pomoći od PMZ BiH.

mr. sci Irina Puvača


| 11

OSNOVNE INFORMACIJE

Datum objave 30.06.2017

Urednik/ca Miroslav Gavrić

Kontakt-osoba Mustafa Šuvalija

Jezička verzija BHS

Ime organizacije partnera: DRUŠTVO PSIHOLOGA DISTRIKTA BRČKO BOSNE I HERCEGOVINE

Poštanska adresa: KLOSTERSKA BB, AREA PROJEKT, 76100 Brčko

Telefon: 065 645 730

E-Mail: [email protected] ili [email protected] ili [email protected]

Web stranica: www.dpbd.org

Kontakt osoba za projekat (ime i pozicija): MIROSLAV GAVRIĆ, Koordinator projekta ispred DPBD

Projekat

Naziv projekta: “SAMOPOMOĆ U MENTALNOM ZDRAVLJU”

Datum početka projekta: 01.07.2015.god.

Predloženo trajanje projekta: 21 mjesec

Finansije

Ukupna vrijednost projekta nakon aneksa ugovora (lokalna valuta): 38.220,50 KM (Osnovni projekat 37.000 KM + Aneks 1.220,50 KM)

Navedena publikacija predstavlja finalni izvještaj projekta „Samopomoć u mentalnom zdravlju“ za period 01.07.2015.godine do 1.04.2017.godine

Nosilac projekta: Društvo psihologa Brčko distrikta u Bosni i Hercegovini, Brčko

Partnerska udruženja: Društvo psihologa Republike Srpske, Banja Luka

Društvo psihologa u Federaciji Bosne i Hercegovine, Sarajevo

Partneri su učestvovali u prikupljanju i obradi podataka i imali su obaveze periodičnog izvještavanja u skladu sa našim smjernicama, uz nadzore i mentorstvo od strane PMZ BiH.


SADRŽAJ

Opšti podaci o partneru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14

Opšti podaci o projektu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14

Strateški pregled i projekcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

1. UVOD. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17

Kratki opis projekta/programa i njegove strateške intervencije. . . . . . . . . . . . . . 17

Ažurirana analiza učesnika/ca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17

2. OStVAREnOSt iShODA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

Sociodemografske karakteristike uzorka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

Socijalno i emocionalno funkcioniranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

Globalno funkcioniranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26

3. OStVAREnOSt DiREktnOG REzUltAtA . . . . . . . . . . . . . . . . 30

4. FinAnSiJE i UPRAVlJAnJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34

5. nAUčEnE lEkciJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35


| 13

Opšti podaci o partneru

Društvo psihologa Distrikta Brčko u Bosni i Hercegovini (DPBD) zajedno sa dva entitetska društva psihologa (DPFBiH i DPRS) provodi projekat „Samopomoć u mentalnom zdravlju“. DPBD je osnovano 2011. god. i broji tridesetak psihologa/inja sa područja Brčko distrikta, a za cilj ima afirmaciju struke u svim oblastima djelovanja psihologa/inja kroz razvoj i unapređenje teorije i prakse, te edukaciju i istraživanja. Društvo aktivnost uglavnom provodi na području Distrikta Brčko u Bosni i Hercegovini i sjeveroistočne Bosne i Hercegovine, ali je u saradnji sa druga dva društva radilo na cijelom području Bosne i Hercegovine. Misija društva je da edukuje zajednicu i promiče mentalno zdravlje i društvo je sprovodi kroz snimanje stanja (upitnicima, skalama i testovima), organizaciju edukativnih skupova te provođenje kampanja. Također, društvo ima za cilj razvoj struke i nauke te je bilo organizator četiri stručna skupa psihologa, suorganizator III i V kongresa psihologa Bosne i Hercegovine, a 2015. god. je bilo i organizator IV kongresa psihologa Bosne i Hercegovine u Brčkom. Također, društvo ima i izdavačku djelatnost i do sada je objavilo nekoliko publikacija.

Opšti podaci o projektu

Projekat “Samopomoć u mentalnom zdravlju“ je dio Faze II, kao nastavka Faze I Projekta mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini (PMZ BiH). Nosilac projekta je Društvo psihologa Brčko distrikta (DPBD), a partneri su Društvo psihologa u Federaciji Bosne i Hercegovine i Društvo psihologa Republike Srpske, koji su povodom projekta potpisali Memorandum o saradnji. Projekat finansira Švajcarska agencija za razvoj i saradnju (SDC) kroz program Mentalno Zdravlje koji u Bosni i Hercegovini implementira Asocijacija XY Sarajevo.

Projekat “SAMOPOMOĆ U MENTALNOM ZDRAVLJU” je podrazumijevao edukaciju 34 od kontaktirana 42 psihologa/inje zaposlenih u Centrima za mentalno zdravlje iz cijele Bosne i Hercegovine. Učesnici/e su kroz projekat razvili vještine potrebne za formiranje i rad grupa samopomoći klijenata CMZ-a. Cilj projekta je povećanje socijalne i emocionalne funkcionalnosti korisnika usluga CMZ-ova kroz njihovo učešće u grupama samopomoći. Grupe samopomoći funkcionišu na humanističkim pretpostavkama, tj. pretpostavkama da je pojedinac odgovoran za vlastiti život i da, uz podršku drugih članova grupe, može prevazići vlastite probleme ili prevenirati njihovu komplikaciju. Svaki CMZ je u projekat delegirao jednog/u psihologa/inju i oni su u toku 21 mjeseca trajanja projekta (07. 2015 – 03. 2017) prošli obuku o radu sa grupama samopomoći kroz prvobitno predviđena 2 dvodnevna edukativna seminara, te uz još jedan treći dvodnevni seminar. Potom su psiholozi/ginje uspostavili i provodili Grupe samopomoći, te bili mentorisani. Projekt vodi Koordinator ispred DPBD, a monitoring i evaluaciju će vode predstavnici entitetskih društava psihologa. Predavači/edukatori na seminarima su bili eminentni stručnjaci-psihoterapeuti iz Bosne i Hercegovine i regiona koji imaju značajno iskustvo u radu sa grupama samopomoći. Također, u rad su uključeni i predstavnici korisničkih udruženja.


Strateški pregled i projekcija

U početnoj fazi implementacije projekta „Samopomoć u mentalnom zdravlju“ nije bilo predviđenih drugih pokazatelja osim broja uključenih u Projekat, njihovog prisustva edukacijama i povećanja nivoa znanja psihologa/inja o grupama samopomoći. U projekat je de facto u početku bilo uključeno 34 psihologa/inje, od 42 iz CMZ-e iz cijele Bosne i Hercegovine koji su preliminarno anketirani i koji su dali pristanak na učešće u Projektu, a sada ih je 32, budući da je CMZ Gacko zatvoren, baseline 2 za pokazatelje 3 i 5 je spušten na N=32, a za pokazatelj 4 na N=33 (CMZ Banja Luka predstavljaju dva psihologa).

Imajući to u vidu, u odnosu na baseline 1 projekta (42), u projekat i edukacije je ušlo 81% (34), što je uslovni baseline 2 Projekta. Od 34 psihologa/inje uključene u projekat na prvoj edukaciji u Sarajevu je prisustvovalo 31 psiholog/inja (91,17%), a na drugoj u Brčkom 24 psihologa/inja (70,59%), a na trećoj u Banjoj Luci 20 (58,82%). Svi psiholozi/ginje su dobili prezentacije i materijale sa sve tri edukacije, bez obzira da li su bili prisutni ili ne. Također, dobili su mejlove i brojeve telefona edukatora/ki sa kojima mogu razriješiti eventualne dileme sa edukacija ili one sa kojima se susreću tokom provođenja projekta.

Nivo znanja psihologa/inja na prve dvije edukacije mjeren je pred - i post-testom kreiranim od strane edukatora/ki, a nakon edukacija je značajno povećan za obje edukacije. Na prvoj edukaciji Ukupan skor znanja na pred-testu bio je 5.13/12 (prosječan procenat tačnih odgovora je bio 43%) (maksimalni skor je 12), sa najmanjim pojedinačnim skorom 3 i najvećim pojedinačnim skorom 8. Po završetku seminara psiholozima/ginjama je dat identičan test (post-test), a rezultati ukazuju na značajno povećanje nivoa pokazanog znanja. Ukupan skor svih prisutnih učesnika/ca edukativnog seminara je 7.42/12 (prosječan procenat tačnih odgovora je bio 62%), sa minimalnim pojedinačnim skorom od 5 i maksimalnim pojedinačnim skorom od 11.

