ŠEGRT 1 PROSINAC 2010. - esos.hr · navskoj zemlji, novi pro-zori, novi laminat i klupe, informatička oprema s projektorom, sve bijelo i svijetlo.Praktikum ima dva skupa aparata:

1ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

3ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

2ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

KOMENTAR UREDNIŠTVA.................................3

OBNOVA ŠKOLE.................................................4 PRAKTIKUM ZA AUTOMATIZACIJU VRIJEDAN 200.000 kn........................................6

A KUD SADA ......................................................7

NAJBOLJI U PROŠLOJ ŠKOLSKOJ GODINI .......................................................9

DARIVANJEM KRVI DARUJETE DRUGOG I SEBE.............................................12

DOGAĐANJA............................ . . . . . . . . . .....13

MATURALAC ..............................................15

CURE U ŠKOLI.................................................18

NAŠI UMIROVLJENICI.....................................19

JOLANDA I ANTE KALEB ................................24

DOM ZA ODGOJ DJECE I

MLADEŽI DUGAVE .............................................26

KAKVE PRIJATELJE I PROFESORE ŽELIM...................................................................28

SIGURNO U PROMETU ...................................29

IN MEMORIAM ...................................................30

O VRŠNJAČKOM NASILJU ...............................32

MUZEJ RASTAVLJENIH VEZA............................34

UMJESTO “OZBILJNE” KRITIKE ........................35

SIMBA LJUBAV IMA ...........................................36

DNEVNIK JEDNE LJUBAVI ...............................39

IZ ŠKOLSKIH ZADAĆA .......................................41

BISERI ................................................................42

PROFESORI I NJIHOVI KUĆNI LJUBIMCI..........43

R I J E Č U R E D N I Š T V A

A kuda sad? Ili: što je sad na redu ? Pitanja su to koja su se najčešće čula u učionicama, u zbornici ili u ravnateljevom uredu tijekom prošle školske godine.Svatko ga je postavio barem jedanput i svatko je na njega pokušao odgovoriti na svoj način.

Maturanti su malo po malo počeli shvaćati da je zlatni doba njihova života stvarno bilo u ovim proteklim godinama školovanja, učiti se nije moralo previše, džeparac je bio manje više uredan, najveći problem bio je pronaći ravnotežu između škole i zabave, da vuk bude sit i koza cijela, da roditelji i profesori budu zadovoljni, ali da se usput i dobro zabavlja.

U trećoj godini uvijek je buđenje, rijetki i to prespavaju, i preuzimanje odgovornosti za vlastiti život.Pokušali smo istražiti kakvi su im planovi i izgledi i kakvo je opće raspoloženje.Unatoč crnoj statistici sa Zavoda, naišli smo na puno mladalačkog optimizma i velikih planova.Sretno im bilo, želimo im da ovo bude zadnja ekonomska kriza u njihovu životu.

Ravnatelj je imao svoje brige.Tek je preuzeo kormilo broda, a brod star i ,,ruzinav“, pušta na sve strane . Zgrada škole napravljena je 1948. godine i od tada se ništa nije ozbiljnije popravljalo ni ulagalo.Žbuka na mjestima opada, par-ket dotrajao, oko prozora puše na sve strane, ne znaš od kuda početi a novca niotkud.Nije bilo druge nego zasukati rukave i raditi ono što se može.Krenulo se od sanitarija, obnovljena je i knjižnica, donacijama i privatnim vezama same knjižničarke Dragice Kvesić,uskakali su i profesori vikendima, gletalo se farbalo i popravljalo….Napredak je očit.

Zbornica je kao i uvijek šarolika, i ima svoje komentare na sve.Stara ma-tica, E- matica, programi ,statistike,tabele…administraciji nikad kraja.Onda nastava, izostanci, pedagoške mjere, slobodne aktivnosti… Opći dojam je da svi nešto užurbano rade.Novom ravnatelju moramo priznati da je svoj entuzijazam uspio prenijeti i na djelatnike.

Ne možemo izvući Hrvatsku iz krize, niti možemo utjecati na sve one lopove i kriminalce koji nas pokradoše, ali možemo raditi svoj posao najbolje što možemo i mesti u svom dvorištu. I ovaj broj ,,Šegrta“ mali je doprinos općem dobru, koje smo u sveopćoj poplavi egoizma i lopovluka bili zaboravili.

Ugodno čitanje, i nemojte biti previše kritični, mi smo samo budući obrtnici koji bolje barataju čekićem nego perom.

Uredništvo

SADRŽAJ

IMPRESUM

ŠEGRT, školski list Elektrostrojarske obrtničke škole, Zagreb, god 12., broj16, prosinac 2010.

Izdavač: Elektrostrojarska obrtnička škola, Zagreb

Za izdavača: dipl. ing. Anto Delač, ravnatelj

Adresa: Šegrt Selska cesta 83, Zagreb 10 000 Tel/fax:01/3023 823 E-mail: [email protected]

Uredništvo: Mario Šćević, Zvonimir Azinović,Franko Cetinić,Mateja Šoštarić, Anamarija Brajković, Josip Kelčeć, Matej Kelava

Glavni urednik: Hrvoje Pilić

Odgovorna urednica i lektorica: Dominika Papić Kukić, prof.Fotografije: novinari, B. Crnjak, prof.

Grafička priprema i kompjutorska obrada: Siniša Mikulić

Tisak: HERMES IZDAVAŠTVO d.o.o.

5ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

4ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

OBNOVA ŠKOLE ŠTO SE SVE NAPRAVILO U PROTEKLOJ GODINI

Mnogi ne znaju da je naša škola nastala davne 1946. go-dine odlukom vlade Republike Hrvatske pod nazivom: ,,Obrtnička škola“. Do danas mijenjala je imena, adrese nešto manje. Davne 1948. useljena je u današnju zgradu koju je napravila Hrvatska elektroprivreda, u kojoj su se obrazovali učenici za izgradnju i održavanje dalekovoda, niskonaponskih mreža i transformatorskih stanica. Naziv prve škole u sadašnjoj zgradi bio je: ,,Elektroprivredna škola Zagreb“, a sve do šezdesetih godina njome je up-ravljala Elektroprivreda Hrvatske. 1978. godine škola dobiva ime: ,,Centar 8. svibanj“ i mogućnosti za obra-zovanje u elektrotehničkoj i strojarskoj struci te osob-nim uslugama u trogodišnjim i četverogodišnjim pro-gramima. 1991. škola se razdvaja na tri nove škole koje počinju raditi i na novim adresama: naša Elektrostrojar-

ska obrtnička škola ostaje u Selskoj 83, Škola za osobne usluge, Savska23 i Elektrostrojarska tehnička škola, Sel-ska 119.

U zgradu se nije ulagalo od 1948.

U tehničkom smislu dobro smo opremljeni: šest praktikuma u elektro struci, tri radionice u strojarstvu, FORD- praktikum, RENAULT-praktikum, uskoro dolazi i novi AUDI za još jedan praktikum, praktikum za au-tomatizaciju, informatičke radionice s projektorima… Međutim u samu zgradu nije se ozbiljnije ulagalo od useljenja, to jest od 1948. godine.Sve je dotrajalo i

sve bi trebalo mijenjati.To najbolje znaju oni koji sjede do prozora, puše na sve strane. Sanitarije su u sramot-nom stanju, parketi i zidovi dotrajali, školski namještaj iz nekog davnog doba.Ukratko: u izgledu škole reflektiraju sve naše prosvjetarske nevolje u proteklih pola stoljeća, od zanemarivanja i nemara raznih ministara do vlastitih propusta.

Profesori i roditelji zajedno su farbali Sve treba a novaca niotkud.Ravnatelj je krenuo od one narodne: uzdaj se u se i u svoje kljuse.Počelo se poprav-ljati koliko se moglo, najprije su obnovljeni sanitarni prostori za učenike, nakon petnaest godina uređeno je i drveće u dvorištu, obnovljeno pet učionica, promijenjeni

su neki prozori, trenutno se postavljaju klupe u dvorištu. Angažirali su se svi, i profesori i učenici i roditelji, da se uštedi na majstorskim dnevnicama, gletalo se i farbalo subotom. Tu se nije stalo, popravlja se onoliko koliko fi-nancije dopuštaju, napredak je vidljiv na svakom koraku.Knjižnica je obnovljena donacijom, zahvaljujući osobnom angažmanu knjižničarke Dragice Kvesić, svi aktivi dobili su svoje kabinete, matematičari su donijeli namještaj iz vlastitih domova i uredili svoj kabinet.

Škola je ušla u pilot projekt Povećanje ener-getske učinkovitosti u zgradarstvu, koji finan-cira Europska unija. Prema smjernicama Eu-ropskog parlamenta sve zgrade bi morale imati zaštitne sustave štednje energije pa bi onda i naša škola trebala dobiti fasadu i kompletnu rekonstrukciju radi energetske učinkovitosti.

Dok se to ne dogodi mi popravljamo sami što možemo.

Namještaj u knjižnici vrijedan 100.000 knProfesori, roditelji i učenici zajedno

U kabinetu pragmatičnih matematičara namještaj iz dječjih soba

Današnji izgled škole

Mogući izgled nakon obnove

7ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

6ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

12. 11. 2010. otvoren novi praktikum za automatizaci-ju vrijedan 200. 000 knPraktikum se nalazi u sobi broj 15, kada otvorite vrata učionice kao da ste ušli u sasvim drugu školu u nekoj bogatoj skandi-navskoj zemlji, novi pro-zori, novi laminat i klupe, informatička oprema s projektorom, sve bijelo i svijetlo.Praktikum ima dva skupa aparata:hidraulički stol sa os-novnom opremom i pneumatički stol sa os-novnom opremom.Profesor Vladimir Matijević, koji će predavati u kabine-tu, objasnio nam je zašto oni služe:,,Učenici će sa-mostalno izrađivati hidrauličke ili pneumatske sheme, slagati komponente za ploču, spajati ih i puštati u rad.Kabinet omogućuje kvalitetniju, kreativniju i zanimljiv-iju nastavu.Prvi razred automehatroničara tu će imati

nastavu iz predmeta: Tehnika upravljanja i reg-ulacije, a treći razredi automehaničari, limari, puškari i finomehaničari iz Osnova automa-tizacije“ Maloj svečanosti otvaranja prisustvovali su i gosti izvana, svi odreda primijetili su vidan napredak u izgledu i obnovi škole. Gospođa Sigrid Jordan iz ABU Consaltinga najavila je opremanje praktikuma za automehatroničare, uskoro stiže automobil marke AUDI, koji će služiti učenicima za vježbu. Škola je ušla i u projekte Energetske učinkovitosti EU. Iz Grad-skog ureda za kulturu i šport gospođa Božica Šimleša rekla je da Grad Zagreb potpomaže pet gradskih obrtničkih škola s 10. 000 eura.Nadamo se da će sličnih projekata biti još i da ćemo u bliskoj budućnosti svi raditi i učiti u puno boljim uvjetima.

Tekst:Mario Šćević

Foto: Hrvoje Pilić

OBNOVA ŠKOLE

PRAKTIKUM ZA AUTOMATIZACIJU VRIJEDAN 200.000 kn

NAŠI MATURANTI

A KUDA SAD??? Pitaju se naši učenici nakon položenog Pomoćničkog ispita

Treća godina ide svome kraju, u završnom smo razredu školovanja za izabrano zanimanje.,,Odšegrtovali“ smo svoje na praksi, majstorima bismo mogli svašta prigovoriti, da su nas stalno slali po gablec i pivo, da nam nisu baš previše objašnjavali što rade i kako rade, da smo previše imali metlu u ruci a premalo pravi alat… ali tko je htio naučiti, mogao je.Onaj tko nije,sam si je kriv.Naučili smo, dakle, zanat, položili pomoćnički ispit, svjedodžbe su napokon u rukama… i kuda sad?Ma kako vrijedni bili u radionicama na praksi, majstori nas ne mogu primiti u stalni radni odnos, jer i sami u zadnje vrijeme nemaju posla, muku muče kako namak-nuti novce za plaće već prije primljenim radnicima.Ako

se nekom i posreći da ga majstor pozove da ostane raditi kod njega, onda mu obično nudi plaću i do 40% manju od plaće starijih radnika koji imaju radno iskustvo.40%manje od 4.000 kuna nije dovoljno ni za odjeću i hranu, a kamoli za planiranje bilo kakve budućnosti.Većina će na Zavod, manjina u tehničku školuDruga mogućnost je Hrvatski zavod da zapošljavanje.U gradu Zagrebu u rujnu je bilo preko 36.000 nezaposlenih ,od toga 10.000 sa završenom trogodišnjom strukovnom školom, odnosno školom za KV i VKV radnike.U ovom slučaju brojke govore same za sebe.Treća mogućnost je polaganje razlike ispita i 4. razred tehničke škole, državna matura, makar i niža razina, pa onda nekakav fakultet.Time se odgađa pitanje traženja

9ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

8ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

posla i planiranja budućnosti za neka bolja vremena, a dodatnim obrazovanjem otvaraju se i nove mogućnosti.Ali ni to ne može svatko.Treba imati barem 8.000 kuna za plaćanje školarine, a onda nekakvo predznanje i navi-ku učenja da bi se položila državna matura.Ruku na srce takvih je manji broj.Ostala većina ne radi ništa, kako provode sve to slo-bodno vrijeme mogla bi biti tema nekog drugog članka.Neki se ,ipak, prihvaćaju svakakvih drugih poslova, voze kamione,konobare prave pice,peku kukuruze i ćevape lje-ti na Jadranu… svatko se snalazi kako zna i umije.Radili bi rado u ,,Konzumu“ i u drugim sličnim centrima ali tamo je sve puno gimnazijalaca koji nisu uspjeli upisati nikakav fakultet.

