ŠĆEPAN MALI - maticacrnogorska.me don anton milosevic.pdf · Fridrika, vojvode Holstein – Gottorpskoga. Bez ... čovjek liječio je raznim travama ženu Vuka ... lica malena,

189MATICA, br. 72, zima 2017.www. maticacrnogorska.me

Ruski car Petar III koji je naslijedio 1762. godine na ruskomprijestolju svoju majku caricu Elizabetu (od 1741. g. do 1762. g)bio je unuk cara Petra I Velikoga, a sin Ane Petrovne i KarlaFridrika, vojvode Holstein Gottorpskoga. Bez odgoja inaobrazbe proveo je on svoju mladost u djetinjskim zabavama.inilo se, da ga zanimaju samo vojnike sitnice i bataljunHollsteinovaca, koje je neprestano vjebao. On je kovao uzvijezde Fridrika II pruskoga kralja, (od 1740. g. do 1786. g),koji je podigao Prusku na velevlast i hvalio je sve to jenjemako. Rusija mu je bila kao tua zemlja i s prezirom jegledao na ruske sveenike, na ruske obiaje, pae i napravoslavnu vjeru, usprkos tomu to je preao sa

istorija

EPAN MALIDon Anton Miloevi

The work of Don Anton Miloevi called epan Mali, theFalse Tsar Peter III has never been published before. One of thecopies has been kept in the Archive Memorial Fund of theLibrary of the Historical Institute of Montenegro, in the file231/3. It contains the authentic text written according to theorthography which was in force in 1948. Marijan Mao Miljihas prepared it for printing and Matica is publishing it on theoccasion of marking the 250th anniversary of epan Malisappearance in Montenegro.

190 MATICA, br. 72, zima 2017. www. maticacrnogorska.me

protenstantizma na pravoslavlje, sjedajui na rusko prijestolje.Vrijeao je jo svoju zakonitu enu Katarinu, koja je bila rodomNijemkinja, princeskinja iz Anhalt-Zerbstva, uputajui se usumnjive odnoaje sa gospoicom Elizabetom Voroncovljevom.Napokon razmakne njegova izvanjska politika sasvim jaz, kojije izmeu njega i naroda sve vie pucao.

Ve je pruskog kralja Fridrika II nesretni rat sa caricomMarijom Terezijom, uz koju bijae Francuska i Rusija (caricaElizabeta), dognao do oajanja. On je bio pripravan, samo da sis vrata skine Ruse, otstupiti njima istonu Prusku, koju su ionako bili zaposjeli, a tim bi se ispunila jedna od najveihnjihovih elja. I Elizabetino je srce, moe se rei, u posljednjias svoj za tim tuklo a kad tamo, njezin sin, nasljednik, pokvarisve nade ruske. On se sloi sa Fridrikom II protiv MarijeTerezije, a o Pruskoj ne bi ni rijei.

Javna je bila tajna, da je on namjeravao ElizabetiVoroncovljevoj dati diadem cariin, a uzeti ga Katarini.Prouzrokovalo je to tako zvanu lipanjsku (u junu) bunu, 1762.godine. Vojska u strahu, da joj car Petar III i njegovi Hollsteincine uine, to je car Petar I Veliki i njegova eta uinilastrijelcima, sloi se odmah sa odvanom Katarinom. Njeziniprijatelji, braa Orlovi, zaokupe cara Petra III i odmah se kaoudo dogodi. ovjek koji se je do sada usudio prkositi svojRusiji i svemu, to joj je bilo najsvetije, on iznenada kloneduhom i odree se, kako veli Fridrik II ruskog prijestolja mirno,kao djetece, koje lee na poinak. Malo zatim bio je Petar III iubijen. Bila je u Rusiji javna tajna, da su ljubimci cariceKatarine II, braa Orlovi, izvrili ubistvo Petra III. Naslijedilaga je njegova ena Katarina, koja se nazva Katarina II (od 1762.g. do 1796. g), ena velike pameti i neobine energije, koja jevrsto vodila politiku Petra I i dala Rusiji sjajnu epohu.

Smru crnogorskoga Vladike Vasilija Petrovia, 1766. godine,nestalo je u Crnoj Gori autoriteta, koji je koliko-toliko postizao,

Don Anton Miloevi


da odrava meuplemensku slogu i da okuplja plemena usluaju velikih opasnosti od strane Turaka. Njegovovladikovanje u Crnoj Gori imalo je vrlo dobrih posljedica naitavi ivot crnogorskih plemena, kako za plemena posebno,tako i na meuplemenske odnose. On je iao u svako pleme,prisustvovao plemenskim skuptinama, razgovarao saplemenskim glavarima i drugim uglednim ljudima, to jepomoglo, da se plemena mire meu sobom i da u vladici videizvjesni autoritet, koji nije bio samo crnogorskog karaktera.Vladika Vasilije je nainio od Cetinjskog manastira ono, to jeon bio za vrijeme vladike Danila (od 1696. g. do 1735. g):arite meuplemenske sloge i aktivnosti u borbi protiv Turaka.Njegov nasljednik vladika Sava nije imao ni priblino ugledavladike Vasilija. On je stalno stanovao u manastiru Stanjeviimai bavio se domaom ekonomijom. Plemena su za neko vrijemebila preputena sama sebi. Tada je pobjegao u Pipere Pekipatrijarh Vasilije Brki, koji je zbog grkih intriga bio od Turakazatvoren i zatoen na otoku Kipru. Otuda je pobjegao u CrnuGoru, prvo u Pipere, gdje je ostao oko pola godine, pa je za timpoao u Stanjevie, u manastir kod vladike Save.

Jedne veeri pri koncu 1766. godine i to ba svrhomnovembra, stigao je u selo Maine, jedan sat hoda daleko odBudve, u Boki Kotorskoj, koja se tada zvala Mletaka Albanija,jedan nepoznat ovjek, slabo obuen, ali uljudan i ljubezan, vrloistaknutih umnih sposobnosti i vjetine. Poto je objavio da muje ime epan, a nadimak Mali i da se bavi ljekarstvom, zatajiviporijetlo i vjeru, bio je odmah primljen u kuu Vuka Markova,Vranete Lapia, zvanog knjigonoa, kao dobro doao gost, kojimu je bio potrebit, jer mu je ena bila bolesna. Ovaj nepoznatiovjek lijeio je raznim travama enu Vuka Markova te izlijeioje, a za tim tako i mnoge druge, pa i najtee bolesnike. Ubrzo seprouo kao vidar, kao ljekar, koji je lijeio razne bolesti, pamu je to donosilo dobre prihode. Narod mu je donosio ulja, vina,

epan Mali


rakije, meda, masla, vune i svakojaki mrs. Nikakav zanat nijekorisniji meu prostadijom i neznalicama kao to je vraa. Gdjeprosti puk vjeruje u urok i matu, u sugreb i aru, u vukodlake,vjetice, tance i mre, tu se smijea lijeenje s gatanjem, narodtrai ko bolje rodenik otvara i nahodi uzroke, trajanje i lijeknemoi. ovjek iole hitar, kao to je bio zbilja ovaj skita, umalo vremena proui ono o emu puk najvie prianja, za imnajvie ezne, pak vjeto pone navraati toliko glupatvo nasvoju korist.

epan je prostirao svoju hitrinu i na dalje, pak se lijeenjempripitomi narodu, proui mu ud i nadu najvie u susjednojCrnoj Gori, koja u to doba mirno ivukae pod crkvenomupravom dobroga i pobonoga starca vladike Save Petrovia.

Za tim poe epan do Crmnice, pak se tamo nastani kod popaKneevia, gdje nae, kao u Mainama, lijepu gozbiju i doek.Tu lijeei i trave kupei, uje iz ustiju naroda, na posijelima, nagumnima, u mlinima, itavu istoriju Crne Gore, a najvie upamtito, kako su Crnogorci upiti u Rusiju i kako u nju sve svoje nadepolau.

Na povratku obie Rijeku Nahiju do Dobrskog sela, pak seopet povrati u Maine. Njegov ugled kao ljekara vidara, rastaoje i van Maina i glas o njemu proirio se po Boki i po itavomPrimorju.

Mletaki uhode odmah su o njemu izvijestili mletakogIzvanrednog Proveditura u Kotoru Zuana Zusto, (GiovanniGiusto) a ovaj Generalnog Proveditura za Dalmaciju i mletakuAlbaniju, Antonia Reniera. U ovim izvjetajima ovaj nepoznatiovjek (Ignoto) opisan je kao ovjek po izgledu od kojih 40godina, obina stasa, puti ne ba bijele, lica malena, s jednimmadeom na gornjoj strani lijevog obraza, i tamo amo po kojuzaraslicu od preboljenih boginja (ospica), prosijede kose ibrkova. Govorio je dobro naki, a ruski nesavreno i s velikimnaporom. Nije nigdje zabiljeeno, da je poznavao jo koji jezik

Don Anton Miloevi


drugi. Davao je razumjeti, da je vjere pravoslavne, premda tonije izriito kazao. U prvim izvjetajima se o njemu govori kaoo ovjeku bijednom (miserabile), odrpanom (pezzente), glupom(istupidito) i slino. U kasnijim pak izvjetajima ovi su izrazibili zamijenjeni i biva nazvat spletka (intrigante) i varalica(impostore).

Ozdravljenje ene Vuka Markova i kasnije sina mu odsrdobolje, kao to i nekih drugih bolesnika, doprinijelo je, da jeovaj nepoznati ovjek sticao sve vie pristalica. Dobro sesprijateljio s Mainskim kapetanom (glavarom) MarkomTanoviem i preao je stanovati kod njega. Uspjelo mu je, daugodi i da bude dobro primljen od kaluera onog manastira, kojisu doprinaali, da ga provide ivotnim namirnicama svaki put,kad mu prihodi njegovog umjea nijesu bili dovoljni.

Ipak je takovo bavljenje u malenom selu Mainama, za ovognepoznatog ovjeka, imalo biti privremeno i nestalno, pa bi ganavelo, da drugovdje potrai bolju sudbinu da nijesu nastalidogaaji, sasvim neoekivani, razvili se u prilog njegovedobrosrenije kobi.

Ba u ono vrijeme unutranje prilike bile su nesnosne u CrnojGori, s kojom je graniilo mletako selo Maini, koje jepodravalo sa Crnom Gorom veze susjedstva i svojte.

U Crnoj Gori bila su velika neprijateljstva izmeu poglavitihobitelji, porodica, raznih nahija, koja je prouzrokovalo iusmrenje (pogubljenje) guvernatura Vuka Staniia (1765.godine), zbog ega nije mu jo bio imenovan nasljednik, pa jevladalo bezvlae (anarhija). Poticalo je to i namjeru starogavladike Sava Petrovia, da imenuje za svoga zamjenika, svogsestria, sina jedne svoje sestre, po imenu Arsenija Plamenca, sproputenjem svoga roda, koji je svakako bio najmoniji islavan u Crnoj Gori, iz koga je roda bio vladika Danilo I kao toi drugi vladika Vasilije; pa je njegov rod elio da njegov bude itrei vladika.

epan Mali


U takvim prilikama nali su se u Mainama nepoznatiovjek, kapetan Mainski Marko Tanovi, koji je bio doao izPetrograda, patrijarh Peki Vasilije Brki, koji je bio gost uonom manastiru i Jakob Lucinsky, iz okolice Karlovca, koji seprikazivao kao general ruski, poslat kao pomonik nepoznatomovjeku, te arhimandrit, Gregorije Drekalovi, iz Kui.

Kad ovima jo pridruimo dva kaluera manastira u Mainama:Teodosija Mrkovia i Josifa Vukevia, koji su bili poznatispletkari, to u onim prilikama nije znailo drugo, nego da subistroumni i preduzetni; uz ove i Zeka urovia, glasonou isavjetnika za sluajeve nepredviene, te nekog Popovia, sinaod jednog sinovca vladike Sava, koji je bio prispio iz Rusije inapokon arhimandrita Vasilija Ljubie, imamo lijep skuplinosti, koji su sainjavali dobar ortakluk.

Ali nije bilo dovoljno udruiti samo, u ortakluk, nekolikoosoba, ne ba obinih, od kojih je svaki pojedini imao volju, dasa svoje strane neto poradi i doprinese za postignue jednogodreenog cilja, nego je jo neophodno bilo potrebito, da sesporazumno i odredi taj cilj, da ga se na neki nain zgodnozaobli, zaokrui potrebitim ugledom (prestiom), e da budedobro primljen od javnog mnijenja, a u svakom sluaju odprostih masa, koje ne prave razliku izmeu prividnosti istvarnosti. Trebalo je dakle izabrati jednu sposobnu linost, kojabi imala igrati glavnu ulogu, a drugima odrediti sporednijeuloge, dotino naloge, koji se razlikuju izmeu sebe, ali svi opettee k opem planu, koji bi imao posluiti namjeri svijeh.

