SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Sanja Posedel

ZDRAVSTVENO OSIGURANJE U REPUBLICI HRVATSKOJ

DIPLOMSKI RAD

Rijeka 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

ZDRAVSTVENO OSIGURANJE U REPUBLICI HRVATSKOJ

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Ekonomika osiguranja

Mentor:dr.sc. Ivan Frančišković

Student: Sanja Posedel

Studijski smjer:Menadžment JMBAG: 0081126716

Rijeka, lipanj 2014.

KAZALO

1. UVOD ............................................................................................................................ 1

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja ................................................................... 2

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze ....................................................................... 2

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ....................................................................................... 3

1.4. Znanstvene metode ................................................................................................. 3

1.5. Struktura rada .......................................................................................................... 4

2. OSNOVNE ZNAČAJKE OSIGURANJA ....................................................................... 5

2.1. Pojam i razvoj osiguranja .......................................................................................... 5

2.2. Vrste osiguranja .......................................................................................................... 9

2.3. Funkcije osiguranja .................................................................................................. 11

3. TEORETSKE ZNAČAJKE ZDRAVSTVENOGA OSIGURANJA ........................... 13

3.1. Pojam zdravstvenoga osiguranja .......................................................................... 13

3.2. Vrste osiguranja .................................................................................................... 15

3.2.1. Obvezno zdravstveno osiguranje ................................................................... 16

3.2.2. Dobrovoljno zdravstveno osiguranje ............................................................. 17

4. TRŽIŠTE ZDRAVSTVENOGA OSIGURANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ ..... 20

4.1. Razvoj tržišta zdravstvenoga osiguranja u Republici Hrvatskoj .......................... 20

4.2. Zakonodavno okruženje na tržištu zdravstvenoga osiguranja .............................. 21

4.3. Analiza i ocjena tržišta zdravstvenoga osiguranja ................................................ 24

4.4. Pružatelji usluga zdravstvenoga osiguranja .......................................................... 32

4.4.1. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje .................................................... 32

4.4.2. Osiguravajuća društva ................................................................................... 36

5. UČINAK ULASKA HRVATSKE U EUROPSKU UNIJU NA TRŽIŠTE

ZDRAVSTVENIH OSIGURANJA .................................................................................... 39

5.1. Perspektive razvoja zdravstvenoga osiguranja ..................................................... 39

5.2. HZZO u usporedbi sa zemljama EU ..................................................................... 43

5.3. Fondovi i novi proizvodi zdravstvenoga osiguranja u zemljama EU ................... 44

6. ZAKLJUČAK .............................................................................................................. 46

LITERATURA .................................................................................................................... 49

POPIS ILUSTRACIJA ........................................................................................................ 52

1

1. UVOD

Pojam osiguranja razvija se paralelno sa ljudskom osvještenosti o važnosti zaštite sebe

samoga i svoje imovine od potencijalnih rizika koji mogu nastupiti. Današnje generacije

svjedoče nezapamćenom rastu tržišta osiguranja, odnosno pružatelja osiguranja na

području Republike Hrvatske. Iako se najčešće pri spomenu pojma osiguranja shvaća

nečija dobrovoljna odluka o zaštiti vlastite imovine, institut osiguranja je puno opsežniji, te

ipak uz te dobrovoljne osiguravateljne proizvode na tržišta plasira i one zakonom

obvezujuće. Ako se krene u dublje promišljanje o tome, pod obveznim se osiguranjima

najčešće u prvome redu navodi obvezno zdravstveno osiguranje. Zdravstveno je osiguranje

pojam i oblik osiguranja koji je neophodan i obvezujući za svaku osobu, kako bi bila u

mogućnosti primiti pripadajuće joj pravo liječenja, zdravstvenoga nadzora, kontrole, i

slično. Na tržištu osiguranja se „rame uz rame“ sa obveznim dopunskim osiguranjem, nudi

i dopunsko osiguranje. Ovaj je oblik osiguranja dobrovoljni, i na volju je svake fizičke

osobe hoće li isto zasnovati ili ne. Unatrag nekoliko godina, uzme li se u obzir javno i

medijsko promoviranje, u Hrvatskoj je tržište zdravstvenoga osiguranja bilo gotovo

monopolizirano. Odnosno, jedina nadležna institucija, koja se smatrala izdavateljem polica

zdravstvenoga osiguranja bila je državna institucija, Hrvatski Zavod za zdravstveno

osiguranje. Postupno se tržište osiguranja liberaliziralo te se na njemu javlja rastući stupanj

konkurencije. Danas se stoga na strani ponude zdravstvenoga osiguranja na tržištu nalaze

vodeća osiguravajuća društva, koja su mahom iz inozemnih razvijenih zemalja,

prvenstveno europskih. Takva su kretanja na tržištima osiguranja potaknuta od strane

Europske unije, u kojoj je financijsko tržište, samim time i tržište osiguranja visoko

konkurentno. Zahvaljujući takvim kretanjima, danas se u Hrvatskoj nudi cijeli spektar

modificiranih polica svih vrsta dobrovoljnoga osiguranja, koje ravnopravno uz Hrvatski

zavod za zdravstveno osiguranje nude i za to zadužena osiguravajuća društva. Kako bi se

shvatio razvoj i transformacija hrvatskoga tržišta zdravstvenoga osiguranja, potrebno je

isto analizirati, definirati ključne značajke samoga instituta osiguranja te utvrditi buduća

kretanja na tržištu zdravstvenih osiguranja po ulasku Hrvatske u Europsku uniju.

2

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Problem istraživanja kojim se bavi diplomski rad je pitanje utjecaja i važnosti privatnih

dobrovoljnih osiguranja u odnosu na javna dobrovoljna osiguranja. Kako bi se riješio

navedeni problem potrebno je provesti pomno istraživanje tržišta osiguranja, odnosno

tržišta zdravstvenih osiguranja u Hrvatskoj, te njegovu perspektivu na jedinstvenom

europskom tržištu osiguranja. Predmet istraživanja je istražiti i utvrditi temeljne značajke

samoga pojma osiguranja i njegove funkcije, te pojma zdravstvenoga osiguranja i osobine

njegovih pojedinih oblika koji se u praksi javljaju. Predmet istraživanja nadalje obuhvaća i

sustavnu analitičku obradu podataka o kretanjima na tržištu zdravstvenih osiguranja u

Hrvatskoj, te utvrditi poziciju pojedinih pružatelja usluga zdravstvenoga osiguranja u

zemlji, odnosno ukazati na potencijalne promjene koje predstoje ovome obliku osiguranja

poradi priključivanja hrvatskoga tržišta osiguranja u jedinstveno europsko financijsko

tržište. Objekt je istraživanja stoga tržište zdravstvenih osiguranja u Hrvatskoj.

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze

Uvažavajući postavljeni problem istraživanja, a u svrhu ostvarivanja ciljeva koji se

istraživanjem žele postići, postavlja se slijedeća radna hipoteza: konzistentnim spoznajama

o osobitostima privatnoga odnosno javnoga pružanja usluga zdravstvenoga osiguranja, uz

sustavnu analizu kretanja na tržištu zdravstvenoga osiguranja u zemlji,moguće je ukazati

na čimbenike koji će potaknuti razvoj i povećanje tržišnoga udjela privatnih osiguravatelja

u domeni zdravstvenoga osiguranja Hrvatske kao nove članice EU.

Uz postavljenu radnu hipotezu definiraju se i slijedeće pomoćne hipoteze:

PH1:Znanstvenim spoznajama o osobitostima osiguranja kao financijskog instrumenta

moguće je odrediti njegove temeljne značajke kao i značajke zdravstvenoga osiguranja kao

oblika neživotnoga osiguranja koje se nudi na domaćem tržištu.

PH2: Temeljem provedene sustavne analize kretanja na domaćem tržištu zdravstvenih

osiguranja, kao i osiguranja općenito, moguće je donijeti zaključke o važnosti i značaju

obveznoga zdravstvenoga osiguranja, ali i javnoga odnosno privatnoga dobrovoljnoga

osiguranja.

3

PH3: Temeljem analize prikupljene materije i aktualnih događanja, uz uvažavanje

prethodno istraženih kretanja na spomenutom tržištu, mogu se odrediti čimbenici koji će se

pozitivno odraziti na poticanje jačanja važnosti i udjela privatnih zdravstvenih osiguranja,

te je moguće ukazati na poziciju hrvatskoga tržišta osiguranja u europskome jedinstvenom

tržištu.

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha pisanja diplomskoga rada je približiti i pobliže upoznati kretanja na domaćem tržištu

zdravstvenih osiguranja, odnosno shvatiti što će domaćem tržištu osiguranja donijeti

integracija u europsko financijsko tržište. Ciljevi istraživanja jesu definirati, opisati i

shvatiti značajke tržišta zdravstvenog osiguranja, te utvrditi ključna kretanja na domaćem

tržištu zdravstvenih osiguranja, odnosno ukazati na potencijalne čimbenike koji će ugroziti,

odnosno na one koji će pridonijeti razvoju domaćega tržišta zdravstvenih osiguranja u EU.

Kako bi se to odredilo potrebno je odgovoriti na slijedeća pitanja:

1. Što je osiguranje i koja mu je funkcija ?

2. Što su zdravstvena osiguranja i koje su temeljne vrste istih?

3. Kakva je ponuda, a kakva potražnja za dobrovljnim zdravstvenim osiguranjima na

domaćem tržištu osiguranja?

4. Imaju li privatna zdravstvena osiguranja potencijal napretka u odnosu na javna

zdravstvena osiguranja?

5. Što donosi EU Hrvatskoj u pogledu hrvatskog tržišta zdravstenih osiguranja?

1.4. Znanstvene metode

U diplomskome radu je u svrhu provođenja istraživanja i obrade prikupljene literature

korišteno nekoliko metoda znanstveno istraživačkoga rada. To su slijedeće metode: metoda

analize i sinteze, metoda indukcije i dedukcije, metoda generalizacije, metoda klasifikacije,

metoda deskripcije, metoda komparacije, statistička metoda i matematička metoda.

4

1.5. Struktura rada

Diplomski rad je sastavljen od šest tematskihto jest sadržajno povezanih cijelina. Uz

uvodni i zaključni dio, rad sadržava četiri dijela. Prva su dva teorijska i obuhvaćaju

definiranje i interpretaciju pojmova i funkcija osiguranja i zdratsvenoga osiguranja,

odnosno njegovih vrsta. Treći je dio analiza aktualnih kretanja na domaćem

osiguravajućem tržištu, sa naglaskom na domaće tržište zdravstvenih osiguranja.četvrti je

dio analiza učinaka koje ulazak u EU donosi postojećem tržištu zdravstvenih osiguranja u

zemlji.

5

2. OSNOVNE ZNAČAJKE OSIGURANJA

Osiguravateljni posao je danas jedan od najpopularnijih poslova u sferi financijskog

poslovanja. Međutim, osiguranja nisu novi posao. Praksa osiguranja kao instrumenta

zaštite vezuje se za razvoj čovjekove svijesti o potrebi zaštite vlastite imovine. Kako je

čovjek uočio da ne može sam sebe zaštiti od potencijalnih rizika, niti si nadoknaditi štetu,

razvio se instrument osiguranja, kao mehanizam zaštite od rizika i naknade štete u slučaju

nastupa osiguranoga rizika. Dakako da je razvoj osiguranja donio cijeli spektar

osiguravajućih oblika, među koje se uvrštavaju i zdravstvena osiguranja, koja su produkt

ovoga rada. Kako bi se shvatila funkcija i značaj životnoga osiguranja, potrebno je

definirati općenite značajke osiguranja, što je učinjeno u ovome poglavlju rada.

2.1. Pojam i razvoj osiguranja

Kada je čovjek spoznao da se udruživanjem u zajednicu rizika smanjuje pojedinačni rizik i

omogućava jednostavnija i rentabilnija zaštita od raznih opasnosti, došlo je do razvoja

naprednijih oblika osiguranja. Na taj način (uključivanjem u zajednicu rizika) najlakše se

može sačuvati imovina, zdravlje i život čovjeka. Od primitivnih oblika samopomoći u

slučajevima ljudskih i materijalnih gubitaka došlo je do suvremenog i organiziranog

prikupljanja sredstava unaprijed za naknadno pokriće posljedica rizičnih događaja.

Osiguranje je važan institut gospodarske djelatnosti svake zemlje. S obzirom na vrijednost

materijalnih dobara i s tim u vezi moguće štete danas je nezamisliva gospodarska

djelatnost ako nije pokrivena osiguranjem. Institut osiguranja nastao je davno i neprestano

se razvijao i mijenjao s razvojem ljudskog društva. Osiguranje je vjekovna težnja

pojedinca da se zaštiti od opasnosti koje mu ugrožavaju život i nanose štete na imovini

(rušilačka snaga prirode poplave, potresi, vulkani, orkanski vjetrovi i razorne oluje).

Čovjek je spoznao da se udruživanjem u zajednicu, na načelima solidarnosti i uzajamnosti,

može lakše zaštiti i spasiti. Od samopomoći i “dozivanja upomoć” došlo je do

organiziranog prikupljanja sredstava unaprijed, čiji je napredni oblik doveo do uspostave

pojma i svrhe osiguranja.

6

Osiguranje je imalo dug razvojni put, a počeci su mu u neorganiziranim i pojedinačnim

akcijama da bi se danas pojavljivalo u obliku organiziranoga sustava ekonomske zaštite.

Počeci se zajedničkoga snošenja rizika javljaju u vrijeme babilonskoga kralja Hamurabija,

sa ciljem zaštite trgovaca, sudionikakaravana od napada pustinjskih razbojnika. Kako se

razvijala trgovina pomorskim putem, prvenstveno iz talijanskih i jadranskih luka, potom i

iz europskih, pojavljuje se i na sceni jača institut pomorskoga osiguranja. Najstariji

ondašnji ugovor o osiguranju, pomorskom osiguranju, datira iz 1374.godine, a nađen je u

Genovi. (Bijelić, 2002., p.32-33).