Nepopravljivi optimisti I sto reći na kraju?Pesimist bi još gledao večernje Dnevnike, čitao u novima o aferama,krađama i ostalim našim političkim ``nebulozama``, i depresiju počeo utapati u lokalnim kafićima..Optimist i realist bi se složili da su naši roditelji preživjeli i gore krize (nije bas da su 100% ostali normalni ,ali može se nekako s njima…), i da svaka kriza dođe i prođe. Na kraju tunela uvijek se ukaže svjetlo. Treba već sada gledati u to svjetlo.

Evo što neki maturanti planiraju nakon Pomoćničkog ispita:

Tekst i foto : Marijo Šćević

Mario Šćević Upisat ću 4. razred tehničke škole, položiti državnu ma-turu i , nadam se , upisati neki fakultet, još se nisam odlučio koji.

Jurica Šaronja Nemam pojma što ću raditi, škola me više ne zanima, jedva čekam da završi i ovaj razred, nadam se nekom poslu.

Domagoj ŠalkovićNadam se da će ova kriza i recesija uskoro proći i da će se otvoriti neke druge mogućnosti, do tada ću još malo u školu.

Ilija Meščić Ja planiram otići negdje vani i zaraditi neke novce, ne želim do mirovine otplaćivati kredit za stan.

Filip RadočajSvakako ću završiti tehničku školu, položiti maturu i , ako sve bude teklo po planu, upisati studij teologije.

Tomislav BičanićNakon 3.godine idem ra-diti, imam osiguran posao u obiteljskoj tvrtci, jedva čekam kada ću početi dobi-vati plaću.

Filip Predrijevac4.godinu nastavit ću u Ri-jeci, nakon toga radit ću u firmi kod ujaka.Za početak je to dovoljno.

Luka Obad4.godina pa onda neki fakultet, volio bih nešto oko informatike , to me jedino zanima.

Tomica Lončarić4.godina i dobar posao u struci, vjerojatno u firmi gdje sam išao na praksu, tamo sam se dokazao kako marljiv radnik. Sandro BergerNemam pojma što ću raditi u budućnosti, još ništa nisam odlučio, mislim da imam još vremena za to.

Leonard LončarUpisat ću 4.godinu i kada završim , za početak ću ra-

NAJBOLJI U PROŠLOJ

ŠKOLSKOJ GODINI

I-A i razrednica Lea Jerkić

II-I i razrednik Antonio BelickiKarlo Sedmak, II-B

Tomislav Domitrović, II-D

Marko Crneković, III-M

11ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

10ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

MARKO CRNEKOVIĆ, najbolji prosjek ocjena u školi i profesionalni sportaš

Kako je to moguće, vjerojatno se pitaju mnogi učenici. Moguće je ako ste još od vrtića , kao Marko, navik-nuti na sportski ,,dril,, i sportski način života.Počeo je trenirati karate , pa skokove u vodu i na kraju je završio kao profesionalni kajakaš. Član je Hrvatske kajakaške reprezentacije, peterostruki državni prvak u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji , osvojio je

stotinjak odličja i odveslao mnoge regate.Osvojio je sedmo mjesto u finalu regate Mladih olimpijskih nada Račice- Češka, broncu na mara-tonu Ljubljana itd.Učenik je trećeg razreda naše škole i po mnogočemu mnogima može biti uzoran primjer.Pogotovu onim učenicima koji stalno kasne na nas-tavu jer se ne mogu ujutro na vrijeme probuditi.1.Od kada se baviš veslanjem?

Kajakaštvom se bavim već de-set godina. Tatin prijatelj osniv-ao je Kajak kanu klub “Matija Ljubek” i pozvao je brata i mene da dođemo probati. Odmah mi se dojmilo i tako je sve krenulo.2.U kojem trenutku si otkrio da se profesionalno želiš baviti tim sportom?Klub nas je vodio na natjecanja. Svake godine postizao sam sve bolje rezultate. Uz pojačane treninge i stručno vodstvo rezul-tati su bili sve bolji. Nizale su se medalje. Vidjevši da u tom spor-tu mogu nešto postići , počeo sam ozbiljnije trenirati.3.Koliko dnevno treniraš?

Treninzi mi ovise o školi. Dok traje školska godine treniram jednom dnevno po tri sata. Zimi ujutro pri-je nastave imamo plivanje. Tijekom priprema pred neka veća natjecanja treniramo i do tri puta dnev-no. Kada počnu školski praznici,meni počinju sva-kodnevni naporni treninzi.4.Jesi li ikada pokušao izračunati koliko si uku-pno sati u životu proveo veslajući?Nikada nisam pokušao izračunati ali vjerujem da bi bilo vrlo mnogo. 5.Dosadi li ti ikada, je li bilo trenutaka kada si htio odustati?Naravno da sam htio odustati zbog prevelikih na-pora i umora.6.Zašto ipak nisi odustao?Zbog dobrog društva,natjecanja i putovanja. Mislim da ne bi bilo u redu da nakon svih ulaganja u mene

INTERVJU

,,Proputovao san mnoge europske zemlje i uspoređivao ih s nama. Naš Jarun je jed-na od tri najbolje regatne staze u Europi.“

,,Druge reprezentacije imaju više spon-zora i bolje su opremljene. Na jednoj re-gati nismo imali četiri jednake majice za četverac pa smo bijele majice preokrenuli naopako da se ne vidi različiti logo.“

,,Najveće je zadovoljstvo kada prođe natjecanje, kada pročitaš svoje ime na službenom semaforu, kada postigneš svoj osobni rekord i rekord reprezen-tacije i kada te prozovu i penješ se na postolje.“ ,, Nakon svih napora i utrka kada nas sve

boli ,sjedamo u kombi i polumrtvi idemo doma, i onda nađemo snage i za zezan-ciju.“

odustanem.

7.O čemu misliš dok veslaš?Mislim o svemu,a kada su neki teži treninzi mislim o tome kada će im doći kraj.8.Koji ti je najdraži trofej i zašto?Ima ih više. Nedugo smo sudjelovali na međunarodnoj regati u Italiji i osvojili brončanu medalju u kajaku dvosjedu s partnerom Andrejem Balašom.Ipak mi je najdraža prva zlatna medalja osvojena na

Kupu Republike Hrvatske kao mlađi kadet.

9.Kako sa nosiš s porazima i lošim rezultatima?Ako postignem loš rezultat,učim na greškama i dru-

gi puta se više potrudim.10.Može li se živjeti od veslanja?Na žalost ne. Primam stipendiju koja nije visoka ali uvijek dobro dođe.11.Ako novac nije motiv, koji su to drugi motivi koji pokreću tebe i tvoje suigrače?Dobro društvo,putovanja i dobri rezultati. Klub i Savez nam pokrivaju sve troškove putovanja na natjecanja i pripreme pa nas to dodatno motivira.Proputovali smo mnoge europske zemlje i stekli nove prijatelje iz svih zemalja.12.Jesi li poželio isprobati neki drugi sport?Isprobao sam mnoge druge sportove. Trenirao sam karate,skokove u vodu,rukomet,hrvanje ali najviše me privukao kajak. 13.Imaš li sportske uzore, koje sportaše cijeniš?Svjetski prvak Adam van Koeverden,Stjepan Janić koji je najbolji hrvatski kajakaš te Nikica Ljubek,kanuist s kojim treniram. Cijenim sve sportaše ali ipak više cijenim pojedinačne sportove jer si sam odgovoran za svoj rezultat.14.Imaš li vremena za druge stvari u životu, npr. cure i izlaske?Uvijek se nađe malo vremena ali se osjećam za-kinuto kada ne mogu ostati dugo vani jer znam da me ujutro čeka trening.15.Kako se odmaraš?Nakon treninga pokušavam odspavati,napuniti bat-

erije za nastavak obaveza koje me čekaju. Opuštam se gledajući filmove i slušajući muziku

16.Što ćeš raditi u životu kada se prestaneš baviti sportom?Nadam se da se nikada neću prestati baviti sportom,barem rekreacijski koliko ću moći. A što će budućnost donijeti,vidjet ćemo.

Tekst: Kristijan Marić Foto: D. Zrinjan

13ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

12ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

S darivanjem krvi možete početi već u srednjoj školi, čim postanete punoljetni. Neki od darovatelja tada su prvi put saznali koja su krvna skupina. Krv možete dati najviše četiri puta godišnje, pri čemu je darovana doza oko 500 ml krvi.Od darovane krvi rade se mnogi krvni pripravci i krvna plazma neophodni u liječenju različitih bolesti.Besplatno ste dobili, besplatno i dajteDarivanje ima nekoliko vrlo korisnih i lijepih strana. Kao prvo, kada ste darovali krv, sigurno ste pomogli onomu kome je vaša krv bila neophodna. Ta humana crta vas osobito ispunjava, obogaćuje i čini sretnim – ukazuje na nesebično suosjećanje s nekim tko je u potrebi. Što ste besplatno primili, besplatno i daru-jete. Možete šetati ulicom i razmišljati o ljudima kroz čije krvne žile možda struji i kapljica vaše krvi, koja mu je spasila život.Dobro se uvijek umnoženo vraća. Redovitim darivan-jem krv se obnavlja, te postaje otpornija i ‘jača’ , što pogoduje općem zdravlju organizma. U neka stara vremena pojedine bolesti liječile su se pijavicama ili puštanjem krvi.Testiranje vaše krviPored toga, svaki puta kada darujete krv, dobijete na uvid nalaz krvi koju ste darovali prošli put, nakon što je testirana na AIDS ili hepatitis B i C. To vam omogućuje da na vrijeme reagirate ako primite vi-ruse tih bolesti.Dugogodišnji darovatelji krvi (nakon 32 darivan-ja) imaju i besplatan gradski prijevoz, te besplatno godišnje dopunsko zdravstveno osiguranje. Članovi njihovih obitelji, u slučaju potrebe za transfuzijom, mogu dobiti krv i u vrijeme nestašice krvi. Još je puno dobrih razloga za darivanje krvi. Iskušajte ih sami. Ukoliko se odlučite, krv možete darovati u Zavodu za transfuzijsku medicinu, Petro-va 3. ili nekom od područnih odjela Crvenog križa grada Zagreba. U našoj školi dva puta godišnje orga-nizira se akcija darivanja krvi, te se možete uključiti

ako imate više od 18. godina. Pokušajte.Prof. Mladen Miličević,dipl. ing.stroj.

Svake godine u našoj školi provodi se akcija dra-govoljnog darivanja krvi,evo popisa ovogodišnjih punoljetnih darovatelja:

1. Hrvoje Jularić 8. Mateo Nikolić2. Borna Velić 9. Tomislav Trajbar3. Stjepan Šušnja 10.Domagoj Pustajec4. Zvonimir Marinić 11. Anto Barišić5. Rudi Valentino Cik 12. Jasmin Gopo6. Dominik Pakrac 13. Robert Lešković7. Mate Čorak 14. Stjepan Nucak

Tekst : prof. Mladen Miličević, dipl. ing. stroj. Foto: Hrvoje Pilić

Akcija dragovoljnih darivatelja krvi DARIVANJEM KRVI DARUJETE DRUGOG I SEBEDobro se uvijek umnoženo vraća

Mladen Miličević, dipl. ing. stroj. ,redoviti darovatelj već više od 15 god., i do sada ima 46 darovanja.Robert Lešković,stručni učitelj u školskoj radionici, darovao krv 25 puta iStjepan Nucak, stručni učitelj u školskoj radionici, darovao krv 36 puta

DOGAĐANJASveta misa i blagoslov za uspješan početak nastave

23. 9 .

2010. u 10 sati učenici i djelatnici naše škole , oni koji su to željeli, preselili su se na jedan sat kod naših susjeda u crkvu sv. Marka Križevčanina, gdje je održana sveta misa i blagoslov za uspješan početak nove školske godine.Vjeroučitelji su pripremili molitve vjernika, profesorica Jelena Matijević pročitala je čitanja, učenici su prinosili darove: Bibliju, školsku torbu, katekizam, kruh , vino i vodu,propovijed je bila lijepa i nadahnuta. Na kraju smo svi izašli nasmijani i vedra lica, neko pun ,, pozitivne energije“ a neko Duha Svetoga, svi zajedno poželjeli smo da ovaj događaj postane tradicija naše škole.

Tekst.Matej ŠvecFoto: B. Crnjak

Školski turnir u malom nogometu

Turnir su organizirali profesori tjelesne i zdravstvene kulture: Martina Katić, Mladen Petrić i Miroslav Bračić.Odigrane su ukupno 102 utakmice, od veljače do svib-nja, igralo se i po snijegu i po kiši bez prestanka skoro svaki dan.Sudjelovali su svi razredi , a do finala su došli oni najbolji i najsretniji:3-i i 2-m. U finalnoj utakmici po-bijedio je3-i rezultatom 4:0.Čestitke razredu i razrednici prof. Sanji Vištici.

