Upload
phungngoc
View
219
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
SVEUČILIŠTE U SPLITUFAKULTET ELEKTROTEHNIKE, STROJARSTVA I
BRODOGRADNJE
DIPLOMSKI RAD
MODELIRANJE PROCESA I IZRADA APLIKACIJE ZA HACCP STANDARD
Ivan Lažeta
Split, rujan 2011.
SADRŽAJ
1 SAŽETAK I KLJUČNE RIJEČI.........................................................................................3
2 UVOD..................................................................................................................................4
3 KONTROLA KVALITETE PROIZVODA........................................................................63.1 ISO 9001......................................................................................................................6
3.1.1 Područje primjene.................................................................................................83.1.2 Sustav upravljanja kvalitetom...............................................................................9
3.1.2.1 Opći zahtjevi.....................................................................................................93.1.2.2 Zahtjevi koji se odnose na dokumentaciju......................................................10
3.1.3 Odgovornost uprave............................................................................................103.1.4 Upravljanje resursima.........................................................................................103.1.5 Realizacija proizvoda..........................................................................................113.1.6 Mjerenje, analiza i poboljšavanje.......................................................................12
3.2 HACCP.......................................................................................................................123.2.1 Prednosti i preduvjeti uspješne primjene............................................................133.2.2 HACCP načela....................................................................................................143.2.3 Implementacija HACCP-a..................................................................................17
3.3 IMPLEMENTACIJA ISO 9001 I HACCP-a U PPK.................................................19
4 POSLOVNI PROCESI......................................................................................................204.1 Definicija poslovnog procesa.....................................................................................204.2 Podjela poslovnih procesa..........................................................................................214.3 Upravljanje poslovnim procesima..............................................................................22
5 MODELIRANJE I ANALIZA POSLOVNIH PROCESA...............................................255.1 Što je model?..............................................................................................................255.2 Veza između modeliranja i programiranja.................................................................255.3 Dva osnovna pristupa modeliranju.............................................................................27
5.3.1 Grafičke metode (statičko modeliranje)..............................................................275.3.2 Simulacijsko modeliranje (dinamičko modeliranje)...........................................28
5.4 Alati za grafičko modeliranje.....................................................................................305.4.1 BMPN.................................................................................................................30
5.4.1.1 Objekti toka i objekti spajanja.........................................................................315.4.1.2 Particije i artefakti...........................................................................................34
5.4.2 UML....................................................................................................................355.4.2.1 Strukturni dijagrami........................................................................................385.4.2.2 Dijagrami ponašanja........................................................................................39
5.5 Analiza poslovnih procesa.........................................................................................40
6 ARIS..................................................................................................................................436.1 Uvod u ARIS platformu.............................................................................................436.2 ARIS house (kuća).....................................................................................................446.3 Razine ARIS arhitekture............................................................................................456.4 ARIS metoda..............................................................................................................476.5 Upoznavanje s ARIS softverom i dijagramima..........................................................50
6.5.1 EPC dijagram......................................................................................................51
1
6.5.2 VAC dijagram.....................................................................................................546.6 Primjer modela u ARIS-u za PPK..............................................................................54
6.6.1 Organizacijska struktura PPK.............................................................................556.6.2 Proizvodi u PPK..................................................................................................566.6.3 Poslovni procesi u PPK.......................................................................................57
7 POPIS I SPECIFIKACIJA ZAHTJEVA...........................................................................607.1 Popis softverskih zahtjeva..........................................................................................607.2 Specifikacija softverskih zahtjeva..............................................................................61
7.2.1 Funkcionalni zahtjevi..........................................................................................627.2.2 Nefunkcionalni zahtjevi......................................................................................637.2.3 Faktori kvalitete..................................................................................................64
8 QUALITY CONTROL SOFTWARE...............................................................................658.1 Modul Organizacija....................................................................................................688.2 Modul Korisnici.........................................................................................................688.3 HACCP Modul...........................................................................................................688.4 Modul Obrasci............................................................................................................68
9 ZAKLJUČAK....................................................................................................................69
10 LITERATURA..................................................................................................................70
11 PRILOZI............................................................................................................................7311.1 Kazalo slika i tablica..................................................................................................73
11.1.1 Kazalo slika.........................................................................................................7311.1.2 Kazalo tablica......................................................................................................73
11.2 Popis oznaka i kratica.................................................................................................74
2
1 SAŽETAK I KLJUČNE RIJEČI
Sažetak
Sustavi upravljanja kvalitetom neizostavna su komponenta svih kompanija, a predstavljaju
način na koji organizacija upravlja i vodi one poslovne aktivnosti koje su povezane sa
kvalitetom. Kada govorimo o kvaliteti hrane, potrebno je spomenuti standarde ISO 9001 i
HACCP, koji osiguravaju proizvodnju visoko kvalitetne i zdrave hrane. Pri proizvodnji hrane
svakodnevno nastaje velik broj obrazaca koje je potrebno čuvati i po nekoliko godina. Pored
obrazaca postoji i golema količina drugih podataka, poput radnih uputa, operativnih
procedura, itd. koji moraju biti dostupni radnicima koji rade u proizvodnji u svakom trenutku.
Sve to predstavlja golemu količinu papirologije koja „nepotrebno“ zauzima prostor. Tema
ovog diplomskog rada je izrada aplikacije koja će zamijeniti papirologiju elektronskim
podacima, budući da je to zakonom dozvoljeno. Glavna značajka QCS aplikacije je njezina
plugin-modularna arhitektura koja omogućuje brzu prilagodbu svim zahtjevima klijenata.
Sastoji se od četiri modula: organizacija, korisnici, obrasci i HACCP. Svaki od modula
integriran je u klijentski dio aplikacije i putem WCF-a (Windows Communication
Foundation) komunicira sa serverom, dok se svi podaci pohranjuju u SQL bazi podataka.
Sustav kontrole sigurnosti hrane u prehrambenoj industriji PPK d.d. Karlovac modeliran je
korištenjem ARIS alata, prije čega je dan detaljan opis poslovnih procesa, njihovo
modeliranje, te mogućnost korištenja raznih alata za razvijanje modela poslovnog procesa.
Pri modeliranju korišten je Organization Chart dijagram kojim se prikazuje kompletna
struktura PPK organizacije, te Product Tree dijagrami koji daju uvid u PPK proizvode.
„Najvažniji“ dijagrami, tzv. EPC dijagrami koji predstavljaju srž modeliranja u ARIS-u,
korišteni su za modeliranje poslovnih procesa i na jako lijep, vizualan način prikazuju
poslovne procese.
Ključne riječi
HACCP (Hazard Analysis and Critical Control Points), poslovni proces, model poslovnog procesa, modeliranje, UML, BPMN, .NET, ARIS (Architecture of Integrated Information Systems)
3
2 UVOD
HACCP sustav (Hazard Analysis and Critical Control Points) postao je zakonska obveza za
sve subjekte koji se u svom djelokrugu rada bave skladištenjem, proizvodnjom, preradom i
distribucijom hrane u lancu „od polja do stola“. Usluge koje se nude na hrvatskom tržištu za
sada su uglavnom bile temeljene na pružanju usluga savjetovanja u implementaciji HACCP
sustava i certificiranja sustava. Novost u ponudi je pojava programskih rješenja, koja pomažu
u implementaciji i alternativno su rješenje, naspram tradicionalnog pristupa koji gotovo u
pravilu generira veliku količinu dokumentacije. Upravo stvaranje velike količine nove
dokumentacije, kod većine subjekata stvara odbojnost prema sustavu i nezainteresiranost da
se sustav održava.
Primjena programskih rješenja omogućuje uštedu vremena pri osmišljavanju, razvoju i
upravljanju sustavom, vođenjem korisnika kroz module. Razlika u ponudi programskih
rješenja temelji se upravo na mogućnostima pojedinih rješenja, odnosno, na opseg
primjenjivosti sukladno zahtjevima HACCP sustava. Programski paketi su dostupni u više
nivoa primjenjivosti i opsegu modula. Neophodno je napomenuti, da će primjena programskih
paketa zahtijevati određeno predznanje o sustavu i zahtjevima, te informatičku pismenost
osoba koje će ga koristiti.
Programska rješenja u implementaciji HACCP sustava koja se nude na međunarodnom tržištu
dostupna su u izuzetno velikom broju. Upravo tako široka ponuda može izazvati neodlučnost
u izboru, odnosno poteškoće u izboru upravo onog rješenja koje je najprihvatljivije. Izbor će
olakšati mogućnost isprobavanja programskog rješenja kroz najčešće vremenski ograničeni
period. Dostupne demo-verzije ponekad nude samo uvid u pojedine module što kod
pojedinaca može stvoriti lažnu predodžbu o mogućnostima programskog rješenja. Neka od
rješenja koja se mogu naći su: ISOsystemPlus, Qsolve, ISO 22000:2005-HACCP, HACCP
Manager Software, justfoodERP, i mnogi drugi.
Jedna od važnih značajki koje se zahtijevaju je svakako „user-friendly“ sučelje za sve članove
HACCP tima i korisnike. Programsko rješenje mora jednostavno obnavljati planove i davati
jasan uvid u posljedice promjena u jednom segmentu, na cijeli sustav. Također, mogućnost
prikaza više okvira pregleda predstavlja prednost. Potrebno je unaprijed predvidjeti
mogućnost programa da sakuplja podatke i izdaje izvješća, jer je ekonomski neisplativo
4
uzimati jeftinije programe koji će zahtijevati nadogradnju skupih sustava za unos podataka i
statističku interpretaciju.
Ako vam „papirologija“ predstavlja teret i skuplja prašinu na policama, potrebno je razmisliti
o primjeni programskog rješenja kako bi sustav bio ažuran i učinkovit. Međutim, potrebno je
uvijek imati u vidu da su programska rješenja samo alat, i iako mogu pomoći u razvoju i
održavanju HACCP sustava, ne mogu nadomjestiti stručnu prosudbu u implementaciji
potpunog sustava sigurnosti hrane. [7]
Tema diplomskog rada je informatizacija sustava kontrole hrane u Karlovačkoj mesnoj
industriji PPK d.d. Potrebno je modelirati sustav korištenjem ARIS alata, te izraditi aplikaciju
koja će informatizirati HACCP standard. Uprava PPK sagledala je ponudu softverskih
rješenja na tržištu i odlučila se na vlastito rješenje, razvijanje novog softvera koji će naknadno
biti implementiran. Cijeli projekt je rađen u okviru dvočlanog tima, tako da je u granicama
ovog rada pokriveno modeliranje poslovnih procesa u ARIS-u, analiza zahtjeva, te opis
modula aplikacije.
5
3 KONTROLA KVALITETE PROIZVODA
3.1 ISO 9001
Sistemi upravljanja u prehrambenoj industriji su od velike važnosti, posebno ako se uzme u
obzir i činjenica da su neki od njih zakonski obavezujući kao što je HACCP.
ISO 9001, sistem upravljanja kvalitetom je važno sredstvo, pogotovo za firme u zemljama
koje se razvijaju i onima koje su u tranziciji, da pokažu svojim kupcima, posebice na stranim
tržištima, da su u stanju da konstantno proizvode u skladu sa njihovim zahtjevima. S obzirom
da se proizvođači sve više oslanjaju na dobavljače, posebno u zemljama u razvoju, za
nabavku proizvoda u zonama niske i srednje tehnologije, ISO 9001 sve više postaje zahtjev
poslovanja sa dobavljačima. Polazeći od činjenice da ne postoji dokument kojim firma može
pokazati poslovnu ozbiljnost i pouzdanost, kako na domaćem tako i na međunarodnom nivou,
certifikati su način da se to napravi, posebno certifikat sistema upravljanja kvalitetom kao što
je ISO 9001. Imajući to u vidu, kupci na tržištu traže od svojih dobavljača da im pokažu
ozbiljnost u poslovanju, što je jedino moguće postići kroz certifikaciju sistema upravljanja
kvalitetom i na taj način svaka firma dobiva ulaznu kartu na globalno tržište. [15]
Uvođenje sustava upravljanja kvalitetom treba biti strateška odluka organizacije. Na
oblikovanje i primjenu sustava upravljanja kvalitetom organizacije utječu:
Okruženje organizacije, promjene u tom okruženju i rizici koji se odnose na to
okruženje
Promjenjive potrebe
Pojedinačni ciljevi
Proizvodi koje nudi
Uspostavljeni procesi
Veličina i organizacijsko ustrojstvo [13]
Namjera ove međunarodne norme nije ukazati na jednolikost ustrojstva sustava upravljanja
kvalitetom ili jednolikost dokumentacije. Norma promiče prihvaćanje procesnog pristupa, kad
razvoj, primjena i poboljšavanje učinkovitosti sustava upravljanja kvalitetom povećavaju
zadovoljstvo kupca ispunjavanjem njegovih zahtjeva. Da bi organizacija radila učinkovito,
mora odrediti i upravljati brojnim uzajamno povezanim aktivnostima. Aktivnost ili niz
aktivnosti gdje se upotrebljavaju resursi i kojima se upravlja kako bi se omogućila pretvorba
6
ulaza u izlaz mogu se smatrati procesom. Često izlaz iz jednog procesa predstavlja izravan
ulaz u sljedeći proces. Primjena procesnog sustava unutar neke organizacije, zajedno s
prepoznavanjem procesa i uzajamnog djelovanja tih procesa te njihovim upravljanjem kako bi
se postigao željeni rezultat može se smatrati „procesnim pristupom“.
Prednost procesnog pristupa je osiguravanje trajnog nadzora nad vezama između pojedinačnih
procesa unutar procesnog sustava te njihovom kombinacijom i međusobnim djelovanjem. Kad
se primjenjuje u sklopu sustava upravljanja kvalitetom, takav pristup naglašava važnost:
Razumijevanja i ispunjavanja zahtjeva
Potrebe razmatranja procesa u uvjetima dodane vrijednosti
Dobivanja rezultata izvedbe i učinkovitosti procesa, i
Neprekidnog poboljšavanja procesa utemeljenog na nepristranim mjerenjima [13]
Model sustava upravljanja kvalitetom utemeljen na procesnom pristupu, prikazan na slici,
objašnjava veze među procesima. Tim prikazom se pokazuje kako kupac ima značajnu ulogu
u utvrđivanju zahtjeva kao ulaznih podataka. Praćenje zadovoljstva kupca zahtijeva
vrednovanje informacija koje se odnose na kupčevu predodžbu o tome je li organizacija
ispunila njegove zahtjeve. Model obuhvaća sve zahtjeve ove međunarodne norme, ali ne
prikazuje procese u svim pojedinostima. Osim toga, u svim procesima se može primijeniti
metodologija poznata kao „planirati – provesti – provjeriti – postupiti“ (PDCA – Plan – Do –
Chek –Act). PDCA se ukratko može opisati na sljedeći način:
Planirati - uspostaviti ciljeve i procese potrebne za ostvarivanje rezultata u skladu sa
zahtjevima kupca i politikama organizacije
Provesti - primijeniti te procese
Provjeriti - pratiti i mjeriti procese i proizvod s obzirom na politike, ciljeve i zahtjeve
za proizvod i izvijestiti o rezultatima
Postupiti - poduzeti radnje za neprekidno poboljšavanje izvršenja procesa. [13]
7
Slika 3-1 Model procesnog pristupa sustavu upravljanja kvalitetom [13]
3.1.1 Područje primjene
Ova međunarodna norma određuje zahtjeve sustava upravljanja kvalitetom u slučajevima kad
organizacija:
Treba dokazati svoju sposobnost dosljednog dobavljanja proizvoda koji ispunjava
zahtjeve kupca u zahtjeve zakona i propisa, te
Namjerava povećati zadovoljstvo kupca učinkovitom primjenom sustava, uključujući
procese za stalno poboljšavanje sustava i osiguravanje sukladnosti sa zahtjevima
kupca, kao i zahtjeva zakona i propisa. [13]
Svi zahtjevi ove međunarodne norme su općeniti i mogu se primijeniti na sve organizacije bez
obzira na njihovu vrstu, veličinu i ponuđeni proizvod. Ako se neki zahtjev ili zahtjevi ove
međunarodne norme ne mogu primijeniti zbog prirode organizacije i njezinog proizvoda,
takav se zahtjev može razmotriti radi izostavljanja. Kad se zahtjev izostavlja, tvrdnja o
sukladnosti s ovom međunarodnom normom nije prihvatljiva osim u slučaju kad izostavljanja
8
ne utječu na sposobnost ili odgovornost organizacije u dobavljanju proizvoda koji
zadovoljava zahtjevima kupca i zahtjevima zakona i propisa.
3.1.2 Sustav upravljanja kvalitetom
3 . 1 . 2 . 1 O p ć i z a h t j e v i
Organizacija mora uspostaviti, dokumentirati, primijeniti i održavati sustav upravljanja
kvalitetom i neprekidno poboljšavati njegovu učinkovitost u skladu sa zahtjevima ove
međunarodne norme.
Organizacija mora:
Utvrditi procese koji su potrebni za sustav upravljanja kvalitetom i njihovu primjenu u
organizaciji
Odrediti slijed i uzajamno djelovanje tih procesa
Odrediti kriterije i metode potrebne radi osiguranja da su i odvijanje i nadzor tih
procesa učinkoviti
Zajamčiti dostupnost resursa i informacija nužnih za podržavanje odvijanja i praćenja
tih procesa
Pratiti, mjeriti gdje god je moguće, i analizirati te procese, i
Primjenjivati radnje nužne za postizanje planiranih rezultata i neprekidno poboljšavati
te procese. [13]
Organizacija mora upravljati tim procesima u skladu sa zahtjevima ove međunarodne norme.
Kad organizacija odabere podugovoriti neke procese koji utječu na sukladnost proizvoda sa
zahtjevima, organizacija mora osigurati nadzor tih procesa. U sklopu sustava upravljanja
kvalitetom, mora se odrediti vrsta i opseg nadzora koji se primjenjuje na podugovorene
procese.