U novome vijeku javlja se brži razvoj osiguravajuće djelatnosti, pod utjecajem trgovine i

pomorstva, industrijalizacije, urbanizacije te niza novih opasnosti uslijed intenzivnoga

razvoja tehnike i prometa. Navedeno je pogodovalo stvaranju velikih osiguravajućih

društava, a izrazit utjecaj na razvoj osiguranja u tom razdoblju ima kompanija Lloyd iz

Londona, koja je danas jednaod najvećih svjetskih kompanija u osiguravajućih djelatnosti.

Na hrvatskim su područjima prve filijale stranih osiguravajućih društava osnovane koncem

19.stoljeća, a prvo je osiguravajuće društvo bilo osiguravajuća zadruga „Croatia“ osnovana

davne 1884. godine. Iako je u ondašnjoj Jugoslaviji postojalo i do 30-ak osiguravajućih

društava inozemnoga kapitala, na tržištu je postojao državni monopol, kojega je prekinuo

prijelaz na moderne tržišne uvjete od 1990.godine, donošenjem novoga Zakona o

osiguranju. (Bijelić, 2002, p.33) U hrvatskoj osiguravajućoj djelatnosti je proces

osamostaljivanja bio početak nove faze u razvoju tržišta osiguranja, koje se odsada vodi po

načelima tržišnoga natjecanja, što mu je omogućilo integraciju u europski i svjetski sustav

osiguranja i reosiguranja. (Babić, Frančišković, 2011., p. 51)

Osiguranje je ekonomski institut društvenog i gospodarskog života kojim se zaštićuje

pojedinac, poslovni subjekt i gospodarski razvoj od ekonomski štetnih posljedica prirodnih

sila i nesretnog slučaja. Smisao i svrha zaštite ostvaruje se unaprijed prikupljenim

sredstvima koja se koriste kasnije za nadoknadu materijalnih i nematerijalnih gubitaka ili

šteta. Osiguranje je djelatnost posredstvom koje se na načelu uzajmnosti i solidarnosti

pruža ekonomska zaštita od rizika koji ugrožavaju imovinu i osobe. Osiguranje u suštini

predstavlja udruživanje svih onih koji su izloženi istim opasnostima s ciljem da zajednički

podnesu štetu koja će zadesiti samo neke od njih. Osiguranje u najširem smislu predstavlja

7

zaštitu imovinskih interesa fizičkih i pravnih lica prilikom realizacije rizika, odnosno

nastupanja osiguranih slučajeva, na račun fondova osiguranja formiranih naplatom premije

od tih lica. (Frančišković, Zelenika, 2004.,p.39)

U svojim počecima, osiguranje je imalo temeljnu svrhu i cilj zaštite interesa pojedinaca

putem disperzije i pokrivanja rizika. Danas je osiguranje široko rasprostranjeno i potrebno

je cijelom društvu a ne samo pojedincu. Jednako tako,djelatnost osiguranja je jedna od

vodećih djelatnosti u razvijenim gospodarstvima svijeta, te svakodnevno dobiva na

važnosti. Promatra li se kao djelatnost, osiguranje je djelatnost posredstvom koje se na

načelu uzajamnosti i solidarnosti pruža ekonomska zaštita od rizika koji ugrožavaju

imovinu i osobe..

Osiguranje je jedan jedan oblik upravljanja rizikom, usmjeren na smanjenje financijskih

gubitaka, te prijenos rizika sa osiguranika na osiguravajuće društvo, uz plaćanje premije

osiguranja.

Ključni su sudionici u osiguravajućem odnosu: (Babić, Frančišković, 2011., p.49):

· Osiguravatelj, u funkciji kojega dolazi osiguravajuće društvo

· Ugovaratelj osiguranja (osoba sa kojom se sklapa ugovor o osiguranju)

· Osiguranik ili osigurana osoba

· Korisnik osiguranja (osoba kojoj se isplaćuje naknada nastala temeljem nastupanja

događaja od kojega se osiguravalo).

Sasvim je očigledno, prema navedenoj strukturi sudionika osiguravajućega odnosa da

korisnik osiguranja ne mora biti osigurana osoba, kao i da osigurana osoba ne mora nužno

biti osoba sa kojom se sklapa polica osiguranja.

Osnovni elementi osiguranja su : (Andrijašević, Petranović, 1999., p.79)

· Zajednica rizika

· Isplata (naknada) gubitaka

· Prijenos rizika

· Isplata obeštećenja

8

Zajednica rizika predstavlja suštinu osiguranja, te omogućava dijeljenje gubitaka

osiguranika ili malog broja osiguranika na cijelu grupu (zajednicu). Naknada gubitaka je

također među osnovnim elementima osiguranja. Gubitak mora biti slučajan, a slučajan je

ako je nepredvidiv i neočekivan. Prenošenje rizika i isplata naknade je zadnji element i

smisao cjelokupnoga procesa osiguranja. Prijenos rizika uvijek se prenosi sa pojedinca na

zajednicu rizika. Isplatom naknade se omogućava osiguraniku kojem se dogodila šteta ili

gubitak da ponovo zauzme približnu financijsku poziciju koju je imao prije nego što se

dogodio gubitak odnosno šteta. (Andrijašević, Petranović, 1999., p.80-83)

Osigurani slučaj je događaj koji predstavlja ostvarenje rizika koji je obuhvaćen

osiguranjem. Prilikom osiguranja mora se predvidjeti: vrijeme ostvarenja, mjesto

ostvarenja, uzročnu vezu između predviđenog događaja i ostvarene štete te obvezu

osiguranika kod nastanka osiguranog slučaja. Međutim ne može svaki rizik biti obuhvaćen

osiguranjem. Ukoliko nema mogućnosti realizacije rizika, to jest ako predmet osiguranja

više ne postoji, ne može biti ni osiguran te je postojeći ugovor o osiguranju nevažeći.

Nužno je prilikom stvaranja osiguravajućeg odnosa da postoji određena neizvjesnost

nastanka događaja. Neizvjesnost može biti apsolutna kada se ne zna unaprijed da li će

nastati osigurani slučaj, ili relativna, kada se ne zna obujam štete. Također, rizik ne smije

biti izoliran. Mora se ponavljati, što ne znači da se ponavljanje odvija nužno određenom

frekvencijom. Rizik od kojega se osigurava mora biti nezavisan od volje osiguranika. Nije

se moguće osigurati od rizika koji nije legalan. Dakle, rizik mora zadovoljavati prethodne

uvjete, ali može se javljati u različitim formatima.

Neizostavna stavka osiguranja je premija osiguranja. Premija je cijena usluge koju

osiguravač pruža osiguraniku, dakle cijena osiguranja. Formira se na osnovu troškova koje

ima osiguravatelj, a to su isplate nastale štete na osiguranim objektima. Na visinu premije

utječe: rizik, veličina osiguranoga iznosa, dužina trajanja osiguranoga odnosa te kamatna

stopa po kojoj se plasiraju sredstva. Premija je unaprijed prikupljen novac za štete koje će

nastati naknadno. Premije su troškovi za osiguravajuće društvo. Ona mora biti ekonomski

odmjerena i isplativa, i za društvo i za osiguranika.

9

Osiguranje je kompleksan sustav s dva temeljna obilježja (Jakovčević i Lovrinović, 2004,

p.10):

1. Prijenos rizika od pojedinca na skupinu – zajednicu rizika

2. Podjela gubitaka na ujednačenoj osnovi na sve članove skupine

Društvena korisnost osiguranja ogleda se u kontinuiranom unaprijeđenju zaštite i

efikasnijoj naknadi šteta i isplati osiguranih svota. Značaj osiguranja proizlazi iz činjenice

da svijet do danas nije pronašao bolja rješenja od onih koja pruža osiguranje kao sustav

(djelatnost) – promptnost u naknadi štete; efikasnost. Sektor osiguranja ima važnu funkciju

u okviru financijskog sustava i predmet je brige regulatora za stabilnost i efikasnost

financijskih tržišta. Povjerenje osiguranika u sustav osiguranja implicira povjerenje u

cjelokupni financijski sustav. Društva za osiguranja upravljaju tuđom štednjom iz čega

proizlazi njihova gospodarska, socijalna i politička odgovornost. Nema veće isplate štete

nego što je šteta. Povjerenje je do te mjere zastupljeno jer bi propašću više štete imali

osiguranici nego vlasnici.

2.2. Vrste osiguranja

Širenjem osiguranja i sve većim zamahom ovoga sektora u financijskome sustavu zemalja,

javljaju se diferencirane vrste osiguranja. Stoga se osiguranja klasificiraju prema brojnim

kriterijima. Dakle, razlikuje se nekoliko podjela, odnosno nekoliko vrsta osiguranja. Pod

vrstom osiguranja smatraju se stvari ili osobe obuhvaćene jednakim uvjetima osiguranja.

Najbitnije je navesti slijedeće kriterije razvrstavanja: (Frančišković, 2004., p.91-99)

· Prema kriteriju bilanciranja poslova osiguranja i utvrđivanja poslovnoga rezultata,

· Prema načinu sklapanja ugovora o osiguranju,

· Prema predmetu osiguranja,

· Prema statusu osiguranika,

· Prema srodnosti rizika,

· S aspekta teorijskih osnova, konkurentnosti na tržištu i stupnja državnoga nadzora.

Prema kriteriju bilanciranja poslova osiguranja i utvrđivanja poslovnoga rezultata razlikuju

se životna i neživotna osiguranja, a svako se od njih dalje dijeli na podskupine. Životna su

10

osiguranja, kao što sama riječ kazuje osiguranja života od nastupa nesretnoga slučaja, dok

su neživotna osiguranja osiguranja u kojima se osigurava zdravlje, imovina, stvari ili prava

od nastupa nesretnoga štetnoga događaja.

Prema načinu sklapanja ugovora o osiguranju, osiguranje može biti obvezno i dobrovoljno

ili neobvezno osiguranje. Obvezno je ono osiguranje koje je propisano zakonskom

obvezom, dok je neobvezno ono koje se sklapa slobodnom voljom osiguranika,

dogovorom između osiguranika i osiguratelja te za sklapanje takvoga osiguranja ne postoji

zakonska obveza.

Prema predmetu osiguranja osiguranje može biti osiguranje imovine u širem smislu,

transportno osiguranje i kreditno osiguranje te osiguranje osoba. U imovinskom se

osiguranju imovina štiti od štete koja prijeti iz niza opasnosti čije ostvarenje može

prouzrokovati oštećenje ili uništenje imovine. Transportno je osiguranje osiguranje od štete

koje osigurava svaki interes u pokretnim stvarima na putu od niza opasnosti. Kreditno

osiguranje se odnosi na tražbine, dugovanje, izmaklu dobit,odgovornost, troškove i

izdatke. Osiguranje osoba se odnosi na život, zdravlje i radnu sposobnost čovjeka.

Prema statusu osiguranika, osiguranje može biti osiguranje pravnih osoba i osiguranje

fizičkih osoba.

Prema srodnosti rizika koji pokrivaju, osiguranja mogu biti slijedeća: osiguranje civila,

osiguranje životinja, usjeva, industrije, osiguranje od opće odgovornosti, kargo osiguranje,

osiguranje odgovornost, ....

Sa aspekta teorijskih osnova, konkurentnosti na tržištu i stupnja državnoga nadzora,

osiguranja mogu biti životna osiguranja, osiguranja poslovanja (komercijalne linije),

osiguranja kućanstva (osobne linije). Životno je osiguranje prethodno definirano kao

osiguranje života. Osiguranje poslovanja pokriva komercijalne rizike svih vrsta odnosno

štete na imovini ili štete iz odgovornosti, poslovnih, komercijalnih i industrijskih rizika.

Osiguranje kućanstva pruža zaštitu osobnih rizika odnosno pokriva oštećenje imovine,

odgovornost i zdravlje individualnih osiguranika.

11

Osim navedenih podjela, posebice je značajna podjela prem izravnavanju rizika, koji je

temelj osiguranja. Prema načinu izravnavanja rizika od kojega se osigurava osiguranje

može biti:

1. unutarnje i

2. vanjsko osiguranje (suosiguranje i reosiguranje).

Unutarnje osiguranje ili osiguranje je kako je prije i rečeno institucija koja nadoknađuje

štete nastale u društvu, u gospodarstvu ili kod ljudi uslijed djelovanja rušilačkih sila ili

nesretnih slučajeva.

Suosiguranje je sudjelovanje dvaju ili više osiguravatelja izravno u sklapanjujednoga

ugovora o osiguranju tako da svaki osiguravatelj snosi dio rizika. (Frančišković, 2004.,str.

317) Reosiguranje je djelatnost koja se ostvaruje tako da osiguravatelj prenosi na

reosiguravatelja dio rizika koji je prethodno preuzeo u osiguranje i zauzvrat plaća

reosiguravatelju premiju reosiguranja. (Zelenika, 2005., str. 606)

Moguće je klasificirati osiguranja i prema drugim kriterijima, koji nisu od nužne važnosti

za potrebe ovoga rada. Unutar svake navedene klasifikacije moguće je prema brojnim

kriterijima provesti podpodjele i raščlaniti postojeća osiguranja.

2.3. Funkcije osiguranja

Pri samome spomenu pojma osiguranja, nameće se njegova funkcija, a to je prvenstveno

zaštita od neželjenih događaja popraćenih rizikom za osiguranu osobu. Međutim, osim

svoje funkcije zaštite predmeta osiguranja, osiguranje ima i niz drugih funkcija. Funkcije

osiguranja su (Jakočević i Lovrinović, 2004,p.12):

· zaštitna funkcija

· financijsko-akumulacijska funkcija, te

· društvena funkcija

12

Zaštitna funkcija je temeljna funkcija osiguranja čiju efikasnost možemo izmjeriti

zadovoljstvom onih koji očekuju zaštitu. Osnovnu funkciju zaštite čine:

a) neposredna zaštita, u koju spadaju preventivne mjere, tj. mjere sprečavanja, te

represivne mjere, tj. mjere suzbijanja već nastale štete i

b) posredna zaštita, koja se ostvaruje naknadom štete; izvršavajući ovu svoju funkciju

osiguranje pridonosi zaštiti i sigurnosti odvijanja gospodarskih i drugih djelatnosti

Važna je i financijsko-akumulacijska funkcija osiguranja koja se očituje u obliku

različitih ulaganja prikupljenog novca u pojedine gospodarske grane, a čime se unapređuje

opći gospodarski razvitak neke zemlje. Ta funkcija osiguranja potiče individualnu štednju i

brigu pojedinca za budućnost. U ulozi institucionalnih investitora osiguranja alociraju

plasmane gospodarsko deficitarnim sektorima, te sa drugim financijskim institucijama

zajednički razvijaju financijske proizvode.

Treća funkcija osiguranja je njegova društvena funkcija, a to u biti ekonomska zaštita

čovjeka i njegove imovine koja može biti oštećena ili uništena djelovanjem različitih

opasnosti (rizika).

Temeljni je zadatak osiguranja brojne opasnosti kojima su izloženi osiguranici

preraspodjeliti na sve osiguranike koji su zaključili osiguranje i osiguraniku, oštećeniku ili

korisniku osiguranja isplatiti odgovarajuću naknadu za pretrpljenu štetu ili odgovarajuću

svotu u skladu sa zaključenim ugovorom.

13

3. TEORETSKE ZNAČAJKE ZDRAVSTVENOGA OSIGURANJA

Rijetko se prilikom razumijevanja pojmova osiguranja, uzima u obzir zdravstveno

osiguranje, kao vid osiguravateljskog odnosa. Međutim, zdravstveno je osiguranje jedno

od najznačajnijih ujedno i prvih te najraširenijih osiguranja u svijetu. Svaka osoba koja štiti

svoje zdravlje ugovora zdravstveno osiguranje, kojim se štiti od raznih rizika nastanka

nepovoljnih događaja. Danas je sustav zdravstvenoga osiguranja uvelike modificiran i čini

ga nekolicina osiguravajućih društava, koja pružaju usluge osiguranja u pojedinom

segmentu zdravstvenoga osiguranja, obveznom ili dobrovoljnom. Kako bi se shvatila

kretanja na tržištima zdravstvenih osiguranja i uloga osiguravajućih društava na njima,

potrebno je definirati sam pojam zdravstvenoga osiguranja i njegove temeljne vrste.

3.1. Pojam zdravstvenoga osiguranja

Zdravstveno osiguranje je drugi po veličini socijalni sustav u Hrvatskoj. Njime se

osigurava zdravstvena zaštita aktivnim osiguranicima, umirovljenicima, nezaposlenim

osobama prijavljenim na Zavodu za zapošljavanje i članovima njihovih obitelji.

(http://www.ijf.hr/rosen/rosenic/zdravstveni.pdf)

Među aktivnim osiguranicima su i zaposleni kod pravnih i fizičkih osoba, poljoprivrednici

kojima je to stalno zanimanje i koji nisu osigurani po nekoj drugoj osnovi. Praktično, cijelo

stanovništvo zemlje obuhvaćeno je nekim oblikom zdravstvenoga osiguranja. Osim

zdravstvenih usluga, korisnima zdravstvenoga osiguranja osiguravaju se i naknade u

slučaju bolesti, rodiljskoga i dopunskog rodiljskog dopusta, pomoć za opremu

novorođenog djeteta ali i neki drugi oblici naknada, poput primjerice putnih troškovau

sklopu zdravstvene zaštite.

Općenito se zdravstveno osiguranje može definirati kao sustav za pokrivanje troškova

zdravstvene zaštite unaprijed, preko doprinosa ili preko poreza koji se uplaćuju u

zajednički fond ili zavod zdravstvenoga osiguranja za sve ili neke zdravstvene usluge

određene zakonom, podzakonskim aktima ili policama osiguranja, što se javlja kod

privatnoga osiguranja. (Maydell, Bodiroga-Vukobrat, 2004., p.149)

14

Ovaj oblik osiguranja obuhvaća ograničen ili sveobuhvatni raspon zdravstvenih usluga i

može služiti za potpuno ili pak djelomično pokrivanje troškova određene usluge, lijeka ili

pak drugoga medicinskoga sredstva. (Jakovčević, Ćurak, 2007., p.124)

Financiranje zdravstvene zaštite u proteklom razdoblju ima mnoge sličnosti s

financiranjem mirovinskoga osiguranja. Hrvatsko se zdravstvo, i to u izvanrednim

okolnostima i stalnoj tranziciji iz ratnoga u mirnodopsko stanje, i obratno, lomilo između

preširoko zajamčenih prava i nedostatnih sredstava kojima bi se ta prava realizirala.

Zdravstveno osiguranje pratila je i još ga i dalje prati stalna nelikvidnosti i deficitarno

financiranje, tako da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje 1 bio i ostao jedan od

glavnih generatora ukupne financijske nestabilnosti u državi. Zdravstvo je bilo i ostalo

oslonjeno na doprinose iz plaće i na plaće, kao svoj jedini izvor prihoda. Zdravstvenu

zaštitu u Hrvatskoj financiraju HZZO, županije i Grad Zagreb te korisnici, plaćanjem

troškova prema posebnim propisima za obavljenje usluge. Oko 80% zdravstva se financira

doprinosima za obvezno zdravstveno osiguranje, a ostalo se osigurava iz proračuna

(porez). (http://www.ijf.hr/rosen/rosenic/zdravstveni.pdf)

U slučaju zdravstva u Hrvatskoj se mora provesti temeljita i kompleksa reforma

zdravstvene zaštite stanovništva. Pri tome se osobito moraju imati u vidu neke bitne odlike

javne službe: (http://www.ijf.hr/rosen/rosenic/zdravstveni.pdf)

· Da u zdravstvu ponuda određuje vlastitu potražnju,

· Da je zdravstvo istovremeno i radno intenzivna i kapitalno intenzivna djelatnost,

· Da je socijalna komponenta zdravstvene zaštite izuzetno važna i osjetljiva

· Da su rashodi za zdravstvenu zaštitu velikim dijelom investicije, a ne potrošnja.

Vrijednosni temelji hrvatske zdravstvene zaštite zasnivaju se na ubrzanom ekonomskom i

društvenom napretku zemlje, na produljenju života i poboljšana njegove kvalitete i na

smanjenju društvenoga i ekonomskoga tereta bolesti.

U skladu sa time, operativni ciljevi reforme svode se na: (Đukanović,2006, str.46)

· Ograničenje rasta zdravstvenih troškova i uspostavljanje stabilnosti sustava,

1 U nastavku teksta HZZO

15

· Uvođenje planiranja i suvremenoga upravljanja u sustavu zdravstva,

· Reorganizacija zdravstva i unaprijeđenje sustava financiranja i plaćanja

zdravstvenih ustanova,

· Primjerenije vrednovanje i unaprijeđenje učinkovitosti i kvalitete u sustavu

pružanja zdravstvenih usluga,

· Jačanje preventivne i primarne zdravstvene zaštite u sustavu zdravstva

· Osiguranje jače informatičke podrške sustavu zdravstva radi povećanja

transparentnosti svih zbivanja koja se u njemu događaju i koja će se poduzimati

· Strogo odvajanje privatnog i javnog dijela zdravstvenoga sustava radi uklanjanja

postojećega incesta i mogućih zlouporaba.

S obzirom da sustav zdravstvene zaštite odnosi jedan od najvećih dijelova ostvarenoga

BDP-a u zemlji, više od 8%, prilikom procesa gospodarske stabilizacije, reforme se

proračuna vrše prvenstveno u tom dijelu. Najveći se dio tog izdavanja financira upravo iz

uplaćenih doprinosa i premija zdravstvenoga osiguranja., odnosno iz državnih sredstava, a

manji dio iz privatnih sredstava. U nastavku je analizirano obvezno zdravstveno osiguranje

i dobrovoljno zdravstveno osiguranje.

3.2. Vrste osiguranja

Zdravstveno osiguranje se može javljati u obliku javnoga zdravstvenoga osiguranja ili pak

privatnoga zdravstvenoga osiguranja. Javno zdravstveno osiguranje uređuje i vodi država,

dok je privatno osiguranje uređeno zakonskim obvezama, ali je vođeno od strane

osiguravajućega društva ili neke druge privatne agencije koja za to ima dozvolu. Osim

navedene podjele zdravstveno osiguranje može biti obvezno ili dobrovoljno. Obvezno

zdravstveno osiguranje zakonom je propisano i pokriva osnovni paket usluga, dok je

dobrovoljno ono koje zaključuje sam osiguranik, a za to nije zakonom obvezan. U

nastavku ovoga poglavlja pojašnjene su ključne značajke obveznoga odnosno

dobrovoljnoga zdravstvenoga osiguranja.

16

3.2.1. Obvezno zdravstveno osiguranje

Obvezno je zdravstveno osiguranje obvezno za sve građane Republike Hrvatske. Osobe sa

prebivalištem u Republici Hrvatskoj i stranci sa odobrenim stalnim boravkom u Republici

Hrvatskoj, ako međunarodnim ugovorom o socijalnom osiguranju nije drugačije određeno,

prijavu vrše prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju. Na obvezno

zdravstveno osiguranje prema odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju

obvezno se osiguravaju i stranci s odobrenim privremenim boravkom u Republici

Hrvatskoj, a na temelhu radnoga odnosa kod poslodavca sa sjedištem u Republici

Hrvatskoj, ako su ispunjeni uvjeti prema posebnim propisima koji uređuju pitanje boravka

i rada stranaca u Hrvatskoj, i ako međunarodnim ugovorom o socijalnom osiguranju nije

drugačije određeno. Stranci kojima je u Republici Hrvatskoj odobren privremeni boravak,

boravak s poslovnom vizomte izbjeglica po ptoteku tri mjereca od dana priznavanja istoga

položaja, a zdravstvena zaštita im nije osigurana po drugoj osnovi, obvezni su se osigurati

na zdravstveno osiguranje prema odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti stranaca u

Republici Hrvatskoj

Obvezno je zdravstveno osiguranje uređeno Zakonom o obveznom zdravstvenom

osiguranju (NN 150/08). Navedenim je Zakonom određeno da obvezno zdravstveno

osiguranje provodi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, prije spomenuti HZZO,a

njime su svim osiguranim osobama zajamčena prava i obveze proizašle iz obveznoga

zdravstvenoga osiguranja na načelima uzajamnosti, solidarnosti i jednakosti. Također je

osiguraniku zajamčeno osiguranje u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti. (NN

150/08)

Prava proizašla iz obveznoga zdravstvenoga osiguranja podrazumijevaju: (NN 150/08)

· Pravo na zdravstvenu zaštitu,

· Pravo na novčanu naknadu.

Pravo na zdravstvenu zaštitu podrazumijeva primarnu zdravstvenu zaštitu, specijalističko-

konzilijarnu zdravstvenu zaštitu, bolničku zdravstvenu zaštitu, pravo na korištenje lijekova

17

sa osnovne i dopunske liste lijekova prema HZZO-u, pravo na dentalnu pomoć i denatlne

nadomjestke, pravo na ortopedska i druga pomagala, ...

Pravo na naknadu podrazumijeva naknadu plaća za vrijeme bolovanja, novčanu naknadu

troškova prijevoza, porodiljne naknade i slična primanja.

Cjelokupno se obvezno zdravstveno osiguranje financira iz niza prihoda: doprinosi za

obvezno zdravstveno osiguranje, doprinosi za osiguranje zaštite na radu, doprinosi za

nezaposlene osobe, doprinosi drugih obveznika plaćanja doprinosa utvrđenih zakonom,

prihodi iz državnoga proračuna, prihodi od kamata, dividendi i drugih prihoda, prihodi od

posebnoga poreza na duhan, prihodi od obveznoga osiguranja od automobilsne

odgovorosti, .. Ti prihodi služe za financiranje troškova HZZO-a, odnsono obveznoga

zdravstvenoga osiguranja. Doprinosi za obvezno zdravstveno osiguranje ( doprinosi na

plaću) obračunavaju se na dohodak po stopi od 15,2% i mjesečno uplaćuju u državni

proračun.

Nadalje u pogledu obveznoga zdravstvenoga osiguranja potrebno je naglasiti poslovne

fondove HZZO, koji se ubrajaju u financijsko poslovanje Zavoda, a to su: prava iz

obveznoga zdravstvenoga osiguranja, prava iz obveznoga zdravstvenoga osiguranja za

slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti te fondove za dopunsko i dodatno osiguranje

o kojima je riječ u nastavku rada. (Statut HZZO, 2009)

3.2.2. Dobrovoljno zdravstveno osiguranje

Uz obvezno zdravstveno osiguranje, koje je zakonom obvezujuće, na tržištima se sve više

sklapaju police dobrovoljnoga zdravstvenoga osiguranja. Kao što sama riječ kazuje,

dobrovoljno zdravstveno osiguranje je osiguranje kod kojega osiguranik nije nikakvim

zakonskim obligacijama obvezan da sklopi policu zdravstvenoga osiguranja, ali ukoliko to

želi, može. Ovaj je oblik osiguranja u Hrvatskoj u fazi uspona i penetracije na tržištima

osiguranja, gdje ljudi i dalje izbjegavaju „plaćati za ono što baš ne moraju“. Reguliran je

Zakonom o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju, NN 85/06. Dobrovoljna osiguranja u

Hrvatskoj karakterizira rastuća konkurencija, pri čemu usluge osiguranja osim HZZO-a

18

pružaju i za to ovlaštena društva za osiguranje. Prema spomenutom Zakonu, dobrovoljno

osiguranje provodi isključivo društvo za osiguranje koje je dobilo dozvolu za obavljanje te

vrste osiguranja od nadzornoga tijela za obavljanje poslova osiguranja.

Tri su ključna oblika dobrovoljnoga zdravstenoga osiguranja: (Bošković, 2006. p.23)

· Dopunsko zdravstveno osiguranje,

· Dodatno zdravstveno osiguranje i

· Privatno zdravstveno osiguranje.

Prve dvije skupine osiguranja se ugovoraju kao dugoročna osiguranja, na police u trajanju

minimalno godine dana, te se prema klasifikacijama tržišta osiguranja svrstavaju u

neživotna osiguranja. Dobrovoljna se osiguranja uplaćuju temeljem police osiguranja po

kojoj je utvrđena premija osiguranja iz koje se nadoknađuje šteta.

Dopunsko zdravstveno osiguranje je osiguranje kojim se osigurava pokriće troškova

zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenoga osiguranja. Dopunsko zdravstveno

osiguranje je dobrovoljno zdravstveno osiguranje kojim se osiguranim osobama osigurava

pokriće dijela troškova do pune cijene zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog

osiguranja (doplata) kako je uređeno zakonima i zakonskim propisima iz područja

zdravstva. (NN 85/06)

Dodatno zdravstveno osiguranje služi za osiguravanje višega standarda zdravstvene zaštite

u odnosu na standard zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenoga osiguranja te veći

opseg prava u odnosu na prava iz obveznoga zdravstvenoga osiguranja. Viši standard

podrazumijeva usluge koje pokriva i obvezno osiguranje ali znatno višega standarda, dok

se pod pojmom većih prava podrazumijevaju usluge koje ne pokriva obvezno osiguranje.

(NN 85/06)

Privatnim zdravstvenim osiguranjem se osigurava zdravstvena zaštita fizičkim osobama

koje borave u Republici Hrvatskoj, a koje nisu obvezane osigurati se sukladno Zakonu o

obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakonu o zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici

Hrvatskoj. Privatno se zdravstveno osiguranje ustanovljuje ugovorom o privatnom

19

zdravstvenom osiguranju između osiguranja i osiguravatelja. Ugovorom o privatnom

zdravstvenom osiguranju određuju sezdravstvene ustanovne, trgovačka društva koja

obavljaju zdravstvenu djelatnost te privatni zdravstveni radnici kod kojih osiguranik može

koristiti prava iz privatnog zdravstvenog osiguranja. (NN 85/06)

O važnosti dobrovoljnoga zdravstvenoga osiguranja sve se više raspravlja u praksi. O

učinkovitosti dobrovoljnoga osiguranja i njegovoj primjenjivosti u praksi govori i činjenica

da je Hrvatska pri dnu ljestvice europskih zemalja s udjelom privatnih osiguranja u

financiranju troškova zdravstva. Iskustva europskih zemalja pokazuju da će sustav

dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja sve više jačati jer dugoročno gledano osigurava

održivost obveznog zdravstvenog osiguranja. Država treba prepoznati važnost

dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja i njegov rast poticati poreznim olakšicama, jer je

korištenjem dobrovoljnog dodatnog zdravstvenog osiguranja dobrobit evidentna za širu

društvenu zajednicu i za državni proračun. (Romić, 2011. )

20

4. TRŽIŠTE ZDRAVSTVENOGA OSIGURANJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Tržište osiguranja se općenito može definirati kao ukupnost odnosa između ponuditelja i

tražitelja proizvoda osiguranja, pri čemu se ti odnosi odvijaju temeljem slobodnih odluka

svih sudionika. Pojam tržišta osiguranja jedne države može se odrediti na više načina:

ukupnom godišnjom premijom u jednoj zemlji, premijom po stanovniku, brojem sudionika

na tržištu, potencijalom tržišta koji je redovito veći od ostvarene premije i tako dalje. Sa

aspekta pojedinoga osiguravatelja tržište osiguranja se može definirati u okviru njegove

poslovne strategije, pozicije i politike. (Ćurak, 2004., p.35)Odnosi na tržištu pojedinih

vrsta osiguranja, to jest osiguravateljnih proizvoda mogu biti, a to i jesu, vrlo različiti, pa

pojedini dijelovi tržišta osiguranja čine njegove segmente, od kojih je jedan i ztržište

zdravstvenoga osiguranja. Kod analize tržišta osiguranja, ključna je stavka analizirati

poslovanje osiguravajućih društava. Kako bi se isto analiziralo potrebno je retrospektivno

rezimirati njegov razvoj te ključne odrednice zakonodavne regulative na njemu, što je i

učinjeno u ovome poglavlju rada.

4.1. Razvoj tržišta zdravstvenoga osiguranja u Republici Hrvatskoj

Prvi se oblici zdravstvenoga osiguranja javljaju u Prusiji (1883.godine), kada su strukovni

bolesnički fondovi, koji su služili za osiguranje zaposlenih, stavljeni pod nadzor i

upravljanje države. Navedeni su model slijedile Austrija, Danska i Belgija. Novi Zeland je

prva zemlja koja je uvela opću zdravstvenu zaštitu. U Hrvatskoj je zdravstveno osiguranje

uvedeno davne 1891.godine za vrijeme Austro-Ugarskeu obliku obveznoga zdravstvenoga

osiguranja za radnike zaposlene u zakonom navedenim poduzećima. Ostali su imali

mogućnost dobrovoljnoga privatnoga zdravstvenoga osiguranja, sve do kraja Drugog

svjetskoga rata, nakon čega osiguranje postaje državno, obvezno i jedinstveno za cijelu

zemlju. Reforme ondašnjega sustava zdravstvenoga osiguranja javljale su se u periodu od

1945.-1990.godine. Taj period obilježava nekoliko faza: socijalno osiguranje postaje

državno, obvezno i jedinstveno za područje cijele Jugoslavije. Od tada su sve osobe u

radnom odnosu i njihove obitelji izjednačene u svojim pravima. U godinama koje slijede

zdravstveno se osiguranje izdvaja iz države i prenosi na zavode te dijeli na grane:

21

zdravstveno, mirovinsko i invalidsko osiguranje. Republički fond zdravstvenoga

osiguranja u kojega su se slijevali prihodi za zdravstveno osiguranje stupanjem na snagu

Zakona o zdravstvenom osiguranju NN 75/93, postaje HZZO. Ustrojstvo i svi akti

Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje usklađeni su s odredbama Zakona u

propisanom roku, zaključno sa 7. siječnja 1994. Od 2013. Hrvatski zavod za zdravstveno

osiguranje ujedno postaje i Nacionalna kontakt točka. HZZO će kao Nacionalna kontaktna

točka omogućiti pacijentima pružanje informacija o mogućnosti savjetovanja s udrugama

pacijenata, osigurateljima koji nude zdravstveno osiguranje i pružateljima zdravstvene

zaštite. Nakon 1993.godine, uz osnovno osiguranje, kojemu je nositelj HZZO, uvedeno je i

dobrovoljno zdravstveno osiguranje, koje može biti dopunsko i privatno a nositelji su mu

HZZO i privatna osiguravajuća društva. (HZZO, 2014.)

Od ukupno 27 osiguravajućih društava koja danas posluju na tržištu osiguranja, njih 14

nudi usluge dobrovoljnoga zdravstvenoga osiguranja, dok svega 4 osiguravajuća društva

nude usluge dopunskoga zdravstvenoga osiguranja.

4.2. Zakonodavno okruženje na tržištu zdravstvenoga osiguranja

Zdravstveni sustav u Hrvatskoj reguliran je zakonskim okvirima koji uključuju slijedeće

temeljne zakone: (http://www.ijf.hr/rosen/rosenic/zdravstveni.pdf)

· Zakon o zdravstvenoj zaštiti,

· Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju,

· Zakon o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju,

· Zakon o zaštiti prava pacijenata.

Zdravstvenu zaštitu u Hrvatskoj financiraju HZZO, županije i Grad Zagreb te korisnici

plaćanjem troškova posebnim propisima za obavljene usluge. Tijekom 2011.godine

sklopljen je novi kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenoga osiguranja

kojim se uređuju prava i obveze iz rada i po osnovi rada radnika u zdravstvenim

ustanovama čiji su osnivači Republika Hrvatska ili županija, odnosno grad i koje obavljaju

zdravstvenu djelatnost sukladno odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti na temelju

sklopljenog ugovora s HZZP. Navedeni kolektivni ugovor obuhvaća pitanja poput

22

rješavanja sporova, odluka o štrajkovima, radnim uvjetima, zaštiti radnika te pravima,

obvezama i ovlastima sindikara i sindikalih povjerenika.

Zakonom o zdravstvenoj zaštiti propisana su načela, mjere, način provođenja te

organizacija zdravstvene zaštite, nositelji zdravstvene skrbi za zdravlje stanovništva, prava,

obveze osoba u korištenju zdravstvene zaštite te sadržaj, način obavljanja i nadzor nad

obavljanjem zdravstvene djelatnosti. Zdravstvena zaštita obuhvaća sustav društvenih

skupnih i individualnih mjera, usluga i aktivnosti za slijedeće: (Statut HZZO, 2009)

· Očuvanje i unaprijeđenje zdravlja,

· Sprječavanje bolesti,

· Rano otkrivanje bolesti,

· Pravodobno liječenje te zdravstvenu njegu i rehabilitaciju.

Iz navedenoga zakonskoga određenja vidljivo je da se radi o sustavu različitih mjera koje

prvenstveno imaju zadaću očuvanja i unaprijeđenje zdravlja i sprječavanja bolesti, a tek

potom liječenje, njegu i rehabilitaciju. Za razliku od zdravstvene zaštite, zdravstvenim se

osiguranjem u Republici Hrvatskoj stječu prava i obveze u korištenju zdravstvene zaštite

kao i druga prava i obveze iz zdravstvenoga osiguranja.

Kada se govori o normativnom uređenju djelatnosti zdravstva i zdravstvenom osiguranju,

potrebno je naglasiti da u ostvarivanju zdravstvene zaštite kao i prava iz dravstvenoga

osiguranja, svaki građanin, odnosno osoba, imaju propisana prava i dužnosti. Jedno od

temeljnih prava je jednakost u cjelokupnom postupku ostvarivanja zdravstvene zaštite, te

slobodan izbor doktora medicine, doktora stomatologije, kao i pravo na zdravstvenu uslugu

standardizirane kvalitete i jednakoga sadržaja.

Dok su Zakonom o zdravstvenoj zaštiti uređena načela, mjere, način provođenja i

organizacija zdravstvene zaštite, Zakon o zdravstvenom osiguranju temelji se na ustavnom

načelu da se građanima Republike Hrvatske jamči pravo na zdravstvenu zaštitu.

Zdravstvenim osiguranjem u Republici Hrvatskoj stječu se prava i obveze u korištenju

zdravstvene zaštite, i druga prava i obveze iz osnovnoga zdravstvenoga osiguranja.

23

Zdravstveno se osiguranje provodi na načelima uzajamnosti i solidarnosti, a Zakonom je

ustrojeno osnovno (obvezno), dopunsko, dodatno i privatno zdravstveno osiguranje.

Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju uređuje se obvezno zdravstveno

osiguranje u Republici Hrvatskoj, opseg prava na zdravstvenu zaštitu kao i druga prava i

obveze osoba obvezno osiguranih prema Zakonu, uvjeti i načini njihovaostvarivanja i

financiranja, kao i prava i obveze nositeljaobveznoga zdravstvenoga osiguranja,

uključujući i prava i obveze ugovornih subjekata nositelja provedbe zdravstvene zaštite iz

obveznoga zdravstvenoga osiguranja. Zakonom je određeno da obvezno zdravstveno

osiguranje u Republici Hrvatskoj provodi jedino i samo HZZO. (NN 150/08)

Zakonom o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju uređuju se vrste,uvjeti i načini

provođenja dobrovoljnoga zdravstvenoga osiguranja. Prema članku 8., Zakona o

dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju neki od oblika dobrovoljnih zdravstvenih

osiguranja provodi društvo za osiguranje koje je dobilo dozvolu za obavljanje te vrste

osiguranja od nadzornoga tijela za obavljanje poslova osiguranja sukladno Zakonu o

osiguranju. Izuzev osiguravajućih društava, dopunsko zdravstveno osiguranje za pokriće

troškova zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenoga osiguranja provodi i Hrvatski

Zavod za zdravstveno osiguranje, koji sredstva dopunskoga zdravstvenoga osiguranja vodi

odvojeno od sredstava obveznoga zdravstvenoga osiguranja. (NN 85/06)

Izuzev regulative u području samoga zdravstvenoga osiguranja, potrebno je navesti

zakonske odredbe koje se tiču samih pružatelja usluga zdravstvenoga osiguranja. U tome

se slučaju na osiguravajuća društva odnosi Zakon o osiguranju, kojim je uređeno osnivanje

i poslovanje društava za osiguranje, društava za reosiguranje, obavljanje poslova unutarnje

revizije i revizije društava za osiguranje te obavljanje poslova zastupanja u osiguranju,

odnosno poslova posredovanja u osiguranju i reosiguranju. (HANFA 2009 )

Druga institucija, HZZO svoje poslovanje temelji jednako tako na zakonskim odredbama.

Prava i obveze, te odgovornosti HZZO-a utvrđene su Zakonom obveznom zdravstvenom

osiguranju i Statutom HZZO-a. Statut HZZO-a donijelo je Upravno vijeće HZZO-a 27.

siječnja 2009. u skladu sa tada važećim Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, a

24

Vlada Republike Hrvatske potvrdila ga je 5. veljače 2009. godine. Osim obveznog

zdravstvenog osiguranja HZZO pruža i usluge dopunskog i dodatnoga zdravstvenoga

osiguranja. Statutom HZZO-a su određene ključne značajke o samom Zavodu te njegove

zaduženja i poslovi koje obavlja.

4.3. Analiza i ocjena tržišta zdravstvenoga osiguranja

Svakodnevno svjedočimo stalnome povećanju osiguranja i njihovih zastupnika na tržištu

osiguranja. Od nekadašnjih osiguranja od automobilske odgovornosti i životnih osiguranja,

danas je na tržištu razvijeno znatno više alternativnih osiguranja, podijeljenih u dvije

skupine: životna i neživotna. Ostvarenja osiguravajućih društava se mjere ostvrenim bruto

premijama od osiguranja. Udio bruto premije osiguravajućih društava jedan je od ključnih

mjernih pokazatelja uspješnosti i važnosti osiguravajućih društava u zemlji. Slijedeća slika

pokazuje kretanje bruto premije u skupini životnih odnosno neživotnih osiguranja.

Slika 1. Kretanje udjela bruto premije životnih i neživotnih osiguranja u BDP-u u

Hrvatskoj

Izvor: HUO, 2013., Godišnje izvješće, http://www.huo.hr/hrv/statisticka-izvjesca/18/

Crnom linijom je prikazano kretanje bruto premije životnih osiguranja, dok je plavom

linijom prikazano kretanje bruto premije neživotnih osiguranja. Crvena linija pokazuje

25

kretanje ukupne ostvarene bruto premije. Promatrani period je od 2003.godine do

2012.godine. Bruto premija neživotnih osiguranja čini tijekom cijeloga promatranoga

vremena daleko veći udio u hrvatskom BDP-u, nego li ga ostvaruje premija životnoga

osiguranja. U posljednjih se nekoliko godina udio ostvarene bruto premije neživotnih

osiguranja u hrvatskom BDP-u smanjuje, točnije od 2009.godine ostvaruje pad. Najniž je

udio premije neživotnih osiguranja u BDP-u ostvaren 2011.godine i iznosio je 1,97%.

nakon toga, 2012.godine se udio bruto premije neživotnih osiguranja u BDP-u povećava.

Pri tome se pod neživotnim osiguranjima podrazumijeva nekoliko vrsta osiguranja:

osiguranje odautomobilske odgovornosti, osiguranje imovine, osiguranje kredita,

osiguranje od nezgode te konačno zdravstveno osiguranje. U nastavku je prikazana

struktura udjela pojedine grupe neživotnih osiguranja u ukupno ostvarenoj bruto premiji

neživotnih osiguranja ostvarenoj 2012.godine na domaćem tržištu osiguranja.

Grafikon 1. Struktura pojedinoga oblika neživotnih osiguranja u ukupno ostvarenoj

premiji neživotnoga osiguranja u Hrvatskoj (2012.godina)

Izvor: HUO, 2013., Godišnje izvješće, http://www.huo.hr/hrv/statisticka-izvjesca/18/

26

Osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila čini najveći udio u ukupnoj

premiji neživotnih osiguranja, 44,7%. Slijede ga osiguranje cestovnih vozila sa 10,95% od

ukupne premije neživotnih osiguranja, te ostala osiguranja imovine sa 10,79%. Zdravsveno

osiguranje u ukupno ostvarenoj premiji neživotnih osiguranja nosi svega 3,63%. Ostvarena

bruto premija najbolji je pokazatelj potražnje za ovim osiguravajućim oblikom na

domaćem tržištu zdravstvenoga osiguranja. Na tržištu zdravstvenih osiguranja razlikuju se

slijedeće skupine zdravstvenih osiguranja:

· Obvezno osiguranje naknade troškova za slučaj ozljede na radu i profesionalne

bolesti (02.01)

· Dopunsko osiguranje razlike iznad vrijednosti zdravstvenih usluga obveznoga

zdravstvenoga osiguranja (02.02)

· Dopunsko zdravstveno osiguranje većega opsega prava i većega standarda

zdravstvenih usluga kojega pokriva obvezno zdravstveno osiguranje (02.04)

· Privatno zdravstveno osiguranje (02.06)

· Ostala dragovoljna zdravstvena osiguranja (02.99)

Slijedeća tablica pokazuje kretanje ključnih pokazatelja u zdravstvenom osiguranju na

hrvatskom osiguravajućem tržištu.

Tablica 1. Ostvarena bruto premija zdravstvenoga osiguranja

Izvor: HUO, 2013., Godišnje izvješće, http://www.huo.hr/hrv/statisticka-izvjesca/18/

27

Premije zdravstvenih osiguranja iz godine u godinu imale su natprosječan porast do

2009.godine. U 2012.godini zdravstveno osiguranje nastavilo je pad od -6,5%, a ukupna

premija iznosila je 239 milijuna kuna. U 2011.godini pad ove vrste osiguranja iznosio je -

1,4%, a premija je iznosila 255 milijuna kuna.

Prema kretanju vrijednosti iz tablice može se zaključiti slijedeče:

· Vrijednost zaračunate bruto premije se tijekom vremena više nego udvostručila,

iako je najveća ostvarena vrijednost postignuta 2008.godine (281.209,00 kn)

· O kretanju bruto premije zdravstvenoga osiguranja tijekom vremena pokazuju

vrijednosti indeksa, koje ukazuju na stalni rast ostvarene bruto premije skroz do

2008.godine, nakon čega se premija smanjuje svake godine što pokazuje indeks

manji od 100.

· Paralelno sa kretanjem ostvarene bruto premije mijenja se i udio premije

zdravstvenoga osiguranja u ukupnoj bruto premiji neživotnih osiguranja, koji je

jednako tako najveću vrijednost ostvario 2008.godine, sa 3,94%.

· U ukupno ostvarenoj osiguravateljnoj premiji, također sa vremenom raste udio

premije od zdravstvenoga osiguranja, te najveću vrijednost ostvaruje 2008.godine

(2,90%) , nakon čega opada do 2012.godine (2,64%)

U skladu sa iznesenim podacima o kretanju bruto premije, vidljivo je jasno smanjenje

bruto premije zdravstvenih osiguranja u posljednjih nekoliko godina. Na tržištu

zdravstvenog osiguranja zabilježeni kontinuirani pad bruto premije povezuje se najviše sa

činjenicom da se radi o dobrovoljnim osiguranjima, pa se značajnije promjene zaračunate

bruto premije, promatrajući trendove u proteklom razdoblju i gospodarstvo u cijelosti, ne

treba očekivati. Nadalje smanjenju je pogodovala i promjena u zakonodavnom okruženju,

prema kojem je dopunsko osiguranje, kao najčešći oblik dobrovoljoga zdravstvenoga

osiguranja prestalo biti porezna olakšica, što je dovelo do smanjenoga broja ugovorenih

polica. Premija koja je analizirana u prethodnom dijelu prihod je osiguravajućega društva,

dok se kao rashodi javljaju štete, odnsono likvidacije šteta. U nastavku je prikazano

usporedno kretanje ostvarene premije zdravstvenoga osiguranja i likvidacije štete nastale

na temelju naplate po ugovorenoj polici zdravstvenoga osiguranja.

28

Slika 2. Zaračunata bruto premija i likvidirani iznosi šteta zdravstvenoga osiguranja

Izvor: HUO, 2013., Godišnje izvješće, http://www.huo.hr/hrv/statisticka-izvjesca/18/

S obzirom na ukupan pad zaračunate bruto premije, došlo je i do ukupnoga pada

likvidiranih šteta. Iznosi likvidiranih šteta tijekom vremena osciliraju, iako oscilacije nisu

značajnije. Godine 2012. likvidirana šteta po policima zdravstvenih osiguranja iznosila je

5,73% od ukupno likvidirane štete u neživotnim osiguranjima, dok je u odnosu na ukupnu

štetu u životnim i neživotnim osiguranjima likvidirana šteta po zdravstvenom osiguranju

iznosila 3,97% od ukupne štete. Ako se pak promatra udio likvidanih šteta u ukupnoj

premiji zdravstvenoga osiguranja, njegov je iznos u 2012.godini bio 77%, u 2011.godini

76%, a u 2010.godini 74%. navedeno je kretanje uočljivo i na prethodno prikazanoj slici, a

ukazuje na stalno rastuću potrošnju po policama zdravstvenoga osiguranja. Razlog je tomu

veća prepoznatljivost proizvoda budući da kod dopunskoga zdravstvenoga osiguranja

većega opsega prava i većega standarda osiguranici sami određuju uvjete korištenja

29

preventivnoga dijela polica, čime izravno utkeču na korištenje polica, te se isti trend može

očekivati i u budućnosti.

Promatra li se zdravstveno osiguranje prema pojedinim skupinama najznačajnija je skupina

u njemu, s obzirom na osiguravajuća društva kao pružatelje usluga dodatno zdravstveno

osiguranje. Slijedeći grafikon pokazuje strukturu aktivnih polica zdravstvenoga osiguranja

na dan 31.12.2012.godine promatrano prema pojedinom obliku zdravstvenoga osiguranja.

Grafikon 2. Struktura aktivnih polica zdravstvenoga osiguranja prema vrsti osiguranja

Izvor: HUO, 2013., Godišnje izvješće, http://www.huo.hr/hrv/statisticka-izvjesca/18/

Kako grafikon i pokazuje, od ukupno aktivnih polica na tržištu osiguranja njih je 78,53%

dodatnoga zdravstvenoga osiguranja, dok je 11,69% dopunskoga zdravstvenoga

osiguranja, a ostalih 9,77% spada u ostala dobrovoljna zdravstvena osiguranja. Obvezno je

osiguranje u potpunosti u rukama HZZO-a, dok se privatna još uvijek ne nude niti se police

istih sklapaju.

Dodatno zdravstveno osiguranje (skupina 02.04) najznačajnija je skupina u grupi

zdravstvenih osiguranja i čini ukupno 77,64 % od ukupno zaračunate premije

dobrovoljnoga zdravstvenoga osiguranja. U nastavku je prikazana struktura udjela u

ostvarenoj premiji za pojedine skupine zdravstvenoga osiguranja.

30

Tablica 2. Ostvarena premija i broj osiguranja za pojedine skupine zdravstvenih

osiguranja

Izvor: HUO, 2013., Godišnje izvješće, http://www.huo.hr/hrv/statisticka-izvjesca/18/

Najveći udio u ukupno ostvarenoj bruto premiji zdravstvenoga osiguranja, kako je

prethodno i rečeno ostvaruje dodatno zdravstveno osiguranje. I prethodne godine,

2011.godine, dodatno je zdravstveno osiguranje donosilo čak 77,83% od ukupne bruto

premije zdravstvenih osiguranja. Dopunsko osiguranje čini svega 12,19% od ukupno

zaračunate bruto premije zdravstvenih osiguranja. Razlog je tako niske zastupljenosti

činjenica da se najveći dio ovoga osiguranja i dalje nalazi u rukama HZZO-a, te da je udio

osiguravajućih društava u ukupnom portfelju dopunskoga zdravstvenoga osiguranja u

usporedbi sa portfeljem HZZO-a zanemariv, s obzirom da navedeni udio iznosi više od

milijardu kuna. Prosječna šteta u dodatnom zdravstvenom osiguranju iznosi 700 kuna, što

je manje u odnosu na prethodnu godinu,a ovisno je usko o kretanjima cijena na tržištu

zdravstvenih usluga. Prosječna je šteta u dopunskom osiguranju 122 kune što je manje u

odnosu na prethodna razdoblja, te je za očekivati da će se u narednom periodu tržište

zdravstvenoga osiguranja razvijati najviše bazirano na navedenom dopunskom osiguranju,

koje ima najveći prosperitet rasta. O njegovu prosperitetu i mogućnostima rasta udjela

osiguravaućih društava na njemu kazuje više slijedeča slika.

31

Slika 3. Kretanje broja osiguranika u dopunskom zdravstvenom osiguranju

Izvor: Bagat, M., 2013., Dopunsko zdravstveno osiguranje u Hrvatskoj, Dani Hrvatskog

osiguranja, Croatia osiguranje, http://www.hgk.hr/wp-

content/blogs.dir/1/files_mf/09._bagat.pdf

Stalni rast bilježi broj osiguranika koji sami plaćaju svoju premiju dopunskoga osiguranja,

čime se smanjuje broj onih koji dopunsko osiguranje imaju na teret države, ali jednako

tako i povećava broj onih koji svoje dopunsko osiguranje traže kod društava za osiguranje,

čime se nazire svijetla budućnost za ovu skupinu osiguranika.

Nadalje, privatno zdravstveno osiguranje još uvijek nije definirano zakonskim aktima, te

još nije niti ponuđeno na tržištu osiguranja. Smatra se da zamah tržištu zdravstvenoga

osiguranja mogu donijeti najavljene zakonske promjene u dijelu koji se odnosi na

dopunsko zdravstveno osiguranje, razlike iznad vrijednosti zdravstvenih usluga obveznoga

zdravstvenoga osiguranja, gdje se u budućnosti očekuje veći portfelj kod osiguratelja koji

posluju u skladu sa tržišnim načelima.

32

4.4. Pružatelji usluga zdravstvenoga osiguranja

Kako je prema prethodno provedenoj analizi tržišta zdravstvenoga osiguranja, ali i prema

prethodno analiziranim osobitostima hrvatskoga tržišta zdravstvenoga osiguranja, moguće

zaključiti dva su ključna oblika subjekata koji pružaju usluge zdravstvenoga osiguranja. To

su Hrvatski Zavod za zdravstveno osiguranje i osiguravajuća društva koja posluju u toj

domeni. U nastavku su iznesene temeljne pretpostavke njihova poslovanja u domeni

zdravstvenoga osiguranja, te proizvodi koje pri tome nude.

4.4.1. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje

HZZO je osnovan radi provođenja osnovnoga zdravstvenoga osiguranja, te obavljanja

drugih poslova prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju te Zakona o zdravstvenoj zaštiti.

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je javna ustanova. Ima javne ovlasti u rješavanju

prava i obveza iz zdravstvenoga osiguranja. Ima svojstvo pravne osobe s pravima,

obvezama te odgovornošću, koje su utvrđene Zakonom o zdravstvenom osiguranju i

Statutom Zavoda. Navedeni statut donosi Upravno vijeće Zavoda, a potvrđuje ga Vlada

Republike Hrvatske, a njime je utvrđeno ustrojstvo Zavoda, prava, obveze i odgovornosti

tijela upravljanja, javnost rada Zavoda i njegovih tijela. HZZO je jedina ustanova koja

provodi osnovno zdravstveno osiguranje na koje imaju pravo svi građani Republike

Hrvatske. Nadzor nad zakonitošću poslovanja HZZO-a obavlja Ministarstvo zdravstva.

Prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju, reviziju HZZO-a obavlja Državni ured za

reviziju.

HZZO je uključen u sustav Državne riznice. Doprinosi za osnovno zdravstveno osiguranje

uplaćuju se na jedinstveni račun Državne riznice i kao takvi čine prihod Državnoga

proračuna. Sredstva za izvršeni rad za zdravstvene usluge doznačuju se bolnicama iz

Proračuna na osnovu sklopljenih ugovora sa HZZO-om, dok se ta svu ostalu zdravstvenu

zaštitu sredstva iz Proračuna doznačuju HZZO-u, odakle se obavljaju plaćanja.

33

4.4.1.1. Proizvodi HZZO-a

HZZO u svojem poslovanju, što je navedeno i u samome statutu HZZO-a, provodi poslove

koji proizlaze iz pružanja usluge obveznog zdravstvenoga osiguranja i dopunskoga

zdravstvenoga osiguranja. HZZO ostvaruje zakonski monopol nad obveznim zdravstvenim

osiguranjem u zemlji, što mu jamči Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju.

Navedenim je Zakonom nadalje određeno koje su dužnosti i prava HZZO-a u području

obveznoga zdravstvenoga osiguranja, a to su : (Statut HZZO, 2009)

· provođenje politike razvoja i unapređivanja zdravstvene zaštite iz obveznog

zdravstvenog osiguranja

· obavljanje poslove u svezi s ostvarivanjem prava i obveza osiguranih osoba iz

obveznog zdravstvenog osiguranja,

· provođenje prvostupanjskog i drugostupanjskog upravnog postupka u rješavanju o

pravima i obvezama osiguranih osoba iz obveznog zdravstvenog osiguranja

· planiranje novčanih sredstava za prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja

· predlaganje ministru nadležnom za zdravstvo mrežu javne zdravstvene službe

sukladno posebnom zakonu te plan i program mjera zdravstvene zaštite, kao i

opseg prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja

· obavljanje poslova ugovaranja zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog

osiguranja s zdravstvenim ustanovama i privatnim zdravstvenim radnicima

uključenim u mrežu javne zdravstvene službe, te isporučiteljima ortopedskih i

drugih pomagala

· utvrđivanje cijene zdravstvene zaštite u ukupnom iznosu za punu vrijednost prava

iz obveznog zdravstvenog osiguranja,

· plaćanje usluge ugovornim subjektima Zavoda za ugovorenu i izvršenu zdravstvenu

zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja osiguranim osobama

· provođenje nadzora nad ispunjavanjem ugovornih obveza ugovornih subjekata

Zavoda u provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja u

skladu sa sklopljenim ugovorom

· plaćanje osiguranim osobama novčane naknade iz obveznog zdravstvenog

osiguranja u skladu sa Zakonom, drugim propisima i općim aktima Zavoda te

troškove zdravstvene zaštite korištene u inozemstvu

34

· plaća troškove inozemnim zdravstvenim ustanovama za izvršenu zdravstvenu

zaštitu osiguranim osobama

· utvrđuje način ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu na teret sredstava Zavoda

u slučajevima kada osigurane osobe ne mogu ostvariti zdravstvenu zaštitu kod

ugovornih subjekata Zavoda u roku propisanom općim aktom Zavoda

· osigurava provedbu međunarodnih ugovora u dijelu koji se odnosi na obvezno

zdravstveno osiguranje koje provodi Zavod

· daje ministru nadležnom za zdravstvo mišljenje o osnivanju i odobrenju rada

zdravstvenih ustanova i odobrenju rada zdravstvenih radnika u privatnoj praksi

radi uključenja u mrežu javne zdravstvene službe

· utvrđuje osnovice, način obračuna i plaćanja, visinu, te obveznike obračunavanja i

plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje,

· utvrđuje osnovicu i stopu te način obračuna i uplate posebnog doprinosa za

korištenje zdravstvene zaštite u inozemstvu

· obavlja poslove kontrole poslovnih knjiga, financijske dokumentacije i drugih

evidencija obveznika uplate doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje

· vodi evidencije u svrhu osiguravanja podataka za provođenje obveznog

zdravstvenog osiguranja i nadzor

· uređuje ostala pitanja vezana uz ostvarivanje prava i obveza iz obveznog

zdravstvenog osiguranja te obavlja i druge poslove na koje ga obvezuje zakon.

HZZO se financira isključivo i najvećim dijelom iz doprinosa uplaćenih za zdravstveno

osiguranje i zaštitu na radu, takozvanih doprinosa na plaću. Te doprinose plaćaju ili sami

zapsolenici ili poslodavci, odnosno Zavod za mirovinsko osiguranje ili sama država. Ostali

su izvori sredstava prihodi iz lokalne, regionalne i državne uprave, premije dopunskoga

osiguranja, prihodi od kamata, naknada šteta i dionica.

Izuzev osnovnoga zdravstvenoga osiguranja, ujedno i obveznoga zdravstvenoga osiguranja

u zemlji, HZZO ima svojevrsnu dominaciju na tržištu još jedne skupine zdravstvenih

osiguranja, a to je tržište dobrovoljnih- dopunskih osiguranja. Na navedenom tržištu HZZO

35

je također zakonski ovlašten kao osiguravatelj, iako Zakon2 pod ovlaštene pružatelje

usluga dobrovoljnoga osiguranja navodi i osiguravajuća društva koja su za to registrirana,

to jest licencirana.

U domeni dopunskoga zdravstvenoga osiguranja, gdje HZZO drži veći dio (više od 80%

tržišta) obveze HZZO-a proizlaze također iz Statuta HZZO-a. Dopunsko se osiguranje kod

HZZO-a ostvaruje sklapanjem ugovora između osigurane osobe starije od 18 godina i

HZZO-a. Dopunsko zdravstveno osiguranje mogu imati samo one osobekoje imaju status

osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju kod HZZO-a. Danas je prema

posljednjim statistikama u zemlji 2, 4 milijuna korisnika ovoga dopunskoga osiguranja.

Osiguranik sklapanjem police dopunskoga osiguranja sa HZZO-om dobije iskaznicu

dopunskoga osiguranja prikazanu na slici.

Slika 4. Kartica dopunskoga zdravstvenoga osiguranja.

Izvor: HZZO, 2014., Dopunsko osiguranje, http://www.hzzo.hr/dopunsko-zdravstveno-

osiguranje/sto-u-praksi-znaci-dopunsko-zdravstveno-osiguranje

Nekada je dopunsko osiguranje odnsono mjesečna cijena police, bila određena ovisno o

danim kriterijima, međutim, danas su za sve korisnike cijene jednake, odnosno polica

mjesečno košta 70 kuna, odnosno godišnje 840 kuna.

U području dopunskoga zdravstvenoga osiguranja, HZZO obavlja sljedeće poslove: (Statut

HZZO, 2009)

· planira novčana sredstva dopunskog zdravstvenog osiguranja

· utvrđuje vrstu i cijenu police

2 Misli se na Zakon o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju

36

· obavlja poslove ugovaranja dopunskog zdravstvenog osiguranja

· plaća iznos sudjelovanja za pruženu zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog

osiguranja ugovornim subjektima Zavoda za osiguranike dopunskog zdravstvenog

osiguranja koje provodi Zavod

· vodi evidencije u svrhu osiguravanja podataka za provođenje dopunskog

zdravstvenog osiguranja, te obavlja nadzor nad uplatom premija

· vodi postupke za prisilnu naplatu premija.

Ovisno o zakonskim kriterijima, oslobođenje od plaćanja police zdravstvenoga osiguranja,

odnosno dopunsko zdravstveno osiguranje na teret državnoga proračuna dodijeljeno je

određenim skupinama ljudi, te se smatra kako je uz pionirstvo na tržištu dopunskih

zdravstvenih osiguranja, ovakav sistem plaćanja odnsono oslobođenja jedan od čimbenika

tolkoga tržišnoga udjela HZZO-a na spomenutom tržišnom miljeu.

4.4.2. Osiguravajuća društva

Privatno zdravstveno osiguranje u Hrvatskoj normativno je uređeno samo Zakonom o

dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju. Za očekivati je da će osiguravajuća društva

reformom sustava zdravstvenoga osiguranja u Hrvatskoj iz 2006.godine dobiti značajniju

ulogu i mjesto negošto ga danas imaju. Zbog nedostataka sredstava u sustavu

zdravstvenoga osiguranja, promjenama u sustavu potrebno je osigurati dodatna novčana

sredstva drugim vrstama zdravstvenoga osiguranja, i to prvenstveno privatnom

zdravstvenom osiguranju. U zemljama Europske unije različita su učešća privatnoga

zdravstvenoga osiguranja u ukupnim troškovima zdravstvene zaštite. Najveće učešće ima

Nizozemska, i to oko 15% ukupnih sredstava, Francuska ima učešće privatnoga

zdravstveoga osiguranja u ukupnim troškovima 12%, a Njemačka 8%. Austrija, za koju se

smatra da ima najbolje ustrojenu zdravstvenu zaštitu od svih članica Europske unije, ima

učešće privatnoga zdravstvenoga osiguranja u ukupnim troškovima 5,5%. Učešće privatnih

zdravstvenih osiguranja u Hrvatskoj još uvijek je neznačajno u pokriću ukupnih troškova

zdravstvene zaštite. Za očekivati je stoga, da će se kroz reformu sustava iznaći prostor

kako bi se kroz privatno zdravstveno osiguranje koje provode osiguravajuća društva

37

osigurala dodatna sredstva kojima bi se, uz racionalnu reorganizaciju, osiguralo nesmetano

funkcioniranje ukupnog zdravstvenoga sustava u Hrvatskoj.

U domeni dobrovoljnoga zdravstvenoga osiguranja u Hrvatskoj posluje 14 društava, od

čega njih 7 posluje pružajući usluge dopunskog i dodatnog zdravstvenog osiguranja, a

samo njih 4 isključivo dopunsko osiguranje.

4.4.2.1. Proizvodi osiguravajućih društava

Tri su ključna proizvoda koja na domaćim tržištima nude privatna osiguravajuća društva:

· Dopunsko zdravstveno osiguranje

· Dodatno zdravstveno osiguranje

· Privatno zdravstveno osiguranje.

Dopunsko zdravstveno osiguranje daje društvo za osiguranje sa dozvolom za obavljanje

poslova osiguranja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFE). Osim

osiguravajučega društva dopunsko osiguranje može pružati i HZZO. Osiguranik ima

mogućnost birati usluge slijedećih osiguratelja: (HANFA, 2013.)

· Croatia zdravstveno osiguranje

· Basler zdravstveno osiguranje

· Allianz osiguranje

· Sunce osiguranje

· HOK osiguranje

· UNIQA osiguranje

· Merkur osiguranje

· GRAWE osiguranje

· Euroherc osiguranje

Također, dodatno i privatno zdravstveno osiguranje provodi društvo za osiguranje uz

dozvolu HANFA-e. Dodatno osiguranje na domaćem tržištu osiguranja nude slijedeća

osiguravajuća društva:

38

· Croatia zdravstveno osiguranje

· Basler osiguranje Zagreb

· Sunce osiguranje

· Uniqa osiguranje

Razlike u ponudi pojedinoga društva za osiguranje u pogledu polica zdravstvenoga

osiguranja najčešće variraju ovisno o cijeni mjesečne police. Sklapanjem određene police,

osiguranici ostvaruju pravo na viši standard zdravstvene zaštite te na veći opseg prava

nego je to u sustavu obveznog zdravstvenog osiguranja. Korisnici ostvaruju pravio na

korištenje usluga specijalističkih pretraga, dijagnostičke obrade i obavljanje laboratorijskih

pretraga. Na taj način korisnici izbjegavaju duge liste čekanja i nisu im potrebne uputnice

kako bi ostvarili neku od pretraga. Prosječna cijena osnovnih polica iznosi od 500 do 1.000

kn godišnje, a cijena raste sukladno broju usluga koje polica objedinjuje. Primjera radi,

usporedbom tržišta zdravstvenih osiguranja Republike Hrvatske sa Republikom

Slovenijom, dolazi se do zaključka, kako je na domaćem tržištu zdravstvenih osiguranja

monopol, koji drži HZZO, dok se u Sloveniji udio najvećega osiguravatelja na tržištu

zdravstvenih osiguranja iskazuje sa 52% dok ostali pružatelji usluga, osiguravajuća društva

drže ostatak tržišta, 48%. dok je u Hrvatskoj 98% tržišta u rukama HZZO-a, a ostalih 2 %

pripada osiguravajućim društvima. (Bagat, 2013.)

39

5. UČINAK ULASKA HRVATSKE U EUROPSKU UNIJU NA TRŽIŠTE ZDRAVSTVENIH OSIGURANJA

Ulazak Hrvatske u Europsku uniju, koji se dogodio 01.srpnja 2013.godine prekretnica je u

Hrvatskoj povijesti. Pristupanje i stjecanje prava na ulazak u EU proces je koji je trajao

godinama a podrazumijevao je zadovoljavanje niza postavljenih kriterija i usklađivanje

pravnih propisa, takozvanoga acquisa.3 Usklađivanje i integracija u europski sustav

zemalja, dovela je do niza izmjena, koje su se osim u domeni politike i zakonodavstva

javile i u domeni djelovanja HZZO, ali i mogućnosti korištenja europskih fondova u svrhe

poticanja hrvatskoga zdravstvenoga sustava i zdravstvenoga osiguranja.

5.1. Perspektive razvoja zdravstvenoga osiguranja

Integracija Hrvatske u EU značila je i uključivanje u europski zdravstveni sustav, odnosno

zdravstvene sustave europskiih zemalja članica. To je značilo i niz promjena, od kojih su

za tržište zdravstvenih osiguranja dvije najbitnije: (Bagat, 2013.)

· Konkurentnost proizvoda na tržištu osiguranja (HZZO vs.osiguravajuća društva)

· Izmjena uvjeta poslovanja, prouzrokovanih izmjenama zdravstvenoga sustava, ali i

izmjenama zakona o osiguranju.

U sferi izmjena Zakona o osiguranju, prvenstveno se odnosilo na izmjenu pozicije i

poticanje ravnopravnosti osiguravajućih društava i HZZO-a, što je u konačnici i

postignuto, s obzirom da se sada jednako koriste i iskaznice dopunskoga osiguranja

HZZO-a i drugih osiguravajućih društava. Posebna se pozornost pridavala i načinima

prodaje, odnosno izravne ponude neživotnih osiguranja u koja spada dobrovljno

zdravstveno osiguranje.

U zdravstvenoj politici ne postoji jasno razgraničenje između nadležnosti zemalja članica i

europskih institucija. U članku 129. Maastrichtskoga ugovora navodi se da će Zajednica

pridonijeti visokoj razini zdravstvene zaštite za svoje građane, i uvodi se odredba o

3 Podrazumijeva europske pravne stečevine, acquis communitaire

40

zajedničkom djelovanju radi sprječavanja važnijih bolesti, čime je određen temelj

zajedničkih programa u promicanju zdravlja, informacija, obrazovanja i osposobljavanja u

javnom zdravstvu, borbi protiv AIDS-a i drugih zaraznih bolesti, prikupljanju i razmjeni

zdravstvenih podataka, ... (Mihaljek )

Točnije, iako EU nema jedinstveni zajednički zdravstveni sustav, svaka je zemlja članica

dužna uskladiti svoje zdravstvo sa europskom pravnom stečevinom. Odnos između

europskog zakonodavstva i zdravstvene politike je složen, djelomično zato što u

zdravstvenoj politici ne postoji jasno razgraničenje između nadležnosti zemalja članica i

europskih institucija. Zbog specifičnih povijesnih razloga sustavi zdravstva i socijalne

sigurnosti nisu u svom najvećem dijelu izravno sadržaj zajedničke politike EU-a te

posljedično nisu dio pravne stečevine (franc. Acquis communautaire), no neizravno,

gotovo sva poglavlja pravne stečevine imaju određene utjecaje za zdravstvo. Posebno su

značajna poglavlja 13 o socijalnoj politici i poglavlje 23 o zaštiti potrošača i zdravstvenoj

zaštiti. Iako su zdravstveni sustavi zemalja članica decentralizirani, ipak postoje određene

smjernice kojima se nastoji postići što veća međusobna koordinacija. Republika Hrvatska

mora uskladiti svoje zakonodavstvo i praksu s direktivama i uredbama EU-a na području

zdravstva. Usklađivanje bi se stoga odnosilo na slijedeća područja:

41

Slika 5. Područja usklađivanja hrvatskog i europskog zakonodavstva

Izvor: Bagat, M., 2013., Dopunsko zdravstveno osiguranje u Hrvatskoj, Dani Hrvatskog

osiguranja, Croatia osiguranje, http://www.hgk.hr/wp-

content/blogs.dir/1/files_mf/09._bagat.pdf

Slika pokazuje područja u kojima će hrvatski zdravstveni sustav biti usklađen, odnosno već

je usklađen sa europskim. Potrebno je pri tome naglasiti kako je zdravstveni sustav i dalje

isključivo nacionalni sustav. Jedna od temeljnih direktiva koja se tiče zdravstvenoga

sustava u Hrvatskoj odnosi se na slobodu kretanja osoba i mogućnost liječenja u svakoj

zemlji članici EU. Obveza je Hrvatske, kao i drugih budućih a novih zemalja članica da

ugradi i prenese Direktivu u svoje nacionalno zakonodavstvo, ali tako da njezina primjena

nema za posljedicu poticanje pacijenata na liječenje izvan njihove matične države. (Gajski-

Kovačić, 2013 )

Zdravstveni sustavi EU zahtijevaju visok stupanj socijalne zaštite, oni pridonose socijalnoj

koheziji, socijalnoj pravednosti i održivom razvoju. Potrebno je naglasiti kako je visok

stupanj samostalnosti i neovisnosti zdravstvenoga sustava i dalje na snazi, s obzirom da

pravila o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti ne zamjenjuju nacionalne sustave

jedinstvenim europskim sustavom. Sve države imaju pravo odlučiti tko može biti osiguran

42

u skladu s njihovim zakonodavstvom, koji su doprinosi osigurani i pod kojim uvjetima. EU

pruža zajednička pravila kojima se štite prava osiguranih građana koja im pripadaju

temeljem socijalne sigurnosti dok se kreću unutar Europe (ali i Island, Lihtenštajn,

Norveška i Švicarska). Navedena se pravila primjenjuju na sve državljane zemalja članica

EU-a, Islanda, Lihtenštajna, Norveške ili Švicarske koji jesu ili su bili osigurani u jednoj

od ovih država, kao i na članove njihovih obitelji. Od zdravstvenoga osiguranja i

navedenih pravila nisu izuzeti niti osobe bez državljanstva ili izbjeglice koji borave unutar

navedenih područja, a koji jesu ili su bili osigurani u jednoj od ovih država, kao i na

članove njihovih obitelji, te na sve državljane zemalja koje nisu članice EU-a, a koji

zakonito borave na teritoriju EU-a, a koji su se preseljavali unutar ovih zemalja, kao i na

članove njihovih obitelji.

Četiri su ključna načela u pogledu zdrasvtvenoga osiguranja u zemljama članicama EU:

(Europska Komisija, 2014)

· Obuhvaćeni ste zakonodavstvom isključivo jedne države i plaćate doprinose

isključivo u jednoj državi. Odluku o tome čiji se zakoni primjenjuju na Vas donose

ustanove socijalne sigurnosti.

· Imate ista prava i obveze kao i državljani zemlje čijim ste zakonima obuhvaćeni.

Ovo je poznato kao načelo jednakog tretmana ili nediskriminacije.

· Prilikom potraživanja određene naknade, ako je to potrebno, u obzir Vam se

uzimaju prethodna razdoblja osiguranja, rada ili prebivanja u drugim zemljama.

· Ako imate pravo na novčanu naknadu iz jedne države, možete je primati čak i ako

živite u drugoj državi. Ovo je poznato pod nazivom načelo izvoznosti.

Pravila EU-a o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti primjenjuju se u zemljama EU,

Islandu, Lihtenštajnu, Norveškoj i Švicarskoj na nacionalne propise o: bolesti,

odgovarajućim doprinosima za majčinstvo i očinstvo, starosnim mirovinama,

predumirovljenju i doprinosima za invalidnost, obiteljskim mirovinama i posmrtnoj

pripomoći,naknadama za nezaposlenost,obiteljskim naknadama, naknadama za nesreće na

radu i profesionalna oboljenja. Navedeno se izravno primjenjuje u svim državama EU-a.

To jest navedena pravila moraju biti uzeta u obzir od strane nacionalnih vlasti i uprave,

43

ustanova socijalne sigurnosti i sudova. Čak i ako se dogodi da su nacionalni zakoni u

sukobu s njima, pravila EU-a imaju prednost. (Europska komisija, 2014. )

Nadalje, novost koju je donijela integracija Hrvatske u EU je i nova Europska kartica

zdravstvenoga osiguranja, koja omogućuje da se tijekom privremenog boravka u bilo kojoj

od 28 država članica EU-a ali i Islandu, Lihtenštajnu, Norveškoj i Švicarskoj vlasnici iste

koriste medicinskim nužnim zdravstvenim uslugama kod ugovornih pružatelja

zdravstvenih usluga prema istim uvjetima i po istoj cijeni ili pak besplatno, ovisno o

uvjetima kakve imaju osobe osigurane u toj zemlji. (Europska komisija 2014. )

5.2. HZZO u usporedbi sa zemljama EU

Kako je prije navedeno integracija Hrvatske u EU odrazit će se putem niza mehanizama na

hrvatski zdravstveni sustav, stoga je logično za očekivati da će se sam akt pristupanja

odraziti i na središnju instituciju zdravstvenoga sustava HZZO. HZZO će odsada pa na

dalje ravnopravno, po sasvim ustaljenim tržišnim uvjetima konkurirati na tržištu

zdravstvenih osiguranja- onih dopunskih, sa privatnim osiguravajućim društvima koja ga

pružaju. (HZZO, 2013)

Prema određenim pogrešnim navodima, rečeno je da je od strane Europske komisije

HZZO-u zabranjeno pružati usluge dopunskoga osiguranja, što su dakako iz HZZO-a

demantirali, navodeći kako osim demanta tvrde i da će njihove usluge početi koristiti još

veći broj klijenata, uzme li se u obzir buduće smanjenje cijene dopunskoga osiguranja.

(Index.hr.,2013. )

Također, paralelno sa uvođenjem direktive o zdravstvenoj zaštiti za sve građane u svim

zemljama članicama je ono što se očekuje je da će se određene zdravstvene usluge koristiti

u većem opsegu nego što je to bilo do sada. Kako bi se to i dogodilo, informacije o

zdravstvenoj zaštiti pacijentima pružat će se putem nacionalne kontakt točke, koja je u

Hrvatskoj postala HZZO.

44

Kao nacionalna kontakt točka, on će pružati informacije pacijentima, savjetovati se s

udrugama pacijenata, osigurateljima koji nude zdravstveno osiguranje i pružateljima

zdravstvene zaštite. Prema navodima očekuje se da če se sinergijom svih subjekata, pa tako

i osiguratelja, omogućiti zaradu putem pružanja usluga u njihovim poliklinikama. No, ta

očekivanja neće se ostvariti ako svi subjekti ovog procesa ne ulože maksimalne napore da

se očekivanja i ostvare

5.3. Fondovi i novi proizvodi zdravstvenoga osiguranja u zemljama EU

Sami spomen integracije Hrvatske u EU zasigurno automatski povlači pitanje izvlačenja

sredstava iz europskih fondova. Navedeni su fondovi usmjereni na poticanje temeljnih i

najrelevantnijih područja određenoga gospodarstva. Tako se najčešće sredstva daju za

stimulaciju istraživanja i razvoja, inovacija, informacijskoga društva, ali se značajna

sredstva ulažu i u one značajne segmente, poput borbe protiv siromaštva, zaštite okoliša,

zaštite hrane, te same zaštite ljudskoga zdravlja.

Tri su glavna fonda u okviru europske kohezijske politike od koristi za zdravstveni sustav,

a to su: (Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012-2020)

· Europski fond za regionalni razvoj,

· Europski socijalni fond,

· Kohezijski fond.

Europski fond za regionalni razvoj koji je uglavnom usmjeren na financiranje ulaganja u

zdravstvenu infrastrukturu i medicinsku opremu, ali može financirati i ulagačke projekte na

području energetike, ulaganja u jačanje institucionalne infrastrukture i drugo. Europski

socijalni fond najčešće financira zdravstvene projekte povezane s nacionalnim strateškim

prioritetima kao što su: povećanje zaposlenosti, smanjenje bolovanja, promocija zdravlja i

drugo. Kohezijski fond je jedan od strukturnih instrumenta za smanjenje regionalnih

ekonomskih i društvenih razlika između zemalja članica. Iz ovog se fonda mogu financirati

projekti koji su neizravno povezani uz sustav zdravstva, poput projekata izgradnje cesta,

projekata zaštite okoliša i slično.

45

U razdoblju od 2007.-2012. izdvojeno je 5 milijardi eura iz Europskog fonda za regionalni

razvoj za ulaganja u zdravstvenu infrastrukturu. Iz Europskog socijalnog fonda financiraju

se aktivnosti vezane uz područja e-zdravstva, promociju zdravlja i slična prioritetna

područja.

Trenutno je na snazi Zajednički strateški okvir za razdoblje od 2014-2020 koji je

pripremljen kao pomoć pri strateškom planiranju financija, a u skladu sa kohezijskom

politikom, a sastoji se od smjernica za planiranje financiranja koje bi trebale doprinjeti što

boljem iskorištavanju raspoloživih sredstava i maksimizaciji učinaka ulaganja. Istiće

zamijeniti dosadašnje smjernice fondova spomenutih poviše.

Među trenutno raspoloživim smjernicama za iskorištavanja sredstavaiz EU fondova

prvotno se spominje pitanje e-zdravstva, odnsono potpune informatizacije koja bi povećala

učinkovitosti i transparentnost zdravstvenoga sustava u zemlji.

46

6. ZAKLJUČAK

Izloženost rastućem broju rizika dovela je čovjeka do shvaćanja važnosti osiguranja u

svakodnevnom životu. Iako se u počecima javljalo isključivo kao osiguranje prlikom

pomorske trgovine, danas je niz modificiranih oblika raznih svrha. Osiguranje je dakle

instrument zaštite određenoga objekta, stvari ili pojave od mogućega negativnoga

djelovanja nekoga rizika. Temeljna je funkcija osiguranja upravo ta zaštitna, ali se tijekom

vremena, sa rastućom osvještenosti o važnosti osiguranja i njegovoj multifunkcionalnosti

javlja i niz drugih funkcija ovoga financijskog instrumenta. Kako je i spomenuto veliki je

broj osiguranja danas u praksi, a najčešće je primjenjivan kriterij klasifikacije ujedno

primjenjiv i u ovome radu, podjela na životna i neživotna osiguranja. Sam naziv kazuje

kako se kod životnih osiguranja radi o osiguranju života, dok su neživotna osiguranja

osiguranja koja obuhvaćaju brojne rizike i niz objekata / predmeta osiguranja.

Predmet je istraživanja u ovome radu utvrđen kao istraživanje značajki zdravstvenoga

osiguranja. U praksi se javljaju dvije temeljne skupine zdravstvenih osiguranja: obvezna ili

osnovna i dobrovoljna. Obvezna su zdravstvena osiguranja ona koja su zakonski

obvezujuća i zakon obvezuje svakoga građanina da navedeno osiguranje ima. Jedini

pružatelj usluga ovoga osiguranja u Hrvatskoj je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje,

koji ima monopol nad obveznim osiguranjem. Dobrovoljno osiguranje čine tri oblika:

dopunsko, dodatno i privatno zdravstveno osiguranje, a pružatelji usluga navedenih

skupina osiguranja jesu uz HZZO i za to ovlaštena i registrirana osiguravajuća društva.

Analizom tržišta zdravstvenoga osiguranja u Hrvatskoj utvrđeno je kako udio koji

zdravstvena osiguranja ostvaruju u ukupno ostvarenoj premiji neživotnih osiguranja iznosi

2012.godine 3,63%, što je više u odnosu na početne vrijednosti, ali je manje u odnosu na

vrhunac, koji je ostvaren 2008.godine. Smanjenje ostvarene bruto premije vezuje se na

otežane gospodarske uvjete i prilike u društvu, kao i promjene zakonskih regulativa prema

kojima pak dobrovoljna osiguranja nisu više porezne olakšice. Osiguravajuća društva na

tržištu osiguranja pružaju usluge dopunskoga i dodatnoga osiguranja. U pogledu

dopunskoga osiguranja više od 80% tržišta odnosno ugovorenih polica dopunskoga

47

osiguranja pruža HZZO, dok ostatak odlazi na osiguravajuća društva. Dodatna osiguranja

su najvećim udjelom u rukama privatnih osiguravajućih društava, i promjene koje je

donijela EU nude svijetlu budućnost privatnom osiguravateljnom sektoru kako u domeni

dopunskoga osiguranja, tako i u domeni dodatnoga osiguranja. Privatno osiguranje nije

zastupljeno te stoga njegova premije na predstavlja nikakav značajan udio u ukupno

ostvarenoj premiji. Temeljni je razlikovni kriterij za navedene skupine zdravstvenih

osiguranja standard i obujam te kvaliteta usluga zdravstvene zaštite koja im se nudi. Danas

je na hrvatskom osiguravateljnom tržištu prisutno 27 osiguravajućih društava, od kojih njih

14 nudi usluge iz zdravstvenoga osiguranja, odnosno 7 ih nudi dopunsko i dodatno

zdravstveno osiguranje, a 4 samo dodatno zdravstveno osigurnje.

Ono što je u srži interesa jesu promjene koje je integracije Hrvatske u EU imala na

hrvatsko zdravstveno osiguranje. Činjenica je da je hrvatski zdravstveni sustav u velikoj

mjeri bio korumpiran, te je središte ujedno i monopolist u sustavu bio HZZO. Međutim,

uvođenje i usklađivanje zakonodavnih i regulativnih odredbi EU donijelo je dvije ključne

promjene na hrvatskom tržištu zdravstvenih osiguranja, a to su konkurentnost na tržištu

zdravstvenih osiguranja gdje HZZO-u ravnopravno konkuriraju osiguravajuća društva, te

promjene zakonskih odredbi. Zakonodavstvo se mijenja, iako ne postoji jedinstvena pravna

stečevina u domeni zdravstvene politike, koja bi integrirala tržišzta zdravstvenih osiguranja

u pojedinim zemaljama članicama u jedinstveno europsko tržište. Gotovo je cjelokupno

europsko zakonodavstvo usmjereno na dobronamjernost i zdravstvenu zaštitu građana EU,

stoga se očeuje visoki stupanj koordinacije zdravstvene politike zemalja u cilju pružanja

adekvatne zdravstvene zaštite svih građana. Koordinacija i integracija odnosi se i na

jedinstvenost u pogledu pružanja usluga zdravstvene zaštite svim europskim građanima u

svim zemljama EU.

Integracija u EU donijela je osim zakonodavnih promjena i promjene u pogledu poslovanja

i aktivnosti, odnosno zaduženja i prava HZZO. HZZO je dobio ravnopravnu konkurenciju

na domaćem osiguravateljnom tržištu, čemu se konkuriralo smanjenjem cijena polica

dopunskoga osiguranja. S druge strane, dodatno zaduženje za HZZO bila je nova uloga

Nacionalne kontakt točke koju je dobila, a kojom joj je dodijeljena obveza informiranja o

ključnim informacijama u pogledu zdrasvtvenog sustava

48

Konačno, integracijom u EU, hrvatski je zdravstveni sustav dobio mogućnost efikasnoga

iskorištavanja sredstava proizašlih iz EU fondova, odnosno njihovih programa

namijenjenih razvoju i omogučavanju čm većega stupnja zdravstvene zaštite.

Izuzev niza pozitivnih čimbenika koji djeluju na zdravstveni sustav Republike Hrvatske, a

koji su efekt integracije Hravtske u EU, može se sa sigurnošću zaključiti, kako će

smanjenje ovlasti HZZO, promjena regulativa te poticanje konkurentnosti dovesti do

poboljšavanja pozicije ali i značaja privatnih osiguravajućih društava na domaćem tržištu

osiguranja.

49

LITERATURA

1. Zakon obveznom zdravstvenom osiguranju, Narodne novine, 2008., br.150

2. Zakon o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju, Narodne novine, 2006., br.85

3. Maydell, B., Bodiroga-Vukobrat, N., 2004., Mirovinsko i zdravstveno

osiguranje – nacionalne (re) forme u kontekstu europskih integracija, Digital

Point, Rijeka

4. Ćurak M., 2004., Osiguravajuća društva u financijskoj strukturi, Doktorska

disertacija, Sveučilište u Splitu, Ekonomski fakultet Split, Split

5. Frančišković, I., 2004., Ekonomika međunarodnoga osiguranja, Ekonomski

fakultet Rijeka, Rijeka

6. Andrijašević, S., Petranović, V., 1999., Ekonomika osiguranja, Zagreb, Alfa

7. Babić, M., Frančišković, I., 2011., Menadžment intelektualnog kapitala

osiguravajućega društva, Sveučilište u Rijeci, Ekonomski fakultet Rijeka,

Rijeka

8. Jakovčević, D., Ćurak, M, 2007. Osiguranje i rizici, RRiF Plus, Zagreb, 2007.

9. Đukanović,Lj., 1999., Prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, Hrvatska

zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb

10. Đukanović, Lj. 2006., Dopunsko zdravstveno osiguranje, Financije i porezi,12;

str.110-113.

11. Đukanović, Lj., 2006, Novi sustav zdravstvenog osiguranja. – Zagreb, TEB -

Poslovno savjetovanje

12. Bošković, Z., 2006., Zakon o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju,Pravo u

gospodarstvu, 45, 5 ; str. 179-189.

13. Štifanić, Mirko, 2008., Zdravstvo po mjeri čovjeka, medicinska sociologija za

organizaciju, planiranje i upravljanje u zdravstvu, Rijeka, "Adamić"

14. Jakovčević, D., Lovrinović, I., 2004, Životna osiguranja-saturacija ili

perspektiva, Osiguranje-hrvatski časopis za teoriju i praksu osiguranja, No.10,

pp. 11

15. Frančišković, I., Zelenika, R.,2004., 'Ekonomika međunarodnoga osiguranja',

Ekonomski fakultet Rijeka, Rijeka

16. Bijelić, M.,2002, Osiguranje i reosiguranje, Tectus, zagreb

50

17. Klemenčić, Irena: Dobrovoljno zdravstveno osiguranje

http://www.ijf.hr/upload/files/file/PV/2012/2/klemencic.pdf

18. Mihaljek, D., Zdravstvena politika i reforma u Hrvatskoj: Kako vidjeti šumu od

drveća, http://www.fes.hr/E-

books/pdf/Pridruzivanje%20hrvatske%20EU_4_svezak/11.pdf

19. Pacijent.org, 2011., Privatno i javno zdravstveno osiguanje u Hrvatskoj,

http://www.pacijent.org/2011/09/zdravstvo/privatno-i-javno-zdravstveno-

osiguranje-u-hrvatskoj/

20. Statut HZZO, 2009., http://www.hzzo-net.hr/dload/zakoni/Statut_18_09.pdf

21. Gajski, Z., 2011., Svijet osiguranja, Dobrovoljno zdravstveno poželjna je

komplementarnost javnom zdravstvu,

http://www.svijetosiguranja.eu/hr/clanak/2011/12/dobrovoljno-zdravstveno-

pozeljna-je-komplementarnost-javnom-zdravstvu,202,6367.html

22. HANFA, 2013., Godišnje izvješće 2012.,

http://www.hanfa.hr/getfile/40143/Hanfa_GI_hrvatski_2012.pdf

23. HANFA 2009, Tržište osiguranja,

http://www.hanfa.hr/getfile/39205/trziste_osiguranja.pdf

24. T-portal, 2013., Razlika između dopunskog i dodatnog zdravstvenog

osiguranja, http://www.tportal.hr/lifestyle/zdravlje/285972/Razlika-izmedu-

dopunskog-i-dodatnog-zdravstvenog-osiguranja.html

25. Bagat, M., 2013., Dopunsko zdravstveno osiguranje u Hrvatskoj, Dani

Hrvatskog osiguranja, Croatia osiguranje, http://www.hgk.hr/wp-

content/blogs.dir/1/files_mf/09._bagat.pdf

26. Index, hr.,2013., HZZO: Ne ukida se dopunsko zdravstveno osiguranje, doći

ćedo promjena i bit će jeftinije, http://www.index.hr/vijesti/clanak/hzzo-ne-

ukida-se-dopunsko-zdravstveno-osiguranje-doci-ce-do-promjena-i-bit-ce-

jeftinije/696377.aspx

27. Gajski-Kovačić, N., 2013., Do kraja lipnja morat ćemo biti u brzini od pet

tisuća okretaja, Svijet osiguranja,

http://www.svijetosiguranja.eu/hr/clanak/2013/4/do-kraja-lipnja-morat-cemo-

biti-u-brzini-od-pet-tisuca-okretaja,322,10673.html

51

28. HZZO, 2013., Vodič kroz prava u EU, http://www.hzzo-

net.hr/dload/novosti/brosura.pdf

29. HZZO, 2014., Povijest, http://www.hzzo.hr/o-zavodu/povijest

30. Bejaković, P., Zdravstveni sustav,

http://www.ijf.hr/rosen/rosenic/zdravstveni.pdf

31. Romić, S., 2011., Treba definirati nadležnost javnog zdravstva u odnosu na

privatne osiguravatelje, Lider, http://liderpress.hr/arhiva/137640

32. Europska komisija, 2014., Koordinacija sustava socijalne sigurnosti,

http://ec.europa.eu/social/main.jsp?langId=hr&catId=850

33. Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012-2020,

http://www.hrt.hr/fileadmin/video/49._-_1.pdf

34. HUO, 2013., Godišnje izvješće, http://www.huo.hr/hrv/statisticka-izvjesca/18/

52

POPIS ILUSTRACIJA

POPIS SLIKA

Slika 1. Kretanje udjela bruto premije životnih i neživotnih osiguranja u BDP-u u

Hrvatskoj ............................................................................................................................. 24

Slika 2. Zaračunata bruto premija i likvidirani iznosi šteta zdravstvenoga osiguranja ....... 28

Slika 3. Kretanje broja osiguranika u dopunskom zdravstvenom osiguranju ..................... 31

Slika 4. Kartica dopunskoga zdravstvenoga osiguranja. ..................................................... 35

Slika 5. Područja usklađivanja hrvatskog i europskog zakonodavstva ............................... 41

POPIS TABLICA

Tablica 1. Ostvarena bruto premija zdravstvenoga osiguranja............................................ 26

Tablica 2. Ostvarena premija i broj osiguranja za pojedine skupine zdravstvenih osiguranja

............................................................................................................................................. 30

POPIS GRAFIKONA

Grafikon 1. Struktura pojedinoga oblika neživotnih osiguranja u ukupno ostvarenoj

premiji neživotnoga osiguranja u Hrvatskoj (2012.godina) ................................................ 25

Grafikon 2. Struktura aktivnih polica zdravstvenoga osiguranja prema vrsti osiguranja .. 29

53