Državno natjecanje automehaničara

Nakon što su uspješno prošli ,,kvalifikacije,, na međužupanijskom natjecanju iz automehanike i osvojili 3. i 4. mjesto, učenici Karlo Matić i Tomislav Antolović sudjelovali su i na državnom natjecanju , koje se za prošlu školsku godinu održalo 25. i 26. ožujka u Tehničkoj školi u Karlovcu. Uz iznimno jaku konkurenciju zauzeli su odlično 4. i 7. mjesto.Čestitamo učenicima i njihovim mentorima:profesorici Marijani Kirši, dipl. ing.strojarst-va, Zlatku Hrženjaku, ing, strojarstva i Slavku Knežiću, stručnom učitelju.

Tekst i foto: D. Kukić

15ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

14ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

Drugu godinu za redom

DRŽAVNI PRVACI U ZANIMANJIMA : ELEKTROINSTALATER I ELEKTROMONTER Drugu godinu za redom naši učenici osvojili su prva mjesta na državnom natjecanju elektro struke u ekipnom i pojedinačnom nastupu.Pod strogim okom mentorice Ljubice Papić i njezinih pomagača inž. Damira Čoliga i stručnog učitelja Božidara Petrovića pripremali su se učenici: Toni Anđelić, Ivan Josipović, Anto Barišić i Ivan Starjački.

U Čakovcu 4. i 5. ožujka 2010.provedeno je državno natjecanje elektroinstalatera i elektromon-tera . U pojedinačnom natjecanju najbolji je bio Toni Anđelić, a odmah iza njega Ivan Josipović.Isti učenici osvojili su prvo mjesto i u ekipnoj kategoriji obrtničkih škola Republike Hrvatske.Svim učenicima i mentorima čestitamo i nadamo sa da će ovi uspjesi motivirati i ostale učenike i profesore da se dogodine prijave na slična natjecanja.

Foto: D. Zrinjan

Školsko natjecanje iz engleskoga jezika

Profesorice Diana Vrkljan i Krunoslava Sušac provele su školsko natjecanje iz engleskoga jezika.Najbolji iz naše škole : Jurica Šaronja i Mateo Strunić sudjelova-li su na županijskome natjecanju koje se održalo 2. ožujka 2010. u XVI. Gimnaziji u Križanićevoj 4.

Nagrade najboljim automehatroničarima U srijedu 22. travnja 2010. godine u našoj školi održana je prigodna svečanost i dodjela priznanja najboljim automehatronočarima.Ovo zanimanje ostvaruje se u ok-viru pilot projekta ,,Strukovno obrazovanje usmjereno na tržište rada RH- e“ u suradnji s Ministarstvom gospo-darstva rada i poduzetništva, Hrvatskom gospodarskom komorom i Saveznog ministarstva za gospodarsku su-radnju i razvitak Republike Njemačke. Gospođa dr Sigrid Jordan iz GTZ ABU Consaltinga dodijelila je priznanja i nagrade najboljim učenicima iz 2-n razreda: Dominiku Grgiću, Patriku Zubiću,Marku Studenu te najboljim učenicima iz 2-a razreda: Valentinu Ajdukoviću,Marku Županu i Mateju Švecu.

Tekst: K. MarićFoto: B: Crnjak

17ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

16ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

Od početka drugog razreda ponavljala se ista priča: gdje ćemo, kada se ide: Prag, Grčka, Španjolska, koliko sve to košta...i na kraju odlučili smo: Španjolska, devet dana, polazak 21. 6. 2010. , brodom od Genove do Barcelone, idemo s frizerkama iz Savske. Savršeno.

Koliko god smo na kraju školske godine mislili na ocjene, još više se pričalo o pripremama za maturalac.Opskrbili smo se novom odjećom, fotoaparatima, eurima, pomaga-la je i rodbina iz drugog koljena.Busom preko Verone do Genove, onda brodom do Barcelone.

U busu ispitivanje terena, cure uglavnom nezain-teresirane i spavaju a dečki gledaju neku komediju.Jutro u Veroni, ne možemo a da ne svratimo kod Claire Danes i Leonarda DiCaprija, odnosno Romea i Julije.Malo smo gledali Juliju i njezin balkon i pokušavali se ,, ufurati “ u tu priču, ali nije nam baš išlo. Možda zbog ranog jutra ili zbog 21. stoljeća.Ja ne znam nikoga tko bi danas umro zbog ljubavi, sve se vrti oko novca i statusa. Nisam sigu-ran koja je varijanta bolja...ili gora?

Brodom do Barcelone Osamnaest sati brodom od Genove do Barcelone, svu-da oko nas veliko plavetnilo, melem za oči. Na brodu red zabave, red dosade, disco klub, cure,zabavno je noću ljul-jati se na brodu i osluškivati šumove, međutim, oteglo se ....I napokon Barcelona, prva šetnja, tek da okusimo duh grada i da vidimo tu multikulturalnu Europu u koju se i mi spremamo.I odmah upadnemo u gay paradu.Brzo van i u bus za Loret de Mar,Doći ćemo mi drugi dan.

Loret de Mar Loret, ništa posebno, hoteli i hotelčići jedan na drugomu.Nekako nam se čini da tu ni nema domaćeg stanovništva, svi su ili turisti ili sezonski radnici. Nema do našeg Dalmatinca i njegova tovara.Velike pješčane plaže na kojima nema gužve jer se svi kupaju u hotels-kim bazenima.Na svakom koraku nešto se nudi i prodaje. Najprije ti daju besplatnu ružu a onda traže jedan euro za nju.Uglavnom se za sve treba cjenkati i dobro paziti da vas ne prevari kakav sitni švercer. Navečer u disku Holivood svako se zabavlja kako zna i umije. Vodeni park Marineland: odličan za zabavu, ali za dva sata potrošiš cijeli džeparac, ako ne paziš.

Barcelona, drugi put Cjelodnevni izlet u Barcelonu, odlazak na stadion

Barce, Campnou.Najbolje od svega.Stadion ogroman, uređen, prazan.Ponese te:kako je to biti npr. Messi, na terenu si a oko tebe100 000 ljudi u naletu histerije plješće i urla... to mora da je božanski osjećaj. Lijepo je bilo vi-djeti sve te pehare i dresove nogometnih velikana, kao da si ih dotaknuo u živo, postali su na trenutak stvarni i bliski.Nezaboravno. Fontane Barcelone: božanstveno, samo na drugi način. Igra vode, svijetla i glazbe u savršenoj harmoniji jednostavno nas je zapanjila i bili smo začuđeni vlastitim osjećajima koje ta igra u nama izaziva.Sagrada Familia ili crkva Svete Obitelji.Gradio ju je ve-liki španjolski arhitekt Antonio Gaudi cijeli život i to bez ijednog jedinog nacrta.Živio je skromno i povučeno, kada mu je pozlilo u tramvaju,vraćajući se s posla, odvezli su ga u bolnicu za siromašne i beskućnike, jer u njego-

Impresije 3-L razreda s maturalnoga putovanja u Španjolsku

Krenuli smo puni velikih očekivanja

Eh, da nam je barem jedan ovakav . . .

voj skromnoj pojavi niko nije mogao prepoznati velikog umjetnika.Nakon njegove smrti pokušali su dovršiti crkvu u istom stilu, ali i najprostijem oku vidljiva je razlika.

Montserrat i Dali Španjolci i crkve, mi smo stekli dojam da je tu sve nešto ekstremno, vožnja do samostana Montserrat uskom cestom ukrug oko jednog vi-sokog brda; kao u crtiću, tko se boji visine bolje da i ne ide tamo. Na vrh brda na uskom prostoru ispod stijene bene-diktinski samostan, odatle se pruža veličanstven pogled na cijelu dolinu.Prije je to vjero-jatno bilo mjesto molitve i tišine , a danas je stalno gužva i žamor mnoštva turista. Posjetili smo još jedno neobično mjesto: muzej velikog slikara Salvadora Dalija.Nismo baš puno razumjeli, frajer baš i nije bio kao drugi slikari ( a bilo je i svakakvih drugih komentara),Muzej je bio pun prašine, gdje god takneš rukom prašina, valjda su im čistačice bile na godišnjem odmoru.Zrak je

bio nekako zagušljiv i težak, kao da su sve te čudne slike ispuštale neki ekscentrični miris oko sebe.Najbolje je bilo kada smo skužili da je Dali od namještaja u svojoj spavaćoj sobi složio ženski portret, veliki crveni kauč u obliku ženskih usana!Sve u svemu taj Dali bio je veliki čudak.

Na povratku kući Vraćamo se busom kroz Mon-tecarlo, Monako i Nicu.Zaustav-ljamo se da ,,naparimo” oči i foto-grafiramo se pored svih tih ferrarija, bugattija,porschea, a vidjeli smo i jednog aston martina.Malo smo mo-gli naslutiti kako žive pravi bogataši i onda natrag u bus i pravac u naš

dobri stari Zagreb. Iscrpljeni, umorni, bez kune u džepu. Ne znam je li se u cijelom busu moglo skupiti deset kuna za sendvič ( u ovo ne spadaju novčanici profesorica Diane Hršak i Marijane Kirša za čiji sadržaj nismo sigurni). Lijepo je bilo putovati ali je još ljepše vratiti se doma.

Josip Kelčec Foto: Matej Kelava

Pogodite do kud je gradio Gaudi, a što je sagrađeno poslije

Frizerke iz “Savske”: Španjolke im nisu ni do koljena

19ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

18ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

Upravni odbor Hrvatske gospodarske komore proglasio je 2010. godinom žena u obrtništvu.Od ukupnog broja vlasnika/ortaka u aktivnim obrtima, čak 32,1 % su žene, a od ukupno 142. 000 radnika zaposlenih u obrtništvu, 70. 000 čine žene, odnosno 49%. Na jedan poduzetnički poduhvat žena u Hrvatskoj, gotovo dva i pol puta više je poduzetničkih aktivnosti muškaraca. Žene dominiraju među nezaposlenima, stoga stope rizika od siromaštva za žene su puno veće nego za muškarce. Međutim,kada se gleda aktivnost hrvatskih poduzetnica u odnosu na cijelu regiju, računajući u postotcima ,onda su one u velikoj prednosti ispred naših susjeda. Vlada Republike Hrvatske u 2010. godini, prije donošenja rebalansa proračuna, po operativnom planu poti-canja malog i srednjeg poduzetništva, dodijelila je 3423 be-spovratne potpore, od toga je 1108 potpora za poduzetnice, odnosno za žene. Anketa provedena ove godine među stotinjak vlasnica obrta pokazala je da dvije trećine žena smatra da im je teže nego njihovim muškim kolegama, jer se trebaju više dokazivati i istovremeno voditi brigu o poslu i o obitelji. Dvije trećine njih smatra da su najveće zapreke pokretanju obrta otežan pristup financijskim sredstvima i nedostatak informacija.

Cure u školi

Povodom2010. godina žena u obrtništvu

U cijeloj školi je deset cura, u prvom razredu dvije, u drugom sedam, u trećem jedna, sve se školuju u zlatar-skom zanimanju. Deset cura i 620 dečkiju. Razgo-varali smo s njima i pitali ih kako im je u školi,što one misle o svom zanimanju i o svojoj budućnosti.Anamarija: zlatarstvo me oduvijek zanimalo, u tome vidim svoju budućnost.Mihaela: meni se ovo zanimanje jako sviđa, sva-ki dan sve više, u kreiranju nakita mogućnosti su neograničene.Ivana: ja ne vidim budućnost u zlatarstvu, iako je to ,,siguran“ zanat, moja prava ljubav je veterina, što sam starija u to sam sigurnija.Matea: zlatarstvo je definitivno dobar izbor zaniman-ja, plaće su dobre, posla ima dovoljno za sve, posao je zanimljiv i kreativan, možeš se razvijati u struci.Ana: nakon četiri godine rada u struci i položenog Majstorskog ispita možeš otvoriti vlastiti obrt, doduše za početak ti treba najmanje dva kilograma zlata i no-vac za strojeve, ali svi su jednom bili na početku.Claudia: danas u gradu Zagrebu , nažalost, ima više trgovaca nego pravih zlatara koji sami izrađuju nakit.Marina: nakit se uvozi iz Italije i drugih zemalja, to ruši vrijednost i rad naših obrtnika, trgovaca je previše a pravih majstora premalo.Anamarija: dok si na praksi i još učiš zanat imaš plaću od koje možeš živjeti, to malo koje zanimanje ima. Ivana: sada sam se već navikla na ovu ,,mušku“ školu, u početku mi je bilo užasno, prvih mjesec dana nisam htjela sama proći hodnikom.Marina: ja volim biti u centru pozornosti i meni ova muška pažnja odgovara, dobro se osjećam u ovoj školi.Michaela: mene fascinira kako već dvije godine dečki dobacuju iste komentare, smislite nešto novo, možda ćemo vas onda i čuti!Matea: dečki su ponekad naporni ali nisu loši, meni je dobro u ovoj školi.Anamarija: normalno da ti je dobro kada si našla srodnu dušu i zaljubila si se u dečka iz škole.

