Izdavač:Chamango, Rijeka

Za izdavača:Sandra Sloboda

Lektor:Sanja Ercegović - Šehić

Recenzija:Kata Rizner

Likovno i grafičko oblikovanje knjige i internet stranica:Slaviša Srdić, Aleksandar Đaković

Tisak

Tiskanje dovršeno 2012.PRINTED IN CROATIA

Naklada

Sandra Sloboda

PRILAZIM K’SEBIPolu – autobiografski roman

Ožujak, 2012.

Predgovor

Nevidljivo je žudjelo da postane vidljivo i da se odrazi kroz jednu dirljivu ispovijest duše duši,u djelu, Prilazim K’Sebi.

Njih troje; Ona, On i Malena pričaju nam priču riječima, simbolima, ponašanjem. Priču koja bi bila nevjerojatna da nije istinita. To je priča čiji su scenarij napravile Njihove duše još davno prije njihova rođenja.

Zvuči vam nevjerojatno? Nije. Samo je teško sjetiti se toga u ovom našem užurbanom svijetu, svijetu razuma, logike, prosudbi, navezanosti na dogme. Ima mnogo toga što nas priječi zaviriti u taj svijet, ali svatko od nas će to sam otkriti.

Prilazim K’Sebi

4

Malena nas uči znanju koje nosimo u sebi, koje duša izražava spontano u pokretu tijela, u postupcima van logike, ali toliko svrsishodnima da nam zastaje dah. Njena duda koja završi majci u ustima, njena bočica, riječi koje nam mogu zvučati nesuvislo ako idemo razumom, a ne dušom, su pravi draguljni putokazi. Malena, koju Ona doživljava kao učiteljicu, to i jest. Učiteljica duše. Malena nas podsjeća na dijete u nama, dijete Učitelja, samo njegove znakove trebamo znati ponovno vidjeti i čuti.

Smrt nas uči kako su naši umrli tu oko nas, samo treba znati otvoriti vrata i popričati s njima.Oni su kao i naši zemaljski prijatelji, ne mogu stalno biti uz nas. Imaju svoj život, svoju stvarnost postojanja, stoga su naši susreti s njima tako dragocjeni. Ta dva svijeta, naš i njihov se dodiruju, obogaćuju, blaže tugu podsjećajući nas kako je život neuništiv. Život i smrt samo su pojavnosti u novoj formi. Možemo napraviti analogiju s biljkom; sjeme, klijanje, rast, cvjetanje, plod i novo sjeme. Evolucija planeta, čovjeka, biljke događa se u ciklusima, dragocjenim koracima samog Putovanja duše.

Prilazim K’Sebi

5

Prilazim K’Sebi

6

Ona ostaje bez Njega, s ključevima u rukama, kako bi otvorila vrata druge dimenzije, koliko nevidljive, skrivene toliko nam bliske. Ovo je Njezino iskustvo, a Ona ga daruje riječima srca nad kojima se možemo zamisliti. Kad nas dodirnu i smjeste se u riznici duha, jednoga dana, kad budemo spremni upoznat ćemo i taj svijet iz njezina pera.

A On je imao hrabrosti, probuditi znanje u sebi, znanje s kojim je rođen. Bio je svoj. Prepoznati svijet duha i živjeti ga na zemlji mogu mnogi, ali samo su rijetki kao On koji ga uistinu i žive. Takvi ljudi imaju puno prijatelja, onih vidljivih, kao i onih nevidljivih.

On daruje ključ koji Ona nosi. Ali Ona je ta koja je morala otvoriti vrata. Malena je Učiteljica, a ovo je roman, o Njima posebnima.

Ti Ljube si posebna, Ti, ne ja. Ovo je Njegova poruka Njoj koja je stigla dok sam završavala predgovor. Ja bih rekla: “Svi smo mi posebni, samo nam je potreban netko drag tko će nas podsjetiti na to.” Možda vas ova Knjiga podsjeti? Mene je.

Prilazim K’Sebi

7

Ona je imala Njega, On je imao Nju. I još uvijek se imaju!

Bilo je teško započeti prvu rečenicu. Napisati, što? Potrebno je strpljenje, čekala sam. I predgovor je rođen sam, uz moju malu pripomoć.

Sad, prepuštam vama da upoznate Njihovo putovanje. To Putovanje može nam se činiti nestvarnim, drukčijim. Ali Ono je jednako stvarno kao i današnji dan.

Kata Rizner

Prilazim K’Sebi

8

Što su drugi rekli

...draga moja,

došla sam do pola i vratila se... tj. izašla... da, to je ujedno i moja impresija, bila sam unutra, lebdila među “likovima” i svime što tvoj izričaj i tekst nose.

Pročitala sam solidnu količinu slova do sada, razumijevala, rasla, preobražavala se s njima, ali nikada nisam imala ovaj osjećaj saživljavanja, ulaženja...

O Bože kakva riznica i koliko toga mi otvaraš, ljubim te i grlim i ponizno zahvaljujem draga moja na tvom tekstu.

...ljubav, ljubav

Božena, Rijeka

Prilazim K’Sebi

9

- • -Draga moja, Hvala ti !!!

Preletjela sam preko tvog romana i toliko me dirnulo da sam se rasplakala od radosti i ushićenja zbog iskrenosti, istine i dubokog razumijevanja kojim zrači svaka riječ!

Bravo, bravo, bravo!!! To je način na koji ćeš ti djelovati na ljudska srca i svijest!

Šaljem ti svu Božansku Svjetlost, Ljubav i Blagoslov da ovo tvoje djelo ide onim putem kojim je krenulo!

Alida, Pula

- • -Večer draga,

pročitala sam tvoju knjigu, ne znam šta da napišem...nisam neka od pisanja...

jako me pogodila....dva dana razmišljam o njoj...

Prilazim K’Sebi

10

.....mislim da je to i bila namjera, da ljudi koji čitaju ovu knjigu da je osjete i prožive...

želim ti uspjeh i sreću.....

Dunja, Rijeka

- • -Pročitala sam roman u komadu i mogu ti reći

da me dirnula vaša priča, odnosno otvorenost s kojom si ju ispričala i tvoja velika predanost i ljubav prema dragom nam Sanjinu. U svakom slučaju si blažena što si imala priliku nešto tako intenzivno i lijepo proživjeti, pa makar i kratko. Obogaćena si u svakom pogledu...

Patricia, Rijeka

- • -Pročitao sam tvoju priču, za sad priču, i moram ti

reći da sam iznenađen i to vrlo ugodno.

Jako mi se sviđa i jedva čekam nastavak....

Cijelo vrijeme prepoznajem trenutke i stvari i likove iz priče i to mi se jako sviđa, a posebno mi se

Prilazim K’Sebi

11

sviđa što tu otvaraš svoju dušu i svoje osjećaje, jer kao što znaš i nisam neki koji to dobro radi “na suho”, više sam tip: reci mi što ti je pa ću pomoći....

Kako god, nastavi ovim tonom i tempom i Malena će biti u krivu: neće biti prevedene na nekoliko jezika, nego na puno više, što ti od srca želim, ne radi slave, nego zato da ljudi pročitaju tvoju PRIČU.

Jovo, Rijeka

- • -

Prekrasno...

Nekako samo uzbuđeno dišem, i nemam riječi...

Luda i božanstvena ”SVEJEDNO” hahahah... si TI...

Moram prespavati... reče Skarlet O’ Hara.

Sandra, Rijeka

Prilazim K’Sebi

12

- • -

Draga moja,

Reći ću ti samo ovo... na početku čitanja tvog romana krenuo sam po čašu vode... i popio sam ju tek nakon četiri sata. Kad sam ga završio! Bravo!

...Sad moram prespavati, da se dojmovi slegnu...

Hvala i Sretno!

Slaviša, Rijeka

- • -

Draga moja,

Tvoja roman priča je nešto što ne može nikoga da ostavi ravnodušnim. Rekla sam ti da sam se pitala, ko je ova žena koja ovako piše? Književnost mi je bliska, puno svog vremena sam joj posvetila što u školi što na studijama, i veruj mi znam da procenim šta je dobra knjiga. Pisala si roman svog života sa toliko duše i emocija da suze naviru nekontrolisano, svako može nešto svog u toj priči da prepozna. Ja

Prilazim K’Sebi

13

jesam i te kako, i jako sam sretna što si mi tako nešto priredila. HVALA TI MNOGO!! Želim ti iz sveg srca da nam i dalje ulepšavaš život svojim toplim pričama.

Ljubim te ja.

Slavica, Beograd

Mom Sanjinu...

Sandra Sloboda

PRILAZIM K’SEBIPolu – autobiografski roman

Početak i kraj

Prilazim K’Sebi

19

Sjedila je pokraj Njega to jutro, dok se On razbuđivao zaronjen u kadi vruće vode. To uranjanje u vodu Njemu je predstavljalo idealan način opuštanja i prijelaza iz noći u dan. Nježno ga je pomilovala po ruci... gledala s ljubavlju, i bila svjedokom potpuno Njoj nepoznatog procesa koji se tog trenutka odvijao unutar Njenog voljenog.

Njega su Probudili najglavniji... Prijatelji Njegove duše.

Nije dugo mogao doći K’Sebi...

On sada jedini u svojoj bližoj okolini shvaća da je Sve oko Njega laž, film... i zato je prvobitno zbunjen, skrušen i samozatajan. Postupno dobiva

Prilazim K’Sebi

20

informacije i uvide u pravo stanje stvari i njihov tijek kretanja. Shvaća da je To jedini put... shvaća Dubinu i Svrhovitost Života... i predaje se, s punim Razumijevanjem cjeline.

Više ne osjeća nikakav strah. Otvorio mu se jedan predivan, novi svijet. Pronikao je u Istinu. I shvatio, da je u Procesu preobrazbe.

Gledala je u Njegove velike, tople, crne oči, još uvijek snene, i u njima vidjela prilično zbunjen pogled. Čula je tada tihe riječi koje lete s Njegovih usana:

„Beba... Prosvijetlio sam!!!... hmmmm... znači, To je To??!! ...pa ništa posebno!!!“

Ona nije shvatila što se Njemu događa, ne u potpunosti. Ne još tada. U jednom trenu pomišlja da je kraj...da je Igra završena!?

On Zna da nije, zna da je tek započela, ali ne može više izgovoriti niti jedne riječi od bujice emocija koje su Ga potpuno preplavile; zdušnog smijeha i suza radosnica.

Prilazim K’Sebi

21

On je tada doživio Trenutak Prosvjetljenja, Buđenje svog istinskog Bića. Stanje svijesti koje će se uskoro početi događati mnogim drugim ljudima. Svjesnost koja se u tim trenutcima osjeća i tijek doživljavanja tih emocija mogu pojmiti samo Oni koji su takvo stanje dosegnuli. Ona još tada nije bila u tom stanju budnosti.

Shvatila je što Mu se tada događalo tek mnogo kasnije... gotovo četiri godine kasnije. U jednom blistavom trenutku uvidjela je i Ona da je SVE OVO samo film...“The Game“... a Ona glavni glumac. Ta ju je Spoznaja toliko fascinirala da ju je istovremeno:

a) Potpuno obuzela kao nevjerojatno istinita i jedino moguća i ispravna

b) Oborila s nogu od nekontroliranog smijeha koji graniči s ludilom

I to je trajalo satima.

Sve slike i vizije koje su se u tom trenutku gomilale u Njezinoj glavi i raspoređivale po bezbrojnim pretincima započele su se slagati u jednu smislenu cjelinu. Osjećala je i Vidjela kako joj se bujica energije

Prilazim K’Sebi

22

slijeva u desnu stranu mozga... kao kroz lijevak... cure informacije... saznanja... riječi... simboli i geometrijski oblici. Sve se počelo povezivati, dobivati dubinu i puni smisao.

Spoznala je!! ... i Ona se Probudila!!!

Uvidjela je, koliko je Njemu bilo teško biti Probuđen u gotovo potpuno usnulom svijetu, Nemati nikoga u blizini s kim bi podijelio svoja iskustva... koliko teško Mu je bilo sve To Vidjeti i Znati, a biti nemoćan išta vrijedno napraviti!? Morao je otići iz tjelesnosti... raspršiti svoje energije... rasplinuti se.

Morao je još rasti, a ovdje, na Zemlji se nije mogao ni približno toliko realizirati. Zapravo, tu je On dovršio svoj posao za koji je bio pripremljen i koji Mu je svojedobno bio povjeren. Vrijeme Mu je bilo za daljnji Napredak.

Sve je To Ona spoznavala. I više uopće nije bilo važno što je istina.

No, koliko god bio Moćan taj trenutak koji je proživljavala... to je bio tek vršak ledenog brijega kojeg je postupno otkrivala.

Prilazim K’Sebi

23

- • -Op. autorice

Ja nisam u pravu,...Vi ste,... ja sam u krivu.Vi ste potpuno u pravu!

Ja sam definitivno u krivu i neka tako i ostane.... možda onda Nešto i napravim!? Veliko...!?

- • -Jutro nakon Njezinih bljeskova Prosvjetljenja,

sinulo joj je kako je SVE OVO odličan materijal za Njen životni roman. I tada je krenulo! Sve se počelo slagati baš onako kako treba.

Njeno Buđenje vođeno od Moćnih Sila Univerzuma, bilo je toliko Jako i Stvarno, i nije joj ostavljalo mogućnost izbora. Znala je kako je Ovdje da zaista napravi Nešto... I nije više To saznanje htjela izgubiti.

To je bilo To!!

Konačno je spoznala da je On s Njom, i da će je voditi gdje god poželi... koliko god To bude trajalo... potpuno predano, prepušteno.

Prilazim K’Sebi

24

Jedino je To oduvijek i tražio od Nje, da mu se prepusti. Ona je tada pustila da je vodi. Sasvim, koliko god je i želio.

Zahvalna Mu je iz dubine svog bića. Darovao joj je Mir!! Ona je tada vidjela Svoju Viziju Života, svoju priču i stvarnu Svrhu, i odlučila je to ispuniti, slijediti Svoju pravu Misiju.

- • -Op. autorice

Nadam se da će uvijek biti više onih koji će Čuti od onih koji će samo slušat! I onih koji će Nešto vidjeti

umjesto da samo gledaju!!

- • -Igra se nastavlja jer je tako odlučila. I ne odstupa,

ne posustaje! Napokon uviđa kako je predviđena za Velika Djela, iako je to bilo u suprotnosti s Njezinom zemaljskom logikom, suprotnost u očima i mislima mnogih, izraz napuhanog ega...

Tek kasnije je uvidjela da i sva ostala Ljudska bića imaju Tu mogućnost. Svako ljudsko biće na

Prilazim K’Sebi

25

Planetu može činiti Velika Djela jer ima Te sklonosti i sposobnosti. Samo to treba Htjeti... željeti...vjerovati... svakako djelovati... i dostići taj stupanj osobnog razvoja. I onda je Sve Moguće.

Ona je samo Odlučila Djelovati, iskoristiti ponuđenu joj mogućnost nakon jednog tragičnog događaja. Imala je hrabrosti i povjerenja, prepustila se Unutarnjem (i iznad svega Njegovom) vodstvu.

Imala je Svu Božansku pomoć s Neba i Zemlje, a najviše u obliku Njezine kćerkice Malene. Bez tog trogodišnjeg Djeteta ne bi svega ovoga što čitate ni bilo.

Malena je Nju navodila da radi sve onako kako je zamišljeno i ispravno na nekom Višem nivou. Kroz Malenu su dolazile Božanske poruke, savjeti, zabrane i odobrenja.

A Ona je Malenoj Sve vjerovala, slušala je, izvršavala zadatke i pisala Roman.

Malena je taj Njen Anđeo čuvar... vodič na Zemlji koji ju stalno podržava i čini cjelovitom, spojenom s Njim.

Prilazim K’Sebi

26

I Ona ju je slijedila svim svojim Bićem.

- • -Op. autorice

Veliki dio ovog što čujete Može biti Istina ali i Ne mora...može biti film ali i Život...može biti onako kako Želite...

Vaša Odluka... Vaša priča...Ovo je Njena Priča. A Može biti i Vaša.

- • -A On je sa svoje duhovne razine i dimenzije

vodio savršenu igru. Igru kakvu samo možete zamisliti!

On je zaista, i ovaj put smislio fantastično rješenje... da bude prisutan s Njom i s Malenom, a opet da istovremeno bude sa svima kako je oduvijek težio i želio. Genijalac, u Pravom smislu riječi.

On međutim, nije više bio Njena Beba, Njen muž od ranije. I dalje je bio Ljubav Njenog života... vječna i neokaljana, ali sa sasvim novim i profinjenijim nitima energije. Sve je titralo pomalo kaotično s nepojmljivim različitostima, a opet izuzetno lijepo i pravilno, sasvim drukčije.

Prilazim K’Sebi

27

Njih dvoje, On i Malena, zajedno su stvarali Novi Svijet, svatko iz svoje dimenzije stvarnosti. I pronašli su Nju, putem koje su se mogli izražavati.

Ovo je knjiga o Njima... Velikom Njemu i o Malenoj... i o Njoj u konačnici.

Ja sam Tu samo zato da Vam je prenesem. To je Moja Svrha... da Vam pokažem Put ka Buđenju pod Njihovim vodstvom.

I želim Vam da se nakon Ove pročitane knjige zamislite... i Prosvijetlite. Bit ćete Privučeni... prepustite se!

Neće Vam biti žao. To je nešto najLjepše što Vam se u Ovom Životu može dogoditi. Vi ste zapravo i došli ovdje po taj veličanstven doživljaj.

Uopće nije važno ako poneko i misli da si lud, sve dok drugima činiš dobro, a sebi ne nanosiš štetu. I nitko ti ne može ništa ako si odlučio Živjeti Svoj scenarij... mijenjati i uskakati u ulogu koju trenutno odabereš živjeti.

Prilazim K’Sebi

28

Ljudi se mogu samo smijati... pa što onda? Onda ćemo se svi zajedno smijati, što je daleko bolje nego jadikovati i plakati.

- • -Op. autorice

Život je Zaista Lijep... Ona ga je samo odlučila Živjeti...I konačno vjerovati Sebi... A to možete i Vi.

- • -

A Priča ide ovako:

Dolneg je čak i započeo dobro svoj život i svoj razvoj, ali je putem zastranio. Muški dio ega mu se oteo kontroli...i to onako junački. Nije mu se naziralo spasa. Nekoć je on bio ne-ugledan, izrazito mršav i visok, vrlo inteligentan mladić sa sto problema. Kad mu je svrha vlastita života postala beznačajna i glupa odlučio je nešto drastično poduzeti...oduzeti si Taj Život.

Nije mu uspjelo, pa je odlučio promijeniti taktiku. Njegov analitički um mogao je funkcionirati

Prilazim K’Sebi

29

samo na temelju znanstveno-dokazivih jednadžbi. Stoga se uputio u dokazivanje o nepostojanju Boga i napravio je kilometarske jednadžbe koje su u konačnici opet ostale bez zadovoljavajućih rezultata.

Dolneg opet nije dobio valjan odgovor na svoja pitanja i dokaze o svojoj tvrdnji da Bog ne postoji i da je sve samo objašnjiva materija bez nekog većeg smisla. Nije bio nimalo zadovoljan rješenjima koja su mu se nametala u njegovim teoretskim istraživanjima. Bilo je nužno neke (ili sve) zaključke istražiti na praktičnom planu. Put ga je tada doveo do Orsa, dragog i suosjećajnog čovjeka koji je nesebično pomagao ljudima da Žive.

Tehnika koju je Orso primjenjivao na svojim klijentima uključivala je konzumiranje psihotropnih biljaka. Te biljke izazivale su u ljudima fizičko, emotivno, psihičko, mentalno i duhovno pročišćenje... otvarale su Svijest, a nisu ostavljale nikake loše posljedice na cjelovitost bića, dapače.

Pomagale su mnogima u potpunom ozdravljenju bića i u pronalaženju Sebe. Orso je s njima izvodio čarolije i srčano pomagao ljudima, stotinama njih.

Prilazim K’Sebi

30

Dolneg je kao zakleti nepušač, antialkoholičar, apsolutni Nekonzument ikakvih droga, vegetarijanac, samac... bio idealni klijent za inicijacijski obred kojeg provodi Orso.

Krenuo je Dolneg poništiti Boga, dokazati da On ne postoji, sa svim svojim ispisanim jednadžbama (doslovno!!).

Odgovori su mu se već pojavili na samoj inicijaciji, a naročito nakon nekoliko dana. Sve je vidio i Sve je znao. I ne da nije dokazao da Bog ne postoji nego Ga je doživio i potpuno se uvjerio da Bog Postoji!

Dolneg je zapanjeno, s oduševljenjem promatrao novo slaganje činjenica u svom umu... iste slike iz drugog kuta gledanja. Dotaknuo je Bit Života.

Postao je pasionirani hodočasnik i zagovornik moguće promjene Svijeta, a sa svojom nevjerojatnom blagoglagoljivošću to mu je i išlo od ruke, neko vrijeme.

No, Dolneg je imao previše tehnički um, usto i veliku materijalnu vezanost, ograničenost. Gusta energija novca vlada mnogima, a moći povezane s

Prilazim K’Sebi

31

njim snažno su utjecale i na njega, kao i na Sve što se dalje događalo. I Dolneg se nije mogao, a možda niti želio osloboditi tog utjecaja.

Vozeći se zavojitom cestom preko njemačkih planina Dolneg je skupljao nadolazeće misli koje su nekontrolirano ulazile u njegovu svijest. Slagao je u glavi moguće scenarije svog budućeg života. Bio je ushićen i vjerovao je da Može Sve!

Otkako je pronikao u suštinu Života nedavnom inicijacijom, događale su mu se neobične, a opet povezane stvari. Razni sinkroniciteti. Dolneg se vrlo dobro služio Internetom i engleskim jezikom, bio je samac bez obaveza... mogao je pored vođenja svoje male firme potrošiti dosta vremena u istraživanju novih tehnoloških dostignuća diljem Svijeta. Nalazio je različite predmete i strojeve... preparate koji su bili nedavno patentirani i u upotrebi na svjetskom tržištu, a služe u svrhu ozdravljenja i poboljšanja kvalitete života ljudskih bića. Kako je i sam bio zagovornik zdravog načina života, a i imao je nešto novaca počeo je kupovati mnogo toga za daljnju prodaju, misleći pritom prvenstveno na profit koji će od toga izvući.

Prilazim K’Sebi

32

Humani razlozi bili su nešto niže na njegovoj ljestvici prioriteta...

Bilo je tu magnetno-energetskih ogrlica, narukvica, spirala s implodiranom vodom za pravilno okretanje energije, slušalica s fantastičnim 4D zvukom, audio programa za podizanje svjesnosti i spiritualnih putovanja, naočala s rupicama pomoću kojih mogu savršeno čitati oni koji inače nose naočale za vid, aparata za pročišćavanje vode reversnom osmozom uz dodatak energizatora vode, ionizatora prostorija, napitaka za uklanjanje kiselosti tijela, raznih vitamina i minerala...čuda je Dolneg nabavio.

I upravo se vozio Njemačkom s namjerom da sklopi posao i kupi od proizvođača veliki i jaki ionizator za udisanje. Funkcija tog ionizatora je pročišćavanje krvi i cijelog organizma od toksičnih nakupina, podizanje životne energije, poboljšanje zdravlja, a time i vedrije raspoloženje.

Radovao se Dolneg kupnji tog proizvoda koji je u tom trenutku bio jedan od najboljih i dostupnih proizvoda na tržištu, u segmentu prirodnog očuvanja zdravlja a Dolneg će biti prvi koji će ga dovesti u svoju

Prilazim K’Sebi

33

malu zemlju. Za nekoliko dana će ionizator u koferiću moći ponuditi partnerima i prijateljima u svom gradu i uz svu ostalu ponudu koju je već posjedovao... nadao se zaraditi dosta novaca.

Tek onda će se moći više posvetiti Sebi i svom životnom uzdizanju i pomaganju drugima da dosegnu stanje svijesti kao i on. Sada još mora puno raditi i zaraditi, a poslije će uživati... mislio je Dolneg.

Nije niti slutio kako brzo će dobiti priliku za svoju realizaciju.

U otprilike isto doba, nekih šest stotina kilometara južnije, na moru, Ona se probudila ujutro, umorna, nervozna... nikako dobra. Čini se kao da je upala u košmar sa svojim željama, mogućnostima, životnim ciljevima i putovima, svakodnevnim obavezama i problemima...obiteljskim zamršenim situacijama. Čak joj je i Njena obožavana dvogodišnja kćerkica Malena bila strahovito naporna i zahtjevna za opće stanje bića. Boljeli su je bubrezi, imunitet joj je oslabio,osjećala je konstantni umor i nervozu, depresiju. Sto pitanja rojilo se u Njenoj glavi, kako

Prilazim K’Sebi

34

onih egzistencijalnih tako i onih suštinskih, dubokih i bitnih.

Uobičajene liječničke pretrage pokazale su sasvim dobre rezultate osim već stalno-prisutne anemije na koju je već navikla.

Očito je Njen problem bio psihološke naravi, ili možda i nekog sasvim nepoznatog podrijetla?

Njen dragi muž je u to vrijeme bio vrlo zaposlen i potpuno okupiran svojim zadatcima i realizacijom važnih projekata... rijetko Ga je viđala. Nedostajao joj je i nije joj u tim trenutcima mogao biti od pomoći. Barem ne onoliko koliko joj je bilo potrebno.

Ona je osjećala neku prazninu i nedorečenost u svom životu makar su bile zadovoljene gotovo sve predispozicije za kvalitetno življenje... nešto je nedostajalo. I nešto nije valjalo. Ona je još uvijek tražila svakojake odgovore. I nije još zapravo niti znala postaviti za Nju istinita i važna pitanja.

Prijateljica Itia joj je tada spomenula čovjeka koji bi joj mogao pomoći u Njezinoj potrazi za suštinskim odgovorima. Zvao se Orso.

Prilazim K’Sebi

35

I, kad se tog jutra probudila u onom vrlo čudnom i već sasvim neprihvatljivom stanju... umorna od noćnog nespavanja i zasićena čudnovatim i iscrpljujućim snovima. Odlučila je, predat će se u ruke Orsu i njegovim biljkama... nije ju bilo strah. Željela je potpuno uroniti u sebe i ovladati tim demonima koji joj zagorčavaju život i snove. Željela je znati i željela je rasti.

Njen dragi muž, Njena ljubav, apsolutno je bio uz Nju, uvijek podržavajući svaku Njenu životno važnu odluku, pa tako i ovu. Idućih nekoliko dana posvetio se tome, sve je organizirao i odvezao ju kod Orsa zajedno s Malenom.

Iskustva koja je Ona doživljavala ne mogu se usporediti ni s čim osim sa Božanskim! Sav napor koji je pritom uložila i tegobe koje je doživjela kroz fizičko tijelo, potpuno su zasjenjeni tim iskustvom čudesnih vizija već tijekom same inicijacije, a nakon nekoliko dana su i nestali. Ono što je tom terapijom dobila Vrijedilo je svake sekunde uloženog truda, a rezultati su bili nadprosječni. Po Orsovom svjedočenju, bila je potpuno spremna za suštinske promjene i zato je i izvukla maksimalno moguće iz tog procesa.

Prilazim K’Sebi

36

Život je nakon inicijacije svima Njima postao gotovo bajkovit. Mnogi Njezini dijelovi mozga preuzeli su sasvim drukčija shvaćanja, kao da su joj se trenutačno izgradile na tisuće novih neuronskih veza, koje su ranije bile zakrčene ili čak i potpuno nepoznate... svijet je bio puno ljepši! I istovremeno, Sve je imalo smisla i ništa nije imalo važnost.

- • -Op. autorice

Ništa nije važno... I Sve je opet važno. Zato što je svejedno.Razumjeli ste... SVE-JEDNO!

- • -No, kako je životna putanja poput vala... diže se

i pada, i ova bajkovita situacija je morala doći svome kraju.

Nepunih šest tjedana življenja u novom ruhu Njoj su ulili svojevrsnu snagu i vjeru u sebe... a to će joj itekako uskoro biti potrebno.

Njen dragi Muž se razbolio od smrtonosne bolesti. Svojeglav i siguran u sebe i s nekim spoznajama

Prilazim K’Sebi

37

koje je samo On Znao, odlučio je svoje zdravlje i Svoj Život uzeti u Svoje ruke i povjeriti u ruke Boga.

Nije vjerovao liječnicima niti njihovim agresivnim tehnikama liječenja koje su mu savjetovali. Kako je po prirodi bio poduzetan i ljubopitljiv, ubrzo je pronašao puno mogućih načina liječenja, preparata i ljudi, povezanih uz Njegovo liječenje. Ona je cijelo vrijeme bila uz Njega , fizički i duhovno, davala mu potpunu i bezrezervnu podršku. On je bio snažan, jak i osebujan četrdesetjednogodišnji muškarac izraženih organizacijskih sposobnosti. I Ona je vjerovala da će On i ovaj put izvojevati pobjedu.

U potrazi za odgovarajućim načinom liječenja svoje zloćudne bolesti nabasao je na Dolnega kojega je poznavao od mladosti i nije ga vidio godinama.

Dolneg mu je ponudio razne stvari iz svoje široke lepeze proizvoda.

On je kupio gotovo sve. Takav je bio uvijek i u svemu... sve i do kraja. Vjerojatno Dolnegu nikad nitko na svijetu više neće kupiti toliko preparata odjednom.

Prilazim K’Sebi

38

Uza sve te kupljene stvarčice i posuđeno/iznajmljeni facijalni ionizator On je koristio i organsku prehranu, razne čajeve, napitke i prirodne pripravke, yoga vježbe, vizualizaciju... i još mnogo toga.

Ništa nije pomoglo... ni molitve, niti Njena ljubav, niti prisustvo Malene, niti ljubav i pažnja obitelji... brojnih prijatelja i poznanika... Ništa. Prebrzo se sve odvijalo... događala se neka čudna Božanska priča.

On je umro pedeset dana od postavljene dijagnoze. Njegova priča u tom tijelu je završila.

Ona je u velikom šoku i s nevjericom primila Tu vijest iz bolnice, u koju je ipak pred sam kraj nevoljko i otišao. Njena bol je bila tim veća što u cijelom kratkom procesu bolesti nije niti jedne jedine sekunde racionalno pomišljala na ovakav ishod. Vjerovala je duboko da će se Sve dobro svršiti... vjerovala je Njemu i Njegovoj karizmatskoj osobnosti koja je uvijek pronalazila rješenje. I to najbolje. Vjerovala je da se negdje dogodila greška u matrici, da je sve to samo san, da je Bog pogriješio i omaškom zamijenio uloge... Vapila je za odgovorima... Zašto?

Prilazim K’Sebi

39

Te noći kada je On umro bila je skrhana. On je otišao prije Nje!? I nije to još nikako mogla prihvatiti. Tek nekoliko mjeseci nakon Njegove smrti uvidjela je da je On Zaista i Opet pronašao najbolje moguće rješenje cjelokupne situacije. I da je Sve događaje predvidio, Znao i činio sve onako kako je baš trebalo.

Bio je Velik i Divan Čovjek! Jedna od onih rijetkih Zvijezdi repatica koje uđu u ljudske Živote... zabljesnu... prostruje... otvore Vam sve životne pore, ostave dubok, pozitivan dojam i neizbrisiv trag! I Odu.

Otvorio je On jedno novo životno poglavlje Svim ljudima čije živote je dotaknuo.

Za ovoga kratkog tjelesnog života plijenio je pažnju gdjegod je došao, štogod radio. I sakupljao je oko sebe posebne ljude... prave Anđele čuvare, ali i one kojima je trebala pomoć da progledaju onkraj svojih zemaljskih osjetila.

Nevjerojatna je bila Njegova Snaga i Moć pozitivnog utjecaja na Sve ljude s kojima se susretao i družio. I Svi su ga voljeli bezrezervno...sa svim Njegovim manama. Ili su Ga u najmanju ruku

Prilazim K’Sebi

40

izrazito poštovali i prihvaćali kao Posebnog. Čovjek s neizmjernom pokretačkom energijom...intuitivan s izraženim telepatskim mogućnostima... izuzetno brze i sveprožimajuće Inteligencije, karizmatičan... najčešće prvi u svemu i spreman pomoći u svako doba dana i noći... suosjećajan i iskren... probuđen, bio je svima njima „kućica spasa“ i u najljepšim i u najtežim trenutcima.

U noći neminovnog saznanja Njegovog odlaska srušili su se mnogima dotadašnji životni postulati i vjerovanja.

S obzirom da je On bio Čovjek koji je uvijek i u svemu odavao dojam snage, izdržljivosti i nepobjedivosti, a uz to je bio i fizički vrlo snažan, vrlo dobrog zdravlja toliko brzi razvoj bolesti i iznenadna smrt, za mnoge je bio izuzetan šok. Njegov odlazak je tada Svima pokazao kako smo krhki, kako nijedna ljepota i dobrota nisu stalne. I kako je Život nepredvidljiv sa stajališta Ne-svjesnog ljudskog bića. Srušile su im se mnoge iluzije.

Ona je svašta proživljavala u noći Njegovog Odlaska. Dragi prijatelji i poznanici pritekli su joj

Prilazim K’Sebi

41

u pomoć... ponudili joj svatko svoje srce za utjehu i pomoć u prevladavanju očaja i straha.

Ali, Svi ti dragi ljudi nisu mogli znati niti vidjeti što se U Njoj zbivalo te noći.Oni nisu imali iskustvo napuštanja tijela, iskustvo prividne smrti i odlaska u druge dimenzije postojanja kao što je to Ona doživjela.

Mogli su je samo tješiti i biti uz Nju da ne napravi korak previše. I Ona im je bila neizmjerno zahvalna na tome.

Mogli su samo suosjećati s Njom u tim trenutcima Velike, sveprožimajuće patnje i ispunjavati neke Njezine čudnovate zahtjeve.

Mogli su čuvati Njezinu Malenu curicu koja je u susjednoj sobi mirno spavala.

Mogli su joj pružiti podršku svojom tihom prisutnošću ali nisu mogli ući u Nju.

A u Njoj se tada zbivalo Nešto vrlo neobično, i prosječnom čovjeku, teško prihvatljivo i razumljivo stanje svijesti.

Prilazim K’Sebi

42

Njezin Duh je izlazio iz Njenog tijela i spajao se s Njegovim... željela je to! Željela se spojiti s Njim i otići zajedno u Vječnost...

Dragi ljudi oko Nje vraćali su je natrag toplim riječima i zagrljajima. Činili su to i ne znajući što čine... ne znajući da Ona leti na tankim nitima koje ju još samo slabašno drže za tijelo, za Zemlju.

I nisu mogli znati niti vidjeti kako ju On grli... još uvijek zbunjen u dimenziji u kojoj se nedavno našao... ljubi ju... šapuće nježne riječi utjehe...

„Tu sam ljube... ne boj se... sve je dobro, baš onako kako i treba biti! Uvijek ću biti s tobom. Volim te...“

I Ona Ga je osjetila... i vidjela...čula, i bila je neobično sretna u tim teškim trenutcima... radosna jer je On Tu. Niti oči nije željela otvarati da ne izgubi Njegovu prisutnost... držala je zalijepljenu Njegovu sliku na grudima.

Očajnički je željela spavati i što duže zadržati Sve Te osjećaje samo za sebe, dokle god traju. I željela je , okružena Njegovom moćnom energijom provoditi te trenutke Spajanja. Njegove želje i namjera bile su

Prilazim K’Sebi

43

da joj prenese čistu Ljubav, Spokoj i Razumijevanje s One strane stvarnosti u kojoj se našao, da joj olakša zemaljske patnje.

Oni To nisu mogli znati, čak niti naslutiti iako su se mnogim ljudima događali veliki pomaci u svijesti, rušile su im se stare životne norme, gubili su povjerenje u neke nametnute standarde... gubili su ideale. „...ako se Ovo i na Ovaj način dogodilo Njemu, Takvom Čovjeku, onda je zaista Sve moguće... onda smo Zaista mali i slabi, nemamo kontrolu ni nad čim... vrzmalo im se po mislima!

Brojni životi ljudi koje je tada dotaknuo svojim Odlaskom iz temelja su uzdrmani, preokrenuli su svoju putanju...