Zadaa je bila, da se ispuni vrua, lina elja staroga vladikeSava Petrovia glede zavladienja mladog mu sestria ArsenijaPlamenca, koji da mu za ivota bude pomaga, jer on ostarao iiznemogao ne moe da slui crkvi kao to treba, te poslije smrtinasljednik. Osobito pak bi utanaeno, da se priprave duhovi najedan opi narodni ustanak u Crnoj Gori za osvojenje turskeArbanije i turske Hercegovine, koje bi se imali prisajediniti

Don Anton Miloevi


Crnoj Gori. Za dobri uspjeh tog ustanka jamio je patrijarhPeki Vasilije Brki. Koliko to bude mogue trebalo je podignutiustanak i u mjestima Boke Kotorske koja pripadaju mletakojRepublici, a bila su sklona da se bratime sa Crnogorcima, kaoPobori, Maini, Braii, Patrovii i Grbalj.

Ako mi poduzmemo prve korake, govorahu arhimandritGregorije Drekalovi i kaluer Josif Vukevi, sa istone strane,Carica e, u svom vlastitom interesu, sa june strane moinavaliti, pa e korist biti zajednika za Crnu Goru i za Rusiju.

Vidite li tamo onu sliku, nastavio je kaluer Josif Vukevi,jadnog Cara Petra III pokazujui prstom sliku ovog nesretnogvladara, koja je visjela na zidu, u sobi manastira, u kojoj sedrao ovaj sastanak i sluajno ili namjerno izgledalo je, da jenaslonjena na glavu Nepoznatoga (Ignoto), koji je imaopristup na taj sastanak, pae i poasno mjesto, - kad bi onmogao ustati iz groba, gdje ga je odaslala opakost dvorskihudvorica, na mjesto da upropaiva dravne prihodeobogaivanjem ljubimaca i nabavkom knjinica bezbonika(kaluer je ovim rijeima ciljao na Volterova i Alembertovaizdanja), koja je dala nakupovati i skupo platiti carica KatarinaII (njegova ena), on ae povesti lijepo svoju vojsku sve doCarigrada, da u crkvi sv. Sofije primi Uskrsni (Vaskrsa)blagoslov, a mi asmo tad osvetiti pretrpljeni poraz naKosovu.

To je potaklo mainskog kapetana Marka Tanovia, da je poeoiriti kroz narod vijest, da nepoznati stranac nije niko drugi,nego ba glavom ruski car Petar III, mu carice Katarine II, kojije bio tajno ubijen od cariinih ljubimaca, 1762. godine.- Narodje u Rusiji vjerovao i bio osvjedoen, da car Petar III nije ubijen,nego da je pobjegao nekud, pa se takva vijest proirila i u CrnojGori. Tu lakovjernost dobro je iskoristio mainski kapetan MarkoTanovi sa svojim gostom. On je, tajno, a zatim sve otvorenijeirio vijest, da je taj vidar glavom car Petar III i da je iz Rusije

epan Mali


pobjegao u Crnu Goru, da se skloni od svojih neprijatelja.-Kapetan Marko Tanovi je bio spravan zakleti se, ako to ustreba,a tako i kaluer Todosije Markovi, a i Popovi, zalaui svojuglavu, da je nepoznati (Ignoto) glavom ruski car Petar III, jer gaje on vidio svojim oima u Petrogradu, prije njegova ieznua.Ali poto car Petar III nije imao nikakvi made na lijevomobrazu, stoga su oni nagovarali Nepoznatoga, da pokrije taj svojmade s jednim zavojem.

Vuko Markov pak, kod kojega je najprije stanovao kao gostNepoznati, i od koga se on nije nikad odijelio, za sve vrijemenjegova boravka u Mainama, uporno je razglasivao u narodu, daga je gledao, vie puta, kroz jedan otvor, koji je bio na ulaznimvratima njegove sobe, da kleei dri u svojim rukama sliku,jedne carice, i naizmjenice, sad da plae, a sad opet da serasruje protiv iste slike.

I napokon arhimandrit Vasilije Ljubia i arhimandrit GregorijeDrekalovi, sa braom Markom i Davidom Radanoviima,sakupljali su pristae u Poborima, Mainama i Braiima, te uPatroviima i u prostranom Grblju. Ovima je mnogopotpomogao Zeko urovi, na sve mogue naine. A Grbljani suse bili toliko zanijeli, da su u Grblju razvili jednog dana ruskuzastavu, u poast cara Petra III, radi esa im je 1767. godinemletaka vlast oduzela povlasticu, koju su do tad oni uivali, dasami imenuju svoga guvernatura.

Preostalo je jo, da se odredi uloga vladici Savi i patrijarhuVasiliju Brkiu, i to dolina, prema njihovom staleu i poloaju,kojega su oni imali. U tu svrhu, bi odreeno, da vladika ipatrijarh imaju iskazivati vjeru i odanost prema Nepoznatom,poto se javno mnijenje bude oitovalo, iskazalo, da mu jenaklonjeno. A u toliko oni su ga morali esto posjeivati, snajveom etiketom; slati mu odijela i razne druge darove, takoda bude pristojno opskrbljena i njegova pratnja; doimNepoznati morao bi i dalje priinjati se poniznim i ekati, dok

Don Anton Miloevi


ga klicanje i oduevljenje (entuziazam) naroda uzdigne na stalakdubokog potovanja.

Vladika crnogorski, pisao je Proveditur Generalni AntonioRenier, iz Zadra, 27. oktobra, 1767. godine, Bailu Giustinianiu(mletakom ambasadoru) u Carigradu, u svom izvjetaju opojavljenju i vladanju Nepoznatoga (Ignoto), sa svojimposjetama, koje mu ini i sa darovima odijela i jestiva, koje mupoklanja, odobroglasuje danomice u oima onog narodaistovjetnost linosti sa pokojnikom (Petrom III), koga se hoe daon predstavlja. I sa svojim savjetima i pomou svojih kalueravodi njegovo djelovanje u korist svojih posebnih linih svrha ida podrava ve budni fanatizam.

A u izvjeu istog (Proveditura) Generalnog Antonija Renieraod 8. februara 1768. godine, na mletaki Senat, javlja, da jeizmiljotina o caru Petru III bila udeena (kombinirana) umanastiru, u Mainama od Nepoznatoga (Ignoto), od patrijarhaPekog Vasilije Brkia i od dvaju vladika Sava Petrovia iArsenija Plamenca (ovoga je u meu vremenu patrijarh Brkizaredio za arhijereja), od kapetana Marka Tanovia i od StefanaMarojevia, uzimajui sluajnu izliku o slinosti prvoga(Ignoto) sa slikom carevom, koja se tu nalazi.

O patrijarhu Pekom Izvanredni Proveditur, u Kotoru, Zuane(Ivan) Zusto (Giovanni Giusti) u svom izvjeu, od 20. januara,1769. godine, upravljenom Provedituru Generalnom, u Zadru,Jakobu Da Riva, pie: da je podanik austrijski od porodiceBei (ali se ini u istinu, da je Brki) i neak jednogarhimandrita grkog (t.j. pravoslavnog), duha veomapoduzetnog i spremnog. Budu da se zamjerio u Austrijskojdravi tekim zloinom .. bio je prisiljen, da se odalei, iu 1752. godini nastanio se je na Topli, kod Hercegnovoga. Tu jeostao osam mjeseca, ali vijest o zloinu i sumljive njegoveobmane prisilie ga, da se odalei iz Tople. Tad otide u Pe iuspjelo mu je, da omili patrijarhu, ali ga poslije izdade, okrivivi

epan Mali


ga kod turske vlasti za otimaine (gule) i za izdajstvo, radi egapatrijarh je svrio silovitom smru. Uspjelo mu je za tim za as,da bude izabran njegovim nasljednikom na pekojpatrijarijskoj stolici, ali prijavljen, raskrinkan i progonjen odrodbine pokojnika i od same vlade paine, preao je u CrnuGoru, i na vrijeme udruio se je sa vladikom Savom, savaralicom (impostore) i sa Tanoviem.

Glede Marka Tanovia, kae da je on bio od bolje stojeihporodica sela Maina. Obdaren velikim otroumljem primio jedovoljnu pouku od kaluera manastira, da stee upliv kod svojihzemljaka i da im pobudi elju, da kuaju bolju sreu odlaskom uRusiju. Onamo je (u Rusiji naime), izgleda, on proboraviopreko 8 godina, ali nije poznato u kakvim okolnostima, u kojempoloaju, kao to nije dokazano, da njegov povratak iz Rusije uzaviaj, ima veze sa zavjerama, koje su se tu razvile. U eko nom -skim prilikama nalazio se sada ne ba dobrim, ali je bogatsvijetlom razuma i snabdjeven smionou, da uhvati ma bilo ko -ju prigodu, koja bi mu mogla poboljati sadanje njegovo stanje.

Kako je gore spomenuto, u ono vrijeme, u Crnoj Gori,postojala su velika neprijateljstva i meusobne svae izmeuuplivnih porodica.

Kad bi uspjelo, da se ta neprijateljstva i te svae, srede i dazavlada potrebiti mir i sloga, tad bi bila uklonjena prva velikazapreka protiv dobrog uspjeha pothvata.

Zbog toga bi dat savjet Nepoznatom, da se prihvati, izmeuostaloga, uloge posrednika mira i sloge.

Nepoznati (LIgnoto) pisao je Zadarski ProvediturGeneralni Antonio Renier Mletakom Senatu, dneva 10.februara 1767. godine premjestio se je u Crnu Goru i poima,da stie glas (kredit), davajui savjete za mir onom narodu, kojije sklon na mrnju i na krv. On je poslao jedno pisamce(viglietto) za Vau Prevednost (t.j. za Duda), na Ilirsko-Bosanskom jeziku, sa potpisom Pane Srudiannia, to ne znai

Don Anton Miloevi


nita, u kojem se crkvenim izrazima (frasi ecclsiastiche) govorio nekom odgovoru od Boga danom Blaenoj Djevici, i za to jezahtjevao, da se u roku od dva mjeseca poalju dva broda, daprimu sjajnost Carevu (lo splendore dell Imperatore); da tibrodovi budu iskieni sa ivim i mrtvim cvijeem i sa tripozlaene zastave; da se zaustavu pod Kotorom za dvanaestdana, dok stignu drugi iz Bea (htio je rei iz Trsta), i da se njima donesu devet para odijela za upotrebu kaluera; dva paraodijela na talijansku i druga dva para na ilirsku.

Malo zatim, na jednoj skuptini, odranoj u ekliima bila jepucnjava iz puaka, sa poklicima: ivio Car Petar III.

Na 9. oktobra Vladika Sava posjetio je Nepoznatoga ipratajui se od njega, tako se ponizio, da mu je htio zagrlitikoljena, na to se ovaj priinio da ga podigne, uz znak svojemone milosti.

I Nepoznati, poslije ove prve skuptine, dao je sazvatidrugu na Cetinje, na kojoj je prisustvovalo vie od 4.000Crnogoraca i jo mnogo Grka (t.j. pravoslavnih) podanikaGospotije (molti sudditi Greci della Signoria, t.j. mletakeRepublike). Na ovoj skuptini na Cetinju, jedan kaluer, jakimglasom, okreui se na etiri strane, prema sakupljenommnotvu proitao je naloge Nepoznatoga, koji glase: Da semoraju oprostiti uzajamna ubojstva, sporovi i svae izmeuobitelji, te izmeu opina i opina, i da se uspostavi trajni mir, iako ma ko bio u budue stavi ruku na oruje zbog osobneuvrijede koga god, taj se mora neodlono kazniti saizgnanstvom, i na isti nain mora se kazniti ko poini krau(lupetinu). I kad sve to bude izvreno, tad e on dozvolitiglavarima, da ga posjete i oitovae im svoj stale.

Poto je to bilo proitano, nekoliko glavara odralo je u tusvrhu govore. Zatim bi zakljueno, da se popuni mjestoGuvernatura Crne Gore, koje je bilo ispranjeno ve skorodvije godine, kad je bio ubijen od svojih takmaca zadnji

epan Mali


Guvernatur Vuko Stanii. Opim pristajanjem, jednoglasno,bi izabran na to mjesto mladi Joko Stanii, brat pokojnogaGuvernatura, koji tada nije imao niti 20 godina. I ovaj, uposluh naloga Nepoznatoga, bio je prvi, koji se odrekaoosvete i odmah oprostio ubistvo brata mu i izmirio se, zagrliviubojice. Poslije ovog prvog dobrog izgleda odmah su se sviostali sveano izmirili i oprostili na izmjenice najtea ubistva inajvee razmirice, ma bilo koje vrste.

Izgleda nevjerovatno nadodaje ovdje (Proveditur)Generalni Antonio Renier, da ono, to nije mogla nikad postiiduhovna vlast Vladike, to je mogao za as postii jedan nevoljni(mizerabile) nepoznati stranac, sa samim eksorcizmom, pojednom komadiu papira.

Po zakljuku Skuptine, na koju je bio potvren Nepoznatiza gospodara Crne Gore i objavljeno, da je on ruski car Petar III,i da o tome ne moe biti nikakve vie sumnje glavari saoesa Cetinja u Maine, mjesto obiajnog boravka Nepoznatoga. Nepoznati im se prestavio sa kopljem u ruci, a pred njim jestupao jedan straar sa isukanom sabljom, a za njim je iao drugiopet straar sa golim maem u ruci. Primajui glavare izjavioim je, da je zadovoljan radi sklopljenog opeg mira i ope sloge,pa sa duhovnim izrazima sazvao im je nebeski blagoslov, jakosti hrabrost protiv neprijatelja (Turina). Budui da je jedanstraar promijenio, pogrijeio red hoda (mara), Nepoznati jedao mig da zasluuje, da mu zato bude odsjeena glava. Na tosu se prisutni bacili na koljena i zamolili su ga za njegov ivot.-U ovoj prigodi, naredio je mou svoje vlasti, da jo prije smrtiVladike Sava ima biti priznat od glavara, kao njegov nasljedniksestri mu Arsenije Plamenac, koga nikako nijesu htjeli dapotvrde crnogorski Glavari. Sada je napokon starome VladikiSavi uspjelo, da mu novi Gospodar Ruski Car Petar III ostvaritu elju, poto ga je ve Patrijarh Vasilije Brki bio rukopoloioza Arhijereja. Takvi sitni sebini rauni natjerali su staroga

Don Anton Miloevi


Vladiku Savu, da javno hvali i da ljubi u elo novoga cara,samo da se s njim, to bolje sprijatelji. Takav Vladiin odnosprema epanu Malom, jo je vie naravno uvjeravaoCrnogorski narod, da je doista to pravi ruski car Petar III, jerako iko to zna, zna Vladika, poto on esto dobiva pisma izRusije, pak mu je sve to poznato, govorili su glavari, koji su dotada sumnjivo gledali na novoga cara.

Svakog protivnika epanova je uutio, kad mu je novljanivIvo aja poslao na dar jednu papigu (papagala), koja dreei sevikae iz svega grla: Car, Car, Car, kako je bijae ajanauio. U Crnoj Gori, u to doba nije se znalo, da ima ptica, kojegovore, pak se svak udio i divio, gdje i ptice stadoe zvatiepana Carom.

Treba ove spomenuti, kako su prije ove skuptine KaluerTodozije Markovi i kapetan Marko Tanovi odnijeli i izloili nagradska vrata Budve jedan proglas epana Maloga, kojemu seon potpisao: epan Mali, i najmanji na svijetu, dobar sadobrima. U ovom proglasu objavljivae da dvije dunje nijesujo sazrele, ali da e brzo sazreti, poticae crnogorskoga Vladikuda sakupi sveenstvo, da ga oisti od pokvarenih pojedinaca, ipoticahu se glavari, da uspostave mir u narodu i da se boje Boga,da vre vjerske dunosti, i da budu postojani, da podnesu jedanrat, dok e u tom sluaju postignuti veliku nagradu.

Poslije ove skuptine epan Mali je naredio, da se uvedu udunost u svakom mjestu sudci (sudije), koji su bili odreeni, dakroje pravdu u ope, i da se brinu, da se vre (ispunjavaju)odredbe skuptine.

epan Mali sticao je pristaa i u Boki, osobito kodpravoslavnog puanstva. Iz Risna su mu kriomice poslali na darcarski grb i ezlo.

Za to se Mletaka vlada poboja, da ne bi osobito pravoslavniBokelji sasvim prionuli uz epana Malog, i tim bili ugroenidravni interesi, pa naredi Provedituru Generalnom u Zadru,

epan Mali


Antoniu Renieru, da odmah poe u Kotor i da uzme u zatitudravne interese Mletake Republike. I u posluh te naredbeProveditur Generalni odmah je otplovio za Boku. Netom jestigao u Kotor pozva glavare Pobora, Maina i Braia, daodstrane epana Maloga, ali oni se nijesu htjeli tomu pokoriti,premda su bili podanici Mletake drave. Na to ProvediturGeneralni po nareenju mletakog Senata, sa svojomTerminacijom, izdanom u Kotoru, 11. decembra 1767. godine,strogo zabrani, da se ne smiju sklapati nikakve drube, ni dratikakove skuptine, ni unutar granica, a ni izvan granica mletakedrave u prilog Nepoznatoga, koji se ugnjijezdio u Mainskojopini, niti mu se smiju davati utoita, a ni zatite. Ko se o tomebude ogrijeio, poinit e zloin veleizdaje.

Stari vladika Sava poeo je, da se uvjerava, da je epan Malidoista ruski car Petar III, pa je stoga upravio pismo ruskomposlaniku kod Sultana, u Carigradu, Aleksiju Obreskovu, moleiga za razjanjenje ove zagonetke, da li je car Petar III u istinu joiv. A ako je zaista iv, to se on sigurno nalazi kod nas u CrnojGori, pisao je na koncu svoga pisma vladika Sava. Doklegodmu ne bude dokazano na nain, to mogue vie uvjeravajui olanosti Nepoznatog, on i njegovi Crnogorci duni su vjerovati,da je on doista car Petar III, poto mu sasvim slii.

Svojim pak pismom od 8. februara, 1768. godine, vladika jejavio Provedituru Generalnomu u Zadar, Antoniu Renieru, da jedoznao u ispovijedi od Nepoznatoga, i to pod zakletvom, predjednim propelom, da je on Petar III radi ega on je duan, da gadri za takovoga i da ga asti, kao takovoga, te da ga i ini astitikao takovog.

epan Mali je bio ovjek bistar, lukav i prepreden, pa je vje -to znao, da se namee i da zavarava i vodi neuki, prosti narod.

Bio je obeao, da e se otkriti najprije na Mitrovdan, pa naNikoljdan, pa o Boiu i napokon na urevdan, i nije odraorije, navaajui, da vremena nijesu jo sazrela, ili da ima prije

Don Anton Miloevi


rijeiti neka pitanja o buduoj sudbini naroda, koji se imaoosloboditi, sa sedam sestara, odnosno brae, koji su mu iska -zali prijateljstvo, a to su Republika Mletaka i ona od Holandije,te vladari Engleske, Austrije, Pruske, vedske i Poljske.

Pokuao je, 26. marta, 1768. godine, da iznenada naskoiBudvu i da ju zauzme, sa malobrojnom konjicom, kao da je htiooponaati osvojitelja Jeriha, - kako stoji u mletakom izvjeu-,ali je bio odbiven topovskim hicima i povratio se je, izgubivietvoricu od svojih ljudi. Za tim u jednom od ovih okraja, jednakugla od topa, ispaljena sa Budvanske tvrave, koja je pala blizunjega, unila mu je u kosti tako veliki strah, da se je u tinji assruio s konja i dao nogama mah do Maina, a da ne priekapomo ili savjet od prijatelja, koji su mu bili blizu, kod njega.Na to Marko Tanovi, koji se najvie nadao od djelovanjaNepoznatog, nije se mogao uzdrati, a da ne usklikne:lakrdijau, ne zna ni igrati ulogu varalice!

Po mletakim vijestima epan Mali poinjao je i poalice(bizzarie) i smijene stvari (ridicolaggini). Tako je na 17. juna1768. godine, otiao u Vir, na Skadarskom jezeru, za vrijemesajma i velikog sudjelovanja naroda, i htio je da mu se tu dive,to se kobacao (capitombole) i premeao u vodi (giravolte).

U meuvremenu je vladika Sava dobio odgovor od ruskogposlanika Obreskoga, iz Carigrada, u kome mu javlja, da je carPetar III sigurno mrtav i da u to ne moe biti nikakve sumnje, ataj koji se kod vas izdaje za ruskog cara, obini je varalica isamozvanac, naglaavae Oberskov. im je vladika Savaprimio ovakav odgovor, poeo je javno govoriti i pisati pisma,da je epan Mali varalica i da Crnogorci treba da ga otjerajukao samozvanca i laljivca. Ali ve je bilo kasno, da takvevladiine poruke mogu imati nekog uticaja. Narod je saoduevljenjem pozdravljao svoga Gospodara i ukazivao mu astkakvu nije ukazivao nikad ni jednom vladici, u Cetinjskommanastiru, prije toga vremena.

epan Mali


Kad je to doznao epan Mali, on je pred narodom poeo optu -ivati vladiku Savu, kao mletakog agenta i da samo po njihovomnalogu i za njihov raun, tako govori i pie takova pisma i iri ihu narodu. Ali narod je vie vjerovao njemu, nego vladici Savi.epan Mali znao je to iskoristiti, pa je vladiku Savu stavio podstrau i zaplijenio mu je nekoliko krava sa njegove ekonomije uStanjeviima. Optuivao ga je jo, da je zatajao neku svotu novcaiz Rusije i nagovarao je Crnogorce, da mu sude zbog toga.

epanu Malom bilo je naroito stalo do prijateljstva sapatrijarhom Vasilijem Brkiem. Ovaj odbjegli Peki patrijarh,ovjek sumnjivih moralnih i politikih kvaliteta, avanturistikapriroda, kao i ovaj lani car, imao je elju, da njegovompomou odgurne Vladiku Savu i da on postane crnogorskivladika. Razumljivo je, da je car bio sklon takvom rijeenju,jer je bio u svai sa vladikom Savom i htio se njega potpunootresti, a narod je bio voljan primiti, to mu god on preporui.Narodni pak glavari bili su mu vjerni i uvijek gotovi, da primetakav prijedlog. Ali burni dogaaji, u kojima se uskoro nalaCrna Gora, sprijeili su, da se to izvri. Patrijarh Vasilije Brkije doista bio najugledniji njegov saradnik, dok je vladika Sava idalje pod straom ivio u manastiru, u Stanjeviima, u oskudicii bez pomoi ma od bilo koje strane.

epan Mali, da se odui kapetanu mainskom, MarkuTanoviu, za sve one usluge, to mu je inio, imenovao ga je zaserdara Crne Gore i trijuh opina: Pobora, Maina i Braia, saodlukom, koja glasi:

Hvala Bogu i svetom Jeruzolimu.epan Mali po Bojoj milosti Gospodar.Ovako sam htio i odluio, na skuptini Crne Gore, sakupljenoj

po prvom glasniku, na propisanom poloaju, po naoj volji inareenju, na naznaenom mjestu: da Marko Tanovi odcrnogorske porodice, izmeu glavnih od primorske pokrajine,bude uzvien na slavnu ast Serdara u Crnoj Gori, sa drugim

Don Anton Miloevi


serdarima, i da kao takav uiva potovanje (potu) od sveganaroda Crne Gore, budui da smo mu mi po zasluzi odredili ipodruje Pobora, Maina i Braia, da ono bude ovisno odreenog serdara Marka Tanovia, u znak nae milosti.

Dano u Njeguima Crne Gore, na skuptini 27. jula 1768.Miroljubljivi, mitropolit Skenderije i Primorja, Sava, svojom rukom.

(Peat) Moni kapetan i Guvernatur Crne Gore Jovo Radoni, sv. rukomMarin Vraen

Tuma preturski (t.j. sudski)

Ova je odluka bila izdana od epana Maloga naki, na na ro -dnom jeziku, ali mi ju nemamo u izvorniku, nego smo ju preveliiz talijanskog, na kojem je jeziku iz izvornika preveo, za mle ta -ku vlast, sudski tuma (dragoman), Kotoranin Marin Vraen.

No epanu Malomu trebalo je novaca, pa da doe do tognovca, poslao je jednog dana novog guvernatura, zajedno sajednim serdarom i vojvodom; te sa Markom Tanoviem kvladici Savi, nalogom, da njima predade 300 zlatnih medalja,to bi se morali nalaziti u blagajnici manastira, kao dar Rusije iMletake republike, u svrhu da se ove medalje porazdijeleglavarima i starijim Crnogorcima, koji su se najvie proslavili uzadnjem ratu (17751776) protiv Turaka, pod prijetnjom, da einae otkriti njegova kamenovanja, kao to i ona njegovihroaka i tienika; te jo da im predade 32.000 zlatnih cekina,to je takoer dar Rusije, a koji kao i medalje, moraju senalaziti kao amanet u reenoj manastirskoj blagajnici.

Na ovu poruku epana Malog vladika Sava imao je dobronadahnue da odgovori, da poto se ne radi o pologu Crkve, dali o pologu u korist svega naroda, on se ne smatra ovlatenim, damoe njim raspolagati, bez odobrenja narodne skuptine.

Takav odgovor vladiin razljutio je epana Maloga, koji serasrdio jo vie, kad je uo, da vladika govori protiv njega, da jeon zakrabuljeni varalica.

epan Mali


Zatim je vladika poslao k njemu dva svoja neaka, da gapozovu, da napokon oituje svoje ime i svoj poloaj (stale) ilida mu se otsjee glava.

epan Mali dao je uhapsiti ova dva vladiina neaka iporuio je vladici, da ako u roku od dvadesetetiri sata neopovrgne sve, to je rekao na njegov teret, protiv njega, on e,na mjesto svoje glave, poslati mu glave njegovih neaka. Aglede oitovanja svoga imena i stalea, on ne bi imao potekouda to uini na jednoj skuptini svih Crnogoraca, ali i to poduvjetom, da ako od njegove strane bude izgovorena istina, da tadi vladika i njegovi neaci, i svi oni, koji ne vjeruju u njegovuBogom odreenu misiju, bit e predani u ruke naroda da ihkazni, kako zasluuju.

Ovako odluan odgovor epana Malog, a k tomu i uhapenjevladiinih neaka, a i mogunost da on ne poini jo kojubuniju nastranost, navelo je vladiku, da se smiri i uzdri uoekivanju boljih prilika, da preuzme vlast i nezavisnost, koju jebio gotovo izgubio.

Poetkom 1768. godine, epan Mali preselio se je iz Mainana Cetinje, i s otrim mjerama stao je privikavati narod redu idobrom i potenom vladanju i djelovanju. Izmeu mnogih stvarizabranio je, da Crnogorci idu u Neelju i na Blagdane na pazar,u Kotor.

Sa Cetinja se epan Mali zatim preselio na Njegue, u kuuguvernatura Joka Stanova Radonjia. Njegov odlazak naNjegue morao je biti u vezi sa sumnjom na guvernaturaRadonjia, da potajno sprema neki plan, da preuzme u svojeruke svjetovnu vlast u Crnoj Gori. Ba tu u njegovoj kui,mogao bi ga bolje kontrolisati. Njegov stan na Njeguima bio jeneka vrsta kancelarije. Tu je on esto sakupljao plemenskeglavare i davao im nareenja to treba, da rade i odakle jezajedno sa glavarima sudio sve meu-plemenske sporove, samnogo vie autoriteta, nego iko prije njega. On je imao i svoju

Don Anton Miloevi


tjelesnu strau od 18 ljudi, koji su istodobno bili i izvriocinjegovih nareenja. Njegov sud bio je otar esto tako otar, dau takvim plemenskim odnosima niko ne bi mogo uspjeti, daostvari presudu osim njega, ovjeka sa velikim autoritetom, odkoga su se mnogo bojali svi plemenski glavari. On je najotrijepostupao, da sasvim iskorijeni krvne osvete i krae. Imapodataka, da je pred svojim stanom dao objesiti ujaRadanovia iz Donjeg Kraja, zbog toga, to je u svai ubiosvoga brata. Takvih sluajeva, da je vjeao ubice bilo je vie i zasedam godina, koliko je ovaj samozvani car bio u Crnoj Gori,vrlo rijetko su se deavala ubistva iz krvne osvete. Tako jepostupao i prema lopovima i pljakaima. Svakoga je vjeao, koje bio uhvaen u krai ili u pljaci. Toliko uspjeha je postigaoovakim otrim presudama, da je jednom prilikom ostaviopetnajest dukata na javnom putu kod Krsca, kuda je narodprolazio na kotorski pazar, i niko ih nije smio uzeti, nego se svakbojao, da ga ne vidi carevo oko, koje moe da vidi i ono, todrugi ljudi ne mogu da vide i primijete, kako se u narodugovorilo.

Pokret epana Maloga i sticanje pristaa u pograninimbokeljskim mjestima, koja su bila pod mletaku vlast, sve je tovie zabrinjavalo Mleie. Oni su se bojali, da ne bi Crnogorcianektirali Pobore, Maine i Braie, eventualno i Patrovie, pa isela prostranog Grblja. Stoga je Mletaka vlast izdala strogunaredbu vojnim posadama u Budvi, u Kotoru i u Hercegnovom,da na svaku sumnjivu pojavu moraju pucati topovima; dala jesaopiti Nepoznatomu izgon sa teritorija Mletake republike;zabranila je stanovnicima Pobora, Maina i Braia, da mu nesmiju davati nikakvu pomo, pod prijetnjom, da e bitiproglaeni veleizdajnicima i kao takovi najstroije kanjeni. A utoliko Mletaka vlast, da pokae da ove prijetnje nijesu prosterijei, nego da se moraju ozbiljno uzeti, dala je, bez procesa,objesiti na vjeala (29. februara 1768. godine) istaknute pristae

epan Mali


epana Malog: kaluera Josifa Vukevia i Zeka urovia,odredbom, da se njihovi ljeevi objese na vrata njihovih stanova,da se tako tim ustrai narod.

x x x

Kad se u Rusiji doznalo, da se u Crnoj Gori pojavio car, kojise izdaje za ubijenog ruskog cara Petra III, razumljivo je, da jeta neugodna vijest uznemirila rusku caricu Katarinu II, udovicupokojnog Petra III i njene ljubimce, brau Orlove, koji suizvrili ubistvo cara Petra III 1762. godine. Carica Katarina IIbojala se je, da se taj samozvani ne pojavi kasnije u Rusiji, jer jekod naroda bilo uvjerenje, da je car iv i da se negdje sakrio dozgodnog vremena, kada e se pojaviti, da kazni nevjernu svojuenu-caricu Katarinu II i njene ljubimce. Stoga je ona naredilasvima pograninim gubernatorima, da pootre kontrolu nazapadnim granicama Rusije, da niko ne moe ui u zemlju.Osobito pazite, naredila je carica, na putnike, koji dolaze izCrne Gore i njihovih susjednih oblasti, naroito na popove, dase po njihovim likom, u svetenikim haljinama, ne uvue tavaralica u nau zemlju. A da bi potpuno doznala ko je tajsamozvani car i kakve su njegove namjere, ona je naredilasavjetniku ruskog poslanstva u Beu Gjorgju Merku, da prekoMletaka odputuje u Crnu Goru. Poslala mu je taan opis smrti isprovoda pok. cara Petra III i jednu njegovu gramatu. Opissmrti i sprovoda je u svrhu, da se Crnogorcima razjasni donajmanje tanine neosnovanost njihovog vjerovanja, jer to nijeruski car, ve obian pustolov i varalica, a gramatom je caricastrogo nareivala, da se svri s tom priom o lanom caru, jer einae ona pustiti Tursku Portu i mletaku dravu, da rade ponjihovoj volji i bez ogranienja uspjeha. Gjorgje Merk morao jepodnijeti potanki izvjetaj. Ali Mletaka Republika nije

Don Anton Miloevi


dozvolila ruskom izaslaniku Gjorgju Merku, da preko njenateritorija pree u Crnu Goru. Mleii su mislili, da se igra saepanom Malim izvodi po nagovoru i po uputama, ili barem saznanjem Rusije, pa su u tome gledali opasnost po svoje vlastite,mletake interese. Ali nije bilo samo to. Mleii su se bojali, daTurci ne shvate, da je i Mletaka Republika sauesnik u tojruskoj igri sa epanom Malim, pa da bi izbjegla svekomplikacije sa Turskom odluno je sprijeila prolaz ruskogizaslanika, jer nije znala ta on upravo hoe i kakve namjere imakada stigne u Crnu Goru. Ona je bila uvjerena, da su njenidravni interesi ugroeni u tome kraju, jer je sav pravoslavninarod u Primorju oduevljeno pozdravljao ruskog cara i stalnomu nosio darove i hodio mu na poklonjenje. Zbog toga jepootrila nadzor nad opinama u njenom Primorju i vrlo strogoje kanjavala svaku njihovu vezu sa Crnom Gorom i njenimcarem. A da bi dokazala Turskoj, da ona nema nita sa tomruskom igrom u Crnoj Gori, Mletaka Republika ju jeobavjetavala stalno ta se tamo dogaa, preko svog poslanika uCarigradu, pripisujui caru i takve planove i namjere, kakveon nije ni imao i nije ni pomiljao na njih. Ovaj car kaejedan izvjetaj mletakog Senata turskoj vladi, ima namjeru, dadigne ustanak na Balkanu i da kao ruski ovjek i za ruskeinterese stvori jednu balkansku dravu na tetu dobro shvaenihinteresa Turske imperije i nae (t.j. Mletake) Republike.

Od sada su se dogaaji naglo razvijali.Turci u poetku nijesu mnogo obraali panju na dogaaje u

Crnoj Gori. Nije ih uznemirivao crnogorski car, niti su brinulita on misli za ubudue. Ali kada su zaplijenili neka njegovapisma, koja je on slao Branima poeli su uviati, da taj carima buntovne, ustanike namjere, jer hoe, da privue Branena svoju stranu i da ih spoji sa Crnom Gorom. Prema mletakomizvjetaju, jedno od takvih pisama pisano je Bjelopavlikimglavarima, u kome car izmeu ostaloga kae i ovo: U Boga

epan Mali


se velikoga nadam i u pouzdanu crnogorsku desnicu, da emozajedno tui proklete Azijate, dok ijednog u naoj zemlji bude.Drite meusobnu slogu i mir, dajte ruku pomirnicu Piperima idrugoj brai u drugim plemenima i zaboravite sve kavge iavole meusobne, jer vas one ine slabim i postaete laki plijenkrvoednih dumana. U sva branska plemena slao je ovakvapisma i pozivao narod na slogu i mir. Nekolicina plemenskihglavara: piperski, kuki, bjelopavliki i bratonoki, ukoliko sezna, bili su kod cara na Njeguima i donosili mu raznepoklone: ovnove i mlijenih proizvoda. Tako je oko ovogudnog cara stvarano jedinstvo plemena, kakvo nikada nijebilo prije njega, ni za vrijeme najboljih i najenerginijihcetinjskih vladika.

Zaista ovakav rad epana Malog morao je biti sumljivTurcima, naroito skadarskom pai, koji je imao najvie posla saBranima. Ali su Turci, i pored svih pravdanja od straneMletake Republike, smatrali da Mleii imaju svoje prste uradu i planovima crnogorskog cara. Zbog toga su namjeravali,da to prije raiste sa Crnom Gorom i da je oruanom silomnatjeraju na poslunost i na predaju samozvanog cara. Ovusumnju na Mletaku Republiku Turci su zasnivali i nadubrovakim obavjetenjima, koja su optuivala Mleie, hoteibez sumnje, da se na taj nain dodvore Turcima i da ocrneMleie, koji su im sve bili opasni trgovaki konkurenti.

Zbog svega toga skadarski paa predloio je turskoj vladi uCarigradu, da to prije izda ferman za napad na Crnu Goru,gdje se toboe snuju ovako opasne kombinacije i svakovrsnespletke. Turska vlada je usvojila prijedlog skadarskog pae. Alida bi napad na Crnu Goru imao dobrog uspjeha, turska vlada jepreko mletakog poslanika (ambasadora) u CarigraduGiustinianija (Giustiniani) energino zahtijevala od Mletakerepublike, da sa svojom vojskom posjedne granicu prema CrnojGori i da sprijei svaki prijelaz na jednu ili drugu stranu.

Don Anton Miloevi


Mletaka je republika bila sklona da potpuno ispuni ovaj turskizahtjev. Po nareenju mletakog senata poslanik mletaki uCarigradu odmah je sklopio ugovor sa turskim velikim vezirom,da Turci i Mleii zajedniki udare na Crnu Goru. Mleii eposlati kopnenu vojsku i svoje ratne brodove u Boku Kotorsku ipostaviti logor pred Kotor i Budvu i tako sprijeiti primorcima,da priteknu Crnoj Gori u pomo, a Turin se obavee otpremitido 100.000 vojske u tri razdjela; prvi sredinom Crne Gore naBjelopavlie, drugi desnijim krilom na Katunjane, a trei prekojezera na Crmniku i Rijeku nahiju. Brzo poslije toga posjela jemletaka republika granicu prema Crnoj Gori svojim vojnimkordunom na kopnu i na moru, sa brodovima svoje ratnemornarice, i pod prijetnjom najteih kazni zabranila da neko mabilo to prebaci preko granice na Crnogorsko zemljite.

Mletaki je Senat meutim namjeravao smijeniti generalnogproveditura, u Zadru, Antonia Reniera radi nesposobnosti, jernije bio dovoljno energian za tadanje prilike, te na mjestonjegovo postaviti Zuana Zusto (Giovani Giusti) tadanjegizvanrednog proveditura u Kotoru. Ali dok se obave sveformalnosti potrebite za tu promjenu u Zadru, mletaki Senatdao je izvanrednom provedituru u Kotoru, Zuanu Zustu vlastgeneralnog proveditura. Ovaj je svojim izvjeem od 24.septembra 1768. god. obavijestio mletaki Senat, da je vojnikordun na kopnu i na moru u redu izvren, po nareenju.

Nepovoljne vijesti o prestojeoj navali Turaka na Crnu Goru iove stroge mjere mletake republike na granici Crne Gore,mnogo su zabrinule i uplaile epana Maloga, i uvjerile gakakva se oluja spravlja, da se izlije na Crnu Goru, i na njegovuglavu, pa je on htio kako je izvijestio kotorski Izvanredniproveditur, dneva 1. juna 1768. god., Generalnog proveditura uZadru, poto se nije dovoljno pouzdavao u mjesne sile, a ni uMleie, ukrcati se zajedno sa nekoliko najvjernijih mu ljudi, utartanu Lukovia, iz Pranja i otputovati s tim brodom za

epan Mali


Austrijsko primorje (Trst), ali u toliko primio je jedno anonimnopismo, kojim je bio obavijeten, da e tekom puta biti izdan iutopljen u Jadransko more. Tada se predomislio i promijenioprvobitnu odluku, pa hinei da se sasvim oprata od Maina, sasvom svojom prtljagom, premjestio se iz Maina na Njegue. Amalo zatim, nije se moglo ustanoviti, da li je po svojoj volji ilipo savjetu drugih, opet se povratio iz Njegua u Maine, i naultimatum Mletake vlasti, da odmah izae iz Mletake drave,on je odgovorio uprav autoritativnim nainom, da otii ili doi uMaine, stoji do njegove volje i da u tom pogledu nee dati, da seuplivie na njega, ni obeanjima, a ni ikakvim prijetnjama.