Tekst.Mario ŠćevićFoto: Hrvoje Pilić

Profesorica povijesti, odra-dila je 35 godina u pros-vjeti, od toga posljednjih 15 u našoj školi.Kaže da joj nije bilo teško i da je voljela svoje zanimanje.Rodni Trogir napustila je prije puno godina ali dal-matinski naglasak nikada.U zbornici je poznata kao strastvena čitačica knjiga i obožavateljica literature

Orhana Pamuka.Veseli se mirovini, djeca su odrasla i osa-mostalila se, muž je prošle godine došao u mirovinu, kupili su brod, plove, putuju i uživaju u životu.

Dominika Papić KukićFoto: B. Crnjak

Đulijana Frančić Spremačica Đulijana Frančić, koju smo često zvali Julijana ,a ona se nikada nije ljutila, ovaj put se ispričavamo za svaki put krivo izgovoreno ime, u našoj školi radi od 1993. godine. Došla je u teškim ratnim godinama, muž joj je bio bez posla, trebalo je prehraniti djecu, i kada je dobila posao kod nas kaže da se osjećala

kao da je dobila glavni zgoditak na lotu.Za prvi razgovor, za svaki slučaj, spremila je ,, borosane“ i radnu kutu u torbu i isti dan ostala na poslu.I tako 17 godina.Kaže da joj nije bilo teško, da jako voli djecu, i veliku i malu, i da s dečkima iz naše škole nikada nije imala nikakvih problema, da je sva-kodnevno pozdravljaju na ulici. U mirovini će malo čuvati unuke, malo više odmarati, a i navratit će koji put u školu, jer od Selske 43, gdje stanuje ,do Selske 83 nije joj daleko.

Tekst: M. ŠćevićFoto: B. Crnjak

NAŠI UMIROVLJENICI Ivanka Kareš

21ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

20ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

Profesor i diplomirani inženjer elektrotehnike , predavač elektro grupe predmeta, djelatnik s najdužim stažem odrađenim u našoj školi, od 1. rujna ovamo će svraćati kao umirovljenik.Razgovarali smo o početcima, o učenicima, školi i školstvu , politici, mirovini, unuci-ma….

Profesore Vekiću, kada ste počeli raditi i kako je bilo na početku?Počeo sam davne 1978.u zgradi u Savskoj ulici, nakon godinu dana preselio sam se u ovu zgradu i ostao 32 godine.Od tada do danas nije se puno toga promijen-ilo, mislim prvenstveno na uvjete rada i odnos prema

školstvu.

Kakvi su učenici bili tada, a kakvi danas?Učenici su prije bili nešto ozbiljniji, u smislu da su bili svjesniji zašto su odabrali zanimanje u kojem jesu, i znali su što hoće.Drugih većih razlika ja ne vidim.Ni-kada nisam imao problema ni s jednim učenikom.Odnos prema školstvu nekada i danas?Mislim da je danas profesorima lakše nego prije, danas svako može iznijeti svoj stav, nezadovoljstvo ili nesla-ganje s potezima Ministarstva , može iznositi i živjeti svoja uvjerenja.Ljudi olako zaboravljaju komunističku stegu.

,,Tata Brada“, ili profesor Damir Vekić:

moja je sudbina vezana uz djecu

Koje su godine bile najpovoljnije za školstvo?

One kada sam ja bio mlad.Objektivno: za vrijeme min-istrice Vokić bilo je mnogo negodovanja ali su se osjećali veliki napori da se uvedu promjene na bolje. I u materi-jalnom i u svakom drugom smislu.

Što mislite o današnjem modelu obrazovanja za obrtnička zanimanja?

Eksperiment kao i svaki drugi.

Jeste li bili strog profesor?

Nikada.Imao sam odličnu komunikaciju sa svim učenicima,i sa najboljim i sa onim problematičnog ponašanja.

Što znači dobra komunikacija?

Na mojim satovima barem deset minuta se razgovaralo o stvarima koje nemaju nikakve veze s predmetom koji sam predavao i , vjerujte, nije mi nedostajalo vre-mena za programom predviđeno gradivo.Po prirodi imam povjerenje u ljude( neki misle da sam naivan, ja im kažem da nisam), pa tako i u učenike. Nikada nisam osjetio da su oni to zlorabili.Nikada nisam provjeravao ispričnice ni od doktora ni od roditelja. U životu nisam zaključao auto i nikada mi ništa nije falilo.U vrijeme kada se benzin kupovao na bonove , dok sam ja bio na nastavi a auto parkiran u školskom dvorištu, neko mi je nalio pun rezervoar goriva, do dana današnjega ne znam tko je to napravio.

Kako se ,prema vašem mišljenju, profesori ne bi trebali ponašati ?

Čim osjete da im je posao koji rade postao opterećenje neka traže pogreške u sebi ili neka mijenjaju posao, prvi put kada pozovu voditelja ili ravnatelja da im naprave red u razredu, svaki put kada se obraćaju učenicima moralizirajući, a sami ne vjeruju u ono što govore, djeca to nekim čulom osjete i teško da će takav nastavnik moći imati neki autoritet.U životu nisam zapisao učenika koji je kasnio na sat ,ako sam ja kasnio i jednu jedinu minutu.Jesu li današnje generacije bolje ili lošije od prethodnih?Ako su lošije onda je to zato što je moja generacija s njima loše radila.

Jeste li u kontaktu sa svojim bivšim učenicima?

Vrlo često se susretnem s njima, čak su i njihova djeda

bili moji đaci.Dogodilo mi se da je jedan učenik nakon izlaska iz ondašnje JNA došao najprije meni u školu, a onda je otišao roditeljima.Najviše volim kada mi se u razgovoru spontano počnu obraćati sa : ti, to je znak da me , u prvom redu , smatraju prijateljem.Što vam je bilo najteže u školi?Uvijek se sjećam samo dobrih stvari, loše kao da se ni-kada nisu ni dogodile.

Kojega sa događaja najradije prisjećate?

Rado se sjećam jednog Franje, koji je imao dosta poteškoća i u školi i kod kuće, imao je i problema s go-vorom, slabo je komunicirao i s profesorima i s kole-gama iz razreda.Ja sam ga počeo oslovljavati s: ,,Prijatel Franjo“, to sam forsirao u razredu i Franjo se počeo mi-jenjati, postajao je sve otvoreniji.Nakon nekoliko godina došao je u školu da mi pokaže svog polovnog fiću.Poznati ste kao komentator političkih i društvenih zbivanja u Hrvatskoj, što mislite što su uzroci svih naših kriza?Ljudi premalo rade na sebi i uvijek traže krivca u drugom. Imam osjećaj da sve prolazi a jal ostaje.Najveći kompliment dao mi je kolega Ćulap, koji je profesor književnosti, kada je rekao da najviše voli sa mnom pričati o književnosti.

Komentar o visini profesorske mirovine?

Nikome mirovina nije prevelika ,a malom broju je dovoljna.Mislim da moram biti zadovoljan kada vidim kolike su plaće i koliko ljudi uopće ne radi.

Što ćete raditi u mirovini?

Imam tri unučice i tri unuka, oni mi donose toliko ra-dosti, veselja i sreće kakvu nikakvi novci ne mogu dati.Prepoznajete li u njima neke djedove osobine?Njih šestero kao da su sa šest različitih planeta, jedino zajedničko im je to što se u šali nazivaju ,,didićima“

Biste li njima savjetovali da budu profesori, odnosno da možete ponovo birati biste li opet bili profesor?

Mislim da svako sam mora izabrati svoje zanimanje, ja sam uvjeren da je moja sudbina vezana uz djecu.Nema psa ni djeteta koje za tri minute druženja sa mnom ne postane prijatelj.

Dominika Papić KukićFoto: B. Crnjak

NAŠI UMIROVLJENICI

23ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

22ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

25ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

24ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

Jolanda Kaleb je naša profesorica etike, a njezin sin Ante proglašen je najboljim rukometašem na Eu-ropskom rukometnom prvenstvu za kadete u Podgorici.Nije lako biti bolji i od sina velikog Dušebajeva,nekada najboljeg igrača svijeta a danas trenera španjolskog Sui-dad Reala. U finalu smo pobijedili Španjolce 27 : 26 i osvojili zlatnu medalju.Antu su svi sportski novinari najavili kao nasljednika Ivana Balića. Obično očevi preuzmu sve zasluge za sinove sportske uspjehe ali svi znademo da bez mamine logističke podrške ne bi bilo ni obitelji ni uspjeha. Ante je učenik trećeg razreda gimnazije, od šeste go-dine je u sportskim dvoranama, otac ga trenira a majka mu predaje etiku u školi.Mnogi bi učenici rekli:,, E, moj Ante...!“, ali to se u njegovom slučaju pokazalo kao do-bra kombinacija. Ante je odličan i u školi i u rukometu.

Iskoristili smo priliku i oboje ih doveli o naše novine.

Ante, čestitke na uspjehu, što mladom sportašu znače ova priznanja i usporedbe sa Balićem i Duvnjakom? Je li to teret ili izazov?

Hvala, za mene je to u prvom redu izazov.

Kako je bilo na finalnoj utak-mici?

Neizvjesno i borbeno do samo-ga kraja, morali smo dati sve od sebe da nastavimo onako kako igra naša seniorska reprezent-acija.

Imate li vi sportaši neka svoja interna pravila,npr. o čemu se smije a o čemu ne smije misliti za vrijeme utakmice?

Uvijek je važna koncentracija i upute trenera, uglavnom se nikada ne smije odustati, ma kakav rezultat bio.

Što misliš što je kod tebe presudilo da budeš vrhunski sportaš: rad, odgoj ili neka tvoja karakterna osobina?

Sve skupa; potreban je talent, puno rada,podrška obitelji, a za mene kažu da sam uporan i tvrdoglav.

Kako izgleda tvoj radni dan?

Ustajanje u sedam, ako nema treninga prije škole, škola do 14 sati, dva tri sata učenja ,pa večernji trening do 23

Intervju

Majka i sin: Jolanda i Ante KalebAnte je proglašen najboljim igračem Europskog rukometnog prvenstva za

kadete 2010.

sata, vikendom utakmice.

Što je teže: test iz matematike ili utakmica?Ništa ako sam učio matematiku, utakmica mi je u svakom slučaju zabavnija.

Imaju li profesori razumijevanja za tvoje ,,izvanškolske“ aktivnosti?

Većina ima, neki me posebno podržavaju, npr. moj raz-rednik.

Kako se zabavljaš?

Mi sportaši se malu drukčije zabavljamo, vikendom rijet-ko izlazim jer ne mogu leći u tri sata i sutra odigrati dobro utakmicu,alkohol i cigarete ne dolaze u obzir, ali može se i bez ovoga dobro zabaviti, sport puno toga daje čovjeku.

Profesorice Kaleb jeste li gledali finalnu utakmicu i kako ste je doživljavali?

Gledala sam,igrao se pravi rukomet, bila je jako uz-budljiva utakmica, za mene i pomalo stresna.

O čemu jedna majka misli dok to gleda?

Razmišljam o svim naporima kroz koje je moj sin morao proći od njegove šeste godine: zagušljivim dvoranama, vikendima kada nije s nama, propuštenim zabavama…Međutim on je zaljubljen u rukomet i to je njegov izbor.

Kako otac to doživljava?Otac i trener Zvonko ponosan je na njega.

Je li teško odgajati sportaša?

U Antinu slučaju nije teško, on je tu sportsku disciplinu prenio i na školske obveze,odličan je učenik opće gim-nazije u Dugom Selu.

Na koji način mu vi pružate podršku?

Na sve moguće načine, od brige za kvalitetnu preh-ranu do dizanja knjiga u knjižnici i opraštanja nekih mladalačkih hirova.

Jeste li strog roditelj?

Inzistiram na poštivanju obiteljskih vrijednosti, na kon-tinuiranom radu u školi, nisam stroga kada su izlasci u pitanju.

Što vam je kod učenika u razredu važno, na čemu posebno inzistirate?

Mnogim našim učenicima nedostaju radne navike, nemaju nikakvih ambicija i kao da su odustali od života, pokušavam ih osvijestiti da su rad i ulaganje u znanje najsigurniji put do uspjeha.

Što vam smeta i što nikako ne dopuštate u razredu?

Ne volim nekulturno i agresivno ponašanje, sve ostalo se može popraviti.