Na drugoj edukaciji ukupan skor za pred-test je bio 5/12 (prosječni procenat tačnih odgovora je bio 42%), dok je na post-testu rađenom po završetku edukativnog seminara ukupan skor bio 7/12 (sa prosječnim procentom tačnih odgovora od 58%). Manji nivo povećanja znanja na drugom edukativnom seminaru objašnjava se time što su svi učesnici psiholozi/psihologinje već obučeni/e u pojedinim psihoterapijskim pravcima, te su na pitanjima iz drugih terapijskih pravaca imali uslovno rečeno slabija postignuća. U konačnici, i drugi edukativni seminar smatramo uspješnim, ponajviše iz razloga što su se tokom njega rješavali praktični problemi s terena, gdje su edukatori/ke prisutnim učesnicima/ama davali instrukcije na koji način da se nose s problemima i kako da ih rješavaju zajedničkim snagama sa samim učesnicima/icama Grupa samopomoći.

Također, nivo zadovoljstva učesnika/ca edukacijama i projektom je visok. Što se tiče evaluacije prve edukacije, prosječna ocjena zadovoljstva psihologa/inja je vrlo visoka i iznosi 4.26 od mogućih 5,00.Na drugoj edukaciji prosječna ocjena je bila značajno viša 4,64, dok je prosječna ocjena zadovoljstva psihologa/inja na trećoj edukaciji bila 4,30 (više u Tabeli 9).

Pored kvantifikacije rezultata povećanja nivoa znanja o grupama samopomoći i tehnikama koje se mogu koristiti u radu sa ovim grupama, značajno je napomenuti da su učesnici/e podsticani i motivisani da održavaju već formirane grupe, te da ih formiraju tamo gdje


| 15

one nisu zaživjele, što je i učinjeno u toku posljednjeg izvještajnog perioda. U završnoj fazi projekta kontakt uključenih psihologa/inja iz CMZ-e sa koordinatorom, monitoring oficirima i supervizoricom projekta bio konstantan i intenzivan u cilju implementacije postavljenih ciljeva projekta, odnosno formiranja grupa samopomoći i unošenja podataka o učesnicima u odgovarajuće baze podataka za evaluaciju.

Indikatori ishoda povezani sa socijalnim i emocionalnim funkcioniranjem na nivou samoprocjene i na nivou procjene ukućana se mogu smatrati ostvarenim kao što je slučaj i sa globalnim funkcioniranjem. Poređenje rezultata na ASEBA upitnicima za socio-emocionalno funkcioniranje te WHODAS upitnicima za globalno funkcioniranje prije i poslije uključivanja u grupe samopomoći (na uzorku od 80% uključenih u rad grupa samopomoći) pokazalo je da je kod korisnika u oba domena došlo do statistički značajne pozitivne promjene. To potvrđuju i individualni izvještaji o napretku korisnika grupa samopomoći, u kojima su psiholozi za najveći broj uključenih korisnika (73%) izvijestili o postizanju vidljivog napretka. Pri tome se kao oblasti u kojima je napredak ostvaren najčešće ističu ponašanja i karakteristike koje pripadaju socijalnom i emocionalnom funkcioniranju.


1. UVOD

Kratki opis projekta/programa i njegove strateške intervencije

Opšte ishodište i cilj projekta “SAMOPOMOĆ U MENTALNOM ZDRAVLJU” je unapređena socijalno-emocionalna funkcionalnost korisnika/ca usluga CMZ-a kroz uspostavljanje nove specijalizovane usluge CMZ-e na nivou Primarne zdravstvene zaštite – Grupe samopomoći. Ciljna grupa ovog projekta su klijenti/kinje CMZ-e sa teškim mentalnim poremećajima za koje je, prema procjeni timova CMZ-e na početku projekta, Grupa samopomoći adekvatna terapijska metoda u datom trenutku njihovog tretmana.

Nova usluga će doprinijeti boljim zdravstvenim ishodima, boljoj kvaliteti života korisnika/ca usluga mentalnog zdravlja na nivou Primarne zdravstvene zaštite i opštem blagostanju osoba sa mentalnim poremećajima. Ovo je u skladu sa Direktnim rezultatom 3 Projekta mentalnog zdravlja - Ojačane kompetencije i vještine multidisciplinarnih timova za pružanje kvalitetnijih usluga mentalnog zdravlja.

Na osnovu preliminarnog anketiranja, 42 CMZ-e i njihovi direktori/ke Domova Zdravlja su pristali da uvedu novu uslugu - Grupu samopomoći i nominovali 42 psihologa/inje (po jednog iz svakog CMZ-e) za učešće u edukaciji u okviru ovog projekta. Potom su CMZ-e koji su pristali na projekat ponovo anketirani Upitnikom u kojem su davali odgovore o postojanju/nepostojanju grupa samopomoći i specifičnostima njihovog funkcionisanja. Ovim anketiranjem je utvrđeno da 15 (36%) od 42 CMZ-e ima oblike grupnog rada koje u potpunosti ili djelimično zadovoljavaju kriterijume Grupa samopomoći, dok se u ostalim CMZ-e ovakve usluge ne nude.

Da bi se ostvario ishod projekta (Unapređena funkcionalnost korisnika usluga CMZ-ova kroz Grupe samopomoći), nastojali smo postići direktni rezultat-povećati kapacitet CMZ-a za izvođenje nove usluge Grupa samopomoći. Ovo smo uradili na način da smo edukovali psihologe/inje na tri dvodnevne edukacije, a pokazatelji su: Broj edukovanih psihologa/inja je 34, odnosno 28 ili 82,4% psihologinja i 6 ili 17,6% psihologa, što odražava zastupljenost rodnih kategorija među zaposlenim na mjestu psihologa/inje u CMZ-e; Nakon tri dvodnevne edukacije (Sarajevo 12-13.09.15.g., Brčko 11-12.12.15.g.i Banja Luka 02 – 03. 11. 2016. g.) postignuto je povećanje kapaciteta za provođenje grupa samopomoći (evaluacije znanja test/retest metodom).


| 17

Ažurirana analiza učesnika/ca

Na edukaciji u Sarajevu je bilo 31 učesnik/ca 91,17%, a na edukaciji u Brčkom 24 učesnika/ca 70,59%, a u Banja Luci 20 učesnika/ca 58,82%. Razlozi za manji dolazak učesnika/ca na edukaciju u Banjoj Luci su bili raznoliki, mada je dominirao odgovor „da je teško putovati u udaljenu Banja Luku“ (učesnici iz Hercegovine) ili „kasno smo obavješteni“ što je istina jer se nije znalo da će treće edukacije biti. Svi psiholozi/ginje su dobili prezentacije i materijale sa sve tri edukacije, bez obzira da li su bili prisutni ili ne. Također, imaju mejlove i brojeve telefona edukatora/ki sa kojima mogu razriješiti eventualne dileme sa edukacija ili one sa kojima se susreću tokom provođenja Projekta. Detaljan prikaz prisustva edukacijama je dat u Dodatku 1.

Geografska lokacija CMZ-e i slabija mreža putnih komunikacija je vjerovatno presudan faktor koji je doveo do odsustva pojedinih psihologa/inja na edukacijama. Naravno, i neizvjesnost oko toga da li će edukacije biti, odnosno kasno obavještenje učesnika o vremenu edukacije je utjecalo na to da neki nisi mogli uskladiti svoje druge obaveze. Sa svakim psihologom/injom koji nisu došli na neku od edukacija je obavljen razgovor u cilju provjere da li su i dalje u projektu.

Projekat „Samopomoć u mentalnom zdravlju“ je uklopljen u Projekat mentalno zdravlje u Bosni i Hercegovini i CMZ-e koji učestvuju u našem projektu su uključeni i u druge komponente Projekta mentalno zdravlje u Bosni i Hercegovini. Zbog racionalizacije u Ministarstvu zdravlja Republike Srpske, nekoliko CMZ-ova ne funkcioniše sa psiholozima/ginjama što je navedeno u tabelama u sljedećem poglavlju.