U vezi sa vojnim kordunom, to ga je postavila Mletaka vlastna granici prema Crnoj Gori, na kopnu i na moru, dala jepopraviti temeljito kotorske gradske zidine (bedeme), koje subile teko oteene na mnogim mjestima neto od potresa, aneto od eksplozije barutane 1730. god. Ob ovoj eksploziji, kojaje gradu Kotoru nanijela ogromne tete zasluuje ove, radiistorije, malo potanje izvijestiti.

Meu traginim i stranim sluajevima, koji su zaista vrijednitrajnog spominjanja u Kotoru spada no 29. i 30. jula 1730.godine zbog strane grmljavine i povodnja od kie, koja jeneprekidno pljuskala. Oko tri sata po ponoi (30. jula) puegrom u brdo ispod crkve Gospe od Poivala (sada zvane Gospeod Zdravlja) i to ba u mjesto, gdje je bilo jedno spremitepuanog praha i to 800 barila. Nastala je strana eksplozija, paogromna vatra, a kamenje kao grad (tua) stade padati na svestrane u brzom letu. Odmah se ulo kako se razlamaju krovovicrkava, manastira, dravnih hranita, a ponajvie kua. Kuekoje su bile na podnoju brda, bile su poruene. Druge pak kueu gradu tako su bile oteene, da im je prijetila propast. Bilo jei ljudskih rtava: 30 mrtvih, a ranjenih 200, i svak je bio obuzetvelikim strahom i iznemogao, gledajui straan prizor tolikenesree. Pae i neki grobovi, u crkvama bijahu otvoreni od

Don Anton Miloevi


previe zraka. Uzdisaji, vapaji, suze i krika bio je jezik one stra -ne noi. Nije bilo utjehe ni pomoi, ni od robine ni od prijatelja,jer je sve graanstvo stigla opta nesrea. Nije bilo zaklona, gdjebi se eljad obranila od velike kie, koja je pljuskala jo i sutradan, 30. jula, cio dan. Ona je svalila nevolju na nevolju i po kva -rila je pokustvo, po kuama, da se vie nije dalo popraviti. Takoje grad Kotor toga dana postao pozoritem tolikih nesrea.Smatralo se pravim udom, to vatra nije jednako dohvatiladrugo skladite, ne mnogo daleko od prvoga, a puno praha, u joveoj koliini. Pae tu su bila rastvorena vrata, krov je odletio uzrak i zidovi su bili oteeni. Da je eksplodirao i ovaj magazin,vas Kotor ae biti do temelja poruen.

Sluajno se nalazio tad u Kotoru, u slubenom pohodu,proveditur generalni Dalmacije i Arbanije mletake (t.j. BokeKotorske) Sebastijano Vendramin. Njega je stigla nevolja kao idruge, jer je kua, u kojoj je boravio bila osobito izloena.Naao se u nenadnoj pogibelji ivota zbog ognja i otpadanjamnotva kamenja, koje je padalo i u sobu, u kojoj je on poivao.Iako se na nj materijal sasuo, skoio je brzo iz postelje, izaaoodmah na ulicu, u to doba noi, pa je unesreeni narod odueviosvojim govorom i primjerom. Poao je po gradu, sa nekolikovojnika svoje strae i u pratnji kotorskog Izvanrednogproveditura Pietra Anela Manja (Magno), sa njegovimpreasnikom Anelom Bembom, sa gradskim rektorom-provediturom Jakobom Foskarinijem (Foscarini) i sa sergen -temag. di Battaglia, Kavalijerom Jerolimom Buiem (Bukija),da pregleda grad i da se osvjedoi o dogaaju. Obiao je gradskezidine, teko oteene, hranita, komoru i djelove grada, gdje sustrae straile. Oteen je bio i magazin gdje je bila pohranjenadravna sol. Uslijed neprestane kie, koja je padala i preko dana30. jula, od velike vode, sva je ova sol propala. Zatim se uputiok crkvama i manastirima, i k drugim mjestima, gdje se trailapomo, a da sprijei svaki mete, nareujui potrebitu pomnju,

epan Mali


da se spasavaju eljad od silne kie i pogibelji, koje se mogunai po ulicama natrpanim materijalom, gdje je od asa do asapadalo kamenje od rasklimanih zidova, crijepovi s krovova irasklimana drva. Tako je bio zaposlen do svanua. Svakomu jezajamio slobodu time, to je uinio, da vojnici neprestanoprolaze gradom. Za to ga je puk blagosivao, to se spasio naosobiti nain od velikog kamena, koji mu je pao ba u sobi, gdjeje spavao i prijetio mu smru. To mu je bilo na utjehu za njegovuuzornu karitativnost.

Ob ovomu je Proveditur Generalni Sebastiano Vendraminupravio iz Kotora, dne 31. jula 1730. godine, opirno izvjee,mletakom Senatu, iz kojega smo izvadili ove podatke (vidi:Atti Proveditura Generalnog Sebastiana Vendramina, odgodine 1729. do 1732. godine; knjiga I na 1. 535536; i knjigaV na 1. 5558, u bivem Arhivu Dalmatinskog Namjesnitva,sada Nar. Sreskog Odbora u Zadru).

Gradske zidine (bedemi), kule, i bastioni bjehu popravljeni,dotino podignuta nova utvrenja, gdje se je to smatralopotrebito, da Kotor bude dobro zatien u sluaju kakove navaleCrnogoraca ili Turaka.

Krajem avgusta, 1768. godine Turci su napali na Crnu Goru satri strane: od Nikia imao je, prema mletakom izvjetaju oko20.000 vojnika i bio je pod zapovjednitvom Bosanskog veziraSulejman-pae. Drugi odred od Podgorice, imao je od prilikeistu snagu kao onaj od Nikia i bio je pod zapovjednitvomRumeliskog beglerbega, iz Bitolja. Odred od Plavnice bio jebrojno neto jai od ova dva, jer je u njegovom sastavu, podzapovjednitvom Skadarskog Mahmut pae, bilo vojske saraznih strana, sa Dukainskim i akovakim paom. Svega,prema mletakim izvjetajima, bilo je u napadu na Crnu Goruoko 67.000 Turaka.

Bosanski vezir i Rumeliski beglerbeg prodrli su do eva i tusu zalogorovali. U prolazu od Podgorice do Nikia, Rumeliski

Don Anton Miloevi


beglerbeg zapalio je Bjelopavlie, Pjeivce i Bjelice. Skadarskipaa je prodro kroz Crmnicu do Gluhog Dola i usput je zapalio1.600 kua i posjekao 64 glave, koje je poslao na darRumeliskom beglerbegu.

Crnogorci su se nali u strahovito tekoj situaciji, ak i teojnego za vrijeme uprilievog pohoda, 1714. godine. Oni su,prema mletakim izvjetajima, mogli imati najvie 10-12.000ljudi za borbu. Praha i olova nijesu imali i to im je bila najviamuka i briga. Mleii zabranili izvoz s mora svake ratnepotreptine i sprave; pozatvarali duane, gdje se prodaje olovo,prah i kremenje, i prognali zanatlije pukare, da ne popravljajuoruje ni primorsko ni crnogorsko. Bilo je neto prahapuanoga u manastiru Breli, ali budu da je bilo zatvoreno uravim sudovima, a natrpano pod vlanijem svodom bilo sezakislo i gotovo pokvarilo. Uzalud ga suili na sjeveru (buri), poguvnima, pak i na gvozdenim saima u peima. Poalju po prahu Primorje, ali se Primorac svaki prepao i skamenio osim jednogserdara Risanskog Petra elovia, koji im izrui tri mazgenatovarene prahom, i to plati glavom, jer ga Mleii otrovaekradomice u rakiji.- Po starom obiaju, oni su nejaad i pokretnuimovinu sklonili u planine, pa sa onim srestvima, koje su imalipoli su prema Turcima, da brane svoja ognjita. Od Brana senijesu nadali nikakvoj pomoi, jer su Vasojevii, Bratonoii iKui mnogo nastradali prilikom prolaska DukainskogKaraman-pae.

Bosanski vezir i Rumeliski beglerbeg, na 8. septembra 1768.godine, sa eva su poruili Cetinjskim i Njegukim glavarima,da se predadu bez borbe i da im iva dovedu moskovskogCara i njim da predadu patrijarha Pekoga, ArhimadritaGregorija Drekalovia iz Kui i Jakoba Lucinsky-a, koji sepravio ruskim generalom, i to u roku od deset dana.

Crnogorski smutljivac epan Mali ovako je pisaoRumeliski beglerbeg Izvanrednom Provedituru u Kotoru, Zuanu

epan Mali


Zusto (Giovani Giusti) sa bivim patrijarhom PekimVasilijom, nalaze se u okolici Maina: neka se zatvore, i ako hoeNjegovo carsko Velianstvo (Sultan) pogube, i u svakom sluajuneka budu uhapeni.

Ali car epan Mali, u dogovoru sa glavarima, sklonio senegdje na sigurno mjesto, da bi oni imali izgovor, da caranema u Crnoj Gori, nego da je nekuda pobjegao. Tako suporuili i paama na evu. Kao dokaz, da cara nema u CrnojGori glavari su poslali paama epanova konja. Ali oni ipaknijesu vjerovali, nego su ohrabreni dosadanjim uspjesima,namjeravali, da konano pokore Crnu Goru i uhvate cara.

Na 16. septembra 1768. godine, kotorski IzvanredniProveditur Zuane Zusto (Giovanni Giusti) izvijestio jeProveditura Generalnoga, u Zadru, da je priopio nadupravitelju(Sopraintendentu) triju opina: Maina, Pobora i Braia, MarkuBubiu u Budvi, koje korake tajno ima poduzeti protivNepoznatog, kad bi on ustrajao u tome, da nee da otie sateritorija Republike, a to u namjeri, da se postigne cilj bez bukei bez kakvog zapletaja.

Istodobno ga obznanjuje, a tako isto izvjeuje i berglerbegaRumelijskog, da postoji u potpunoj djelotvornosti vojni kordunna kopnu, pod upravom generala Wirtzburga, i onaj na moru,pod upravom kapetana od zaljeva.

Prvih dana oktobra Bosanski paa javlja mletakomProvedituru i Rumelijskom berglerbegu, da je zapoeo opsaduCrne Gore s one strane.

Od 7. do 12. oktobra 1768. godine, Izvanredni Proveditur uKotoru, obavijetava Proveditura Generalnoga, u Zadru, da suTurci iz Arbanije zaposjeli Bjelopavlie i da napreduju premaNjeguima i Cetinju, da prave pokolj, pale kue i odvode sobommnoge zarobljenike.

U toj bezizlaznoj situaciji Crnogorce je spasio jedan sretansluaj. Jedna dosta jaka eta Brana, veinom Bjelopavlia,

Don Anton Miloevi


upljana i Pipera, koja je ila u pomo Crnogorcima presrela je naputu jednu tursku kolonu, koja je prenosila municiju putem odKlobuka za evo. U kratkotrajnoj borbi Branska eta sa vla dalaje pratnju ove turske kolone, zaplijenila municiju i prenijela jeCrnogorcima, koji su bili u pretekoj situaciji, poto nijesu imalini praha ni olova. Ova municija je mnogo ohrabrila Crno gorce.Ulila im je vjeru, da e se, ne samo spasiti pred turskom navalom,nego da e im jo i uspjeti, da pobijede Turke, da ih ra zbiju iotjeraju iz Crne Gore. Crnogorci su sa svih strana izne na danavalili na Turke. Borba se vodila nekoliko dana i Turci su se, nemogavi odoljeti napadima junakih Crnogoraca, povukli upravcu Nikia. Veliki plijen ostao je Crnogorcima tom pri li kom.Poto je bila razbijena glavnina turskih snaga na evu, os taleturske snage od Plavnice i abljaka povukle su se natrag. Tako suCrnogorska plemena neoekivano spasena od strane os vete, kojeim je spremao Bosanski vezir po sultanovom nareenju.

Za vrijeme ovih otrih borbi izmeu Crnogoraca i TurakaMleii su dugo oklijevali, da poduzmu kakovu navalu, na CrnuGoru, dok najposlije od straha turskoga ne poee sipati mito, dadobave iva epana Maloga ili barem Pekog patrijarhaBrkia, koji je stanovao u Graanima u Crmnici. Prospu dostanovaca, a ipak ovoj dvojici ne nahude.

Mletaka vlada nije htjela propustiti ovu zgodu, da ne pedepenekoliko svojih podanika iz tri opine (Pobora, Maina i Braia),a to obinom prijevarom i vjerolomstvom.

Nije moglo biti naroda na svijetu tvrega u zadanoj vjeri odnaega naroda. Kad izgubi svoju slobodu i spusti se u hajdukuborbu za slobodu, nije nikad ni Turinu prevjerio zadanu rije.Ako je ova potena i junaka vrlina u mnogim mjestima, gdjena narod ivi dandanas smalaksala, to se ima pripisatisramotnome primjeru onih koji su sa njim neovjeki vladali.

Mletaki general ovani ustiniani, koji je boravio na galijipod Budvom, posla kneza Marka Ljubanovia, iz Grblja i Rada

epan Mali


Krapovia iz Maina, da pozovu glavare od Pobora, Maina iBraia, da dou na sastanak i da im dadu boju vjeru, da im nitanee biti ivotima. Ova dvojica uglave sastanak na Pelinovu, uGrblju, i dou tamo u ureeni dan od opine Braike knezNikola Martinovi, muro Stojanovi i jedan Rajkovi; odMainske opine Marko Kneevi, Savo Boreta i AndrijaDuleti, a od Poborske opine knez Marko Zec, Vaso Zec iukan Zec, a pred svijema kaluer Josif Vukievi. Generalustiniani obea svakome oprotenje poto je epan Maliotiao iz Maina, osim kapetanu Marku Tanoviu i VukuMarkovu Vranete, koji su poli za njim, da ga dvore. Jo reegeneral ustiniani: mi smo doveli neto vojske, da vas branimood Turaka, jer smo se pobojali i teko zabrinuli za vae zdravlje,da vas Turci ne opale, kad prodru preko Crne Gore. Kad poljempo vas, doite u manastir Svete Gospoe, da se zakunete, i daduom i sreom prisegnete da ete biti vjerni svetome Marku; aevo vam sad oklevtine svakome po pedeset cekina.

Jedno desetak dana iza toga prizove ih on opet pod Maine, dase kunu, i tu doe na njegov poziv i vladika Arsenije Plamenac.Kad oni u Crkvi, da celivaju ikone i da uju kletvene molitve,opkoli mletaka vojska manastir, pak ih sve povee, osimAndrije Duletia, koji brzinom noga omakne uz one potoine,da ga nijesu ni zrna iz puaka dostigla. Sve desetgorespomenutih onako vezanih odveznu isto vee pod Kotor, itu ih bez procesa i bez suda objese o konopima po galijama.

Isti pak dan mletaka vojska navali iznenada na Pobore,Maine i Braie i zapali ognjem svijema kue opustjele, a ugloveim lagumom obori.

Na 20. oktobra 1768. godine Rumelijski berglerbeg pisao jeIzvanrednom Provedituru, u Kotoru, da se je povratio u svojegranice i da insistira, da mu se predadu ona spomenuta trojica,pak prijetnjom, da e opet preuzeti navalu, i to protiv teritorijaRepublike, ako bude imao sumnju, da ona (Republika) pomae

Don Anton Miloevi


(favorizira) njihovo sakrivanje. I da je u ostalom nakan ostavitijedan odred turske vojske, kako doista i ostavlja na sjevernojgranici triju opina (Maina, Pobora i Braia), t.j. od strane CrneGore, a to u svrhu, da ta turska vojska uzmogne postupatisporazumno sa vojskom Republike da opsjeda, uhvati i zatvorite tri osobe (le tre figure).

Istog dana, 20. oktobra, Izvanredni Proveditur Zuan Zusto(Giovanni Giusti) javio je iz Kotora Rumelijskom berglerbegu, daje bila izvrena premetaina (perkvizicija) u Poborima i da nijebio pronaen ni jedan, ni drugi od traenih, nego samo hrvat Lu -cinsky, ali poto je on osoba bez ikakve vanosti i jedan od manjekompromitovanih, bio je zadran u Kotoru, pa e za tim bit ot -premljen na Rijeku ili u Senj; te da e im prije dati obaviti jedna -ku premetainu (perkviziciju) takoer u Mainama i u Braiima.

Kuao je takoer i vjernost Crnogoraca, nijesu se dalinagovoriti pa ni najveim obeanjima, da predadu Nepoznatoga(l Ignoto), kao to ni patrijarha Brkia.

Na 3. novembra, kotorski Izvanredni Proveditur javio je Ru -melijskom beglerbegu i Provedituru Generalnom, u Zadru, da subili zaposjednuti silom sela Maini i Braii, poruene kue VukaMarkova i Marka Tanovia, predan Arhimandrit Gregorije Dre -kalovi; bila su povjeana jo etvorica, i to dva iz Maina, a sa mojedan iz Pobora i jedan iz Braia; petorica su bili osueni za vazdana galiju, dvadeset i etvorica na galiju za deset godi na;devetnaestorica uzeti za taoca, a 37 otputeni uz najvee prijetnje.

Svi su ovi osueni prijekim sudom per publica disposizione,ali se ne kae za to. Bie bili osumnieni kao glavniji, istaknutipristae cara epana Malog. Neki su od ovih osuenika nasmrt, nainili svoju oporuku. Te su oporuke zabiljeene u svesku161 starog notarijalnog Arhiva u Kotoru, koji se uva u Sudu uKotoru. (Talijanski faisti, za vrijeme okupacije, 1943. godine,opljakali su i odnijeli vane spise i stare dokumente iz ovogkotorskog notarij. Arhiva, u Zadar, gdje se jo nalazi u pohrani i

epan Mali


bogati kotorski Arhiv, koji je bio prenesen iz Kotora u Zadar,1883. godine, po nareenju ondanje Austrijske Vlade u Beu.Bi lo bi vie vrijeme, da se poduzmu od nadlenih narodnihvlasti po trebiti koraci, da Kotor napokon dobije natrag ovaj svojstari Ar hiv, koji je doista bogata riznica za istoriju Kotora, Bokei Crne Gore).

Glede Nepoznatoga (l Ignoto) i patrijarha Brkia izvijestioje, da se oni moraju nalaziti sakriveni, u kojem odaljenommjestu Maina, Pobora ili Braia; ali da se ipak nada, da e muuspjeti pohvatati ih, kad skoro poduzme potragu, dogovorno saturskom vojskom.

Ja se pridravam im prije pisao je kotorskom IzvanrednomProvedituru Zuanu Zustu, nadupravitelj (sopraintendente)Maina, Pobora i Braia Marko Bubi, iz Budve,- razvedrititmine praznovjerja (superstizione) i poraditi da zasja pravaistina, na utjehu dobrih i da se uspostavi stanje spokojstva(mira), toliko eljan od svih.

Na 18. novembra 1768. godine nadupravitelj (sopraintende n -te) Marko Bubi, izvijestio je iz Budve Izvanrednog Provediturau Kotoru, da su od rana jutra turski vojnici zauzeli sve vrhovegora i ponora, koji okruuju manastir Stanjevi i gledaju naMaine, Pobore i Braie, poam od Crnogorske granice, - od naepak strane kordun je bio potegnut svom strogou od kopnenevojske i dotino od brodova ratne flote. - Oko 11 sati prije podnezapoelo je kretanje trupa prema Mainama, obilazilo se je okokua, pa sva polja i breuljci, gdje se, po primljenimizvjetaima, nalazi sakriven lani car Petar III, i nijepreostajalo nego malo asa, da ga se uhvati, sa eljom inajveom radoznalou svih, koji su sudjelovali ovom pothvatu,kad primih pouzdanu linu obavjest od moga pouzdanika,kojom me uvjerava, da se je Nepoznati (Ignoto) izgubio ili jepoginuo ili pobjegao,- nema ga vie; isto tako nije bilo moguepronai ni patrijarha Pekog.

Don Anton Miloevi


Naravno, da nijesu nikako mogli pronai cara epanaMalog u tim selima, jer se on na vrijeme bio sakrio u Branima,selu u Crmnici.

x x x

Poetkom 1768. godine, neke nove i tajanstvene osobepojavljivale su se u Crnoj Gori i odravali su sastanke saepanom Malim, koji poput ptice- po mletakom izvjetaju-,koja je tako ubijena od kie, da je postala nesposobna za let,preuzimlje malo po malo svoju gibkost i snagu, kad joj sunanezdrake pokriju uda i osue krila, tako i on izlazi sanepristupanog vrha planine u Branima, gdje se je bio zakloniou kritinim asovima za vrijeme turske invazije i sad sepokazuje narodu sad u jednom, a sad opet u drugom selu i imaodvanost, da na sva usta govori, bez ikakve riserve: da potonije mogao za sada uzai na prijestolje svojih predaka, bio mu jeu toliko privremeno odreen gorski i primorski teritorij odSkadra do Dubrovnika.

Slijedeega aprila pojavio se je u Crnoj Gori neki Todor izSrijemskog Karlovca, iz istog mjesta, odakle je Lucinsky,potaknut od dobrog uspjeha lanog cara epana Malog, pa jepokuao, da potkopa njegov upliv u Crnoj Gori i da se onnametne crnogorskom narodu; razmetao se je, da je princ izRusije; ali ovaj pustolov nije bio dorastao epanu Malomu, paje postao sumljiv Crnogorcima i Mleiima, i moe se nazvatisretnim, to je izbjegao srdbi Crnogoraca i naao utoite kodMleia, koji su ga zatim otpremili u Senj.

Od ovog Todora doznao je kotorski Izvanredni Proveditur, daspomenuti Lucinsky, koji se je iz poetka razmetao kao ruskigeneral, nije bio drugo nego nii austrijski oficir, otputen izvojske na granici vojne krajne, rodom iz Ivia, kod

epan Mali


Petrovaradina, na imanju princa Odeskalkija, i da je biosavjetovan od arhimandrita u Opuzenu, u Neretvi-, gdje je biootiao da nae kakvo zaposlenje, da moe ivjeti-, da pree uCrnu Goru, kamo moe nai bolju sreu.

Izvanredni Proveditur ispitao je Todora, da li to znade ootadbini i o staleu Nepoznatoga, a on mu je odgovorio,nijeno, da mu naime nije nita poznato o tome.

Malo za tim stigli su u Crnu Goru tri nepoznata ovjeka, kojisu sa svojima govorima poticali Crnogorce, da podignu ustanakprotiv Turske i da budu sloni sa Rusijom u ratu sa Turcima, anajprije da zanijeu Turskoj plaanje haraa i da zaponuneprijateljstva, kad god im se za to prui prilika. Ujedno su ovijavili Crnogorcima, da e im im prije k njima doi jedna visokai uplivna linost, sa velikom pratnjom, da poblie utanai sveono, to se ima poduzeti u predmetu.

Nepoznati pie dana 30. maja 1769. godine IzvanredniProveditur iz Kotora, Generalnom Provedituru patrijarh,vladika i guvernatur, zakljuili su dogovorno, da se zaponuneprijateljski napadaji na turski teritorij u Hercegovini i uArbaniji, potaknuti na to od tri nepoznata lica, koja su stigla izinostranstva.

x x x

Engleska i Francuska vazda su se protivile ruskoj politici naBalkanu i sve su mogue poduzimali, da prijee njen upliv, pasu, osobito Francuska zbog pitanja Poljske, stalno potsticavaleTursku, da ne poputa Rusiji. Takva politika Engleske iFrancuske prema Turskoj dala je turskoj vladi samopouzdanje,da se moe uspjeno oduprijeti zahtjevima Rusije. Podbadananajvie od Francuske Turska je, pod sultanom Mustafom III (od1757. g. do 1773. god) objavila Rusiji rat pri kraju 1768. godine.

Don Anton Miloevi


Tada se ruska carica Katarina II, po primjeru cara Petra IVelikog, obratila balkanskim hrianima, traei od njih, dapodignu ustanak protiv Turaka. U tu svrhu poslala je u CrnuGoru kneza Georgija Vladimirovia Dolgorukog sa gramatomvladici i Crnogorcima. Zajedno sa knezom GeorgijomDolgorukim dolo je u Crnu Goru jo nekoliko ruskih oficira.Carica je poslala po njima veliku koliinu praha i olova, netohrane i novaca, jer je nje namisao bila, da Crna Gora postanebaza, odakle treba, da se organizuje opi ustanak hriana naBalkanu, kako Turci ne bi mogli, svoju vojsku, koju dre naBalkanu, poslati na front protiv Rusije.

U gramati od 29. januara 1769. godine, carica Katarina IIpozdravlja Vladiku, Crnogorce i Brane i poziva ih u pomoprotiv kletih agarjana. Pored toga zadatka Georgij Dolgorukiimao je dunost, da razkrinka pred Crnogorcima lanog caraPetra III (epana Malog) i da tako njegovo pitanje konanolikvidira. Njegova pojava u Crnoj Gori izazvala je dostauznemirenosti na ruskom carskom Dvoru i meu ruskimvladajuim krugovima, pa je Georgij Dolgoruki dobio poreddrugih vanih zadataka i ovaj da razjasni linost lanog caraepana Malog i da dokae Crnogorskim glavarima, da je onobini varalica.

Dolazak Rusa na ove strane mnogo je zabrinuo mletakuvlast, pa je Izvanredni Proveditur u Kotoru Paskval Cigonja(Pasquale Cigogna), posebnom gajetom, poslao iz Kotora uZadar Provedituru Generalnom Domeniku Kondulmeru(Condulmer) svoj izvjetaj, od 16. avgusta 1769. godine, kojimmu je javio, da se je dne 11. avgusta, na pustom alu, to ga zovuanj, ispod Spia turskog mjesta, blizu Patrovia, 14 miljadaleko od Budve, iskrcalo nekoliko stranih osoba, misli seMoskovita, sa nekoliko prtljaga, praha, olova i vreicanovaca, to je sve bilo onamo preneeno sa dva broda iz Jakina(Ancona). To da su Izvanrednom Provedituru u Kotoru javili

epan Mali


neki seljaci iz Patrovia, pa je on odmah poslao neke svojepouzdane ljude na lice mjesta, da se uvjeri o tome. Naredio je iopinama, da se ne bi mijeali sa pridolicama, da ih ne biprimili i dali im zaklonite. Poslati pouzdanici su bili na licemjesta, sve su provjerili, pa za tim njemu dojavili. Osobe, kojesu se iskrcale u Spiu, otile su u Crmnicu, odakle e uStanjevie k vladici Savi, a za tim na Cetinje, gdje je prologetvrtka, 17. tek. mj. imao biti odran opi Zbor (skuptina), davas narod uje, to mu poruuje ruski Dvor. Izmeu ovihMoskovita, da je neki Georgij Dolgoruki, koji ima naslovgenerala, i Jovo, sin Vasa Kneevia iz Hercegnovoga, koji je odvie godina nastanjen u Trstu. Nadodao mu je pouzdanik, da jeuo, da glavna osoba (Dolgoruki) imade svrhu, da narodu otvorioi u zabludi, u kojoj su do sad bili u pogledu varalice epana.Ove je vijesti odmah priopio Proveditur Generalni DomenikKondulmer (Condulmer) mletakom Senatu, svojim izvje ta -jem, nadnevka: Zadar, 22. avgusta 1769. godine, i na kraju jenadodao, da je izdao potrebite naputke i odredbe IzvanrednomProvedituru u Kotoru, Paskvalu Cigonji (Cigogna), i Sopra -komitu Dona glede sigurnosti pokrajine (Boke Kotorske).

Za tim je isti Izvanredni Proveditur, u Kotoru, sa svojimizvjetajima, od 21. i 22. avgusta, priopio ProvedituruGeneralnom u Zadru, dalje podatke o dogaajima, to su slijedilinakon iskrcanja Moskovita, pod turskim mjestom Spiom.Potvruje se prva vijest o iskrcanju Rusa Georgija Dolgorukog,kvalificiranog princa po roenju, sa njegovom pratnjom odtrideset osoba. Otili su u Crmnicu, a od tuda na Cetinje, bez dase svrate u Stanjevie, gdje boravi vladika Sava. Na Cetinju, dne12. avgusta, bio je sazvan Zbor (skuptina) Crnogorskih glavara,na kojem su bile proitane vjerodajnice (credenziali) Nj.Velianstva Carice i jedno nje pismo (gramata), kojim se potiuCrnogorci na rat protiv Turske, dok je Rusija ve zapoelaneprijateljstva od strane Besarabije i poslala dvije ratne flote,

Don Anton Miloevi


jednu u Arcipelag, a drugu prema Siiliji, kojom je zapovijedaogrof Aleksij Orlov, te se pozivlju, da joj budu vjerni i daprolijevaju krv protiv neprijatelja krsta, i da se nemaju pomiritis Turcima, ako ne budu osigurani i okorieni njihovi interesi.Crnogorci su s oduevljenjem ovo prihvatili i zakleli su se, da ebiti vazda vjerni ruskoj kruni, sveanim uvjeravanjem, samotreba da budu pomagani sa vojskom i s ostalim potreptinama zavoenje rata. U ovoj prigodi bilo je proitano i drugo pismo(gramata) cariino, kojim se javljalo Crnogorcima, da epanMali nije ruski car Petar III, nego prosti varalica i zavodnik.Crnogorci su toliko voljeli svoga cara, da su malo, vjerepoklanjali rijeima Georgija Dolgorukog. Ali ljubav premaRusiji prisilila ih je, da makar za malo dadu do znanja ruskomizaslaniku, da e postupiti po njegovom savjetu t.j. da e gaotjerati kao samozvanca i varalicu.

epan Mali za bolju svoju sigurnost bio se tada sklonio, podrugi put, u hridine skoro nepristupane sela Brani, u Crmnici iod tuda je klevetao Ruse kao laivce i da su podmieni od Latina.

Na to je Georgij Dolgoruki dao dovesti epana Malog prednjim, ali ne bez potekoa. I epan Mali je doao, jaui nakonju, lijepo se nosei, s velikom pratnjom od 300 Crnogoraca.Bio je doekan sa pucanjem puaka, ispaljenih u njegovu poast,sa dubokim poklonima i oduevljenim pozdravima prisutnihCrnogoraca. Evo cara iz Crmnice blago jutros i dovijeka.

Na to se Georgij Dolgoruki snebi i smuti. Ukorio ga je otrimrijeima za to vara narod i za to se predstavlja kao da je on carPetar III, pa ga je pozvao, da kae svoje ime i odakle je. On jemijenjao u svojim odgovorima. Napokon je izjavio, da on nijenikad rekao da je car, no Mali epan, da je on najmanji ovjekod svijeta, za tim da je porijeklom iz Janjine, i napokon da je odporodice Rajevi, iz Dalmacije. Ovo mu nije vjerovaoDolgoruki ve se je razgnjevio zbog tih njegovih lai, pa ga jedao razoruati i njegovu je sablju predao Guverneru Crne Gore,

epan Mali


a njega je uhapsio i okovana u gvoa dao ga je zatvoriti upouzanu klijet (eliju) vrh svoje sobe u cetinjskom manastiru,pod straom dvaju straara od svoje pretnje, poto Crnogorcinijesu htjeli, da mu ine strau.

Zboru (skuptini) je prisustvovao i patrijarh Brki, kojemu jeDolgoruki iskazivao veliku poast. Vladika Sava nije pristupiona Zbor, nego se ispriao, da je boleu zaprijeen, premda sepredpostavlja, da je ta njegova tobonja bolest samo vjetaizlika, da izbjegne svakom uplianju i da ne bude i onodgovoran za eventualna pogibeljna dogaaja. Prije zakljukaZbora (skuptine) Dolgoruki je razdijelio Crnogorcima, kao darRusije eteri stotine zlatnih cekina.

Jedan dio od pratnje Dolgorukoga ostao je u Breli, da uvamuniciju, doneenu iz Rusije.

Spomenuti Jovo Kneevi, iz Hercegnovoga, je sve u pratnjiDolgorukoga i slui mu kao tuma prevodilac.

Ove vijesti kotorskog Izvanrednog Proveditura priopio jeGeneralni Proveditur, u Zadru, Domenik Kondulmer (Coldu l -mer) mletakom Senatu, svojim podneskom iz Zadra, 1.septembra 1769. godine.

Georgij Dolgoruki opei sa narodom u Crnoj Gori uvjerio se,da epan Mali uiva veliki ugled u narodu i da njega nijemogue tako lako ostraniti iz Crne Gore. On nije bio opasan zaRusiju, nego joj je dapae bio odan kao i svi Crnogorci. Netozbog toga uvjerenja, a neto zbog injenice, da je ovajcrnogorski car pretstavljao neosporni autoritet i da samo onima mogunosti, da stvori u Crnoj Gori centralnu vlast, koju epotovati sva plemena crnogorska, Dolgoruki je na molbuCrnogoraca odluio, da ga pusti iz zatvora, kako ga je za tim ipustio i pred svoj odlazak iz Crne Gore dao mu je oficirskoodijelo, kapu i ma, preostalu svotu novca, oruje i sav ratnimaterijal, koji je bio donio iz Rusije, i ostavi ga kao gospodaracrnogorskoga, da ga svak slua i da mu je pokoran.

Don Anton Miloevi


Knez Georgij Dolgoruki ostao je u Crnoj Gori oko tri mjesecadana, ali njegov rad nije imao povoljnih uspjeha, najvie zbogtoga, to se nije znao pribliiti narodu. Crnogorci su od vajkadapoznati kao pravi demokrati, a Dolgoruki se ponaao kao pravidespota, kako glase izvjetaji, mletakih pretstavnika, ipokazivao se kao dobar prijatelj mletake Republike, tako, da jepredao Mleiima 128 mletakih bjegunaca (dezertera), koji suse bili sklonili u Crnu Goru od natrag vie vremena, protivvazdanjeg, istorijskog obiaja Crne Gore, a to je takoer biojedan od povoda neprijatnosti izmeu njega i Crnogoraca.

Crnogorci su vodili manje borbe protiv Turaka, jer istroeni uprolom, tek zavrenom ratu, morali su se ograniiti na sitnijegerilske i manje pogranine sukobe. Georgiju Dolgorukomu nijepolo za rukom, da Branska plemena podigne na ustanak, i akoje svim plemenskim glavarima pisao pisma, molei ih, da ih oniproitaju na plemenskim zborovima. On nije ni iao kroz narod,to je bio izuzetan sluaj, jer su svi drugi ruski izaslanici, koji sudo tad bili u Crnoj Gori, hodili kroz narod i obilazili crnogorskai branska plemena. Usto Georgij Dolgoruki je bio vrlonepovjerljiv ovjek. Imao je fiksideju, da ga Crnogorci mrze i daga u takvoj situaciji mogu ubiti, bilo oni, bilo Mleii ili Turci.Jedini ovjek s kojim je on prisno saraivao bio je pekipatrijarh Vasilije Brki, koji inae u Crnoj Gori nije uivaonikakvo potovanje zbog intriga, koje je izazivao i zbogsebinosti i pretjerane gramzivosti. Takva situacija, koju jestvorio sam Dolgoruki, sa svojim prijateljem, patrijarhomBrkiem, onemoguila mu je svaki rad. Zbog toga je nenadnonapustio Crnu Goru i sa svojijem prijateljem Brkiem i MarkomTanoviem te sa svojom pratnjom, ukrcao se je u luci Jaz podMrevijem poljem, na brod (trabakul) Lazara Jankovia, izTople (kod Novoga), na 24. oktobra 1769. godine, i otputovao jeput Trsta, odakle e kopnenim putem u Rusiju. Sa Dolgorukomnije htio iseliti Vuko Markov Vraneta.

epan Mali


Popratio ih je epan Mali sa sto Crnogoraca, pa kad se brodod kraja otisnuo i razvio jedra, oni se vrate preko Stanjevia uCrnu Goru. Kad su bili u svinjikoj gori zamoli Vuko Markovepana Maloga, da ga pusti poi do Maina, da vidi svojtinu. Onga pusti i Vuko Markov idui putem naie na pandure mletake,koji ga na mjestu ubie i odnesoe mrtva u Budvu. Govorilo se,da su ga prosoili nadupravitelju Marku Bubiu u Budvi zamito, isti mu seljani. Dolgorukov odlazak nije oalostioCrnogorce ni najmanje, kao to se prijed uvijek dogaaloprigodom odlaska svih ostalih ruskih izaslanika, koji su dotadabili u Crnoj Gori. Isto tako radosno su mnogi Crnogorcipozdravili odlazak patrijarha Brkia iz Crne Gore. On je bio zliduh svakog plemena, u koje je po nesrei dolazio, kae u jednojhronici kaluer Morakog manastira Venijamin. Dok je bio uCrnoj Gori, patrijarh Brki se zadravao u Piperima ili uCrmnici. Kao vrlo vjet intrigant on je u Piperima izazvao takvomeusobno krvoprolie, 1765. godine, kakvo se nije nigdadesilo prije toga u tom plemenu.

x x x

Zanimivi su izvjetaji mletakih predstavnika, koji se baveDolgorukom i njegovim odlaskom, ili kako oni kau: bijegom izCrne Gore. Vrijedno je zabiljeiti ih ove.

Mletaki je Senat u oktobru, 1769. godine, naredio ProvedituruGeneralnom u Zadru, Domeniku Kondulmeru (Condulmer), dapoe u Boku i da uini potrebite izvide o djelovanjuDolgorukoga i lanog cara Petra III u Crnoj Gori, pa da osvemu potanko izvijesti Senat. U posluh toga nareenjaProveditur Generalni otiao je u Boku. Svojim izvjetajem izKotora, od 23. oktobra 1769. godine, D. Kondulmer je javiomletakom Senatu, da su mu protivni vjetrovi sprijeili

Don Anton Miloevi


otputovati odmah put Boke. Morao se je, zbog nepovoljnogvjetra, zakloniti u Hvar. Na 18. oktobra uao je brodom u Boku,a na 19. stignuo je pod Kotor. Na prolasku kroz kotorski zaljevbio je priekan i pozdravljen od svih primorskih opina(komunitadi) obiajnim iskazima potovanja i poasti, i njihovistarjeine (poglavice), doavi na brod, sa obiajnim izrazimapotovanja i podlonosti, potvrdili su mu svoju vjernost,lojalnost i odanost prema Mletakoj Dravi. Prva mu je bilamisao tano se izvijestiti o pravom stanju politikih prilika nagranici. Po tom javlja to je doznao o iskrcavanju Rusa u Spiu.Oni su se najprije namjeravali iskrcati na obalu movara, uPatroviima, teritoriju Drave, gdje se je ve bio iskrcaoDolgoruki sa svojom pratnjom. Neki Radan Plamenac, izCrmnice, koji se nazivlje kapetanom u ruskoj vojsci, pristupivika kui Marka Davidovia, Patrovanina, kojega je on od prijepoznavao, zamolio ga je, da mu se pridrui, jer da imade osoba,koje ele njim razgovarati. Iz poetka se je nekao MarkoDavidovi po noi izai iz svoje kue, ali na velike poticajesvoga znanca, sklonuo se je i izaao je iz kue. Ostao jeiznenaen, kad je prispio movarama i opazio spomenute straneosobe, po odijelu i po govoru. Dolgoruki je htio tu iskrcati svesvoje ljude, prtljage i sve ostalo, to je donio iz Rusije. Tomu seje usprotivio Marko Davidovi, stavivi mu pred oi pogibelj,kojoj se tim izvrgava njegova Komunitad, pa je Dolgorukogauvjerio, da obavi iskrcanje u mjestu anj, pod Spiom (turskiteritorij), to je bilo i uinjeno. Iste noi Dolgoruki je otiao uselo Gluhido, u Crmnicu, praen od istog Davidovia, kojemu je,u ime zahvalnosti, Dolgoruki htio darovati dobre ruke petnaestcekina, to je Davidovi odbio. Ob ovom dolasku Rusa bio jeobavijeten mletaki poslanik u Carigradu (Bailo alla Porta).Hvali vladanje u ovom poslu kotorskog Izvanrednog ProvedituraPaskvala Cigonja (Cigogna), koji se je znao posluiti s ovimistim Markom Davidoviem, preko nadupravitelja

epan Mali


(sopraintendente) Vraena, koji se je pokazao o vjekomokretnim i pouzdanim, da uhodi korake Rusa u Crnoj Gori.

Pod izlikom svojih privatnih posala Marko Davidovi jeotiao u Crnu Goru i njemu je bio lak pristup k Dolgoruku.

Doznalo se je, da su osim Kneevia, Luka uda i jedannjegov brat, te neki podanici iz Novoga, i neki iz Risna, na brojudvanaestorica, preli granicu i da se nalaze kod Rusa, u CrnojGori. Takoer se doznalo, da se onamo (t.j. u Crnoj Gori) nalazejo mnogi bjegunci (dezerteri) iz Mletake vojske. MarkoDavidovi je doznao, razgovarajui se sa Dolgorukijem, da ovajoekuje dolazak velikog brodovlja sa pomoi, koje alje njegovavladarica carica.

Dolgoruki je izrazio elju Davidoviu, da bi se rado sastao saProvediturom Generalnim, javno ili privatno,- i utoliko ga je biozamolio da bi se zauzeo, da se uzmogne potajno sastati sanadupraviteljem (sopraintendente) na granici, Vraenom, na tomu je bilo odgovoreno da je to nemogue, zbog mnogo vanihrazloga.

Davidoviu je pak bilo nareeno, da se oprezno zauzme, dabudu povraeni bjegunci (dezerteri), koji su iz vojske utekli izKotora u Crnu Goru, to mu je i uspjelo isposlovati. Ponareenju Dolgorukoga bilo je predano 28 bjegunaca Italijana,pobjeglih iz Kotora, i to bez ikakvog troka.

Na 20. oktobra, po jednom pouzdaniku crnogorskom, bilo jejavljeno Provedituru Generalnom, u Kotoru, da je Dolgoruki,zajedno sa patrijarhom Brkiem i sa vladikom Savom, koji jenatrag vie dana bio preao iz Stanjevia na Cetinje te sa svompratnjom, dva sata prije dana krenuo put manastira Stanjevi,ostavivi na Cetinju, epana Malog, prah i olova, spremljeno iuvano u jednoj crkvi.

Teka je i neugodna ta nenadna vijest, koja je bila kasnijepotvrena dolaskom u Stanjevie istih Rusa, gdje je slijedeenoi bio doveden i epan Mali.

Don Anton Miloevi


Proveditur Generalni odmah je poslao jednog pouzdanikanadupravitelja (sopraintendente) Vraena, preko istoga Vraena,k vladici Savi, da ga u ime Vraena upozori na prijateljsku, kakoje sadanje njegovo (vladiino) vladanje u protivnosti saobvezama, koje je on sklopio sa Prevedrim Dudom, savjetujuiga da se im prije oslobodi od te pogibeljne drube, koja bi mumogla nanijeti neizmjerne tete.

Pouzdanik je tano ispunio, to mu je bilo povjereno i donioje odgovor, da se je vladika ispriao, tvrdei, da poto njegovavlast odvisi od slone privole Crnogoraca, on je, kako je tosvima poznato, bio alostan, to ju je izgubio, ujedno sagubitkom imovine, uslijed ope pobune naroda, prije u koristvaralice, a sad u korist Dolgorukoga, koji premda priznaje, da jemanastir podignut na Mletakom zemljitu ipak pretjerava,govorei, da je sagraen novcima njegove vladarice, pa da binjemu samomu nanio uvredu, kogod bi zadirao u isti manastir.

Kasnije se predomislio vladika,- pie dalje u svom izvjetajuProveditur Generalni, pa je pisao nadupravitelju Vraenuprijateljsko pismo koje je onomu stiglo dne 22. oktobra, poslijepodne, u kojemu vladika izrauje svoje veselje zbog dolaska uKotor Proveditura Generalnog, iskazujui se vazda jednakim uosjeajima prema Prevedroj Republici; ali se da je oslabljen odstarosti i teta, naneenih mu od neukih Crnogoraca i od lanogvaralice. Traim posredovanje nadupravitelja, da mu isposlujeod vlasti dozvolu, da moe poi na primorje Dudevo, da obavisvoj pastirski pohod po starinskom postupku, pa nuzgredicejavlja, da onaj gospodin, koji je onamo stignuo (cilja naDolgorukoga) namjerava prei u Crmnicu.

Na ovo vladiino pismo inio je Proveditur Generalni, da munadupravitelj Vraen odgovori u kratko, da mu ne moe bitiudovoljeno elji, dok on ne ispuni obaveze, pismeno uinjene saZuanom Zustom (Giovani Giusti, bivi Izvanredni Proveditur uKotoru), kad se je radilo, da mu se dozvoli povratak u Stanjevie.

epan Mali


Drugim svojim izvjetajem iz Kotora, dne 26. oktobra 1769.god. broj 49, Proveditur Generalni Domenik Kondulmer javljaSenatu, u Mletcima, kako je na 25. oktobra, u rano jutro doznao,da je Dolgoruki otiao iz manastira Stanjevia i da je u noiizmeu 24. i 25. ovog mjeseca otputovao. Velika uzbuenjakoja sam opravdano imao izrazuje se Kondulmer u prvimasovima moga dolaska na ove strane, zbog prijelaza RusaDolgorukoga sa Cetinja u manastir Stanjevia, pravom su seumirila vijeu, koja mi je stigla juer u jutro o naglomnjegovom odlasku iz reenog manastira i iz svega ovogapodruja, sa patrijarhom Brkiem i sa svom svojom pratnjom,uzevi zgodnu priliku tamne i burne noi 2425, da sekradomice ukrca na brod u luci Jaz, skoro jednu milju daleko odBudve. Uslijed pisama koja je upravio vladika Savanadupravitelju Vraenu i odgovora kratkih i znaajnih koje samja inio, da se dadu istom vladici, kako sam izvijestiopreponiznim zadnjim izvjetajem, poto se doznalo, daneustrpljivi Crnogorci, videe da ne prispijeva velika flota,obeana od Dolgorukoga, sa pomoima njegove vladarice bilisu poeli sumnjati o njemu, pa mi se to inilo kao zgodan as,da vjeto pokuam uliti sumnju u duu Rusa, tako da budenagovoren, da se odalji od ono eljadi po naravi okrutne i duhavazda buntovnog i nestalnog.

Pod izlikom da onamo otie poznati Davidovi, postigneiskup preostalih bjegunaca inio sam, da mu nadupravitelj staviu dunost, da uputi lukavom opreznou, vazda kao od svojestrane, Dolgorukoga o reenim sumnjama dodavajui mu, da jeve uzaludna nada, da e doi oekivana flota, koja je kako je onuo, da se ope govori, bila napadnuta od zarazne (epidemine)bolesti, i ostala je u morima Engleske.

Davidovi je sretno uspio u svojoj misiji i amo se povratio saetrnaest vojnika Talijana i dva vojnika prekomorska i izvijestioje, da je Rus ve bio pripravan povratiti i neke druge bjegunce,

Don Anton Miloevi


koji su se bili sklonili u Crnu Goru, ako nijesu oni prolih danapobjegli u Turske strane.

Njegova (Davidovieva) povjerljiva priopenja Dolgorukomuuinila su jaki dojam na njegov duh, jer pri oprotaju od njegapreporuio mu je, da se brzo k njemu povrati, bez odgode, jermu je preno potreba od njega.

I doista Davidovi odmah bi poslan na one strane, juer ujutro, i netom je bio na p puta, naiao je na jednog svog slugu,koji se k njemu urio i obznanio ga, da ne proslijeuje dalje, jerda je Dolgoruki pobjegao one noi i ukrcao se na brod u Jazi.Crnogorci iznenaeni tim neoekivanim otkriem bili suuzbueni protiv njega (Davidovia), okrivljujui ga bunimglasovima, da je on zaetnik (autor) ovog bijega sa estimposjetama i tajnim razgovorima, voenim na Cetinju i uStanjeviima, sa istim Rusom.

Takove su prve vijesti, to sam imao o bijegu Moskovita,koje su mi bile priopene od zaslunog nadupraviteljapriloenim izvjetajem. Danas pak polo mi je za rukom doznatijo tanije potankosti od Andrije Trapovia i Mata Batlaia,mornara iz Hercegnovoga.

Oni su mi kazali, da su dana 20. ovoga mjeseca oni odonud(t.j. iz Hercegnovoga) otputovali, skupa sa jednim treim mor -narom, po imenu Simom Vucarom, sa jednom laom i sa svje -dodbom o zdravlju i putnim listom (passaporto), zajedno sa pa -trunom Lazarom Jankoviem, iz Tople, podruja Hercegno voga,pozvani od istoga, da mu poslue kao mornari na jednom tra ba -kulu, vlasnitva nekih iz Patrovia, a koji im je rekao, da idekupovati u Budvi i sa kojim je namjeravao povratiti se u Boku.

Kad su onamo stigli, sklopljen je kupoprodajni ugovor izmeuJankovia i vlasnika broda, koji je za svotu od 200 cekina preaou vlasnost istog Jankovia, ba na dan 23. tekuega.

Slijedeeg dana, 24. tekuega, patrun Jankovi je narediomornaru Trapoviu, da otie u Budvu, da potvrdi svjedodbu o

epan Mali


zdravlju i da uzme tu ispravu, koja je bila ostala u uredu onekancelarije. Trapovi izvrivi tu naredbu povratio se je za timna brod.

Poslije 24 sata naredio je patrun Jankovi, da se digne sidro, apoto se to nije moglo odmah uiniti, dao je posjei sidrenjak(gomenu) i brodom su otili u luku Jaz. Jankovi je narediomornarima, da pomnjivo paze (gledaju) na kraj, i ako vide kakavznak ognja, da ga odmah obavijeste o tome.

Oko 4 sata ukazao se taj znak i obavijeten patrun Jankovi,on je sa jednim mornarom odmah uao u amac i odvezao se jena kraj i povratio se je sa princom Dolgorukim, sa jo 12 osoba,izmeu kojih je bio poznati Jovo Kneevi, iz Hercegnovoga,roak istog Jankovia.

Poto su bili iz amca ukrcani na brod Dolgoruki i ostali, pa -trun se povratio sa mornarima istim amcem na kraj, da prihvatidruge osobe, i tad ona dva mladia, bojei se za svoju sudbinu iu nemogunosti, da se povrate u svoje rodno mjesto, budui dasu uli od patruna, da moraju otii u Trst, obojica stvorieodluku, da pobjegnu, i kriomice, u mranoj noi, utekli su izaklonili su se iza jednog kra, gdje su ostali do slijedeeg jutrai od tud su vieli proi trabakul, krcat sa mnogo eljadi; koji jesa jakim vjetrom od juga (irokom) jedrio put donje Pokrajine.

Ovako su ovo ispriali spomenuta dva mornara i za potvrdu,da su kazali istinu, jedan je od njih, i to Trapovi, pokazaoIspravu o kupovici Trabakula, koja je kod njega ostala, zajednosa svjedodbom o zdravlju.

Bez imalo odlaganja, imam ast podnijeti, na asno znanjeVae Prevednosti (t.j. Duda), spomenuti preznameniti dogaaj,po jednoj posebnoj gajeti, pridravajui se u budue, dapodastrem asnom javnom znanju (a venerata Publicacognitione) sve ono, to budem potanje doznao glede osobeNepoznatoga (dell Ignoto), koji se prema glasu, to se prosuo,od Rusa bio puten na prvanju njegovu slobodu, u Crnoj Gori.

Don Anton Miloevi


Takoer pisao sam susjednom Pai u Skadru, netom sam ovestignuo, jedno pismo, sadraja priloenog prijepisa, da gaobavijestim, kako sam uinio i onomu u Bosni, da sam doaoovamo u svrhu, da obavim obiajni slubeni pohod Pokrajine,pa sam tako i jednomu i drugomu, cijenio shodnim, u znakiskrenosti i prijateljstva, priopiti gornji dogaaj, na nain, kakoe Vaa Prevedrost (t.j. Dud) razabrati iz ovog izvjetaja.

Treim izvjetajem iz Kotora, od 7. novembra 1769. godine,Broj 50, Proveditur Generalni Domenik Kondulmer izvijestio jemletaki Senat, da se je bio prosuo glas, da je takoer inepozn

Documents

ŠĆEPAN MALI - maticacrnogorska.me don anton milosevic.pdf · Fridrika, vojvode Holstein – Gottorpskoga. Bez ... čovjek liječio je raznim travama ženu Vuka ... lica malena,