Tekst i foto: M. Ščević

27ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

26ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

Dom za odgoj djece i mladeži Zagreb sa sjedištem u Dugavama, Ulica Sv. Materija 70/a djeluje od 1982. go-dine.Godinama se u našoj školi obrazuju i djeca iz ovog doma pa je red da i o samom domu kažemo nešto više.Djelatnost Doma je pružanje usluga socijalne skrbi izvan vlastite obitelji djece i mladeži u dobi od 7 do21 godine života koja iskazuju poremećaje u ponašanju.Dom pruža usluge cjelodnevnog ili poludnevnog boravka te stalnog, tjednog ili privremenog smještaja odnosno kratkotrajni prihvat, boravak ili stanovanje, što ovisno o vrsti tretmana uključuje prehranu, odijevanje, brigu o zdravlju, čuvanje i odgoj te stručnu pomoć u učenju uz skrb o školovanju i radnom osposoblja-vanju.U Domu se pro-vodi stacionarna opservacija, po-ludnevni boravak – produženi stručni postupak, prihvat i domski tretman, a u skladu s pro-pisima o izvršenju odgojnih mjera za maloljetnike izvršavaju se i sudske odgojne mjere:• upućivanje u Centar za odgoj• pojačana briga i nadzor uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi• iznimno i upućivanje u odgojnu ustanovuU Ulici Otona Župančića 14 te Denzlerovoj broj 46 i 48 u sklopu malih odgojnih skupina stalno su smještena muška djeca i mladeži u dobi od 12. do18. godine te u Stambenoj zajednici Dubrava korisnicima do 21 godine života.U radu Doma poseban se naglasak stavlja na neposredan preventivni rad u sklopu produženog stručnog postupka koji se provodi pri osnovnim školama, a koji je po-ludnevnog karaktera.Unutar ove ustrojbene jedinice djeluje:1. Dijagnostika sa savjetovalištem unutar koje se pro-vodi dijagnostički postupak utvrđivanja etiologije,

fenomenologije, trajanja, intenziteta i vrste poremećaja u ponašanju i osobnosti djece i maloljetnika, predlag-anje odgovarajuće odgojne mjere, zaštite i tretmana te savjetovališni rad u suradnji s drugim institucijama. Di-jagnosticiranje se obavlja temeljem zahtjeva odnosno uputnice nadležnog centra za socijalnu skrb ili naredbom suda i to kroz stacionarnu dijagnostiku, ambulantu kon-tinuiranu i ambulantu diskontinuiranu dijagnostiku u tra-janju od 4 do 6 tjedana. U procesu dijagnosticiranja sudjel-uje tim stručnjaka različitih profila čija se pojedinačna

mišljenja sin-tetiziraju u “Na-laz i mišljenje”. Godišnje se ob-radi oko 100 ko-risnika.2 .Centar za odgoj osigu-rava provođenje sudske od-gojne mjere “Upućivanje u Centar za od-goj”. Ovu odgo-jno mjeru izriče sud (općinski, županijski ili prekršajni sud) kada ocijeni potrebnim da se

odgovarajućim kratkotrajnim mjerama utječe na osobnost i ponašanje maloljetnika. Sud može maloljetnika uputiti u Centar za odgoj na određeni broj sati tijekom dana ili na neprekidni boravak u najduljem trajanju do 3 mjeseca. Tijekom godine izvrši se oko 25 odgojnih mjera.3. Prihvatna stanica pruža hitnu socijalnu pomoć djeci i mladeži koja se zateknu u skitnji bez nadzora roditelja ili skrbnika te im pruža privremeni kratkotrajni smještaj i skrb dok se ne ostvari povratak u vlastitu ili udomiteljsku obitelj, dom socijalne skrbi ili im se smještaj ne osigura na drugi način. Pod jednakim se uvjetima pruža privre-meni smještaj stranim državljanima, a do povratka u zem-lju porijekla. Godišnji prihvat je oko 600 korisnika, a oko 150 prihvata odnosi se na strane državljane.

Tekst: Mario ŠćevićFoto: Hrvoje Pilić

Xy 1. Kažu da je moj biološki otac začeo osmnaestero djece, ja sam mu devetnaesti, mama je rodila mene i na-kon toga još dvoje s mojim očuhom, očuh ima dvoje iz prošlih brakova, sve u svemu valjda nas u svi tim ludim kombinacijama ima 23 .Valjda sam i ja od nekoga pok-upio takav ludi gen pa sam još u osnovnoj školi počeo naganjati cure i loviti ih po hodnicima i razredu. Zbog toga sam imao problema i ubrzo sam ušao u ˝specijalni pedagoški tretman˝. Rođen sam u Bosni u jeku rata, mog biološkog oca nisam nikada upoznao. Pokazali su mi kuću gdje sam začet, kuća je stara i oronula ali volio bih jednoga dana kupiti tu kuću i živjeti u njoj.. Majka se ubrzo preudala, preko noći sam dobio očuha i tri starije sestre.Sestre su me jako voljele i brinule se o meni.Do šeste godine bilo mi je super. Onda je mama rodila brata, sve više mi je nedostajala njezina ljubav i pažnja, kažu da sam svaki dan postajao sve nemirniji gori. U kući nam je nedostajalo osnovnih stvari za život, počeo sam se ˝snalaziti˝sitnim krađama.Odrastao sam ,i dalje sam naganjao cure i ubrzo su me nazvali ˝di-jete s poremećajem u ponašanju˝. Nije mi baš bilo jasno koji su to moji poremećaji jer je meni moje ponašanje bilo normalno, samo sam se borio da preživim. Roditelji me nisu mogli uputiti u život jer ni sami baš nisu znali što je dobro a što loše, ni kako bi trebalo živjeti.Najviše su mi pomogli savjeti jednog susjeda koji mi je stalno govorio da je važno da završim školu. Krađe su postajale sve krupnije i vidio sam da moram nešto promijeniti u svom životu, ako ne želim život provesti

u zatvoru. Sam sam se prijavio u dom i sad tu živim. Želim završiti školu i osno-vati obitelj, oženiti sina i udati kćer. želim živjeti normalno i pošteno.

Xy 2. Imao sam najboljeg prijatelja i uzor u životu, bio je to muž moje sestre, moj oslonac i podrška u svemu. Od njega sam naučio sve o životu. Poginuo je prošle go-dine i nemam ga više. Kad završim školu i izađem iz doma živjet ću sa sestrom i brinut ćemo se zajedno o njezinoj maloj djeci. Ona mi je zapravo polusestra ali ja sam je uvi-jek doživljavao kao pravu, jer smo se tako odnosili jedno prema drugome. Oca nisam nikad ni vidio u životu, rekli su mi samo njegovo ime, ne nosim čak

ni njegovo prezime. Mene to ne smeta, otac mi nije nikad nedostajao jer nisam nikad ni saznao kako je to imati oca.Može ti nedostajati samo nešto sto si imao prije. Rano sam počeo raditi svakakve poslove u kući, očuh me vodio sa sobom u šumu, sjekli smo drva, tukao me svakodnevno i to nemilosrdno. Nisam to mogao vise podnositi i u trećem razredu osnove škole prijavio sam ga centru za socijalnu skrb. Došla je socijalna radnica, moja majka ga je branila i govorila da ja lažem. To me zaboljelo vise od svih njegovih batina. Ipak su ga uvjetno osudili a mene poslali u udomiteljsku obitelj. Tamo mi je bilo još gore.Cijelo vrijeme mi udomljena djeca bili smo ili u sobi ili u dvorištu. televiziju smo gledali petkom sat vremena. Zlo-stavljali su nas na razne načine, a skupa s nama i njihovu staru baku.Baka me je savjetovala da se spašavam odatle, a najbolje bi bilo da počnem raditi glupostipa će me onda prebaciti u dom, tako se i dogodilo. Počeo sam krasti, najprije hranu a onda novac. Da bi me što prije premjestili odatle, zapalio sam im podrum, tako sam završio u domu.

. Ovdje mi i nije tako loše, puno mi je pomogao moj od-gajatelj i prijatelj Vedran. Čim završim školu preselit ću se sestri. Imam još braće i sestara, razišli su se na sve strane, kažu da mi se i očuh popravio nakon uvjetne ka-zne.

Tekst: Mario ŠćevićFoto. Hrvoje Pilić

Posjetili smoDom za odgoj djece i mladeži Dugave Djeca iz ,,Dugava“ učenici su i naše škole

TKO SE USUDI NEKA PRVI BACI KAMEN…

Ovo su istinite životne priče dvojice učenika naše škole, štićenika doma, koji iz razumljivih razloga žele ostati anonimni

29ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

28ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

OVO JE MOJ RAP

Od kada sam se ja rodio,uvijek sam ti ,,baksuz,, bio,

rano školu napustio,propio se propušio i cura se dohvatio.

.Što se mojih staraca tiče,

tu baš i nema mnogo priče,radio ćale u tri smjene,

pa umjesto plaće dobio mene.Mama kaže da je uprsk’o stvar

i da sam se rodio ja.

Djetinjstvo mi je bilo teško, nisam živio k’o druge bebe, nikada nisam sjeo u kolica,

najdraža mi je bila duda varalica.

Ćale mi govorio često: ,,Sine, život je kratak, jedi, pij, uživaj,

i hvataj za ženski batak.’’

Što ću biti kada porastem? Rekao je deda: ,,Političar sigurno,

laže i u oči te gleda.’’

Neću biti političar, pa da me ljudi po lošem pamte.

Hoću da ,odsad, živim pošteno i odoh ja brata u zanate.

Ivan Pajeska,Dom za djecu i mlade,

Župančićeva 14, Zagreb

Što prije sjesti za upravljač bilo kakvog vozila, san je svakog učenika naše škole U ovome trenutku 90% učenika naše škole jedva čeka dan kada će polagati vozački ispit, 50% njih molja-ka roditelje da im kupe motor, pri tom rade svakakve po-slove doma, uče, dolaze redovito na nastavu, pokušavaju biti dobri, pristojni i odgovorni, ne bi li ih umilostivili pa da jedne subote u dvorištu osvane baš onakav baš onakav motor kakav su oduvijek željeli. 20% njih već je iskusilo blaženstvo takvoga trenutka i vozi se po okolnim bregi-ma, što legalno, što ilegalno; što s vozačkom,što bez nje.Svako malo neko slomi koju kost, neko strga i motor i kost. Ovaj članak je za sve buduće i sadašnje vozače svih vrsta vozila, kako za učenike ,tako i za pro-fesore.

Prva prometna nesreća Prva prometna nesreća dogodila se u Lon-donu, 17. 8. 1896. godine, majku dvoje djece pogazio je automobil vozeći brzinom od 12,8 km na sat.Maksimalna dopuštena brzina bila je6,4 km na sat. Prva autocesta izgrađena je oko Berlinu 1921. godine i maksimalna dopuštena brzina na toj cesti bila je 10 km na sat. Danas su crne kronike pune prometnih nesreća,vozi se preko 200 km na sat, pod utjecajem alkohola, droga, usput se telefonira, zabavlja, dokazuje se sebi i drugima da ste ti i automobil dostojni svakoga respekta, s prezi-rom se gleda na one jadnike koji voze ispod sto na sat, prepričavaju se najveće brzine, ukratko: što si brži, veća si faca (dok ne završiš u crnoj

kronici).

Mladi vozači i prometna pravila

Veliki broj prometnih nesreća skrivili su takozvani mladi vozači.Zakon kaže da su to ljudi u dobi od 16 do 24 godine.Moped ne smiju voziti brže od 50 km/h,auto koji voze ne smije biti jači od 75 KW, odnosno može imati maksimalno 102 ks.Na cesti izvan naselja moraju voziti 10 km/h manje od dopuštene maksimalne brzine. Mladi vozači često zbog neznanja i neiskustva ola-ko shvaćaju sve propise i ograničenja, ne pridržavaju se pravila i ponašaju se neodgovorno na cesti. Oni su opasnost za sebe i za druge.Statistika kaže da se najviše prometnih prekršaja događa zbog vožnje bez vozačkog ispita, bez kacige, bez vozačke dozvole,zbog vožnje u suprotnom smjeru , vožnje po nogostupu i vožnje neis-pravnog vozila.Nesreće se događaju zbog nepažnje, neiskustva , neznanja i nepridržavanja propisa.

Vožnja mopeda Najčešće nesreće u dobi od 13. do 16. godine događaju se prilikom vožnje mopedom.Da biste vozili moped morate imati navršenih 16 godina, položen vozački ispit ,,M,,kategorije, ne smijete voziti više od 50 km/h, ne smijete naglo kočiti, voziti na jednom kotaču, naglo kretati i proklizavati…. ukratko morate biti oprezni i od-govorni.

Nema sigurnog vozila, treba voz-iti brzinom kojom možete vladati vozi-lom.Vozite oprezno, poštujte propise ,predvidite opas-nost, razmišljajte. Vaši postupci re-flektiraju se na vas i na druge sudbine.

Matej ŠvecFoto: H. Pilić

Sigurno u prometu

PODSJETNIK ZA BUDUĆE VOZAČE

Anketa

Kakve prijatelje želim u mome razredu / mojoj školi ?

• dobre, vjerne, koji su spremni pomoći u svakoj situaciji• ma odlične, baš onakve kakvi su u razredu• želim još 30 cura u razredu• normalne, koji žele učiti, da ne budu propalice• da mi pomognu ako mi treba pomoć• prijatelje koji mi vjeruju i koji me ne ogovaraju• poštene• simpatične i zabavne• želim prijatelje koji se ne svađaju

• da budemo složni, da se ne svađamo • da svi budu dobri jedni prema drugima• da manje puše i markiraju

• da ne budu povučeni nego svi veseli• da nisu loši, nepristojni, bahati, da ne psuju profe

• dobre prijatelje koji će me podržavati i cijeniti• da mogu s njima normalno razgovarati• prijatelje koji me neće zadirkivati i koji će biti pravedni jedni prema drugima• da ne rade probleme• da me prijatelji poštuju• zabavne , pametne i mirne na satu• zabavne i zanimljive, da ne budu bahati• želim potporu od prijatelja• iste ovakve kakve imam• da budu korektni• da ne rade probleme• koji će uvijek pomoći kad treba• kakvi jesu , svi su odlični• pristojne, da nisu nasilnici• koji se ponašaju normalno a ne bahato • složne, uvijek spremne pomoći• koji se znaju zafrkavati, razgovarati i koji ne žicaju novce • prijatelje koji uporno rade, uče i ne izostaju• dobre i društvene

Priredila Andrea Kuhner, školska psihologinja

31ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

30ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

Davor Ježek (24.rujan 1993. - 16.rujan 2010.) Naizgled,sve je trebalo biti isto jer

rujan je mjesec početka nove školske godine,žamor u školskim klupama,buka na hodnicima,a istodobno je sa sobom donio nove nade i očekivanja.