2. OStVAREnOSt iShODA

Kranji ishod projekta „Samopomoć u mentalnom zdravlju“ je unapređena funkcionalnost korisnika usluga CMZ-ova kroz Grupe samopomoći.

Pokazatelji ishoda su:

1. Statistički značajno povećanje socijalne funkcionalnosti kod 60% korisnika nove usluge CMZ-e na osnovu samoprocjene.

2. Statistički značajno povećanje emocionalne adekvatnosti kod 60% korisnika nove usluge CMZ-e na osnovu samoprocjene.

3. Statistički značajno poboljšanje globalnog funkcionisanja kod 60% korisnika na osnovu procjene psihologa/inje CMZ-e.

4. Statistički značajno povećanje socijalno-emocionalnog funkcionisanja kod 60% korisnika nove usluge CMZ-e, na osnovu procjene ukućana.

Sociodemografske karakteristike uzorka

U sklopu evaluacije obrađeni su rezultati iz 25 CMZ. Izvještaji o prisustvu sastancima grupa samopomoći dostavljeni su za N=158 ispitanika, individualni izvještaji o napretku za N=143 ispitanika, dok je obrada rezultata za ASEBA i WHODAS upitnike obuhvatila N=148 učesnika, što je za 35 ispitanika manje od prijavljenog broja učesnika u radu grupa samopomoći. Glavni razlog postojanja ove razlike jeste što za jedan broj ispitanika nisu dostavljeni svi upitnici, odnosno nisu popunjene sve subskale na pojedinim upitnicima. Prema tvrdnjama psihologa u CMZ, ovi propusti uzrokovani su individualnim stanjem pojedinih ispitanika u vrijeme provođenja retesta koje nije omogućavalo da ispitanik popuni određeni upitnik ili subskalu. Također, budući da svi prijavljeni članovi grupa samopomoći nisu bili jednako redovni na sastancima iz razloga nevezanih za njihovo stanje (tabela 1.), neki od njih nisu bili dostupni za popunjavanje upitnika u period u kojem je provođen retest.


| 19

Tabela 1. Učestalost prisustava sastancima grupa samopomoći

CMZ Ukupno susreta

Prosječno dolazaka po korisniku

Broj korisnika po kategorijama učestalosti prisustva

Manje od 50%

50%-70%

70%-90%

Više od 90%

Banja Luka 29 25(86%) 1 0 1 4

Bihać 18 11(61%) 1 3 1 0

Cazin 26 23/88%) 1 0 2 6

Čelinac 16 11 (69%) 2 1 2 2

Doboj 17 12(71%) 1 0 5 1

Gradačac 29 21(72%) 1 3 4 1

Ilidža 23 20 (87%) 0 0 3 3

Kakanj 25 16 (64%) 2 2 1 2

Ključ 31 15 (47%) 4 3 3 0

Konjic 15 15 (100%) 0 0 0 6

Kozarska Dubica 8 7(88%) 0 1 1 5

Mostar (Bulevar) 46 41 (89%) 0 0 4 2

Mostar (Stari Grad) 20 16 (80%) 1 0 1 4

Novi Grad 25 24(96%) 0 0 0 3

Pale 26 18 (69%) 2 1 6 0

Prijedor 28 21(75%) 0 5 6 0

Prnjavor 12 10(83%) 0 0 2 1

Sanski Most 18 16 (89%) 0 0 6 3

Široki Brijeg 32 18 (56%) 2 1 1 0

Stari Grad Sarajevo 40 26 (65%) 0 0 5 1

Tešanj 13 10 (77%) 1 1 2 2

Tuzla 19 14 (70%) 0 3 7 0

Vitez 47 17 (36%) 3 1 0 2

U obradu rezultata uključeni su samo oni ispitanici za koje su dostavljeni svi upitnici, sa svim popunjenim subskalama. Na taj način je izbjegnuto da se promjene na različitim varijablama mjere na različitim veličinama uzroka, što bi otežalo, ili onemogućilo, adekvatno poređenje tih rezultata.

Na Ilustracijama 1., 2. i 3. prikazana je spolna i obrazovna struktura uzorka te podaci o bračnom statusu ispitanika. U uzorku ima više muškaraca (N=81) nego žena (N=67). Većina ispitanika ima završenu srednju školu (N=107). Također, većina ispitanika nikada nije bila u braku (N=84) ili su se razveli (N=20), što može biti odraz poteškoća u uspostavljanju i održavanju bliskih veza povezanih sa oboljenjima od kojih ispitanici pate. Najmlađi ispitanik imao je 17 godina (to je jedini ispitanik u uzorku mlađi od 18 godina), a najstariji 65 godine. Prosječna starost ispitanika u uzorku iznosila je 43 godine.


Ilustracija 1. Spolna struktura uzorka

Ilustracija 2. Obrazovna struktura uzorka

Ilustracija 3. Bračni status ispitanika

MUŠKARCI54.73%

Srednje

Osnovno

Studij

Nepoznato

ŽENE45.27%

Nisam se ženio/udavala

Oženjen/udata, živim sa supružnikom

Udovac/udovica

U braku, ali ne živimo skupa

Razvedena

Drugo

4.05%6.76%

72.30%

3.38%

56.76% 21.62%

2.70% 2.03%

13.51%

16.89%

MUŠKARCI54.73%

Srednje

Osnovno

Studij

Nepoznato

ŽENE45.27%



Udovac/udovica


Razvedena

Drugo

4.05%6.76%

72.30%

3.38%

56.76% 21.62%

2.70% 2.03%

13.51%

16.89%

MUŠKARCI54.73%

Srednje

Osnovno

Studij

Nepoznato

ŽENE45.27%



Udovac/udovica


Razvedena

Drugo

4.05%6.76%

72.30%

3.38%

56.76% 21.62%

2.70% 2.03%

13.51%

16.89%


| 21

Socijalno i emocionalno funkcioniranje

Socijalno i emocionalno funkcioniranje se odnosi na pokazatelje ishoda 1, 2 i 4:

1. Statistički značajno povećanje socijalne funkcionalnosti kod 60% korisnika nove usluge CMZ-e na osnovu samoprocjene.

2. Statistički značajno povećanje emocionalne adekvatnosti kod 60% korisnika nove usluge CMZ-e na osnovu samoprocjene.

3. Statistički značajno povećanje socijalno-emocionalnog funkcionisanja kod 60% korisnika nove usluge CMZ-e, na osnovu procjene ukućana.

Socio-emocionalno funkcioniranje ispitanika ispitano je pomoću upitnika ASEBA (Achenbach System of Empirically Based Assessment), odnosno njegova dva obrasca: obrazac za samoprocjenu i obrazac za procjenu od strane bliske osobe. Obrazac za procjenu od strane bliske osobe ima manje subskala nego obrazac za samoprocjenu i služi da se dodatno provjere rezultati prikupljeni skalom za samoprocjenu.

ASEBA obrazac za samoprocjenu ima ukupno 14 subskala. Od toga, 5 je adaptacijskih skala (odnosi sa prijateljima, partnerski odnosi, odnosi sa porodicom, posao i obrazovanje) i 9 sindromskih (anksioznost / depresivnost, povučenost, somatski problemi, misaoni problemi, problemi sa pažnjom, agresivno ponašanje, kršenje pravila, intruzivnost i ostali problemi). Za procjenu napretka u socijalnom i emocionalnom funkcioniranju korištene su sindromske skale. Glavni razlog zbog kojeg su u fokus stavljene sindromske skale jeste što promjene na adaptacijskim skalama ne moraju nužno održavati pozitivne ili negativne trendove u socijalnom i/ili emocionalnom funkcioniranju. Na primjer, ispitanici mogu izgubiti kontakt sa članovima porodice ili sa prijateljima iz razloga povezanih sa socio-emocionalnim funkcioniranjem (npr. zbog povećane povučenosti), ali iz razloga koji su potpuno druge prirode (npr. smrt ili promjena mjesta boravka nekog od članova porodice ili prijatelja). Budući da mnogi podaci potrebni za adekvatnu interpretaciju promjena na adaptacisjkim skalama nisu dostupni jer u korištenim upitnicima nema čestica pomoću kojih bi mogli biti zabilježeni, adaptacijske skale su manje korisne kao indikator socijalnog i emocionalnog funkcioniranja. Svaka sindromska subskala u ASEBA upitniku se sastoji od niza čestica koje iskazuje određenu poteškoća iz domene funkcioniranja na koju se odnose. Na svaku od čestica moguće je odgovoriti sa “”Netačno”, “Djelomično tačno” ili “Potpuno tačno”, što znači da veći skor na čestici (a time i na subskali) ukazuje na veći stepen disfunkcionalnosti. U tabelama 2. i 3. prikazani su rezultati T testa kojim je ispitana statistička značajnost razlika na skorovima na sindromskim skalama prije i poslije uvođenja grupa samopomoći, odnosno uključivanja ispitanika u njihov rad. Treba naglasiti i da su u analizi su korišteni “sirovi” rezultati a ne T skorovi, što se smatra dobrom praksom kada su u pitanju statističke analize podataka prikupljenih ASEBA upitnicima.


Tabela 2. Rezultati T-testa za sindromske skale ASEBA forme za samoprocjenu

Subskala M MD SD t df Sig.

Anksiozni i depresivni problemi

1. ,8090 ,12051

(15%),32521 4,225 129 ,0002. ,6885

Povučenost 1. ,7147 ,11047

(15%),29013 4,341 129 ,000

2. ,6043

Somatski problemi

1. ,5008 ,07127

(14%),28605 2,841 129 ,005

2. ,4295

Problemi sa mišljenjem

1. ,4215 ,06128

(15%),25477 2,743 129 ,007

2. ,3603

Problemi sa pažnjom

1. ,7144 ,08513

(12%),30935 3,137 129 ,002

2. ,6292

Agresivno ponašanje

1. ,4726 ,04608

(10%),26839 1,958 129 ,052

2. ,4266

Kršenje pravila 1. ,2329 ,04083

(18%),14603 3,188 129 ,002

2. ,1921

Intruzivnost 1. ,2608 ,02615

(10%),22474 1,327 129 ,187

2. ,2346

Drugi problemi 1. ,5047 ,06154

(12%),22707 3,090 129 ,002

2. ,4431


| 23

Tabela 3. Rezultati T-testa za sindromske skale ASEBA forme za procjenu od strane druge osobe

M MD SD t df Sig.

Anksiozni i depresivni problemi

1. ,8367 ,10167

(12%),29199 ,0002. ,7351

Povučenost 1. ,7743 ,09819

(13%),36605 3,047 128 ,003

2. ,6761

Somatski problemi 1. ,4925 ,07159

(15%),25666 3,168 128 ,002

2. ,4209

Problemi sa mišljenjem

1. ,5956 ,10413

(17%),34293 3,449 128 ,001

2. ,4915

Problemi sa pažnjom

1. ,7526 ,08008

(11%),26177 3,475 128 ,001

2. ,6725

Agresivno ponašanje

1. ,5579 ,08479

(15%),22933 4,199 128 ,000

2. ,4731

Kršenje pravila 1. ,3753 ,07379

(20%),23559 3,558 128 ,001

2. ,3015

Intruzivnost 1. ,6770 ,05943

(9%),27544 2,451 128 ,016

2. ,6176

Drugi problemi 1. ,5726 ,06301

(11%),20887 3,426 128 ,001

2. ,5096

Na oba obrasca, na svim subskalama (osim intruzivnosti na obrascu za samoprocjenu) zabilježeno je statistički značajno smanjenje disfunkcionalnosti. S obzirom da je evaluacija u konačnici obuhvatila više od 60% korisnika usluge grupa samopomoći u CMZ (N=148 korisnika od uključenih N=183, tj. cca 80%), indikatori ishoda povezani sa socijalnim i emocionalnim funkcioniranjem na nivou samoprocjene i na nivou procjene ukućana se mogu smatrati ostvarenim.

Činjenica da je na svim subskalama osim jedne zabilježen statistički značajan napredak ne samo da opravdava uloženi napor u uspostavljanju i vođenju grupa samopomoći, već je, kada se u obzir uzme činjenica da je način na koji su grupe samopomoći kao intervencija bile implementirane u CMZ bio sve samo ne unificiran, izuzetno ohrabrujuća. Neujednačenost u pristupu implementaciji intervencije djelomično je vidljiva iz podataka o učestalosti održavanja sastanaka grupa (tabela 1.), koji ukazuju da je u ovom pogledu postojao značajan varijabilitet među CMZ. Najmanji broj sastanaka grupa samopomoći do trenutka provođenja retesta održan je u CMZ Kozarska Dubica (N=8), a najveći u CMZ Vitez (N=47). Ove razlike uzrokovane su činjenicom da su različiti CMZ započeli implementaciju grupa samopomoći u različito vrijeme, ali time što su sastanci grupa samopomoći u različitim CMZ održavani nejednakom učestalošću. Ovisno o kapacitetima CMZ i procijenjenom


motiviranošću i mogućnostima korisnika, sastanci su održavani jednom sedmično, jednom u dvije ili tri sedmice, te jednom mjesečno (tabela 8.).

Razlog zbog kojeg je važno istaknuti ove razlike u kontekstu promjena u socio-emocionalnom funkcioniranju jeste to što one ukazuju da nije bilo neophodno prisustvovati maksimalnom broju sastanaka grupa samopomoći, te da ti sastanci nisu morali biti održavani maksimalnom učestalošću (jednom sedmično) da bi bila potaknuta značajna promjena u funkcioniranju. Drugim riječima, grupe samopomoći kao intervenciju su dovoljno efektivne za unaprjeđivanje socio-emocionalnog funkcioniranje da je učestalosti susreta koja je manja od optimalne (u pravilu jednom sedmično) dovoljna da bi se počele osjećati značajne pozitivne promjene u ovoj domeni. To također znači da bi, u slučaju da su svi CMZ održavali sastanke grupa samopomoći povećanom učestalošću, ova promjena vjerovatno bila još izraženija.

Na svim sindromskim subskalama, prosječna ocjena disfunkcionalnosti veća je na obrascima koje su ispunjavale bliske osobe nego sami korisnici, što je očekivano. Pod utjecajem problema u mentalnom funkcioniranju s kojim se nose, sami korisnici nisu u stanju dovoljno detaljno i objektivno analizirati svoje stanje, a opravdano je pretpostaviti i da su na odsustvo nekih uobičajenih ponašanja (negativni simptomi) i prisustvo nekih nepoželjnih ponašanja (pozitivni simptomi) navikli u dovoljnoj mjeri da ih više ne percipiraju kao probleme, ili ih smatraju manje problematičnim nego osobe iz njihovog okruženja.

Najnepovoljniji rezultati u pretestu na obje forme ASEBA upitnika bili su rezultati na subskali anksioznih i depresivnih problema. Ovo je očekivan rezultat, budući da se anksioznost i depresija u ovom uzorku javljaju i kao dio primarne dijagnoze, ali i kao dio stanja koje nastaje kao reakcija na primarni problem i ograničenja koja sa njim dolaze. Možemo smatrati očekivanim i to što je najveća promjena, prema podacima iz oba obrasca, postignuta upravo na ovoj skali. S jedne strane, budući da je cilj bio smanjenje vrijednosti na skalama, najlakše ga je bilo postići na onim skalama na kojima je ta vrijednost bila visoka. Međutim, na izraženost ove promjene utjecala je i činjenica da je jedna od prvih i najčešćih poteškoća koje se javljaju kao reakcija na pojavu problema sa mentalnim zdravljem očekivanje stigmatizacije, neizvjesnost u pogledu prihvatanja od strane socijalnog okruženja, a uslijed toga i nedoumice u pogledu kvaliteta socijalnog života u budućnosti.

Grupe samopomoći, kao okruženja u kojem korisnici mogu naići na razumijevanje svojih problema, dobiti podršku (kako emocionalnu tako i praktičnu) za suočavanje sa tim problemima te umanjiti negativna očekivanja koja su vremenom razvili kompenziraju neke od nedostataka koje korisnici imaju u svom svakodnevnom okruženju. Budući da se u korijenu i anksioznih i depresivnih stanja nalaze upravo negativna očekivanja, njihovim umanjivanjem nužno dolazi i do smanjenja osjećaja anksioznosti i depresije.

Najniže ocjene disfunkcionalnosti i na formi koje su ispunjavali korisnici i na formi koju je ispunjavala druga osoba zabilježene su na subskali kršenja pravila. Jedan od vjerovatnih razloga niskih ocjena na ovoj skali jeste činjenica da korisnici u pravilu žive povučeno te da nemaju priliku biti u situacijama u kojima bi im se pružila prilika da krše društvena pravila. Međutim, i na ovoj skali je primijećena značajna promjena. Može se postaviti pitanje kako je veće izlaganje u grupama samopomoći dovelo do toga da se ovaj rezultat smanji, ukoliko je jedan od razloga zbog kojeg su ocjene na ovoj skali u samom početku bile male upravo


| 25

to što, uslijed povučenosti, korisnici nisu imali priliku često biti u socijalnom okruženju i kršiti pravila. Razlog vjerovatno leži u tome što su grupe samopomoći okruženje u kojem se kršenje pravila tretira na konstruktivniji način nego što je to slučaj sa uobičajenim, svakodnevnim okruženjem. Članovi grupa samopomoći imaju više razumijevanja i strpljenja i daju korisnije povratne informacije za ponašanja koja korisnici ispoljavaju, uključujući i ona koja predstavljaju kršenje pravila, nego što daju osobe iz svakodnevnog socijalnog okruženja. Takav odnos daje veći doprinos umanjenju neprihvatljivih ponašanja, nego osuđujuće reakcije ili ponašanja proistekla iz predrasuda ili manjka razumijevanja na koja korisnici nailaze izvan grupa samopomoći.

Jedina subskala na kojoj nije identificirana statistički značajna razlika na obje forme jeste skala intruzivnosti, gdje je statistički značajna promjena zabilježena samo na formi za procjenu od strane druge osobe. Intruzivnost se odnosi na ometajuća ponašanja, koja su na ASEBA upitnicima ispitivana pomoću čestica “Hvališe se”, “Previše priča”, “Traži pažnju”, “Privlači pažnju”, “Zadirkuje” i “Glasniji od drugih”. Ono što je također specifičnost rezultata na ovoj skali jeste izraženost razlike između ocjena koje su davali sami korisnici i ocjena koje su davale druge osobe. Intruzivna ponašanja mogu predstavljati način na koji se korisnici suočavaju sa vlastitim problemom; preciznije, prečest ili preglasan govor, pretjerivanje u isticanju sebe itd. mogu predstavljati kompenzacijska ponašanja koja se javljaju kao posljedica percipiranog nedostatka socijalnog potkrepljenja, ili kao pokušaj provociranja socijalnih reakcija u slučaju kada postoji percepcija manjka ukupnih socijalnih kontakata. To može predstavljati razlog zbog kojih korisnici ova ponašanja ne percipiraju na jednako negativan način kao ljudi iz njihovog okruženja; za njih, ona imaju određenu pozitivnu funkciju. Time ujedno može biti objašnjeno i to što korisnici nisu izvijestili da se desila neka značajna promjenu u ovom domenu; ukoliko su takva ponašanja doživljena kao funkcionalna, kao način da se dođe do kakvog-takvog zadovoljenja određenih socijalnih potreba, možemo pretpostaviti da na njih (za vrijeme evaluacije ali i u svakodnevnom životu) nisu obraćali pažnju u jednakoj mjeri i na isti način kao što je bio slučaj sa drugim simptomima. Shodno tome, čak i ako je u stvarnosti došlo do neke promjene (što sugeriše statistička značajna promjena u ovoj domeni na formi koju je ispunjavala druga osoba), korisnici je nisu registrovali, jer tim ponašanjima nisu pridavali dovoljno pažnje.

Globalno funkcioniranje

Globalno funkcioniranje se odnosi na pokazatelj broj 3: Statistički značajno poboljšanje globalnog funkcionisanja kod 60% korisnika na osnovu procjene psihologa/inje CMZ-e.

Za najveći broj uključenih korisnika (73%) psiholozi su izvijestili o postizanju vidljivog napretka, pri čemu su kao oblasti u kojima je napredak ostvaren najčešće isticana ponašanje i karakteristike koje pripadaju socijalnom i emocionalnom funkcioniranju.

Pored iskaza psihologa, promjena u globalnom funkcioniranju članova grupa samopomoći ispitana je poređenjem rezultata na upitniku WHODAS 2.0 prije i poslije uključivanja u grupu samopomoći. WHODAS 2.0 ispituje 6 domena funkcioniranja: razumijevanje i komunikacija, snalaženje, briga o sebi, odnosi sa drugim ljudima, svakodnevne aktivnosti i učestvovanje u društvu. Kao i ASEBA, WHODAS ima formu za samoprocjenu i formu za procjenu od strane


bliske osobe. Rezultati prikupljeni ovim upitnicima prikazani su u tabelama 4. i 5. Također, i kod WHODAS upitnika, česticama je iskazan određeni poremećaj u funkcioniranju u domeni kojoj čestica pripada, shodno čemu veći stepen slaganja sa tvrdnjom na nekoj čestici odražava i veći stepen disfunkcionalnosti. Na svakoj čestiti je ponuđeno pet odgovora: i: Nimalo - 1; Malo – 2; Umjereno – 3; Izraženo – 4; Veoma izraženo - 5.

Tabela 4. Rezultati T-testa za WHODAS 2.0 formu za samoprocjenu

M MD SD t df Sig.

Razumijevanje i komunikacija

1. 2,4044 ,25142

(10%),85736 3,331 128 ,001

2. 2,1530

Snalaženje 1. 2,0140 ,11628

(6%),80378 1,643 128 ,103

2. 1,8977

Briga o sebi 1. 1,7946 ,14729

(8%),69710 2,400 128 ,018

2. 1,6473

Odnosi sa drugim ljudima

1. 2,3570 ,22907

(10%),84827 3,067 128 ,003

2. 2,1279

Svakodnevne aktivnosti

1. 2,1624 ,21002

(10%),91458 2,608 128 ,010

2. 1,9524

Učestvovanje u društvu

1. 2,7926 ,25678

(10%),85057 3,429 128 ,001

2. 2,5359

Procjena ukupnog invaliditeta

1. 2,3044 ,21209

(10%),60423 3,987 128 ,0002. 2,0924


| 27

Tabela 5. Rezultati T-testa za WHODAS 2.0 formu za procjenu od strane druge osobe

M MD SD t df Sig.

Razumijevanje i komunikacija

1. 2,4885 ,25641

(7%),76956 3,799 129 ,000

2. 2,2321

Snalaženje 1. 2,0431 ,20346

(10%),81745 2,838 129 ,005

2. 1,8396

Briga o sebi 1. 1,8596 ,16154

(9%),75346 2,444 129 ,016

2. 1,6981

Odnosi sa drugim ljudima

1. 2,4569 ,28885

(12%),85606 3,847 129 ,000

2. 2,1681

Svakodnevne aktivnosti

1. 2,3110 ,17101

(7%),92834 2,100 129 ,038

2. 2,1400

Učestvovanje u društvu

1. 2,9201 ,30343

(10%),71095 4,866 129 ,000

2. 2,6166

Procjena invaliditeta

1. 2,4048 ,23875

(10%),62980 -4,322 129 ,000

2. 2,1661

Dva su glavna nalaza prikupljena WHODAS obrascima koje vrijedi istaknuti. Prvo, sve prosječne ocjene i u pretestu i u posttestu su manje od 3 (ocjena 3 označava umjereno prisustvo opisane disfunkcionalnosti), a većina ih ide i ispod 2.5, što ukazuje da procijenjeni nivo invaliditeta na oba obrasca naginje ocjeni 2, koja označava malo prisustvo disfunkcionalnosti. Ovi rezultati ukazuju da su članovi grupa samopomoći relativno funkcionalni, odnosno da problemi sa mentalnim zdravljem od kojih pate ne uzrokuju potpunu, pa možda ni značajnu nemogućnost svakodnevnog funkcioniranja. To potvrđuje i činjenica da su (kao i kod ASEBA upitnika) razlike između rezultata samoprocjene i procjene bliske osobe minimalne, što ukazuje da ispitanici imaju dobar uvid u to sa kojim sve poteškoćama se susreću svakodnevnom funkcioniranju i koliko su funkcionalni. Drugo, promjena na svim domenama globalnog funkcioniranja prije i nakon uključivanja u grupe samopomoći je statistički značajna, što, budući da je završno istraživanje provedeno na više od 60% korisnika usluge grupa samopomoći, govori da je ovaj indikator ishoda u potpunosti realiziran.

Za razliku od ASEBA upitnika, na WHODAS obrascima ne postoji nijedna subskala na kojoj statistički značajna promjena nije zabilježena. Statistički značajna promjena u rezultatima na WHODAS skali značajna je i u svjetlu prvog nalaza, tj. činjenice da početne vrijednosti nisu bile visoke. To govori da je uprkos tome što su smetnje globalnom funkcioniranju bile male, ipak bilo mjesta za unaprjeđenje u tim domenama, te da su grupe samopomoći pružale određene resursa koji su nedostajali odnosno bili potrebni da se te promjene ostvare. Ovdje se može ponoviti nešto što je već rečeno u komentaru rezultata na ASEBA upitnicima: rezultat koji je već u početnom mjerenju nizak je teže umanjiti nego rezultat


koji je visok, što govori u prilog efektivnosti grupa samopomoći kao intervencije, u ovom slučaju u kontekstu unaprjeđenja globalnog funkcioniranja.

Neki od rezultata na WHODAS upitniku daju dodatne informacije u vezi sa socio-emocionalnim funkcioniranjem. Najveća promjena na rezultatima WHODAS upitnika postignuta je domenu “Učešće u društvu”, koja obuhvata neke od najučestalijih problema sa kojima se susreću osobe sa mentalnim oboljenjima u svakodnevnom životu, između ostalih i one koje su socijalnog (npr. problem u učestvovanju u društvenim aktivnostima kao što su vjerski praznici) i emocionalnog karaktera (npr. emocionalne posljedice zdravstvenog stanja). Druga relevantna dimenzija je “Odnosi sa drugim ljudima”, koja se u potpunosti odnosi na procjenu kvaliteta različitih socijalnih veza i interakcija (prijatelji, seksualni partneri, nepoznate osobe). Budući da se radi o globalnim procjenama funkcioniranja u ovim domenima u kojima se nije ulazilo u pojedinosti, ovi rezultati mogu poslužiti kao dodatni pokazatelj odnosno dodatna potvrda promjena koje su zabilježene ASEBA upitnikom. Treba istaći i to da rezultati u tabelama 2,3,4 i 5 pokazuju da je je unaprjeđenje u funkcioniranju, izraženo kao procenat za koji je rezultat na postestu manji u odnosu na rezultat u pretestu, veće na ASEBA subskalama nego na WHODAS subskalama. Ovakav rezultat je očekivan budući da su grupe samopomoći primarno psihoterapijska intervencija, te da promjene na socio-emocionalnoj ravni predstavljaju samo jedan od preduslova za pozitivnu promjenu u drugim domenama života koje su obuhvaćene WHODAS upitnikom.

I rezultati dobijeni ASEBA upitnikom i rezultati iz WHODAS upitnika dobili su potvrdu u procjenama koje su psiholozi iznijeli kroz individualne izvještaje o napretku članova grupa samopomoći (tabela 6.). Iskazi psihologa iz individualnih izvještaja su kodirani prema tome da li su ukazivali da je stanje korisnika u trenutku pisanja izvještaja uznapredovalo, ostalo nepromijenjeno u odnosu na početno stanje ili je pogoršano. Shodno tome, korisnici su razvrstani u tri kategorije; za najveći broj uključenih korisnika (73%) psiholozi su izvijestili o postizanju vidljivog napretka, pri čemu su kao oblasti u kojima je napredak ostvaren najčešće isticana ponašanje i karakteristike koje pripadaju socijalnom i emocionalnom funkcioniranju.

Tabela 6. Distribucija zabilježenih promjena prema podacima iz individualnih izvještaja

Napredak Odsustvo napretka Pogoršanje Nepoznato

Ukupno 134 7 2 40

Procenat od dostavljenih izvještaja 94% 5% 1% /

Procenat od ukupnog broja korisnika 73% 3% 1% 22%


| 29

3. OStVAREnOSt DiREktnOG REzUltAtA

Ostvarenost direktnog rezultata i implementacija aktivnosti povezanih sa direktnim rezultatom praćeni su u kontinuitetu od početka procesa evaluacije. U tabelama 7. i 8. prikazani su podaci za pokazatelje za direktni rezultat 1 (osim indikatora 7) na kraju procesa monitoringa i evaluacije. Jedini indikator koji je značajno manji od minimalne predviđene vrijednosti jeste broj korisnika u grupama samopomoći. Povratne informacije prikupljene od psihologa uključenih u rad grupa samopomoći sugerišu da razloge ovog dispariteta treba tražiti u otežanom ukupnom funkcioniranju korisnika koji su bili ciljna skupina ove intervencije, opštem manjku motivacije i lošoj socioekonomskoj situaciji korisnika. Također, nepostojanje adekvatnih infrastrukturalnih uslova za održavanje ili razvijanje rada grupa samopomoću u CMZ-e rezultiralo je odustajanjem jednog broja psihologa od učešća u projektu, što je značajno uticalo na umanjenje broja uključenih korisnika (budući da odustajanjem jednog psihologa svim korisnicima usluga iz njihovog CMZ biva onemogućeno uključivanje u grupu).

Tabela 7. Pokazatelji 1., 2., 3., 4., 5. i 6. za direktni rezultat 1

Pokazatelj BaselineMinimalna

predviđena ostvarenost

Ostvarenost

Broj edukovanih psihologa (pokazatelj 1.) N=42 / N=34 80%

Edukovani psiholozi – spolna struktura Ž=38 M=4

90%

10%/

Ž=28

M=6

82%

18%

Broj CMZ u kojima je uspostavljana grupa samopomoći (pokazatelj 3.) N=32 N=26 80% N=25 78,12%

Broj psihologa koji učestvuju u radu sa grupama samopomoći (pokazatelj 4.) N=33 N=27 80% N=26 78,78%

Uključeni psiholozi/ginje – spolna struktura / /

Ž=20

M=6

77%

23%

Broj grupa samopomoći koje su uspostavljene u CMZ (pokazatelj 5.) N=32 N=26 80% N=26 81,25%

Broj korisnika u grupama samopomoći (pokazatelj 6.) N=380 N=304 80% N=183 48,15%


Iako je cilj bio da se u rad grupa samopomoći uključi što veći broj korisnika, manji broj korisnika može pomoći da se objasni značajno unaprijeđeno socio-emocionalno funkcioniranje onih korisnika koji su se uključili u intervenciju. Budući da je za učešće u grupama samopomoći potreban određeni stepen motiviranosti te određeni nivo socioekonomskih kapaciteta i socijalne podrške, možemo pretpostaviti da su se u grupe pristali uključiti (i u njima ostati) samo oni ispitanici koji su za to bili dovoljno motivisani i/ili koji su za to već imali potrebna finansijska sredstva odnosno podršku svog okruženja. Drugim riječima, najranjiviji dio korisničke populacije, oni sa najtežim simptomima i oni sa najmanje podrške se ili nisu ni uključili ili su napustili grupe samopomoći.

Osim toga, iako su grupe podrške zamišljene kao intervencija u kojoj grupe, nezavisno od psihologa i drugih stručnjaka pružaju podršku i pomoć svojim članovima, psiholozi nisu bili u potpunosti isključeni iz njihovog rada. Manji broj članova grupa samopomoći je „olakšao“ posao psiholozima u smislu da im je omogućio da svakoj grupi i svakom pojedinačnom članu grupe posveti više vremena i resursa nego što bi bilo moguće da je broj uključenih korisnika bio veći, a veći nivo njihove uključenosti vjerovatno je doprinio postizanju statistički značajnog unaprjeđenja u socio-emocionalnom funkcioniranju korisnika grupa. Pored učešća na edukacijama, relevantan podatak za pokazatelj 2 („Povećanje kapaciteta za provođenje grupa samopomoći“) predstavljaju i rezultati evaluacije edukativnih radionica kojima su psiholozi prisustvovali (tabela 9.).


| 31

Tabela 8. Podaci o radu grupa samopomoći po CMZ

CMZ Broj psihologa i broj učešća na edukacijama

Broj grupa

Broj korisnika u svakoj od grupa

Dijagnoze Datum prvog

sastanka. Učestalost

Prosjek prisutnih po

sastanku

Da li je neko napustio grupu?

Banja Luka 2 (1 psiholog bio na

tri edukacije, drugi na prvoj i trećoj)

1 7 (10) F20, F70 17.11.2015. 1 u 14 dana 7 Da (3 člana)

Bihać 1 (samo prva edukacija) 1 5 F20 12.05.2016. Jednom

sedmično 5 Ne

Brčko 1 (sve 3 edukacije) 1 5 (4) F20 27.11.2015. Jednom mjesečno 4 Ne

Cazin 1 (sve 3 edukacije) 1 14 Ovisnici Mart 2015. Jednom mjesečno 14 Ne

Doboj 1 (prva i druga edukacije) 1 5 F20; F23.9;

F29;F23 15.10.2015. 1 u 14 dana 4 Da

(4 korisnika) Čelinac 1 (sve tri edukacije) 1 7 (6) F22-F29 01.06.2016. 1 u 14 dana 5 Ne

Gradačac 1 (prva i druga edukacija ) 1 8

F20; F22; F25; F29;

F33 09.12.2015. 1 u 14 dana 8 Da (1 korisnica)

Ilidža 1 (sve tri edukacije) 1 6 F20; F21; F25 08.12.2015. 1 u 14 dana 5 Ne

Kakanj 1 (sve tri edukacije) 1 6 F20; F33; F43.1 07.12.2015. 1 u 14 dana 5 Ne

Ključ 1 (sve tri edukacije) 2 (1) 7 i 8

1. grupa: depresivni , organski, afektivni,

shizofreni, psihotični

PTSP, polimorfni poremećaj 2. grupa: karcinom

07.10.2015. 1 u 14 dana 7 i 8

Da (3 korisnika su napustila prvu

grupu)

Konjic 1 (sve tri edukacije) 1 13 (7) F20; F23; F25 28.10.2015. 1 u 7 dana 7 Da

(1 korisnik) Kozarska Dubica

1 (druga i treća edukacija)

1 8 (6) F20 28.01.2016. Jednom mjesečno 6 Ne

Modriča 1 (prva i druga

edukacija) 1 5

Pacijenti s psihot.

iskustvima 24.11.2015. 1 u 14 dana 5 Da (1 korisnik)

Mostar (Stari Grad)

1 (sve tri edukacije) 1 5 (6) F20 - F31 09.02.2016. 1 u 14 dana 5 Da (1 korisnik) Mostar

(Bulevar) 1 (prva i druga

edukacija) 1 6 (7) F20; F22;

F23.2 02.12.2016. Svake 3 sedmice 6

Da (1 korisnik)

Novi grad 1 (druga i treća

edukacija) 1 3

F20; F22; F23

Mart 2016. 1 u 14 dana 3 Ne

Pale 1 (druga i treća edukacija) 1 8 F20; F23; F32 (3) 22.01.2016. 1 u 7 dana 7

Da (2 korisnika)

Prijedor 1 (sve tri edukacije) 1 15 F20 - F29 25.11.2015. Svake 3 sedmice 7 Ne

Prnjavor 1 (sve tri edukacije) 1 3 (5) F20 - F29 02.12.2015. / 3 Da (2 člana)

Sanski Most 1 (prva i druga edukacija) 1 10 F20 / 2 puta

sedmično 10 Ne

Stari Grad (Sarajevo) 1 (sve 3 edukacije) 1 7

F08, F20, F25, F 32 03.11.2016. 1 u 7 dana 6

Da (1 korisnik)

Široki Brijeg 1 (nije prisustvovala nijednoj edukaciji) 1 4 F20.0; F23;

F23.3; F23.9

08.02.2016. 1 u 14 dana 3 Ne

Tešanj 1 (sve tri edukacije) 1 6

F 20, F43.1;

PTSD; F28; F 29; F

12.11.2016. 1 mjesečno 6 Ne


Budući da je na svim česticama ocjenivano slaganje sa tvrdnjama koje odražavaju afirmativan stav prema pojedinim aspektima radionica, činjenica da je ukupna prosječna ocjena za sve tri edukacije veća od četiri („slažem se“) ukazuje da psiholozi koji su učestvovali na edukacijama smatraju da su edukacije doprinijele jačanju njihovih kapaciteta za rad sa grupama samopomoći.

Tabela 9. Rezultati evaluacije 1., 2. i 3. edukacije

1. edukacija 2. edukacija 3. edukacija

Ukupna prosječna ocjena 4.25 4.64 4.3

Ostvarenost pokazatelja 2. praćena je i primjenom upitnika „Samoprocjena sudjelovanja u grupi“, koji je u toku procesa monitoring primijenjen dva puta. Na svim česticama iz ovog upitnika, prosječna ocjena za sve CMZ (osim CMZ Bihać, Čelinac, Prnjavor i Sanski Most i Modriča koji nisu dostavili podatke za jedan ili oba kruga mjerenja) posmatrane zajedno bila je veća na drugom mjerenju nego na prvom, što ukazuje da se dinamika u grupama samopomoći u cjelini razvijala u pozitivnom smjeru, te da su kompetencije korisnika kao članova grupa rasle. Budući da je priroda grupa samopomoći takva da njihovi članovi istovremeno imaju ulogu i korisnika i onih koji doprinose pružanju usluge, jačanje kompetencija korisnika istovremeno predstavlja i rast kapaciteta CMZ za pružanje ove usluge.

Potpuni podaci za pokazatelj 7. („Povećano zadovoljstvo korisnika grupa samopomoći ukupnim uslugama CMZ-e.“) dobijeni su tek na kraju procesa monitoringa i evaluacije, budući da se ostvarenost ovog pokazatelja mjerila poređenjem zadovoljstva korisnika uslugama CMZ (ispitanog upitnikom CSQ-8) prije i poslije uvođenja grupa samopomoći i uključivanja korisnika u njihov rad. Prikupljeni podaci (tabela 10.) ukazuju da se desila malo, ali statistički značajno povećanje u zadovoljstvu korisnika uslugama CMZ-e.

Tabela 10. Razlika u zadovoljstvu uslugama CMZ-a prije i poslije uvođenja grupa samopomoći

M MD SD t df Sig.

Pretest 3,5361 -,15089

(+4%),40282 -4,254 128 ,000

Posttest 3,6870

Činjenica da su korisnici zadovoljniji govori da su edukacije i ostale aktivnosti provedene dovoljno kvalitetno da bi implementacija usluge mogla uticati na nivo zadovoljstva kod korisnika. Najvažniju potvrdu ove pretpostavke daje podatak o značajno unaprijeđenom socio-emocionalnom funkcioniranju članova grupa samopomoći. To, s druge strane, dodatno govori u korist ostvarenosti direktnog rezultata, odnosno ukazuje da su psiholozi u CMZ izgradili kapacitete potrebne za uspješno vođenje grupa samopomoći.


| 33

Pored zaključka o pozitivnom utjecaju unaprjeđenja u socio-emocionalnom funkcioniranju na zadovoljstvo uslugama, opravdano je zaključiti da je i povećano zadovoljstvo uslugama u CMZ-u uticalo na pozitivnu promjenu u socio-emocionalnom funkcioniranju. Veće zadovoljstvo uslugama vjerovatno je rezultiralo jačanjem osjećajem nade da se može doći do adekvatne pomoći, odnosno smanjenjem anksioznosti u pogledu mogućnosti unaprjeđenja vlastitog stanja.


4. FinAnSiJE i UPRAVlJAnJE

Ukupno, u projektu je bilo planirano utrošiti 38.220,50 KM (Osnovni projekat 37.000 KM+Aneks 1.220,50 KM). Na podračun Društva psihologa Distrikta Brčko u Bosni i Hercegovini je uplaćeno ukupno 36.820,50 KM (15.000+5.000+10.000+5.600+1.220,50),a ostaje da PMZ-e, odnosno Asocijacija XY uplati posljednju tranšu od 1.400,00 KM po prihvatanju završnog izvještaja. Honorari koji nisu isplaćeni su u vrijednosti 1.440,00 KM. Oni će biti isplaćeni po uplati 1.400,00 KM od PMZ, te preostalih 40,00 KM (27,36 KM prenesenih na osnovni račun DPBD i gotovine koja iznosi 13,01 KM. Podračun projekta je ugašen na dan 31.03.2017.

U Dodatku 3 je dat detaljniji prikazi honorara i usluga (telefon i banka). U narednom periodu, preostalo je još utrošiti 1.440,00 KM ili 3,8% od ukupnog budžeta. U Dodatku 2 predstavljen je budžet za prva tri mjeseca 2017. god, kao i detaljan prikaz utrošenih sredstava u odnosu na planirana za kompletan projekat.

Razlike koje su stvorene u utrošku sredstava su slijedeće:

1. Honorari projekt tima su obračunavani različitom metodologijom koja vrijedi u Distriktu Brčko u Bosni i Hercegovini za rezidente i nerezidente, odnosno za ugovore o djelu i ugovore o radu na privremenim i povremenim poslovima. Odstupanja u pojedinačnim honorarima nisu veća od 10%, a troškovi su u planiranim okvirima. U odnosu na cijeli projekat od predviđenih 10.050,00KM je potrošeno 10.082,71KM (107,73%). Koordinator projekta i povjerenici za monitoring u ovom periodu nisu kao i u prethodnom imali honorara uvećane za troškove puta jer u budžetu nije više bilo novaca za to. Ostalo je za isplatiti honorare povjerenicima za monitoring i njihovim asistentima za prva tri mjeseca 2017. god. u iznosu od 1.440,00 KM.

2. Na stavci praćenje i evaluacija je bilo predviđeno 2.981,00 KM, a utrošeno je 3.709,02 KM, što je 728,02,40KM ili 24,42% više od predviđenih sredstava. Odnosno, u odnosu na cijeli projekat od predviđenih 12.016,00KM je potrošeno 12.254,02KM, odnosno 238,02 KM ili (1,98%) više od ukupno predviđenog novca. Honorari za evaluaciju i monitoring su u granicama predviđenih. Veći utrošak sredstava se odnosi na stavku bankarske provizije koja nije bila planirana u projektu, kao i za noćenja na III edukaciji u Banjoj Luci.

3. Nepredviđeni dodatni trošak je i plaćanje prevoda Godišnjeg izvještaja za 2016. god. što je stajalo 333,33 KM.

4. U Prilozima su sve kopije računa, izvoda iz banke, kao i sva ostala dokumentacija vezana za utrošak sredstava. Od dobijenih 36.820,50 KM, nedostaje za isplatu 1.440,00 KM na ime dijela honorara, a ostaje da PMZ uplati posljednju tranšu od 1.400 KM, a ostalih 40,00 KM imamo (27,36 KM prenesenih na osnovni račun DPBD i gotovine koja iznosi 13,01 KM).


| 35

5. nAUčEnE lEkciJE

Najvažnija spoznaja proistekla iz evaluacije učinaka učešća u grupama samopomoći jeste da su grupe samopomoći učinkovita intervencija za unaprjeđenje socijalnog i emocionalnog funkcioniranja. U prilog tome zaključku najviše ide činjenica da je na različitim dimenzijama socijalnog i emocionalnog funkcioniranja postignuta statistički značajna pozitivna promjena čak i tamo gdje su početne vrijednosti niske i gdje se možda činilo da nema puno prostora za napredak. Također, budući da zahtijevaju minimalna ulaganja u smislu edukacije psihologa, te utroška njihovog vremena i energije, grupe samopomoći mogu se smatrati i efikasnom intervencijom jer imaju visok povrat u odnosu na uložene resurse. Spoznaja o efektivnosti i efikasnosti grupa samopomoći treba biti ključni argument za njihovu promociju u ustanovama u kojima kao usluga još uvijek nisu dostupne. Prije svega, ovi rezultati trebaju biti dostavljeni ili na neki drugi način obznanjeni psiholozima koji nisu pristali ili su odustali od učešća u projektu zbog sumnje u korisnost ili isplativost ove intervencije. Za sam menadžment zdravstvenih ustanova vjerovatno bi od posebnog interesa bili rezultati o promjeni u zadovoljstvu ukupnim uslugama centara za mentalno zdravlje. Iako su ovi rezultati i evaluaciji bili relevantni za samo jedan od pokazatelja direktnog rezultata, mogu biti mnogo bolje iskorišteni u daljem zagovaranju implementacije ove intervencije.

Uprkos tome što je napredak korisnika grupa samopomoći bio jasno vidljiv i kroz rezultate na ASEBA i WHODAS instrumentima, i kroz individualne izvještaje o napretku, činjenica je da bilo relativno teško motivirati psihologe da izvršavaju preuzete obaveze u vezi sa dostavljanjem podataka potrebnim za evaluacija učinka grupa samopomoći. Te poteškoće rezultirale su, između ostalog, i nepotpunim i neujednačenim brojem ispitanika za koje su dostavljeni pojedini izvještaji i rezultati. Prisustvo ovog problema ukazuje da (ne)učinkovitost i (ne)efikasnost pojedinih intervencija nisu jedini faktori koji utiču na motivaciju psihologa da ih implementiraju. Stoga u daljim istraživanjima prioritet treba biti da se identificiraju ostali faktori koji utječu na nedovoljnu motiviranost psihologa za unaprjeđenje usluga u ustanovama u kojima rade. Jedan od razloga koji je identificiran u toku samog projekta jeste nedostatak infrastrukturalnih preduslova za uspostavljanja i rad grupa. Ovaj problem može biti riješen ili barem ublažen ukoliko se grupe formirane u CMZ ohrabre da formiraju korisnička udruženja koja bi sama organizirala i koordinirala rad grupa, čime bi se smanjila opterećenost CMZ, promijenila njihova uloga na način da bi CMZ osim pružanja same usluge postali i ustanove u kojima se vrši obuka za pružanje usluge, te povećala ukupna dostupnost usluge u lokalnim zajednicama. U tom slučaju, osnaživanje korisnika u dovoljnoj mjeri da mogu na sebe preuzeti vođenje udruženja i brigu o drugim osobama sa sličnim problemima mogao bi se navesti kao još od pozitivnih efekata uključivanja u grupa samopomoći u domeni socioemocionalnog funkcioniranja. Također, treba imati na umu i mogućnost da je značajnoj pozitivnoj promjeni doprinijelo upravo to što su psiholozi u radu sa grupama bili (u prosjeku) manje opterećeni nego što je projektnim prijedlogom predviđeno. Mogućnost da određeni broj korisnika koristi usluga grupa samopomoći u korisničkim udruženjima bi pomoglo da se takvo stanje održi.


Na kraju, treba reći da činjenica da je na ASEBA upitnicima zabilježena statistički značajna promjena na svim subskalama osim intruzivnosti, koja je samo jedan od domena socioemocionalnog funkcioniranja koje se, opet, može posmatrati kao jedan od domena globalnog funkcioniranja, ukazuje da su poteškoće koje mentalna oboljenja uzrokuje po prirodi specifični, odnosno da nemaju ujednačen globalni efekat. Preciznije, utjecaj na neke oblasti funkcioniranja je snažniji i u njima je teže postići pozitivnu promjenu nego u drugim. To nam govori da bi, da su korišteni još specifičniji i specijalizovaniji instrumenti, vjerovatno bilo pronađene dodatne oblasti funkcioniranja u kojima nije došlo do poboljšanja. Stoga je opravdano zaključiti da bi provođenje daljih istraživanja usmjerenih na još specifičnije aspekte funkcioniranja korisnika dalo bi podatke koji bi omogućili da se kvalitet grupa pomoći kao intervencije dodatno unaprijedi i intenziviraju njihovi pozitivni efekti.

Publikacija predstavlja finalni izvještaj projekta „Samopomoć u mentalnom zdravlju“ za period 01.07.2015. godine do 1.04.2017. godine

Nosilac projekta: Društvo psihologa Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, Brčko

Partnerska udruženja: Društvo psihologa Republike Srpske, Banja Luka Društvo psihologa u Federaciji Bosne i Hercegovine, Sarajevo



ISBN 978-9958-0981-9-2

Documents

Samopomoć u mentalnom zdravlju - Mentalno zdravlje...Samopomoć u mentalnom zdravlju FINALNI IZVJEŠTAJ ZA PROJEKAT Autorice i urednice: mr. sci Irina Puvača Liderica na Projektu