I To je ta Predivna priča koja se rađala iz ove teške situacije.

Svi su imali priliku i mogućnost gledati na djelu rušenje Nečega da bi se izgradilo Nešto novo, ali samo su neki bili dovoljno spremni i otvoreni da tu priliku iskoriste. I da joj se prepuste, barem tada...

Prilazim K’Sebi

44

Ona je željela prihvatiti ponuđenu joj mogućnost da energiju tragedije uvidi i transformira u drukčiju Moć, u moć Ljubavi, i pretvori je u Bajku Življenja. Bila je dovoljno otvorena i prepuštena Njemu... i bila je na dnu.

Izgubivši Njega srušio joj se cijeli sustav dotadašnjeg bivanja.

- • -Op. autorice – citati Oshoa

Kad god netko umre - netko koga si poznavao, volio i s kime si živio,

netko tko je postao dio tvoga bića - nešto u tebi također umre. Naravno, ta osoba će ti nedostajati, osjetit će se praznina, to je prirodno. Ali ta ista praznina može biti pretvorena u vrata, a

Smrt su Vrata k Bogu. Nemoj misliti o sebi koji gubi voljenu osobu, bolje misli o

njoj koja je ispunjena.

- • -Te Prve noći Ona je imala 4D snove... vizije, dugo

je spavala. Cijelu noć, ali i sljedećih nekoliko dana nikad nije bila ostavljena sama. On, Anđeli, dragi prijatelji i rodbina, dva odrasla sina, kćerkica Malena...

Prilazim K’Sebi

45

uvijek su bili s Njom. Darivali su joj Ljubav i hranili joj dušu.

Sljedećeg jutra se probudila obamrlog duha, fizički iscrpljena i prilično otupljenih emocija. Čekao ju je naporan dan pun mnogobrojnih posjetitelja, tehnički poslovi vezani uz sahranu Njenog muža... prihvaćanje grube i neumitne Istine. Vraćanje na Zemlju.

Sva rodbina, prijatelji i djeca angažirali su se maksimalno oko svih potrebnih radnji. Od Nje su samo tražili da donese neke važne odluke oko pogreba.

Oslobodili su je svih pritisaka i Ona im je Zauvijek Zahvalna na tome. Mogla je u miru sređivati svoje emocije i posvetiti se trenutku. I Njemu.

No, svi ti ljudi oko Nje... ljudi koji su dolazili jer su voljeli i poštovali Njega... tople i sućutne sms poruke i telegrami koji su neprestano i u velikim količinama dolazili do Nje... osjećaj Njegovog neprestanog prisustva, nisu ipak mogli ispuniti Tu prazninu koja je u Njoj postojala.

Prilazim K’Sebi

46

Sve do trenutka kada se u stanu pojavio Dolneg!

Ona niti danas ne zna koje riječi joj je Dolneg uputio u sobi, u „četiri oka“, poklonio joj Tibetansku Knjigu Mrtvih... uputio je u čitanje i pomno savjetovao što da učini s njom.

Nakon tog tridesetominutnog razgovora Ona je jednostavno procvjetala.... otvorili su joj se Svi energetski kanali! Spojila se sa Božanskim energijama Univerzuma... spojila se s Njim i sve je razumjela.

Dolneg je otišao. U mislima mu se duboko zahvaljivala na svemu što je učinio za Nju.

Osmijeh joj se više nije skidao sa lica. Ljudi oko Nje su prvobitno mislili da je „skrenula s uma“, no Ona je zračila tolikom pozitivnom energijom da se to prenijelo na veliku većinu ljudi s kojima je dolazila u neposredni kontakt. I sve se događalo s lakoćom i onim tempom kojim je trebalo.

Ona je zapravo postala njihova zvijezda vodilja u tim tužnim trenutcima.

Prilazim K’Sebi

47

Nisu znali niti razumjeli što se s Njom događa ali, bili su sretni da je Ona dobro... da ima snage izdržati tu tragediju.

- • -Op. autorice – citat Maharishi Mahesh Yogi

Ako mislimo na neuspjeh... doživjet ćemo neuspjeh.Ako smo neodlučni... sve ostaje po starom.

Trebamo željeti izvršiti nešto veliko i onda to jednostavno učiniti

Nikada nemojte misliti na neuspjeh jer što sada mislimo... to će se ispuniti.

- • -A Ona je taj i sljedeći dan većinu vremena

provodila u izvođenju obreda ispraćaja Duše u svijet Duha, čitajući Tibetansku knjigu mrtvih, srca ispunjena bezgraničnom ljubavlju.

I Dolneg joj je samo proširio vidike koji su joj se nepunih tri mjeseca ranije otvorili na inicijaciji kod Orsa.

Doživljavala Ga je u tim trenutcima...svog dragog, svakom svojom porom i stanicom Bića,

Prilazim K’Sebi

48

komunicirala s Njim... vodila ljubav s Njim. I Znala je što mora učiniti.

Morala Ga je pustiti od sebe! On ju je to molio. I Ona je Znala da je to jedino ispravno. I pustila Ga je u Vječnost...

Tog trenutka... u polumraku i intimi svoje sobe Ona je osjetila, vidjela, prekrasnu bjeličastu svjetlost...Njega, kako je grli... zahvaljuje joj i Odlazi u Nikud. Istovremeno ju je obuzela bezgranična sreća, intenzivne suze ganuća, Ljubav. I Mir!

Znala je da čini Pravu stvar; prepustila Ga je Svima... ostvarila Njegovu vječnu težnju... biti Svuda i Sad!

A Tu težnju nije mogao ostvariti u Tijelu gline...bio je Prevelik! A morao je i Nju Probuditi...

- • -Op. autorice – citat iz Emanuelove knjige

Da se u času smrti bude izuzetno budan, za vrijeme života treba

rasti do najveće moguće širine

- • -

Prilazim K’Sebi

49

U istom trenutku na drugom kraju grada Dolneg je proživljavao gotovo identičnu situaciju. On mu se ukazao...zahvalio se na pomoći... i otišao u veliku Svjetlost.

On je bio konačno Slobodan. Slobodan da dalje raste i razvija se! Slobodan da čini sve dobre i lijepe stvari koje je oduvijek želio! Slobodan da pomaže svima koji Ga žele Čuti! Slobodan da vodi Nju i Malenu na njihovom zacrtanom Putu.

Sve što se sljedećih dana događalo Njoj je izgledalo poput sna. Osjećala se neprestano kao da lebdi nošena Njegovom energijom.

Dolneg joj je svojim prisustvom, savjetima i toplim riječima neprekidno bio pri ruci. Pomogao joj je i napisati oproštajni govor koji će Ona pročitati nad Njegovim grobom. To je bila Njegova prekrasna i duboka poruka, uručena Njoj i Dolnegu, upućena Svima, iako je dotaknula samo neke.

I zapljeskala je Ona nad Njegovim grobom... u Čast Njegovog Života. I Zahvalila Mu na Postojanju; i Svi ljudi su Zapljeskali.

Prilazim K’Sebi

50

Zaslužio je!

Nije bilo puno suza na Tom velikom sprovodu. Osjećalo se dostojanstvo i zahvalnost svih prisutnih što su bili dio Njegova života. Osjećala se svuda vrlo snažno Njegova prisutnost...tko je mogao biti toga svjestan.

Nakon sprovoda su gotovo svi najbliži otišli u Njegov omiljeni kafić u gradu i duboko u noć pili, prisjećajući se Njegovih nepodopština i smiješnih životnih scena, Njegovih podviga. Slavili su Njegov Život. Smijali se i plakali.

Ona je cijelo vrijeme bila s njima, u stanju gdje alkohol nije imao mjesta, opijena jedino Njegovom prisutnošću...dostojanstveno Ga je slavila. Promatrajući sve te drage ljude oko sebe promišljala je tiho: zaista, Velik Čovjek, kada je oko sebe uspio okupiti tako posebne ljude. Svima će strašno nedostajati, pomisli, istovremeno shvaćajući kako su svi neizmjerno sretni, sretni što su bili dio Njegovog Puta.

Prilazim K’Sebi

51

A On će im Svima mnogostruko uzvratiti! No, to još nisu znali...

- • -Op. autorice – citat iz Emanuelove knjige

Čak i kada ste mrtvi, vi dalje živite. Sa smrću ne prestaje postojanje.To je samo privid.

Vi ste ovdje u posjeti, a ne da ostanete. I to nije prokletstvo, već Božji dar

- • -Dani su prolazili, noći...Ona je imala i svojih

velikih padova, ponekad.

Uzvišeno stanje kakvo je prvobitno imala, nakon nekog vremena je počelo jenjavati. I dalje je, naročito tijekom noći, imala susrete i dodire s Njim, prenosio joj je razne poruke i poduke što da čini... ljubio je... Ona je Znala da je Tu. On je Živio kroz Nju.

No, pritisnuta teretom svakodnevnih obaveza, rješavanjem administrativnih i pravnih zavrzlama, preuzimanjem vođenja Njegove tvrtke sa razvijenim poslovanjem... uglavnom, prečestim kontaktima s

Prilazim K’Sebi

52

krutim i materijalnim svijetom, Ona je počela lagano gubiti tu finu energiju, na trenutke je gubila i vjeru, a ponekad se u Njoj javljala i sumnja u istinitost i ispravnost svega što čini.

I dalje je bila okružena voljenim ljudima, a naročito je voljela biti u društvu svoje Malene i sinova. Ali, periodi i intenzitet spajanja s Njim su se svakodnevno smanjivali. Nije to željela. Nije htjela izgubiti Sve ono što je od Njega primala, beskonačnu ljubav, mir i razumijevanje. Vodstvo...

Obuzimala ju je i velika tuga i beznađe. No, kad god je dolazila u takva stanja i kad bi se počela javljati sumnja u Njegovo postojanje i svoje vizije, On bi napravio nešto da je vrati na Pravi Put. I neprestano je to činio... stalno ju je vraćao k’sebi. A činio je to na sebi svojstven način.

Jednom, kada je peglala u tišini doma, pred očima joj je zabljesnula slika mjesta... puta... kutijice sa vjenčanim prstenjem koju je već neko vrijeme silno, posvuda tražila. Istog trena je odložila peglu...otišla u sobu, pomaknula torbe, otvorila ormar, izvadila knjige s polica... i iza njih pronašla kutijicu s

Prilazim K’Sebi

53

prstenima Njegovih djeda i bake, koje su iskoristili za svoje vjenčanje. (Nije im bilo dano da si pribave vlastito prstenje prije samog čina vjenčanja, pa su se u ceremoniji poslužili njihovim.)

Ushićena, sa suzama sreće u očima stavila je prsten na prst i zahvalila mu, preplavljena dubokim osjećajem sreće, osjećajući kako je tu s Njom. Prisutan...

Drugi put, kada je bila duboko tužna i osjećala se usamljeno na poseban je način poslao predivnu pjesmu Indexa, preko Njenog mlađeg sina, kojom ju je opet podsjetio kako ju stalno prati i da nema namjeru prestati.

Pjesma glasi ovako:

„Idi sad, druže moj,Ljubavi pozdrav mi odnesi mojoj ti,

Putu mom tu je kraj,Umoran ovdje ja ću stati... želim mir.

Kad ne bude mene, kad me skriju paprati, travke i šaš...Kad ne bude mene, ljubit ću je pjesmama svojim i tadO reci mi Njoj, da je tako prolazno sve... kao ptica let...Samo Nju da volio sam ja, jer je za me bila sav svijet,

Crveni moj cvijet...

Prilazim K’Sebi

54

Idi sad druže moj,Ljubavi pjesmu mi ponesi Mojoj ti,

Dalje sad mogu sam, počinak ovdje ja ću naći... idi ti...Kad ne bude mene, kada dođu drugi dječaci ko ja,Kad ne bude mene, reci da ću ostati sa njom i tad.

O reci mi Njoj, da je tako prolazno sve, kao ptica let...Samo Nju da volio sam ja, da je za me bila sav svijet,

Crveni moj cvijet...“

Majka i sin su, sa suzama u očima proživljavali taj Moćni trenutak, taj prijenos poruke spoznavajući i osjećajući Njegovo prisustvo.

Događalo se Njoj mnogo takvih i sličnih stvari neprekidno, kad god bi malo posustala ili posumnjala u cijelu Priču. Ali događalo joj se to i onda kad je bila u stanjima visokih frekvencija... kada se sve odvijalo u savršenom smislu i u ljubavi. Uglavnom, poruke koje je u to vrijeme dobivala iz Univerzuma... znakovi koji su na to upućivali... prepuštanje tom nevidljivom svijetu, a toliko stvarnom i istinitom. Sinkroniciteti koji su trenutno davali odgovore na Njezina ranije postavljena suštinska pitanja činili su je svakim danom sve snažnijom i sve svjesnijom ženom. Postupno je shvaćala pozadinu svog života i

Prilazim K’Sebi

55

razloge svih događaja koji su posljedično proizlazili iz njih. Teške i bolne situacije Nju su uvijek slamale i činile da potpuno promijeni smjer. Tako je rasla. Prepoznavanje tih situacija i duboko razumijevanje kako slučajnosti ne postoje, činili su Njezin život puno lakšim i jednostavnijim. Stoga je sva Učenja koja je primala, izražena nekim drukčijim, nepoznatim govorom, gladno upijala i prevodila na Sebi razumljiv jezik.

U tom turbulentnom vremenu, kratko poslije Njegove smrti, učila se također prepoznavanju i slijeđenju znakova koji su joj dolazili ususret, a za koje je bila uvjerena da su usmjeravani Njegovom energijom. Znakove je primjećivala posvuda i sve češće je na njih obraćala pažnju. Kroz njih je doslovno živjela. Oni su je ponekad vodili do neočekivanih otkrića i dubokih spoznaja samo Njoj važnih za razumijevanje Priče koja je u tijeku. Davali su joj odgovore kojima je popunjavala cjelinu.

Tako su joj jedne noći u glavi odzvanjali razni glasovi... gubila je pojam za vrijeme, mjesto... miješali su joj se prošli i sadašnji događaji, čudnovata energija strujala joj je tijelom. San joj nikako nije dolazio na oči.

Prilazim K’Sebi

56

Ustala je naposljetku, kao da je natjerana, navođena... i bjesomučno stala pretraživati po svojim brojnim rokovnicima, bilješkama, dnevnicima koje je oduvijek voljela pisati. Niti sama nije znala što traži... no, vukla ju je neopisiva potreba da otkrije neki skriveni Razlog, da pronađe neki znak koji bi joj pokazao dublje značenje svega što joj se događa i zašto joj je sve to namijenjeno?! “Zašto je Otišao? ZAŠTO??“ Neki glasovi su je vodili, a Ona se nije pitala za njihovo podrijetlo, već im se u potpunosti prepuštala. Tada je pronašla.

Magnetski ju je privukao jedan Njen raniji zapis u dnevniku. Munjevito je stala čitati; Kao da je doživjela deja vu! Ali, sa zamijenjenim ulogama. Taj tekst je u tom trenutku na Nju djelovao izrazito Moćno. Činilo joj se kao ispunjenje nekog proročanstva, što je dodatno bilo pojačano činjenicom da je taj napisani tekst nosio isti datum kao i Dan kada je On otišao u vječnost s Anđelima samo točno četiri godine ranije.

Prilazim K’Sebi

57

20.05.2005., u 02.00h ujutro

Molitva za posrnule Anđele

Kada se i gdje sunce počinje gasiti? A mi vidimo tek kada se već podosta zamračilo... Naši snovi se skupe kao bradavice na zimi... a tako su jako osjetljivi i bole, bole... Previše topline i prejaka vatra se brzo i nekontrolirano proširi. Tada mi vičemo, zovemo u panici...tražimo pomoć. I ne biramo od koga će stići, ne vidimo razliku, nego daj Bože bilo što i bilo koga... A najmanje u tim trenutcima pomoć tražimo tamo gdje ona jedino i uvijek biva. U Sebi!

Neka kućica u cvijeću, u miru i tišini, na kraju sela, sljubljena samo s prirodom i zvucima ptica, cvrčaka i zrikavaca. Pokoji zvuk ćuka i lavež pasa u daljini...To te jako može ispuniti srećom. I tu dolaze Anđeli. Samo na takva mjesta i samo takvim bićima koja su u miru sa svijetom i u miru sa samim sobom.

Mir sa sobom! Kako to postići? Kako smisliti i provesti u djelo? I biti onda zadovoljan postignutim? I biti onda čisto i Samo sretan. Sam sa Sobom!! Kakve karakteristike krase one malobrojne sretnike koji uspiju

Prilazim K’Sebi

58

učiniti takav preokret u svom životu i to postići? Koliko je velika mogućnost da se tako nešto dogodi jednom običnom, posrnulom Anđelu?

Ja ne znam i ne mogu ništa pametno smisliti. Ne mogu se pomaknuti s mjesta...ne mogu disati...ne mogu misliti...ne mogu voljeti...ne mogu ništa. Ne znam Ništa!! Pomozi mi Bože otvoriti um i srce...molim te pokaži mi Put! Ne mogu se nikako suočiti s realnošću i grubošću ovog svijeta i života na njemu. Vječiti sam idealista... letim... maštam i ne živim u stvarnosti. I zato mi je teško. I zato često griješim. I zato uništavam i sebe i druge. I tako se stalno, stalno...vrtim u krugu i u tome griješim, gdje nehotice, čak ponekad i hotimice povučem i druge. A nakon toga se može jedino potonuti... I to tako vrtoglavo brzo, da ni ne znaš da si već potonuo...da si na dnu...

Još uvijek ti se pričinja površina i misliš da još uvijek uspijevaš plivati...ali zato drugi ljudi, neutralni promatrači...vide cijelu istinu i vide gdje si, odnosno gdje više nisi...

I zato te molim Bože da mi pomogneš...da me obdariš beskrajnom ljubavlju i snagom da usrećim

Prilazim K’Sebi

59

ljude oko sebe...da im pružim svu sreću koju zaslužuju i sve blagodati života. I molim te, nedaj mi sumnjati i nedaj mi preispitivati se o razlozima i načinu. I nedaj mi odustati i da se vratim u crnilo... A ako već tako i odlučiš...molim te...nemoj i druge povući u ponor. Uzmi onda samo mene... a sve druge drage ljude vrati na pravi put i budi im svjetlo i pomoć u mraku. Ja ću im isto svijetliti i pomagati... obećavam! Jer možda zato i postojim...

Riječi ove molitve dugo su joj te noći odzvanjale tijelom. Dale su joj mnoga objašnjenja i odgovore na pitanja, ne samo usko vezana uz Njegov Odlazak, već i za razumijevanje svrhovitosti i smisla cjelokupnog življenja. Bile su joj okidač za otvaranje neke nove energije koja je vapila da izađe na svjetlost dana. Bila je duboko ganuta tim saznanjima o potrebi služenja i pomaganja u skromnosti i poniznosti. Njezina duša je iskrila od zahvalnosti. Istina joj se duboko urezala u Biće, a sve to je doživjela samo zahvaljujući smjernicama koje je dobivala od Njega i znakovima na tom putu, znakovima na koje je obraćala pažnju.

Prilazim K’Sebi

60

Znakovi su bili posvuda! Trebalo ih je samo prepoznati i slijediti...ugraditi u svoju životnu priču.

Događale su se i drugima neobične stvari, u to vrijeme neposredno nakon Njegove smrti. Neki su shvatili, neki nisu, i pripisivali su to slučajnosti. Nekima nije dopuštao njihov previše racionalni um niti da uopće čuju. Međutim, sigurno je, da je On stalno i Svuda bio sa Svima.

- • -Op. autorice – citat iz Tibetanske Knjige Mrtvih

Moglo bi se tvrditi da nitko nema autoriteta da govori o smrti ako nije umro, a budući da se prividno nitko nije vratio iz

smrti, kako itko može znati što je smrt, i što se događa nakon nje?

Tibetanac bi na ovo odgovorio: ne postoji niti jedna osoba, odnosno niti jedno živo biće, koje se nije vratilo iz smrti.

Svi smo mi umrli mnogo puta prije no što smo stigli u ovu inkarnaciju. A ono što nazivamo rođenjem tek je druga strana smrti, odnosno jedna od dvije strane medalje, ili poput vrata

koja izvana nazivamo „ulazom“, a iznutra „izlazom“...

- • -

Prilazim K’Sebi

61

Dani su prolazili, ljeto je bilo u punom zamahu. Ona je dosta vremena provodila s Malenom na selu, u Njihovoj ljetnoj kamenoj kućici, Njihovom Hramu Ljubavi... koliko je stizala od svakodnevnih gradskih i poslovnih obaveza.

Priredila je tamo i proslavu Njihove neostvarene prve godišnjice braka.

Samo godinu dana ranije, u blizini Njihove kućice, u ambijentu prelijepog, malog obiteljskog hotela, okruženog zelenilom i bazenom, On je organizirao i sproveo u djelo toliko lijepo vjenčanje, da ga sudionici s oduševljenjem spominju i dan danas. Njegova kreativnost, nadahnuće i perfekcionističko djelovanje, uvijek su davali najljepše rezultate. Dvodnevna zabava, uz skoro stotinjak uzvanika, prijatelja, rodbine i djece, bila je vrhunac Njegovih postignuća u organizaciji društvenih događanja kojima je bio izuzetno sklon i vičan.

Sve te uzvanike On je jako volio i želio im je uzvratiti ljubav koju je od njih dobijao. Napravio je vrhunsku zabavu, najviše zbog njih, svojih prijatelja

Prilazim K’Sebi

62

i obitelji, i radi službene proslave Njihove sreće i Ljubavi.

Nakon Njegove smrti, tim istim ljudima, Njemu najbližima Ona je željela zahvaliti što su Ga pratili u životu, voljeli Ga i u konačnici sudjelovali i pomogli da On i postane tako Divan Čovjek. Željela je tim činom okupljanja za Njihovu godišnjicu braka, prenijeti svim dragim ljudima barem djelić energije koja ju je neprestano pratila od Njegovog Odlaska. I željela je da i Svi ostali, kao što je i sama, osjete Njegov duh i prisutnost... da ih dotakne, učini im dobro, jer On je uvijek i činio samo dobro.

Došlo je tada puno ljudi... pozvanih i onih koji su željeli dati svoj obol. Brat i sestra s partnerima, draga Bića kojima je On bio uzor i nadahnuće u svemu, Njegova Majka, divna Žena koju je volio i poštovao, kumovi, prijatelji, mnoštvo male djece. I Svi su se istovremeno i lijepo zabavljali i bili tužni. Nedostajao im je jako... da Ga zagrle... da se smiju zajedno...

Ona i Malena su cijelo to vrijeme bile spojene s Njim i te valove su prenosile na okolinu.

Prilazim K’Sebi

63

Netko je To osjećao, netko nije.

- • -Op. autorice – citat Oshoa

Sve što je potrebno je buđenje: svjesnost... svijest o svom biću. Oni koji su svjesni svog postojanja znaju i to da nitko ne umire.

- • -

Ljeto je prolazilo. Ona je s Malenom često putovala... odlazila Njihovom jedrilicom na more, kupala se... nastavljala s razvojem Njegove firme i to s Velikim uspjehom, za što su Najviše bili zaslužni kvalitetni i pouzdani djelatnici koje je odabrao i odlično organizirao. Ona im je bila neizmjerno zahvalna na količini i kvaliteti svog doprinosa, što su u tom vremenu davali da bi poslovanje nesmetano teklo.

Sinovi su joj ugađali i pomagali koliko god su mogli; s njima i s Malenom osjećala se kao Kraljica Majka. Bila je svjesna da bi bez njih, njihove ljubavi i pažnje, puno teže Sve Ovo izdržala. Prijatelji i

Prilazim K’Sebi

64

poznanici su je ostavljali u miru ali su Svi uvijek bili tu kada bi joj zatrebalo.

Ona im je Svima beskrajno zahvalna jer su joj pomagali da lakše i bezbolnije Živi. A, ujedno su i svi zajedno rasli i razvijali se u svim vidovima života.

Sve je nekako izgledalo lijepo i obećavajuće jer je On tako i učinio da bude.

Svojim Curama je Sve ostavio savršeno organizirano. Materijalno su bile zbrinute bez ijednog novčića duga, sa savršeno razrađenom Vizijom budućnosti koju je vrlo djelotvorno sprovodio u djelo. I sve je to ostavio napismeno, tako da nema greške. Njegov laptop (i nekoliko vanjskih hard diskova) su bili pretrpani mnogobrojnim nadahnutim tekstovima, idejama, kreacijama... projektima, informacijama, fotografijama, videima... a sve to je bilo savršeno kronološki posloženo i organizirano unutar samog stroja i njegovog programa.

Ona je svakodnevno „gutala“ poruke sa njegovog laptopa i otkrivala još i još Njegovih kvaliteta i vrlina, i tek sad Ga je u potpunosti upoznavala.

Prilazim K’Sebi

65

Jednostavno, On ju je svakim danom sve više oduševljavao. Bila je izuzetno dirnuta činjenicom da je baš Nju izabrao za životnu suputnicu.

Sjetila se tada i trenutka kada je To učinio... pet godina ranije, u jednoj od svojih brojnih, neobičnih, predivnih, zajedničkih turneja po susjednoj pokrajini Njihove zemlje. Nepunih sat vremena vožnje od Njihove kamene kućice sreće, u mjestašcu Velis Jozhis održavao se tradicionalni Jozhikov-film festival. Dan uoči samog početka festivala Oni su svratili osjetiti duh tog gradića, upiti uvijek pozitivne, magične vibracije.

Velis Jozhis je kao i većina predjela Te izuzetne pokrajine Njihove zemlje odisao nevjerojatno snažnim energetskim zračenjima. Bogato ispisane stranice pradavne povijesti i zamišljene, a možda i Stvarno dogodljive priče, prekrasna priroda... činile su taj predio posebnim. I Sve slučajne i namjerne posjetitelje dovodile na Višu osjećajnu razinu. Jednostavno su svi osjećali neku predivnu energiju, neko magično ushićenje prilikom posjeta tim drevnim mjestašcima i gradićima u toj pokrajini.

Prilazim K’Sebi

66

I nije uzalud lokalno stanovništvo od milja svoju pokrajinu nazivalo „Terra Magicom“. Zaista, To i jest. A naročito gradić Velis Jozhis, u kojem je osjećaj čarolije najsnažniji. Ljude privlači kao pčelu cvijet. U vrijeme održavanja festivala imao je još i neku dodatnu, mističnu moć koju su njih Dvoje željeli doživjeti.

Zbivalo se to točno devedeset dana nakon Njihovog sudbinskog susreta i početka zajedničkog Života. Cijeli gradić i okolica odisali su toliko snažno pozitivnim vibracijama da se To gotovo moglo opipati. Mnoštvo razdraganih nasmijanih lica, mnoštvo raznovrsnih ljudi i jezika... postavljeni šatori svuda naokolo, užurbani radnici Art-filmske industrije u završnim pripremama pred otvaranje, glazba iz svakog kutka, uličice, kafića... Prelijepo!

U Takvom ambijentu nošeni mirisom i okusom izvrsne domaće medice, na kamenim zidinama iznad strmina tog brdašca, On je Nju poželio za Ženu. I To joj je izjavio. Istog trena Ona je pristala. Nije imala nikakve dvojbe. Znali su, stvoreni su jedno za drugo. Željeli su se spojiti u Jedno, a kao spomen na taj jedinstveni trenutak poželjeli su sa sobom ponijeti neki predmet... neki simbol koji će ih jednog dana

Prilazim K’Sebi

67

podsjećati na taj Dan Obećanja. Pronašli su zabačeni stolni fenjerić sa svijećom i veliki plakat sa najavom Festivala i dnevnim rasporedom prikazivanja filmova.

Plakat su držali tri godine rastegnutog u konobi Njihove kamene kućice da prikuplja prašinu i tako prašnjavog ga uokvirili i objesili na zid svog novouređenog stana u gradu. Fenjerić i danas gori na Njenom kuhinjskom stolu i podsjeća na nezaboravne i lijepe trenutke.

I samo Takve trenutke treba pamtiti. Ne, sa tugom i sjetom. Ne, sa žaljenjem za prošlošću. Nego s onom čistom Radošću duše i saznanjem da je uopće moguće Doživjeti takav izuzetan trenutak. Samo u Takvim posebnim trenutcima rađa se svjesnost o Ljepoti življenja, o čarima ovog putovanja, o razumijevanju Svega... za onoga tko To može prihvatiti i odabere činiti.

Onima koji To ne mogu pojmiti i Ne žele čuti javljaju se drukčija shvaćanja. Oni vide samo jednu stranu medalje...onu mračnu i pesimističnu... onu kreiranu od samo pet fizičkih osjetila i Ne vjeruju da postoji bolje.

Prilazim K’Sebi

68

Oni pak prvi vide obje strane medalje i odabiru ljepšu verziju Priče... usuđuju se na različitost, vjeruju Sebi, a potom Znaju da su pravilno i odabrali.

Ona je odabrala vjerovati Sebi, a potom je Saznala da je ispravno odlučila. Ta dva Simbola koja i danas krase Njen dom su upravo i jedino baš To; Simboli Ljubavi... potiču je isključivo samo na lijepo.

- • - Op. autorice

Mnogi ljudi Ne mogu prihvatiti smrt kao nešto prirodno...neminovno...kao sastavni dio Života. Mnogi ljudi bježe od te jednostavne i neizbježne istine. Oni duboko vjeruju da je

tjelesna smrt završetak Života...na svim nivoima... da Nema ništa poslije nje. Ne žele se niti slikom niti riječima prisjećati dragih osoba koje su izgubili u ovoj materijalnoj dimenziji...

kako je njima strašno teško!!!Ne žele čak niti dopustiti svojoj nutrini da ispita istinitost tih tvrdnji...mogućnost življenja nakon tjelesne smrti. To je izvan

njihovog dosega... racionalizacija svega i materijalni dokazi !?!? pa niti Ljubav ne možemo dokazati... nacrtati, pa ipak Znamo

da ona postoji... osjećamo je kad je prisutna.Strah od nepoznatog i indoktrinacija ljudskih bića od rođenja do smrti glavni je uzrok takovom stavu većine stanovništva na

Zemlji. Tužno!

Prilazim K’Sebi

69

Svi takvi ljudi će na žalost, na teže i bolnije načine jednog dana shvatiti proces i evoluciju smrti... njezine razloge i svrhu.

A do tada... oni koji su svjesni cjelokupnog razvoja civilizacije... ljudi koji su iskočili iz programa lažne obuke, mogu samo tužno gledati kako se dragi ljudi iz njihove okoline muče... zavaravaju lažnim predrasudama...osuđuju sami sebe na

pakao na zemlji....ali ima i onih koji će nešto poduzeti... koji će barem pokušati

skinuti tu koprenu sa zdravih očiju ljudskih.

- • -No, onda je, To ljeto dok je još čitala poruke

sa Njegova laptopa i divila se Njegovoj genijalnosti, bila samo djelomično svjesna nekih istina... i nije još do kraja vidjela sve dijelove slagalice, a kamoli ih postavila na pravo mjesto. Ali, bila je na pravom putu.

Nije još tada bila svjesna da je zapravo Ona izabrala Njega... da uz Njega ostvaruje Svoj životni put. On je to Znao, i to je pokušavao izreći joj u svakoj prilici. Na različite načine...

On je govorio da je Ovdje velikim dijelom, i bio i jest, da Njoj pomogne u ostvarenju djela za koje je sumnjala da je dorasla... da je Ona zapravo vrlo važni akter ove priče i da nebo ima veliki Plan za Nju. Sve to

Prilazim K’Sebi

70

joj je neprestano šaputao. No, Ona To još nije mogla pojmiti. Zvučalo joj je nevjerojatno i preodgovorno a i nije imala još dovoljno ljubavi i poštovanja prema samoj sebi.

Doduše, prisjećala se, na trenutke ljudi iz svoje prošlosti koji su joj se divili i vjerovali u Nju puno više od Nje same; prisjećala se i svojih svakojakih postignuća u životu... od djetinjstva do danas... od sporta do umjetnosti.... poslovnih dostignuća. Bila je zaista vrlo aktivna, ljubopitljiva i involvirana u razne uspješne projekte...

No, prisjećala se istovremeno i svojih velikih neuspjeha...razorene obitelji, nasilja, propalih brakova, bolesti i prevara... puno ružnih i obeshrabrujućih detalja koji su Njeno samopoštovanje i vjeru uvijek bacali na tlo.

Od početka Njihove veze, On je rušio sve Njene strahove i predrasude... vjerovao je u Nju i iskreno i pravilno ju usmjeravao. Vrlo dobro je Znao da Ona ima potrebnu Snagu i Izdržljivost za izvođenje zahtjevnih projekata.

Prilazim K’Sebi

71

Ona tada to još nije znala ali mu je sve više vjerovala i slušala Ga predano.

Mudraci bi rekli da Smrt nije ništa strašno... ona je samo preobrazba iz jednog oblika u drugi, situacija nešto malo teža od pubertetskog stanja. Strašno je zapravo, što većina ljudi Nikada ni Ne Živi, nego životare. U programu su i ništa ne shvaćaju... spavaju. Na taj način se ne ostvaruju kroz prilike koje su im dane. Život im uzalud prolazi.

On je potpuno Živio Svoj Život. I Ona je To isto željela... živjeti! Koliko god je bila okružena ljudskim nerazumijevanjem i napadima, kojih srećom nije bilo puno u direktnom kontaktu, nastavljala je dalje svojom stazom, svojim odabirima, svojom sviješću, preuzimajući odgovornost za vlastita djela. I negdje duboko u Sebi Znala je da je To jedini Ispravni put. A to je i način kako će Živjeti zauvijek... oboje!

- • -Op. autorice – citati iz Emanuelove knjige

Komunikacija ne prestaje  na vratima smrti. Zid između tjelesne i duhovne stvarnosti, vrlo je tanak.

Kako da se pripremimo za gubitak naših voljenih i da li to uopće možemo ? Postoje dva odgovora.

Prilazim K’Sebi

72

Oni koje volimo ne mogu izgubiti sebe, niti ih vi možete izgubiti.

Morate to iskusiti na svoj način. Naravno, nedostajat će vam fizičko tijelo,

ali kada odete dalje od toga, neće više biti nedostajanja.

Čak i dok boravite u vašem ljudskom obliku, ako si “dopustite” vjerovati da postojite i onkraj fizičkog, dodirnut ćete ruke onih koji su otišli. I to će biti stvarno.

Bit će stvarnije nego što je tjelesnost, koju ste dodirivali ranije.

- • -Dugi niz godina je prošao otkako je Ona krenula

duhovnim putem... učila, čistila se, padala, dizala se... no, ranije je bila slijepa i nesposobna pohvatati konce i razloge svog postojanja. Ona je, kao uostalom i velika većina pripadnika ljudskog roda veći dio svog života proživjela u nesvjesnom tumaranju po putanji življenja. Njezina istraživanja nepoznatog i novog nisu ništa više odudarala od prosječnih tragaoca za duhovnim spoznajama i sveopćim Istinama.

Svi Istraživači imali su različite načine prezentacije Sebe.

Prilazim K’Sebi

73

Netko je dobivena saznanja jednostavno ignorirao... odbacivao ih kao sulude misli i ideje. Prizemni i analitički um se u cijelosti protivio bilo kakvim mogućnostima koje nisu temeljene na materijalnim dokazima.

Takva grupa ljudi je s vremenom primala sve više njima ne-razumnih informacija i saznanja, pa jednostavno nisu znali kako zaustaviti taj proces gomilanja podataka koji su izvan kontrole i izvan njihovih mogućnosti razumijevanja. Njima su se najčešće događale dvije različite situacije prouzročene bijegom od prihvaćanja.

Jedni su se obično razbolijevali od nekih benignih ali vrlo znakovitih bolesti poput čira na želucu, raznih vrsta alergija, kožnih bolesti, bolne ukočenosti vrata i kralježnice, neplodnosti i impotencije, pa sve do depresivnih stanja ili pasivno-agresivnih ispada.

Druga skupina ljudi sa oznakom „nevjernog Tome“ je svjesno i nesvjesno pribjegavala drukčijim metodama ubijanja svog zahuktalog uma i odstranjivanju nelogičnih informacija iz svoje glave. Oni su pokušavali To riješiti koristeći razne vrste

Prilazim K’Sebi

74

opijata, alkoholnih pića, droge u svim oblicima, lijekove, sedative, antidepresive... često i sve skupa zajedno. Bilo je i puno ljudi s kombinacijom obje varijante u cijelosti ili barem nekoliko zajedničkih značajki obje skupine. Svakako da je postojalo i mnogo drukčijih osobina ljudi koji su se kretali u Njihovoj sredini, izrazito kvalitetnih i uzvišenih, ali uglavnom su prevladavale osobine ovih dviju skupina. U takvom okruženju su Njih dvoje odrastali.

Oboje su, još uvijek nesvjesni svoje posebnosti, voljeli kombinatoriku i isprobali su gotovo sve ponuđene im mogućnosti, na sve načine koji su im bili dostupni... čisti arhetipovi tragalaca.

Ona je voljela sve zapisivati... svoje misli, ideje, snove... Uvijek se bolje izražavala pisanim putem nego usmenom predajom, i bolje se pritom osjećala.

Trenutke samoće nakon gubitka muža često je ispunjavala čitanjem knjiga i tekstova različitog sadržaja, uglavnom duhovne i filozofske prirode. No, čitala je Ona i svoje radove i zabilješke, napisane mnogo godina ranije. Često bi je te poruke pogodile poput groma i otvorile joj mogućnost da stare rane

Prilazim K’Sebi

75

pogleda s drugog aspekta, s novom sviješću... novim očima, i da ih shvati i zaliječi. To se upravo i dogodilo kada je pročitala što je jednom prilikom napisala u svoj dnevnik, dok je još bila u već sasvim razorenom braku. To je bilo samo šest mjeseci prije nego je On na velika vrata ušao u njen Život:

Jako, jako puno stvari ne razumijem, a kamoli da znam. Ponekad mi se čini da ovaj svoj život živim svjesno, a onda se vrlo brzo nađem usred ničega...lutam i tumaram, kao i većina bića na ovom planetu. Ali, vjeruj mi (obraća se svom noćnom bezimenom prijatelju iliti Bogu) u dubini sebe, onaj dobar i divan dio mene zna taj put i sve odgovore, ali ga onda često ili gotovo uvijek ugušim. Ili olako prijeđem preko nekih odgovora, poruka i skrivenih ali vrlo značajnih uputa. Kako da se nađem? Kako da nađem tebe? Kako da nađem istinu? ...to je velika enigma za mene... Priznajem da sam nestrpljiva osoba. Često bih nešto željela znati ili imati već jučer. Ali i to je lekcija koju sam, ako ništa drugo uočila i pratim ju. A valjda ću je jednog dana početi i učiti savladavati. Ti si mi dao tu energiju i životnost...ja sam odabrala tu istu živjeti, a jedino što sam sigurna je to da je sve s vrlo velikim

Prilazim K’Sebi

76

razlogom. Dakle, opet skrivena značenja, ali eto, barem taj korak u svjesnosti polako odrađujem. I znam da je to napredak.

Potreba je sama po sebi privid a naročito u ovom slučaju... moj život je isprazan... život moje obitelji isto tako... nedostaje nam svega.

Nedostaje nam međusobnog razumijevanja, tolerancije, a najviše ljubavi. Ljubavi davanja, ljubavi primanja i one prave Ljubavi-ljubavi, koja postoji sama od sebe. Koju ne treba glumiti, kupovati ili prešućivati. One duboke, istinske Božanske ljubavi koja je u svima nama, čuči i bori se s našim egom da izađe na svjetlost, a mi joj iz nekog razloga ne dopuštamo van. Pitati zašto, jako je glupo. Jer da znamo odgovor ili da poslušamo nutarnjeg sebe ili Boga, onda bismo i riješili problem. A mi smo gluhi, slijepi i glupi.

Mudrost je znati slušati, gledati, pratiti, čekati i tek onda kad je za to vrijeme – reagirati. Tek onda kad je vrijeme. .ne prije. Sada, zaključujem da je vrijeme još čekati. Ne pitam se što i zašto, ali znam da je to jedino ispravno. Onda čekam!!

Prilazim K’Sebi

77

Vjerojatno ću jednog dana sve čisto vidjeti i istinski i prihvatiti u praksi. Jednog lijepog dana, možda tek u pedesetoj... Ali za sada idem tek laganim koracima naprijed... pomičem veo po veo, upijam doživljaje i spremam ih u kutijice. Jednom će se sve ipak posložiti. Osjećam to. Znam!!!

Nekoliko dana kasnije bila je u sasvim različitom raspoloženju i zapisala je sljedeće:

Nekada stvarno mislim da sam luda ili barem da sam na dobrom putu da poludim. Jedino me u svjetlosnim djelićima sna na javi uhvati malo drukčije razmišljanje; „Jesu li svi oko mene ludi??“....ali To je sve vrlo slično, kao što i jutarnje stranice sliče onim večernjim. Ali s malom razlikom; ujutro si svjež, neokaljan, još bunovan od sna i nestrpljiv da vidiš kakav će se film odvijati tijekom dana, a navečer si već lagano umoran od tog današnjeg tempa, kreativno na nuli, eventualno u optimističnom očekivanju sutrašnjeg dana. Recimo, ja bih današnji dan što prije zaboravila ili poništila...da mogu. Današnji dan mi je nekako pojačan i prepun negativnih emocija koje će mi možda tek sutra ili za

Prilazim K’Sebi

78

par dana doprijeti do zdravog dijela mozga. Danas su mi one samo u bolesnom i ranjenom dijelu mozga i ne vjerujem da su dospjele dublje. Ako i jesu... žalim ih jer mogu samo patiti i plakati ako su stigle do duše i srca. Jer ako bi se mene pitalo ja bih to zabranila dekretom... jasno i glasno. Ne možete dublje u „tim danima“ jer ćete napraviti razdor! Nedam vam! To bih ja učinila. Zabranila ulaz! I sigurna sam da bi to bilo dobro jer u „ovakve dane“ ništa pametno ne možeš učiniti niti polučiti. To su dani puni PMS-a, puni irealnih emocija i divljačkih hormona, koji samo zamute sliku i ništa ne naprave. Ništa pozitivno, naprave probleme i razdor u familiji i kaos u tebi. I na kraju kada prođu „ti dani“ pitaš se „je li to sve bilo istinito i potrebno??“... pitaš se „jesam li to bila ja i što mi je sve to značilo i trebalo?“

Koliko god znala za zakon uzroka i posljedice, ovaj dio mi se čini besmislen i neučinkovit, osim u negativnom smislu. Jer nikako ne mogu shvatiti da ako sam danas u nešto jako sigurna, već sutra te iste emocije ne mogu razumjeti ni na koji način, niti objasniti... niti sebi ni drugima. A ista sam ona osoba od jučer!! I onda mi Vi recite... jesam li ja luda ili je sve oko mene prolupalo? Gdje je tu istina ili barem

Prilazim K’Sebi

79

gdje i kako se može pronaći zlatna sredina? Premda je to mediokritetsko razmišljanje međutim, ipak tako funkcionira većina. A ja sam izabrala biti u većini, ja sam izabrala otkriti svoju istinu i isprati time stare grijehe i dugove. Znači da sam potpisala ugovor da ću i ja biti mediokritet i družiti se s njima za ispiranje.

Ovako na papiru sve izgleda logično i normalno, svjesno... napredno. Ali u praksi je to puno drukčije. Vježba za desetku, za najboljeg u razredu... za blistavu ocjenu i procjenu. A ja bih najradije sve „prolila petroljem“ i zapalila! I onda krenula od nule. I onda bih sa sadašnjim znanjem i iskustvom drukčije krenula i drukčije radila. I onda bi sigurno bilo bolje i lakše! Ali trenutno bolje i lakše ne znači uspjeti. I ja opet ne znam što izabrati... samo molim Boga za pomoć i osvijetljeni put! Dosta sam se već izranjavala i imam brdo nepotrebnih ožiljaka. Neću više. Barem sada tako želim i mislim. Nadam se da ću se uskoro više voljeti i cijeniti, jer to zaslužujem kao i svako drugo biće na ovom planetu. A onda će me i drugi voljeti i cijeniti, jer će osjetiti moju snagu, vjeru... ljubav. I sve će biti drukčije jednog dana... i puno, puno ljepše. Netko bi rekao da je to utopija ali ja znam da nije. Znam da je to prava

Prilazim K’Sebi

80

istina i jedino vrijedno na svijetu... Ljubav! Zato smo i došli na Zemlju...da učimo... da dajemo i primamo ljubav i širimo istinu. Pa onda, hajde, učinimo to!

Čitajući te tekstove u trenutku kada je ostala bez Njega, Ona je spoznala kako ju je Taj unutarnji, prodorni glas, koji je cijeli život vrištao iz Nje, vodio i zaista doveo do ispunjenja davnih želja. Shvatila je da je zaista iskusila Pravu Ljubav za kojom je oduvijek žudila, i to sad više nego ikad. Više nego ranije.

To Prvo ljeto bez Njega, shvatila je još nešto. Osjetila je kako je Život nevjerojatna igraonica, nepredvidljiv i zato vrlo zanimljiv. Gledajući iz sadašnje perspektive na te prošle događaje opisane u dnevniku, i na Njene tadašnje uzavrele osjećaje, zaključila je da je Njezin život izgledao poput dječjeg vrtića u odnosu na današnje vrijeme i događaje koje sada doživljava.

Sada se svemu tome samo smješka sa razumijevanjem i prihvaćanjem. A smješka se i svom sadašnjem Životu i što je sve uspjela napraviti u njemu, uz pomoć mnogobrojnih, a naročito Njegovu. Istovremeno je spoznala koliki je tek put i napor

Prilazim K’Sebi

81

očekuju u budućnosti . Počela je konačno vjerovati da zaslužuje samo lijepo i dobro. I sva Njezina djelovanja su bila upravljana u tom smjeru. Imala je tu snagu i počela je živjeti samu Sebe.

I On je u svojoj prošlosti živio vrlo turbulentno, brzo i vrlo često isto tako teško kao i Ona, unatoč svoj ljubavi i pažnji kojom je bio okružen. Sve je učio na vlastitim koracima i procjenama, koje su samo ponekad bile pogrešne. Većinu života je proživio svjesno, otvorena srca i uvijek iz prisustva svoje duboke intuicije. Nosio ga je život, prilike a On ih je usisavao i prihvaćao, stvarao, djelovao i pretvarao, gotovo sve čega se dotakao u uspjeh. Jedino u ljubavi nije bio ispunjen, kao uostalom niti Ona. Ali je ipak vrlo rijetko bio usamljen i imao je sasvim dovoljno drugih preokupacija koje su mu u to vrijeme obilato ispunjavale život. Zadnju godinu dana, prije susreta s Njom, bio je sam, bez partnerice, samo sa svojom dragom kujom Fridom i svojim novim poslom kojeg je upravo započinjao stvarati. I s mnoštvom prijatelja, obitelji i dobrih poznanika koji ga svejedno nisu mogli nadopuniti. Ali nije se zabrinjavao, jer uz stotine ideja i projekata, koji su se svakodnevno rojili u Njegovim

Prilazim K’Sebi

82

mislima, misli o ljubavi nisu previše okupirale njegovu pažnju. Znao je da će se jednog dana dogoditi prava ljubav... i nije morao dugo čekati.

Ona je na drugom kraju grada u isto vrijeme proživljavala svoje posljednje dane, već odavno mrtvog braka, u zajedničkoj kući sa sinovima i bivšim mužem.

Zapisala je tada u svoj dnevnik:

Nekako sam tužna danas. A možda je ta tuga stalna i duboko ukorijenjena u mom biću, samo što ponekad u danima poput ovog izađe na površinu.

U našoj kući ima vrlo malo ljubavi u zadnje vrijeme. I to svih prema svima, a naročito mene prema meni i prema drugima. Moje srce je prazno. Nemam više što dati, a ne mogu niti primiti. A tako sam željna tih predivnih osjećaja...tog ljubavnog ushita! A vjerujem da poznam taj osjećaj...to stanje beskrajne ljubavi. Sada ga nema. Sada vladaju u meni samo bol i tuga... ali i bol i tuga se moraju osjetiti i proživjeti, stoga ih ja živim. I pišem ih. I znam da će jednom proći. Možda već sutra. Možda. Nadam se i iskreno živim za te trenutke

Prilazim K’Sebi

83

sreće i zadovoljstva...Nosim u sebi neki čudan osjećaj da će se uskoro dogoditi nešto veliko... samo ne znam hoće li biti dobro ili loše!?

Samo pet dana kasnije srela je Njega... i Njezin život se sasvim preokrenuo. Nekoliko dana nakon početka njihove veze Ona je zapisala u svoj dnevnik:

Kakva je ovo drama što se razvija u meni, ljudi moji??!! Kao da su svi zaboravljeni, željni događaji i osjećaji ušli duboko u moju srž. Osjećam se kao šesnaestogodišnjakinja... Nekako nestvarno...na krilima svijeta...ispunjeno i predivno. Osjećaji koji mi razgaljuju dušu bez straha....bez osjećaja duga i grižnje savjesti...bez kraja i početka...bez nekog razloga i cilja. Jako, jako duboko. I jako, jako stvarno. Jednostavno se ne možeš niti ne želiš oduprijeti tom osjećaju. Sve je oko mene divno! Oči su mi nekako ljepše i perciptivnije za ljepotu i za ljubav. Kako puno može napraviti jedan susret i jedan čovjek!! Kako se sve može promijeniti doslovno preko noći. I iako znam da si Ti Bože tu umiješao svoje prste...i iako znam da je uvijek sve moguće...jednostavno se čudim i ne mogu vjerovati. Jer kao da je sve to za nekog drugog...kao da nije namijenjeno meni. U mojoj duboko skrivenoj tuzi stalno čuči nevjerni Toma i propitkuje. Pita se zašto, da li i koliko? Pita se da li smijem, mogu li i da li sam zaslužila? A onda Ja odgovaram: „Zašto ne? Naravno da

Prilazim K’Sebi

84

to jesam ja i da to duboko i iskreno osjećam i da sam zaslužila. Svatko to ima i može...i zaslužuje pa zašto ne bih i ja. Kada prođe, prođe. Ako prođe...A sada je tu i uživam u tom trenu zanosa i sreće. Mora da sam zaljubljena. Jer samo zaljubljenost te može dovesti u ovo stanje. Stanje bespomoćnosti i potpune predaje. Prekrasno stanje kada misliš i osjećaš da možeš učiniti Sve!!

Zadnjih nekoliko dana su bili jedni od najljepših u mom životu. Nepredvidljivi, opasni, izuzetno emotivni dani. Takvi dani koje poželiš zaustaviti. Srce mi ubrzano kuca i doslovno, na trenutke raspadam se od radosti i molim Boga samo da takvo stanje potraje što duže. Sve je tu... sve nam je dano! I sve je vrlo lijepo. Samo trebamo znati, trebamo to osjetiti. I trebamo živjeti i uživati. Zato smo ovdje!

- • -Op. autorice – citat iz filma „Misija“

I kad bih imao Svu vjeru da bih i Gore premještao, a ljubavi ne bih imao,

ja sam ništa.I kad bih razdao sav svoj imutak i nahranio gladne,

I kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao, ništa mi ne bi koristilo.

Ljubav je velikodušna, dobrostiva je.

Prilazim K’Sebi

85

Ljubav ne zavidi...Ljubav se ne hvasta i ne nadima se.Kad bijah dijete, govorah poput djeteta,

mišljah poput djeteta, rasuđivah poput njega...A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono djetinje.

Sad ostaju vjera, ufanje, ljubav. To troje.Ali najveća je među njima Ljubav.

- • -

O Ljubavi je ispričano Nebrojeno priča, i svaka od njih nadahnjuje samo ona ljudska bića koja su otvorena prema njenoj vibraciji. I ova, trenutno ispripovijedana priča nosi te vibracije. Smrt ne postoji. Ljubav je ono što jedino, vječno egzistira. Samo je tijelo to koje skidamo sa Sebe, poput zmijske kože i nastavljamo živjeti u nešto promijenjenom Obliku.

Tako je i On sada živio, obavijen drukčijim odijelom... samo neznatno udaljen od zemljine ravni, skriven od pogleda nesvjesnih ljudi.

Nakon svih tih godina... nakon svih tih Iskustava, Ona je počela shvaćati što je Istinska Ljubav. Njezin Voljeni je neprekidno ulijevao slapove Ljubavi u cijelo Njeno biće...direktnim vibracijama ili putem znakova pažnje, i onda kada nije bio pored Nje.

Prilazim K’Sebi

86

I nekako je proživljavala to Ljeto... i s Njim i bez Njega u isto vrijeme, balansirajući stalno između Neba i Zemlje.

Dani su prolazili brzo, prelijevali su se jedan u drugog i kao da su izgubili svoj dotadašnji tempo i vremensko obilježje, kao da su se smanjili za pokoji sat. Ljetne vrućine i godišnji odmori protjerali su mnoge iz uzavrelog i prašnjavog grada. Niti Ona s Malenom tu nije provodila puno vremena, tek toliko da ispunjava redovite i važne obaveze. Naime, novi posao kojeg je On tako savršeno organizirao dopuštao joj je vođenje i kontrolu poslovanja i bez odlazaka u ured. Mogla ga je savršeno obavljati i od kuće ili bilo kojeg drugog mjesta zahvaljujući internetu, laptopu i pokojem telefonskom razgovoru. I naravno, zahvaljujući odgovornim djelatnicima u Njegovoj/Njezinoj firmi. Puno stvari još nije poznavala u tom poslovnom procesu, ali to i nije bilo toliko važno u tom trenutku, jer je poslovanje firme već bilo toliko uhodano i svakim danom se sve više razvijalo. Njena prisutnost i važnost tada su bile samo simbolične. Poslovni uspjesi i novi klijenti gomilali su se jedan za drugim bez gotovo ikakvih problema i zapreka. Rezultati

Prilazim K’Sebi

87

su nadmašivali sva očekivanja i planove koje je On predviđao još početkom godine... puno prije nego se razbolio. Ona je bila sigurna da ih On i dalje vodi iz svoje dimenzije postojanja i To je stalno i objavljivala svima koji su se zanimali za poslovanje firme, koliko god su je pojedinci u čudu slušali. Međutim, nitko je nije pokušavao osporiti. Ona je živjela to što je govorila i okolina je to znala uvažavati. Znala je isto tako, da mnogi ne vjeruju u Njenu priču i iskustva, ali to joj i nije bilo važno... nije niti očekivala. Oni su bili sretni što su je vidjeli zadovoljnu, nasmijanu, punu nade i povjerenja u budućnost, a Ona je bila ispunjena i mirna. Život se naizgled vraćao u svoju kolotečinu. Imala je dovoljno novaca za neopterećeno življenje... uvijek toliko da ne mora brinuti o egzistenciji. A to je bila velika promjena i novost u Njezinom životu.

Puno je godina prošlo od kada je zadnji put osjećala materijalnu sigurnost i kad nije morala brinuti o osnovnim životnim potrebama. Posljednjih dvadeset godina Ona je preživljavala na rubu egzistencije kao i mnogi ljudi u Njenom okruženju, u zemlji zahvaćenoj ratom sa svim posljedicama koje je kasnije prouzročio.

Prilazim K’Sebi

88

Potpuno ju je materijalno zbrinuo. Nakon Svog Odlaska, ostavio joj je mnoge stvari na upravljanje koje je Ona oplemenjivala i uvećavala im vrijednost. Na taj način su se prihodi povećavali i stvarali određenu materijalnu sigurnost. To joj je omogućavalo između ostalog i puno više kvalitetno provedenog vremena s Malenom, ali i sa sobom, a iznad svega s Njim, koji ju je uvijek i svugdje duhovno nadahnjivao. I od kojeg je neprestano Učila.

Puno je radila na sebi... čitala, educirala se, pisala, meditirala, razgovarala s Njim, dobivala upute i uvide... rasla i razvijala se. Najviše ju je oduševljavala spoznaja da Može biti sama, provoditi vrijeme u miru i biti u tišini Sebe same. U jednom od tih trenutaka samoće zapisala je u svoj dnevnik:

Lijepo je što napokon mogu češće biti sama, što mi jako treba...što volim, a nikad si nisam uspjela priuštiti. Tek sada vidim koliko je to dobro i potrebno za buđenje svijesti, duha i pronalazak sebe. Tišina, mir i samoća su nešto zaista divno, korisno i potrebno...i to svakodnevno... A ja, nekada, nisam to koristila i shvaćala. Onda kada nisam bila okružena djecom, muževima, familijom...prijateljima ili poslovnim

Prilazim K’Sebi

89

ljudima, bježala sam u nove odnose,nova druženja, nedaj Bože da budem makar i na tren sama. Imala sam panični strah od samoće. Patila sam za društvom, za odobravanjem moje osobnosti, željela sam žarko da me svi vole, prihvaćaju i žele kraj sebe. I uopće nisam shvaćala kako je to isprazno, kako je to vrlo loše i neprirodno. Nisam shvaćala koliko bježim od sebe i spoznaja koje bih tamo mogla dobiti. Nisam se poznavala i nisam bila sigurna da li To i želim. Samo sam se vrlo često... nekada u prošlosti, osjećala nesretno, neispunjeno i kako često radim sve za druge iz tih sebičnih razloga, a zapravo samo sebe ubijam. No, već dugo ima da sam shvatila ljepotu samoće, sada ju konačno mogu i iskusiti. Hvala ti Ljube na tome, iako si i ti u toj samoći uvijek sa mnom.

U tim trenutcima samoće Njezina kreativnost je dosezala visine, a ideje i razne bilješke samo su se gomilale. I čitala je puno, čak i svoje bilješke iz prošlosti... svoje mnogobrojne stranice dnevnika. Često se znala i ugodno iznenaditi kada bi čitajući te dragocjene zapise prošlosti naišla na lijepe tekstove, gotovo proročanske.

Prilazim K’Sebi

90

Jedan takav tekst je napisala samo nekoliko dana prije prvog susreta sa svojom Velikom Ljubavi, s Njim...u tko zna kakvom čudnom raspoloženju.

Kakve je boje umiruća ljutnja? Kako osjetiti okus jutarnje kiše u zraku...i to nekom objasniti? Kako se stopiti sa sobom u trenutcima zlovolje? Ima li vrijednosti u krilatim željama sna na javi? Gdje treba stati kada ne znaš niti gdje je početak? Suština preobražaja je nekontrolirano prepuštanje sebi, kada si odvojen od svijeta, kada te ne zaustavljaju predrasude koje su tek blijeda uspomena na prošlost tvoje dubine. Nemoguće je odrediti granicu sna i jave... tvrdog i mekog... osjećaja i razuma...stvarnog i prividnog... Istina je negdje između svega toga, ili je oboje... ili nije ništa. Ne možeš ju opipati i izmjeriti i kazati da je teška dva kilograma, plava i ljepljiva i ima tendenciju preobrazbe u trešnjino drvo. Kada ti se jednog trenutka to učini mogućim i izvodljivim, sljedeći se već tren sve rasprši u milijun proljetnih cvjetova okapanih rosom. Oni padnu na tlo i nestanu... i u snu i na javi. I ponovno je privid stvarnosti poljuljan čak i u tvojoj mašti. Pažljivo promatraš, napeto iščekuješ, zamišljaš poznate i viđene pojave, ali čarolija se više ne ponavlja. Magično lijepa slika može

Prilazim K’Sebi

91

biti i ponovno nastati, ali to je već neka nova, neka druga čarolija... i nikad više ne može biti ista. Zato, jer je samo mijena vječna i nikad se ne može ponoviti. Nikad, ništa i nitko ne može ponovno uhvatiti taj trenutak koji je prošao i osjetiti njegovu moć sutra. To se može samo tada...samo sada... i nikad više. Da, ostaju slike u glavi... ostaju osjećaji tog trenutka, ali doživljaj je ipak ono što se bukvalno i kaže... Doživljaj Trenutka!

A mi ga uvijek pokušavamo uhvatiti u mrežu kao jutarnjeg leptira...zarobiti, sebično misleći da ćemo sačuvati njegovu ljepotu ako je stalno kraj nas. A on se jadan pati...u strasnoj želji slobode, lomi svoja krila, gubi identitet i svoju ljepotu. I umire. Od tuge i samo njegove žudnje. Tada smo opet i ponovno uništili nešto lijepo, uskratili nekome radost trenutka da bismo ga mi doživjeli. Ukrotili divotu Božje prirode misleći i želeći da na to imamo pravo. A ne slutimo nikada koliko smo u krivu i koliko smo daleko od istine. Umjesto da budemo samo promatrači, što u osnovi i jesmo, mi se aktivno umiješamo u cijeli proces kojemu ne znamo ishod. A i nemamo nikakvo pravo na miješanje, niti u osobnom životu, na vlastitoj koži, a kamoli na nečemu ili nekomu drugom. I zanimljivo kako To u dubini

Prilazim K’Sebi

92

duše čak i znamo, ali kao kakvi tupani... bezbroj puta ponavljamo isto, tučemo glavom po istom mjestu i ne shvaćamo da od svih tih pokušaja možemo samo dobiti moždani udar ili srčani ili... I kad nam se krv izlije po unutrašnjosti i blokira sve funkcije onda to pripisujemo slučaju, ili čak nepravdi koju nam je netko i iz nekog razloga nanio. I dogodi se da smo u stanju svašta i svakoga osuditi, kazniti, uopće ne dovodeći u pitanje svoju odgovornost... svoje greške i prosudbe. Ne shvaćamo, ne razumijemo i ne priznajemo da je naša izravna umiješanost upravo i uzrokovala sve jade. Ne možemo pojmiti istinu o sebi jer je to vrlo teško i ne povezujemo uzroke s posljedicama. I opet nismo ništa polučili. Opet se vrtimo u vrtlogu života pokidanih niti nesposobni donijeti odluku i pronaći svrhu. A to je vrlo važno. Gotovo presudno u opstanku i slijeđenju vlastitog puta. Razumijevanje, ljubav, promatrački stav, bez prosudbi o krivom načinu i predavanja o beskorisnosti pokušaja. U takvim trenutcima kada smo najslabiji, kada smo iscrpljeni od napornog putovanja... tada se treba samo predati. Samo pustiti da Bude. Da budemo ono što stvarno Jesmo! I uživati u trenutku, svakom trenutku našeg Života koji je dar od Boga i kojeg smo sami odabrali.

Prilazim K’Sebi

93

Ali ako čovjek ne proba i ne riskira ponekad... osjeti onda niti ne može znati. Mora se i padati jer svaki pad znači da se moraš ponovno dignuti i ići dalje, ali sada i svaki put sa iskustvenim znanjem više, sve više. I tada nisu bitni razlozi koji su doveli do „pada“. Tada si i oprostimo neke neposluhe i iskakanje iz tračnica jer ipak smo mi svi ljudska bića s manama i vrlinama a kad griješimo, griješimo zbog te ljudskosti. Važno je samo da si oprostimo... spoznamo i shvatimo učinjeno i krenemo, ponovno dalje. Tako se raste. Trebamo igrati i gledati različite predstave, uloge... Ovakve mi predstave ulijevaju neku posebnu snagu i vjeru u život, gdje shvatim da sam Živa i da je stvarno dobro ponekad izviriti iz svoje zaštićene rupe i prepustiti se riziku suočenja sa okolnim... možda i nepoznatim svijetom. Tada osjećam kako smo svi mi nekako isti... stopimo se u jedno i dobro se razumijemo. A to je ona glavna bit... ona vizija svijeta kako ja vidim i odjednom se pokaže sama od sebe kao neki dobro režiran film. I kao Jedno svi smo mi opet dijelovi nečega puno, puno većeg od nas samih. Dijelovi ogromnog oceana prelivenog u čaše. I svatko sa svojim zadatkom, a ujedno i s velikom zajedničkom misijom. A to je ponajprije poboljšanje sebe samih i svijeta oko nas. A, kako se to može učiniti

Prilazim K’Sebi

94

ako ne upoznamo razliku između „dobra i zla“, ako ne osjetimo uspone i padove, ako se ne izvučemo iz čahure poput leptira i poletimo makar i ne znajući što nas tamo čeka. Tako treba živjeti... nepredvidljivo i potpuno. I razviti se na kraju iz “ružnog” pačeta u prekrasnog labuda.

Dok je iščitavala stranice dnevnika, preplavljena snažnim emocijama ponovno se čudila nevjerojatnoj veličanstvenosti života ,stalnim promjenama i prilikama koje on nudi ljudskom rastu i razvoju. No ,na žalost, neki to teže vide, pa životare, i zapravo su umrtvljeni na neki način. Ona nije željela takav isprazan, mrtvački život... a On još i manje. Tražili su sve vrijeme neki dublji smisao postojanja i odvojeno i zajedno, i prije Njihovog susreta i za sve vrijeme zajedničkog života. I konačno su Saznali i Prihvatili spoznaje koje su cijeli Život dobivali, a potom ih često svjesno odbacivali kao nemoguće misije.

Oni su To uspjeli... mnogi još nisu, ali ih zato ne treba osuđivati, niti njihove metode pronalaska sebe.

Prilazim K’Sebi

95

Njih dvoje su uvidjeli i prihvatili svoje suprotnosti, svoju dvojnost kao cjelovito Ljudsko biće i bez optuživanja sebe i drugih krenuli dalje. I drugi će jednom, bez obzira na metode.

Nažalost, sve su to Njih dvoje uvidjeli i prihvatili tek kada su vibrirali na različitim stvarnostima... kada je On otišao u Nebo, a Ona ostala na Zemlji. Kada su pokidali sve slojeve lažnog sebstva sa sebe, svatko u svojoj dimenziji postojanja. Ranije su ih previše zaokupljale kolektivne i svjetovne energije i nisu mogli do kraja i jasno vidjeti. Na žalost, vjerojatno bi zajednički puno više mogli darivati svijetu... na Zemlji, no moguće je da će na ovaj način, zajedno, svatko sa svoje strane učiniti još i više. A, moguće da će im sada biti puno lakše, kada nisu opterećeni svjetovnim problemima i prizemnim strastima.

Možda će konačno moći pomagati Sebi i svim onim ljudima koji ih žele Čuti i koji žele nešto promijeniti u svojim životima. Ljubav je važna... možda najvažnija od svega, ali ako ne postoji poštovanje, razumijevanje i komunikacija u mnogostrukosti nivoa teškoće će uvijek biti prisutne.

Prilazim K’Sebi

96

- • -Op. autorice – citat Kate Rizner

Pomirba dvojnosti izravno Vas uvodi u vezu s unutarnjim bićem,

skrivenim središtem sebe, u izravan dodir s Istinom, gdje nikakva magija ne može vladati,

osim magije ljubavi

- • -

Oni su se snažno voljeli za svog zajedničkog života. To se vidjelo i osjetilo, svi su To znali, ali baš ta snaga ljubavi nije im dopuštala miran život. Tražila je od Njih dublje razumijevanje, slaganje i podršku. Iziskivalo je to Njihov zajednički prolazak kroz mnoge drame i iskušenja i tijekom najveće zaljubljenosti. Ponekad su ih progonili raznovrsni usvojeni obrasci i navike življenja iz prošlosti... stavljali ih na kušnju, mučili, bez obzira na Njihovu rastuću Ljubav.

Jednom je prilikom tijekom perioda zaljubljenosti, poslije žestokog razgovora koji je prijetio prijeći u opasnu svađu... u trenutku naleta osobnih demona prošlosti, napisala u svoj dnevnik:

Prilazim K’Sebi

97

Kakvo je ovo prokletstvo Gorgone? Je li mi to dao netko u zadatak ili sam rođena s tim, tko zna prije koliko života? Ja baš i ne znam što to znači...je li to dobro ili loše? Ali osjećam da je vrlo teško, zahtjevno i da me tjera kao i druge ljude u mojoj blizini na čudne reakcije. Ovih dana mi se događa nešto presudno, nešto od čega će ovisiti moja budućnost i nešto što snažno odrađujem iz prošlosti. Svi ti ispiti i izazovi života mi ponekad vrlo teško padaju. I upravo kada pomislim i osjetim razliku...kad se predam i zaželim...kada prekinem i ponovno počnem nešto novo...onda se uvijek dogodi izazov iz prošlosti, kojeg moram razriješiti. Stalno se javljaju neke sumnje i bljeskovi tuge i nevjerica. Ponovno se grizem za rep, kojeg zapravo niti nemam. I ne znam što to sve znači i što to sve moram. Moja ljubopitljivost mi otežava disati. I ne ostavlja mi ni malo mjesta za ispriku, ne ponovno. Samo me gura dalje i dublje u sebe, i negdje jako visoko, i daleko...TO stanje me povezuje sa mnom.

Muči me stotinu pitanja...kako onih duhovnih, tako još više ovih svjetovnih. Brinem se i razmišljam...što dalje? Što sutra? I kako...i zašto? I ima li sve ovo

Prilazim K’Sebi

98

uopće nekog smisla? Razorena sam već od svega toga, želim odmor i želim mir. I to onaj istinski...pravi. Mir u duši i srcu...Mir sa samom sobom. I želim da i drugi to vide i prepoznaju...i žive sa mnom u miru i sreći. Vječiti tragalac...to sam ja, a on uvijek traži, traži... i kad nađe... opet ide dalje... I ne znajući zašto, sam put je uvijek Izazov.

A ja duboko i iskreno sada želim zadržati ovo što sam našla... želim živjeti svaki predivan trenutak s Njim...želim ga maziti i voljeti i ljubiti... zauvijek. Želim mu pružiti sve ono što istinski zaslužuje. I želim se predati cijela, nepatvorena i istinski prava. Želim da me takvu vidi, voli i čuva. Zauvijek! I takva, prihvaćena ne bojim se ničega. Ljudi poput moje Bebe mogu dati nevjerojatno mnogo. I dobivaju još i više...ljubav, spokoj...sigurnost. I zato te molim Bože da mi pomogneš u tome. Pokaži mi Tu ljubav koja sasvim sigurno postoji negdje duboko u meni... Božanska ljubav koja se prelijeva i dijeli Svima.

Sljedeći dan su uvijek provodili u Velikoj ljubavi. Njihovi padovi energije i razmirice koje bi pritom nastajale srećom nikada nisu dugo trajale. Život im je

Prilazim K’Sebi

99

bio češće ispunjen visokim i pozitivnim vibracijama. Živjeli su brzo, nepredvidljivo, potpuno... u Trenutku, barem još u tom vremenu, a On je još i stvarao uspješno poslovno carstvo i obavljao pregršt stvari za koje je Ona doznala tek mnogo kasnije.

- • -Op. autorice – citat Anamarie Rabatte

Želiš li usrećiti nekoga kome želiš mnogo dobra ... učini to danas za života, brate, za života ...

Želiš li darovati cvijet? Daruj ga danas s ljubavlju ... za života, brate, za života ...

Želiš li reći “volim te” svojim ukućanima, prijatelju bliskom ili dalekom, reci to  za života, brate, za života...

Ne čekaj da ljudi umru da im očituješ dobrotu i da osjete tvoju ljubav: za života, brate, za života ... to učini.

Bit ćeš veoma sretan naučiš li dijeliti sreću svima koje poznaješ za života, brate, za života ...

Umjesto da posjećuješ groblja, umjesto da puniš grobove cvijećem, ispuni srca ljubavlju za života, brate, za života   

- • -

Prilazim K’Sebi

100

To prvo ljeto, nakon Njegove smrti, osim što je neprekidno nosila bolnu spoznaju materijalne odvojenosti od Voljenog, Ona je proživljavala uglavnom lijepe trenutke, a ususret su joj hrlile i mnoge divne situacije. Boravila je na raznolikim mjestima, većinom u društvu Malene, ponekad s prijateljima i obitelji. Sinovima je ostavljala dovoljno prostora i privatnosti isto kao i oni Njoj i svi su bili zadovoljni. Dani su joj bili potpuno ispunjeni a noći je provodila s Njim i zaista je bila sretna u tom (svom čarobnom) svijetu.

No, ponovno se kotač života počeo lagano zaustavljati s tendencijom vrtnje u drugu stranu. Vrlo brzo je to primijetila.

Počelo je naime, sa svršetkom ljetne sezone, s povratkom u grad, na posao, u vrtić... Ljetnu čaroliju zamijenila je svakodnevica. Počela je puno više vremena provoditi u uredu, a i kod kuće oko poslova vezanih za poslovanje Njegove/Njene firme. Sve poruke i upute koje je to ljeto iščitavala sa laptopa ili dobivala direktno od Njega počela je primjenjivati u praksi i aktivno ih uključila u daljnji razvoj i tijek poslovanja firme. Zdušno je prihvatila novu ulogu i

Prilazim K’Sebi

101

brzo pohvatala sve „konce“. Stvarno je željela i uspjela postupno slijediti Njegovu viziju poslovanja onako kako ju je navodio. Puno vremena je tome posvećivala, često i do kasno u noć ostajući budna. Umorna, brzo bi utonula u san bez snova, u san bez Njega...

Malo po malo ti periodi su postajali sve češći... sve rjeđe je komunicirala s Njim, osjećala je da lagano gubi Njegovo vodstvo. Prepao ju je Taj osjećaj... nije željela izgubiti Njegovu Prisutnost. U jednom dijelu Sebe osjećala je da mora dalje sama, da se mora manje oslanjati na Njega i više okrenuti Sebi, ali bila je još ustrašena... još uvijek nije dovoljno vjerovala u svoje sposobnosti, a i tragovi sumnje su se počeli javljati u Njenom umu. Neki nemir se uvukao u Nju, a tako je ponekad i zračila na svoje bližnje. Stan je postao pretijesan za svih, osjećala se napetost. Teško joj je bilo povratiti prijašnji mir i onu svjesnost. A željela je to snažno, svim srcem... željela je ići još dublje u razumijevanje svega... trebala joj je pomoć. I još Ga nije htjela pustiti iz svog svijeta.

Početkom jeseni otišla je kod Orsa na još jednu inicijaciju... terapiju koja je i bila predviđena

Prilazim K’Sebi

102

za cjelokupno iscjeljenje. Sve se točno poklopilo, i vremenski i u svakom mogućem smislu.

Od tog dana Njoj se korjenito promijenio Život... dobio je svoju puniju svrhu a Ona je pronašla još jedan zagubljeni dio Sebe.

Iskusni Orso savjetovao je da dva dana pokuša biti Sama sa Sobom i da zapisuje sve što dobiva...snove, uvide, poruke, sve što joj dođe kroz misaone i osjetilne forme. Tako je i napravila... munjevito je pisala tih dana, a riječi i informacije su same dolazile. Svijest joj je bila potpuno otvorena.

U jednom trenutku je pišući svoj dnevnik i slušajući „s pola uha“ uvaženog publicistu i kritičara na TV-u... vidjela i osjetila svijetleći lijevak iznad glave, točnije povrh desne polovice...osjetila je kako joj se lagano ulijevaju u “mozak” brojke...slova...geometrijski oblici...svjetlucavi gel bijelo-svijetlo-plave boje, Nešto, Širilo se po cijeloj glavi, rasprostiralo po tijelu, curilo u noge... I sva ta silna „nepovezana-fascinantna energija“, kao da je ponirala u Dubinu dubine Njezinog bića. Ponirući, isprepletena s tom energijom, Jedna,

Prilazim K’Sebi

103

razotkrivala je neznano-znanu sebe koja oduvijek postoji... pa još dalje i dublje od toga...

Odjednom je nestalo granica Ti-Ja. Dublje je počela razumijevati čovjeka koji joj se javljao kroz TV ekran. Točno je Znala o čemu on priča... shvaćala je suštinu njegovih riječi... čula je i osjećala njegove misli. Neponovljivo Moćan osjećaj!! Sve se počelo povezivati... sitni dijelovi kocke slagali su se ubrzano u jednu cjelinu.

U trenu joj bljesne kroz glavu; “Hmmm... Pro-svijetlila sam”...

Nisu to bile riječi, niti slike... jednostavno saznanje o onome što joj se upravo događa i nije ostavljalo trunke sumnje u nešto drugo. Sve joj je postalo kristalno jasno, vidjela je razloge i objašnjenja za sve što je tada pomislila. Ili što joj je dolazilo u svijest... slušala je tog Čovjeka u popularnoj televizijskoj emisiji i oduševljavao ju je njegov izuzetan intelekt i dubina.

Razumjela je tada i zašto je Njen Muž morao otići.

Prilazim K’Sebi

104

I sve je izgledalo nekako jednostavno i normalno kao da je oduvijek tako i bilo samo gledano iz drugog ugla. Sljedeća misao zazvonila joj je u glavi;

“znači to je To! To?...hhhmmmm, pa...niš’ posebno...“

I zaista se ništa posebno nije dogodilo... sve je opet bilo isto a Tako Jako različito! Započeo je proces saznanja, a onda i spoznaje. Dobijala je takvu vrstu istine koju kada spoznaš te produhovi i Znaš da je To Istina. Imala je neopisivu želju da sve te svoje osjećaje podijeli s najbližima i poslala je puno sms poruka naokolo, mnogima vjerojatno začuđujućih. Neki su oduševljeno odgovorili neki nisu, neki su jednostavno šutjeli... O čemu Ona to priča?

Bilo je sve to nevažno. Apsolutno je sve-jedno tko što misli i vjeruje. Zapravo je u jednom trenutku vjerovala da svi oni imaju već te spoznaje kao i Ona i vide i znaju, ali ubrzo je zaključila da svoja iskustva može podijeliti s rijetkima. I s Njim. On je ovakvu situaciju prolazio u Njezinom prisustvu pred više od četiri godine.

Prilazim K’Sebi

105

Tek sad je mogla shvatiti što se Njemu događalo onog jutra, u kadi punoj vruće vode, i kako se osjećao cijelo vrijeme, svih tih nekoliko godina, prosvijetljen, znajući Sve a ne mogavši to ni s kim podijeliti. U svojoj okolini nije imao s kim razgovarati o svojim novo-stečenim iskustvima i zatražiti savjet. Bilo mu je izuzetno teško i bio je izrazito usamljen.

Morao je otići. Potpuno je to razumjela, tek sada. I uvid da je sretan, i sada...On ih Hrani, Svih i neprestano... a oni mu pomažu da Živi.

- • -

Op. Autorice

Prosvjetljenje nije nešto strano, nedostižno i dostupno samo rijetkim posvećenicima. Biti pro-svijetljen znači dopustiti našem svjetlu,

koje uvijek svijetli u esenciji našeg Bića, da izađe van... da se spoji sa Božanskom svjetlošću koja nam je uvijek i svima dostupna.

Kada se Pro-Svijetlimo, dogodi nam se upravo ono kao kada upalimo svjetiljku pri ulasku u mračnu sobu – SVE vidimo

jasno... i nije nam potreban nitko da nas provede tom sobom.Prosvjetljenje je zapravo, naše Prirodno stanje i tome se više

nitko ne bi trebao čuditi, iako smo svi tome skloni...I u svakom smislu, svatko bi trebao težiti ka njemu.

Tamo ćete Otkriti Sami Sebe... u naj-Ljepšem izdanju!- • -

Prilazim K’Sebi

106

Spoznaje Životnih istina redale su se u Njoj iz trenutka u trenutak. Nedugo nakon tog Otkrivenja, uvidjela je kako i Malena Sve razumije... da joj čita misli i mentalno joj šalje poruke... shvatila je da razgovaraju telepatski. Malena ju je vodila raznim porukama na sve moguće načine i bila je presretna majčinim stanjem budnosti. Ona se osjećala fantastično. U sedmom nebu. Najednom su joj se neke, tada pokazane istine učinile smiješno jednostavnim i glupim i više nije mogla zaustaviti bujicu smijeha, pomiješanu s obilatim suzama ganuća koje su u naletima i raznolikom intenzitetu trajale vrlo dugo, nekoliko sati. Nije mogla vjerovati da neke, tako očigledno-jednostavne stvari nije vidjela ranije, da ih drugi ne vide a tako su blizu, nadohvat ruke... dovoljno je samo da ih potpuno preokreneš i dobivaš sve odgovore. I nemaš više pitanja. Samo se smiješ i smiješ i plačeš...

Kako je predivno kada postoji razumijevanje. I kad izgubiš um. Nije uopće čudno što se svi pogube u nizu životnih situacija, kad ne znaju što da traže. I ne razumiju Tko su.

Prilazim K’Sebi

107

- • -Op. autorice – citat iz Tibetanske knjige života i smrti

Kada se sjetiš kako je tvoj voljeni umirao, pomisli koliki ljudi danas na svijetu umiru usamljeni, zaboravljeni napušteni, i bez potpore ikakve duhovne vizije. Pomisli na ljude koji su

umrli za vrijeme nehumanih, strahotnih godina … Ne zaboravi također, da kada ti očajanje zaprijeti,  predajući

mu se, samo ćeš uznemiriti onog koji je umro. Tvoja ga žalost može čak povući natrag s puta kojim je možda pošao prema   povoljnom novom rođenju. A ako te sasvim obuzme tugovanje, lišit ćeš sebe sposobnosti da mu pomogneš. Što si uravnoteženija, to je tvoje stanje uma pozitivnije, i više ćeš

mu utjehe dati, i više ga osposobiti da se oslobodi.Kada si tužna, imaj si hrabrosti reći:

“Kakva god osjećanja proživljavam, sva će ona proći;  čak ako se i  vrate, ne mogu trajati”. Sve dok ne pokušavate

da im produljite trajanje, svi će vaši osjećaji gubitka i bola prirodno nestajati i iščeznuti.

- • -Nakon Tog Buđenja, stan i grad su je počeli

pomalo gušiti. Postali su premali za Njezinu ogromnu energiju. Vrijeme je još uvijek bilo lijepo i Ona je s Malenom otišla nekoliko dana u kućicu, na selo... u tišinu prirode, u još intenzivnije kontakte s Njim. U Toj kućici se izuzetno osjećala Njegova Prisutnost a u onakvom stanju kakvom je tada bila, Znala je da će

Prilazim K’Sebi

108

Njihova komunikacija biti savršena. Osjećala je da će se dogoditi još nešto vrlo važno.

I dogodilo se, da je upravo u Njihovoj kućici shvatila da je Sve Ovo Igra i da je Ona glavni glumac u ovoj priči. Pristizale su joj opet nove informacije i stalno je, i dalje, dobivala sveobuhvatniji Uvid u Sva buduća događanja... dobila je Uvide u razlog svog postojanja, postojanja Svega što Jest... svega što egzistira. Sve joj je Pokazano, cjelokupna Stvarnost.

A Ona je samo pisala i pisala i plakala i smijala se i pisala i ljubila se i plesala sa svojom Malenom. U samo nekoliko sati tijekom večeri primala je informacije o tisućama, milijunima godina ljudske civilizacije. Mahnito je zapisivala i pokušavala pamtiti. Naravno da nije sve uspjela, ali je svaki put kad bi joj zatrebala neka informacija Znala i gdje će je potražiti. Osjećala je da može otvarati te ladice u svom umu kad je to potrebno. Upijala je neprestano Nove informacije i spremala ih u posebne pretince. Pala je noć. Malena je na katu mirno spavala, a ipak bila prisutna u svetom trenutku događanja. Ona se u konobi stapala s Njim, prepoznavala se u prisutnosti mnogih entiteta i u svim Novim Spoznajama.

Prilazim K’Sebi

109

Zrak je u konobi bio snažno nabijen moćnom energijom. Od nekih vibracija pregorijevale su žarulje i treperilo je svjetlo na ostalim svjetiljkama... čula se potmula, ali vrlo ugodna tutnjava, vidjeli su se obrisi entiteta u zraku... bili su kao vibrirajući hologrami prekrasnih oblika i fascinantnih svjetlucavih boja, najrazličitijih nijansi. On joj se obraćao kroz sliku Njegove karikature, koja je visjela na kamenom zidu konobe. Neopisivo lijepo!! Nešto, što se Nikako ne može razumjeti niti Znati, dok ne doživite i iskusite. Ona je imala Tu sreću, ili zaslugu da Sve To Proživljava i osjećala je veliku Zahvalnost.

- • -Op. autorice – citat iz filma Zaštitnik

Nije važna srdžba, već Mir.Nije važna moć, već Milost

Nije važno poznavati neprijatelja, već Sebe.Zrak je stvaran kao i krv, meso, kost, zemlja ili voda. Kad se to

prihvati, jednako ga se tako i doživljava.Samo se mora vjerovati. Ako doista ne vjerujete da postoji...

... onda ne postoji.

- • -

Prilazim K’Sebi

110

Radost i spoznaje tog trenutka poželjela je ponovo podijeliti sa svojim prijateljima za koje je vjerovala da će shvatiti Njene riječi i poruke.

Poslala je razne sms-poruke dragim joj ljudima. I još jednom shvatila da nitko od njih ne može pojmiti što se s Njom događa jer nitko od njih nije do sada imao takvih iskustava. Čak niti Dolneg, za koga je do tada bila uvjerena da je već dosegnuo Tu razinu svijesti. Njegovi čudnovati odgovori, isprazna i komplicirana objašnjenja koja je nudio, pokazali su da je Dolneg još uvijek sve objašnjavao na razini svog izuzetnog intelekta i osobnih iskustava, na razini racionalnog uma bez Stvarnog i dubokog razumijevanja. Pokazalo se koliko ego još nadmoćno vlada njegovim životom. I ta spoznaja ju je začudno razočarala i nakratko rastužila. Uvidjela je tada, da ni on još nije probuđen i da svojim brojnim uputama i „dobro- namjernim“ savjetima, a s druge strane velikom snagom rječitosti i energije koja ga je okruživala, može nehotično nauditi svima koji su na duhovnom Putu, pa i Njoj.

Shvatila je tada da su je Univerzum i Muž cijelo to ljeto štitili i odmicali od Dolnegovog utjecaja i navođenja na pogrešan put. Neprestano su se

Prilazim K’Sebi

111

događale neobične situacije, kada bi se njih dvoje trebali zbog nekog razloga susresti, nisu uspjeli. Put je bio zapriječen. Tek tada joj je postalo jasno da su svi ti ne-susreti bili s jako velikim razlogom, pod velikom zaštitom Neba. Od Te noći Dolneg je sasvim iščezao iz Njenog života... nije joj više bio potreban osim kao okidač za pisanje romana.

Nešto kasnije, bila mu je izuzetno zahvalna na onim danima podrške i Otvaranja, u trenutcima neposredno nakon smrti Njenog Muža. Tada joj je nemjerljivo pomogao, ali sada ga više nije željela, niti trebala pokraj Sebe. Hvala mu i neka mu je sa srećom. Previše ga je uzela energija novca i sve loše što ona implicira. To više nije bio dio Njene priče.

Jedino je sa Orsom te noći mogla komunicirati na istoj valnoj dužini; satima su telefonski razgovarali, on ju je u svemu razumio i davao joj bezrezervnu podršku i istinsko razumijevanje.

U jednom trenutku njihova razgovora savjetovao ju je da su sva Ta ushićenja koja je doživljavala sasvim u redu, ali da ne dopusti da ju previše obuzmu, da ne „odleti“ previše... kazao joj je da se „malo umiri i

Prilazim K’Sebi

112

odmakne na neko vrijeme od sebe“, a Ona mu je tada strastveno odgovorila: „...a ne, ne dragi, neću se ja odmicati od sebe, pa ja tek sada mogu Disati... tek Sada uistinu Prilazim K’Sebi i ne želim dalje lutati niti To izgubiti!“

Njen Dragi joj se tada s oduševljenjem nasmijao i poručio joj: „Bravo Beba... tako treba!“

Znala je što mora učiniti. Roman se počeo samo slagati, gotovo se pisao sam od sebe. Ona je samo puštala da je nosi. Dolazile su joj rečenice, slike, segmenti filma... sve dosta raštrkano i naizgled nepovezano, a Ona ih je tako i zapisivala u svoj blok na raznim mjestima gdje ju je instinkt vodio. Nasumce je tražila prazne listove papira unutar svog notesa, bez nekog reda ili smisla i pisala što joj se taj tren pojavljivalo (oživljavalo) u mislima. Kasnije se sve zapisano nekim čudom pospajalo... jedno se nadovezivalo na drugo u savršenom redoslijedu i smislu, stranica za stranicom. Počeo se nazirati smisao. Njezin Roman je poprimao jasne konture. A Ona je bila sve uzbuđenija i Visokootvorene svijesti. I, Potpuno izvan ove trodimenzionalne stvarnosti.

Prilazim K’Sebi

113

U jednom trenutku, u već dubokoj noći, Sve se stišalo i naposljetku stalo. Kao da joj je Nebo poručilo: „Za danas je dosta. Dobila si puno... sve više bi bilo previše... sutra je novi dan.“ Nasmiješila se i zaista osjetila blagi i ugodni fizički umor. Bila je potpuno ispunjena i opuštena, i vraćena u ovu realnost. Spavala je čvrsto i mirno ostatak noći, uz Malenu... Zaštićena.

Sljedeći dan je Malena odmah ujutro zahtijevala da se obje vrate u grad. Prvobitno ju je to jako začudilo, s obzirom da su imale namjeru ostati nekoliko dana u Njihovoj kućici, koju su obje jako voljele,no Malena je bila uporna... imala je zasigurno dobre razloge a Ona je već naučila da Malenu treba slušati.

I tako su polovicom dana krenule prema gradu. Vozeći se autom, Malena je vrlo brzo zaspala i u tom stanju provela je ravno tri i pol sata, što joj nikada nije bio običaj. Cijelo to vrijeme Ona je vozila cesticama krasne Terre Magice... bez cilja i namjere, slušala Beethowena, Bacha, Om pojanje... i u prosjeku se svakih pet kilometara zaustavljala uz rub ceste i zapisivala rečenice koje su joj se neprekidno „stvarale u glavi“. Bila je u izuzetno uzvišenom stanju Svijesti.

Prilazim K’Sebi

114

Odjednom je počela primjećivati razne znakove i putokaze uz cestu, u vidu Živih ljudskih bića. Događalo joj se da kada bi pristigla na neko raskršće, gdje se nije mogla odlučiti za smjer koji je najbolji za Nju, dvije ceste bile bi zakrčene prometom a ona prava bila bi slobodna; kada bi, prateći takve znakove i prepuštajući se tom vodstvu bez otpora i promišljanja, odabrala smjer kretanja, vozač iz susjednog vozila bi joj potvrdno namignuo, ili bi netko prijateljski potrubio. Ukoliko je previše ubrzala vožnju, odjednom bi nastala gužva i morala bi usporiti. Bila je upozorena da vozi pažljivije i Ona je to bez razmišljanja prihvaćala i razumjela. Kada bi samo pomislila da ne zna gdje se nalazi, istog trena bi se pojavila oznaka s imenom mjesta kroz koje trenutno prolazi, ili bi prošao neki kamion ili kombi sa prepoznatljivom i eksplicitnom porukom, i trenutno bi dobila odgovor na postavljeno pitanje...

Nevjerojatno! Osjećala se kao Alisa u Zemlji Čuda. Prateći neprekidno i potpuno sve te Znakove uviđala je kako ih ima posvuda, bezbroj, u svim mogućim oblicima. Čudila se da ih ranije nije uopće primjećivala, ili barem izuzetno rijetko, i nije ih uopće

Prilazim K’Sebi

115

smisleno povezivala. Shvaćala je da svatko na svijetu ima svoje vodiče i pomagače. I, Ovi su bili tu zato da Nju vode, usmjeravaju i daju joj podršku, usmjeravani od više Inteligencije.

Primjećivala je različite (a ponekad i iste) ljude u različitim situacijama kako periodički, u nepravilnom rasporedu prolaze kraj Nje, pomažu, daju podršku, upućuju... na semaforima uvijek zeleno, nitko ne zove na mobitel...osjećala je mir u svakoj stanici Svog bića i jednostavno je Znala da je na Pravom putu.

Cijeli Univerzum je Tu... vodi je, upućuje... apsolutno sve se udružilo da joj pomogne. Uvidjela je kako funkcionira Univerzalna energija kroz ljude koji su gotovo potpuno nesvjesni tog vodstva, gledala je sve to i divila se, i pomišljala kako je to lako i kako to mogu svi samo treba Znati slušati, gledati, vjerovati... sve se onda slaže baš kako i treba.

Smiješak joj se nije spuštao s lica... vozila je dalje, zaustavljala se i stalno zapisivala.

Kad je zapisala zadnju misao i odložila pisaljku te odlučila da je dosta pisanja jer su dolazile pred

Prilazim K’Sebi

116

stan u gradu, tog trenutka je Malena otvorila oči i sa smiješkom rekla: „Bravo mama!“.

Znala je da je Malena u snu cijelo vrijeme bila s Njom i prenosila joj zajedno sa svojim Tatom sve one lijepe poruke i rečenice koje su sve više ispunjavale stranice Njezinog romana i bila je presretna radi toga. I zahvalna na tim iskustvima.

- • -Op. autorice - citat Alberta Einsteina

Čisto logično razmatranje ne može nam podariti poznavanjesvijeta činjenica; svako znanje o stvarnosti započinje s

iskustvom i završava s njim. Pretpostavke do kojih se stiže isključivo

logičkimsredstvima potpuno su lišene stvarnosti.

- • -Povratak i noćenje u gradskom stanu, daleko

od nježnosti prirode, ni malo nije umanjilo Njezino tada uzvišeno stanje iz kojeg nije izlazila posljednjih nekoliko dana.

Prilazim K’Sebi

117

Sljedećeg jutra probudila se također, u istim, visokim vibracijama samo još puno čišćim, obnovljenim tijekom noći. Sve te dane nevjerojatno dugo i mirno je spavala, neuobičajeno za Njen habitus... bez noćnih buđenja, ranojutarnjih ustajanja, burnih snova... kao što narod kaže; spavala je „ko’ top, u komadu“.

Ujutro se budila svježa, odmorena, snažnija... otvorena za sve moguće događaje.

I Zahvaljivala se Nebu i Njemu na još jednom novom danu, na još nekom iskustvu koje će doživjeti taj dan, nešto što će ju dodatno obogatiti, oplemeniti. Isto tako se otvarala svakodnevnoj mogućnosti činjenja samo dobrih djela, u svim situacijama na koje naiđe tijekom dana pa bilo kakav matematički predznak one nosile.

To jutro dok se tuširala, nakon meditacije i molitve i neizbježne kave obuzeo ju je neobičan osjećaj. Kasnije je Te doživljaje prenijela i u svoj dnevnik:

Prilazim K’Sebi

118

Dan mi je opet započeo lijepo. Malena je još spavala i u miru sam mogla obaviti sve svoje jutarnje aktivnosti. Dok sam stajala pod vrućim tušem, zatvorenih očiju...preplavio me prekrasan osjećaj. Odjednom mi se iz Univerzuma počela slijevati na tjeme, a potom i na/u cijelu glavu topla, zlatna... mekana sluz...puna Znanja i informacija. U glavi i ušima postepeno mi je počelo tutnjati i zvuk se, kao nešto materijalno, poput gela spuštao niz i kroz cijelo moje tijelo...moje Biće. Više nisam čula vanjske zvukove... Cjelokupna pozornost mi je bila prebačena Unutra, unutar fizičkog tijela. Prekrasan, sveprožimajući osjećaj... I To je trajalo nekoliko minuta. Imala sam duboku spoznaju „slijevanja“ cjelokupnog mog romana u glavu...slova i slova...saznanja o svim mojim budućim projektima i načinima njihove realizacije...puštala sam da sve To ulazi u Mene bez imalo straha i otpora. Nisam previše razumjela što se to događa, ali me niti najmanje nije zanimalo. Bila sam potpuni Promatrač. Osjećala sam tada, da će sve te informacije koje sam dobivala vrlo nepovezano i razbacano... koje su „ubrizgavane“ u moju Nutrinu.....kad-tad dobiti svoj smisao i dublje značenje. Negdje u dubini Sebe to sam i Znala....i samim time imala sam sve više razumijevanja....strpljenja, snage

Prilazim K’Sebi

119

i odgovornosti prema onome što činim, i što ću činiti ubuduće. Sposobnosti, koje sada uviđam kod sebe i mogućnosti koje vidim u drugim ljudskim bićima su nevjerojatno velike i moćne. Mnogi ih samo (još) nisu svjesni.

To jutarnje tuširanje je uistinu bio još jedan kvantni skok u mojoj svijesti. Mnogo toga mi se poslagalo (ili barem počelo sjedati na svoje mjesto) i dobilo svoje odgovore. Uzvišeno stanje i dalje traje. Hvala ti Bože i Hvala ti Beba!

Telepatski razgovori između Nje i Malene odvijali su se konstantno, glatko, gotovo kao da su i oduvijek tako komunicirale. Ona se već prestala čuditi takvoj konverzaciji i izgledalo joj je savršeno normalno i prirodno. Malena je bila presretna što konačno može pričati sa svojom majkom onako kako je ispravno i lakše, “pričati glavom“ kako je znala reći puno je pojednostavilo izvršenje njene misije.

Najčešće su Njih dvije takvo sporazumijevanje koristile kada su bile same, no bilo je trenutaka kada se To događalo i u prisustvu drugih, u nekim izvanredno važnim situacijama.

Prilazim K’Sebi

120

Jedna od takvih situacija se zbila dan poslije Njenog buđenja, kada je Tu svoju Probuđenu radost i ushićenje željela podijeliti sa svojim sinovima, dok su se u stanu, zajednički pripremali na gledanje nekog izvrsnog filma. Međutim, Malena joj doslovno nije dopuštala izustiti niti jednu riječ... galamila je i izgovarala besmislice, potezala ju za hlače, bacala se na pod... strašno, ali to se nije događalo prvi put. Međutim, ranije bi Ona ljutito reagirala na takve njene izljeve emocija, ne bi razumjela što se s Malenom događa. I nastavila bi raditi po svome, najčešće ignorirajući (ili zaustavljajući na drugi način) ponašanje svoje Malene. I, obično im je dugo vremena trebalo dok bi izgladile nesporazum. No, tog dana Ona ju je blago zagrlila i prišaptala na uho:

„Što je Malena?... što radim krivo??“

Malena joj je tada rekla pred Njezinim sinovima:

„Šuti... Ne pričati!!!“... i stavila joj svoju dudu u usta.

Sinovi nisu shvatili poruku iznesenu tim njezinim činom, ali Ona je razumjela. Zagrlila je snažno svoju

Prilazim K’Sebi

121

curicu. Nije još, naime bilo vrijeme da Njeni dečki saznaju detalje Njezine duhovne evolucije i stanja svijesti, ne bi mogli još razumjeti... vjerovali bi da je njihova majka skrenula s uma i bili bi vrlo tužni. Ili bi ih ispovijedi takve vrste udaljili od Nje, u svakom smislu. I stoga je zašutjela. Malena joj je namignula sa smiješkom... u očima joj se moglo pročitati: „Hvala Bogu što konačno razumiješ!“

Bilo je puno situacija kad je Malena znala primjenjivati metodu „vanvremenskog reagiranja na Njezine misli“. Jednom prilikom sjedile su na klupici pizzerije, pokraj šumice u ugodnom, neobaveznom razgovoru s prijateljem Kumashinom i njegovim troipogodišnjim sinom Geom, koji je usput rečeno, također imao razvijene telepatske sposobnosti kao i Malena. Tada je poželjela povjeriti se svom i Njegovom dragom prijatelju i kumu, te mu ispričati neka svoja ne tako davna duhovna iskustva Malena je krenula u akciju čim je To uopće i pomislila. I prije nego je izgovorila prvu riječ skočila je s obližnje ljuljačke, kao strijela dotrčala k Njoj, ugurala joj u usta komad pizze s tanjura na stolu i zagrlila je još pritom, šapnuvši joj na uho: ...“Ne pričati mama...“. Njoj je ponovno bilo

Prilazim K’Sebi

122

sasvim jasno da niti Njen dragi frend još ne bi mogao prihvatiti takvu priču, nije bio spreman i potpuno krivo bi sve protumačio. Krug se sve više smanjivao. A njih Dvije su se zagrlile i tajanstveno smiješile tim, samo njima znanim znakovima.

Događalo se mnoštvo takvih i sličnih situacija. No, nije Malena nudila samo zabrane... često ju je i navodila na akciju, govorila joj što da čini, usmjeravala je. Dok bi nadahnuto pisala svoj roman Malena bi bila mirna, tiha... igrala bi se svojim igračkama i puštala ju satima da piše. Kada bi završila pojedina poglavlja i odložila olovku Malena bi joj prišla, zagrlila je i rekla „Bravo mama, ovo je bilo dobro!“

Ujutro bi uživale mazeći se u krevetu, a potom bi u šetnji na putu za vrtić, vodile raznolike, nesvakidašnje razgovore i prenosile jedna drugoj znanje i svoja iskustva. Malena bi sasvim mirno i s razumijevanjem prihvaćala polu-dnevno odvajanje od majke znajući da je to Njoj potrebno i da će poslijepodne opet biti zajedno. Počastila bi ju često autosugestivnim izjavama poput: „Mama mora raditi i pisati i mama će doći poslije po mene, jel’da?“

Prilazim K’Sebi

123

I cijelo vrijeme fizičke razdvojenosti Malena je mentalno i duhom bila s Njom, osjećala ju je, i dodatno je nadahnjivala i slala podršku. Njih dvije izgradile su predivan odnos pun povjerenja, ljubavi i razumijevanja.

Ponekad je Malena tako jednostavno i lako rješavala različite situacije koje bi se ispriječile ispred njih, da je to bilo upravo fascinantno za dijete u dobi od tri godine. Tako je jednom prilikom izvanredno brzo i gotovo nevjerojatno riješila jednu naizgled problematičnu situaciju. Naime, njih dvije su vraćajući se kući iz jedne prekooceanske zemlje, pri kontrolnom pregledu u zračnoj luci, doživjele neugodnosti. Nije im bilo dopušteno unijeti u avion dječju bočicu punu kašice za večernji obrok (dok u obrnutom pravcu, to nije predstavljalo problem). Ona je već pomalo nervozno, po treći put, pokušavala udobrovoljiti carinsku službenicu, da im dopusti unošenje tekuće kašice u dječjoj bočici, te da Njezino dijete nije bolesno, nego jednostavno voli popiti bočicu navečer prije spavanja. Spomenula je da im je ista takva bočica, sa istim sadržajem, bila dopuštena u dolasku. Međutim, službenica je

Prilazim K’Sebi

124

bila stroga i neumoljiva, dapače gruba i naprasita. I, doslovno se držala uputa, poput robota, dok joj je prekopavala po ostatku putne torbe. Malena je sve to pratila nekoliko trenutaka i potpuno mirno stajala pokraj majke (naglašavam da se razgovor vodio na engleskom jeziku, koji dijete u tom trenu još nije razumjelo). Tada je uzela svoju bočicu s gumene trake pulta, otvorila čep i lagano počela navlačiti dudu, dok nije popila cjelokupni sadržaj. Onda je praznu bočicu ponovno vratila na gumenu traku, podrignula dva puta i nasmiješila se, s porukom u očima: Eto, sad možemo putovati! Svi prisutni kontrolori su nas sa smiješkom i nevjericom ispratili u avion.

Ona se još samo u rijetkim prilikama znala začuditi takvim i sličnim iskustvima, zadivljena scenama i ponašanjem Malene, toj stvarnosti koja se očitava sama po sebi, koja je i ranije bila tu i koja je Tu stalno prisutna ali ju Ona nije primjećivala, nije obraćala pažnju na govor neba.

Kako je to zapravo smiješno i jednostavno. A opet, tako duboko i moćno. Samo, mnogi ljudi to još ne vide, ili im još nije dopušteno vidjeti?

Prilazim K’Sebi

125

- • -Op. autorice – narodna

Nikada ne izgovori ove riječi: ... Ne znam...To je tako i točka!

...jer...Čovjek mora proučiti da bi znao;

Znati da bi razumio;Razumjeti da bi osuđivao!

- • -U tim danima, netom nakon buđenja Njezine

esencije, u još uvijek intenzivno prosvijetljenom stanju, shvatila je da želi i mora dalje živjeti sama, odnosno samo s Malenom. Došlo je vrijeme da krene u daljnje istraživanje života bez svakodnevne podrške svojih sinova, koji su u međuvremenu također započeli sa svojim fakultetskim i radnim obavezama. Svatko od njih se zaželio svoje intime i svog načina života. Zajedničkom željom su se još jedanput razdvojili u velikoj ljubavi i sa zahvalnošću na svim prekrasnim trenutcima zajedništva posljednjih nekoliko mjeseci, bez obzira što ih je na to primorao tužni i tragični događaj. Ostali su u vrlo čestim kontaktima.

Prilazim K’Sebi

126

Ostavši sama s Malenom u velikom stanu, dobila je moćnu inspiraciju za uređenje onih dijelova koji su ranije bili zanemareni i poluprazni. Pronalazila je upravo One predmete koje je poželjela imati blizu sebe, koji su imali neki dublji smisao i značenje, dok je neke vrlo inspirativno izrađivala i sama. Sve zajedno se savršeno uklapalo u cjelinu... slagala se jedna cjelovita priča. U kratko vrijeme uspjela je lijepo i skladno opremiti stan koji je tada zaista i postao Njihov dom. U njemu se osjećala ugodno, inspirirajuće, ispunjeno, zaštićeno. Malena je također uživala u novom rasporedu i svim novim detaljima. Njegov duh se i dalje primjećivao u svakom detalju stana, još puno više nego ranije. Njih Troje su u takvom ambijentu osjećali izuzetnu povezanost i ljubav. Ona je svakodnevno pisala roman, sa još većim zanosom i kreativnošću, razvijala se i mijenjala u svakom smislu... i to vrlo vidljivo i stvarno.

Dnevne situacije koje su joj nudile uvijek novo i nešto drukčije, postale su Njezina svakodnevnica i radosno iščekivanje. Svakog dana iz njih je učila, nešto posebno, nešto što ranije nikada nije zapažala. Jasno bi uočavala razliku između ta dva, ili više međusobno

Prilazim K’Sebi

127

suprotstavljenih gledišta, i na taj način i djelovala. Po vlastitoj savjesti. Odbacivala je stare navike i kidala istrošene obrasce ponašanja i razmišljanja, bez ikakvog napora, štoviše, nije niti zamjećivala da se otkidaju sami i nestaju kao da nikad nisu ni postojali. I dolazili su novi i bolji. Uviđala je pritom i svu kvalitetu i svrhovitost onoga što je sada činila na novi, drukčiji način u odnosu na uobičajene načine djelovanja i vlastite umne prosudbe, s kojima je do tada nesvjesno živjela u ovom svijetu, a koji su beskrajno iscrpljujući i besmisleni. S velikom lakoćom i s potpunom predajom višem vodstvu, postizala je svakim danom sve bolju kvalitetu života, s puno manje izgubljene energije i krivih poteza, a s puno više radosti i smisla. Potpuno se predala koračanju svojim Putem, koga ne moraju nužno svi razumjeti, ni podržavati. No, Ona je prošla tu točku poslije koje više nema ni povratka niti želje za njim... u kojoj prestaju biti važna tuđa mišljenja, a još manje ta mišljenja mogu utjecati na promjenu Njezinih stavova. Znala je, da je sve što čini i sve što joj se događa, upravo ono što je najbolje za Nju u toj situaciji i u tom trenutku. Plovila je tako kroz dane, nošena božanskom i Njegovom energijom. I, pritom je neprekidno Učila.

Prilazim K’Sebi

128

Novi, uređeni stan, nove i moćne energije unutar njega, Njeno buđenje svijesti, spoznaje koje je svakodnevno otkrivala... dovodili su je i do osvjetljavanja mnogih detalja dotadašnjeg života, njihovog razumijevanja i prihvaćanja. Osvijestila je u takvim trenutcima, koliko puno stvari joj se u životu promijenilo, otpalo... izgubilo svoju snagu i vrijednost a da često toga nije niti bila svjesna u trenutku dok se radnja događala, tek je kasnije, pogledavši unatrag, to mogla vidjeti.

Tako je jednog dana shvatila da već više od mjesec dana nije jela meso i da ga se, što je još najbolje, nije niti sjetila. Nije osjetila nikakvo gađenje prema njemu, niti ga je prestala jesti zbog nekog uvjerenja niti je mislila da ga više nikada neće jesti, tko zna? No, tada joj nije bilo potrebno i uopće joj nije nedostajalo. Kvalitetna i raznolika prehrana zamijenila je mesne prerađevine, koje i inače nisu bile namirnice bez kojih Ona ne bi mogla živjeti. Koristila ih je tek u posebnim prilikama, ili spremala gostima nakon što je On otišao. Fizički se osjećala odlično, nekako lagano i pročišćeno. Osjećala je još veću snagu duha. Ni Malena tada nije željela jesti meso po

Prilazim K’Sebi

129

vlastitoj odluci, neko vrijeme i to je objavljivala svima, i tetama u vrtiću... rado je prihvaćala mamino novo kuhanje. Malena je bila sretno i zdravo dijete. Ona je u potpunosti vjerovala prosudbama svoje kćeri, koja je uvijek točno znala što je za nju dobro, a što ne. Nikada joj nije nametala osobna uvjerenja u bilo čemu, uključujući i prehranu. Dopuštala je Malenoj da potpuno izrazi svoju individualnost, posebnost, želje... naravno, sve u okvirima zdravog razuma. Na taj način je djelovala i prema samoj sebi, bez prisile, bez pravila i obveze, već kako Joj to nalaže trenutak. Držala je nepotrebnim prisiljavati se na bilo što, jer sve loše stvari i tako otpadnu same, ako to dopustimo i ako nismo vezani za njih. Ali, tek onda kada dođe vrijeme za to.

Njoj su mnoge loše stvari u životu otpale... izgubile su svoju moć, svrhovitost, a time i vezanost. Riješila se usput svakakvih „poroka“, a najviše je na Njeno osvješćivanje o potpunoj nepotrebnosti svega o čemu bismo mogli postati ovisni, utjecala druga terapija kod Orsa (uz mnoge druge spoznaje koje su se na toj inicijaciji, a i kasnije, nezaustavljivo rađale u Njoj). Danima je nakon te terapije kontinuirano

Prilazim K’Sebi

130

dobivala informacije i Odgovore, svakojake, iz svih oblasti socijalnog života. U jednom od tih dana pristigle su Joj vrlo jasne i nedvosmislene poruke i pritom je ponovno proživljavala duboke spoznaje. Zapisala je tada u svoj dnevnik:

Osjećam se fantastično... predivno... nevjerojatno ispunjeno i Svoja!! Nikada neću moći dovoljno zahvaliti Orsu na pomoći i doživljavanju tih vrijednosti u meni. A toliko puta ih nisam prepoznavala! ...ili kad i jesam, svjesno sam ih uništavala... vjerujući da su loše. Jer su me učili da su loše. Zapravo je to bio samo njihov pogled, nerealan, koji “ne drži vodu”, a u koji su programirani da vjeruju. I sama to tek Sada vidim. I održavat ću taj pogled u svakom slučaju. A sve loše stvari...predrasude...vjerovanja...samokažnjavanja ...sve će to otpasti. Već je puno toga nestalo iz mog vidokruga...atrofiralo... gotovo je s ispijanjem alkohola, droga...putenim užicima ni zbog čega...zgaženim samopouzdanjem... već odavno je sve to iščezlo... Sada se samo sve poslagalo... i dobilo svoj dublji smisao.

Zapravo, upravo sam postala svjesna da se ništa od Svega ovoga ne bi ni moglo dogoditi bez postojanja svih tih „poroka“ ...barem u mojem slučaju. Uvjerena

Prilazim K’Sebi

131

sam da je jedna od najvećih laži da su „ti poroci“ nešto što je vrlo loše....i stoga moraju biti zabranjeni ili barem markirani kao nepreporučljivi...i da je to nešto što nas uništava (to uništava samo ono što i treba uništiti, bolesno tkivo i bolesne emocije).Većina današnje ljudske populacije takve ljude osuđuje i izopćuje iz društva kao otpadnike i nekorisne spodobe..., a Istina je potpuno drukčija. Većina tih „buntovnika i spodoba“ su upravo radi tih poroka i dolazili do stvarnih istina, koje su svima ostalima bile sasvim različito prezentirane. Dijametralno suprotno. Mnogim inteligentnim i sposobnim ljudima oni su Otvarali svijest i činili da lakše putuju kroz život i pronađu Sebe. Da pronađu smisao. Ili su opet, s određenim opijatima, doslovno ubijali mozak, jer je njihova duša i savjest bila u izravnom sukobu s njim koji je programski navođen izvana i pod izrazitom dominacijom ega. Dakle, Traganje ili ubijanje, odluka je u svakom slučaju na pojedincu. Način, količina i vremenska distanca, također. I ako se odlučite za takvo traganje, ako ne znate za druge načine traganja, ili osjećate da je To Vaš put za „krčenje granja“, onda je To prava Istina upravo za Vas. Zato svi vi Tragaoci...nesretni životom kakvog vodite...u potrazi za smislom...radite što želite...metodama koje

Prilazim K’Sebi

132

odaberete...uživajte u tome što činite, ali budite svjesni toga što činite – a to znači preuzeti odgovornost. Istražujte... I nemojte nositi ni trunke krivnje koju Vam okolina i sistem žele nametnuti. Jednog dana će Vam te metode postati suvišne i isprazne... nestat će onog trena kada zavolite Sebe i Svoje predivno biće, u potpunosti. Nestat će onog trena kada osvijestite da sve to činite sa svrhom i razlogom... a Ne radi otupljivanja i uništavanja svog Bića. Nego radi rasta.

Sada izuzetno uživam u životu znajući da mi sve te stvari nisu potrebne za moju realizaciju... uživam u odabiru a Ne u vezanosti!

Samo još ponekad zapalim joint... za kreativnost i za moje duhovne obrede, za produbljivanje svjesnosti... ali zato još pušim cigarete, za što postoje vrlo dobri razlozi. Između ostalog, cigarete me prizemljuju, jer moram biti prizemljena da bih mogla obavljati svoje zemaljske dužnosti, s obzirom da imam tendenciju stremljenja ka „drugim dimenzijama“. Međutim, Znam da će i one, ti moji vjerni, dugogodišnji pratioci vrlo brzo izgubiti svoj značaj i “korisnu upotrebu”...onda kad za to dođe vrijeme. Ja volim to što radim i još uvijek u tome uživam, iz nekog razloga. I nemam se namjeru

Prilazim K’Sebi

133

opterećivati ničijim suprotstavljenim mišljenjima. To je moj put. To je moj način. To je moj izbor. Točka.

U ovom trenutku, i na ovoj razini svijesti, uživam u tom novom osjećaju čistoće....u osjećaju ne-imanja potrebe za nečim. I, njegujem osjećaje prihvaćanja sebe, upravo ovakve kakva jesam... sa svim manama i vrlinama, kao jednu cjelinu.

Dok ovo pišem, pristižu mi takve informacije koje jednostavno nije moguće ne iznijeti... i nekako se u potpunosti slažem s njima dok mi “sjedaju” na svoje mjesto.

(riječi i rečenice mi se „slijevaju“ u mozak, kao da mi netko diktira tekst u unutrašnjost mozga, i u isto vrijeme taj isti tekst prikazuje na tv ekranu...). Sve mi je potpuno jasno i posloženo, a ruka sama piše...:

Marihuana ili konoplja nije nikakva droga...nije nimalo opasna...ne uništava duh i tijelo... Sasvim obrnuto. Konoplja je Sveta biljka koju su vjekovima koristile Sve Civilizacije koje su Ikada postojale, za razvijanje svjesnosti ljudskih Bića i spajanja sa

Prilazim K’Sebi

134

Božanskim... između svih ostalih atributa i kvaliteta koje ta biljka posjeduje.

Konoplju (Marihuanu) je okaljao naftni lobi i INE Organizacije kada su se osjetili ugroženo i kada su gubile svoju Moć (i kontrolu) i htjele zavladati Svijetom. U samo nekoliko godina uspjeli su Potpuno indoktrinirati ljudsko društvo putem raznih medija, raznim metodama...usadili su Programe u ljudske umove...i ljudi su počeli vjerovati i živjeti s novim spoznajama...konoplja je droga...ona je opasna...uništava zdravlje i živote...ljudi koji je koriste su otpadnici, nekorisni članovi društva...treba ih osuditi i linčovati...

Konoplja (Marihuana) je Sveta biljka...Sve biljke su Svete...svaka nam samo Daje... priča...ako znamo primiti i čuti...Prokopajte malo Internet...priupitajte Sebe... oslušnite Boga...saznat ćete i sami. Nemojte meni vjerovati... ja Znam.

Isprali su Vam mozgove i nametnuli programe koje ONI žele... i Vi vjerujete da je TO istina!? vjerujete NJIMA?! Smiješno...i tužno. Napravili su robove i robote od Vas... Nemojte im to više dopuštati. Vi Znate sami...

Prilazim K’Sebi

135

i dovoljno ste valjda sposobni... ONI Ne mogu na Vas utjecati ako Vi to ne prihvatite.

Ostavili su Vam alkohol... on je, ne samo dopušten za široku uporabu, nego raznim metodama još i Potiču za korištenje...obilato su ga „obogatili“ raznim dodatcima koji stvaraju želju , ovisnost i otupljuju sva osjetila, sve naše antene i veze sa Stvarnošću, s našim božanskim. NJIMA odgovaraju takvi „zombiji“ koje mogu kontrolirati i njima manipulirati. A, da ne govorimo o agresiji i nasilnom ponašanju koje izaziva pretjerana i kontinuirana degustacija alkohola pomiješanog s tko-zna-kojim-komponentama sumnjivih opijata i podmuklih otrova...

Od konzumenata marihuane Nikada nećete doživjeti agresivno ponašanje... apsolutno nikada. A to bi vjerojatno potvrdili i mnogi drugi...

Osigurali su se ONI na više mjesta gdje će prodirati u Vas i održavati Vas nesvjesnima...glupima i uspavanima... Svakodnevno To čine hranom, pićem, lijekovima, cjepivima... ratovima...reklamama...putem. makromedija... u vrtićima, školama... Zabrane, ograničenja, kažnjavanje... zatvaranje u razne

Prilazim K’Sebi

136

ustanove...ubijanje... SVE su to činili i Indijancima...svim domorodačkim plemenima...Aboridžinima, Maorima... Danas to čine u Indiji...Africi...Americi...Europi... posvuda.

Involvirani su u svaku poru ljudske civilizacije...i imaju moć i pretežitu vlast... osim na Internetu i nad pokojim hrabrim pojedincem koji se usudi izaći pred Čovječanstvo s drukčijim tvrdnjama i istinama kroz javne nastupe, pisanje članaka, knjiga...filmova... Internet i ti hrabri Probuđeni pojedinci i donositelji svjetlosti i informacija ljudskoj populaciji, su IM Najveća rak-rana u ovoj zemaljskoj dimenziji (Te Hrabre i Svjesne ljude ONI u pravilu ismijavaju u javnosti, omalovažavaju ih i na sve moguće načine pokušavaju obezvrijediti njihove teze, a time i navode ljude na pogrešno razumijevanje). Ti se Ljudi Probijaju kroz njihove kapilare i rastapaju Veliku Iluziju...čovječanstvo počinje Progledavati...

To bolesno tkivo počinje se sušiti...odumire...

Pogledajte Kymaticu...pročitajte Echarta Tolle-a i Gospodina DeMella...Davida Ickea... poslušajte Krešimira Mišaka...Kena Wilbera, Antona Krajcara...

Prilazim K’Sebi

137

Veru Čudinu... poslušajte Sebe...“kopajte“ po internetu..., „kopajte“ po Sebi...

Nemojte samo vjerovati meni...niti Njima... Spoznajte Sami!

Jedino na Biljke ONI Ne mogu utjecati onako kako bi željeli... Biljke rastu i same, bez NJIH...pa ih onda Svjesno i sustavno uništavaju (istina je da se najveći dio NE uništava, nego se zadržava). Ili, pod raznim krinkama od kojih bi neke i malo dijete prozrelo, iste biljke proglase drogom. Donesu zakone koji NJIMA odgovaraju i stvaraju pritom potpunu kontrolu nad tim biljkama, kontrolu nad razmnožavanjem i iskorištavanjem, daleko od Vaših očiju, a onda te iste biljke preko narko kartela i svojih Mreža dostavljaju ponovno do Vas! (zar ste mislili da ONI ne stvaraju Ogromne zalihe TIH ISTIH BILJAKA, zbog kojih Vas zatvaraju u zatvore, i uživaju u svim blagodatima a pritom uništavaju Vas??? Ma ne budite tako naivni...). Ograničavaju proizvodnju Vaše vlastito uzgojene zdrave hrane a sve da ljudi ne bi stvarali zalihe za razmjenu, pa onda nameću tržištu svoju otrovnu hranu...

Prilazim K’Sebi

138

Zar Vam zaista nije već očito što rade?? Ili Vi i dalje to ne primjećujete...

I onda, TI ISTI proglase Konoplju drogom...i uništavaju je (ili zadržavaju)...i sve One koji imaju Ikakve veze s Njom također... Tu Svetu Biljku...korov...koja Prirodno raste na Cijeloj kugli zemaljskoj...prilagođava se svakakvim uvjetima...ljudske civilizacije su je stoljećima iskorištavale, jer im je ona to i dopuštala, u Sve moguće svrhe, za prehranu, za odjeću, za pogonsko gorivo, za građevinski materijal...za inicijacije i razvijanje svjesnosti...itd. itd. Čudotvorna Biljka (jedna od mnogih zabranjenih...).

ONI su sve To uništili i još sasvim izokrenuli Priču...pogledajte bolje...pogledajte malo s Druge strane...nemojte Nikome samo vjerovati. Educirajte se...radite na Sebi... budite otvoreni za neke Nove spoznaje...

Shvatit ćete tada, da je Istina potpuno obrnuto proporcionalna od onog što ste čitav život bili programirani da vjerujete.

Saznat ćete Sami...i onda ćete Znati o čemu Vam pričam... Sve će Vam biti jasno.

Prilazim K’Sebi

139

Stara kolektivna svijest...TA bolesna ego-tvorevina neupitno umire...proces se više Ne može zaustaviti. Kotač energije se počeo okretati u drugu stranu i postepeno zahvaća sve Više pojedinačnih svijesti u Novu kolektivnu Svijest... staro odumire... rađa se drugo... I tome Nema kraja...

To je Ono što se Sada događa...proces... za koji kažu da će se završiti 2012. godine.

- • -Op. autorice – iz nekog filma....

Umjesto da se u javnosti prikazuju razne strahote i nasilje, trebalo bi se pokazati čovječnost i ljude koji pomažu jedni drugima... ali Ne! Svi smo svjedoci užasnih slika i tekstova,

riječi po raznim medijima. Većina ljudi to prati s neskrivenim zanimanjem, pitam se zašto? Vjerojatno se lakše mogu uživjeti

u ulogu „ubojice“ nego u ulogu žrtve, pa se prividno osjećaju bolje.

A najgora vrsta bića su oni koji plasiraju na tržište takve grozne informacije i scene. Najstravičnije od svega je što su

takva bića obično skrivena pod krinkom raznih organizacija čija je funkcija i djelatnost totalni opozit stvarnom djelovanju...

poput organizacija za ljudska prava i slično... Najsigurnije skrovište je Ono na kojem te nikad neće tražiti...

- • -

Prilazim K’Sebi

140

Prošlo je nešto više od četiri mjeseca od Njegovog Odlaska i jesen je kalendarski već stigla u grad. No, bilo je još vrlo ugodnih i lijepih dana kada se moglo uživati na suncu, uz more, na terasama kafića u ispijanju kave... šetnjama po prirodi.

Mnoštvo događaja i ponekih neugodnih aktivnosti s kojima se Ona svakodnevno suočavala, nisu mogli previše utjecali na Njen Novi život. Bila je dosta posložena i uravnotežena, a svakim danom je bivala i sve to više. Još je samo ponekad proživljavala trenutke kada bi ju obuzela tuga i beznađe, osjećaji velike osamljenosti, ljutnje, straha... Tada bi se povukla u sebe i tišinu svog stana... daleko od svih vanjskih utjecaja i uz razne vidove samopomoći koje je intuitivno koristila vrlo brzo je izlazila iz tih loših stanja i niskih vibracija. Bila je savršeno svjesna da Život i svi događaji ne mogu protjecati samo uzlaznom, ugodnom putanjom... mora dolaziti i do padova energije, moraju se zbivati i „negativnosti“ jer su one najveći poticaj i mogućnost za rast. Isto tako je vrlo dobro razumjela i vidjela svu svrhovitost Života, puštala je da je nosi gdje i kada je potrebno. Znala je kako se ponovno obnoviti, napuniti baterije. I živjela

Prilazim K’Sebi

141

je ispunjeno, smisleno, svakodnevno otkrivajući sve ljepote života i uživajući u njima, svakog dana, svakog trenutka, sa zahvalnošću i divljenjem poput malog djeteta koje tek otkriva novi Svijet. Uvijek u društvu svog Dragog Muža.

On joj je nemjerljivo pomagao i bio stalno prisutan kad god je poželjela. I Njegovi prijatelji, dobri poznanici, obitelj koji su svi redom i Njoj postali vrlo bliski također su uvijek bili spremni pružiti ruku pomoći ukoliko ih je to tražila. Takvih ljudi je zaista bilo puno u Njezinom okruženju i svaki od njih je nosio neku specifičnost i interesantan profil, pa su se i temeljem određenih privlačnosti, ti pojedinci okupljali u svojevrsne „skupine za druženje“. On je imao barem desetak vrlo raznolikih grupa prijatelja koje je odabrao za druženje i svaka je od njih imala neke svoje prepoznatljive karakteristike. Nešto po čemu se razlikovala od one druge, konceptualno i suštinski. Zapravo, međusobno su bile toliko različite, toliko nespojive, a On ih je uspio gotovo sve zajedno okupiti jedino u dvjema situacijama... na svom vjenčanju i na svom sprovodu.

Prilazim K’Sebi

142

To Vam može puno kazati i o raznolikosti Njegovog bića, šarenilu interesa, mogućnostima prilagodbe... bogatstvu Duha. Govori to puno o Njegovoj Veličini.

Jedno takvo izabrano društvo prijatelja, bili su dečki s nogometa, (koji su imali i mnoge druge interese u životu) a kojima je On zapravo više služio kao organizator i logistika, a puno manje kao aktivni igrač. Sport i trčanje nisu baš bile Njegove omiljene aktivnosti. Unatoč tome, ta ekipa Ga je odabrala za svog predvodnika, Alfa mužjaka... i nadjenuli su mu počasno ime Veliki Muftija. Sve su to bili dečki Njegovog godišta ili nešto mlađi...veseljaci, sportaši, poduzetni mladi ljudi puni pozitivne energije i životne radosti, s originalnim i nadasve komičnim idejama. I te ideje su zdušno i provodili u djelo. Njih desetak, radnog naziva Otpisani Manekeni nisu propuštali nijednu zgodu da naprave vrhunski performans i zabavu za široke „narodne mase“, dapače... redovito su ih i sami kreirali.

On Nikada nije prestao biti njihov Muftija, pa niti po odlasku u drugu dimenziju postojanja... niti

Prilazim K’Sebi

143

nakon smrti. Njemu u čast O.M.-ovci su organizirali različite manifestacije vrijedne spomena i divljenja.

Jednom prilikom su se tako uputili u bespuća najveće planine njihove male zemlje. Namjera te vrle ekspedicije bila je zakopati vrijedne predmete za čovječanstvo i sve preživjele nakon zamišljenog „smaka svijeta“. Kreativni i duhoviti kakvi su svi od reda bili, Otpisani Manekeni imali su namjeru, u prigodnu počasnu kutiju, koju će potom svečano položiti u zemlju, umetnuti i DVD sa svojim blogom i Važnim porukama za „spas čovječanstva“, a uz to, dok kao rijetki preživjeli budu imali privilegiju jednog dana slušati i čitati te iste poruke iz prošlosti uz bocu najbolje šljivovice, Njegove ljubimice... čisto da se oslade i prisjete kako se nekada živjelo.

I naravno, tu svoju namjeru su i ostvarili nekoliko dana nakon Njegovog sprovoda. Desetak junaka, uključujući i Njegovog brata, popelo se gotovo na sam vrh planine, uz počasni marš, tugu u srcima i smiješak na licima zakopali su Vrijednu kutiju i odaslali počast, ljubav i zahvalnost svom Prijatelju, Muftiji.

Prilazim K’Sebi

144

- • -Op. autorice –

citati sa bloga www.otpisani-manekeni.blogspot.com;

Najdraži moji j........ri koliko god nas ima, bliži se subota, 30.5.2009.godine, sudnji dan predviđen od

samog Nostradamusa koji je onomad pripovijedao: “Rakija sveta, za njih pečena, za prvog i zauvijek prvog Muftiju i njegove odabrane, zakopat će se u bespućima Naše degenije i lokalnog škripavca na dan kad će munje i gromovi zasipati prerije i prašume, kad vjeverice muda orahova lupat će (?),

kad deseterac epski u stihu prepričavat će se u jedanaestercu, kad faulovi nedjeljni s razlogom zvat će se, kad ture spontane

okrenut će se, a suza tužna kad dotakne zemlju i u dugu pretvori se, tad će ona, prepečenica jedna garava, zakopat će se s prvim zrakama petodimenzionalne sunčeve zrake,

dozrijeti će u punom sjaju kristalne čistoće, popit će se u čast životu i nogometu, takoreći nogometu”

Dakle, subota, ziben ur, neka bude pokret, u čast našem vječnom Prvom, našem Muftiji.....

- • -I dodatno su mu na svom blogu ispisali riječi

teksta jedne glazbene grupe koju je On jako volio;

Pojeli smo svako zrno...celu noć, strpali u nedra, Popili smo sve do kapi...suve usne, duvaju u jedra...

Prilazim K’Sebi

145

Putujemo iznad grada, grad se smeje, gleda na nas...

Bežimo u novo jutro, iznad grada...ispod nas...

Spojili smo dlan i dlan...zamenili noć za dan ne gubimo dah, ne gubimo dah...mala deca

- ne poznaju strah...

Putujemo iznad grada, grad se smeje, gleda na nas... Bežimo u novo jutro, iznad grada, ispod nas...

Milan Mladenović (EKV)

- • -OM-ovci su nastavili sa svojim aktivnostima i

dobrotvornim akcijama. Drugom nekom zgodom odlučili su iskušati svoje tjelesne i psihičke granice izdržljivosti. Zaputili su se na dugačku trasu Muftijinog puta, od Njegovog stana u gradu do kamene kućice na selu... biciklima!

Ta naporna trasa puta nazvana: „Z’Muftijun preko planine“ obuhvaćala je i uspon kroz cijeli grad i poširoku okolicu, vožnju do vrha lokalne planine od 1300 m, kroz šumu, niz strmine i teško pristupačne dionice, sela, gradiće... ukratko vrlo, vrlo zahtjevan projekt i za dobro utrenirane sportaše, a gdje neće biti

Prilazim K’Sebi

146

za poveću skupinu entuzijasta velikog srca. No trojica od njih, Orkan, Chito i Neborad uspjeli su gotovo nadljudskim naporima, s ljubavlju i poštovanjem prema svom Velikom Muftiji izvršiti samonametnuti zadatak u cijelosti, od početka do kraja.

U dvanaest sati turneje uz samo povremene i kratke stanke za odmor i okrijepu provozili su, i za njih nevjerojatnih stotinu i dvadeset kilometara teškog puta!!

Bilo je u toj velikoj grupi entuzijasta i drugih hrabrih pridruženih članova, nekoliko prijatelja koji su povremeno pratili na svojim biciklima trojicu veličanstvenih na različitim dionicama puta, uključivši i Nju, ženu Muftijinu.

Automobilska pratnja sa nekoliko vozila i pick-upom vjenčanog kuma i Gejmobilom prijatelja i poslovnog partnera Dastina u stopu je pratila svaki njihov okret pedale, svaku kap znoja i svakakve izraze lica. Osiguravali su im okrijepu po putu... moralnu podršku i davali im snage da izdrže sve krize. Na unaprijed predviđenim stop-pit postajama za odmor

Prilazim K’Sebi

147

dočekivala su ih razdragana lica ljudi, prijatelja, obitelji sa bogatom ponudom jela i pića.

I Sve je to zabilježeno priručnom snimateljskom opremom pod stručnim okom snimateljice Itie i ostalih foto amatera.

Na selu, u Njihovoj kamenoj kućici brojnu ekipu biciklista i pratnje, radosno je dočekalo veliko društvo ljubitelja Muftije; obitelj, kumovi, prijatelji, susjedi, dječica, razni psi ... Kumashin i njegova žena pripremali su kotlić na ognju. I svi ostali su pomagali u obavljanju nekog posla, a ujedno su se Svi lijepo družili i zabavljali... koliko im je to dopuštala, još uvijek svježa tuga u srcima.

Bilo je divno, uzvišeno i nabijeno snažnim emocijama. Druženje je potrajalo dva nezaboravna dana. On je stalno bio prisutan sa svima, u svakom djeliću dana i noći i zahvalno, radosno im se smješkao i obasipao ih vibracijom ljubavi.

Ona je to vidjela, Znala... bila je ganuta i zahvalna što su svi ti dragi ljudi ovdje, što toliko vole Njenog Muftiju i čine Ga još življim.

Prilazim K’Sebi

148

- • -Op. autorice – poruka sa e-maila

Ponekad u Životu nadješ posebnog prijatelja;  Nekoga  tko ti mijenja život 

samim tim što je tu prisutan.  Nekoga  tko te tjera  na smijeh 

 da se ne možeš zaustaviti ; Nekoga uz koga povjeruješ

da postoji istinska dobrota na svijetu. Nekoga  tko te  uvjeri  

da zaista postoje nezaključana vrata  koja samo čekaju da ih ti otvoriš.

Kažu da je potrebna  minuta  da nadješ specijalnu osobu, jedan sat

     da je poštuješ, jedan dan da je zavoliš, a čitav život da je zaboraviš.

- • -Njezin Muž je zaista bio specifičan čovjek. On

je posjedovao i neke jedinstvene sposobnosti za koje mnogi bliski ljudi nisu niti znali. Doduše, niti sam ih svjesno nije niti razvijao i obogaćivao, radio na svojoj Moći, a samim time nije ih niti želio prezentirati u javnosti.

Prilazim K’Sebi

149

Nemalo puta znao ju je iscjeljivati rukama... podizati joj energiju i znatno ublažavati ili čak potpuno poništavati neke Njezine zdravstvene tegobe i mentalne poteškoće. I to je činio jednostavno, brzo i vrlo efikasno poput pravog profesionalca. No, nije previše volio o tome pričati. Nikad se nije volio hvaliti svojim sposobnostima, svojim djelima i postignućima, svojim prikupljenim znanjem i spoznajnim iskustvima. Naprotiv,često je djelovao neupućeno u razgovorima sa svojim prijateljima, poznanicima i obitelji, ukoliko nije dobro poznavao temu o kojoj se raspravlja. Duboko u sebi bio je vrlo sramežljivo i skrušeno Biće (iako, ni u kom slučaju nije tako djelovao u fizičkom odrazu), a ukoliko o nečemu nije bio potpuno informiran, višestruko bi provjeravao teme koje su mu bile interesantne. Nije se volio upućivati u isprazna blebetanja i različite hipoteze bez ikakve osnove. Radije se u takvom slučaju odmaknuo od prisutnih...ili se pak „oduzimao“ različitim opijatima, da lakše podnese ispraznost, ukoliko je zbog nekog razloga bio prisiljen biti u društvu istih. Imao je, također, i nevjerojatnu moć zapažanja svih detalja, na ljudima, u prostoru, situacijama i Znao je Slušati. Isto tako, imao je vrlo

Prilazim K’Sebi

150

moćnu intuiciju koju je s vremenom razvio, gotovo do savršenstva. A, kada su se spojile sve te Njegove sposobnosti, provjerene činjenice i dobivena znanja nitko Ga više nije mogao nadglasati niti pobiti drukčijim argumentima. U takvim situacijama znao bi biti izrazito uvjerljiv, dominantan, elokventan pa čak i naprasit, duboko vjerujući u istinitost teza koje zastupa, a naročito je to bilo izraženo u Njegovom poslovnom okruženju. O kreaciji Njegovog vlastitog posla, nitko nije mogao bolje znati od Njega samoga. Znale su ga beskrajno iscrpljivati sugestije koje su bile u sukobu s Njegovom vizijom poslovnog poduzetništva. No, najčešće bi se kroz neko vrijeme ipak u praksi pokazalo da je ispravno sve ono o čemu govori, da je stavljeno u kontekst priče koja teče i, naravno, da je bio u pravu...u situacijama u kojima je argumentirano branio svoje stavove, većinom sam protiv svih. (izražena disleksija mu je dodatno otežavala komunikaciju, jer nije mogao dovoljno jasno prenositi svoje misli drugima, stoga je Njegovo „objašnjenje poante“ uvijek bilo epske opširnosti)

Često je znao govoriti da ima prokletstvo svoje None. I ona je bila izuzetno snažna osoba koja je vidjela

Prilazim K’Sebi

151

i znala što i kako će se nešto događati, puno prije svih ostalih... deset koraka unaprijed i na svoj često naprasit i nediplomatski način, isto tako i objašnjavala okolini, koja je teško mogla prihvatiti istinu. Tu karakternu osobinu je naslijedio od None. Iako je On to prenosio na puno suptilniji način, pazeći da nikoga ne povrijedi, za razliku od none. Međutim, i Noni su na kraju svi priznavali utemeljenost iznesenih argumenata, koliko god nisu prihvaćali njezine metode prezentiranja. Oboje su bili dosljedni samima sebi, svojoj intuiciji i načinu izvedbe, bez obzira na neslaganje s okolinom. I, upravo zbog njihove iskrenosti, mnogi lažni autoriteti, nisu imali šansu da zadobiju njihovo povjerenje, niti poštovanje, naročito poštovanje. Što se više razvijao u životu, sve manje je nailazio na onu istinsku i snažnu ljudsku karizmatičnost pred kojom bi se naklonio i koju bi želio slijediti u nečemu... čija bi Ga cjelokupna osobnost toliko fascinirala da može postati još plemenitije i bolje ljudsko biće. Nije još naišao na takvu osobu. Doduše, do unatrag nekoliko godina najveći autoritet kojemu je ikada poklonio potpuno povjerenje, koji je zadovoljavao veliku većinu Njegovih kriterija Autoritativne osobe, bio je Njegov ujak. Ujak, koji Mu je bio poput starijeg brata,

Prilazim K’Sebi

152

u Njegovim je očima cijeli Život predstavljao ideal kakav bi On želio postati. No, i ta iluzija Mu se srušila jednog dana, kao kula od karata... u trenutku kada je shvatio ogromne moralne razlike među njima. Plakao je tada kao malo dijete, danima... i govorio da Mu se srušio cijeli svijet. Ujak nikada nije saznao za to stanje svog nećaka. Vjerojatno ne bi niti razumio. No, On je tada barem imao Nju. Za ispovijed. I Ljubav.

I Ona je u svom životu obično imala problema s „autoritativnim“ osobama. Nitko ju nikada nije mogao toliko impresionirati da bi mu se predala i vjerovala u potpunosti. A samim time nije imala niti straha ni od koga. Bila je svojeglava i veliki buntovnik. Arhetip tragaoca. Sve dok Njega nije srela. On je za Nju bio i ostao najveći priznati autoritet kojega je ikada poznavala. Bio je jedini čovjek kojemu je u potpunosti vjerovala i dopustila Mu da je vodi. Jer imao je te značajke pravog vođe. On je Veliki i Poseban Čovjek... niti Ona ne može biti obična.

- • - Op. autorice - citat Rumi

Umrijeh kao stijena i postadoh biljka, Umrijeh kao biljka i uzdignuh se kao životinja.

Prilazim K’Sebi

153

Umrijeh kao životinja i postadoh čovjek. Zašto bih se bojao? Kad smrću manji postadoh?

Ipak ću još jednom umrijeti kao čovjek, Da zalebdim među anđelima blaženim na nebu.

A kad žrtvujem svoju anđeosku dušu Postat ću ono što um još nikad ne shvati.

- • -Ona je također, oduvijek bila i vrlo znatiželjna.

I to u različitim interesnim sferama. Naročito su ju privlačile raznovrsne tehnike rada na sebi, tehnike koje snažno utječu na duhovni rast i samorazvoj. Pritom se nije plašila nijedne metode koje su joj predstavljale izazov. Jedna od takvih tehnika koje je proučavala i pohađala tečajeve i radionice bila je metoda Theta Healling iscjeljivanja. Divna učiteljica i ljudi koji su podučavali i prakticirali ovu metodu, kao i Njena sklonost i sposobnost ka doživljavanju Viših stanja svijesti, vrlo snažno i vrlo pozitivno su utjecali na Njen život, u periodu nakon Njegove smrti.

Točno godinu dana od Njenog prvog susreta sa Theta Healling-om, održavao se u Terri Magici trodnevni napredni seminar. Bila je već kasna jesen. Ona je s radošću prihvatila taj poziv i dodatnu

Prilazim K’Sebi

154

mogućnost usavršavanja. Ponovno se Sve poslagalo savršeno. Noć vještica... Svi Sveti... pun mjesec... lijepo vrijeme... dvanaest dragih polaznika...prelijepo i nezaboravno iskustvo. Uzvišeno stanje u kakvom se inače nalazila od dana svog buđenja i prosvjetljenja, uz iskustva koja je tada na seminaru doživljavala podigli su je za još nekoliko razina. I On je svo vrijeme bio sve-prisutan. Svi su Ga osjećali a neki su Ga i vidjeli, doživjeli...

U jednoj od mnogobrojnih vježbi na toj radionici, Ona se u paru s jednom mladom djevojkom koja je čak mlađa od Njenog mlađeg sina, po uputi Učiteljice mentalno podizala na visoku Božansku razinu Postojanja. Zadatak je bio kontaktiranje svojih predaka, dragih ljudi koji su napustili ovaj svijet i otišli u neku drugu dimenziju. Ona se naravno, željela i ovim putem spojiti sa svojim Mužem. Mlada djevojka je vrlo brzo i vrlo lako stupila u kontakt s Njim a pokazalo se ponovno ono što je Ona već i ranije znala... da se On trenutno nalazi na petoj razini Postojanja, da je sada Vodič zajedno s Anđelima i da je završio svoje inkarnacije na Zemlji, jer je vrlo stara i napredna Duša. Izuzetno emotivno i slikovito joj je

Prilazim K’Sebi

155

prenosila njegove poruke, a Ona je snažno osjećala Njegovu prisutnost. Slušala je zatvorenih očiju i otvorena srca.

Njegove riječi i poruke bile su izrazito pozitivne i optimistične, a naročito prema Njezinom „putovanju“. On se za Nju uopće nije bojao, niti za Njezin daljnji život. Znao je da će sve biti savršeno i to joj je govorio. Govorio je još i da Ona Sve dobro radi, da se Nikoga i Ničega u životu ne treba bojati jer će On uvijek i svuda biti s Njom, kad god to poželi i kad god Ga bude trebala. Naročito navečer, prije spavanja, kada joj srce tuče kao ludo, neka samo pusti da se događa sve što se treba dogoditi, koliko god nevjerojatno izgledalo... i onda će Ga Čuti. Poručivao Joj je također, neka vjeruje svom osjećaju da je To upravo On i da nije fikcija ili prevarantski ego.

Sve je to djevojka medij čula, prenosila, bila dio Njih u tom trenutku. Nevjerojatne emocije su izlazile iz Nje u sobi, pred dvanaestoro ljudi i uz djevojku, nevinu, čistu koja je govorila i govorila... djevojku koja Ga nikada nije upoznala, a djelovala je kao da je provela cijeli život s Njim. Opisivala Ga je do u detalje, Njegove riječi, geste, smijeh... osjećala je Njegovu

Prilazim K’Sebi

156

čistoću i Snagu. Smijala se Njegovim nepodopštinama i veselom načinu komunikacije i sve Joj je prenosila.

Ona je plakala i plakala... suze ganuća su zapravo same tekle i stiskale joj grlo iz kojeg su samo ponekad potekle rijetke riječi, pitanja. Emocije su gušile gotovo svaku verbalnu komunikaciju.

Pri samom kraju te zadane vježbe i gore opisane petnaestominutne „konekcije“, ta draga djevojka je tri puta ponovila Njegove tri istovjetne izjave: „Ti Beba puno možeš dati svijetu...vjeruj!“

Ona je u tom trenutku pomislila, a nešto kasnije i glasno izgovorila u konobi Njihove kućice na selu, u suzama s pomiješanim osjećajima, u poznatoj nevjerici u sebe:

„...ma što ja to mogu dati, ljube?...mogu im samo dati knjigu o tvom Životu... mogu im samo dati Tebe...ja nemam snage ni sposobnosti činiti tako velike stvari!! Što to, molim te, ja mogu svijetu dati...??? Ti si taj koji stvarno ima nešto za ponuditi...ne ja...!?“

Potpuno uronjena u te Misli i Njihovu dijalog, nije do tada obraćala pažnju na nježnu glazbu u pozadini,

Prilazim K’Sebi

157

koja otvara svaki atom Bića... glazba Njihovog prijatelja DJ Tute, napravljena po narudžbi, s velikom ljubavlju i pažnjom za dan Njihovog vjenčanja. Ta glazba prizvala joj je Sve najljepše trenutke Njihovog zajedničkog Života... poput bljeskova dolazile su joj slike, izlazile iz memorije... vrtjeli su se razni filmovi pred Njenim očima... prožimali su je razni osjećaji.

Sjećanje Joj se tada zaustavilo na jednom od Njihovih, nekoć brojnih, konstruktivnih i raznolikih razgovora koje su rado vodili o mnogočemu. Jedna od kvaliteta Njihovog odnosa bila je i obostrana sklonost ka otvorenom dijalogu. Jasnoća koja se pri takvoj komunikaciji postizala, Oboje su držali važnom stavkom u kvalitetnoj vezi dvoje ljudi, kao i u svim međuljudskim odnosima).

U takvom jednom razgovoru, dotakli su se i teme smrti. Teme koju je On odbijao, ili bolje rečeno teme o kojoj je maksimalno izbjegavao misliti i govoriti, ne zbog straha jer On jednostavno nije bio Čovjek koji se ičega bojao, niti zbog poništavanja njene neminovnosti. On zapravo, nije držao važnim o njoj raspravljati, upravo i zbog Znanja s kojim je raspolagao i iz poštovanja prema tom krajnjem

Prilazim K’Sebi

158

činu, zvanom Smrt. Takva razmišljanja je ostavljao za vrijeme kada se bude i trebala dogoditi, ne prije. Želio je Živjeti... svaki trenutak upiti u sebe, učiti i djelovati, prolaziti kroz mnoga raznolika iskustva dok je ovdje na zemlji, dok Ga smrt ne zaustavi. Međutim, uvijek Mu se provlačilo kroz podsvijest, da neće sve stići učiniti... da neće uspjeti potpuno realizirati sve te svoje mnogobrojne ideje i projekte. To su pravi razlozi zbog kojih nije želio diskutirati o smrti, ali se Itekako za nju pripremao!

Za razliku od Njega, Nju su teme o smrti ostavljale gotovo ravnodušnom, ili bolje rečeno teme o kojima je voljela misliti i razgovarati kao i o svim ostalim mogućim svjetovnim temama, ništa posebno. Ona je naime od najranije dobi bila okružena raznim vidovima tjelesne smrti, od obitelji do prijatelja, uključujući i vlastito iskustvo.

U tom, dakle Njihovom rijetkom razgovoru o smrti utvrdio je kako je u svakom slučaju bolje da On „ode“ prije Nje jer je Ona puno jača, i lakše bi izdržala sama s Malenom nego što bi to on mogao. Pritom je spomenuo da je to vjerojatnije, a i prirodnije. Ona ga je tada u čudu promatrala ne vjerujući što govori!!?

Prilazim K’Sebi

159

Njeno mišljenje bilo je sasvim suprotno. Kako je bila nešto starija, s mnogo više tjelesnog opterećenja koje ju je pratilo čitav život, vjerovala je da će ju On, onako snažan u svakom smislu riječi nadživjeti dugi niz godina. Nije uopće shvaćala o čemu priča. Pokazalo se da je, kao i svaki put u svemu, opet bio u pravu i zapravo Ju pripremao za Događaje u budućnosti.

Nakon Njegovog tjelesnog odlaska, Ona je napokon i shvatila što joj je onda pokušavao dočarati, shvatila je tu svoju snagu koju je On davno prepoznao. Ali je spoznala i koliku snagu i podršku dobiva sada od Njega kontinuirano i da bi malo toga sada mogla ostvarivati bez Njega i Malene. Voljela Ga je neizmjerno, još više nego ranije, i zahvaljivala Bogu što ih je spojio.

- • -Op. autorice – citat Gandhi

Živi kao da ćeš umrijeti sutra...Uči kao da ćeš živjeti vječno...

- • -Prisjećajući se neprestano crtica iz Njihovog

zajedničkog života, te noći punog mjeseca,

Prilazim K’Sebi

160

1.studenog, nakon nezaboravne „konekcije“ s Njim i s djevojkom-medijem koja je prenosila poruke iz Univerzuma, u konobi Njihove kamene kućice, U Nju su ponovno počele uplovljavati vizije, govor s Neba, popraćen slikama i snažnim vibracijama zraka u prostoriji.

Ponovno je sve titralo u i oko Nje... čula je laganu tutnjavu a razni prizori su se sve jasnije i sve češće ulijevali u Njezinu glavu... utiskivali u stanice tijela, u svijest...

Munjevitom brzinom najprije Joj je uprizoren Krupni plan te Njegove pristižuće poruke, vrlo slikovito i snažno a potom su počeli dolaziti i svi detalji, važni za Ovu priču, detalji koje je On želio da budu izneseni u javnost.

Ona je ushićeno zgrabila olovku i počela bilježiti sve što joj je kazivano:

...26.studenog.2004. godine On je doživio Prosvjetljenje... samo nepunih sedam mjeseci nakon početka Njihovog zajedničkog života.

Prilazim K’Sebi

161

Pred očima Joj se istog trena ukazala ta slika, tog neobičnog, posebnog dana, kada Ga je dok je ležao u kadi držala za ruku i slušala riječi izletjele s Njegovih usana... sledila se od otkrića!!? Pa zar je On više od četiri godine živio s Njom u tom Stanju prosvjetljenosti?!...a da Ona to nije shvaćala, vidjela, osjetila...?? Kako je mogao živjeti toliko dugo pokraj Nje a da joj nije povjerio što mu se događa i kako se osjeća?? Koliko Mu je samo bilo teško živjeti u svom svijetu, godinama, a Ona je to vrlo dobro saznala u ovih nekoliko mjeseci od svog Buđenja... ali Ona je ipak imala Njega, a On je tada bio sam.

Međutim, koliko god je primljene podatke i informacije prihvaćala, i koliko su god one poprimale svoj logični slijed, ipak nije bila ni približno pripremljena na ono što je uslijedilo, još nevjerojatnije i šokantnije. I sve joj je bilo jasnije. Ni Jedne sekunde nije postavljala nikakvu sumnju u istinitost svega. Spoznaja i nevjerojatno i uzvišeno stanje u kojem se nalazila dopuštali su Joj da istovremeno dakle paralelno, proživljava nekoliko različitih radnji... teško se to riječima može opisati, kao da joj je sve u jednoj pletenici, u rotirajućoj DNK spirali, u fraktalu...

Prilazim K’Sebi

162

U istom trenutku je čula Njegov glas i sve podatke koje joj prenosi, vidjela i osjećala To o čemu joj govori u pravilnom kontekstu, prošlost, sadašnjost, budućnost... mnoštvo različitih radnji na istom mjestu i sve u istom trenutku. Sve je duboko razumijevala i još pritom munjevito Sve To i zapisivala.

Nije bilo govora o halucinaciji ili bolesnom umu... ne, ne. To je bilo To! Najčišća poruka Univerzuma i Njenog dragog Muža. Nije joj se tako nešto dogodilo prvi put i nije bila iznenađena načinom izvedbe, nego su je uzdrmali podatci koji su joj bili upućivani.

On je nastavljao svoju ispovijest...

Dan kasnije, dakle 27.studenog povučen mu je „okidač odozgo“ i On je saznao konačno svoju Misiju. Rečeno Mu je da je savršeno izvršio svoju zadaću na Zemlji... i da može započeti pripreme za Odlazak!!

Kada Mu je to bilo rečeno, spoznao je da mora s Njom imati dijete, malog Anđela, koji će nastaviti Njegovu misiju... biti Njegova produžena ruka iz Univerzuma. I počeo je raditi na provođenju tog projekta u djelo. Suosjećajan, obziran i pažljiv

Prilazim K’Sebi

163

kakav je bio u esenciji svog Bića, nije Ju pretjerano požurivao, niti je bilo kako prisiljavao, znajući da Ona nije premlada za ponovnu trudnoću i da ima već dva odrasla sina.

A Ona je u svojoj nutrini osjećala Njegovu želju i Znala je da će se To jednog dana i ostvariti, ali još je bilo prerano... još je neko vrijeme željela uživati samo u Njemu, samo u Njima. Predivna joj je bila spoznaja slobode i neobaveze u braku nakon dugog niza godina. I odgađala je maksimalno taj trenutak znajući koliko će im on drastično promijeniti Život.

Točno godinu i pol dana Njemu je trebalo da ostvari svoju želju za potomstvom i da Ona to prihvati svim svojim bićem. Na Njezin četrdeseti rođendan, u svojoj kamenoj kućici na selu Oni su začeli svoju curicu Malenu. Sve se poklopilo i dalje bilo vođeno Božanskom energijom. On je nastavio sve svoje davno započete projekte privoditi kraju.

Najviše Njegove energije i vremena oduzimalo je organiziranje poslovanja vlastite firme koja je i bila hranitelj obitelji. Strahoviti napor je ulagao u razvoj i poboljšanje uvjeta i načina rada unutar tvrtke. Sve

Prilazim K’Sebi

164

je do savršenstva želio izraditi što je prečesto bilo i vrlo, vrlo teško za Njegove poslovne suradnike. No, On je znao što želi i hoće i uvijek je na kraju to i dobio, uvijek. A naročito Tada kada je znao da Odlazi, a znao je On sve putove kako do cilja i doći. Imao je sliku. Želio je tako posložiti rad i uvjete unutar firme da sve funkcionira kao da Njega nema odnosno da Ona može bez većih problema voditi firmu kad Njega ne bude bilo.

Razradio je napismeno cijelu daljnju putanju razvoja svoje tvrtke za sljedećih deset godina, čak i više. I pohranjivao ih je na dva zasebna mjesta, za svaki slučaj.

Uz tu glavnu preokupaciju, drugi jako važan projekt bio mu je kupovina financijski pristupačnih i kvalitetnih, vrlo plodnih poljoprivrednih zemljišta. U središnjem dijelu Njegove male države On je s još trojicom prijatelja-partnera investirao u hektare i hektare vrlo plodnog, obradivog tla i počeli su saditi voćke i ostala poljoprivredna dobra u poslovne svrhe, ali i s namjerom da Njegova familija i prijatelji imaju mogućnost proizvodnje zdrave hrane, uz vlastitu vodu koju su i ne znajući dobili skupa s terenima.

Prilazim K’Sebi

165

Vjerovao je da je hrana vrlo važna energija za čovječanstvo u cjelini i želio je i sam napraviti jedan takav korak za svoju okolinu. Znao je da nas čekaju teška i naporna vremena.

No, hrana je za Njega predstavljala još nešto.

Poznato je da hrana prizemljuje kao i sve ostalo što kroz usta unosimo. Sve To zajedno zadržava tijelo na Zemlji, privučeno materijalnoj dimenziji što je u stvari glavni cilj svakog ljudskog bića... biti čovjek i To iskusiti na vlastitoj koži. Hrana je slična gravitaciji, omogućuje nam da iskusimo nešto što bez nje ne bismo mogli. On je To savršeno dobro znao i obilato koristio. Želio se što duže zadržati na Zemlji, sa svojim najmilijima... u to vrijeme svjesno, a u ranijem periodu svog životnog puta činio je to instinktivno.

Njegova glad za jelom, pićem, svime često je graničila sa pre-pretjerivanjem tijekom cijelog života. Teško Ga je itko mogao pratiti, a kamoli nadmašiti u konzumaciji bilo kakvih organskih sastojaka koji su mu pričinjavali zadovoljstvo. Ništa čudno jer On je u svemu bio takav. Sve i Potpuno. I nije priznavao polovična rješenja. No, nakon 26.studenog postupno,

Prilazim K’Sebi

166

hrana i ostale potrepštine mijenjale su ulogu u Njegovom životu. Prestale su Mu biti zadovoljstvo i postojale su u Njegovom životu isključivo radi ostanka ovdje, Njegovog Opstanka u tom tijelu. I zato se debljao i nije mogao smršaviti. A i zbog očaja, jer je Znao i Osjećao u Sebi, a nije smio javno iznijeti razloge... pa tko bi uopće i vjerovao u tako nešto??

Hrana mu je tada postala glavna nit-uzdanica s kojom je održavao povezanost za tlo. Ali naravno, i u tome je pretjerivao, u pozitivnom smislu dakako. Od izrazito velikog gurmana i hedoniste, pretvorio se u velikog pobornika zdrave prehrane. I to Istinski. Proučavao je knjige, gledao filmove, surfao Internetom, razgovarao s prijateljima, poslovnim ljudima, nabavljao i sam kuhao prirodnu i zdravu hranu, domaću, s velikim zadovoljstvom onda kada je to sebi mogao priuštiti između brojnih obaveza. Njegova teza je bila: ako već mora jesti da bi što duže bio Ovdje onda neka To bude Najbolje što može.

Srećom i Ona je također bila zagovornica zdravog načina života u normalnim i prihvatljivim ljudskim granicama. I Oboje su bili veliki protivnici fast-fooda (iako su ga u mladosti često konzumirali),

Prilazim K’Sebi

167

konzervirane hrane, lijekova, cjepiva... farmakomafije i hranomafije, protivnici „mrežnog-sistema“ do krajnosti.

U tome su se odlično slagali. I tako su kasnije odgajali svoju Malenu. I pokušavali pozitivno utjecati na svoju okolinu i bliske ljude svojim primjerom ili dobronamjernim savjetima, onima koji su to tražili.

On je napravio i korak, dva dalje. S kompanjonima je kupio poljoprivredna zemljišta, zajedno s njima odlučio uzgajati voće i povrće, osmislio, razradio, realizirao u suradnji s dečkima mnoštvo projekata i idejnih rješenja u proizvodnji zdrave hrane. I fizički se dobro naradio i oznojio na tom velikom zemljištu kada su se događali neki veći i važniji radovi.

Nažalost, poveća kilometarska udaljenost od Njegovog grada, ostale poslovne obaveze, obitelj... bolest za koju nikome još nije rekao učinili su da je Njegov početni višemjesečni entuzijazam splasnuo, ponestajalo mu je energije. I nerazumijevanje od svojih zemljišnih partnera otežalo mu je situaciju, zbog čega je ulagao jako puno energije u pribavljanje i argumentirano predstavljanje projekta koji je držao

Prilazim K’Sebi

168

važnim... dodatno Ga je iscrpljivalo. Njihovi su stavovi i strateški planovi razvoja poduzetništva bili različiti od Njegovih, za koje je opravdano znao da su ispravni. Iako se s dečkima inače vrlo dobro slagao i cijenio njihovo mišljenje, oni ga u tom periodu nisu shvaćali, niti Ga do kraja podržavali u nekim kvalitetnim i dugoročno profitabilnim projektima i zamislima. A On je jednostavno Znao što treba učiniti... uvijek je bio barem deset koraka ispred ostalog svijeta... pogotovo tada, naročito prosvjetljeno gledajući buduću realizaciju osmišljenog.

Nije uspio dočekati plodove svog rada, no tereni su još tamo, voćke su još tamo. Ona će zasigurno vrlo skoro uzgajati zdravu hranu tamo i nastaviti Njegove projekte... ustupiti prijateljima i obitelji zemljišta za njihov vlastiti uzgoj zdrave hrane. Tko želi, neka sam stvara svojim rukama energiju u kojoj će potom i uživati.

To je bila Njegova glavna ideja vodilja... potpuna neovisnost od društveno nametnutog Sistema. I za svih ima Dovoljno. Tu ideju On želi provoditi i nakon svoje smrti, materijalno realizirati putem Nje i Malene. A Ona zaista želi ispuniti Njegov plan... duboko vjeruje

Prilazim K’Sebi

169

u kvalitetu i svrhovitost Njegovih projekata. I osjeća da je davanje najljepši put do sreće.

Zajednički, s Ljubavlju... ljudi mogu učiniti čuda.

- • - Op. autorice – citat iz jednog bloga

Komunikacija u svijetu ne odvija se u vidljivom prostoru Newtona, već u subatomskom svijetu Heisenberga. Stanice i DNK komuniciraju preko frekvencija, mozak prepoznaje i bilježi vlastitu snimku svijeta u pulsirajućim valovima.

Svemir podupire temeljna supstancija koja sve registrira, te omogućava da sve komunicira sa svim ostalim. Ljude nije

moguće odvojiti od njihove okoline, a živa svijest nije izolirani entitet. Čovjekova svijest povećava stupanj reda u preostalom svijetu i ima nevjerojatne moći - možemo liječiti sebe i svijet, te

u određenom smislu učiniti ga onakvim kakvim želimo da bude.

- • - Ona je nastavila dalje zapisivati sve što joj je u

toj noći punog mjeseca „kazivano odozgo“...i kako je vrijeme prolazilo, sve jasnije je shvaćala Njegove postupke u ono vrijeme kada su se i odigravali. On je doslovno završavao Sve započete projekte i činio samo dobro. Svjesno je odrađivao sumrak svog života na Zemlji.

Prilazim K’Sebi

170

Plaćao je sve kazne, financijske i moralne... vraćao je Sve dugove, da poništi svoju karmu i karmu svoje obitelji. Održavao je i stvarao nova prijateljstva i u njihove živote unosio energiju ljubavi, novih ideja, stvaralačkih mogućnosti... Svih je maksimalno želio poduprijeti da uspiju progledati i iskoristiti osobne potencijale i načine na koji mogu sebe najbolje izraziti, jer On je To vidio.

Adaptirao je svoj stan s takvim perfekcionizmom da je kamerom i aparatom zabilježio svaki segment radova, uključivši i mjesta gdje su bile trule grede i brojni električni vodovi u zidovima, stropovima, podovima... za slučaj kada Njega ne bude bilo, a nastanu eventualni kvarovi i štete. Uz to je mjesecima i fizički radio u stanu s ostalim radnicima, često i prijateljima, i gotovo svakodnevno putovao iz grada na selo, što je nekih dvjestotinjak kilometara, gdje ga je čekala trudna žena i pas. U to vrijeme također je obavljao i mnoge druge važne poslove...

Napravio je police osiguranja za stan i Život, kupio je novi auto, želio je kupiti od roditelja staru, ali izuzetno očuvanu jedrilicu, te su im je oni na kraju i poklonili kao vjenčani dar, službeno se vjenčao s

Prilazim K’Sebi

171

Njom da drugima javno pokaže kako je Ona, Njegova Žena, vrijedna prijateljstva i pažnje svih Njegovih bližnjih. Učinio je to s razlogom kako Ona kasnije ne bi imala bilo kakvih administrativnih problema. Bio je On vrlo praktičan Čovjek. Savršeno je tada organizirao dvodnevnu svadbenu proslavu. Bilo je to prekrasno vjenčanje, sudionicima za pamćenje. Mnogima je platio i sve troškove prijevoza i noćenja u blizini održavanja ceremonije, jer je želio da uživaju i oni koji takvo što sebi ne mogu financijski priuštiti.

Nju je na pred-svadbeni put odveo u Amsterdam, a ljeti, nakon vjenčanja i na krstarenje Njihovom jedrilicom, zajedno s Malenom koja je tada imala samo jednu i pol godinu. Trideset i četiri dana predivne plovidbe, uz slabašno moreplovsko iskustvo i s velikom vjerom u Boga. S velikom željom da uživa u Životu do kraja, dok bude mogao i strašću da usreći svoje voljene. Snimao je tada, ali i svih prijašnjih godina, kamerom i aparatom, svaki mogući trenutak Njihovog Života, tako da se kasnije svi mogu prisjećati lijepih događaja. I sve je to pohranio na nekoliko back-upova, da se slučajno ne zagube... vječiti perfekcionista.

Prilazim K’Sebi

172

Kako je vrijeme odmicalo, a bolest uzimala svoj danak počeo je gubiti volju za društvom, za izlascima, feštama... želio je sve više i više mira i samoće, vidljivo se mijenjao na očigled svih bliskih osoba. No, većinom su svi to pripisivali zrelosti četrdesetih godina, braku, djetetu, zasićenosti prijašnjim načinom života, pretjeranoj zaokupljenosti poslom, svjetskoj recesiji...svim mogućim razlozima Osim ovog jedinog ispravnog, jedinog istinitog. Njegovim odlaskom iz zemaljske dimenzije... iz tog divnog, okruglog tijela.

A uz sve te poslove koje je obavljao i saznanja koja je imao i dobijao morao je dodatno obavljati još jednu tešku zadaću. Svojoj Ženi ništa nije smio spomenuti, niti natuknuti jer bi joj to slomilo srce, a ništa ne bi mogla poduzeti da Ga održi na Životu u ovom tijelu. I zato je šutio. I glumio. I strašno je patio zbog toga... jeo je previše, da sakrije svoju bol i da ga hrana drži na Zemlji... radio je puno i često da izvrši zadatak do kraja, ali ujedno i da Njoj i Malenoj u nasljedstvo ostavi dovoljno za pristojan život.

Ponekad Mu je sve to bilo preteško... pucao je po „svim šavovima“. Znao se ponekad i dobro napiti. U takvom stanju znao joj je počesto slamati srce svojim

Prilazim K’Sebi

173

postupcima, odlascima, grubim riječima, a Ona mu nije ostajala dužna...

Između Njih nastajale su teške svađe i razlazi... ponekad zaista nisu mogli pronaći zajednički jezik iako su se neizmjerno voljeli. Bilo im je Oboma zaista teško u takvim trenutcima, i Malenoj zasigurno. Ali situacija je bila takva. On je Znao što radi, a morao je šutjeti, Ona nije razumjela, ali osjećala je da nešto nije u redu, a Malena... Malena je Sve Znala i razumjela, ali nije mogla govoriti jer je upravo i došla na ovaj svijet da se Njihov zadatak obavi kako treba... kako je zapisano.

I sve je to On izdržavao nekako dok se nije fizički jako umorio, dok nije postalo vidljivo, dok Ona nije počela sumnjati u moguću bolest i počela ga tjerati na liječnički pregled. On je to pokušavao izbjeći izgovorima: kako mora raditi, kako to nije ništa strašno, kako je sve to samo proljetni umor...kako doktor ne radi... I Ona je uvijek vjerovala Njegovim riječima, jer nije imala razloga vjerovati u suprotno. U relativno kratkom roku smršavio je gotovo petnaest kilograma, teško je disao i teško se uspinjao stubama do svog stana... no, i dalje je privodio sve započete i

Prilazim K’Sebi

174

zamišljene poslove kraju. Odlazio je neko vrijeme svakodnevno u obližnje terme, u sklopu programa mršavljenja koje mu je ekipa stručnjaka posebno sastavila. Istovremeno je provodio i kuru čišćenja organizma po fito-aromaterapeutskom modelu, čiju je školu pohađala Njegova Supruga.

Naposljetku se ipak morao predati... postalo je preočito i jasno da nešto ozbiljno nije u redu s Njim. Ona Ga je uspjela ubijediti da napravi osnovne krvne pretrage. On je pristao jer više nije imao snage izdržavati taj ubitačni tempo.

Kada se saznalo za Njegovu bolest odlučio je da to bude brzo, da što manje pate svi oko Njega, a i On sam. Nije želio produžavati agoniju zastarjelim i rijetko učinkovitim bolničkim terapijama. Znao je da mu i ovako i onako ništa više ne može pomoći da ostane u fizičkom tijelu.

Ništa od toga Ona nije znala, ali mu je davala bespogovornu podršku i njegu vjerujući da ima plan izlječenja.

Prilazim K’Sebi

175

I Imao je rješenje, ali malo drukčije od onoga što vjerojatno zamišljate. Imao je plan ozdravljenja na nivou Duše, prelazak u petu dimenziju postojanja, svršetak mnogobrojnih inkarnacija... postati Učiteljem.

Ona je Sve To saznavala u noći punog mjeseca, za Dan mrtvih, u kućici na selu... pet i pol mjeseci nakon Njegove smrti. Izrekao joj je Sve To u nekoliko minuta ili sati, naslikao u Njezinom umu... nije bilo sekunde sumnje u takav scenarij.

Tijelo joj se treslo i grčilo od svih tih spoznaja, suze su joj gušile govor...jedino je na trenutke uspijevala izgovoriti: „Hvala ti ljube...hvala što postojiš... oprosti mi na svemu lošem što sam ti rekla i napravila...volim te...volim te beskrajno...vodi me i dalje srećo moja...!“

Iznenada se Sve stišalo...smirilo, nastala je mekana tišina. Ona je klonula u stolicu. Iscrpljena i istovremeno Ispunjena ushitom u svakoj stanici svog Bića i ujedno prestravljena novim spoznajama koje je upravo dobila i ubrzano bilježila u svoju bilježnicu. Sve joj je pomalo sjedalo na svoje mjesto. Sat je pokazivao tri ujutro . Nju je svladao umor i želja za spavanjem. Zadnja misao prije počinka bila joj je kako mora

Prilazim K’Sebi

176

ujutro potražiti neke svoje stare dnevnike...jer će u njima još pronaći svega važnog za Ovu priču. To je sutradan i učinila.

S ovim novim saznanjima i informacijama koje je prošle noći dobila od svog Muža, listajući stare dnevnike i čitajući mnogobrojne stranice dnevnika prisjećala se i konačno razumjela mnoge lijepe i ružne stvari koje su im se događale u zajedničkom Životu. Uvidjela je svu težinu Njegovog zadatka koji je gotovo cijelo to vrijeme provodio u djelo, razumjela je sada sve svoje čudnovate i isprekidane osjećaje, postupke koje u to vrijeme nikako sebi nije mogla objasniti a kamoli da je On shvati, ili netko drugi. Intuitivno je tada osjećala da nešto nije u redu a sada je shvatila što i zašto.

Oni su se zaista jako voljeli i rasli jedno uz drugo. Ali nije uvijek bilo sve lijepo. Realnost materijalnog svijeta utjecala je na Njihovu bajku i često izazivala nemire u duši, kod Oboje. Znali su se i jako posvađati... ne zbog nedostatka ljubavi i spoznaje da nisu jedno za drugo...znali su da se vole, ali manjak iskrene i zrele komunikacije izazivao je međusobno

Prilazim K’Sebi

177

nerazumijevanje. Nespoznavanje životnog puta onog drugog kompliciralo je Njihovu vezu.

On je zbog svoje Probuđene prirode i spoznaje Odlaska, a i zbog čuvanja tajne pred Njom dolazio u napeta i čudnovata stanja koja su se negativno reflektirala i na Nju. A Ona sve to nije mogla znati, nije razumjela. I reagirala je često vrlo burno i žestoko, nošena snagom svog temperamenta. Oboje su ponekad znali duboko patiti, svatko na svoj način. On s pretjerano puno spavanja i s prejedanjem, a Ona s vrlo malo spavanja i čestim pisanjem.

U jednoj od tih besanih noći Ona je zapisala:

Ljubavi moja,

Nije mi baš lako, ali možda ti bolje prenesem svoje misli i osjećaje pismom nego glasom. Pokušat ću ti objasniti svoje „oluje“ i nadam se svim srcem da će i taj malen koračić voditi ka ozdravljenju naše jedinstvene veze.

Obožavam našu kućicu na selu, obožavam vikende tamo provoditi s tobom...od tolike želje, ljubavi i očekivanja, tebi možda postajem i prenaporna...

Prilazim K’Sebi

178

prezahtjevna. I sama se na sebe često znam ljutiti što sam kao otvorena knjiga; što se sve moje emocije odmah vide; što ih ne mogu sakriti od tebe, onda kada bi trebao i želio vidjeti samo osmijeh i nježnost na mom licu. Volim te jako. Ponekad me boli tijelo i duša od te ljubavi. Ali, ponekad si mi tako dalek i stran...ne razumijem te, koliko god se trudila. Zaista ti želim u svemu ugoditi i kada mi kao danas spočitavaš da loše radim nešto...ili čak da se ne trebam toliko truditi...strašno me boli...raspadam se. Ne znam što da radim...ne vidim modus vivendi, niti pravdu. Jedino me razum i iskustvo izvlače iz ovakvih situacija. I spoznaja da će sve proći...da je sutra novi dan i da se svime time kalimo, odrastamo i učvršćujemo naš odnos, to me umiruje i vraća me tebi. I Velika Ljubav.

Ali ti loši osjećaji su i dalje prisutni. Osjećaji da nešto nije u redu...osjećaji nerazumijevanja, povrijeđenosti... I ti i ja smo djeca, povrijeđena, ostavljena, posebna, željna ljubavi, podrške i razumijevanja...Ti i ja smo svijet za sebe i ne smijemo to izgubiti.

Želim ti reći da mi je protekli tjedan bio vrlo težak i nemoguće naporan, da sam vapila za tobom i ovim vikendom ljubavi u našoj kućici...na selu. Ali kada, kao

Prilazim K’Sebi

179

danas, ne želiš ići tamo...sa mnom...meni to znači da ne želiš našu ljubav, ne želiš mene, ne želiš se potruditi da ova veza ozdravi i napreduje. To je u mom srcu, duši i umu katastrofa...moj i naš veliki poraz. I ja tada još više tonem...gubim svaki smisao života i vjeru da ćemo opstati. I ne mogu ti tada pružiti nježnost niti razumijevanje, jer sam očajna, tužna, razočarana, prazna, beskorisna, neshvaćena...U tim trenutcima ruši mi se cijeli svijet, jer moj svijet si ti. Boli me strašno kada ne vidiš koliko dajem za nas, koliko ljubavi i nježnosti ti pružam, koliko malih i svakodnevnih stvari činim za tebe, za tvoju sreću i zadovoljstvo. Vrlo često te „sitnice“ mi nisu po volji...ali kada se sjetim koliko tebi znače...koliko ti s time mogu pružiti radosti, onda sve to radim s puno ljubavi i nade da će moj čovjek biti ispunjen. Željela bih da vidiš sve to. Željela bih da u kriznim i teškim situacijama razumiješ koliko ti svakodnevno pružam, koliko te volim i kako sam krhka. Ne treba mi puno, beba moja...treba mi samo tvoja ljubav...nježnost, zagrljaj, strastveni i željni pogled...

Ti si veliki čovjek i činiš velike stvari. Ja ti pružam male stvari za veliki cilj. Pokušaj to uvidjeti i osjetiti

Prilazim K’Sebi

180

kada ti je najteže. Pusti ljubavi da uđe u tebe. Jer ja jesam ljubav.

Volim te

Jednom drugom prigodom tijekom Njihovog zajedničkog života, osjećala je neku čudnu tugu, prazninu... bila je u izrazito romantičnom, melankoličnom raspoloženju i nije mogla doprijeti do Njega u tim trenutcima. Žudila je te osjećaje podijeliti upravo s Njim... željela je nekako skrenuti pažnju na sebe, no On je bio u svom “filmu”, a sada se pokazalo i u “Kakvom Filmu”.

Ponovno mu je napisala pismo ne bi li nešto pomaknula u Njemu, potakla Ga da je primijeti u potpunosti, a On je zapravo bježao od Nje. U tim trenutcima kada je bio oslabljene energije bojao se da bi joj mogao otkriti, za Nju strašne činjenice. Ona to nije mogla znati i Njegovo odbijanje značilo joj je nešto sasvim drugo. Ujutro, na samom početku vikenda, napisala je:

Nedjeljno jutro, tmurno i kišno, probudilo me sa suzama u očima. Iako spavaš okrenut leđima, ja

Prilazim K’Sebi

181

te nježno diram... Ti ne reagiraš...nastavljaš spavati okrenutih leđa. Tužna sam. Prisjećam se onih dana....jutara, kada bi me u takvim situacijama privukao k sebi, zagrlio, nježno ljubio i zaspao ponovno sa mnom...sklupčan. Sjećam se tog fluida...te ljubavi...tvoje želje i potrebe za mnom. Željela sam se probuditi i vidjeti te takvog blizu...kako me gledaš očima punim ljubavi i uživaš u meni. Željna sam noći i jutara kada ću se probuditi s tobom u sebi, puna strasti od tvoje požude. Želim je izazivati u tebi, u bilo kom trenutku dana i noći, probuditi želju za nježnim vođenjem ljubavi, ali i za divljim seksom. Želim da uživaš u svakom dijelu moga tijela i prepustiš se tom osjećaju bez rezerve...bez prepreka, predrasuda i očekivanja. Želim onaj tvoj pogled pun divljenja i sreće što me imaš i što me uvijek možeš zadovoljiti. Nedostaje mi sve to strašno. Iako se trudim da ti to ne pokažem jer kažeš da te to frustrira i tjera još dalje od mene. Ali, duboko u sebi nemam osjećaj da nam time činim dobro. Dapače, čini mi se da se još više udaljavamo. Očajna sam. Malo, pomalo gubim i ja interes za intimom. Mirim se time i tješim da je sve to prolazno i da i nije toliko bitno. Ali, zapravo znam da je bitno, jako. Ne znam što da radim. Ne vidim način i ne mogu pronaći put k tebi.

Prilazim K’Sebi

182

Molim te pomozi mi!! Pomozi nam! Reci što želiš??? Napravi nešto!!! Jer i ja, kao i svaka žena, lagano umirem ako sam neželjena. Ako se ne osjećamo kao kraljice u očima svojih partnera, ako im ne možemo pružiti svoje čari i rasplamsati strasti...ne možemo tada cijeniti niti voljeti sebe....ne možemo im onda ništa pružiti. Molim te probudi se, (ah da je samo tada znala koliko je On Budan...) otvori se...želi me stalno...uživaj u tom osjećaju...u svakom dodiru...A kada tako činiš i sebi i meni...onda činiš čudo. Uspijevaš učiniti da sam najjača, najveća, najdivnija, najvoljenija žena na svijetu...i tada mogu sve. Mogu pokrenuti planine, srušiti sve prepreke...boriti se protiv svih zla...biti tvoja kraljica i sluga....biti tvoja snaga, motivacija i najveći oslonac u životu. Ali moraš To ti napraviti. Ti moraš biti inicijator i predvodnik. Ti moraš tako odlučiti i prepustiti se. Ostalo, sve je na meni. A vjeruj mi...a u to si se već puno puta i uvjerio...da ti toliko mnogo mogu pružiti. I uz takve tvoje signale, moja beskrajna ljubav prema tebi, može nas vječno voditi. Vječno! I ljubav stalno treba graditi...obogaćivati...ulagati u nju...truditi se...ponekad i pomučiti. Ali, ja sam sigurna da mi možemo uspjeti. Samo ako to želimo, ako smo ustrajni...i ako se volimo i razumijemo. A ništa nije vrjednije u ovom trenutku

Prilazim K’Sebi

183

od nas dvoje. I svaki napor se stoga isplati. Ja sam spremna za nas, do kraja života, učiti, raditi, odricati se, prilagođavati...sve učiniti. A osnovni i jedini motiv mi je ljubav. Ljubav koju nosim u sebi za tebe i koju ti u neograničenim količinama mogu davati. Pružimo jedan drugome ono što zaslužujemo. Pružimo si ono što svatko od nas treba i želi. Ne ono, što mi sami želimo primiti, već ono što znamo da onom drugom treba...ono što ga usrećuje, pa makar to bilo sasvim različito od naših vlastitih želja. Poštujmo i volimo naše razlike.

Volim te!

Tako je Ona u to vrijeme vidjela i osjećala svog Muža jer nije niti slutila šta se krije u pozadini svega. Srećom, ovakvi periodi života Njima su bili vrlo rijetki i kratko su trajali...većinom je bila sasvim obrnuta situacija. On se svojom neiscrpnom snagom i voljom uspijevao vrlo brzo uzdignuti iz deprimirajućih faza svog života... pritiska, saznanja o Odlasku. Nastavljao bi Voditi svoju malu obitelj u najboljem smjeru, i dalje je nastavljao vući i gurati sve prepreke koje su postavljane pred Njim, u vrijeme dok je još bio potpuno zdrav. Ona Ga je uvijek i u svemu pratila i poticala. Bila je Njegova kraljica. I On Njezin kralj.

Prilazim K’Sebi

184

- • - Op. autorice - citati iz Emanuelove knjige

Vaša fizička tijela mogu biti simboli vaših ograničenja, krajnje boli i smrti,

ili mogu biti shvaćena kao izabrana sredstva koja duše nastanjuju,

jer poput svemirskih odijela, tu gdje jeste, ona su potrebna.Svrha života je istraživanje, avantura. Učenje. Zadovoljstvo.

Još jedan korak prema domu.- • -

Tog prohladnog jutra za Sve Svete, nakon noćašnjih, moćnih događaja i primljenih informacija, te kad je završila s proučavanjem svojih starih dnevnika, šetala je opušteno dvorištem Njihove kućice i uživala u jesenskoj prirodi, u cvrkutu ptica... Slagala je u glavi sve spoznaje kojih se sjećala, duboko shvaćajući sve prošle događaje. Nije bila tužna niti usamljena. On ju je svuda pratio. Misli i osjećaji o Njemu, o svemu neprestano su ispunjavali Njezinu dušu.

Pogled joj je tada pao na vrtnu ležaljku i prisjetila se nedavnih slika Njega u njoj. Opušten, smiren, sa slušalicama na ušima, zatvorenih očiju,bos.

Prilazim K’Sebi

185

Volio je dodir svježe, proljetne trave na bosim stopalima i općenito, volio je uvijek biti vrlo oskudno obučen. Sve mu je to smetalo na tijelu i obično mu je bilo pretoplo kada su se svi ostali smrzavali no, tog dana, zaista je uživao. Provodili su već treći dan u kući na selu, sve Troje, i upijali svaku sekundu rađanja proljeća i još ne znajući, istovremeno proživljavali posljednje trenutnke zajedničkog života.

Prije nekoliko dana u bolnici, bile su mu napravljene opsežne zdravstvene pretrage. Istog dana kada je potpisom i na vlastitu odgovornost otišao iz bolnice, gdje je proveo samo dva dana, otputovao je sa svojom malom obitelji u Njihovu kućicu na selu. Mir, tišina, priroda i čisti zrak, sve su što Mu je tada trebalo, i jedino što je želio. I Nju i Malenu... Njihovu ljubav.

I zaista, sljedećih petnaestak dana Njih troje su bili neobično sretni i ispunjeni, unatoč saznanju o bolesti. Bio je početak proljeća, priroda je bujala kreirana novom, svježom energijom... dani su bili sunčani i lijepi, ugodno topli. Malena je živahno i radosno trčkarala po travi i dvorištu oko kuće, igrala se svojim igračkama, trčala za kozama i ovcama drage

Prilazim K’Sebi

186

im susjede, mazila se s mamom i tatom presretna što su konačno Svi zajedno, stalno i to tu, na selu gdje je obožavala biti.

Ona je uređivala vrt, sadila cvijeće i sijala razno voće i povrće, koje su iz organskog uzgoja dobili od obitelji i prijatelja, uređivala je i čistila kuću od suvišnih stvari, čitala knjige, masirala svog Muža, kuhala mu posebno pripremljene zdrave obroke i čajeve... grlila se i ljubila s Njim, stalno. I s Malenom takodjer. Bila je mirna, puna vjere i ispunjena Ljubavlju. Još tada ništa nije znala o Njegovom Planu.

A On...On je puno odmarao, čitao, educirao se o svojoj bolesti, uspostavljao razne kontakte putem Interneta, izrađivao detaljan plan svog ozdravljenja, meditirao, izvodio vježbe Pozdrav Suncu... djelovao je sretno, opušteno, optimistično. Iz dana u dan je izgledao i osjećao se sve bolje i jače. I dolazio je do novih spoznaja i osvješćivanja.

Zavaljen udobno u ležaljci pred kućom, treći dan po dolasku ovamo, ustanovio je i prozborio svojoj Ženi koja je sklupčano sjedila pokraj Njega blagim i mirnim glasom:

Prilazim K’Sebi

187

- Prvi put u svom životu imam osjećaj da Ništa ne Moram!!! Da mogu samo Biti... i ništa ne raditi niti misliti... kako je to predivan osjećaj!!?? Samo odmarati... bez prisile, bez aktivnosti.

Ona ga je s ljubavlju zagrlila i poljubila Njegove crne oči shvativši da je On zaista tek sada, u svojoj četrdesetprvoj godini prvi put „prikočio i stavio u ler“.

Ali nije još tada mogla slutiti da će to biti Njegovo jedino i posljednje potpuno opuštanje.

Liječenje te opake bolesti iziskivalo je i povremeni odlazak u bolnicu na poludnevne transfuzije krvi. I to je bilo jedino što je prihvatio od konvencionalnih metoda liječenja. Međutim, ti odlasci u bolnicu, u grad... sama percepcija Ustanove, kontakti s bolesnim i očajnim ljudima, sa često frustriranim i bezosjećajnim bolničkim osobljem... izazivali su kod Njega ogroman stres i izuzetno su loše djelovali na razvoj bolesti. Više su odmagali nego pomagali. Dodatno su cijelu stvar zakomplicirali i razni prijatelji, članovi obitelji i poneki susjedi, koji su u najboljoj namjeri nudili moguće varijante izlječenja temeljene na osobnim iskustvima i prosudbama.

Prilazim K’Sebi

188

On je postajao sve zbunjeniji i dezorijentiraniji. Neprestano je mijenjao metode i načine liječenja svoje bolesti. Nju je izluđivao munjevitim i drastičnim promjenama smjerova i svojim čudnovatim odlukama i munjevitim i potpunim promjenama raspoloženja. Ponekad je među Njima dolazilo i do žestokog sukoba mišljenja čak i kratkotrajnih svađa, najčešće oko hrane i načina njezine pripreme, što je sve rezultiralo i pogoršanjem bolesti. Ipak, Ona je i dalje bez rezerve stalno bila srcem i dušom uz Njega i na kraju uvijek prihvaćala svaku Njegovu odluku o novoj metodi liječenja. Kuhala mu što god je zahtijevao, pripremala svašta... izvršavala razne zahtjevne zadaće koje je od Nje očekivao i trebao i sve je to činila s ljubavlju i s velikom nadom u uspjeh i pobjedu bolesti.

Napetost i strah su se tada počeli uvlačiti među Njih. Malena je sve češće provodila vrijeme kod Njezine majke, jer Mu je onako živahna i zahtjevna sve više predstavljala napor. I nije želio da gleda i upija sve te loše vibracije Njegovih posljednjih dana.

Često su zajedno, a samo ponekad On bi i sam odlazio dok je još mogao voziti, u druge gradove, čak

Prilazim K’Sebi

189

i u susjednu državu, kod nekih holističkih iscjelitelja. Išao je onima koje je sam odabrao ili onima koje su Mu preporučili prijatelji. Najmanje vremena su na žalost provodili na selu u kućici, iako je to bila najbolja terapija u cijelom procesu liječenja. Nedugo zatim, sklopio je zauvijek svoje umorne oči i sve ostalo je postalo nevažno.

Sada su ti dani davno iza Nje. Prošlo je šest mjeseci od Njegovog Odlaska. Imala je dojam da je prošlo šest godina, a ujedno i samo nekoliko dana. Vrijeme joj nije predstavljalo nikakvu važnost. Niti opterećenje. Život je nastavljao svoj tijek...

Sljedeće dane je u ovom hladnijem periodu godine većinom provodila u gradu, u stanu s Malenom i svim silnim obavezama, koje je nimalo nisu uznemiravale. Dapače, sve ih je rješavala s lakoćom i radošću. Vodila je ispunjen i kvalitetan Život. Mnogobrojni događaji i proživljena iskustva u tom periodu, znatno su utjecali i na Njen fizički izgled. Oduvijek je bila vitka žena, a sad je i dodatno smršavila nekoliko kilograma ali ne pretjerano i osjećala se odlično u svom tijelu, zdravo, poletno. Zdravo se hranila, zdravo živjela... bila je Mirna.

Prilazim K’Sebi

190

Postepeno i sasvim spontano mijenjala je svoj cjelokupni izgled imidž. Ošišala se vrlo kratko, gotovo se više nije niti šminkala, oblačila se sportski, ili pak u široke i udobne hlače i tunike... stavila je nekoliko pearcinga. Izgledala je nekako mlađe, nevino, gotovo dječački. Nije bilo ni traga Njezinoj prijašnjoj senzualnosti i ženstvenosti. Nije ni željela da tako odiše. Nisu je apsolutno zanimale niti doticale takve vrste vibracija. Svoju seksualnu energiju uspješno je transformirala u duhovnu i tek tada je shvatila svu Moć celibata. I željela je da tako i ostane. Sebi se sviđala, i Malenoj, a to je bilo jedino važno. I Njemu.

U tom periodu Njezina prijateljica Itia je unajmila prekrasan izložbeni prostor u samom centru obližnjeg turističkog gradića, na vrlo prometnoj i dobro posjećenoj lokaciji. Obje su bile članice udruge za kulturu življenja i zajedno su s mnogim mladim i renomiranim lokalnim umjetnicima organizirale, u kratkom periodu vrlo kvalitetnu i bogato ispunjenu prodajnu izložbu slika, umjetnina, skulptura, fotografija i raznih umjetničkih predmeta.

U istom prostoru organizirale su i učestvovale u nekoliko projekcija art filmova i radionica za djecu.

Prilazim K’Sebi

191

Najposjećenija projekcija je bila ujedno i Itijin tehnički izvrstan uradak, dokumentarni film - Z’Muftijom preko planine gdje je i došlo najviše posjetitelja. Sve što je snimljeno prije nešto više od dva mjeseca, u slavnom pohodu Otpisanih-manekena, biciklista i brojne ekipe Itia je vrlo dobro smontirala, uredila, ozvučila i dodala Njegove fotografije na kraju. Orkan i Chito su napisali nadahnuti uvod za film, In Memoriam, jer se ta projekcija odvijala na Njegov rođendan.

Svi su bili vrlo uzbuđeni, emotivni... sjedili su čak i po podu galerije, a Ona je bila izuzetno ushićena što je toliko dragih ljudi uspjela okupiti na jednom mjestu, u spomen i za Ljubav Njenog Muža. Tom prilikom ih je javno i službeno pozdravila sljedećim riječima:

Hvala Vam što ste u tolikom broju došli na ovu današnju projekciju, jednog prekrasnog dokumentarnog filma „Z’Muftijom preko Učke“, koji je rezultat jedne još ljepše ideje ovdje prisutnih članova Otpisanih Manekena, Orkana...Chita... i pridruženog člana Dastina... hvala dečki, svaka Vam čast!!!

Prilazim K’Sebi

192

Za sve one koji možda ne znaju...spomenuti Otpisani Manekeni ...i oni drugi, nespomenuti, su dečki čiji član i organizator je bio moj dragi Muž,...a oni su mu nadjenuli ime Veliki Muftija...pa se zato i junački projekt biciklijade koji je održan 3. i 4.listopada ove godine...zove, vrlo prigodno, jer se točno tako i zbivalo... od centra grada Rijeke (ispred Njegovog stana)...preko planine...do Njegove kućice na selu ...i sve to Njemu u čast i slavu!!

Cijeli taj nevjerojatni podvig od stotinudvadeset kilometara možete sada pogledati zahvaljujući našoj snimateljici i montažerki...mojoj prijateljici Itii...hvala ti draga...imaš talenta zaista.

A onda i drugim snimateljima i svim sudionicima u i oko filma...hvala vam svima puno...svi ste navedeni na kraju filma...

A najviše se zahvaljujem mom dragom Mužu... koji ne samo da je povod svim ovim veselim događanjima...nego je izravno i omogućio da se sve ovo zbiva...iz svoje dimenzije postojanja...vjerovali vi ili ne!!!

Prilazim K’Sebi

193

On je stalno s nama...jer mu šaljemo Ljubav...i bit će onoliko tu koliko god mi budemo željeli...koliko ga budemo trebali...koliko ga se budemo sjećali...a to je zauvijek...

Ja ću sigurno... dok sam živa, stalno oživljavati Njegov lik i djelo...jer Znam da je ovdje i da je Živ...i da je sve to zaslužio!! A vjerujem da ćete i svi Vi koji ste ga voljeli, činiti isto tako.

Ljubav koju mi njemu šaljemo...on će vratiti stostruko...budite sigurni da on to može i hoće. Jer nas svih voli i želi nam pomoći...ako mu dopustimo...

I sada je ovdje...puno više nego možete zamisliti...nasmijan i sretan što nas je sve ponovno okupio...i svih je blagoslovio...

Hvala ti ljube...i sretan ti rođendan!!!

Pogledali su film, smijali se i plakali i družili... bilo je izuzetno lijepo i nabijeno emocijama. Svi su joj bili zahvalni na ovom što čini za Njega i za svih zajedno.

Prilazim K’Sebi

194

A Ona je bila presretna što im može udovoljiti i barem malo ispuniti prazninu koja je nastala Njegovim Odlaskom.

Jedino, sa svojom majkom nije mogla uspostaviti takvu vrstu pozitivne energije. Oduvijek je tako bilo. Ali tu večer se nešto do kraja prelomilo u Njoj. Ona je tada prvi puta u životu doživjela osjećaj Opraštanja. Onaj istinski, izvorni, i istodobno... bujao je u Njoj još jedan prekrasan osjećaj, osjećaj dubokog razumijevanja. Bila je tada neobično zahvalna svojoj majci na svemu što joj je pružila u dosadašnjem životu. Sasvim je razumjela razloge, sve uzroke i posljedice majčinih odgojnih mjera u prošlosti. I nije joj više ništa zamjerala niti ju je više optuživala. Razumjela je i oprostila je, bez obzira što je znala da majčini postupci često nisu bili motivirani ljubavlju. Majka joj je bila veliki Učitelj.

I pustila ju je da nastavi svojim putem. Sve manje joj je bilo važno majčino odobravanje...prestala se dokazivati, truditi se i očekivati mogućnost njezinog osvješćivanja. Tek tada je u potpunosti prihvatila kako svatko samo Sebi može pomoći tek, i jedino onda, kada Duša to Želi i donese Odluku, a Duša Njezine

Prilazim K’Sebi

195

majke još uvijek nije donijela Tu Odluku. I Ona tu nije mogla više ništa napraviti. Oprostila joj je... i oprostila je Sebi. I još više je zavoljela to Biće u sebi, koje je svakim danom raslo i širilo toplinu i Ljubav oko sebe, pokazivalo svoju pravu i istinsku prirodu... božansku srž.

Oprostila je u tom trenutku i svom ocu, dobrom čovjeku u sjeni... čovjeku koji je s distance promatrao Njen Život, ali uvijek i bio važan čimbenik Njenog Puta. Zahvalila mu se u srcu. I otac joj je bio veliki Učitelj.

Oboje su joj znatno omogućili da se razvije u Biće kakvo je sada postala.

Osjećala se lagano, čisto, poletno, ispunjeno toplinom, a ujedno i vrlo zadovoljno radi odličnog odabira glavnih aktera Svoje životne Priče.

Ti divni osjećaji praštanja nizali su se potom jedan za drugim. Pred očima su joj bljeskale slike, osobe,situacije...brat, djedovi, bake, prijatelji, djeca... djetinjstvo, brojne (bolne) životne situacije... O svemu je stekla duboko razumijevanje, svrhu i nužnost

Prilazim K’Sebi

196

proživljenih teškoća, isključivo za vlastiti duhovni razvoj. Osjećaji praštanja putovali su Njome, poput valova, neprekinuti, u gotovo pravilnom redoslijedu, sve jačim intenzitetom.

Njezin Muž i Malena zauzimali su počasno mjesto u toj učiteljskoj loži, ispred svih ostalih... i ispred svih kreacija Njezinog života.

I uvidjela je tada da je Ona samoj Sebi najveći i najbolji Učitelj. I da je isto tako svatko samome sebi najveći učitelj. Doživjela je osjećaj osobne vrijednosti. Ne onaj prizemni i egoistični osjećaj samodostatnosti...nego pravu i istinsku vrijednost Bića koje je spoznalo da je Sve jedno sa Svime.

Divan i vrlo oslobađajući osjećaj. Topla preporuka svakome. Oprostiti, ako možete...

- • - Op. autorice - citat Echarta Tollea

Prihvaćanje neprihvatljivog najveći je izvor milosti na ovom svijetu

- • -

Prilazim K’Sebi

197

Nakon projekcije i tog dirljivog druženja prijatelja Muftije, dani su postajali sve hladniji. Godina se bližila svom kraju. Blagdansko raspoloženje počelo se lagano uvlačiti u ljude i osjećati u zraku. No, nije to bilo niti približno veselo raspoloženje kao prijašnjih godina. Svima je bila vrlo teška i naporna godina puna nepredviđenih obrata i neželjenih događaja. U cijelom svijetu, ne samo u okolini.

Većina ljudi u Njezinoj blizini vrlo skromno i tiho su proslavljali Božićne i Novogodišnje blagdane u okruženju svojih najbližih. Ona je prvi put u svom Životu te dane provodila sama s Malenom i ponekim druženjem kod dragih joj prijatelja. No, nije bila tužna. I nije se osjećala osamljeno. Odgovarala joj je intima i nije niti željela da bude drukčije. Najviše se bavila pisanjem svog Romana,bavila se Sobom i Malenom, pomaganjem drugima, a najviše se okupirala Njegovom/Svojom firmom, i realizaciji novih projekata.

Poslovna godina završila je izvanredno dobrim rezultatima, koje nitko nije očekivao. Nije to bio neki veliki financijski napredak, ali uzlazna putanja razvoja pokazivala je natprosječno dobre rezultate. I

Prilazim K’Sebi

198

obećavajuće. Ona se stoga i pripremala zaposliti još dvoje novih djelatnika već na samom početku godine. I odlučila je počastiti sve svoje djelatnike i bliske suradnike, njih desetak na božićnom domjenku. Nekima je podijelila i pozamašne božićnice ili poklone. Svi su oni to zaslužili. Željela im se nekako zahvaliti. A oni su to radosno prihvatili i uljepšali su jedni drugima te dane.

Najveći dio vremena ipak je provodila u svom stanu, što ju je najviše ispunjavalo. I radila sve one stvari koje su je najviše uveseljavale. Uvijek u društvu sa Svojim Mužem... s Njegovom svjetlošću. I tada joj se opet dogodila jedna vrlo neobična situacija, još jedan veliki Proboj u svijesti.

Zbilo se To jednog sunčanog nedjeljnog popodneva, na samom početku Nove kalendarske godine dok je u samoći i tišini svog stana pripremala obrok i spremala se objedovati. Sjela je za stol, pokraj Njegove slike i upaljene svijeće, pomolila se i zahvalila na svim dobivenim darovima.

Bio je treći dan Nove godine, u vrijeme blagdanskog ozračja kojemu je prethodio nevjerojatno

Prilazim K’Sebi

199

dugačak period kiša, poplava i neuobičajeno toplog vremena... nakon što su joj poplavljena i potpuno onesposobljena oba automobila pred stanom, nakon što je Malena nekoliko dana boravila kod svojih Nonića, nakon što ju je bolno stegnulo u leđima i jedva se kretala, nakon nedavno napravljenih tetovaža svojih osobnih simbola, nakon dakle vrlo Moćnih poruka da nikuda ne izlazi... da ostane u stanu.

Naime, netom nakon izrečene molitve i riječi zahvalnosti Ona je ponovno začula poznate, potmule vibracije... vidjela Ga je ponovno, čula, osjetila kako joj donosi nove poruke. Suze su joj se slijevale niz lice, srce joj je luđački udaralo, trbuh joj se grčio u intervalima jakih emotivnih reakcija...

On se Opraštao od Nje... od tog intenzivnog višemjesečnog Vodstva. Prepuštao ju je Njoj Samoj. Imao je drugog posla dalje. Ona je bila spremna da Živi Život bez Njegove kontinuirane pomoći. Sve joj je To tada govorio, gotovo joj je riječi ulijevao u Svijest. I Njoj je to postepeno bivalo potpuno Jasno.

Svi rastanci su uvijek teški. I Ona je tada proživljavala bolne emocije, strah, dok je istodobno

Prilazim K’Sebi

200

bila preplavljena nekom prekrasnom, novom, toplom energijom, osjećala je da se puni snagom, čistoćom, jasnim mislima...

Ali, nije to sve što joj je tom prilikom još želio prenijeti. Znao je što taj dan za Nju još predstavlja. Taj treći dan Nove godine za Nju je imao jednu izuzetnu važnost. Naime, točno deset godina ranije Ona je željela odustati od Ovog Života. Preteško joj je tada postalo. Izgubila je svaki smisao i pokušala je pokidati sve konce Svog postojanja. Nije mogla više podnositi ljudsku nepravdu, okrutnost, licemjerje, laž... Bila je uvjerena da ne može više uspješno izvršiti Misiju koju je ranije sama sebi zadala. I nije više vidjela načina kako da te konce poveže u smislenu cjelinu. Predala se...

Ali Božja Providnost, anđeli, bivši muž i sinovi, liječnici uspjeli su je vratiti natrag u Život.

I Ostala je. Njezina Duša je odlučila ostati.

Šok za Njezine bližnje i okolinu bio je ogroman. Od svakog drugog su to mogli očekivati, samo ne od Nje. Ona je slovila kao neobično snažna i optimistična

Prilazim K’Sebi

201

osoba, no pokazalo se kako izgled i nastup nisu mjerilo osobnosti. Ona je ipak ostala u Ovom Životu ali s puno manje energije, snage, volje, emocija, sve do trenutka kada je upoznala Njega.

On joj je svojom ljubavlju, od početka Njihove ljubavne priče, vraćao velike i važne dijelove Nje same. Njenog duha i vitalnosti. No, nije uspio u potpunosti završiti taj proces Njenog slaganja u Cjelinu, jer je Njegov iznenadni Odlazak u nebesa to prekinuo. Ali, On je imao namjeru taj proces završiti izravno iz Dimenzije u kojoj je boravio, koliko god to izgledalo čudno i nemoguće.

Te zimske novogodišnje nedjelje, On nije mogao biti fizički s Njom, ali je odlučio ipak proslaviti tu godišnjicu u Njezinom prisustvu... na Njemu svojstven način.

I tada joj je započeo vraćati Sve zaostale i zagubljene dijelove Njezinog Života u zadnjih deset godina. I svih ostalih godina ranije. I još joj je dodatno unosio novu Snagu i Ljubav za daljnji tijek Života. Trebat će joj...

Prilazim K’Sebi

202

Ona je osjećala veliku Moć, duboko Razumijevanje, beskrajnu Ljubav i neobjašnjivi Mir. I To sve istovremeno. I Zahvalnost.

Znala je da Može dalje Sama. Sve je dobila. Ali je Znala i da će teško bilo čime zamijeniti Tu prazninu koja će nastati u Njezinom Životu, Njegovim Odlaskom.

Nikada Ga neće zaboraviti. On će Zauvijek ostati u Njenom srcu. I Duši.

I kad Ga zatreba, On će doći...

- • -Op. autorice - citat Oshoa

Ako uspiješ promijeniti svoju tugu u slavlje, tada ćeš biti sposobna promijeniti i svoju smrt u uskrsnuće.

Glavni je ključ: DA SE SLAVI SVE.Zapamtite: vi ste besmrtna bića

- • -Dan nakon tog vrlo intenzivnog i emotivnog

druženja, e-mailom je dobila jednu vrlo znakovitu poruku, zapravo Poziv koji je kružio svijetom. Radilo se

Prilazim K’Sebi

203

o prijenosu energije putem meditativne vizualizacije koju bi nam za nekoliko dana željeli emanirati Bića iz neke druge Civilizacije. Tekst pozivnice je glasio:

...Ovo će biti prvo službeno kolektivno ozdravljenje na sjednici između dviju različitih civilizacija u modernoj povijesti čovječanstva. Željeli bismo Vam dati dar. Naš dar je vrlo posebne vrste. On nije fizičke prirode, ne možete ga dirati, a ne možete ga vidjeti svojim fizičkim očima u 3 D stvarnosti. Mi ćemo napraviti kolektivno ozdravljenje na sjednici, gdje će svi članovi naše civilizacije istodobno poslati izlječenje čovječanstvu i planetu Zemlji. To će biti ogroman prijenos energije, gdje ćemo vam dati energije koje imamo i za koje mislimo da ćete razumjeti kao proces jednog važnog koraka.    Pozivamo sve vas koji ste primili ovu poruku za sudjelovanje tako što imate više sluha za naše energije, te da povežete  svoju svijest za taj naš trenutak. Osim toga, poslat ćemo vam unutarnje slike i vizije kako bi vam pomogli vizualizirati novo duhovno doba da uđete u razdoblje ljubavi, mira i harmonije. Želimo vas potaknuti da sudjelujete u ovom vizualiziranju novog svijeta na zemlji, jer je to

Prilazim K’Sebi

204

vrlo snažan način za stvaranje željene budućnosti.   Energije za prijenos i meditativne vizualizacije će se dogoditi tijekom jednog sata, u četvrtak 7. Siječnja...

Ona je bila izuzetno uzbuđena pročitavši Te riječi. Istog trenutka je poželjela Tu poruku proslijediti Svim dragim ljudima za koje je iskreno vjerovala da mogu željeti učestvovati i dati svoj veliki doprinos i energiju... da mogu pružiti svoj obol u ovoj lijepoj Namjeri.

Ali isto tako svim srcem je Željela pružiti poticaj Svima njima, omogućiti im da i sami Dožive Te Predivne energije i vizije kakve je i Ona primala posljednjih sedam i pol mjeseci. Nije nimalo sumnjala u istinitost poruke i mogućnost njezinog ostvarenja. Znala je da je To Moguće i vjerovala je da će se i dogoditi, naročito stoga što je znala da su se Ta ista Bića iz druge dimenzije Pojavila i očitovala mjesec dana ranije, na nebu iznad jedne sjeverno-europske zemlje. Na Internetu se moglo pronaći mnoštvo fotografija i video uradaka zabilježenih kamerama foto-amatera, u kućnoj produkciji bez ikakve montaže. Masmediji su naravno to protumačili i

Prilazim K’Sebi

205

prezentirali javnosti sasvim drugačije, kao neuspjela ruska raketna vježba?? Ona je Znala što je Istina. I nije se zamarala vjerodostojnošću podataka. I nije bez razloga Njezin Muž baš jučer Otišao, rekavši da ima posla dalje...

Ta spoznaja ju je ošinula poput munje! I proganjala ju je cijelu noć, gotovo da oka nije sklopila. Ispočetka joj je djelovala potpuno nevjerojatno, ali nije se nikako mogla otresti dojmu u njihovu istinitost i mogućnost. Pred jutro je On potpuno raspršio sve Njezine nedoumice... očitovao joj se. I potvrdno odgovorio. Želio se, koristeći Te snažne energije upućene od druge Civilizacije i sa Zemlje, istovremeno Pokazati dragim ljudima, poručiti im nešto važno, dokazati im da je Živ, sveprisutan. Želio im je olakšati tugu, podariti razumijevanje, mir i Ljubav...

Ona je bila Oduševljena mogućnošću da će Njegovi/Njezini članovi obitelji, prijatelji, poznanici moći Osjetiti Njegovu Prisutnost, iako se dvoumila da li će uopće i proslijediti poruku... moglo se svakako protumačiti. Iako je okolina već navikla na Njeno „čudno“ ponašanje i svakojake izjave, bila je svjesna

Prilazim K’Sebi

206

činjenice da će ovakva vijest izazvati nemir, a možda čak i šok kod nekih ljudi koji su voljeli Njezinog Muža. Borila se dugo sa Sobom, znajući da može puno izgubiti širenjem te vijesti, ali istovremeno je znala da može Jako puno pomoći svim tim dragim ljudima, olakšati im Život nakon Njegovog Odlaska.

Ujutro je donijela Odluku. Poslat će. U Njoj je konačno i do kraja, bez straha... proRadila ona Prava suština Njezine Duše, svrha Njezina Života čiju klicu je nosila u Sebi od kad datiraju sjećanja. Pomaganje drugima, Davanje, Dijeljenje svega...širenje Ljubavi, Jednakosti, ideji Jednote...

Postalo joj je tek tada sasvim Jasno da je zapravo od djetinjstva stremila ka ovim Idejama, životno NajVažnijim značajkama. I provodila ih u djelo, na ovaj ili onaj način. Nije to ni približno bila posvećenost ljudima koju je nudila i izvršavala jedna Majka Terezija, pa ipak, i Nju su u jednom ranijem periodu Života nazivali Sestra Bernardica... pomaganje drugima zapisano joj je u krvi.

Dijeljenje svega onoga što je Ona imala, od igračaka, odjeće, obuće, raznih sitnica...ljubavi, pa

Prilazim K’Sebi

207

do savjeta i ramena za plakanje, spajanja ljubavnih parova... bilo je nešto najnormalnije što je poduzimala. Majka se u mladosti često znala na Nju ljutiti zbog poklanjanja svojih osobnih stvari prijateljima i onima ne-baš-prijateljima. Njezin otac je u to vrijeme plovio kao zapovjednik na stranom brodu i Ona je srećom imala više nego dovoljno svega za dijeljenje. Majka joj je govorila kako kupuje ljubav na taj način i da će biti iskorištena od djece, ljudi... što je djelomično i točno. Ali majka Ju nije razumjela. Uopće, ni dan danas. A Njoj je zapravo bilo sasvim prirodno da ako ima više od ostalih, a oni to žele ili trebaju, podijeli s njima. I bilo Joj je žao da netko pati za nečim, a Ona mu to može priuštiti. I zbog toga što je oduvijek u Sebi imala težnju pomagati drugima bez očekivanja povratka duga... jednostavno zato što je voljela vidjeti sretna i nasmijana lica. I što se voljela uživljavati u njihovu ulogu u tom trenutku, radosti Primanja.

I sada joj se pružila Prilika da dijeljenjem dobivenih spoznaja vidi ponovno radosne ljude. Da im omogući da i oni Vide, Čuju i Osjete Njezinog Muža, sina, brata, prijatelja, da im olakša Život. Da saZnaju Ono što i Ona zna.

Prilazim K’Sebi

208

I poslala je na više od trideset adresa e-mail sljedećeg sadržaja:

Dragi ljudi...

Jučer sam Vam poslala link o zajedničkoj meditaciji za spas Planeta i naše Civilizacije...koja će biti sutra, 7. siječnja.

Bića iz nekih Drugih dimenzija žele nam prenijeti važne poruke i pomoći nam...I To nije nikakav marketinški trik...vjerujte...

Među tim Bićima bit će i naš Muftija...On nam se želi Pokazati i prenijeti nam nešto važno...To mi je sinoć eksplicitno najavio...I ne samo meni...

Znam da Vam ovo zvuči totalno nevjerojatno...ili da pomišljate...aha, Ona je do kraja poludjela...ali, ja samo prenosim poruke...

Dovoljno će biti da u četvrtak, 7.siječnja, u periodu od 8 do 9 sati...makar samo na petnaestak minuta...zatvorite oči...gdje god da se nalazite... u krevetu, na poslu, za računalom...u automobilu (parkirajte!!)...

Prilazim K’Sebi

209

svatko sam za sebe...opustite se maksimalno...pustite se...vjerujte...ništa ne očekujte...

On će Vam se pokazati i svakom pojedinačno prenijeti poruke koje su samo za njega/nju važne...Svatko će ga Doživjeti drukčije...ali hoće...Ako dopustite...

Ništa Vas ne košta da barem Jednom u Životu vjerujete kako je SVE MOGUĆE.

...ne morate nikome pričati Vaše doživljaje...to je Samo Vaša intima...iako ja svoju intimu s Njim stalno želim podijeliti s Vama...a to ću činiti i ubuduće...pa što god mislili o meni .

Volim Vas,

Vrlo brzo je dobila nekoliko lijepih i pozitivnih odgovora s prihvaćanjem predloženog prijenosa energije. Ostali se nisu javili. Zaključila je da su im poslate informacije izazvale nevjericu ali se ipak nadala da će svatko u navedenom terminu emanirati dovoljno misli i ljubavi za Njega i da će im ona moći biti i uzvraćena. I čekala je daljnji razvoj događaja.

Prilazim K’Sebi

210

Ujutro se uzbuđeno i pomno pripremala za meditaciju pred očekivani prijenos energije. Vrijeme te transmisije, a time i pojavljivanja Njenog Muža, nije u potpunosti bilo precizirano. Moguće su bile dvije opcije, ujutro i navečer. Ona je odlučila sudjelovati u oba termina.

Vrlo svečano i ritualno je pristupila tom činu, istuširala se, upalila puno svjećica, mirisnih štapića, pustila meditativnu glazbu koja uvodi u theta stanje, oboružala se svojim kristalima, sjela u svoje „meditativno carstvo“ u dnevnom boravku, ispred velike zemaljske kugle iscrtane na sobnoj foto-tapeti, zatvorila oči i polako odlazila u druge dimenzije.

Dugi niz godina Ona je meditaciju shvaćala vrlo površno. Ponekad je i sama pomisao na tu riječ u Njoj izazivala odbojnost. No, polagano s razvojem svijesti, počela je usvajati sve više znanja i blagodati meditiranja, iako formalno nikada nije pohađala nikakve tečajeve. Uvježbavala se putem knjiga, Interneta, savjeta od drugih, vlastitim eksperimentima. Napredak je bio vidljiv ali vrlo spor i neredovito prakticiran.

Prilazim K’Sebi

211

Sve do tog jutra kada je konačno pronašla model po kojemu će ubuduće meditirati, sam od sebe se nametnuo kao izvrsno rješenje. To je za Nju postao najbrži i najbolji način ulaska u meditativno stanje.

Vizualizirala je Svoj mozak koji izgleda poput prozračnog klupka nježnog, pahuljastog maslačka. Njezine misli, brige, lagano su se odvajali iz uma i odlazile daleko... poput krhkih niti sjemenki maslačka nošenih povjetarcem. Sve dok nije ostao samo tučak... gol i prazan... poput prazne čaše koja čeka da bude napunjena. Obuzeo Ju je izuzetan Mir. I Praznina. Bila je u izuzetnom stanju, negdje Duboko...

Tada su joj u svijest počele dolaziti različite scene, različiti ljudi, nevjerojatni osjećaji... Vidjela je kako On grli i ljubi svakog ponaosob od nekoliko dragih Mu ljudi, a oni mu vrlo emotivno istom mjerom uzvraćaju. Vidjela je svaku specifičnost kojom se obraćao određenom pojedincu, čula sve što im je govorio. Osjećala je Sve što su i oni proživljavali. Možda i više. Suze su joj se neprestano slijevale niz lice, tijelo joj je iznutra vibriralo u vrlo visokim frekvencijama. I To je trajalo četrdeset pet minuta. Odjednom se sve opet umirilo, utihnulo. Osjetila je da se vratila. I da je veza prekinuta, završena. Ostala je još

Prilazim K’Sebi

212

neko vrijeme sjediti zatvorenih očiju... iscrpljena ali puna. I zahvalna na svemu Doživljenom. Čula je u daljini zvonjavu crkvenih zvona, glazba je utihnula. Prošao je točno cijeli sat vremena koliko je i bilo predviđeno za prijenos Energije. Shvatila je istovremeno i da je ovaj jutarnji termin za kontakt bio zapravo rezerviran samo za Nju, da je pripremi za navečer... ili već nekad. I Znala je da će se sve vizije i svjedočanstva kojima je upravo prisustvovala jednom i dogoditi. Sigurno hoće, pitanje je dana...

- • -Op. autorice - iz knjige „Jedini planet izbora“

....planet Zemlja je najljepši od svih koji postoje u Svemiru. On posjeduje fizičku raznolikost koju ne posjeduje nijedan drugi planet. U cijelom Svemiru ne postoji planet koji ima fizička

obilježja Zemlje. On je najrjeđa ljepota i zaista privlači duše koje se, kad jednom dođu, žele stalno opet vraćati. Njegova se priroda razlikuje od prirode svih drugih planeta. On na sebi ima dijelove svih planeta u Svemiru, on je poput cjeline sastavljene od cijelog Svemira, sa svim dobrim i svim zlim i to je ono što privlači duše. On posjeduje gravitacijsko privlačenje koje se razlikuje od onoga na drugim planetima, i zbog toga duša počinje osjećati zapravo...fizičko tijelo... duša se u svojim mislima prilagodi na svoje fizičko

tijelo i zaboravi slobodu i ugodu koju ima bez njega...

- • -

Prilazim K’Sebi

213

Navečer je bila vrlo slična situacija kao i ujutro no slabijeg intenziteta. Ništa posebno se nije dogodilo, barem ne ono što je Ona očekivala. Imala je prekrasnu meditaciju, osjećala je lijepe, čiste energije i blaženstvo. I bilo joj je dovoljno. Nadala se da su ostali ljudi, koji su joj izjavili da će se uključiti u transmisiju, imali lijepe Doživljaje i da su Ga vidjeli. Primila je ubrzo nekoliko lijepih, potvrdnih poruka no, nekima se ništa nije dogodilo, iako su To jako željeli, a većina ih se nije uopće javila.

Sljedećeg jutra Odlučila je Svima napisati jednu poruku za koju je vjerovala da će imati pozitivnog odjeka. Glasila je ovako:

Dragi moji...

Željela bih Vam napisati nešto o jučerašnjem danu i o događajima koji su mu prethodili.

Neki od Vas su mi se javili s neskrivenom skepsom i nevjericom u mogućnost najavljenih događaja...neki su se javili s iskrenom tugom što su vrlo malo ili ništa doživjeli...neki se uopće nisu javili.

Prilazim K’Sebi

214

Ja sam svašta vidjela i osjetila,...i ujutro i navečer... ne možda toliko intenzivno kako sam očekivala (imala sam dojam kao da nešto/netko blokira cijelu transmisiju, posebice navečer...)

No, ja uopće nisam važna u ovoj priči...niti je pretjerano važno što Vas On nije jučer posjetio.

Važno je da Vjerujete da je To Moguće...I Važno je da Znate da će se jednom To dogoditi. A bit će još puno mogućnosti....

Kada Vam auto neće upaliti iz prve vjerojatno ćete pokušati i drugi put...treći...sedmi... Ako Vam uopće neće upaliti, odvest ćete ga mehaničaru. Ako se stalno kvari prodat ćete ga...I kupiti novi...koji će zadovoljiti Vaše potrebe.

Sigurno nećete odustati kod prvog ne-paljenja i voziti se ostatak života autobusom. Jer imate saznanje o mogućem rješenju problema i poznajete načine kako do tog rješenja stići. I želite sebi ugoditi...vožnjom u udobnom i kvalitetnom autu. Jer ste taj osjećaj ugode već ranije iskusili...Znate da je dobar i da je moguć. I želite ga stalno imati. Nitko Vas ne može uvjeriti u

Prilazim K’Sebi

215

suprotno. Ali za taj osjećaj ugode nešto ste morali poduzeti... djelovati. Jer auto se ne bi popravio ili zamijenio sam od sebe.

Postoji i ona druga mogućnost...da pokvareni auto parkirate, zaključate, odlučite ići pješice...i krivite cijeli svijet za Vašu nesreću, a ništa pri tom ne poduzimate. Čekate da nešto ili netko drugi riješi Vaš problem. A to se naravno teško može dogoditi. Dok ne zasučete rukave i primite se posla, ili dok ne platite nekome da to učini umjesto Vas...auto će sigurno propadati. A Vi ćete imati osjećaj sasvim suprotan ugodi. I s vremenom ćete čak i zaboraviti taj osjećaj ugode koji Vas je prožimao nekad kad ste se vozili u autu, jer već dugo idete pješice.  Ali sjećanje na tu ugodu ne možete izgubiti...negdje je pohranjeno u Vama...prisjetit ćete ga se onog trena kad ponovno sjednete u neki auto. I tada opet možete odlučiti što ćete učiniti. I možete nešto poduzeti. Ali i ne morate. Možete i dalje uživati u osjećaju pješačenja. I ne obazirati se na osjećaje koje u tom trenu niste u mogućnosti zaživjeti. Bitno je da Vi odlučite da Vam auto nije potreban...ili je.

Odluka je uvijek samo naša. Odluka i vjera u mogućnost rješenja...I Djelovanje. Nitko nam drugi neće

Prilazim K’Sebi

216

riješiti naš problem ako mi to sami ne želimo i nešto ne poduzmemo po tom pitanju.

Tako Vam je i s ovim duhovnim spoznajama. Mi smo ljudi vrlo različiti...i sreća da je tako. Svatko igra neku svoju ulogu i svatko od nas odlučuje kako će taj dobiveni scenarij interpretirati. I u kom vremenu će ga obraditi i naučiti. Količina utrošene energije, vremena i talenta polučit će upravo dobre ili ne tako dobre rezultate...ne može biti drukčije...koliko daješ toliko i dobiješ...što više daješ...više dobivaš...I redatelj je vrlo zadovoljan, a film je odličan.

No, koliko god se trudio i koliko god talenta imao, glumac ne može ostvariti izvrsno ulogu ako ne vjeruje u To da ju je sposoban odigrati...ako sumnja u svoje sposobnosti... ako ne razumije tekst, pa se posljedično niti ne može potpuno uživjeti u ulogu. Potrebno je zadovoljiti sve ove komponente da bi rola bila vrhunska...a to se ne postiže preko noći.

Svoje automobile popravljam i mijenjam više od dvadeset godina...i još uvijek imam problema s njima (vrlo očito!!!!)...

Prilazim K’Sebi

217

No, srećom...ili nesrećom...kako tko uzme...Njegov Odlazak u meni je proizveo otvaranje uskog grla...koje sam godinama neuspješno pokušavala odčepiti. Ali godinama sam radila nešto...pokušavala izaći iz boce...i imala sam Vjeru da će se to jednom dogoditi. Ja sada Vidim i Znam neke stvari...koje su toliko lijepe da ih stalno želim dijeliti sa svima Vama. A Vi To možete saznati jedino ako Sami To Doživite. Moje priče i moja iskustva ne mogu Vas previše uvjeriti. Morate Sami.

Ja Vam preko Njega želim prenijeti doživljaje i Ljubav koju nam stalno šalje. I želim Vam pokazati da postoji puno ljepši svijet od ovog u kojem su nas zarobili. I želim da osjećate sreću jer On neprestano Živi među nama i u nama, a ne da budete nesretni što ga ne možete fizički dotaknuti. To je sebičnost. Nije Ljubav.

Stoga, molim Vas da Sve moje poruke upućene Vama...prošle i buduće...shvatite upravo na način kako i želim izreći ovim putem...a to je pokušaj otvaranja Vaše svijesti...pokušaj sađenja sjemena Vjere u Vas i otkrivanje mogućnosti koje postoje.

I  Ljubav...eto To Vam želim priuštiti...sve ono što ja proživljavam s Njim u zadnjih sedam i pol mjeseci. A

Prilazim K’Sebi

218

To je tako lijepo. To je Ono što On želi da Vam prenesem, i čijom energijom sam vođena.

I ako mi dopustite Sve To ću činiti i ubuduće.

I na kraju ću Vam citirati Kena Wilbera, jednog od najvećih filozofa današnjice i psiholog, smatraju ga najuzvišenijim misliocem od Platona;

“...I zato se svi oni kojima je autentična transformacija duboko pomakla dušu moraju, vjerujem, hrvati se s dubokom moralnom obavezom da riknu iz srca - možda tiho i nježno, sa suzama opiranja; možda sa žestokom vatrom i ljutom mudrošću; možda sa sporom i pažljivom analizom; možda neporecivim javnim primjerom - ali autentičnost uvijek i apsolutno nose obavezu i dužnost: moraš progovoriti, najbolje što možeš, i protresti duhovno stablo, i zasjati jarkim svjetlima u oči samozadovoljnih. Moraš pustiti da radikalno ostvarenje protutnji kroz tvoje žile i protrese one koji su oko tebe.

Avaj, ako to ne učiniš, onda izdaješ vlastitu autentičnost. Skrivaš svoj istinski imetak. Ne želiš

Prilazim K’Sebi

219

uznemiriti druge jer ne želiš uznemiriti svoje jastvo. Djeluješ u lošoj vjeri, po ukusu loše beskonačnosti.

Jer, shvaćaš li, alarmirajuća činjenica je da bilo koje ostvarenje dubine nosi sa sobom užasan teret: Oni kojima je dopušteno da vide istovremeno su opterećeni obvezom da priopće tu viziju na nimalo neizvjestan način. To je pogodba. Dopušteno ti je da vidiš istinu pod ugovorom da ćeš ju priopćiti drugima (to je konačni smisao bodhisattva zavjeta). Pa stoga, ako si vidio, jednostavno moraš progovoriti. Progovoriti sa samilošću, ili progovoriti s ljutitom mudrošću, ili progovoriti s vještim sredstvima, ali progovoriti moraš.

Ovo je uistinu strašan teret, jer u svakom slučaju nema mjesta za plašljivost. Činjenica da si možda u krivu jednostavno nije isprika: u svojoj komunikaciji možeš biti u pravu i možeš biti u krivu, no to nije bitno. Ono što jest bitno, kao što nas Kierkegaard tako grubo podsjeća, je da samo strasnim progovaranjem vizije može istina, na ovaj ili onaj način, konačno probiti otpor svijeta. Ako si u pravu, ili ako si u krivu, samo će tvoja strast razotkriti jedno ili drugo. Tvoja je dužnost potaknuti to otkriće - što god ono bilo - i stoga je tvoja

Prilazim K’Sebi

220

dužnost govoriti istinu sa svom strašću i hrabrošću svog srca. Moraš viknuti, na ovaj ili onaj način....”

Ja sam očito ta koja viče...u našoj Priči.

Volim Vas puno...

Nakon poslanog inspirativnog e-maila svojim prijateljima, vrlo brzo je od mnogo njih primila lijepe poruke, pune suosjećanja i zahvale. I bezrezervne podrške. Bila je presretna da je barem kod nekoga od njih uspjela probuditi dublje razumijevanje i širenje Svijesti. Njezina Misija kretala se u dobrom pravcu. I podizala joj radost u cijelom Njezinom biću sve više i više...

- • -Op. autorice - iz knjige „Jedini planet izbora“

...Za neke duše, njihov izbor da budu rođene u ovo vrijeme nije služio evolutivnom procesu njihovog rasta, već je bio u službi ovog planeta, da bi istaknule važnost shvaćanja Zemljinog

mjesta u Svemiru i ljudskih bića na njoj. Postoje mnogi koji su u ovo vrijeme došli na Zemlju, koji su izabrali doći ovdje zbog

potreba Svemira...da bi pomogli... - • -

Prilazim K’Sebi

221

Ona je upravo to i osjećala... da je došla na Zemlju da na neki način pomogne čovječanstvu. I vjerovala je da ovim malim koracima To može i ostvariti. A On je bio potpuno siguran u To, i nudio joj je bezrezervnu podršku i Vodstvo.

- • -Op. Autorice - citat Kena Wilbera

“...I onda si, s obzirom na mjeru svog autentičnog ostvarenja, doista mislio nježno šapnuti u uho tom nagluhom svijetu? Ne, prijatelju moj, moraš vikati. Vikati iz srca o onom što si vidio,

vikati kako god možeš.Ali ne bez razlučivanja. Krenimo pažljivo s ovim

transformativnim urlikom. Neka mali krugovi radikalne transformativne duhovnosti, autentične duhovnosti, fokusiraju svoje napore i transformiraju svoje učenike. I neka ovi krugovi polako, pažljivo, odgovorno, ponizno, počnu širiti svoj utjecaj, usvajajući apsolutnu toleranciju prema svim gledištima, ali ipak nastojeći zastupati istinsku i autentičnu i integralnu duhovnost – primjerom, zračenjem, očitom slobodom,

nepogrešivim oslobođenjem. Neka ti krugovi transformacije nježno uvjere svijet i njegova nevoljna jastva i upute izazov

njihovoj legitimnosti i izazov njihovim ograničavajućim translacijama, i ponude buđenje usred tuposti koja opsjeda

čitav svijet.

Prilazim K’Sebi

222

Neka to počne baš ovdje, baš sada, od nas – s tobom i sa mnom – i s našom predanošću da dišemo u beskonačnost sve

dok sama beskonačnost ne postane jedinom porukom koju svijet prepoznaje. Neka radikalno ostvarenje blista s naših lica,

i riče iz naših srca, i grmi iz naših mozgova...”

- • -

Sada joj se činila puno prihvatljivija Njena Vizija “Visoke Svećenice” koju je imala odmah nakon prve inicijacije kod Orsa...a koju je mjesecima odbacivala kao nemoguću zamisao. Možda zaista može učiniti nešto Veliko za ljude...za svijet...svojim porukama...svojom knjigom...ljubavlju...svojom usađenom željom i potrebom za pomaganjem, za činjenjem dobra. Jer To je sve što je istinski ispunjavalo Njezino Biće, a znala je da će to činiti srcem ne očekujući ništa zauzvrat.

Vizija “Visoke Svećenice”, kako ju je Univerzum nazvao...a Ona od riječi do riječi zapisivala...nosi u sebi mudrost i vrijednost kako bi dotaknula ljudsko biće. Ne možemo još znati hoće li se ona i realizirati...no zvuči vrlo lijepo, obećavajuće.

I vrlo Moguće. On i Univerzum joj neprestano šalju takve...i slične poruke. Pročitajte...

Prilazim K’Sebi

223

- • -Sve ustaljene i vrlo dobro poznate loše vrijednosti na Planetu Zemlji izgubile su svoju moć. Nestat će u jednom trenutku.

Jednom jedinom trenutku!! Zašto?? Zato što su izgrađene na lošim temeljima...

Zato što su izgrađene u prisustvu zla...pohlepe...samodostatnosti.

Zato što su izgrađene na pogrešnim premisama i beskrajno sebičnom umu.

Zato što su izgrađene na laži.Zato što su ONE SAME LAŽ!!

I na kraju zato što su zasnovane na strahu.

Mi pratimo...potičemo...vodimo...ovu poznatu ljudsku civilizaciju od samih njenih početaka

(20...30...80....milijuna/milijardi/...) vaših godina.I sve, baš sve smo zapisali i dobro pohranili.

I sve te spise, razumljive svim ljudima svijeta, moći ćete čitati i proučavati kada, gdje i kako poželite, i to vrlo brzo.

Sve će Vam biti dostupno!!

Za nekoliko godina vidjet ćete grupu nesvjesnog jada od par milijuna ljudi kako stoji/sjedi pokunjeno

i sramotno pred Vama.Čekaju na Vaš sud.

No, jedino što se može učiniti je da ih se ostavi u vlastitom paklu.

Prilazim K’Sebi

224

Taj pakao će na nekoga od njih djelovati na pozitivan način, kroz buđenje.

Iskrena...duboka...spoznajna Istina koju pritom budu doživljavali, preobratit će ih u suosjećajna ljudska bića.

Dobro nam došli! Zajedno ćemo nastaviti dalje.Svi ostali će nestati...iščeznuti iz svakog svog oblika,

kao da nikad nisu ni postojali.

I zaista...vidjet ćete...znat ćete...sve će se to dogoditi u jednom trenutku. Sve će nestati da bi se potom pojavilo

ponovno... u promijenjenom obliku.I tada će se dogoditi RAJ!!

Vaš predivni Planet fizički će biti isti kakav pamtite...ali sve ostalo će biti bitno drukčije.

Odisat će čistom svjetlosnom energijom. Zračit će ljubavlju!!I opet...sve ćete moći i dotaknuti...vidjeti...čuti...!!

Pitate se kako je to moguće??

Zato što su Vaša ljudska tijela savršeni organizmi. Imaju potpunu sposobnost regeneracije svojih matičnih stanica...

i to u onom obliku koje je bilo prije nestanka.Svaki dio tijela postupno će se pretvoriti u vlastito biće-tijelo.Vi ste ponovno nakupine energije... ali s tom razlikom što će

tada i Duša Univerzuma biti implementirana u to novonastalo biće.

Prilazim K’Sebi

225

Stanice tijela će se...da tako kažem...lijepiti...uvijati... taložiti oko svjetlosnih zraka energije...stvarati originalnu

DNK strukturu...dok naposljetku ne postanete savršenstvo.

Spoznat ćete koliko je predivno to Vaše tijelo!!

Ali najvažnije dolazi...Vaša tijela ne trebaju ništa...dobro ste čuli... NIŠTA...da bi bila u stanju savršeno funkcionirati.

I to u nedogled!!

Vaše tijelo ne treba ni hranu, ni piće, ni sve one dobro Vam znane zemaljske užitke...

A opet...ako to želite...sve to možete uvijek slobodno i neograničeno uživati.

Bit će Vam Sve dostupno.Novac, niti bilo kakva trgovina neće postojati

s vremenom jer neće za to biti potrebe.Postojat će samo međusobna razmjena dobara isključivo u

svrhu uživanja i materijalizacije sreće.Ljudi će s radošću započinjati svaki novi dan. I Cijeli dan će biti užitak! I tako u nedogled!

Putovat ćete kada, kako i gdje poželite... a moći ćete i znati kako.

Sunce, vjetar i voda su naravno sveprisutni i vama na raspolaganju.

Čista, prekrasna priroda, nezagađena od ikakvih umjetnih potrošača...plodno, obradivo tlo...bogata i bujna flora i fauna...

Činit će Vaše biće ispunjenim i sretnim!!

Prilazim K’Sebi

226

Djeca će se igrati...i igrati... i učiti iz prirode potpuno otvorenog srca i uma.

Roditelji će biti sa svojom djecom u igri!! Cijelo vrijeme... ako to žele!! Vaša djeca Vas puno mogu naučiti!!

Žene će uživati u svojoj novootkrivenoj ženstvenosti, cijeniti ugodu dodira, poput masaže...učestvovati na svim društvenim

događajima...radosnim druženjima planetarnih razmjera...putovati...puno boraviti u prirodi...jednom riječju, slaviti Život.

Muškarci će uživati u svakojakim vrstama prijevoznih sredstava (koje sad ne možete NITI zamisliti!!!)...slušati

glazbu...pjevati, igrati golf, jedriti,....družiti se sa svim bićima u povjerljivoj i opuštenoj atmosferi.

Društvo koje ćete stvoriti, ovladat će mnogim vještinama... znat ćete kako se besprijekorno možete služiti različitim

vidovima komunikacije, uključujući telepatiju...U govoru i pismu Vaše će riječi vibrirati nježno.

Telepatska komunikacija odvijat će se jer vi ste čista, neokaljana duša i dajete svoj doprinos društvu time što

odašiljete isključivo pozitivne, dalekosežne poruke.Poruke LJUBAVI!!

Ukoliko se dogodi da pojedine duše izgube telepatske sposobnosti...uprizorit će se pojava koju nije moguće NE vidjeti

iz Vašeg telepatskog kuta gledanja.Ta bića će se postupno odmaknuti od Vas, i njima će ubuduće

biti nemoguće dotaknuti Vaš svijet.Sve se to odvija lagano i bez ikakvih prisila i ometanja.

Prilazim K’Sebi

227

Svatko je slobodan činiti što mu je volja... i tako će i kreirati svoj život.

I snositi sve posljedice!Izgradit ćete sretno društvo dostojno Istinskog ljudskog bića!!

Za nekoliko Vaših godina...pred Vama će biti ljudi u metalnim pregradama...crni, pognutog pogleda...svatko sa svojim

priznanjem o učinjenim djelima.I to svi do jednoga! I ne kaju se zbog svojih djela!!

Ti ljudi su iz svih slojeva društva... Ti ljudi su zaista činili velika zlodjela...

Sami su sebi presudili!

Prije nego se do kraja ispune svi potrebni uvjeti, Vi kao ljudska rasa pred prosvjetljenjem, trebat ćete proživjeti nekoliko teških

i napornih godina. To je stoga što se mora dogoditi duboko saznanje i kolektivna spoznaja potpunog

kraha jedne civilizacije.

Naše drage sestre “Karmelićanke”...koje su s Vama od njihova postanka i dalje će svojim molitvama, pozivom čiste energije

ljubavi...brinuti o svima i omogućavati da lakše prebrodite bol i patnju.

I svi ostali entiteti...bića...Vama znani i neznani...biti će s Vama!

Za približno dvije, tri Vaše godine bit će Vam dano na uvid i za korištenje...naravno, potpuno neuvjetovano...i to u

neograničenim količinama, sav prikupljeni materijal i razni

Prilazim K’Sebi

228

napredni izumi...koje smo izrađivali i skladištili u utrobi Planeta od početka Vremena do danas.

Sve ćete To moći slobodno, neograničeno koristiti.. .uživati u njima!!

Vidjet ćete najnaprednije tehnologije zdrave za ljude, životinje i okoliš...

Mnoge, nepoznate vrste prijevoznih sredstava...!!

Takav je oduvijek bio plan.Sada je došlo vrijeme i da se ostvari.

I ostvarivat će se tijekom svih eona vremena.

Fenomen kojemu ćemo svi zajedno uskoro svjedočiti...uključujući kompletno čovječanstvo Planeta Zemlje...

zbit će se u jednoj noći... Ovisno o kutu i dubini gledanja sa Zemlje...vidjet ćete

(doživjet ćete)hologramski prikaz Planeta Zemlje...koji prividno gori na pojedinim mjestima...urušava se i atrofira.

Iz Zemlje odlaze u Univerzum sjemena...zameci života...za neke nove predivne Svjetove! Tako je bilo i bit će!

Potom ćete vidjeti i osjetiti kako se spušta ogromna...predivna...prozračna ali sjajna kupola, koja lagano prekriva planet

Zemlju.Kako se kupola natkriljuje nad Zemljom događat će se pojava

nestajanja...dezintegracije dijelova Zemlje.U jednom trenutku nastat će potpuni mrak i tišina.

Prilazim K’Sebi

229

Potom, postupno će se početi pojavljivati sitne, treperave iskrice...nevjerojatno sjajne nakupine energije, koje će kroz kratki period vremena integracijom stvoriti-obnoviti cijeli

Novi/Stari Planet Zemlju. Zemlja se naposljetku pojavljuje u svom iskonskom obliku, u prekrasnom „novom ruhu“.

Oceani puni divnih životinja i biljaka, život buja u njima...planine pune zelenila i cvijeća, blještavog snijega, ptice...

gradovi...ljudi, u životu, u sreći.Tako To treba biti!

Ovakva situacija se i sada događa...i događat će se prije i poslije vremena. I tako nebrojeno puta!

TO je beskraj!!Mi smo uvijek tu...i bit ćemo uvijek s Vama...i to ćete cijelo

vrijeme vidjeti i osjećati u svakoj stanici Vašeg bića!

- • - Kakav god učinak imale ovakve Poruke na ljudsku svijest ne može se isključiti da će nekakav ipak postići...pozitivan ili negativan, važno je da se čuju, važno je da se javno izgovore. Ako samo jednom, jedinom Biću prodrmaju i malo prošire vidike...Svijest, onda je postignut cilj. Svjetlost je pronašla put. A Ona je Dubokog uvjerenja da hoće. On naročito. I Malena zajedno s Njima. Oni su Živjeli svoju Istinu.

Prilazim K’Sebi

230

Oni su i samim svojim bivstvovanjem u ovim vremenima i načinom življenja znatno utjecali na svoju okolinu, na voljene ljude iako mnogi toga nisu bili svjesni. Ali hoće. Jednom...

I nastavljaju dalje svoju Misiju. Glasno i srčano, udruženi... svatko iz Svoje dimenzije postojanja, koje se sve više stapaju u Jednu.

K R A J (2010. godine)

...i.....Početak........

Prilazim K’Sebi

232

Pogovor

Svaka osoba je živa knjiga, a autorica je jedna od najljepših primjera.

Upoznao sam je bolje u autobusu, na putu iz hotela u Istambulu, gdje smo proveli pet dana zajedno na jednoj konferenciji bez prave komunikacije. Svirala je tada turska glazba i ritam je oslobodio u trenutku, nepoznate ljude, slučajno ili ne spojene na putu za zračnu luku. Ona je s Katom, Mirom i drugima razgovarala bez ustezanja, pjevala i plesala po kriterijima ljubavi i slobode.

Bio je to kraj putovanja ili zapravo tek pravi početak nečega novoga. Osjetilo se to u zraku, u

Prilazim K’Sebi

233

očima, u pokretima. Sve je nekako u trenu „sjelo na svoje mjesto“. „Prepoznali“ smo se.

Kad sam saznao da završava knjigu, bez razmišljanja, intuitivno, ne znajući da je njen pokojni muž Sanjin znatno utjecao na sve što se tada dogadjalo i što će se ubuduće dogadjati, rekao sam joj kako ću joj napisati Pogovor.

Iz njegovog napoštanja ovostranog izrastao je novi život Sandre, Malene, tko će mi vjerovati - i mene, a volio bih i onoga koji čita ovaj roman.

U avionu sam čitao Sandrin rukopis, oduševio se svjedočenjem....

Podsjetio me na knjigu „Brdo iznad oblaka“, Vesne Krmpotić s kojom sam postao dobar prijatelj. Pročitavši ovaj roman Prilazim K’Sebi i upoznavši Sandru, stvorio se temelj za još jedno novo Prijateljstvo. Dajem joj tada moj iPad i priliku da čita moju knjigu „MDZ“ ‘, i uočavam da vibriramo na sličnim frekvencijama. Očito njen pokojni suprug i tu ima prste. Nisam davno nekom ponudio pisati

Prilazim K’Sebi

234

Pogovor, nisam davno nekom ponudio da čita moju knjigu.

Dok čitam njezinu priču razmišljam kako ljudima približiti to iskustvo koje smo oboje prošli. Odavno sam shvatio kako je od ogromne važnosti upoznati sebe.

Mnogo puta sam se u svom životu našao u dilemi. Što je smisao svega? Tko sam ja? Što je to što je važno za Život? I potom, sam sebi sam znao prigovarati...Ante budalo, nije ti važna matematika već Ljubav... nije ti potrebna matematika da voliš, da praštaš onima koji rade protiv tebe i projekata koje vodiš. Čitajući Sandrinu knjigu zatvara mi se krug, sve se počinje slagati u smislenu cjelinu i otvara se mogućnost da zajedno radimo za dobrobit mnogih, širimo ljubav i slobodu na sva živa bića. Hvala joj na tome.

Ne želim Vam prepričavati sadržaj romana, ali Vam od srca savjetujem da ga čitate. Naučio sam kako se i u kućnom mantilu može putovati duhovnim prostranstvima čitajući samo Uvod. Dovoljan je da se odlučimo nastaviti dalje ili ne. Sve najvažnije je rečeno

Prilazim K’Sebi

235

na početku ove knjige. Tako je dovoljno pročitati prvu stranicu i ako ste zreli za prosvjetljenje, ne biste trebali stati dok ne završite.

Ja sam inspiriran Hegelom otišao na drugu stranu. Prvo pročitam kraj, zaključak i nakon toga početak knjige. Ukoliko me kraj ne motivira, ukoliko ne uočim da će me knjiga obogatiti u ljubavi, istini i slobodi, ne želim trošiti dragocjeno vrijeme.

Svaka prava knjiga je Alfa I Omega, A I Z, izvor i ušće. Treba znati uživati na tom putu, a posebno plivajući od ušća do izvora, od pogovora do predgovora. Sretno! Ponekad treba i odložiti knjigu, razmisliti, ostaviti je po strani, baciti je u kut pa kasnije ponovno započeti, jer čitanje je sve. Mnoge stvari sjednu na svoje mjesto, vremenom.

Ukoliko ste došli do kraja Sandrine knjige, volio bih Vas motivirati da se fokusirate U sebe, zapitate tko ste, što je to život i zaključite kako da iz svojih iskustava sastavite pjesmu kao moto za svoj daljnji život.

Prilazim K’Sebi

236

Sandra Živi, radi i vodi uspješan biznis, a ja bih volio da joj budući projekt bude „ biti Trener“ koji će pridonijeti rađanju novih kvalitetnih, kreativnih, svjesnih pojedinaca našeg društva. Hoće li ili ne prihvatiti tu ulogu ne znam, a mogu samo zaključiti kako to više zavisi o čitateljima nego o njoj.

Vjerujem da ste dobro shvatili ulogu Malene, lutanja Dolnega, utjecaj Orsa... Bog svakom šalje glasnike, poruke, ali malo je nas spremno interpretirati kreativno zaprimljeni sadržaj i jačati u Ljubavi i Slobodi.

Sandra i ja voljeli bismo da se i Vi prosvijetlite! Hoćete li? Znate li?

Mnogi od Vas imate oko sebe puno Malenih. Potvrdit ću kako mi je mlađi sin, kada je imao pet godina rekao: “Niste vi mene - ja sam vas izabrao!” Ostao sam šokiran. Djeca su zaista naši svjetionici i naši pouzdani vodiči, no znamo li ih slušati...pratiti? Malena, svojim postojanjem i svjedočenjem, isto kao i ton Sandrinog romana pobuđuje u meni radost! Ukoliko što više mladih i starih pročita ovu knjigu, ovo svjedočenje, hoćemo li bolje, ljepše živjeti? Možemo li

Prilazim K’Sebi

237

se pretvoriti iz gusjenice u leptira? Iz treće prijeći u petu dimenziju življenja? Hoćemo li Uskrsnuti kao ljudska rasa? Svim srcem se nadam da možemo i hoćemo.

Dragi čitaoče, ako nemaš još plan sve pročitati ovog trenutka, onda barem „skoči“ na 33. stranicu romana i uoči koliko prepoznaješ svoj život na takav način. Upitaj se možeš li pokušati tako živjeti? Možemo li iz prikupljenih iskustava zaključiti kako je uzrok naših neuspjeha u nama, u nedovoljnom htijenju i neznanju.

U svom dugogodišnjem radu pokušavao sam podučavati tisuće studenata toj formuli, ali se pitam gdje sam griješio i zašto nisam bolje i uspješnije prenio dušu ljubavi i duh slobode mladim ljudima?! Hoću li odustati jer nisam bio dovoljno dobar? Neću, ne vjerujem da hoću! Jer ljudi poput autorice, Malene i ostalih likova iz romana ne dopuštaju mi stati i odustati od svog sna. I zbog sve ostale velike i male djece koja su naše najveće blago.

Zašto su Bogu najdraža djeca? Zato što nisu razvili Ego koji blokira komunikaciju, koji

Prilazim K’Sebi

238

onemogućava kontakt s prirodnim i duhovnim silama. Ego je upravitelj našeg zatvora u koji smo se sami ugurali i onda igramo „važnu“ ulogu koju izmjenjujemo s ulogom Istinskog zarobljenika lažnih potreba, interesa i aktivnosti. Koliko li je to mojih studenata shvatilo i prihvatilo?

No, sada sam svjestan kako „vježbanje života“ ne ide odgojem, obrazovanjem, organizacijom već putem Samoodgoja, Samoobrazovanja i Samoorganizacije. Svaka živa stanica to “zna”, svaka čak atomska čestica takodjer ali osim Sandre malo tko. Kad bi barem na studiju psihologije, ekonomije i prava to mladi shvatili, kad bi ih nastavnici tome podučavali, imali bismo vrlo brzo društvo ljubavi i znanja. Ta bi energija mladosti razbila led u našim institucijama. Mladi bi kao volonteri s puno empatije, motivacije i znanja istraživali našu zbilju uz ovu i slične knjige. Pripremali bi se uz pomoć Trenera i Internetske tehnologije po konceptu GAU, te kreirali metodologiju i kreativne algoritme za kvalitativne i brže iskorake u ekonomskoj i političkoj sferi.

Prije dosta godina nećakinja mojeg prijatelja Martina ispričala mi je kako je na pogrebu svoje

Prilazim K’Sebi

239

bake zamrzila ujaka koji je radosno vodio pogreb svoje mame. Nije ga tada mogla shvatiti. Trebalo joj je dosta vremena ali ipak je nešto naučila iz tog svjedočenja. Koliko ljudi danas pati zbog umiranja i odlazaka najdražih, a ni ne pomišljaju pročitati ovu knjigu i pravovremeno se pripremiti za neminovne ali privremene rastanke, nastojeći održati duhovnu komunikaciju nakon što je fizička prekinuta?

Tu se skriva ključ koji drži Ona s Malenom.

Želio bih da ova knjiga kod studenata društvenih znanosti probudi volju za istinskim izvorom života, te da uistinu svatko svojim diplomskim radom postane čvorom jedinstvene mreže društva koje je usmjereno ljubavi i slobodi.

Svi smo dosadašnjim životom nešto polučili o prirodnim i duhovnim zakonima, a spoj ljudi poput autorice, moje malenkosti i inih entuzijasta može pokrenuti čitatelje da se umreže i da svi zajedno stvaramo novi, ljepši svijet po kriterijima Platona, inspirirani istovremeno božjim načelima i tehnološkim dostignućima.

Prilazim K’Sebi

240

Trebamo li kreirati osobe kao Orso u svakom djeliću svijeta? Možete li Vi, dragi čitatelji ohrabreni ovim svjedočenjem u romanu Prilazim K’Sebi samima Sebi pomoći?

Vi, koji čitate ovaj pogovor, shvatite da možete biti proroci, sveci, genijalci kao malo tko prije Vas. Potražite odgovor Tko ste i kad otkrijete ključ kojim se otvara Vaša brava duše, Vašeg Ega, uočite što Vam je Bog preko predaka i sveukupnog dosadašnjeg života darovao. Dok to ne ostvarite, trenirajte kao i autorica i njoj slični, jer oni su odličan putokaz.

Inspirirani Sandrinim romanom da li imate snage? Hoćete li?

Sretno!

Prof. dr. sc. Ante Lauc

Prilazim K’Sebi

242

O autorici

Sandra je rođena 1966 u Rijeci, u godini metalnog Konja, što znači da je svojeglava, ide svojim putem i ni jedna prepreka je ne može zaustaviti, možda je samo može malo usporiti.

Ona je maštovita sedmica koja život ne prihvaća preozbiljno, lijepih manira, tako da je često srce društva. Rječitost izražava na osjećajan, duhovan način…

Ovo je njen roman prvijenac u izricanju pisanim riječima Istine. Izvan je svake sumnje da će biti zadnji. Pisala je još kao dijete, svirala klavir, glumila, režirala, plesala balet… Samo joj je dugo vremena trebalo da prepozna i upozna umjetnika u sebi, posluša ga i

Prilazim K’Sebi

243

stvara. A sad, to stvoreno želi podijeliti s vama. Istinu je potrebno glasno izgovoriti da bi se čula, ŽIVJELA. Ona to svojim romanom i čini.

Sandra je svoja, drugačija…ide putovima vlastite istine… Svojim idejama i istinom može se činiti za one koji još nisu spremni za nova viđenja i poštuju ‘zakone stada’…avangardna… Ali to je ona, njen roman, njen život…

Sve što želim reći; Sandru morate upoznati; metal-jezero konja, kineski znak pustiti da ide svojim putem, i iz tog putovanja svi možemo ponešto naučiti…

Kata

Prilazim K’Sebi

244

Ukoliko Vas je dotaknula ova priča i potakla na promjene u vlastitom životu, ili možda imate svoju

priču koju biste željeli podijeliti s drugima i time dati podršku svima onima koji su na tom putu, molimo

Vas da se vratite na našu Internet stranicu www.sandra-sloboda.com

i ostavite svoj komentar. Vjerujemo kako imate što podijeliti sa čitateljima.

Na našem site-u smo također omogućili donacije putem Pay Pal-a za Zakladu Sanjin Sloboda,

kojom se promovira i podržava projekat humanog su-života u zajednici. Hvala

https://www.paypal.com/us/cgi-bin/webscr?cmd=_flow&SESSION=rEeMNombrj8er_G5vA-d0BbNkYBJzMZ08t1xW-0vTB1WOZGtddAzkY_4p3u&dispatch=5885d80a13c0db1f8e263663d3faee8d1

95a86f1d217942f7415cf1b2a661693