I ti si Davore,krenuo prema tim najpoznatijim izvorima radujući se svršetku sa starim društvom iz razreda.Nažalost,osobne nade,snovi koje si u sebi nosio nisu se mogli polako ostvariti.Sve je došlo tako iznenada,na zaprepaštenje i nevjericu oni koji su te poznavali,dIjelivši s tobom radosti i brige školskog života.

Nakon zvona, koje je tog četvrtka 16.ru-jna 2010.označilo kraj sata krenuo si kući sa željom ispričati najbližima što je taj dan u školi donio.Potrčao si,no tvoje hrabro srce je prestalo kucati.Uistinu,u tim momentima svatko izriče ono najčešće pitanje“zašto,kako se to moglo dogoditi jer bilo mu je samo sedamnaest godina?“Nemoćni smo,slabi i krhki da bismo mogli shvatiti razloge tvoga ranog odlaska,ali u tim trenucima usprkos neizrecivoj tuzi i nenadoknadivom gubitku,osjećamo kao učenici i profesori Elektrostrojarske obrtničke škole čast i ponos što si,bar ono kratko vrijeme,bio naš učenik.Razumljivo jest da u ovim teškim tre-

nucima nemamo dovoljno snage za izricanje emocija,ali smo sigurni da je nebesko plavetnilo dobilo još jednog anđela koji će nas uvijek štititi.Davore,vjeruj uvijek ćeš biti u našim mislim i srcima.

Prof Jelena Matijeviću ime učenika i djelatnika

Elektrostrojarske obrtničke škole

In memoriam Ovo nije u školskom programu

Pravila Billa GatesaPročitati pažljivo i razmisliti o svakome pravilu

Bill Gates nedavno je održao govor učenicima u jednoj srednjoj školi o 11 stvari koje nisu i neće naučiti u školi. Voljeli ga ili mrzili, ovime je pogodio u srž.

Govorio je o tome kako politički korektni učitelji stvaraju generacije djece bez prave percepcije stvarnosti i kako ih taj koncept vodi u neuspjeh u pravom svijetu.

Pravilo 1: Život nije fer, navikni se na to. Pravilo 2: Svijet nije briga za tvoje samopoštovanje. Svijet prihvaća ako postigneš nešto prije nego se počneš osjećati dobro u svojoj koži. Pravilo 3: Nećeš zarađivati 60,000 $ godišnje čim izađeš iz srednje škole. Nećeš biti potpredsjednik sa službenim telefonom, sve dok to ne zaradiš. Pravilo 4: Ako misliš da ti je učitelj strog, čekaj dok ne dobiješ šefa. Pravilo 5: Pečenje hamburgera nije ti ispod časti. Tvoji preci imali su drugu riječ za pečenje hamburgera: zvali su to prilikom. Pravilo 6: Ako pogriješiš, nisu krivi tvoji roditelji, ne

kukaj nad svojim greškama, uči iz njih. Pravilo 7: Prije tvoga rođenja, tvoji roditelji nisu bili dosadni kao sada. Postali su takvi zbog plaćanja tvojih računa, čišćenja tvoje odjeće i slušanja tebe kako pričaš kako si cool. Stoga prije nego spasiš šume od parazita, pokušaj složiti ormar u svojoj vlastitoj sobi. Pravilo 8: Tvoja škola ima način za rješavanje i pobjed-nika i gubitnika, život nema. U nekim školama ukinuli su negativne oci-jene i daju ti bezbroj prilika da daš pravi odgovor. Ovo nema nikakve sličnosti sa stvarnim životom. Pravilo 9: Život nije podijeljen u polugodišta. Nema slobodnoga ljeta i vrlo malo zaposlenika je zainteresirano da ti pomogne da nađeš sebe. To čini u svoje slobodno vrijeme. Pravilo10: Televizija nije pravi život. U pravom životu ljudi moraju napustiti kafić i otići na posao. Pravilo11: Budi ljubazan prema štreberima. Velike su šanse da ćeš raditi za jednoga od njih. Za učenike priredila profesorica matematike:

Lea Jerkić

Iz školskih zadaća: Bez naslovaDvadeset prvo stoljeće je.Svijet ide naprijed, život post-aje lakši. Ali opet, što je nekome lakše, drugome je teže.Ljudski um je toliko mračan i crn….svi samo gledamo kako bi prevarili jedni druge.A ipak smo dogurali od koplja do bespilotnih letjelica.Zašto svi koji nemaju puno, žele puno?I zašto svi koji imaju puno žele vlast??? Zašto im nije dovoljno to što imaju i sve što se novcem može kupiti, pa žele još i vlast. Možda je čovjek stvoren da uništi samoga sebe i sve što ga okružuje!Ne vjerujem, nije to…A zašto onda ljudi ne učine svijet barem malo boljim, a mogli bi . Negdje sam čuo da čovjek najviše uči dok je mlad.Možda je čovječanstvo još uvijek mlado i tek treba naučiti dobre stvari.Nadajmo se.

Karlo Župan

33ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

32ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

0 vršnjačkom nasilju Što je nasilje i kako prepoznati nasilnika

Nasilje je oblik agresivnog ponašanja prema drugoj oso-bi, sebi ili imovini. Nasilje je svjesna okrutnost usmjer-ena prema drugima s ciljem stjecanja moći pomoću nanošenja psihičke i/ili fizičke boli.U našem okruženju nasilje je svakodnevna pojava .Za nasilje među ljudima možemo okriviti samo drustvo u kojem živimo jer ne može pojedinac stvoriti takvu okolinu gdje svaki dan slušamo,gledamo i čitamo o nasilju. Posljednjih godina sve se više govori o nasilju među djecom, a postupno se pokušavaju i naći adekvatna rješenja. Kada se dvije os-obe jednake snage tuku ili vrijeđaju to je nasilje, ali ne mora biti zlostavljanje.

Što je zlostavljanje?Zlostavljanje je nasilje koje traje duže vrijeme I usmjere-no je na istog učenika (uglavnom slabijega) od strane jed-nog učenika ili grupe (najčešće 2 do 3 učenika zlostavl-jaju jednog).

Važno je razlikovati nasilje I zlostavljanje.Nasilništvo se može podijeliti u oblike i podvrste:1. fizičko – udaranje, guranje, nanošenje boli, uzimanje osobnih stvari, čupanje, fizičko sputavanje,…2. verbalno - ruganje, ucjenjivanje, zadirkivanje, ogov-aranje, omalovažavanje, nazivanje nadimcima koji se

djetetu ne sviđaju, ismijavanje, prijetnja,…3. izolacija/socijalno/emocionalno nasilništvo– nega-tivno procjenjivanje ili pritisak na druge da se ne druže, ogovaranje, ignoriranje, uvredljive grimase i kretnje, namjerno isključivanje i nepozivanje u društvo, …* seksualno – neželjeni dodiri, štipkanje, komentari, …* kulturalno – vrijeđanje na nacionalnoj, religijskoj i ras-noj osnovi,…* ekonomsko nasilništvo – krađa, iznuđivanje novca,…

Kako se ponaša osoba koja trpi nasilje?- plašljiva je i nesigurna- oprezna, osjetljiva, tiha- reagira plačem i povlačenjem- ima manjak samopoštovanja- nema prijatelja- prezaštićivana od roditelja- nije agresivna (osim rijetkih).Spoj nekih od slijedećih čimbenika mogu biti uzroci da neko dijete postane žrtvom nasilja:- povučenost (introvertiranost)- osjetljivost- prezaštićivanje od strane roditelja (prebrižni, rade umjesto djece).

Profil učenika koji se nasilno ponaša:- agresivan (i prema nastavnicima i roditeljima)- impulzivan- želja za vladanjem, moći- neprijateljstvo prema okolini- manjak empatije- potreba za korišću (materijalnom)- pozitivno mišljenje o sebi- prosječno ili malo ispodprosječno omiljeni.Spoj nekih od slijedećih čimbenika mogu biti uzroci nasilničkog ponašanja:- emocionalni odnos roditelja u ranom razvoju djeteta bez topline i empatije- popustljivi roditelji, ne postavljaju granice- roditelji toleriraju agresivno ponašanje- roditelji tjelesno kažnjavaju- djeca snažnog temperamenta- utjecaj grupe (npr.dijete član nasilne grupe djece):*slabi kočnice, smanjuje osobnu odgovornost*nudi modele ponašanja, pa i nasilničkog- utjecaj medija:* promatranje nasilja potiče agresivno ponašanje, smanjuje suosjećajnost.

Što učiniti ako te netko zlostavlja ili ako vidiš zlostavljanje?1. Ako te netko zlostavlja, nemoj šutjeti i trpjeti!2. Ostani smiren, ne pokazuj strah.3. Pogledaj napadača u oči te mirno ali odlučno reci da prestane.4. Makni se što prije od napadača ili izazivača.5. Ako se bojiš, pozovi prijatelje da budu blizu tebe.

6. Svakako ispričaj nekom odraslom što ti se događa. Ako se bojiš ispričati pozovi pri-jatelja da ide s tobom. Reci točno što se do-godilo (bez pretjerivanja), gdje se dogodilo, tko je sve bio tamo i da li se i prije događalo.7. Budi uporan i traži od odraslih (raz-rednika, roditelja, nastavnika,…) da nešto poduzmu! To je njihova dužnost.8. Upamti: nisi kriv za to što ti se događa!9. Nisi tužibaba kad kažeš odraslima: nasilje je ozbiljna stvar i svako nasilje (pre-ma sebi i prema drugima) dužni smo pri-javiti i tako pomoći.10.Ne daj da te nagovore da sudjeluješ u nasilju prema drugima ni kad se radi o ru-ganju.11.Kad vidiš zlostavljanje, odmah reci odraslima u koje imaš povjerenja.12.Pokušaj se sprijateljiti s onim kojeg stalno gnjave i pokaži mu da si na njegovoj

strani i da ima dobronamjerne djece.13.Pomozite i onome koji čini nasilje. Djeca koja čine nasilje imaju i puno dobrih osobina. Time što ga zaustaviš ili prijaviš u činjenju nasilja pomažeš mu da nauči da tak-vo ponašanje nije dobro. Pokažite mu da cijenite njegove dobre osobine, družite se i igrajte s njim onda kada ne čini nasilje.14.Zlostavljanje je štetno i za onog koji ga trpi, i za onog koji ga čini i za one koje promatraju i ništa ne poduzima-ju. Važno je reagirati i tražiti pomoć odraslih.15.Nitko nije zaslužio biti zlostavljan! Svi ljudi su vri-jedni i važni!

Tekst i foto: Zvonimir Azinović

35ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

34ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

Nakon što je gostovao diljem svijeta, Muzej prekinutih veza dobio je svoje stalno mjesto u Gornjem gradu, u Ćirilometodskoj ulici. Na ovo neobičnu ideju došli su kipar Dražen Grubišić i producentica Olinka Vištica još 2006. godine kada su nakon prekida veze pokušali podijeliti stvari. Shvatili su da je to nemoguća misija. Svaki par koji se rastaje prolazi kroz iste probleme: neke stvari niko ne želi, a druge, pak, hoće svaka strana. Tako je nastao ovaj jedinstveni muzej.Autorima je ispočetka bila namjera da naprave neku vrstu umjetničke instalacije, međutim instalacija je prerasla u prvi privatni muzej u Zagrebu i jedinstveni muzej u svijetu , koji će sigurno postati jedna od najpoznatijih zagrebačkih atrakcija. Stotinjak predmeta raspoređeno je u poglavlja, rukom napisana na zidu: putovanja, razonoda, predmeti, strasti, bijes, ljutnja, smrt.

Ima tu svega i svačega, od banalnih do ganutljivih i bizarnih predmeta; od bolnih do duhovitih ljubavnih priča. Plišani medvjedići, vjenčanice, prstenje, retro-vizor skinut s auta muževe ljubavnice i jedna sjekira kojom je iscijepan namještaj nečije bivše. Postav svaki dan raste i mijenja se jer svako može donijeti neki predmet iz svoje priče. Vlasnici kažu da je to neka vrsta pročišćenja i zatvaranja jednog životnog poglavlja. U planu je i otvaranje kafića u kojem će se slušati prigodna glazba te dućana gdje će se moći kupiti npr. olovke za lomljenje u napadu bijesa. Ako ste srca slomljenoga posjetite Muzej da vam bude lakše, ako ste u sretnoj vezi otiđite u paru da se dobro zabavite, a ako volite zaviriti u tuđe živote onda nema boljeg mjesta za vas.