Prije spomenuti procesi potrebni za sustav upravljanja kvalitetom uključuju procese
upravljačke aktivnosti, osiguravanja resursa, stvaranja proizvoda, mjerenja, analize i
poboljšavanja.
„Podugovoreni proces“ je proces koji je organizaciji potreban za njezin sustav upravljanja
kvalitetom, a za čije je izvođenje organizacija odabrala vanjsku stranu. [13]
9
3 . 1 . 2 . 2 Z a h t j e v i k o j i s e o d n o s e n a d o k u m e n t a c i j u
Prilikom izrade dokumentacije za ISO 9001 (kao što je priručnik kvalitete, poslovnik
upravljanja kvalitetom, radne upute,...), potrebno je uzeti u obzir i 7. načelo HACCP-a, koje
zahtijeva utvrđenje dokumentacije o svim postupcima i zapisima, kako bi se osiguralo da su
svi zahtjevi koji se odnose na sigurnost hrane opisani u dokumentaciji.
Opseg primjene dokumentacije sustava upravljanja kvalitetom može se razlikovati od jedne
do druge organizacije prvenstveno zbog vrste djelatnosti i veličine organizacije, te složenosti
procesa i kompetentnosti osoblja.
Dokumentacija može biti u bilo kojem obliku ili na bilo kojoj vrsti medija. Dokumenti i zapisi
moraju se redovito nadzirati. [13]
3.1.3 Odgovornost uprave
Pri definiranju uvjeta koji se odnose na odgovornost uprave (politika kvalitete, ciljevi,
planiranje, fokus na kupce, komunikacija, odgovornost i tijelo), mogu se inkorporirati zahtjevi
za 1. načelo (analiza opasnosti), 2. načelo (određivanje CCP) i 4. načelo (uspostavljanje
sustava za praćenje CCP) HACCP-a. Načela HACCP-a su opisana u sljedećem poglavlju.
Primjerice, u politici kvalitete, naglašava se da je organizacija u potpunosti svjesna svojih
problema unutar prehrambenog lanca, pozivajući se na proizvodnju hrane, higijene i
sigurnosti. Dužnost uprave je upoznati cijelu organizaciju, dakle svakog pojedinca sa HACCP
planom, sa kvalitetom sigurnosti, higijenom pogona, kako bi svatko znao točno svoju ulogu
da bi se postigao cilj i ispunili zahtjevi korisnika za sigurnošću i kvalitetom hrane. [13]
3.1.4 Upravljanje resursima
Kod upravljanja resursima (ljudski resursi, infrastruktura, radna okolina,...) bitno je osigurati
sredstva za sprječavanje opasnosti (HACCP načelo 1) i resurse za praćenje kontrole CCP
(načelo 4).
Tako dizajn i održavanje radnog prostora ima veliki utjecaj na sigurnost hrane. Održavanje
opreme također može osigurati da opasnosti ne utječu na proces proizvodnje hrane.
Redovita sanitacija, i svakodnevna higijena pogona u području proizvodnje, uključujući
odvod otpada, borbu protiv štetočina, zdravlje zaposlenih, pružanje odgovarajuće radne
10
opreme (kaputi, čizme, kape,...) su nužni i neophodni za zdravstveno ispravne prehrambene
proizvode. [13]
3.1.5 Realizacija proizvoda
U procesu realizacije proizvoda (planiranje, identifikacija i pregled zahtjeva kupca, dizajn i
razvoj, kupnja i operativne kontrole) može se integrirati više HACCP načela, npr. načelo 1
(identificiranje opasnosti), načelo 2 (određivanje CCP), načelo 4 (uspostavljanje sustava za
praćenje kontrole CCP), itd. Na primjer:
Uključiti HACCP plan i CCP u proces planiranja realizacije
Odrediti potencijalne potrošače za svaki proizvod. Pažljivo razmotriti posebne
zahtjeve grupa potrošača, kao što su bebe, djeca, bolesnici, starije osobe, itd.
Utvrditi potrebe i zahtjeve kupaca, kao što su kontrola granica pesticida, ostataka, i
teških metala metodama ispitivanja
Prilikom proizvodnje novih proizvoda, sigurnost hrane treba biti na prvom mjestu
U procesu nabave, potrebno je provjeriti dobavljačevu sklonost pridržavanju kritičnih
granica kod CCP za sirove materijale, opremu, kemikalije za čišćenje, usluge
prijevoza, laboratorijska ispitivanja, skladištenje, distribuciju, itd.
U HACCP planu firme, potrebno je uključiti identifikaciju proizvoda i sljedivost istih
u svakoj fazi obrade kako bi se osigurala usklađenost sa zakonskim zahtjevima za
kontrolu LOT sljedivosti sirovina i materijala za pakiranje.
Potrebno je uključiti kontrole identificirane u HACCP planu za skladištenje, uvjete
isporuke proizvoda, uključujući kontrolu temperature i vlažnosti, rok trajanja, higijenu
i kontrolu zaraze.
Procesi kao što je pasterizacija i sterilizacija, zahtijevaju dobro definirane procesne
uvjete, osposobljeno osoblje, adekvatne strojeve i opremu za smanjenje ovisnosti o
testiranju već gotovih proizvoda.
Verifikacija mjerenja i nadgledanja uređaja u prehrambenoj industriji je ključno, i
može zahtijevati podatke iz među-laboratorijskih istraživanja. [13]
Zapisi i verifikacije moraju se čuvati određeni period. Kad se u nadzoru i mjerenju određenih
zahtjeva upotrebljavaju računalni programi, mora se potvrditi sposobnost računalnog
programa da odgovara namijenjenoj primjeni. To se mora obaviti prije prve uporabe i, ako je
potrebno, ponovo potvrditi.
11
3.1.6 Mjerenje, analiza i poboljšavanje
Kod mjerenja, analiziranja i poboljšanja procesa ISO 9001, može se primijeniti HACCP 3.
načelo (utvrđivanje kritičnih granica), 4. načelo (uspostavljanje sustava za praćenje kontrole
CCP), 5. načelo (određivanje korektivnih akcija) i 6. načelo (uspostavljanje postupka provjere
za učinkovite operacije).
Plan praćenja je izlazna komponenta HACCP plana. To bi trebalo uključivati praćenje
proizvoda, procesa, usluga, aspekta zaštite okoliša u vezi sa sigurnošću hrane, itd. Zapisi
mjerenja i praćenja su okosnica dokumentiranog HACCP sustava, tako što zapisi pružaju
dokaz da je proizvod unutar definiranih granica prihvaćanja.
Najvažniji princip nakon uspostave HACCP sustava je da se osigura sigurna proizvodnja
produkata. Argumentirano je da tzv. „poslije-činjenična inspekcija“ ne pridonosi navedenom
principu, a prikupljanje informacija o tome da li su identificirani i izvršeni postupci bili
uspješni ili ne, od izuzetne je važnosti. Rezultati praćenja će pokazati da li su kontrolni koraci
bili učinkoviti. [13]
3.2 HACCP
HACCP je sinonim upravljanja sigurnošću hrane. To je sustav koji identificira, procjenjuje i
kontrolira opasnosti koje su značajne za sigurnost hrane. Poanta je osigurati sigurnost
proizvoda, odnosno spriječiti da proizvod na bilo koji način uzrokuje štetu kod potrošača. [7]
Izvorno je razvijen kao sustav mikrobiološke ispravnosti u ranim danima 1960-tih godina od
strane tvrtke Pillsbury, NASA-e i Američke vojske. Koristili su ga astronauti za vrijeme
svemirskih ekspedicija. [10]
Dvije riječi, dvije ključne stavke koje predstavljaju HACCP su analiza opasnosti (Hazard
Analysis) i kritične kontrolne točke (Critical Control Points). Opasnost, kako se koristi u
HACCP sustavu se definira kao biološka, kemijska ili fizička opasnost, koje vidimo kao
potencijalnu prijetnju ljudskom zdravlju. Kritična kontrolna točka je korak u kojem se
primjenjuje kontrola za sprječavanje ili uklanjanje opasnosti za sigurnost hrane, odnosno
smanjenje opasnosti na prihvatljivu razinu. Načelo HACCP-a je sigurnost hrane tijekom
proizvodnje, a ne nakon što imamo gotov proizvod. Cilj je, dakle spriječiti opasnosti u
najranijoj mogućoj točki u lancu hrane, što znači da se može primijeniti od samog procesa
uzgoja životinja do točke potrošnje. Njegova primjena može zahtijevati temeljitu promjenu u
12
kulturi ili promjenu stavova ljudi uključenih u preradu hrane. U mnogim industrijama ne
postoji tradicija pisanih procedura, odnosno proceduralnih priručnika, te evidencije o kvaliteti
i sigurnosti. HACCP zahtijeva temeljne promjene u stavovima, fokusiran je na vođenje
evidencije i dokumentacije. Slično tome, oni koji pokušavaju implementirati HACCP teško
mogu prihvatiti koncept rizika kontrole sigurnosti hrane, osobito ako su naviknuti na kontrole
koje se temelje na unaprijed određenim parametrima ustanovljenim na vlastitim iskustvima.
Veoma je važno da svi ljudi koji rade u poduzeću razumiju HACCP sustav. Usvajanje
osnovnih znanja o HACCP-u, samo da bi se zadovoljili zahtjevi tvrtke može dovesti do
neuspjeha kompanije. [7]
U početku se HACCP sastojao od tri načela (načela 1, 2 i 4 u sljedećem poglavlju). Pillsbury
zatim dodaje iduća dva načela (načela 3 i 5). HACCP sustav sa navedenih pet načela
standardiziran je 1992. Preostala dva načela su dodana 1997 i za sada HACCP sustav se
sastoji od tih sedam načela. Godine 2004 je bila zadnja revizija HACCP sustava, ali navedena
načela se nisu mijenjala. [10]
3.2.1 Prednosti i preduvjeti uspješne primjene
Briga o zdravlju je u suvremenom svijetu postala imperativ broj jedan. Sve je veći broj izvor
zagađivanja i zagađujućih materija, ali i rizik od bolesti izazvanih problemima u proizvodnji
hrane – primjena novih tehnologija, izmijenjeni životni stilovi i sve manja otpornost ljudi.
Prednosti primjene ovog sustava su:
Redukcija pojave bolesti izazvanih hranom
Osigurava snabdijevanje stanovnika zdravstveno sigurnim prehrambenim proizvodima
Omogućuje ispunjenje zahtjeva zakonske regulative i efikasniji inspekcijski nadzor
Omogućava efektivniji i efikasniji rad prehrambenih tvrtki
Povećava konkurentnost tvrtki na svjetskom tržištu
Uklanja barijere internacionalne trgovine
Omogućava efikasno uvođenje novih tehnologija i proizvoda
Povećava profit
HACCP nije nezavisan program, već je dio većeg sustava kontrole, koji uključuje i
provođenje univerzalnih procedura koje se primjenjuju za kontrolu općih uvjeta i okruženja
proizvodnje i doprinose sigurnosti proizvoda. Programi koji trebaju biti usvojeni,
13
implementirani i dokumentirani su GMP (dobra proizvođačka praksa), SOP (standardne
operativne procedure) i SSOP (standardne operativne procedure higijene).
HACCP je sustav upravljanja u kome se sigurnost hrane razmatra kroz analizu i kontrolu
bioloških, kemijskih i fizičkih rizika od ulaznih sirovina, rukovanja, proizvodnje, distribucije i
konzumiranja krajnjeg proizvoda.
Uspjeh HACCP sustava ovisi od obrazovanju i obuci zaposlenika te je veoma važno da
zaposlenici shvate što je i kako funkcionira ovaj sustav i da zatim nauče vještine koje su im
potrebne za uspješno obavljanje posla (alati i metode) i odgovarajuće procedure i radna
uputstva koja sadrže opis posla koji treba biti obavljen.
Primjena HACCP nije limitirana samo na velike proizvodne tvrtke i kombinate, već se
efikasno može uvesti u srednja i mala poduzeća, zadruge, hotele i restorane, gdje je
sigurnost hrane od kritične važnosti.
Počevši od 01. siječnja 2006. godine standardi sigurne hrane, u prvom redu HACCP,
obavezni su na tržištima EU i Svjetske trgovinske organizacije, a tvrtke koje ne budu
posjedovale certifikate o poslovanju u skladu sa ovim standardima neće biti u mogućnosti
svoju robu plasirati na spomenuta tržišta. [8]
3.2.2 HACCP načela
HACCP sustav se sastoji od sedam načela, koje opisuju kako uspostaviti implementaciju i
održavanje HACCP plana za određenu operaciju tijekom proučavanja.
Načelo 1 – provedba analize opasnosti
Koristeći dijagram toka, tim bi trebao identificirati sve opasnosti koje se mogu pojaviti u bilo
kojoj fazi proizvodnje, uključujući distribuciju i upotrebu. Moguće opasnosti mogu biti
biološke, kemijske ili fizičke. Nakon identifikacije potrebno je odrediti značaj opasnosti i
vjerojatnost da se opasnost dogodi, te ozbiljnost utjecaja. Zatim je potrebno opisati
preventivne mjere kojima se opasnost uklanja ili dovodi u prihvatljive granice (na primjer,
pranje ruku na ulazu u proizvodnju, nošenje posebne odjeće, kapice na glavi, standardne
operativne procedure, sanitarne standardne operativne procedure,...). Nakon utvrđivanja liste
opasnosti potrebno je utvrditi i njihov značaj. Značaj opasnosti ovisi o vjerojatnosti da se
opasnost pojavi i od mogućeg utjecaja te opasnosti na zdravlje ljudi.
14
Načelo 2 – određivanje kritičnih kontrolnih točaka (CCP)
Kritična kontrolna točka je točka, korak ili postupak kod kojeg se nadzorom/kontrolom
identificirana opasnost može prevencijom ukloniti ili svesti na prihvatljiv nivo. Moguće je
koristiti stablo odlučivanja s "da" ili "ne" odgovorima kako bi se olakšalo određivanje CCP-a.
Tijekom primjene stabla odlučivanja, potrebno je biti fleksibilan i koristiti zdrav razum kako
bi se izbjegle, gdje god je to moguće, nepotrebne kontrolne točke tijekom cijelog proizvodnog
procesa.
Načelo 3 – uspostava kritičnih granica
Kritična granica je kriterij koji odvaja prihvatljivo od neprihvatljivog.
Granice moraju biti:
Utemeljene na stručnim saznanjima
Validirane
Mjerljive
Primjenjive kod svih CCP
Validacija kritičnih granica je potvrda u praksi da se izabranim granicama kontrolira
potencijalna opasnost.
Načelo 4 – uspostaviti sustav praćenja svake CCP
Nadzor CCP-a, je planirani postupak mjerenja ili promatranja vrijednosti kritičnog parametra
s ciljem utvrđivanja da se on nalazi unutar definiranih kritičnih granica.
Zašto nadziremo CCP?
Da bi ustanovili kada su prekoračene kritične granice i kada je povećana opasnost
da proizvod ugrozi zdravlje potrošača.
Da bi identificirali probleme prije nego se pojave.
Da bi verificirali HACCP plan.
Da bi osigurali i potvrdili kvalitetu proizvoda.
Za svaki nadzor (mjerenje ili opažanje) mora biti određena konkretna osoba. Mora proći
odgovarajući tečaj gdje će saznati što, kako i zašto se mjeri, gdje se to zapisuje, koga se
obavještava i što je potrebno poduzeti u slučajevima odstupanja.
Nadzor se provodi mjerenjima (fizikalna ili kemijska veličina) i promatranjem (proizvoda,
opreme, postupaka), a može se provoditi kontinuirano (temperatura, koncentracije,…) ili
povremeno (pH, koncentracije, vremena, temperature,…).
15
Načelo 5 – uspostava korektivnih mjera
HACCP tim bi trebao razviti posebne korektivne akcije, njihovu dokumentaciju u HACCP
planu za svaku CCP, tako da se odgovorni mogu nositi s odstupanjima kada dođe do njih.
Takve korektivne akcije trebaju uključiti:
Detaljan opis odgovornosti osoba za provedbe korektivnih djelovanja
Radnje potrebne za ispravak određenog odstupanja
Mjere koje treba poduzeti i primijeniti na proizvode koji su proizvedeni u
razdoblju kada je proces bio izvan kontrole
Pisane evidencije o poduzetim mjerama.
Mjere moraju osigurati, na primjer, da je CCP dovedena pod kontrolu, da su postupci ili stanja
koja su stvorila nepoželjnu situaciju ispravljeni, a pokvarena hrana, povučena i odložena na
sigurno, itd.
Načelo 6 – uspostava postupka verifikacije
Postupcima provjere osigurava se da HACCP sustav radi ispravno. Postupak bi trebao
uključivati učestalost provjere, koja bi trebala biti provedena od strane odgovorne i neovisne
osobe. Verifikacija se sastoji od četiri skupine aktivnosti:
Validacija HACCP sustava
Pregled rezultata nadzora CCP-a
Testiranje/analize proizvoda
HACCP audit
Načelo 7 – uspostava zapisa i dokumenata
Postupci koji se provode u sklopu HACCP sustava moraju biti dokumentirani. Zapisima se
osiguravaju dokazi o djelovanju sustava, prate trendovi radi poduzimanja preventivnih mjera,
izvor su za pronalaženje uzorka odstupanja i sl.
Obavezni HACCP zapisi su:
HACCP plan i pripadajući dokumenti (popis članova tima i njihova zaduženja,
identifikacija i procjena opasnosti, određivanje CCP-a, i svi ostali zapisi koji su
doveli do HACCP plana)
Zapisi monitoringa (zapisi o temperaturama, vremenima, pritiscima,
koncentracijom i sl.)
16
Zapisi o korektivnim mjerama (identifikacija proizvoda, opis nesukladnosti,
propisana korektivna mjera, odgovorna osoba)
Zapis o verifikaciji (modifikacija HACCP plana zbog promjena, kalibracija mjerne
opreme, rezultati mikrobioloških i ostalih provjera, nalazi audita i sl.)
Kompletna HACCP dokumentacija u pravilu sadrži sljedeće dokumente:
Opseg i svrha HACCP plana
Popis i opis proizvoda
Procesi dijagrama toka
Analiza opasnosti
Određivanje kritičnih granica
Validacija kritičnih granica
Praćenje rezultata uključujući odstupanje od kritičnih granica
Poduzete korektivne akcije
Rezultati verifikacijskih aktivnosti
Zapisi o kalibraciji
Zapisi o čišćenju
Zapisi o identifikaciji i sljedivosti proizvoda
Zapisi o dezinsekciji i deratizaciji
Zapisi o osposobljavanju
Zapisi o dobavljačima
Zapisi o opozivu proizvoda
Zapisi o auditima. [9]
3.2.3 Implementacija HACCP-a
Prethodno poglavlje opisuje početak primjene HACCP sustava u organizaciji. U tom slučaju
je cijela organizacija dobro upoznata i informirana sa HACCP standardom, formiran je
HACCP tim, proizvodnja je razrađena u detalje i potrebno je samo uvesti sustav u
organizaciju dobro upoznatu i spremnu za HACCP standard. Za nove organizacije u tom
području, koje žele uvesti HACCP sustav, a organizacija se treba pripremiti za uvođenje
HACCP-a, postoji dvanaest koraka, koje je razvila „Codex Committee on Food Hygiene“, i
smatraju se preporučenim pristupom za razvoj HACCP programa.
Korak 1- okupiti HACCP tim
17
Tim bi se trebao sastojati od predstavnika iz proizvodnje, kontrole kvalitete, mikrobiologije
hrane, sanitarije, itd. Timu se trebaju dodijeliti specifični segmenti prehrambenog lanca tako
da obuhvaća cijeli HACCP sustav, te se povjeriti razvoju HACCP sustava kao što je opisano
od sljedećeg do zadnjeg koraka. Vrhovna uprava mora dati potpunu podršku timu. Ukoliko
potrebna stručnost nije dostupna unutar tvrtke, potrebno je potražiti pomoć konzultanta.
Korak 2: - opisati proizvod
Izraditi detaljan opis proizvoda za koje će se pripremiti HACCP plan, uključujući sastav
proizvoda, strukturu, uvjeti prerade, pakiranje, skladištenje i uvjeti distribucije, rok trajanja,
upute za upotrebu, itd.
Korak 3 - odrediti namjenu
Prepoznati namjenu proizvoda od strane krajnjeg korisnika ili potrošača. Potrebno je odrediti
gdje će proizvod biti prodan kao i ciljnu skupinu, primjerice ugostiteljstvo, bolnice, mesnice,
starački domovi, itd.
Korak 4: - napraviti dijagram toka
Pažljivo ispitati proizvod/proces i napraviti dijagram toka oko kojeg će se temeljiti HACCP
proučavanje. Bez obzira na odabrani oblik, svi koraci uključeni u HACCP proces moraju biti
proučeni – uključujući kašnjenje tijekom ili između koraka od primanja sirovina do stavljanja
konačnog proizvoda na tržište – u nizu, i predstaviti ih u detaljnom dijagramu toka s dovoljno
tehničkih podataka. U dijagramu, možda želite uključiti kretanje sirovina, proizvoda, otpada,
plan radnih prostorija, izgled opreme, skladištenje proizvoda i distribucije, poteze zaposlenika
i promjene.
Korak 5 - verifikacija dijagrama toka
Da bi se potvrdila točnost procesnih dijagrama toka HACCP tim je dužan provesti verifikaciju
dijagrama u proizvodnom pogonu. Verifikacija se vrši obilaskom svakog naznačenog
procesnog koraka, kontrolom svih ulaza i izlaza te svih naznačenih ostalih vrijednosti i
podataka. [9]
Napomena: Koraci od 6. do 12. pri implementaciji HACCP-a slijede HACCP načela.
3.3 IMPLEMENTACIJA ISO 9001 I HACCP-a U PPK
Razvijanje aplikacije koja će obuhvatiti cijeli HACCP standard i na taj način zamijeniti
papirnate obrasce elektronskim nema previše smisla ukoliko ona ne obuhvati i ISO 9001:2008
18
standard. Za bilo koju prehrambenu industriju koja želi na suvremen način voditi evidenciju
sigurnosti i kvalitete hrane jako je važno digitalizirati oba standarda. HACCP standard je
vezan samo za hranu, i osigurava proizvode vrhunske kvalitete, dok ISO 9001 obuhvaća
druge neizostavne stavke u procesu proizvodnje hrane. Primjerice, PPK proizvodi se dijele na
tri skupine: svježe meso, trajni proizvodi i polutrajni proizvodi. Do konačnog proizvoda (npr.
goveđi narezak) PPK vodi evidenciju od samog početka, dakle od prijema robe pa sve do
transporta. Obrazac koji se ispunja pri prijemu robe, na kojem primatelj upisuje količinu
primljene robe, temperaturu, itd. jedan je od mnogih HACCP obrazaca. Primatelj je
odgovorna osoba i garantira da je primljena roba u redu. Za bilo kakva odstupanja pri
primitku (temperatura mesa nije po propisima, pokvarena roba) postoje popravne mjere za sve
moguće situacije. I u tom slučaju se ispunja jedan od HACCP obrazaca. Nakon primitka robe,
sve se unosi u CSB sustav (ERP sustav) radi lakše evidencije i kontrole toka mesa
(sljedivost). Zatim se meso rasijeca, melje na kuteru, hladi, pakira u ALU posudice, itd. Svaka
od navedenih stavki popraćena je nekim od obrazaca i vidljivo je koliko bi cijeli proces bio
olakšan digitalizacijom obrazaca. Za svaku poziciju, za svako radno mjesto u PPK radnik ima
upute kojih se mora pridržavati. Radne upute opisuju što će radnik napraviti u kojoj situaciji i
način na koji će to napraviti, a pod to spadaju i već spomenute radnje u odstupanjima
temperature pri prijemu robe, zatim postupak održavanja i čišćenja strojeva, postupci
rasijecanja i mikrokonfekcioniranja, upute za varenje, vakuumiranje, itd. Vidljivo je da je to
sve usko vezano uz proizvodnju, ali nema izravnog doticaja s hranom pa ne spada u HACCP
standard, ali isto tako nema smisla digitalizirati jedno bez drugog. Pored RU (radne upute),
ISO 9001:2008 standard obuhvaća PUK (Poslovnik Upravljanja Kvalitetom) i SOP
(Standardne Operativne Procedure). Pri izradi aplikacije za PPK zamišljeno je da cijeli
HACCP standard i navedene stavke ISO standarda budu digitalizirane.
19
4 POSLOVNI PROCESI
4.1 Definicija poslovnog procesa
Glavna težnja gotovo svih tvrtki danas je povećanje učinkovitosti uz smanjenje troškova
poslovanja. To je nezamislivo bez procesnog pristupa. Što je to procesni pristup, odnosno
koja je definicija poslovnih procesa? Jedinstvena definicija poslovnog procesa ne postoji jer
poslovni proces ovisi o kontekstu u kojem se koristi. Usprkos tome, postoje mnoge knjige o
poslovnim procesima i upravljanju poslovnim procesima. U jednoj od njih se krije možda
najjednostavnija „definicija“ poslovnih procesa. Poslovni procesi opisuju način na koji se
nešto u organizaciji radi. Radi lakšeg razumijevanja daljnjeg teksta, navest ćemo još nekoliko
definicija poslovnih procesa. Poslovni proces je niz logički povezanih aktivnosti, koje koriste
resurse poduzeća, a čiji je krajnji cilj zadovoljenje potreba kupaca za proizvodima ili
uslugama odgovarajuće kvalitete i cijene, u adekvatnom vremenskom roku, uz istovremeno
ostvarivanje neke vrijednosti.
Prema jednom od rječnika na webu poslovni proces je skup aktivnosti koji imaju definiranu
početnu i završnu točku i koji postižu dodatnu vrijednost za neku organizaciju.
Međunarodna organizacija za normizaciju (ISO) u svojim načelima upravljanja kvalitetom, na
kojima se temelji norma ISO 9001, također potiče prihvaćanje procesnog pristupa za
upravljanje organizacijom i propisuje da poduzeće koje želi učinkovito poslovati mora
identificirati sve svoje aktivnosti i resurse koji u njima sudjeluju, povezati ih i njima
upravljati. Proces se definira kao skup međusobno povezanih ili ovisnih radnji koje pretvaraju
ulaze u izlaze. Poslovni proces treba razlikovati od procedura i funkcija. Procedure opisuju što
treba napraviti u određenoj situaciji, a funkcije su dijelovi organizacije (osoblje i resursi)
kojima su pridružene određene odgovornosti, odnosno radni zadaci.
Svaka organizacija je definirana s puno poslovnih procesa koji opisuju način na koji
organizacija provodi svoje poslovanje. Neki procesi su ključni za poslovanje organizacije i
čine njenu komparativnu prednost. Neki nisu toliko ključni, ali su i dalje bitni za njezino
funkcioniranje. Poslovni procesi su, u biti nervni sustav svakog poduzeća i zato je bitno njima
upravljati. [11]
20
4.2 Podjela poslovnih procesa
Poslovni procesi prema funkcionalnosti se dijele na temeljne (osnovne ili operativne),
upravljačke i procese potpore. Temeljni procesi su procesi koji dodaju vrijednost proizvodu ili
usluzi koju organizacija stvara za svoje kupce. Takvi procesi za rezultat imaju proizvode ili
usluge, primjerice proizvodnja, prodaja, nabava, itd.
Procesi potpore su izravna potpora temeljnim procesima, npr. računovodstvo, IT, pravna
potpora, itd. Za razliku od temeljnih procesa, procesi potpore ne dodaju vrijednost, ali su
neophodni kako bi se osiguralo da temeljni procesi funkcioniraju.
Upravljački procesi su, možemo ih tako nazvati, procesi potpore više generičke naravi koji
planiraju, organiziraju, komuniciraju, nadgledaju i kontroliraju aktivnosti organizacije.
Upravljanje ljudskim resursima, planiranje, interna kontrola su samo neki od procesa koji
spadaju u navedenu kategoriju. [12]
Slika 4-2 Prikaz podjele poslovnih procesa na primjeru narudžbe [12]
Poslovni procesi prema složenosti se dijele na: jednostavne, složene i vrlo složene procese.
Jednostavni procesi obično slijede čvrsti, dobro definirani niz koraka s jasno postavljenim
pravilima, bez izuzetaka. Za razliku od jednostavnih procesa, složeni nisu tako dobro
definirani. Imaju mnogo grananja, izuzetaka i pravila. Vrlo složeni procesi traže mnogo
21
inicijative i kreativnosti od strane osoba koje ih izvršavaju i obično se ne mogu automatizirati
uz uporabu postojeće tehnologije. [12]
Slika 4-3 Usporedba poslovnih procesa [12]
4.3 Upravljanje poslovnim procesima
Upravljanje poslovnim procesima kombinira menadžerski pristup odgovarajućom
tehnologijom u cilju poboljšanja performansi poduzeća. Upravljanje poslovnim procesima
(engl. Business Process Management, BPM) je sustavan pristup napretka poslovanja, temeljen
na oblikovanju, mjerenju, analizi, poboljšanju i upravljanju procesima. Upravljanje poslovnim
procesima se oslanja na poslovni pristup upravljanja promjenama zbog unapređivanja
poslovnih procesa s konačnim ciljem ostvarenja poslovnih ciljeva, pri čemu promjene
obuhvaćaju cijeli životni ciklus procesa, od definiranja i modeliranja, do izvođenja, analize i
optimizacije procesa. [11]
Prvi korak u upravljanju poslovnim procesima jest definiranje poslovnih procesa. Vlasnici
poslovnih procesa u ovoj fazi imaju najbitniju ulogu jer posjeduju poslovne zahtjeve i
dostupne resurse. Sljedeća faza je modeliranje poslovnih procesa i ona uključuje skupljanje
dovoljno detalja kako bi se razumjelo kako proces funkcionira te se zatim formalizira tijek
poslovnog procesa pomoću dijagrama tijeka poslovnih procesa. Poslovni proces unutar
poduzeća se zatim implementira i izvodi te se monitoringom prate ključni pokazatelji
performansi poduzeća (engl. Key performance indicators, KPI). Prikupljeni podaci se
22
analiziraju kako bi se identificiralo neočekivano ponašanje, neoptimizirani tokovi i uska grla
te se na temelju toga proces optimizira.
Slika 4-4 Životni ciklus upravljanja poslovnim procesima [11]
Upravljanje poslovnim procesima postižu se:
Viša kvaliteta
Kraće vrijeme
Niži troškovi
Poboljšanje
Smanjen rizik poslovanja
Danas je sam koncept upravljanja poslovnim procesima sastavni dio svake organizacije koja
želi postati i ostati konkurentna. [11]
Problem različitih društava u Hrvatskoj je nedovoljno ozbiljno shvaćanje poslovnih procesa.
Takav pristup nije dovoljno kvalitetan i dovodi do neučinkovitog poslovanja u dijelovima
procesa. Neki od problema su:
U društvima se premalo računa vodi o poslovnim procesima,
23
Najčešće se organizacija poslovanja svodi na definiranje organizacijskih cjelina
povezanih u vertikalnu hijerarhijsku strukturu, pri tome nitko detaljno ne analizira
poslovne procese,
Prethodno navedeni način organizacije najčešće dovodi do toga da poslovni procesi
imaju prekidne točke na granicama vertikalnih organizacijskih cjelina, što ima za
posljedicu neučinkovito poslovanje,
Analiza poslovanja sa aspekta ocjene učinkovitosti poslovanja također se vrlo rijetko
provodi.
Jedino kvalitetno rješenje može se postići analizom poslovnog procesa i izradom modela
poslovanja.
Modeliranje i analiza poslovnih procesa su od egzistencijalne važnosti za uspjeh inicijativa
upravljanja poslovnim procesima. Aktivnosti unutar tih faza životnog ciklusa upravljanja
poslovnim procesima razvijaju jasnu definiciju i shvaćanje poslovnih procesa koje vode ka
njihovom poboljšanju i optimizaciji.
Vidjeli smo da ne postoji jedinstvena definicija poslovnog procesa, isto tako ne postoje upute
(step by step) za analizu poslovnih procesa. Polazna točka pri analizi poslovnih procesa je
percepcija menadžmenta na prirodu procesa, odnosno kako menadžment vidi prirodu procesa.
Drugim riječima, potrebno je prikupiti što više informacija o procesu: definirati koji ulazi
pokreću proces, definirati izlaze koji signaliziraju da je proces uspješno završen, definirati
osnovne korake, zatim redoslijed izvođenja već definiranih koraka, osobe koje su zadužene za
njihovu izvedbu, itd. Zatim je potrebno definirati listu zainteresiranih za proces (engl.
Stakeholders) – kupci, dobavljači, menadžeri, komercijalisti, prodavači, itd.
Nakon prikupljanja potrebnih informacija slijedi opis poslovnog procesa (tekstualno). Analiza
procesa otkriva organizacijske, strukturne i tehnološke slabosti u procesima i identificira i
definira način kako što uspješnije riješiti probleme i poboljšati poslovne procese. Efikasnost
poslovnih procesa vidljiva je tek nakon postupka analize. [11]
24
5 MODELIRANJE I ANALIZA POSLOVNIH PROCESA
5.1 Što je model?
Model je približni prikaz sustava ili procesa koji služi za razumijevanje sustava, te za njegovo
mijenjanje ili upravljanje. Modeli moraju biti što jednostavniji, a ipak ispravni za svrhu za
koju su napravljeni. Modeli omogućuju opis kompleksnih fenomena, njihovo bolje
razumijevanje, komunikaciju onih koji rješavaju problem i samo rješavanje problema. U
inženjerstvu i ekonomiji modeli služe za oblikovanje novih rješenja, ispitivanje svojstava
rješenja, te izbor najpovoljnijeg rješenja. Modeliranje je umijeće, a ne znanost, zahtjeva zdrav
razum, moć apstrakcije, sistematičnost i iskustvo. Treba se paziti kod izbora granica sustava s
okolinom, stoga model treba obuhvatiti samo fenomene od interesa. Pretjerano složene i
detaljne modele teško je razumjeti i vrednovati, dok pojednostavljeni modeli gube bitne
elemente za objašnjavanje uzroka ponašanja. Preporuka je razvijati model u jednostavnim
modulima s dobro definiranim funkcijama, što olakšava izgradnju i provjeru modela. [14]
5.2 Veza između modeliranja i programiranja
Modeliranje poslovnih procesa (Business Process Modeling – BPM) je djelatnost koja se
provodi kada treba:
Unaprijediti postojeći poslovni sustav (tvrtku ili javnu ustanovu) reorganizacijom
postojećih načina rada u skladu s novim uvjetima poslovanja i novim tehnologijama,
ili
Ustrojiti novi poslovni sustav na zdravim temeljima, kako bi započeo s radom
temeljenim na optimiziranim poslovnim procesima.
Možemo reći da je cilj BPM-a postići maksimalnu učinkovitost poslovnog sustava u skladu s
trenutnim tržištem, zakonskim i tehnološkim uvjetima, na način da se obavi preustroj
poslovnih procesa (Business Process Reengineering – BPR) ili ustroji novi poslovni sustav.
BPM je oduvijek postojao i za njega su tijekom vremena razvijene mnoge metode koje su se
koristile u razne svrhe, nakon čega su objedinjene u neki od standarda poput BPMN-a
(Business Process Modeling Notation). Modeliranje zamjenjuje eksperimentiranje „u živo“
koje obično zahtjeva dosta vremena, ima veliku cijenu, ponavljanje eksperimenata je skupo, te
može biti opasno. To znači da nam današnja tehnologija omogućuje predviđanje učinka BPR-
a na nekom od simulacijskih modela poslovnih procesa, dakle prije primjene u praksi. Na taj
25
način se može vidjeti ispravnost funkcioniranja organizacije. Projektanti poslovnih sustava
mogu usporediti rezultate testiranja sa vlastitim vizijama, i sve je to lako predočiti radnicima u
organizaciji, upravi i ostalim odjelima. U tu svrhu razvijeni su mnogi softverski alati kojima
je zajednički grafički pristup u projektiranju modela poslovnih procesa. Jednostavno rečeno,
poslovni proces, bio on proizvodnja hardvera ili uzgoj cvijeća, crta se kao niz kućica koje
označavaju pojedine radne aktivnosti, a te se kućice spajaju strelicama koje označavaju slijed
radnih aktivnosti za obavljanje procesa. Na kraju krajeva, BPMN standard također se temelji
na takvom pristupu. Lako se može steći dojam da je BPM nekakvo proizvoljno crtkanje bez
mogućnosti prave validacije, a kamo li predviđanja učinka takvog modela, no to nije ni blizu
istinito. Takvo razmišljanje o BPM-u najčešće dolazi od površno informiranih ljudi koji se
nisu potrudili pogledati dalje od kućica i strelica, kako u same BPM standarde, tako i u alate
kojima se obavlja modeliranje i simuliranje poslovnih procesa i crtanje tih istih kućica i
strelica. U stvarnosti, modeliranje poslovnih procesa ima mnogo dodirnih točaka sa klasičnim
programiranjem! Zapravo, to jest programiranje, a programski jezik je, već spomenuta
grafička notacija. Nadalje, takvi alati, imaju, kao što je već spomenuto, ugrađenu mogućnost
simulacije nacrtanog modela poslovnih procesa. Samim time jasne su neke činjenice glede
takvih modela:
Moraju zadovoljavati sintaktička pravila – baš kao klasični programi. U suprotnom,
simulacija se ne može ni pokrenuti.
Moraju davati i suvisli i mjerljivi izlaz (primjerice, brojke koje znače novac ušteđen
BPR-om) – baš kao i klasični programi.
Prihvaćaju ulazne parametre, bilo to za proizvodnju hardvera ili uzgoj cvijeća – opet,
baš kao i klasični programi.
Svaki njihov dio, svaka pojedinačna aktivnost, mora, za dovoljno velik broj ulaznih
parametara, biti aktivirana barem jednom tijekom simulacije – baš kao klasično
napisan program.
Vidimo da je modeliranje poslovnih procesa jako slično programiranju, i ima jednako veliku
važnost pri izradi nekog poslovnog procesa. [14]
26
5.3 Dva osnovna pristupa modeliranju
Pristup modeliranju započinje sa definicijom cilja modeliranja, a tu se uglavnom radi o
upoznavanju rada i optimizaciji procesa. Nakon toga nužno je osvrnuti se na izvore podataka
koji su korišteni pri modeliranju procesnog sustava. Uglavnom je riječ o vremenskim
projektnim planovima, promatranju značajki procesa, dokumentaciji opisa procesa i uloga, te
iskustvenoj metodi, tj. uključenosti u sam proces. Pri modeliranju bitno je koristiti standardne
grafičke elemente koji su razumljivi cijeloj organizaciji, znači dijelu osoblja koje ih izrađuje i
u konačnici osobama koje će koristiti te modele. Standardni elementi su uvedeni kako bi se
olakšala komunikacija među osobljem različite stručne spreme, ali i da bi omogućili rad na
tim modelima i njihovo poboljšanje. Postoje dva pristupa modeliranju, grafički pristup koji se
danas najčešće koristi, te simulacijski pristup, koji još nije dovoljno razvijen niti zastupljen.
Simulacijsko modeliranje će postati jednako bitno i korišteno nakon što se uvide njegove
mogućnosti, smatra se modeliranjem budućnosti. [14]
5.3.1 Grafičke metode (statičko modeliranje)
Grafičko modeliranje poslovnih procesa podrazumijeva kreiranje skupa grafičkih oblika i
teksta, koji na pojednostavljeni način prikazuju odvijanje procesa u sustavu tj. dijagrame koji
prikazuju aktivnosti ili funkcije poslovanja te slijed kojim se one događaju. Osnovna svrha
modeliranja poslovnih procesa, kao što je već rečeno, je poboljšanje razumijevanja odvijanja
tih procesa, kao i osiguranje i pojednostavljenje međusobne komunikacije između različitih
organizacijskih dijelova i između članova različitih timova kako poslovnog sustava tako i
informatičkog sustava. Grafičkim modeliranjem poslovnih procesa možemo postići sljedeće:
Definiranje ključnih poslovnih procesa
Modeliranje svih ili pojedinih procesa u detalje
Identificiranje procesa koji traže poboljšanja
Modeliranje novih procesa prije nego se implementiraju
Glavna karakteristika pri modeliranju grafičkom metodom su dijagrami, od kojih se u biti i
sastoji cijeli model. Osnovni elementi tih dijagrama su: osnovni proces, organizacijska
jedinica, procesni korak, tok, okidač, izlaz i spremište. Kako je modeliranje postajalo
popularnije i sve se više koristilo, neizbježno je bilo formirati „konsenzus“ o uporabi notacije
tj. dijagrama za modeliranje poslovnih procesa. Prvi su to uvidjeli u OMG (Object
Management Group) organizaciji Gardy Booch, James Rumbaugh i Ivar Jacobson, te su 1997.
27
godine objavili prvu inačicu UML-a (Unified Modeling Language). Nakon nekoliko godina,
točnije 2004. godine, od strane BPMI (Business Process Management Initiative) grupe
kreirana je notacija koju su nazvali BPMN (Business Process Modeling Notation). Godine
2005. dolazi do spajanja BMPI i OMG i time je osigurano da se ti dijagrami mogu koristiti
zajedno. U svojim zadnjim inačicama UML dijagrami aktivnosti i BPMN dijagrami imaju
veliki skup simbola koji mogu predstaviti veoma složene procese tako precizno da se ti
dijagrami mogu koristiti za generiranje softverskog koda. To je jedan od razloga, ako ne i
glavni razlog, zašto su danas te dvije notacije najpoznatiji i najrašireniji jezici za modeliranje
poslovnih sustava. U sljedećim poglavljima bit će detaljno opisan svaki od njih. [11], [12],
[14]
5.3.2 Simulacijsko modeliranje (dinamičko modeliranje)
Simulacijska metoda modeliranja se koristi radi boljeg upoznavanja rada samog sustava,
poboljšanja performansi sustava i smanjenja troškova. Simulacija omogućuje kvantitativnu
analizu poslovnih procesa i daje odgovore na pitanja „što-ako?“. Prilikom simulacijskog
modeliranja stručnjaci izabiru metodu koja će se koristiti na temelju vlastitih iskustava, za
koju smatraju da će dati najefikasnija rješenja u odnosu na uloženi trud i vrijeme. Ovakav tip
modeliranja trebamo kad je analiza modela analitičkim metodama previše složena, te kad su
eksperimenti s realnim sustavom skupi, opasni ili nemogući. Povjerenje u odabrani
simulacijski model se izgrađuje tijekom cijelog procesa izgradnje modela, pri čemu moraju
sudjelovati i eksperti za simulacijsko modeliranje i donositelji odluka. Za vrednovanje
simulacijskog modela koriste se statističke i informatičke tehnike, procjene eksperata, grafički
prikaz izlaznih varijabli modela i animacija rada modela. Za razliku od grafičkih metoda,
simulacijske metode se smatraju aproksimacijama stvarnosti jer iz stvarnosti uzimaju samo
najvažnije dijelove, što ih i čini korisnima jer je tako stvarnost lakše razumjeti. Simulacijom
poslovnog procesa analizira se dinamika i ponašanje procesa u različitim zadanim uvjetima,
pogotovo kad su u kompleksnim procesima prisutni brojni paralelizmi u izvođenju, koji se
međusobno isprepliću. Dosadašnja praksa je pokazala da je jezik obojenih Petrijevih mreža
dovoljno jak i apstraktan da se s njime opiše bilo kakav poznati procesni sustav, bez obzira na
njegove značajke i paralelizme.
Poteškoće pri definiranja, ili čak nemogućnost definiranja i mjerenja pojedinih faza su mogući
problemi koji se javljaju kod opisa nekog procesnog sustava. Rješenje tih problema zahtjeva
ljudsku kreativnost i iskustvo.
28
Još jedan od problema je taj što matematičke simulacije poslovnih procesa mogu uvelike
odstupati od realnih rezultata koji bi se pojavili u praksi. Razlog odstupanju je isto tako
nemoguće ili jako teško ukomponirati u simulacijske modele. Ljudsko ponašanje, koje može
biti fizičke, mentalne i duševne prirode je nemoguće predvidjeti i zbog toga se javlja ovaj
problem. Svatko od članova tima će drugačije reagirati na različite uvjete. Zbog toga bi se
reakcije projektnog tima trebale promatrati i pratiti iz projekta u projekt, kako bi u konačnici
timovi postali uigraniji.
Najteži dio je prikupljanje podataka potrebnih za simulaciju sustava. Bez tih podataka nema
kvalitetne simulacije. Podaci se prikupljaju iz različitih izvora kao što su projektno-procesne
dokumentacije, promatranja i mjerenja procesa, rezultati mjerenja kvalitete proizvoda, osobna
iskustva članova tima i slično, dok bi se psiho-fizičke karakteristike zaposlenika nastojale
pribaviti iz psihometrijskih i ergometrijskih podataka koje prate i mjere psiholozi. Ponekad
nije moguće opisati neko radno mjesto skupom akcija, pa se značajka takvog radnog mjesta
može izraziti statistički u odnosu na pojedinu fazu, bilo to u količini potrošenog vremena, ili
postignutoj normi proizvodnje. U poslovnim procesima poput razvijanja softvera, nemoguće
je izvršiti bilo kakva mjerenja količine posla, jer je riječ o isključivom mentalnom radu. Stoga
bi se u takvim i sličnim slučajevima trebalo pronaći i primijeniti metodu za proračunavanje
kvalitete budućeg proizvoda ili usluge koji uvelike ovisi o raspoloženju i stanju ljudskog
resursa.
Za modeliranje i simulaciju procesnih struktura, bile bi korištene obojene Petrijeve mreže.
Matematički model i tehnologija obojenih Petrijevih mreža pružaju detaljan uvid i kontrolu u
svaki dio i resurs procesa, s preduvjetom da je proces detaljno opisan elementima Petrijeve
notacije do zadovoljavajuće razine dekompozicije. Petrijeve mreže su grafičko i matematičko
pomagalo za modeliranje primjenjivo na različite vrste sustava. To je formalni jezik prikladan
za modeliranje konkurentnih sustava i sustava s dijeljenjem resursa, model s kojim se
uspješno predočuje statičko, dinamičko i intervalno vremensko znanje. Naročito su prikladne
za sustave koji se sastoje od brojnih paralelnih procesa koji međusobno komuniciraju. One
kombiniraju snagu običnih Petrijevih mreža sa snagom programibilnih jezika visoke razine.
Petrijeve mreže omogućavaju opisivanje procesnog međudjelovanja, dok programski jezik
omogućava definiranje tipova podataka i rukovanje njihovim vrijednostima. Razvijene su kao
skup softverskih pomagala nazvanih CPN pomagala (engl. CPN Tools), danas korištene u
najzahtjevnijim paralelnim sustavima za modeliranje i simulaciju, u vojne, medicinske i
poslovne svrhe. [11], [14]
29
5.4 Alati za grafičko modeliranje
5.4.1 BMPN
Business Process Modeling Notation (BPMN) je novi standard za modeliranje poslovnih
procesa i web usluga. Osmišljen i napravljen je od strane Business Process Management
Initiative (BPMI), a glavni cilj BPMN-a je pružiti standardni zapis koji je lako razumljiv svim
poslovnim korisnicima. To znači da poslovni analitičari stvaraju početne nacrte procesa za
programere odgovorne za provedbu tehnologije koja će obavljati te procese. BPMN je
standard za modeliranje poslovnih procesa, te pruža grafički zapis za specifikacije poslovnih
procesa. Grafički zapis se temelji na dijagramima.
BPMN podržava samo koncepte modeliranja koji se primjenjuju na poslovne procese. To
znači da se drugi tipovi modeliranja za organizaciju, kao modeliranje strategije ili
organizacijske strukture biti izvan dometa BPMN-a.
Temeljna ideja zapisa je da postoji mali broj osnovnih elemenata koje je lako naučiti i ti
elementi se koriste pri modeliranje jednostavnijih procesa. Pored njih postoje i kompleksniji
elementi, koje koristimo za modeliranje zahtjevnijih procesa. Elementi korišteni u BPMN
notaciji su svrstani u četiri kategorije:
Objekti toka (Flow Objects)
o Događaj (Event), aktivnost (Activity), pristupnik (Gateway)
Objekti spajanja (Connecting Objects)
o Tok (Sequence Flow), tok poruke (Message Flow), asocijacija (Association)
Particije (Swimlanes)
o Bazen (Pool), prolaz (Lane)
Artefakti (Artifacts)
o Objekti podataka (Data Object), grupa (Group), anotacija (Annotation)
Elementi BPMN-a svrstani u navedene četiri kategorije omogućuju nam stvaranje BPD-a
(Business Process Diagram). U BPD-u moguće je isto tako stvoriti vlastiti tip objekta toka, ili
artefakt kako bi dijagram učinili razumljivijim. [16]
30
5 . 4 . 1 . 1 O b j e k t i t o k a i o b j e k t i s p a j a n j a
Iz gornje podjele vidimo što sve spada u objekte toka. Prvi na redu su događaji. Događaj
predstavljamo krugom i on označava nešto što se događa (za razliku od aktivnosti koje
predstavljaju nešto što je učinjeno). Ikone u krugu označavaju vrstu događaja (npr. okvir za
poruke, sat za vrijeme). Događaji su također klasificirani kao „primanje“ (Catching), što bi
značilo da mogu „primiti“ ulaznu poruku za početak nekog procesa, ili „slanje“ (Throwing),
kao da mogu „baciti“ poruku na kraju procesa. Nekoliko je tipova događaja:
Početak događaja (Start Event) - djeluje kao okidač za proces, a starta se nakon
„primanja“ poruke i može samo „primati“.
Kraj događaja (End Event) – predstavlja rezultat na kraju procesa i može samo „slati“.
Srednji događaj (Intermediate Event) – je ono što se događa između početka i kraja, za
razliku od prva dva, može „primati“ i „slati“. [16], [17]
Slika 5-5 Svi tipovi događaja u BPMN-u [19]
Aktivnosti su opisane zaobljenim pravokutnicima i predstavljaju posao koji se obavlja u
okviru poslovnog procesa. Aktivnosti mogu biti složene ili osnovni (nedjeljive). Tipovi
aktivnosti su:
Zadatak (Task) – osnovna aktivnost koja je uključena u proces. Koristi se kada se
posao ne dijeli u detalje, npr. neki od tipova zadataka su slanje i primanje.
Podproces (Sub-process) –složene aktivnosti koje su uključene u procese i mogu se
razložiti u detalje kroz niz podaktivnosti. Njima prikazujemo hijerarhijski razvoj
procesa, imamo sažetu i proširenu verziju. Pri prikazu sažete verzije podprocesa se ne
31
vide detalji podprocesa, dok se u proširenoj verziji mogu vidjeti. Znak „+“ u donjem
dijelu zaobljenog pravokutnika ukazuje na to da je aktivnost podproces.
Transakcija (Transaction) – oblik podprocesa u kojem sve sadržane aktivnosti moraju
biti tretirane kao cjelina, tj. sve se moraju izvršiti da bi došli do cilja, i ako bilo koja
od njih se ne izvrši, sve se moraju poništiti ili nadoknaditi. Transakcije se razlikuju od
podprocesa tako što je njihov simbol okružen dodatnom linijom. [16], [17]
Slika 5-6 BMPN aktivnosti [20]
Zadnja skupina koja spada pod objekte toka su pristupnici (Gateway). Imaju oblik romba, a
koriste se da prikažu kontrolu toka podataka u procesu. Svi tipovi se prikazuju u navedenom
obliku romba, razlika je u tome što unutrašnje oznake prikazuju različite vrste ponašanja.
Postoji nekoliko tipova pristupnika, a svaki od njih ima zadaću razdvajanja ili sjedinjavanja
toka podataka:
Exclusive Gateways (Decisions) – mjesta u poslovnom procesu gdje tok podataka
može da ima dvije ili više alternativnih putanja (grananje). Samo jedna izlazna putanja
može da se izvrši u procesu, pri tome imamo dva tipa odlučivanja:
o Data based (na osnovu podataka)
o Event based (na osnovu događaja)
Data based se najčešće koriste, a prikazuju alternativne putanje bazirane na podacima,
dok Event based također prikazuju alternativne putanje, ali bazirane na događajima.
Inclusive Gateways – pristupnici odlučivanja gdje postoji više od jedne moguće
izlazne putanje. Za njihov prikaz se koristi oznaka „O“ u okviru granica romba i
obično ih slijede odgovarajuća Inclusive Gateway spajanja.
32
Complex Gateways – pristupnici odlučivanja gdje se definiraju naprednija ponašanja.
Za njihov prikaz se koristi oznaka „*“ u okviru granica romba i obično ih slijede
odgovarajuća Complex Gateways spajanja.
Parallel Gateways – koriste se u procesu gdje se definiraju višestruke paralelne
putanje. Najčešće nisu potrebni za prikaz grananja, ali ako se koriste prikazuju se
oznakom „+“ unutar okvira granica romba i uloga im je sinkronizirati paralelne
putanje. [16], [17]
Slika 5-7 BPMN pristupnici [19]
Objekti toka su međusobno povezani objektima spajanja, koji se sastoje od tri tipa (Tok, tok
poruka, i asocijacije):
Tok (Sequence Flow) – predstavljen je tankom ravnom linijom sa strelicom na kraju i
određuje kojim će se redoslijedom aktivnosti izvršavati za vrijeme procesa.
Tok poruke (Message Flow) – prikazan je kao isprekidana ravna linija, sa otvorenim
krugom na početku i otvorenom strelicom na kraju. Uloga mu je pokazati tok poruka
između dva odvojena sudionika u procesu, koji te poruke šalju i primaju. Isključivo se
koristi za prikaz prijenosa poruka unutar granica organizacije, a nikada se ne može
koristiti za spajanje aktivnosti ili događaja unutar bazena (Pool).
Asocijacija (Association) – točkasta ravna linija koja povezuje podatke, tekst i ostalo
sa objektima toka. [16], [17]
33
Slika 5-8 Objekti toka u BMPN-u [19]
5 . 4 . 1 . 2 P a r t i c i j e i a r t e f a k t i
Particije su mehanizmi za organizaciju aktivnosti u odvojene vizualne kategorije s ciljem da
se ilustriraju različite funkcionalne mogućnosti i odgovornosti. BPMN se sastoji od dva takva
tipa:
Bazen (Pool) – predstavlja glavne sudionike u procesu, obično odvajajući različite
aktivnosti u odvojene vizualne kategorije u cilju da se ilustriraju različite funkcionalne
mogućnosti i odgovornosti. Bazen može biti otvoren ili zatvoren, te sadržavati jednu
ili više traka.
Prolaz (Lane) – predstavlja podparticiju u bazenu. Koriste se da razdvoje aktivnosti
povezane sa specifičnim ulogama ili funkcijama. Prolaz sadrži objekte toka, objekte
spajanja i artefakte. [16], [17]
Slika 5-9 BPMN bazen i prolaz [20]
Artefakti omogućuju programerima da unesu neke dodatne informacije u model (dijagram).
Na taj način model (dijagram) postaje čitljiviji. Postoje tri unaprijed definirana artefakta i to
su:
Objekti podataka (Data Object) – mehanizam koji prikazuje korisnicima podatke koji
se zahtijevaju ili su proizvod aktivnosti.
Grupa (Group) – prikazana je zaobljenim pravokutnikom isprekidane linije, a koristi
se za grupiranje različitih aktivnosti, ali ne utječe na tok u dijagramu.
Anotacija (Annotation) –koristi se kako bi čitatelj modela (dijagrama) stekao dojam
razumijevanja, na način da se pišu dodatne informacije i komentari. [16], [17]
34
Slika 5-10 BPMN artefakti [20]
5.4.2 UML
Unified Modeling Language (UML) je jezik za specifikaciju, vizualizaciju, konstruiranje i
dokumentiranje programskog sustava, poslovnog sustava i drugih ne programskih sustava.
Može se koristiti za poslovno modeliranje, softversko modeliranje u svim fazama razvoja i za
sve tipove sustava, te opće modeliranje bilo koje konstrukcije koja ima statičku strukturu i
dinamičko ponašanje. UML koristi jedinstvenu notaciju kojom se pojednostavljuje razmjena
informacija među programerima. Da bi lakše razumjeli UML moramo znati od čega se sastoji.
UML se sastoji od niza pogleda na arhitekturu (Architectural Views) koji ovise o problemu i
rješenju, a dijele se na:
Pogled korištenja (Use Case View) – pokazuje problem i rješenje onako kako ga vide
oni koji postavljaju problem.
Logički pogled (Logical View) – pokazuju strukturnu dimenziju problema i rješenja.
Pogled paralelnog rada (Concurrency View) – pokazuje dimenziju ponašanja
problema i rješenja, a naziva se još i dinamički pogled.
Pogled na komponente (Component View) – pokazuje strukturu dimenziju realizacije
rješenja i njeno ponašanje, a drugi mu je naziv razvojni pogled.
Pogled postavljanja (Deployment View) – pokazuje strukturu i ponašanje domena u
kojima je rješenje ostvareno, a naziva se još i fizički pogled. [22]
Svaki od navedenih pogleda opisan je pomoću UML dijagrama (s jednim ili više njih), a
postoji ih četrnaest. UML dijagram je grafička prezentacija skupa elemenata. Dijagrami se
crtaju kako bi se vizualizirao sustav iz različitih perspektiva. Za gotovo sve sustave, osim onih
jednostavnih, dijagrami predstavljaju poboljšani prikaz elemenata koji čine sustav. Isti
elementi mogu se pojaviti u svim dijagramima. Teoretski, dijagram može sadržavati bilo koju
kombinaciju stvari i relacija u modelu. U praksi, međutim, samo se mali broj kombinacija
pojavljuje, i one su konzistentne sa pet najkorisnijih pogleda koje smo prethodno nabrojali.
35
Da bi mogli razumjeti zašto služe svi UML dijagrami i koje je njihovo značenje, bitno je prije
svega opisati od čega se oni sastoje. UML dijagrami se sastoje od elemenata i relacija. [18]
Elementima modela se predstavljaju standardni objektno orijentirani koncepti (klase, objekti,
poruke). Četiri su tipa modela:
Strukturalni elementi (Structural Things)
Elementi ponašanja (Behavioural Things)
Elementi grupiranja (Grouping Things)
Elementi označavanja (Annotational Things) [18]
Strukturalni elementi predstavljaju statičke dijelove modela i elemente koji su ili konceptualni
ili fizički. Osnovni strukturni tipovi su:
Klasa - skup objekata koji dijele iste atribute, operacije, relacije i semantiku.
Interfejs (Interface) - kolekcija operacija koja specificira usluge neke klase ili
komponente. To je skup poruka koji se može poslati klasi i ne uključuje
implementaciju tih operacija. Interfejs se označava krugom i njegovim imenom, nikad
neće stati samostalno nego će biti vezan za neku klasu ili komponentu koja ga
realizira.
Sudionik (Actor) - vanjski krajnji korisnik.
Slučaj korištenja (Use Case) - prikazuje jednu funkciju sustava kako je vidi vanjski
krajnji korisnik (Actor). To je skup slijednih događaja koje sustav izvodi kako bi
dobio neki rezultat.
Komponenta (Component) - fizički dio sustava koji je suglasan sa skupom interfejsa i
pruža njihovu realizaciju.
Čvor (Node) – fizički element koji postoji pri radu sustava i predstavlja računalni
resurs. Obično ima neku memoriju i procesne mogućnosti. Skup komponenti može da
bude smješten na jednom čvoru, a može da se premjesti sa jednog na drugi čvor. [18],
[22]
Skup elemenata ponašanja predstavlja dinamički dio UML modela. Postoje samo dva tipa
ovih elemenata, a to su interakcija i automat stanja.
Interakcija (Interaction) je ponašanje koje uključuje skup poruka koje se razmjenjuju između
objekata. Interakcija uključuje i brojne druge elemente kao što su poruke, redoslijedi akcija i
veze između objekata. Grafički, poruka je predstavljena kao linija sa strelicom u jednom
36
smjeru i najčešće uključuje i ime operacije. Automat stanja (State Machine) je ponašanje koje
opisuje niz stanja kroz koja prolazi objekt ili interakcija u toku svog života. Stanje se grafički
predstavlja zaobljenim pravokutnikom.
Elementi grupiranja predstavljaju organizacijski dio UML modela. Samo je jedan tip
elemenata grupiranja, a to su paketi (Packages). Paketi služe za organiziranje elemenata u
grupe. U paket se mogu smjestiti strukturni elementi, elementi ponašanja pa i drugi elementi
grupiranja. Paket postoji samo za vrijeme razvoja, dok za vrijeme izvođenja ne postoji.
Elementi označavanja odnose se na dio UML modela za objašnjenja. To su komentari koji
opisuju i uvode napomene i ograničenja o elementima modela. Osnovni element označavanja
je bilješka (Note) koja se pridružuje elementu ili skupu elemenata. [24]
UML ima tri osnovne vrste relacija:
Zavisnost (Dependency) – semantička relacija između dva elementa u kojoj promjena
jednog (nezavisnog) elementa može utjecati na semantiku drugog (zavisnog)
elementa.
Zajednica (Association) – opisuje vezu između objekata. Poseban slučaj zajednice je
agregacija, koja predstavlja strukturnu vezu cjeline i njezinih dijelova.
Generalizacija (Generalization) – relacija specijalizacije/generalizacije u kojoj se
objekti specijaliziranih elemenata (djeca) mogu zamijeniti objektima generaliziranih
elemenata (roditelji). Grafički, relacija generalizacije se prikazuje kao puna linija sa
šupljom strelicom poja pokazuje prema roditelju. [22]
Nakon što smo se upoznali sa mogućim pogledima u UML-u, te elementima i relacijama, od
kojih se u biti sastoje dijagrami, možemo da se dotaknemo i dijagrama. U zadnjoj stabilnoj
verziji UML-a, v.2.3, postoji četrnaest dijagrama, od kojih će samo najbitniji biti opisani.
Dijagrami se dijele u dvije skupine: strukturne dijagrame i dijagrame ponašanja, što je
vidljivo na slici:
37
Slika 5-11 Podjela UML dijagrama [18]
5 . 4 . 2 . 1 S t r u k t u r n i d i j a g r a m i
Strukturni dijagrami naglašavaju stvari koje moraju biti prisutne u sustavu koji se modelira.
Kako strukturni dijagrami predstavljaju strukturu, najčešće su korišteni za dokumentaciju
arhitekture softverskih sustava.
Dijagram klasa pokazuje statičku strukturu sustavu definirajući elemente klasifikatora (klase,
sučelja, paketi, veze, instance,..) i statičke odnose među njima. Na dijagramu klasa prikazana
je unutarnja struktura klasa koju definiraju atributi i operacije. Sustav najčešće ima brojne
dijagrame klasa jer nisu sve klase uključene u jedan dijagram klase. Isto tako neka klasa
može, kada je potrebno, sudjelovati u nekoliko dijagrama klasa.
Dijagram složene strukture opisuje unutarnju strukturu klasa i zajednički rad koji ovu
strukturu čini mogućom.
Dijagram objekata sadrže graf instanci koji uključuje objekte i vrijednosti podataka, što znači
da umjesto aktualnih klasa, prikazuje primjere klasa, moguću snimku stanja sustava u nekom
dijelu vremena. Dijagrami objekata nemaju važnost kao što imaju dijagrami klase, ali korisni
38
su za poboljšavanje kompleksnih dijagrama klasa prikazujući mogući primjer dijagrama klasa,
kao i prikaz suradnje između objekata.
Dijagram komponenata opisuje kako je softverski sustav podijeljen na komponente i pokazuje
međusobne ovisnosti između tih komponenti.
Dijagram raspoređivanja opisuje hardver korišten pri implementaciji sustava i izvršnu
okolinu, te fizički raspored komponenti na hardveru.
Dijagram paketa predstavlja podjelu sustava u logičke grupacije (pakete) pokazujući ovisnosti
između grupacija. Paketi mogu sadržavati slučajeve upotrebe (Use Cases) kako bi ilustrirali
funkcionalnosti softverskih sustava. [21]
Postoje još i dijagrami profila koji također spadaju pod strukturne dijagrame, ali gore
navedena stabilna verzija UML-a ne sadrži te dijagrame, oni su tek sastavni UML v2.4 koji
još uvijek nije u finalnoj verziji pa o njima neće biti riječi.
5 . 4 . 2 . 2 D i j a g r a m i p o n a š a n j a
Dijagrami ponašanja naglašavaju što se mora dogoditi u sustavu koji se modelira. Kako
dijagrami ponašanju ilustriraju ponašanje sustava, koriste se prilikom opisa funkcionalnosti
softverskih sustava. Tri su tipa dijagrama ponašanja:
Dijagram slučajeva upotrebe (Use Case Diagram) – opisuje funkcionalnosti pružene
od strane sustava u smislu sudionika (Actors), njihove ciljeve prikazane kao slučaj
upotrebe (Use Case), i bilo koje ovisnosti između korištenih slučajeva upotrebe.
Dijagram aktivnosti (Activity Diagram) –specijalni slučaj dijagrama stanja u kojem su
sva stanja akcije ili podakcije, a promjena je inicirana završetkom akcije ili podakcije
u izvodnom stanju. Koristi se u slučajevima gdje svi ili većina događaja prikazuju
završetak interno generiranih akcija, zatim za opisivanje aktivnosti koje se izvode u
nekoj aktivnosti, za opis načina korištenja, ili za opis interakcija.
Dijagram stanja (UML state machine) – graf koji prikazuje mehanizam stanja, te
dinamičko ponašanje elemenata modela (klasa, način korištenja, sudionik, itd.).
Opisuje mogući slijed stanja i akcija kroz koje element može prolaziti za vrijeme
života, a koje su rezultat reakcije na primljenu instancu događaja (signali, pozivi
operacija). Dijagram mora prikazati sva moguća stanja koja objekt klase može imati i
događaje koje prouzrokuje kada se stanje mijenja. Stanje objekta može biti prikazano
u uglatim zagradama ispod imena objekta, npr. [stanje]. [21]
39
Dijagrami interakcije naglašavaju kontrolu toka i podataka među stvarima u sustavu koji se
modelira, također spadaju pod skupinu gore navedenih dijagrama ponašanja. Dijele se na:
Dijagram sekvenci (Sequence Diagram) – prikazuje eksplicitni slijed poticaja i služi za
specifikaciju interakcije i komunikacije objekata u realnom vremenu. Ima dvije
dimenzije: vertikalnu (koja predstavlja vrijeme), te horizontalnu (koja prikazuje
različite instance).
Dijagram komunikacije (Communication Diagram) – sadrži skup djelomično složenih
poruka tako da svaka specificira jednu komunikaciju – poticaj koji će uzrokovati poziv
operacije, signalizaciju, kreiranje ili uništenje instance i uloge koje će pritom imati
pošiljatelj ili primatelj.
Dijagram pregleda interakcije (Interaction Overview Diagram) – daje pregled u kojoj
čvorovi predstavljaju dijagrame komunikacije.
Vremenski dijagram (Timing Diagrams) – posebna vrsta dijagrama interakcije gdje je
fokus na vremenskim ograničenjima. [21]
5.5 Analiza poslovnih procesa
U poslovnom svijetu, jedna je stvar sigurna, a to su svakodnevne izmjene. Tvrtke uvijek
gledaju naprijed, kako unaprijediti poslovanje. Ključ razvoja su strateške, a ipak djelotvorne
izmjene. Te izmjene omogućuju kompanijama poboljšanja poslovnih procesa, proširenja u
mnogim poslovnim smjerovima, te da prate razvoj novih tehnologija i budu uz rame
konkurenciji. Da bi tvrtke identificirale i prepoznale područja mogućih promjena, vrhovni
menadžment i poslovni analitičari često će provoditi tip pregleda poznat kao analiza
poslovnih procesa. Analiza poslovnih procesa je aktivnost u kojoj se pregledavaju postojeće
poslovne prakse, mijenjaju te prakse kako bi se sve skupa uklopilo u novi i poboljšani
poslovni proces. Provođenjem postupka analize poslovanja, tvrtke mogu ostati jednako
učinkovite, pojednostaviti tijek rada i postati efikasnije u svom području poslovanja.
Da bi tvrtke proizvele visoko kvalitetan proizvod ili pružile vrhunsku uslugu, moraju koristiti
set učinkovitih procesa. Jednom kad su procesi organizacije poboljšani i učinkoviti, imamo
sljedeće. Prvo, poduzeće će imati minimalne troškove, ili će ih barem donekle smanjiti.
Drugo, upravljanje će biti na najvišem nivou, i konačno, moći će povećati profit.
U slučajevima kada su poslovni procesi problematični ili trebaju poboljšanje, tvrtka će obično
patiti od ogromnih troškova i imati nedostatak dolaznih prihoda. Da bi se izbjegle financijske
40
prepreke i gubitci, potrebno ja analizirati poslovne procese i napraviti poboljšanja gdje je to
potrebno.
Prvi korak u analizi poslovnih procesa je razumijevanje svake aktivnosti unutar procesa. To se
najbolje može postići kroz proces mapiranja. Mapiranje procesa se koristi za vizualni prikaz
procesa. Postoje tri tehnike mapiranja poslovnih procesa: relacijske mape, međufunkcionalne
mape i dijagrami toka. Relacijske mape prikazuju relacije isporučitelj-kupac,
međufunkcionalne mape prikazuju funkcije, korake, niz koraka, ulaze i izlaze za određeni dio
procesa. Osnovna upotreba mapa jest prikaz kako se obavlja ili kako bi se trebao obavljati
tekući proces. Nakon što se procesi mapiraju, poslovni profesionalci će imati to vizualno kako
bi mogli pregledati i analizirati. Već tada se mogu predlagati učinkovita rješenja koja će
poboljšati operacije poslovanja iz dana u dan. Ukoliko je potreban agresivniji pristup, tvrtka
mora uzeti u obzir mapiranja koja bi joj mogla zatrebati u budućnosti.
Na kraju, kada je sve obavljeno kako treba, analiza poslovnih procesa može pomoći
kompanijama provedbu odgovarajućih promjena koje će kako je već rečeno, smanjiti
troškove, a u isto vrijeme povećati dugoročnu profitabilnost, što je u biti glavni cilj svakog
poduzeća.
Postoji niz tehnika koje će poslovni analitičari koristiti pri analizi poslovnih procesa. Neke od
njih su:
PESTLE – koristi se pri analizi vanjskih čimbenika i njihovog utjecaja na organizaciju
HEPTALYSIS – koristi se za unutarnju analizu poduzeća u ranoj fazi nastanka
MOST – provodi se za unutarnju analizu definirajući atribute nužne za uspjeh projekta
SWOT – ovom analizom poduzeće treba sagledati vanjske i unutarnje čimbenike kako
bi se spoznao najbolji način da se ostvari željeni cilj. Potrebno je definirati i analizirati
četiri stavke organizacije: snaga, slabosti, prilike i prijetnje.
CATWOE – korisno za brzo razmišljanje što poduzeće pokušava postići
de Bono's Six Thinking Hats – koristi se za vrijeme brainstorminga (kreacija ideja) za
generiranje i analizu ideja i opcija.
Five Why's – koristi se kako bi se dobio korijen onoga što se stvarno događa u nekom
slučaju.
MOSKVA – određivanje prioriteta zahtjeva
41
VPEC-T – tehnika koja se koristi pri analizi očekivanja više stranaka koje imaju
različite poglede na sustav u kojem svi imaju zajedničke interese, ali različite prioritete
i odgovornosti.
Kao što je opseg analize poslovanja veoma širok, tu je i tendencija za poslovne analitičare da
se specijaliziraju u jednom od tri seta aktivnosti koje čine opseg poslovne analize. Glavna
uloga poslovnog analitičara je identificirati poslovne potrebe i pružiti rješenja poslovnih
problema. Sljedeće su skupine aktivnosti:
Strateg (Strategist)
Arhitekt (Architect)
Sustavni analitičar (Systems Analyst)
U svakom slučaju, pojam analitičar se u zadnje vrijeme smatra pomalo nespretno, utoliko što
analitičari (istražitelji problema) istovremeno rade i posao dizajnera (prikaz rješenja). [24]
42
6 ARIS
Modeliranje poslovnih procesa i svih usko vezanih čimbenika i područja (holistički pogled na
poslovanje, te pripadne procese) smatra se kritičnim i odlučujućim faktorima od strane ARIS-
a (Architecture of Integrated Information Systems) prema konkurenciji. Tvrtka treba
prepoznati, pojednostaviti, i podržati međusobno povezane procese kroz optimiziranu okolinu
informacijskih sustava. Modeli poslovnih procesa su ključni preduvjet za analizu poslovnih
procesa, dovodeći tako projekte u sklad s ciljevima poduzeća, te konačno za pronalaženje
savršene informacijske strukture u obliku spoja distribuiranih, integriranih sustava za podršku
organizacijskih struktura. U ARIS-u su svjesni da sve veći broj različitih metoda modeliranja
je prisutan, što s jedne strane podržava ideju o važnosti BPM-a, ali s druge strane dovodi
povećanje složenosti i zbrke među različitim modelima. Kao posljedica toga, ogromni napori
su uloženi da bi se definirali i standardizirali opći pojmovi za IT sustave i razne metode
modeliranja. ARIS je razvio profesor A. W. Scheer kao tipičan primjer takve arhitekture. [4]
6.1 Uvod u ARIS platformu
ARIS proizvodi su usklađeni prema životnom ciklusu Business Process Managementa (BPM)
i prikazani su u četiri platforme:
Strateška platforma (The Strategy Platform) – definiranje strategije poslovanja,
implementacije strategije u procese i definiranje ključnih parametara neprestanog
monitoring sustava.
Dizajnerska platforma (The Design Platform) – modeliranje, simuliranje,
optimiziranje i objavljivanje poslovnih procesa, te upravljanje IT arhitekturom.
Implementacijska platforma (The Implementation Platform) – izvršavanje procesa u
IT sustavima, konfiguriranje ERP sustava, upravljanje poslovnim pravilima, te
kreiranje servisno orijentiranih arhitektura.
Kontrolna platforma (The Controlling Platform) – dinamičko praćenje trenutnih
poslovnih procesa, implementacija korporativnih performansi menadžment sustava i
uspostava usklađenosti (Compliance Management System) za cijelo poduzeće.
Arhitektura sustava ARIS platforme omogućuje globalno distribuiranim organizacijama
mogućnost postavljanja zajedničkih scenarija za dizajn, analizu i optimizaciju procesa, IT, te
softversku arhitekturu. ARIS omogućuje spajanje na server, te internet pristup vlastitom
projektu iz bilo kojeg dijela svijeta, za što čak nije potrebna brza konekcija. Moguć je pristup
43
koristeći i nisko propusne veze, npr. dial-up, ISDN, itd. Tako pokrenutom projektu može se
pristupiti izravno iz web preglednika, ili alternativno, može se instalirati desktop aplikacija i
na takav način pregledati vlastiti projekt.
ARIS se temelji na središnjoj bazi podataka za sve stavke modeliranja (npr. modeli, objekti,
konekcije, itd.) i sve informacije tokom administracije. Sve opisano, dizajnirano i analizirano
koristeći različite ARIS proizvode je pohranjeno u središnjoj bazi podataka. Svi klijenti
ARIS-a mogu pristupiti serveru baze podataka putem ARIS Business Server-a i tako raditi sa
zajedničkom bazom podataka. [1]
6.2 ARIS house (kuća)
Golema raznovrsnost koju ARIS posjeduje, 150 modela, 200 objekata i 1400 atributa
omogućuje korisnicima više načina i pristupa modeliranju. Naime, korisnici imaju izbor da
modeliraju na način da naprave jedan veliki model koji bi sve obuhvatio, ili više manjih
modela koji će se na kraju povezati i tako činiti jednu cjelinu. Jedan model sa samo jednim
pogledom i nije baš od velike koristi, zbog toga se češće koristi model koji će imati više
manjih modela sa specifičnim pogledima, te omogućiti veze između njih. Taj princip rada na
kojem se ARIS zasniva, naziva se ARIS Toolset. On omogućuje da svaki model može
sadržavati više objekata i mnogo međusobnih veza, a u istom projektu se mogu ponovo
upotrijebiti već korišteni objekti, tj. isti objekt se može koristiti u više modela. Takvu
strukturu omogućuje organizacija modela u pet pogleda (Views):
Organizacija (Organisation View) – statički modeli koji prikazuju organizacijsku
strukturu. Uključuje ljudske resurse (po hijerarhiji), tehničke resurse (opremu,
transport, itd.) i komunikacijske mreže.
Podaci (Data View) – statički modeli koji prikazuju poslovne informacije. Uključuje
modele podataka, strukturu znanja, modele baze podataka, tehničke termine,
informaciju. Ovdje spadaju ERM (Entity Relationship Model) i UML (Unified
Modeling Language).
Funkcije (Function View) – statički modeli koji prikazuju procesne zadatke. Uključuje
funkcijske hijerarhije, poslovne ciljeve i softverske aplikacije. Function tree metoda
modeliranja spada u ovaj pogled.
Proizvodi i usluge (Product/Service View) – statički modeli koji prikazuju strukturu
proizvode i usluga. Uključuju stabla proizvoda, proizvode i usluge. Product diagram je
najznačajniji dijagram koji ubrajamo u proizvode i usluge.
44
Procesi (Process (Control) View)) – dinamički modeli koji prikazuju ponašanje
procesa, i u kakvom je to odnosu sa resursima, podacima i funkcijama u poslovnom
okruženju. Uključuju EPC (Event-driven Process Chain), IFD (Information Flow),
MFA (Material Flow Analysis), komunikacijske dijagrame, definicije proizvoda,
„flow chart“ i „value chain“ dijagrame.
Slika 6-12 ARIS house [1]
Prva četiri pogleda su statička, što znači da mogu pokrenuti tok procesa, ali ne prikazuju tijek
procesa. Prema tome, informacija „zarobljena“ u statičkom pogledu mora biti u kombinaciji
sa dinamičkim procesnim pogledom (pogled 5). Procesni pogled prikazuje statične veze
između objekata podataka, funkcija, performansi i organizacijskog pogleda, i dinamički,
kronološki tok procesa. Svih pet pogleda čine ARIS kuću (House). ARIS kuća je u biti okvir
(Framework) unutar kojeg je kreirana ARIS arhitektura. Svaki od ARIS pogleda podržava
mnoge vrste modela, kao ERM, Organisation, Function Tree, itd. [1], [2], [3]
6.3 Razine ARIS arhitekture
Osim gore navedenih pet pogleda (vertikalna dimenzija), ARIS uključuje još jedan sličan
koncept. Spomenuti koncept uključuje različite opisne razine (horizontalna dimenzija). Kao
što je prikazano na slici, tih pet razina predstavlja aspekte dizajna prema veoma dobro
uspostavljenom životnom ciklusu programskog inženjerstva.
45
Slika 6-13 Razine ARIS arhitekture [1]
Glavna stavka ovog koncepta je poslovna strategija i strateški ciljevi (razina 1) definirani u
skladu s vizijom i misijom poslovnog sustava. Ciljevi i globalni poslovni procesi, sredstva i
potencijalni učinci pri implementaciji informacijskog sustava podržani su od strane novih
informacijskih i komunikacijskih tehnologija (ICT), i utvrđuju se u fazi strateškog planiranja.
Za modeliranje strategije i ciljeva, kao i u sljedećoj fazi najčešće su korišteni VAC (Value
Added Chain) dijagrami.
Druga faza, definicija zahtjeva (razina 2), usko je povezana s modeliranjem poslovnih procesa
i ICT specifikacijom zahtjeva (općenito baze podataka, aplikacijski softver, hardver mreže,
itd.). Ovo je najvažnija faza razvoja sustava, budući da model poslovne tehnologije
predstavlja polaznu točku u razvoju i implementaciji informacijskog sustava. Zahvaljujući
razvijenim metodama (posebice ARIS i Casewise Corporate Modeller), moguće je koristiti
različite dijagrame za modeliranje poslovnih procesa. To je iznimno važno kada uzmemo u
obzir činjenicu da je poslovni proces složena jedinica i jako je teško prikazati sve njegove
aspekte koristeći samo jedan model (dijagram).
Treća faza, specifikacija dizajna (razina 3), predstavlja početak postupne transformacije
poslovnih modela u ICT objekte. Logički model informacijskog sustava (IS) je razvijen i ICT
komponente su opisane u detalje (modeli baza podataka, hardverske specifikacije i
specifikacije mreže, softverski moduli, itd.). Stvarni IT proizvodi su još uvijek nebitni.
Efikasnost modeliranju na ovoj razini daju funkcijska stabla (Function Tree) koja
predstavljaju hijerarhijsku strukturu funkcija tvrtke. Osnovni element funkcijskih stabala je
46
funkcija, koja predstavlja aktivnost koja se izvodi na nekom objektu, a rezultat izvođenja je
koristan pri za usporedbu s definiranim ciljevima poduzeća.
Sljedeća faza, opis implementacije (razina 4), sadrži opis tehnološkog modela budućeg
sustava, a poslovni zahtjevi su uneseni i provode se u stvarnim hardverskim i softverskim
komponentama. Dijagrami koji se najčešće koriste pri ovoj fazi su EPC (Event Driven
Process Chain) dijagrami, o kojima će biti riječi nešto kasnije. Ova faza razvoja
informacijskog sustava je poznata kao „buildtime“ faza. Nakon toga, gotovi sustav postaje
operabilan, što znači da slijedi operacijska faza, poznata kao „runtime“.
Dakle, ta dimenzija uspostavlja fizičku poveznicu poslovne strategije i informacijske
tehnologije kroz prijevod od strateške do operativne razine. Implementaciju poslovnih modela
u informacijskim sustavima predstavlja suvremeni pristup u razvoju poslovnih sustava. ARIS
arhitektura postiže to na način da poveže sve poslovne aspekte (ARIS views) s faznim
konceptima (ARIS levels). [1], [4]
6.4 ARIS metoda
ARIS metoda definira modele, objekte, simbole, veze i atribute korištene u ARIS-u i to je
jedna od prednosti koje ARIS posjeduje. U daljnjem tekstu će biti detaljnije objašnjeno zašto
je to tako velika prednost. Kao uvod u ARIS metodu poželjno je pogledati sljedeće bitne
ARIS koncepte.
Tablica 6-1 ARIS stavke [1]
Pojam ZnačenjeAtribut (Attribute) Informacije pohranjene za različite ARIS stavke (npr. modele,
objekte, konekcije, baze podataka, korisničke račune, skupine korisnika, font formate, itd.)
Konekcija (Connection) Linija koja povezuje dva objekta u ARIS modelu stvarajući tako povezanost između njih.
Baza podataka (Database) Skupina međusobno povezanih ARIS modela pohranjenih na serveru (fizički udaljenih od aplikacije koju ARIS koristi za pohranu u bazu podataka)
Objekt (Object) Prikaz entiteta u stvarnom svijetu (npr. zadataka, organizacije, sustava, podataka, itd.) na način kako ARIS to vidi.
Model (Model) ARIS dijagram određenog tipa (npr. model podataka, procesni model, itd.) koji obuhvaća objekte i konekcije pohranjene u ARIS bazi podataka.
Pojava (Occurrence) Instanca objekta koji se koristi u jednom ili više modelaOdnos (Relationship) Interakcija između entiteta u stvarnom svijetu prikazanih preko
ARIS objekata.
47
Server (Server) Sustav za pohranu datoteka na računalu ili umreženom sustavu na kojem su pohranjene ARIS baze podataka.
Simbol (Symbol) Vizualni prikaz objekta u ARIS modelu.
Zamislimo firmu koja ima više područja poslovanja. Za svako područje poslovanja poželjno
je napraviti vlastiti model. Svaki od tih modela je vizualiziran kroz dijagrame gdje su objekti i
njihovi međusobni odnosi ucrtani, i po potrebi se mogu mijenjati. Svi ti modeli su prikazani u
ARIS bazi podataka, koja se čuva na serverima, bilo lokalnim-osobnim računalima, bilo na
mrežnim serverima.
Modeli predstavljaju veze između objekata koji su u ARIS-u prikazani pomoću simbola.
Objekti u biti predstavljaju kopiju stvarnosti, dakle stvarne subjekte koje je potrebno
modelirati i analizirati. Jednom kreiran objekt, pohranjen je u ARIS bazi podataka i može se
koristiti u bilo kojem modelu unutar navedene baze podataka. Ukoliko dođe do promjene na
tom objektu, dolazi do promjene u svim modelima u kojima se koristi, a ne samo u modelu u
kojem mijenjamo svojstvo. Objekti sami po sebi nisu dovoljni, potrebno ih je povezati
određenim vezama, tj. međusobnim odnosima. U ARIS-u to je prikazano tankom ravnom
crtom. Pobrisana veza između dva objekta više nije vidljiva na dijagramu, ali to ne znači da
ne postoji više. Ona je još uvijek pohranjena u bazi podataka. Za potpuno brisanje veze
između objekata potrebno je nakon brisanja veze u dijagramu pokrenuti aplikaciju
reorganizacije (Reorganization) koja će pobrisati sve nekorištene veze, ali isto tako i objekte.
Sve informacije koje ARIS server sprema za objekte, modele i baze podataka se definiraju
preko karakteristika (Properties). Informacije koje uključuje izgled objekta se konfiguriraju i
specificiraju u atributima (Attributes). Atributi uključuju informacije kao što su ime objekta,
datum kreiranja, autor i tekstualni opis. Atributi se generiraju automatski tokom kreiranja
modela i/ili se ručno unose. Neki atributi pored navedenih osnovnih stavki imaju i mogućnost
dodavanja dodatnih informacija za vrijeme simulacija, procjene troškova i www prikaza. [1],
[2]
Nakon upoznavanja s temeljnim stavkama ARIS-a (metoda, kuća, pogledi) potrebno je
odrediti što i kako koristiti za daljnji rad u ARIS-u. Teoretski je moguće koristiti sve to što
nam ARIS nudi (150 različitih modela, 200 objekata i 1400 atributa), ali je to u praksi gotovo
nemoguće, jer ne postoji organizacija koja ima potrebu za korištenjem svega navedenog.
Stoga je potrebno odrediti koje stavke su nam potrebne za daljnje modeliranje. Jednom kad
odredimo što i kako će se koristiti pri modeliranju potrebno je definirati filtre za metodu
48
(Method Filters) kako bi ograničili raspon modela, objekata, konekcija i atributa koji će biti
omogućeni našim korisnicima. Različiti modeli pružaju različite načine za modeliranje iste
stvari, i na bilo koji od njih da se to napravi rezultat će biti više manje isti, stoga treba dobro
razmisliti prije početka modeliranja, koji od ponuđenih pristupa je pogodniji za organizaciju
čiji će se model praviti. Pored toga treba pripaziti na još neke stavke:
Ciljevi modeliranja – razmisliti o tome zašto će organizacija koristiti ARIS. Da li su
potrebni samo neki osnovni procesni modeli ili je potrebna cjelokupna arhitektura
organizacije?
Korištenje ARIS modela – da li će napravljeni modeli biti na raspolaganju cijeloj
organizaciji ili će biti korišteni samo od strane projektnog tima? Hoće li se pomoću
njih pružati specifikacija IT odjelu za automatizaciju? Možda se može generirati IT
implementacija izravno iz procesnih modela, na primjer korištenjem BPMN-a.
Standardi i okviri – postoje li određeni standardi i okviri (Framework) koji bi bili
pogodni za korištenje u organizaciji? Da li projektni tim preferira UML ili BPMN?
Kupci za vaš model – tko su oni? Hoće li htjeti vidjeti stvarni ARIS model (u tom
slučaju bi možda i izgled modela bio bitan) ili ih zanimaju samo rezultati i
učinkovitost modela?
Detalji modela – koliko detalja je potrebno? Da li je potrebna hijerarhija detaljnog
procesnog modela? Da li oni moraju biti podržani od strane modela podataka,
hijerarhije proizvoda, organizacijske sheme, itd? [1]
Uzimajući u obzir navedene stavke, moguće je za početak definirati opseg onoga što je
potrebno za budući model u ARIS-u. Najbolje je odmah razmišljati na način izvan vlastitih
potreba, što bi značilo da je potrebno predvidjeti nešto što će nam možda zatrebati i uključiti
ga, premda trenutno nemamo nikakvih potreba prema tome. Lakše je modelirati kada
konfiguracija podržava više nego što je potrebno, nego kasnije kad zatreba, pokušavati
dodavati potrebne stavke.
Pretpostavimo da smo odredili potrebne stavke, odnosno one elemente programa koji su za
naš posao neophodni. Na samom početku modeliranja potrebno je organizirati vlastitu ARIS
bazu, što će u praksi biti prikazano na primjeru. Zatim je potrebno odabrane elemente
omogućiti u filtrima (Method Filters). Pored standardnih filtara ARIS omogućuje korisnicima
i kreiranje vlastitih filtara. Filtri, bilo oni već definirani od strane ARIS-a ili oni definirani od
strane korisnika su raspoloživi na nivou servera pri čemu se koriste za baze podataka i
49
korisnike tih baza podataka. Filtri omogućuju, odnosno ograničavaju kreiranje određenih
modela u specifičnim bazama podataka. Različitim korisnicima baza podataka mogu biti
dodijeljeni pristupi preko različitih filtara, tako da svaki korisnik ima drugačiji pogled na
informacije koje se nalaze u bazi podataka. Tako će korisnici biti ograničeni nad stavkama
koje nudi baza podataka, neki će moći mijenjati određeni model, dok drugi neće imati tu
mogućnost. Ovaj pristup ograničavanja upotrebe informacija je ponekad zbunjujući za nove
korisnike, pa korisnici mogu misliti da ARIS ne radi ispravno, da su slučajno prebrisali već
napravljeni model, itd. U tom slučaju treba provjeriti i podesiti filtre koji se koriste.
6.5 Upoznavanje s ARIS softverom i dijagramima
Vidjeli smo prije da ARIS čine četiri različite platforme: ARIS Design Platform, ARIS
Strategy Platform, ARIS Implementation Platform, ARIS Controlling Platform. Detaljan uvid
u sve platforme neće biti opisan, nego samo neizostavni dio, a to je Aris Business Architect
(koji spada u platformu dizajna) u kojem su napravljeni svi dijagrami za potrebe diplomskog
rada. Osim navedenog softvera, u platformu dizajna spadaju još i ARIS Business Designer,
ARIS Business Publisher, ARIS IT Architect, ARIS Web Publisher, ARIS Quality
Management Scout, ARIS ArchiMate Modelar, ARIS Defense Solution i ARIS Toolset.
Dva glavna dijela ARIS Business Architecta su:
ARIS Explorer – glavni radni prostor za upravljanje bazama podataka, modelima i
objektima
ARIS Designer – sadrži crtaće alate za grafičko definiranje i prikaz poslovnih modela.
Postoje još i dijelovi kao što je Matrix Editor, Administration i Script Editor, ali budući da se
koriste za naprednija modeliranja i nisu korištena pri izradi rada, fokus će biti na gore
navedena dva dijela. Nakon upoznavanja s ARIS-om, sređivanja baze podataka, koja se
uređuje u ARIS Exploreru, dodavanja potrebnih dijagrama u našu bazu, također preko
Explorera, sve je spremno za kreiranje dijagrama, koji se modeliraju u ARIS Designeru.
Najčešće korišteni dijagrami su EPC (Event Driven Process Chain) i VAC (Value Added
Chain) dijagrami, o kojima će biti riječi u zasebnim poglavljima. Pored njih, u okvirima
diplomskog rada su korišteni dijagrami organizacije (Organization Chart) i dijagrami
proizvoda (Product Tree), čija će struktura biti pokazana na stvarnom primjeru PPK modela.
50
6.5.1 EPC dijagram
Event Driven Process Chain dijagram, odnosno događajima vođen procesni lanac je srž ARIS
metode, centralni obrazac modela za modeliranje poslovnih procesa u ARIS-u. On predstavlja
dinamički model koji povezuje statičke resurse poslovanja i organizira ih tako da oni čine
proces čiji je krajnji rezultat postizanje dodatne vrijednosti za poslovanje tvrtke.
Četiri su osnovna tipa objekata korištenih u EPC modelu:
Događaji (Events)
Funkcije (Functions)
Logički operatori (Rules)
Resursi (Resources)
Događaji predstavljaju promjene stanja riječi kao rezultat procesa. Događaj može biti vanjska
promjena koja predstavlja početak procesa (npr. početak izrade pršuta), može biti i unutarnja
promjena stanja kao rezultat nekog procesa (npr. izrada pršuta završena), te završni rezultat
kao vanjski efekt (npr. pršut u maloprodaji). Događaji praktično predstavljaju preduvjete i
postuvjete za svaki korak u procesu. Preduvjeti se moraju dogoditi prije nego se aktivnost
nastavi, a postuvjet predstavlja rezultat završene aktivnosti. Svaki model mora imati najmanje
jedan početni događaj i jedan završni događaj. [2], [5]
Između dva događaja u modelu nalazi se funkcija. Funkcije i događaji su uvijek naizmjenični.
Funkcija predstavlja aktivnost ili zadatak koji se izvodi kao dio poslovnih procesa. U pravilu
bi funkcija trebala kao rezultat dati dodatnu vrijednost za poslovanje tvrtke, i to bi bila ujedno
i svrha procesne analize. Funkcije primaju ulaze (informacije ili materijal), kreiraju izlaze
(različite informacije ili proizvod) i mogu upotrebljavati resurse. Možemo reći da događaji
aktiviraju funkcije i funkcije uvijek kreiraju jedan ili više događaja.
Tri su logična ARIS operatora: AND, OR i XOR čija su pravila korištenja objašnjena
sljedećim trima slikama.
51
Slika 6-14 Pravila korištenja AND operatora u ECP dijagramima [5]
Slika 6-15 Pravila korištenja OR operatora u EPC dijagramima [5]
52
Slika 6-16 Pravila korištenja XOR operatora u EPC dijagramima [5]
Pod resurse spadaju podaci, organizacija (struktura), sustavi, podsustavi, itd.
U modelima u kojima se koriste operatori, funkcije i događaji postoje i pravila modeliranja:
EPC počinje i završava događajem (ili objektom Process Interface)
Slijed Događaj-Funkcija-Događaj-Funkcija-Događaj se mora poštivati, samo ga
logički operatori mogu prekinuti
Logički operatori koriste se za grananje procesa
Logički operatori mogu imati jedan ulazni tijek sa više izlaznih tijekova ili više
ulaznih tijekova sa jednim izlaznim tijekom
Isti logički operator koji smo koristili za grananje koristimo i za ponovno spajanje
procesnih grana
Nakon događaja ne mogu doći XOR ili OR, samo AND logički operator.
Za modeliranje povratne veze (Loop) obavezna je upotreba XOR operatora.
Dozvoljeno je beskrajno mnogo grananja [5]
53
6.5.2 VAC dijagram
Value-added chain dijagram spada u procesni pogled. On nam služi da bi jasno prikazali
cjelokupni proces na visokoj razini apstrakcije. Pomoću njega možemo ne samo modelirati
kronološki slijed procesa unutar cjelokupnog procesa već i hijerarhijsku vezu sa
podprocesima unutar cjelokupnog procesa. On nam opisuje proces koji direktno dodaje
vrijednost poduzeću (odakle i naziv „Value-added“). [5]
VAC dijagram nam služi za identifikaciju središnjih poslovnih procesa unutar procesa
poduzeća i definiranje njihovog kronološkog slijeda. Koristi se za modeliranje procesa najviše
razine, i iako nije korišten u radu bitno ga je spomenuti, da se vidi kako ARIS modeliranje ide
u nekoliko razina ili hijerarhija.
6.6 Primjer modela u ARIS-u za PPK
Na samom početku potrebno je organizirati bazu podataka u ARIS Business Architectu unutar
Explorer pogleda. Najviša razina strukture baze podataka (Karlovačka mesna industrija)
započeta je grupom (direktorijem) – „PPK“. Taj direktorij je podijeljen na različite pod-
direktorije namijenjene smještanju različitih objekata, odnosno modela u logičke cjeline. Pod-
direktoriji su: Organizacijska struktura, poslovni procesi i proizvodi. Za svaki od pod-
direktorija bit će primjer sa pripadnim dijagramom. Organizacijska struktura se dalje dijeli na
pod-direktorije, odnosno odijele organizacije, tj. prodaja, proizvodnja, RIF (računovodstvo i
financije) i informatika i uprava. Pod poslovnim procesima također postoji podjela na manje
jedinice, i tako imamo dijagrame koji predstavljaju prijem sirovina od kojih će kasnije nastati
neki proizvodi, zatim rasijecanje zaprimljenih sirovina, mikrokonfekcioniranje, prijem u
skladište repromaterijala (predstavlja primanje pomoćnih stavki koje su neophodne u
proizvodnji, npr. vrećice za vakuumiranje, posudice za trajne proizvode, kartonska ambalaža
u koju se slažu gotovi proizvodi, itd.), te sami procesi proizvodnje trajnih kobasica, mesnih
pripravaka, itd. Direktorij proizvodi sastoji se od četiri temeljna tipa proizvoda koje imamo u
PPK, a to su: polutrajni proizvodi, svježe meso i trajni proizvodi.
54
6.6.1 Organizacijska struktura PPK
Organizacijska struktura prikazana je Organization Chart dijagramima, što je vidljivo na slici.
Slika 6-17 Struktura organizacije u PPK
Klikom na bilo koji od odjela organizacije dobit ćemo strukturu organizacije željenog odjela.
Zbog opsežne strukture organizacije u PPK, bit će prikazan samo dijagram proizvodnje, u
kojem vidimo da se isto tako dijeli na manje cjeline, koje nema smisla sve prikazivati.
Slika 6-18 Struktura proizvodnje u PPK
55
6.6.2 Proizvodi u PPK
Pri modeliranju proizvoda korišteni su Product Tree dijagrami. Kao što je već rečeno,
proizvodi se sastoje od polutrajnih proizvoda, trajnih proizvoda, te svježeg mesa. Isto kao u
primjeru organizacijske strukture u prvom dijagramu je prikazana osnovna podjela proizvoda
koje PPK ima.
Slika 6-19 Podjela PPK proizvoda u grupe
Također, klikom na bilo koju od ponuđenih grupa proizvoda prikazat će se daljnja podjela odabrane grupe. Na slici je samo prikaz proizvoda koji spadaju u skupinu svježeg mesa.
Slika 6-20 PPK proizvodi koji spadaju pod svježe meso
56
6.6.3 Poslovni procesi u PPK
Za kraj imamo prikaz nekoliko poslovnih procesa modeliranih u EPC dijagramima, koji su
detaljno objašnjeni u poglavlju 8.5.1. EPC dijagrami. Jedan od PPK proizvoda su mesni
pripravci koji da bi nastali potrebno je primiti svježu robu od koje se prave mesni pripravci,
zatim ide rasijecanje primljene robe i na kraju tek proizvodnja mesnih pripravaka. Sve to je
opisano trima EPC dijagramima.
Slika 6-21 EPC dijagram koji prikazuje proces zaprimanja robe
57
Slika 6-22 EPC dijagram koji prikazuje proces rasijecanja robe
58
Slika 6-23 EPC dijagram koji prikazuje proces izrade mesnih pripravaka
59
7 POPIS I SPECIFIKACIJA ZAHTJEVA
7.1 Popis softverskih zahtjeva
Velike su kompanije dobro upoznate s prednostima koje pruža informatizirani sustav kontrole
hrane. Jedna od njih je i prehrambena industrija PPK d.d. Karlovac, te je odlučila uvesti
softversko rješenje koje će omogućiti informatizaciju HACCP i ISO 9001 standarda. Prije
početka razvijanja same aplikacije bilo je potrebno upoznati se i dobro shvatiti zahtjeve koje
su zatražili iz uprave PPK. Zahtjevi za aplikaciju QCS (Quality Control Software) zatraženi
od strane naručitelja podijeljeni su na korisničke zahtjeve, odnosno mogućnosti koje
aplikacija mora imati, te sistemske zahtjeve, tj. tehnologiju koja će se koristiti za razvijanje
same aplikacije i hardverske komponente računala na kojima će se pokretati aplikacija.
Korisnički zahtjevi su sljedeći:
Zaštita od neovlaštenog pokretanja aplikacije
Dodavanje, mijenjanje i brisanje korisnika/radnika
Kontrola pristupa
Izrada izvještaja nad svakom komponentom
Dostupnost aplikacije i svih njenih dijelova
Mogućnost ispisa svih izvještaja
Digitalizaciju dokumenata tj. dodavanje, mijenjanje i brisanje dokumenata
Kontrola svih dokumenata te referenciranje s ostalim dokumentima.
Pristup dokumentima ovisno o pravima pristupa
Modeliranje procesa i određivanje koraka procesa
Dodavanje, brisanje i mijenjanje procesa
Mogućnost izrade plana audita i praćenja njegove provedbe
Mogućnost izrade plana edukacije i praćenja provedbe
Izrada plana sanitacije i održavanja
Mogućnost prijave nesukladnosti i plana rješavanja nesukladnosti
Izrada analize opasnosti
Izrada HACCP plana
Imenovanje HACCP tima
Digitalizacija što većeg broja obrazaca
Grafička analiza
60
Trenutni uvid u hijerarhiju organizacije
Za izradu aplikacije potrebno je koristiti navedene Microsoftove tehnologije:
.NET i C# kao jezik za izradu same aplikacije
SQL Server kao relacijska baza podataka u kojoj će biti spremljeni svi podaci.
Hardverski zahtjevi predstavljaju komponente koje bi računala trebala imati za neometano
izvođenje aplikacije. Minimalna konfiguracija mora biti sljedeća:
Procesor: 1GHz
Radna memorija: 512MB
Tvrdi disk: 40GB
Grafička kartica: DirectX 10
Za ispravno izvođenje aplikacije na računalu treba biti instaliran .NET 4.0 ili novija inačica, te
je neophodno osigurati i brzu internet konekciju.
7.2 Specifikacija softverskih zahtjeva
Specifikacija softverskih zahtjeva opisuje način korištenja sustava, njegovo ponašanje,
funkcionalne i nefunkcionalne zahtjeve, te druge faktore potrebne za potpuno definiranje
softverskih zahtjeva. U ovom slučaju, opisuje se softverska specifikacija za računalni sustav
QCS (Quality Control Software) koji će implementirati sustav kvalitete temeljen na
standardima ISO 9001 i HACCP.
QCS koji je napravljen kao modularna aplikacija, zamišljen je da omogući digitalizaciju
navedenih standarda u potpunosti. Budući da tema diplomskog rada obuhvaća samo HACCP
standard, prva verzija aplikacije QCS, v.1.0 obuhvaća prva četiri od zamišljenih deset modula
koje će finalna verzija imati: organizacija, korisnici, HACCP, obrasci, dokumenti, procesi,
auditi, preduvjetni program, nesukladnost i edukacija. Izrada HACCP plana, analiza
opasnosti, pohranjivanje obrazaca su neke od brojnih stavki koje će QCS imati.
Na samom početku, nakon prvog pokretanja aplikacije potrebno je unijeti podatke o
organizaciji, odjele i radna mjesta, te korisnike sustava. Korisnici sustava su prikazani
tablicom:
Tablica 7-2 Klase korisnika i njihove karakteristike
61
Klasa korisnika
Opis
Administrator
Administrator je ujedno i korisnik aplikacije ali sa svim ovlastima.
Najčešće je to QM. Odabir uloge administratora se odabire
prilikom prvog pokretanja aplikacije. Administrator dodjeljuje
prava pristupa i izmjene svim ostalim korisnicima, dodaje ih i
briše, također upravlja i bazom podataka.
Korisnici
Korisnici su korisnici aplikacije. Njihova prava unutar aplikacije
određuje administrator. Ovisno o pravima korisnici će moći raditi
različite operacije kao npr. izrada plana edukacije itd.
Korisnici su svi radnici koji imaju veze sa ISO 9001 i HACCP
standardom.
Aplikacija se sastoji od dva dijela: serverske i klijent strane. Serverska strana zahtijeva
Windows server, na kojem bi trebao biti instaliran .NET 4.0 ili neka novija verzija, kao i
Microsoft SQL bazu podataka. Što se klijentske strane tiče, da bi funkcionirala, ona zahtjeva
bilo koje računalo sa 32 bitnim Windows operativnim sustavom na kojem je također instaliran
.NET 4.0, odnosno novija inačica, kako bi serverska aplikacija mogla raditi. Minimalne
komponente računala navedene su u popisu hardverskih zahtjeva. Komunikacija klijenta i
servera zahtjeva internet konekciju.
7.2.1 Funkcionalni zahtjevi
Za prezentaciju funkcionalnih zahtjeva korišteno je use case modeliranje, što znači da su
zahtjevi prikazani pomoću use case dijagrama, koji prikazuju glavne aktere i njihove
mogućnosti u sustavu. Naravno da za svaki od mogućih scenarija (Organizacija, Korisnici,
Dokumenti, itd.) postoji zaseban dijagram, ali kako su svi napravljeni koristeći istu
tehnologiju, prikazan je samo osnovni, početni use case dijagram.
62
Slika 7-24 Use case dijagram QCS aplikacije
7.2.2 Nefunkcionalni zahtjevi
Već je prije spomenuto da je aplikacija napravljena u .NET v.4.0 i da se sastoji od klijentske i
serverske strane. Serverska strana komunicira s SQL server bazom podataka i klijentskom
stranom. Pri samom pokretanju aplikacije potrebno je startati serverski dio, što je riješeno
jednostavnim sučeljem na kojem je prikazano da li je server pokrenut ili ne. Klijentska strana,
napravljena u WPF-u (Windows Presentation Foundation) je glavno sučelje za komunikaciju s
korisnikom. Sučelje omogućuje korisniku da napravi neku akciju, te ga obavijesti o rezultatu
63
akcije, bio on pozitivan ili negativan, tj. da je došlo do neke greške. Isto tako aplikacija
obavještava korisnike o zakašnjelim akcijama i brojnim obavijestima koje su mu namijenjene.
Komunikacija između klijenta i servera omogućena je korištenjem servisa, točnije WCF-a
(Windows Communication Foundation). Komunikacijski protokol korišten za razmjenu
informacija između dijelova aplikacije preko HTTP (HyperText Transfer Protocol) protokola
je SOAP (Simple Object Access Protocol), koji je baziran na XML-u. Za komunikaciju s
bazom podataka korišten je ADO.NET.
7.2.3 Faktori kvalitete
Aplikacija sama po sebi je dosta složena, ali dizajn je jako intuitivan i jednostavan čime je
znatno olakšano korištenje aplikacije. Korisnici upoznati sa ISO 9001 i HACCP standardima i
osnovama korištenja računala trebali bi bez većih problema moći koristiti aplikaciju. Za one
koji se prvi puta susreću s aplikacijom postoji privremena mogućnost nesnalaženja, koja će
ubrzo nestati i korisnici će biti u mogućnosti korištenja aplikacije.
Neke od bitnih performansi aplikacije su:
Vrijeme odziva – trebalo bi biti brzo, ali prije svega ovisi o hardveru i internet vezi
Kapacitet – većina kapaciteta jednaka je kapacitetu baze podataka, tj. SQL bazi
Pouzdanost – vjerojatnost nastupanja greške je relativno mala. Mjesta na kojima može
doći do greške su pogrešni unosi korisnika ili pad servera, odnosno internet veze.
Dostupnost – Budući da se radi o serverskoj aplikaciji, dostupna je 24h na dan, osim u
slučaju pada servera
Sigurnost – Pristup bazi podataka sa dopustom mijenjanja ima samo administrator
baze. Samo registrirani korisnici mogu koristiti aplikaciju nakon prijave u sustav,
nakon čega imaju pristup samo onom što je odobreno od strane administratora.
64
8 QUALITY CONTROL SOFTWARE
QCS aplikacija bi trebala pružiti suvremeno programsko rješenje pri kontroli kvalitete hrane u
Karlovačkoj mesnoj industriji PPK d.d. Zamišljena je da obuhvaća dva ključna standarda koji
kontroliraju kvalitetu proizvoda, HACCP i ISO 9001, te će u konačnoj verziji i podržavati
navedene standarde, ali za potrebe diplomskog rada QCS obuhvaća samo HACCP standard.
Aplikacija je zamišljena kao modularna plugin arhitektura koja omogućuje brzu prilagodbu
svim zahtjevima klijenata. Četiri su modula koje aplikacija obuhvaća: organizacija, korisnici,
HACCP i obrasci. U finalnoj verziji trebalo bi biti deset modula koji bi činili aplikaciju
kompletnom i u tom slučaju bi obuhvaćala kompletan sustav kontrole hrane.
Pri prvom pokretanju aplikacije potrebno je startati server koji omogućuje komunikaciju
klijenta sa serverom i bazom podataka.
Slika 8-25 Prozor za pokretanje serverske strane QCS aplikacije
65
Jednom kada je pokrenut server potrebno se prijaviti u sustav i ovisno o profilu prijavljenog
korisnika pružene su različite ovlasti različitim korisnicima.
Slika 8-26 Prijava korisnika u QCS aplikaciju
Svaki od modula aplikacije je bitan za njezinu ukupnu funkcionalnost, te će biti ukratko
opisane funkcionalnosti svakog pojedinačno. Budući da je tema diplomskog rada
informatizacija sustava kontrole hrane HACCP, lako se primijeti da je HACCP modul ipak
temeljni modul QCS aplikacije. Na par slika prikazan je izgled tog modula.
Slika 8-27 Dokumenti unutar HACCP modula u QCS aplikaciji
66
Slika 8-28 HACCP tim unutar HACCP modula u QCS aplikaciji
Slika 8-29 Formula rizika unutar HACCP modula u QCS aplikaciji
67
8.1 Modul Organizacija
Modul organizacije sadrži neke opće informacije o organizaciji: naziv organizacije, adresa,
telefonski broj i faks, e-mail adresa, web adresa, odjeli organizacije. Informacije iz ovog
modula dostupne su svim ostalim modulima te tako omogućuju da informacije zapisane na
jednom mjestu budu dostupne i korištene na svim ostalim mjestima.
8.2 Modul Korisnici
U ovom modulu unose se svi korisnici sustava. Informacije iz ovog modula također su
dostupne ostalim dijelovima sustava. Svaki dodani ili izbrisani korisnik bit će dostupan ili
nedostupan u ostalim dijelovima sustava ovisno o svojim ovlastima. Također ovaj modul će
omogućiti administratoru da nekom korisniku omogući ili onemogući pristup određenim
dijelovima sustava. Osnovne informacije u ovom modulu su: ime, prezime, radno mjesto,
korisničko ime (Username), lozinka (Password), potpis, ovlaštenja, uloga, odjel, te status koji
prikazuje da li je korisnik prijavljen u sustav (Online/Offline).
8.3 HACCP Modul
Modul HACCP kao što ime kaže implementira HACCP standard. Dio HACCP standarda
implementiran je kroz modul Preduvjetni Program. HACCP modul omogućuje QM analizu
rizika te izradu HACCP plana, određivanje kritičnih točaka te planiranje korektivnih mjera.
Prvi korak u ovom modulu je izrada procesa kroz procesne korake. Za svaki procesni korak
QM će unositi vjerojatnost biološke, kemijske ili fizikalne opasnosti, rizik i ozbiljnost. Na
temeljnu formule koja će se unijeti u ovaj modul sustav će odrediti kontrole točke i kritične
kontrolne točke. Te ih sukladno tome označiti. QM također ima mogućnost izrade dijagrama
toka za svaki proces.
8.4 Modul Obrasci
Spomenuto je već prije kako je jedan od glavnih problema tradicionalnog pristupa količina
obrazaca koji nastaju svakodnevno, te potreba njihovog čuvanja. Prelaskom na suvremeni
pristup obrasci ostaju, te je potrebno napraviti zasebnu formu za svaki obrazac što uvelike
komplicira posao ili napraviti par univerzalnih obrazaca kojima će se kontrolirati grupa
papirnatih. U konačnoj verziji QCS aplikacije takav će pristup biti implementiran, ali za
potrebe diplomskog rada funkcionalnost je prikazana na OB-KK-02 (kontrolnik temperatura)
obrascu.
68
9 ZAKLJUČAK
Primarni cilj u poslovanju hranom je proizvodnja, distribucija, skladištenje i prodaja hrane uz
ostvarenje profita. Kako bi se osigurao profit vodstvo tvrtke mora voditi računa o
zadovoljstvu kupaca, a za to je potrebno postaviti visoke standarde higijene, koji moraju
omogućiti visoko kvalitetan proizvod i na taj način smanjiti vjerojatnost trovanja hranom,
odnosno kvarenja hrane. Ne zaboravimo da je danas sve usmjereno prema kupcu, od njega
cijeli ciklus počinje jer on postavlja zahtjeve, ali i završava jer upravo on daje konačnu
informaciju o kvaliteti pružene usluge. Kvaliteta proizvoda može se osigurati tradicionalnim
pristupom, koji u pravilu stvara veliku količinu dokumentacije, što je glavna mana tog
pristupa, te suvremenim pristupom, odnosno primjenom programskog rješenja. Korištenje
suvremenog rješenja smanjit će vrijeme potrebno za osmišljavanje sustava, te troškove vezane
uz razvoj i upravljanje sustavom, jer već imaju integriran ISO 9001 i HACCP standard.
Navedeni standardi predstavljaju glavnu stavku u kontroli kvalitete proizvoda, koje je
potrebno osmisliti i implementirati ukoliko se tvrtka odluči na tradicionalni pristup. Na tržištu
postoji mnoštvo aplikacija koje omogućuju programski pristup i svaka je karakteristična na
svoj način. Jedna od njih, iako se još ne može naći na tržištu jer nije u konačnoj verziji, je i
QCS aplikacija, koja je razvijana za potrebe diplomskog rada. Dobar odabir programskog
rješenja znatno će olakšati posao svim zaposlenicima, na način jednostavne izrade plana
aktivnosti, smanjenja dokumentacije, provođenja HACCP standarda, itd. Sve navedene stavke
posjeduje i QCS aplikacija, koja će nakon izlaska finalne verzije biti implementirana u PPK
karlovačkoj mesnoj industriji d.d.
69
10 LITERATURA
[1] Davis, R. (2008.) „ARIS design platform – Advanced process modeling and
administration“, Springer, UK
[2] Krčelić, D. (2009.) „Optimizacija procesa proizvodnje računalnim alatom ARIS“, s
interneta: http://www.fsb.unizg.hr/.../10_06_2009__11024_Dino_doktorat.pdf, zadnji
pristup: 2011-05-09
[3] „ARIS Architecture of Integrated Information Systems“, s interneta:
http://www.bpm-agu.com/downloads/Summary_ARIS.pdf, zadnji pristup: 2011-05-16
[4] Rippl, T. (2005) „Business process modeling – methods and methodologies“,
s interneta: http://www.cssi.cz/cssi/system/files/all/rippl.pdf, zadnji pristup:
2011-09-05
[5] PIVIS: „Konvencije za modeliranje u ARIS-u“
[6] Kozina, M. (2005) „Evaluation of ARIS and Zachman frameworoks as enterprise
architecture“, s interneta: hrcak.srce.hr/32860, zadnji pristup: 2011-05-20
[7] Gumhalter Karolyi, L. (2005) „Primjena programskog rješenja u implementaciji
HACCP sustava“, s interneta:
http://www.kvaliteta.net/hrana/radovi/Gumhalter_Karolyi_L_rad.pdf, zadnji pristup:
2011-04-25
[8] Hrvatski-izvoznici: „HACCP standard“, s interneta:
http://www.hrvatski-izvoznici.hr/?FlashID=13270&LanguageID=-1, zadnji pristup:
2011-04-25
[9] International trade centre: „An introduction to HACCP“, s interneta:
http://www.intracen.org, zadnji pristup: 2011-04-25
[10] Wikipedia: „Hazard analysis and critical control points", interneta:
http://en.wikipedia.org/wiki/Hazard_analysis_and_critical_control_points, zadnji
pristup: 2011-04-25
70
[11] Milanović, Lj. (2009) „Upravljanje poslovnim procesima i znanjem primjenom
informacijske tehnologije u Hrvatskim poduzećima“, s interneta:
http://bib.irb.hr/datoteka/448612.final.pdf, zadnji pristup: 2011-07-12
[12] Gašpar, D. (2010) „Modeliranje poslovnih procesa“, s interneta:
http://ef.sve-mo.ba/materijal/3_PE/RIS/RIS_20102010_2.pdf. zadnji pristup:
2011-07-14
[13] Hrvatski zavod za norme: „Sustavi upravljanja kvalitetom – Zahtjevi (ISO
9001:2008)“
[14] Topić, G. „Modeliranje poslovnih procesa i optimizacija ljudskih resursa u složenim
poslovnim sustavima“, s interneta:
http://www.fer.unizg.hr/_download/repository/Gordan_Topic_klasifikacijski.pdf,
zadnji pristup: 2011-07-14
[15] Keran, H. dr.sc. „Sistemi upravljanja u prehrambenoj industriji ISO 9001, HACCP i
GLOBAL GAP“, s interneta:
http://www.nerda.ba/pdf/Sektori/Sektor_Prehrambeni/Sistemi_upravljanja_u_prehram
benoj_industriji.pdf, zadnji pristup: 2011-04-29
[16] Wikipedia: „Business Process Model and Notation“, s interneta:
http://en.wikipedia.org/wiki/Business_Process_Model_and_Notation, zadnji pristup:
2011-08-20
[17] Vujučić Stanković, S. (2004) „Informacioni sistemi vežbe BPMN“, s interneta:
http://www.ncd.matf.bg.ac.rs/~stasa/IS/Cas%2004.pdf, zadnji pristup: 2011-08-20
[18] Vujučić Stanković, S. (2002) „Informacioni sistemi vežbe UML“, s interneta:
http://www.ncd.matf.bg.ac.rs/~stasa/IS/Cas%2002.pdf, zadnji pristup: 2011-08-25
[19] Eloranta, L.; Kallio, E. & Terho, I. (2006) „A Notation Evaluation of BPMN and
UML Activity Diagrams“, s interneta: http://www.soberit.hut.fi/T-86/T-
86.5161/2006/BPMN_vs_UML_final.pdf, zadnji pristup: 2011-08-25
[20] Gliffy: „BPMN Symbols and Folder Management“, s interneta:
http://www.gliffy.com/blog/2008/12/08/gliffy-online-release-bpmn-symbols-and-
folder-management/, zadnji pristup: 2011-08-20
71
[21] Wikipedia: „Unified Modeling Language“, s interneta:
http://en.wikipedia.org/wiki/Unified_Modeling_Language, zadnji pristup: 2011-08-25
[22] Marković, D. „UML“, s interneta:
www.tutorijali.org/download/UML/DOC/StajeUML.doc, zadnji pristup: 2011-08-25
[23] Ivašić-Kos, M.; Pavlić, M. dr.sc. & Poščić, P. „Dijagrami UML-a“, s interneta:
http://www.inf.uniri.hr/~marinai/C++/UML_case13.pdf, zadnji pristup: 2011-08-25
[24] Wikipedia: “Business analysis“, s interneta:
http://en.wikipedia.org/wiki/Business_analysis, zadnji pristup: 2011-09-08
72
11 PRILOZI
11.1 Kazalo slika i tablica
11.1.1 Kazalo slika
Slika 3-1 Model procesnog pristupa sustavu upravljanja kvalitetom [13].................................8Slika 4-1 Prikaz podjele poslovnih procesa na primjeru narudžbe [12]...................................21Slika 4-2 Usporedba poslovnih procesa [12]............................................................................22Slika 4-3 Životni ciklus upravljanja poslovnim procesima [11]...............................................23Slika 5-1 Svi tipovi događaja u BPMN-u [19]..........................................................................31Slika 5-2 BMPN aktivnosti [20]...............................................................................................32Slika 5-3 BPMN pristupnici [19]..............................................................................................33Slika 5-4 Objekti toka u BMPN-u [19].....................................................................................34Slika 5-5 BPMN bazen i prolaz [20].........................................................................................34Slika 5-6 BPMN artefakti [20]..................................................................................................35Slika 5-7 Podjela UML dijagrama [18]....................................................................................38Slika 6-1 ARIS house [1]..........................................................................................................45Slika 6-2 Razine ARIS arhitekture [1]......................................................................................46Slika 6-3 Pravila korištenja AND operatora u ECP dijagramima [5].......................................52Slika 6-4 Pravila korištenja OR operatora u EPC dijagramima [5]..........................................52Slika 6-5 Pravila korištenja XOR operatora u EPC dijagramima [5].......................................53Slika 6-6 Struktura organizacije u PPK....................................................................................55Slika 6-7 Struktura proizvodnje u PPK.....................................................................................55Slika 6-8 Podjela PPK proizvoda u grupe.................................................................................56Slika 6-9 PPK proizvodi koji spadaju pod svježe meso...........................................................56Slika 6-10 EPC dijagram koji prikazuje proces zaprimanja robe.............................................57Slika 6-11 EPC dijagram koji prikazuje proces rasijecanja robe..............................................58Slika 6-12 EPC dijagram koji prikazuje proces izrade mesnih pripravaka..............................59Slika 7-1 Use case dijagram QCS aplikacije............................................................................63Slika 8-1 Prozor za pokretanje serverske strane QCS aplikacije..............................................65Slika 8-2 Prijava korisnika u QCS aplikaciju...........................................................................66Slika 8-3 Dokumenti unutar HACCP modula u QCS aplikaciji...............................................66Slika 8-4 HACCP tim unutar HACCP modula u QCS aplikaciji.............................................67Slika 8-5 Formula rizika unutar HACCP modula u QCS aplikaciji.........................................67
11.1.2 Kazalo tablica
Tablica 6-1 ARIS stavke [1].....................................................................................................47Tablica 7-1 Klase korisnika i njihove karakteristike................................................................62
73
11.2 Popis oznaka i kratica
HACCP Hazard Analysis and Critical Control Points
ISO International Organization for Standardization
PDCA Plan–Do–Check–Act
CCP Critical Control Point
EU European Union
GMP Good Manufacturing Practise
SOP Standard Operating Procedure
SSOP Sanitation Standard Operating Procedure
ERP Enterprise Resource Planning
RU Radne Upute
PUK Poslovnik Upravljanja Kvalitetom
BPM Business Process Management
BPM Business Process Modeling
KPI Key performance indicators
BPR Business Process Reengineering
BPMN Business Process Modeling Notation
OMG Object Management Group
UML Unified Modeling Language
BPMI Business Process Management Initiative
CPN Coloured Petri Nets
BPD Business Process Diagram
ARIS Architecture of Integrated Information Systems
74
IT Information Technology
ISDN Integrated Services Digital Network
ICT Information And Communication Technologies
VAC Value Added Chain
EPC Event Driven Process Chain
QCS Quality Control Software
QM Quality Manager
WPF Windows Presentation Foundation
WCF Windows Communication Foundation
HTTP HyperText Transfer Protocol
SOAP Simple Object Access Protocol
XML eXtensible Markup Language
www World Wide Web
ERM Entity Relationship Model
IFD Information Flow
MFA Material Flow Analysis
75