Tekst: Anamarija Brajković

Posjetili smo MUZEJ RASTAVLJENIH VEZA Ako vam je srce slomljeno, posjetite Muzej rastavljenih veza

-vidjeli smo puno dobrih i puno meni nerazumljivih djela -čovjek koji pljuje na svoj grob, to mi je bilo najzanimljivije

-u Muzeju ima svakakvih stvari, neke ni ne izgledaju kao neka umjetnost, a ima i onih koje su fora

-čovjek je stajao iznad svoga groba i pljuvao po njemu, ne znam točno što bi to trebalo značiti ,ali mislim da čovjek ne prihvaća svoju smrt

-kada smo ušli u Muzej vidio sam televizor i obitelj koja nas kao gleda na televizoru, to mi je bilo super

-slika koju sam zapazio bila je velika i bijela, u sredini je bila velika crna crta, predstavljala je život podijeljen na dvi-je strane: dobru i lošu

- meni je u Muzeju bilo super, pogotovu spuštanje niz tobogan

- gledali smo u prevrnuti auto i tražili u tome umjet-nost

- neke slike su izgledale kao da sam ih ja napravio, a neke su bile stvarno dobre

- stol za stolni tenis bio je prepolovljen na pola, na sredini je bilo zrcalo, vodič nam je rekao da to pokazuje da čovjek ne može pobijediti samoga sebe; tko bi se samo toga sjetio…

- neke stvari nam se nisu svidjele, npr. neke slike koja na prvi pogled izgledaju bez veze, vodič nas je uvjeravao da je to dio suvremene umjetnosti, ali mi smo bili tvrdoglavi

Priredio: Zvonimir Azinović Foto: Hrvoje Pilić

Posjetili smo Umjesto ,, ozbiljne“ kritike impresije 3-k i 2-l iz Muzeja suvremene umjetnosti

37ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

36ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

Duhovne stranice

SIMBA LJUBAV IMA, A NJEGOV PRIJATELJ LJUBAV JEST

Put kojim prolazi priopćavanje ljubavZar ljubav nije put?! Put koji proniče čovjekovo srce i pridržava njegov život. Na tom putu koji je pun sim-bola i prisutnosti, ljubav nas pogađa i poprima glas koji produžava glas Riječi i traži naš odgovor. To je udio naše odgovornosti u velikoj freski povijesti jedne realnosti koju naše uši ne mogu izravno čuti ali koja od nas izisku-je trajni napor na putu, koji se prostire do granica svemira a mi postajemo djeličak kozmosa. Predajem vam u ruke dječaka Simbu. Dječaka koji je prepoznao kroz ogledalo prirode i kroz ljubav prema bližnjemu, oslobađajuću istinu koja ga je ponijela napri-jed na put, bez posustajanja i bez gubljenja nade. Simba je poput nas, samo čovjek u jednom tijelu, u jednom vremenu, u jednom mjestu, u jednoj povijesti, a sve je to uključeno u njegovu sudbinu kojoj on niti može određivati njezin tijek niti se može sam određivati pre-ma njoj. S druge strane, Simba je u odnosu prema sud-bini slobodan jer je odgovoran za svoja djela. Simba ih ni u kojem slučaju ne čini kao čovjek pojedinac, a ni u vremenskom smislu samo kao djelo određenog trenut-ka. Njegovi čini u svakom pogledu imaju šire i dublje društveno, vjersko, političko i antropološko značenje, jer više-manje utječu na stvaranje ozračja u kojemu se odvija život. Svojim činima Simba ne daje smisao samo sebi nego i drugome, omogućujući odnos bratstva. Odnos bratstva koji ima prednost pred odnosom uključenosti sila koje ruše i uništavaju čovjekov život, koja ga dovode u

pitanje instrumentalizirajući ga kao sredstvo. Taj smisao i u sebi i u drugome, u negativnom pogledu, u isti mah zamračuje zamjećivanje Božjih stvari, razumijevanje drugog, spoznaju samoga sebe i volju za osobni život. Može li se bratstvo koje Simba naziva pri-jateljstvom ostvariti danas, tu među nama? Da li Simba može živjeti u našem svijetu, tu pored nas, dosljedan svojem prijateljstvu i odgov-oran pred svojim Prijateljem koji mu je otkrio prijateljstvo kao smisao i viši cilj života? Sve su to spontane situacije života u kojima Simba mora odlučiti, opredijeliti se da bi izronio u slobodu koju je primio od Prijatelja. Simba je uvjeren dječak koji polagano raste i postaje mladić. On ne preživljava život nego ga u punini živi. On je baštinik života kojeg baštini ne odustajući od borbe da svoj život očuva ali tako da ga preda svojem Prijatelju

koji ga želi, prihvaća, voli i potvrđuje u njegovom odno-su prema bližnjemu. Time njegova svakidašnjost neće poprimiti izgled odbijanja, ogorčenja, neprijateljstva ili jednostavno hladnoće ili zatvorenosti, ona će biti raspoloživost, prihvaćanje, prisutnost, odgovor, razumi-jevanje, sreća zbog susreta.

Ogledalo prirode Zora se probija kroz prozor moje sobe. Sada već mogu vidjeti mamu i tatu, mrak se gubi. Tako je mirno i toplo. Prozor je otvoren. Mogu gledati kako se javlja zora i kako se život budi. Odlučih ustati iz kreveta i približiti se prozoru. Tiho, sasvim tiho da ne probudim roditelje.Novi dan nastaje iz mraka,-pomisli mali Simba, približavajući se prozoru. -- Tad ugledah nebo:Ja sam dio te veličine – doživi mali Simba. --Svijest i veličina prirode. – Ja sam svjestan toga, razveseli se mali Simba. Ja se mogu veseliti sa svojim čiopama koje lete oko mojeg prozora, cvrkućući u potrazi za hranom. Ja se mogu veseliti sa zorom koja obećava podariti mi Sunce. – To me veseli – zadrži za sebe mali Simba, oduševljen što je pronašao nekoga s kime se može veseliti.- A odakle dolaziš?- Gdje je tvoj dom?- Obećavaš mi sunce i kratkotrajnost zore.- Ti si prvi znak nečeg lijepog i velikog.

- Ti me veseliš i raduješ. Sa tobom sam sretan... – Započne pričati mali Simba sa svojim novim prijateljem.- Simba, rano je. -reče mama. - Oh, moram ići – odvrati mali Simba svojem novom pri-jatelju.- Kada ćemo se ponovo vidjeti?- Ti mi obećavaš i daruješ mnogo više nego mogu ponijeti u svojoj svijesti.- Ti nikoga ne pridobivaš blještavim obećanjima.- Ti me potičeš na šutnju, da bih te mogao čuti. To je drugačije nego što bih ja htio.- Zašto te svaki put nanovo moram tražiti? Ti nisi zora, lastavice, sunce... - raspriča se ponovo Simba.- Oh, mama, evo me! – poviče mali Simba.-Ipak, on mi nije odgovorio – kaže u sebi Simba. Prihvaćam svoje mjesto, moram u krevet, još sam malen ali kada odrastem:-Da li ćeš mi odgovoriti? Ipak uspio si me pokrenuti pre-ma sebi- zapita i shvati mali Simba. - Volio bih ... –zaspe.

Zamjećivanje božjih stvariSimba je iz dana u dan sve više rastao. Igrao se poput svoje djece u svojoj Ulici. Branio je i čuvao svoju ulicu od vršnjaka iz drugih ulica, plakao kada bi dobio batine od svojih prijatelja, te zvao mamu ili Zazuu.U kući u kojoj je živio stanovala je jedna starija žena, Zazua.- Zazua, Zazua...!- povikao bi Simba u želji da mu Zazua što prije otvori vrata kuće, jer se je s nekim svojim pri-jateljem posvađao.- Simba, ne mogu brže!- uzviknula bi Zazua, koja zaista brže nije mogla otvoriti vrata, iako je živjela u prizemlju kuće. Zazua je bila već u godinama i neobično plemenita baka. Simba ju je često znao drugima predstavljati kao svoju baku, iako mu ona po rodu nije bila ništa. Simba ju je smatrao bakom, jer baku nije imao, jer samo dobra baka može biti baka, mislio je Simba. Zato je rekao da druge bake nema osim Zazue. Simba je volio Zazuu, a Za-zua Simbu. Zazua je Simbi iskazivala tisuću sitnih usluga, od kojih su mnogi bili putokaz do pravih životnih vrijedn-sti. Simba se mogao igrati kuhara u njezinoj kuhinji, a u njezinoj sobi gledati razglednice i dobre knjige koje je stara Zazua čuvala od svoje mladosti. Ponekad bi Simba čak i prespavao u praznom susjednom Zazuinom krevetu. Zazua je rano izgubila svojega muža. Jedne večeri dopustili su roditelji Simbi da može prespavati kod njegove bake. Upravo se Simba spremao da zaspe kada je Zazua blago zapitala:- Simba, da li si se pomolio dragom Bogu?- Nisam- uzvratio je Simba shvativši iz riječi Zazuinih da nije nešto vrlo važno učinio. Zazua ga je opomenula da mu se to više nikada ne smije dogoditi. Zazua je počela moliti:- Oče naš koji jesi na nebesima, sveti se ime tvo-

je...- Uzvratio je Simba i molitva je postala zajednička. Simba se je tada sjetio svojega Prijatelja. Shvatio je i da Zazua poznaje njegovoga Prijatelja. Znao je već od prije da Zazua svaki dan ide na Misu i da se moli Bogu. No, sada je shvatio da taj Bog jest i njegov Prijatelj. Simba je bio zadovoljan što je zadovoljio baku Zazuu, a sretan što se ponovno sjetio Prijatelja. Bezbrižno je zaspao sa svojim Prijateljem u mislima u Zazuinoj sobi.

Razumijevanje drugogaSimba stoji u redu i čeka svoj svakidašnji objed. Ispred njega i iza njega omanji red ljudi. Čekanje i iščekivanje kada ćemo sjesti za stol i obnoviti svoje snage nakon zamorna dana. Misli nam lutaju naokolo bez potrebe da ih zadržimo. - Simba, Simba ... – čuje se. Jedan dečko približava se Simbi. - Mufasa, uzvrati Simba. Mufasa ga prihvati za ruku i pozdravi, osjećajući se malo nelagodnim što je izbjegao čekanje u redu. Susret i razgovor. - “Što misliš, Simba ,ako tvoj Prijatelj ne postoji”, zapita Mufasa i nastavi: “Što ako si to samo izmislio i ništa više”.- Simba ga iznenada pogleda, osjeti se da prijatelja ne posjeduje, kao nešto čega već ima kod sebe da drugomu pokaže i riješi problem, stoga odgovori: - “Ne znam, ja vjerujem da postoji i da je uz mene”, odvrati Simba i nadoda: “zašto me to pitaš”? - Mufasa ga pogleda i reče: “Volim to pitati one ljude koji žive kao da je uz njih Prijatelj”.- “Oni me uznemiruju jer su uvjereni u ono što ne mogu dokazati. Zašto se tako ponašaju? Zašto žive prijateljski sa Prijateljem? Što ako to nije istina?”– raspriča se Mu-fasa.- Istina- ponovi Simba. - Da ,istina!- uzvrati Mufasa. - “Biti pogođen Prijateljem znači vjerovati onom tko te pogodio”- uzvrati Simba. “Moj Prijatelj je istina jer mi je podario povjerenje i ljubav, a zar to nije važno?” Slutio je to i Mufasa. No ,Mufasa opet nadoda: “A što je to što nas udaljava od onoga što nas pogađa.”Simba pogleda Mufasu i odgovori: “Na to svatko ponao-sob mora dati odgovor, tu se radi o čovjekovoj slobodi. To je samo događanje života, a prepuštanje življenju od danas do sutra nam onemogućuje da nas pogodi Onaj tko je neprolazan, jer naš odgovor počesto je svijet stvari na-suprot svijetu ljubavi i povjerenja. Svijet posjedovanja vidljivih stvari koje nas malo, pomalo steže u tajno rop-stvo, čini nas sličnim prirodi stvari. Ne dopuštajući da stvari imenujemo, to jest počnemo s njima razgovor na ti, a zatim da ih u isti mah usmjerimo prema Nevidjivom ,kao onom što se samo srcem vidi”.

39ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

38ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

Spoznaja zajedništvaJednog predivnog jutra šetao je šumom pokraj mora. Slušao je ptice i šum drveća koje se ljuljalo pri vjetru. Bio je sretan što ga priroda okružuje i u toj okruženosti sa prirodom shvatio je da je dio te prirode, onaj koji može reći: “Volim te!”. Iznenadio se: - Odakle ta misao? – Drveću, pticama, moru nije mogao reći :”Volim te!” , već se diviti njima i uživati sa njima. Za ljubav – pomisli Simba, potreban je netko drugi. Priroda ga je upućivala prema tomu. Otkrivao je u sebi nešto što priroda nema. Prijatelj ga je usmjerio da krene među ljude koji vjeruju i nadaju se njegovom Prijatelju, koji je sama Ljubav. Ljubav Prijateljeva ga je tome usmjeravala, i tada se dogodilo nešto neočekivano. Simba je često boravio u Kući Božjoj, a onda je, jednog dana, shvatio da u toj Kući boravi njegov Prijatelj. Teoretski znao je to i prije ,ali ovaj put susreo je Prijatelja u Kući Božjoj. Bio je to susret koji se dogodio na osobnoj razini. Susret Simbe s Prijateljem među ljudima. Malo kada je takvu dimenziju doživio među ljudima. Možda i zato što je u Kući Božjoj postajalo previše onoga čega se i sama Priroda bojala: čovjeka.Sada se Simba radosnije navraćao u Kuću Božju u kojoj je među ljudima gradio obitelj koja stanuje i živi s nje-govim Prijateljem. Radovao se Simba u takvoj obitelji i uviđao neizmjernost, neiscrpljivost i svoju vlastitu ograničenost u stanovanju i življenju s Prijateljem. Nje-gova ljubav postala je jeka i val kojom se Simba odaz-vao Prijatelju. To je stvarnost koja je zahvaćala Simbu ,najdublje u onom što on jest. U Kući Božjoj Simba je slušao Prijateljevu riječ koju je Prijatelj svima upućivao da bi se ljudi mogli približiti Prijatelju. Ta riječ postajala je dio Simbe i Simba ju je čvrsto čuvao. Po njoj otkrivao je smisao svega onoga kamo mu je hoditi u životu. A šuma i sva ostala mir-isna bilja činila su sjenu Simbi, u hodu na putu kroz svijet, o kojem je Prijatelj odlučio voditi Simbu u ra-dosti, svjetlom svoje slave, prateći ga milosrđem svojim i pravednošću. A Simba je uzvraćao Prijatelju svojom riječju: “Volim te!”

Volja za osobni životTišina i mrak. Ljudi spavaju, čuje se pisanje i iznenadan šum vrata.- Simba, ustaj! – približivši se Simbi ,reče komandir.- Koliko je sati? – zapita iz polusna Simba.-Petnaest minuta do jedan, požuri se Simba! – uzvrati ponovno komandir i ode iz sobe. Buđenje. toplina kre-veta i odlučnost ustajanja. Brzo se oblači, vani je hlad-no, a do požarnog mjesta ima prilično puta. Hladni zrak me obuhvaća i dodiruje moje još pospane oči. Kakav osjećaj? Hodam kroz mrak i u daljini vidim svoju zgra-du.

- Baš je hladno – uzvrati Simbi susjedni požarni vojak.- Još malo i tu sam ,– reče u sebi Simba,- stigao sam na svoj cilj. Tu pored mene su dva kamiona, dva ok-lopna vozila za uspostavljanje veze, dva mala komandna štabna vozila te nekoliko kompanjola sa svojim prikoli-cama. Simba je odlučio ući u jedan kamion koji ima gri-janje, iako mu je to strogo zabranjeno.- Oh, tko bi izdržao na polju? – pomisli Simba. U daljini vidim stražara, približava mi se. - Hej, stražaru, dođi ovamo! – poviče Simba. Približava se on meni, otvaram mu vrata kamiona, polaže pušku na sjedište i ulazi. Palim ponovo grijanje da se malo od-mori.- Sutra će biti uzbudljivo – pomisli Simba, -jer će otkriti da u vozilu nema dovoljno nafte.- Pa on se posve smrznuo – primijeti Simba.- Ništa ne priča osim što mi je na početku izustio “hvala”. Nakon nekog vremena odlazi.- Meni je dobro – pomisli Simba. Ostajem sam. Palim malu svjetiljku i pokušavam zagrijati svoje noge koje su mi i dalje tako hladne. Razmišljam o sebi i svojim Prijateljima. Ovdje sada ne bih mogao izdržati bez svo-jeg Prijatelja, ovdje gdje vladaju krute norme i zakoni. Ipak ja sam radostan i zadovoljan tamo gdje ne bi trebao biti, samo zato što imam Prijatelja kojeg u svojoj ljubavi shvaćam i prihvaćam. Moj Prijatelj zahtijeva Ljubav, a granice njezine prilagodljivosti, što je jača ljubav, post-aju sve veće i veće. - Možda zato sve ovo mogu izdržati, jer posjedujem Ljubav – pomisli mali, tj. sad već veliki Simba.Ljubav je djelotvorna u svim područjima života. U uv-jetima vojničkog života potrebna je hrabrost, koja može izvirati samo iz povjerenja i ljubavi prema nekome. Tada čovjek ne zastaje pred problemima i poteškoćama, ne zatvaraš se u sebe zatvarajući vrata pred Prijateljem.- Kako je divan moj prijatelj! – uzvikne od sreće Simba. To je komunikacija djelotvorna istine koja nas čini sudi-onicima Onoga koji je sama ljubav. Bila je straha, bilo je ne ljubavi, ali gdje je sve to sada. Nestaje, gubi se, a ja mogu sretno živjeti bilo gdje se nalazio, jer ljubav imam.Netko pokuca na vrata kamiona. Prestrašeno pogledam.- Ah, to je moja zamjena, kakvo olakšanje. Moj me ko-lega gleda i čudi se kako nisam pospan ,već naprotiv ra-dostan. Ne znam ni sam što se već dogodilo da sam tako veseo. Moj prijatelj me ostavlja među ljudima, – pomisli Simba i užurbano otiđe među ljude.

Vlaho Kovačević

07.09.2009. u 9 h i 35 minuta Anđelo Sejdić iz 1-b zaljubljuje se u zlatarku Claudiu Crnečki na prvi pogled.

15.09.2009. govori joj da ju voli.…

16.09.2009. raspituje se o njoj i šalje joj pisma. 22.09.2009.ona ga uopće ne doživljava i govori da ju ne zanima -do sljedećeg mjeseca. 13.10.2009. Anđelo ne odustaje,unatoč odbijanju. 15.10.2009. pozove ju na kavu ali ona ga opet odbija! 21.10.2009. Claudia nam govori da se zaljubljuje u njega i da joj se počeo sviđati. 22.10.2009. Anđelo je zbog toga počne cvasti kao cvijet u proljeće-do idućeg mjeseca..Citati iz pisma:,, Claudia ja tebe užasno jako volim i bez tebe ne mogu živjeti.“ 18.11.2009. oni su napokon zajedno! 25.11.2009. pukla ljubav!“ Krhka je ta ljubav, koja se od prvog udarca lomi “ 9.12.2009. Anđelo je uznemiren i želi se ubiti,ooo Bože!! 10.12.2009. Claudiu to uopće ne zamara,kaže da ju briga i žao joj je što je bila bila s njim. 27.01.2010.Anđelo šalje Claudi pismo:,,Claudia ne želim živjet bez tebe,volim te,pusti cure,one su ljubomorne što ja ne želim biti s njima nego s tobom.,, 29.01.2010. Claudiji je sve to smiješno oni su posvađani i dalje ne znamo hoće li se pomiriti.r. P:S. naše lijepe želje su: - neka vaša ljubav bude kao proljetna kiša koja sitno pada, ali pre-plavi obale.

P.S. Rujan 2010. , Anđelo je pao razred i ispisao se iz škole, a Claudia je u drugom razredu, e Anđelo, Anđelo, da si prošao razred moždi bi nešto i bilo, a ovako…. Tekst:Mateja Šoštarić Foto: Anamarija Brajković

41ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

40ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

Iz školskih zadaćaZašto živimo?Joj, preteško pitanje…Ako život ima svoj smisao, tada patnja i umiranje, obzirom da su sastavni dijelovi života, moraju ima-ti smisla. Trpljenje prestaje biti trpljenje u trenutku kada dobije smisao. Mnogi se ljudi tijekom svog života pitaju: zašto Bog dopušta da patimo?Statistika ja pokazala da ljudi često puta Bogu pripisuju po-jedine stvari iz života koje sa Bogom uopće nemaju veze.Bog je čovjeku dao slobodu i kada bi Bog manipu-lirao ljudskim životom, tada čovjek više ne bi bio slobodan. Iz toga proizlazi činjenica da Bog ne može čovjeka odjednom potpuno os-loboditi patnje i boli, čovjek se kroz patnju uspinje u životu i uči na vlastitim pogreškama. Činjenica da nas-tojimo odgovoriti na pitanje smisla života pokazuje da nismo pa-sivni promatrači života, već tražitelji njegovoga smisla, zato u životu moramo pokazati pravu sliku svoje duše kako bi pomogli sebi i drugima, i osloniti se na vjeru u Boga kao snagu, i vjeru u sebe i u dalji život. Mi moramo biti sretni sa svojim životom kakav god da je, zato što ima slijepih koji ne vide životne ljepote, ima i gluhih koji ne čuju prekrasne životne zvu-kove , ima i nijemih koji ne mogu reći kako je život lijep. Zašto živimo ili kako je živjeti život…?Živjeti život znači živjeti ga svjesno svake minute, sekunde stotinke; život znači osjetiti njegove dobre i loše strane, živjeti život znači i gledati i osjećati kako život

nastaje, pitati se koji je smisao života…i to je jedna sekunda koju čovjek živi da bi doživio život.Ivana Šečić

U svijetu odraslihKao svako malo di-jete, jedva sam čekao da uđem u svijet odraslih. U svijet u kojemu ću dobiti dozvolu za ,,pravi život,, , život u koje-mu ću moći na miru igrati nogomet na školskom igralištu, bez straha da će me netko stariji otjerati ili uzeti mi loptu, u svijet u kojemu ću moći otići u grad, popiti pivo i vratiti se kasno kući.Veselio sam se i s nestrpljen-jem očekivao još mnoge ,, pogodnosti,, odraslog čovjeka. Došlo je i to vrijeme kada sam postao dije-lom svijeta odras-lih. Eh, kako sam se prevario! Sve po-godnosti postale su obveze.Sada vidim da je lakše učiti nego raditi, sada vidim da za izlaske treba prvo teškom mukom zara-diti novce, a kada

ih se zaradi, onda ih treba, teška srca , potrošiti. Svijet odraslih više nije tako bajan: za izlaske je potrebno ra-diti, za svako djelo mora se odgovarati, a nogomet, no-gomet je postala ,, stvar,, za koju više nemam vremena, volje ni snage. I nogomet je jedna od aktivnosti koje će ostati samo sjećanje iz mladosti.

Boris Sučić, večernja školaFoto: Hrvoje Pilić

43ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

42ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

Prije je kod kuma koji je imao psa pio samo pivo iz limenke a vidi ga sad

Leo, lopta, Karlo i prof Primorac

PROFESORI I NJIHOVI KUĆNI LJUBIMCIBISERI ĐAČKI I PROFESORSKI

--Zatečena kartaška atmosfera u razredu.

--Grbavac ni za živu glavu ne želi skinuti kapu s glave.

--Savić i poslije mnogobrojnih upozorenja doručkuje na satu.

--Učenik Luketić izjavio da nije znao da mora dolaziti na teorijsku nastavu.

--Kosić Ciku baca papire u glavu. --Učenik Bulaja dva sata tipka po mobitelu.

--Sokolić i Luketić tukli su se na satu za ravnalo.

--Luketić se tukao s Pavićem pa su obojica udaljeni sa sata.

--Učenik Luketić ne radi na satu, iako zna odgovore.

--Sokolić na satu priča, pjeva, gađa druge učenike…,,Jugo neće dugo,,!

--Sokolić se glasa 7. sat.

--Marković na satu pije sok, kad je upozoren odgovara: ,, Žedan sam,,.

--Mazalica snima profesora mobitelom.

--Rumčić recitira gluposti.

--Rumčić zaspao.

--15. 3. 2010. učenik Pavić još nema udžbenik iz engleskoga jezika.

--Netko od učenika zaključao profesora u učionici.

--M. Eršak odgovara, čita napisan prijevod, nakon što je dobio jedinicu čudi se što ne može imati napisan prijevod, bezobrazan.

--Rumenčić ne prestaje jaukati, kaže : ,,Boli me trepavica,,.

--Orlić odlazi sa sata po tabletu i ne vraća se.

--T. Šantek ne želi ništa raditi na satu: ,, Vi, profesore, trebate raditi, vi ste plaćeni za to,,.

--Rumenčić iz sata u sat ometa nastavu, mo-lim pozvati roditelje.Profesor.--Roditelji nisu pozvani jer se na mobitel umjesto majke stalno javlja učenik. Razrednik.--Ivan Š. za vrijeme nastave igra se mobite-lom i neće ga ostaviti: ,, Ja sam mislio daje ovo slobodna država,,.

--Huzjak ,,bude ,, pisao na nastavi, dok ta budućnost ne nastupi poslan je u šetnju.

--Učenik Ziberi profesoru se obraća riječju: ,,Gazda,,.

Priredio:T. Azinović

Prof. Miličević i Sofija, navodno je kupljena zbog djece

prof. Perović i Pia Rakitić(rođ. 2003.u Rakitju

Prof. Hršak i Ria,Ria reagira i na zapovijedi na engleskome jeziku Profesorica Kukić i Šlapica,jesu li to slične ili nam se

samo učinilo

44ŠEG

RT

PRO

SINA

C 2010.

Documents

ŠEGRT 1 PROSINAC 2010. - esos.hr · navskoj zemlji, novi pro-zori, novi laminat i klupe, informatička oprema s projektorom, sve bijelo i svijetlo.Praktikum ima dva skupa aparata: