Seminar Ski Carine i Carinske Tarife Copy

8/2/2019 Seminar Ski Carine i Carinske Tarife Copy

http://slidepdf.com/reader/full/seminar-ski-carine-i-carinske-tarife-copy 1/17

CARINE I CARINSKE TARIFE

- SEMINARSKI RAD -

Profesor: Student:******** *******



SADRŽAJ

SADRŽAJ ............................................................................................................................2

1. POJAM I ZNAČAJ CARINA .............................................................................................................................................. 32. VRSTA CARINA ........................................................................................................... 43. CARINSKI POSTUPCI ................................................................................................... 5

3.1 Stavljanje robe u slobodan promet .........................................................................53.2 Tranzit .................................................................................................................... 7

3.3 Carinsko skladištenje ............................................................................................. 73.4 Uvoz ......................................................................................................................83.5 Izvoz .......................................................................................................................8

4. EFEKTI CARINA ........................................................................................................... 95. CARINSKA POLITIKA ................................................................................................106. CARINSKE TARIFE (KVOTE) ................................................................................... 12

6.1 Vrste (podjele) Carinskih tarifa ......................................................................... 126.2 Zakon o carinskoj tarifi i njegovi sastavni dijelovi ............................................136.3 Osnovna pravila i napomene u Carinskoj tarifi, Komentarska objašnjenja iuvjerenja o svrstavanju robe u Carinskoj tarifi ......................................................... 14

7. ZAKLJUČAK ................................................................................................................168. LITERATURA ..............................................................................................................17



1. POJAM I ZNAČAJ CARINA

Carina predstavlja pristojbu koja se naplaćuje, najčešće, na uvoznu robu uvidu novčanog iznosa, a po utvrđenim carinskim stopama u Carinskoj tarifi, bilo u ciljuzaštite domaće privrede, fiskalnih, socijalnih i drugih razloga. Kod nekih zemalja postoji icarina na robu koja sa izvozi iz zemlje, npr. u Indiji na žitarice u cilju prehranjivanjadomaćeg stanovništva. Carine i carinski sistem svake države imaju veliki značaj priotvorenoj međunarodnoj robnoj razmjeni. Iz tih razloga, a posebno iz razloga bržeguključivanja privrede neke zemlje u međunarodne robne tokove, bitno je da carina icarinski sistem te države, budu suvremeni sa nizom usvojenih međunarodnih rješenjakoje imaju razvijene države.

Vođenje zaštitne carinske politike i njena konkretizacija u Carinskoj tarifi svake zemlje jevrlo osetljivo pitanje i ljudi koji vode carinsku politiku moraju biti posebno obazrivi prikonkretizaciji zaštitne carinske politike u carinskim tarifama. Ta obazrivost bi seogledala, prije svega, u tome da zacrtana carinska politika u carinskim tarifama ne smijeda bude ni suviše visoka - da spriječava uvoz roba, putem zacrtanih visokih carinskihstopa, kao ni obrnuto, da carinske stope budu suviše niske i da se suviše liberalizuje uvoz,ne vodeći računa pri tome o razvoju domaće proizvodnje.

Rješenja treba tražiti kroz jedan srednji pristup, da carine budu u pogledu svoga nivoarealno odmjerene, tj. da ne budu ni pretjerano visoke, ni pretjerano niske, tj. da budu tako postavljene da omogućavaju razumnu konkurenciju i razuman uvoz inostranih roba.Carine ne smiju biti barijera otvorenim robnim razmjenama sa inostranstvom, niti uvozu, jer se radi i o zavisno uvoznoj privredi (pa se ni izvoz ne može ostvariti bez neophodnog

uvoza, posebno reprodukcionog materijala i sirovina, što će omogućiti proizvodnju robaza izvoz), već naprotiv, one moraju biti u funkciji takvih robnih razmjena.

S druge strane, carine ne mogu biti zabrana uvozu iz inostranstva, jer autarhična izatvorena privreda jedne države, pa čak i onih razvijenijih država, nije poželjna nitiekonomski opravdana. Stoga carina, u svakom carinskom sistemu, pogotovu kod mladih privreda u razvoju, mora da omogući i razuman uvoz, ali da i instrumenti carina iinstitucije carinskog sistema omoguće i pospješuju izvozne tokove privreda u tranziciji irazvoju. Tako možemo da zaključimo da primarna uloga carina je zaštita domaće proizvodnje, a sekundarna uloga fiskalni efekat koji ona ispoljava pri punjenju budžetaodređene države.



2. VRSTA CARINA

Carine možemo podijeliti prema pet (5) kriterija :

1. Po pravcu kretanja:a) uvozne

b) izvozne

c) provozne (tranzitne)

2. Po svrsi carine:a) Fiskalne (finansijske) i zaštitne (ekonomske) - fiskalna se uvodi radi povećanja prihoda države, tako npr., ako bi neka sjeverno-europska država uvelacarinu na južno voće, to bi predstavljalo fiskalnu carinu jer ne bi imala zaštitnikarakter po domaću proizvodnju. Međutim, naplata carine na robe koje se trenutno uzemlji ne proizvode, ali se u skoroj budućnosti očekuje proizvodnja, predstavljala bi zaštitnu carinu. Zaštitna carina se uvodi u cilju zaštite domaće proizvodnje odinostrane konkurencije.b) Socijalno-politička carina - uvodi se iz socijalnih i političkih razloga, i tu

se radi mahom o izvoznoj carini na određene proizvode, npr. životne namirnice.

3. Po načinu obračuna:a) carine prema vrijednosti robe - robu manje vrijednosti manje tereti u

odnosu na vrijedniju i skuplju robu.

b) specifične carine - obračunavaju se po jedinici mjere, npr. po komadu, litru,

metru, kilogramu i sl.c) kombinovane (mješovite) carine - predstavljaju vid kombinacije prethodnedvije.

4. Po načinu propisivanja:a) autonomna carina - jedna država je uvodi samostalno i nezavisno odmeđunarodnih normi snagom svog suvereniteta.b) ugovorne (konvencionalne) carine - propisuju se na bazi dvostranih ilivišestranih sporazuma između država. Tako između zemalja članica EU nemacarina pri prometu roba, a postoji zajednička carinska tarifa prema trećimzemljama.c) kombinovane - kombinacija a) i b)

5. Po ekonomsko-političkom djelovanju:a) prohibitivne (zabranjujuće) carine - carine koje su toliko visoke da praktičnoonemogućavaju uvoz roba na tržište.b) retorzivna (ratnička) carina - protivmjera neke države prema drugoj koja drživisoke carine.c) preferencijalne (povlaštene) carine - cilj im je da pospješe robnu razmjenu sa



određenim zemljama sa kojima je sklopljen takav sporazum.d) diferencijalne carine - otežavaju robnu razmenu, što robu iz jedne zemljedovodi u nepovoljniji položaj u odnosu na robu iz drugih zemalja.e) antidempinske carine - oblik dopunske carine koja izjednačava cijenu uvoznerobe kada je ona niža od normalne, realne cijene, a na to još ide i redovna carina.

f) kompenzatorne carine - uvode se za robu koja je u zemlji porijekla ili izvozadobila neku subvenciju, premiju u vidu stimulacije izvoza, pa se u cilju neutralisanjatih subvencija naplaćuje kompenzetorna carina.

3. CARINSKI POSTUPCI

U novijim carinskim sistemima za razliku od dosadašnjih sistema predviđena jekategorija carinskih postupaka, odnosno svako carinsko dozvoljeno postupanje i upotrebarobe, gdje učesnici u postupku stiču prava i obaveze u vezi sa robom predstavljaju

carinske postupke. Carinski postupak je definisan kao pojam kao i njegove vrste, ali radidaljnjeg objašnjavanja vrste postupka ćemo sada nabrojati:

· stavljanje robe u slobodan promet;· tranzit (spoljni i unutrašnji);· carinsko skladištenje;· aktivno oplemenjivanje;· prerada pod carinskom kontrolom;· privremeni uvoz;· pasivno oplemenjivanje;· izvoz;

· privremeni izvoz.

Radi sprovođenja ovih postupaka, za svaki postupak, osim stavljanja robe u slobodan promet, potrebno je odobrenje nadležnog carinskog organa, što znači da deklarant radisprovođenja postupaka, mora podnijeti zahtjev carinarnici za dobijanje odobrenja zanjegovo sprovođenje.

3.1 Stavljanje robe u slobodan prometDa bi se roba stavila u carinski postupak moraju biti ispunjeni određeni uslovi

koji su bili poznati i dosada, odnosno da roba mora da bude obuhvaćena deklaracijomkoju podnosi deklarant i da uz nju moraju biti priložene isprave za sprovođenje ovog postupka. Ovde treba naglasiti da se prvi put predviđa mogućnost i koriščenja drugačijihisprava, osim deklaracija, kao što su knjigovodstveni zapisi, finansijska i materijalnaevidencija koja se mora voditi na način naložen od strane carinskog organa.

Prvi put koristiće se elektronske deklaracije, odnosno podaci iz deklaracija pripremljeni prema određenim standardima. Oni će se razmjenjivati elektronskim putem između



deklaranata i carinskih organa, uz sprovođenje svih faza postupaka predviđenih za prijemdeklaracije.Osim po svom obliku i medijumu, predviđena je mogućnost podnošenja deklaracija narazličite načine, u različito vrijeme i sa različitom sadržinom i to:

· prethodna deklaracija;· redovna deklaracija;· nepotpuna deklaracija;· naknadna deklaracija;· rekapitulativna deklaracija.

Imajući u vidu osnovnu tendeciju, da se poštenim trgovcima omogući brzo, lako iefikasno sprovođenje carinskog postupka, uz najkraće zadržavanje robe pod carinskomkontrolom, ove deklaracije praktično predstavljaju povlasticu koja omogućujesprovođenje postupka na unaprijed naveden način i koje će veoma pažljivo bitiodobravana.

Prethodna deklaracija je deklaracija koja je podnijeta carinskom organu prije prispjećarobe sa svim potrebnim podacima i svim potrebnim priloženim ispravama, s tim što semogu izvršiti samo potrebne kontrole usklađenosti podataka kao i logičke kontrole putemračunara. Ova deklaracija se ne može primiti, jer nije ispunjen jedan od glavnih uslova, ato je prisutnost robe, međutim predstavlja veliko ubrzanje postupka, jer se po prispjećurobe ne moraju vršiti radnje koje su već izvršene.

Nepotpuna deklaracija je deklaracija koja ne sadrži sve podatke o robi, potrebne zasprovođenje carinskog postupka, ali sadrži sve elemente potrebne za utvrđivanjecarinskog duga i primjenu spoljnotrgovinskih propisa koji se odnose na uvoz robe (npr.deklarant nije pribavio odgovarajuće uvjerenje o porijeklu). Ova deklaracija se može primiti, s tim što je deklarant dužan da naknadno pribavi uvjerenje o porijeklu i kao takvoga naznači u deklaraciji. Nakon određenog roka, a na osnovu odobrenja carinarnice podnosi se dopunska deklaracija sa svim potrebnim podacima uz koju se prilažeizostavljano uvjerenje.

Rekapitulativna deklaracija podnosi se ako je roba ocarinjena na osnovuknjigovodstvenih zapisa ili finansijske, ili druge dokumentacije, a radi se o uvozu istevrste robe od strane istog uvoznika, odnosno korisnika, kojom se obuhvataju sprovedenacarinjenja u prethodnom periodu. Carinskom organu je data mogućnost da odluči da li ćevršiti pregled predate dokumentacije ili izvršiti fizički pregled robe. Ovde će doći do primjene mehanizma selektivnog pregleda, to jest na osnovu određenih kriterijuma kojiće biti razvijeni vršiće se izbor (selekcija) carinskih deklaracija, kod kojih će biti vršen ili pregled priložene dokumentacije, ili fizički pregled robe ili jedno i drugo. Pošiljke kojenisu pregledane kao i pregledane pošiljke mogu biti predmet naknadne kontrole. Predmetnaknadne kontrole su robne, knjigovodstvene, finansijske i druge isprave, s tim što semože izvršiti i ponovni pregled robe.

Roba stavljena u slobodan promet, nakon plaćanja svih propisanih dažbina stiče status



domaće robe. Sa robom stavljenom u slobodan promet može se slobodno raspolagati,osim ako za nju nije plaćena carina, ili je plaćena po povoljnijoj stopi, pa se onda nalazi pod carinskim nadzorom sve dok ne prestanu uslovi zbog kojih je priznata neka povlastica, odnosno kada se izveze, uništi, ili kad carinski organ dozvoli njenu upotrebu udruge svrhe, a ne u one svrhe zbog kojih je određena neka povlastica, u kom slučaju se

moraju platiti sve propisane dažbine.

3.2 TranzitCarinski zakon definiše tranzit kao kretanje robe pod carinskim nadzorom ili

carinskom kontrolom između dva mjesta unutar carinskog područja i to strane robe kojanije nacionalizovana i domaće robe namjenjene izvozu. Postupak tranzita počinje prijavljivanjem robe ulaznoj graničnoj carinarnici ili carinarnici gde je roba prethodno prijavljena, a završava se predajom robe i propisanih isprava odredišnoj carinarnici.

Deklarant koji je podnio tranzitnu deklaraciju odgovoran je za predaju robe odredišnoj

carinarnici u nepromjenjenom stanju i dužan je da položi obezbjeđenje za plaćanjecarinskog duga, koji može biti pojedinačno (za jedan carinski postupak) ili generalno (zaviše tranzitnih postupaka) uz odobrenje direktora. Obezbjeđenje se ne polaže u slučaju prevoza robe poštom, u vazdušnom ili železničkom saobraćaju i prevozom cjevovodomili dalekovodom.

Domaća roba nakon izvoznog carinjenja se pod carinskim nadzorom i carinskomkontrolom zajedno sa propisanim ispravama upućuje izvoznoj carinarnici radi izvoza uinostranstvo. Domaća roba se može uputiti pod carinskim nadzorom između dva mjestana domaćoj teritoriji preko stranog područja u okviru tranzitnog postupka.

3.3 Carinsko skladištenjeCarinsko skladištenje je poseban carinski dozvoljeni postupak, radi smještaja robe

u carinsko skladište. Carinski organ odobrava smještaj robe u carinsko skladište nakončega se podnosi deklaracija za smještaj robe. Carinski zakoni obično propisuje dvije vrstecarinskih skladišta – javna i privatna.

Javno carinsko skladište je skladište u kome držalac carinskog skladišta pruža uslugeskladištenja za svoju ili tuđu robu, dok je privatno carinsko skladište skladište u komedržalac skladišta može da drži samo svoju robu. Pri tome, zakon pravi razliku izmeđudržaoca skladišta i korisnika skladišta, s time što je korisnik skladišta lice koje je dužno

da stavi robu u postupak carinskog skladištenja ili lice na kome su prenesena ta prava.Držalac carinskog skladišta je dužan da vodi evidenciju o robi smještenoj u carinskoskladište i odgovoran je za ispunjavanje svih uslova propisanih Carinskim zakonom idrugim propisima.

U carinskom skladištu, osim skladištenja i čuvanja robe sprovodi se postupak aktivnogoplemenjivanja ili postupak prerade pod carinskim nadzorom u skladu sa uslovima propisanim za ove postupke. Da bi neki od ovih postupaka započeo, prethodno se mora



okončati postupak carinskog skladištenja bez obzira što roba ostaje u carinskomskladištu.

3.4 Uvoz

Privremeni uvoz kao carinski dozvoljeni postupak se potpuno odvojeno regulišeod aktivnog oplemenjivanja i treba ga razlikovati tako što se radi o carinski odobrenom postupku u okviru koga se strana roba koristi u zemlji uz obavezu ponovnog izvoza uneizmjenjenom stanju, osim zbog uobičajenog smanjenja vrijednosti zbog njeneupotrebe. Na robu koja se privremeno uvozi ne plaća se carina ili se plaća po sniženojstopi i na nju se ne primjenjuju mjere komercijalne politike (spoljnotrgovinskaograničenja), osim ako posebnim propisima nije drugačije regulisano.

Kao i kod ostalih posebnih postupaka, privremeni uvoz se može obaviti samo na osnovu podnjetog zahtjeva i dobijenog odobrenja od strane carinskog organa, s tim što se privremeni uvoz može odobriti samo ako je moguće utvrditi istovjetnost uvezene robe.

Carinski zakoni obično ne propisuje rok za privremeni uvoz, već ostavljaju carinskomorganu da u odobrenju sam utvrdi ovaj rok, polazeći od ugovorenih uslova i ispunjavanjasvrhe privremenog uvoza.

Ako se privremeno uvezena roba stavi u slobodan promet, a plaćen je ukupan iznosuvoznih dažbina smatra se da je izmiren carinski dug, a u slučaju da nije naplaćen ukupaniznos, carinski organ naplaćuje razliku do ukupnog iznosa.

Kao i kod aktivnog oplemenjivanja, Carinski zakon propisuje, da ako privremenouvezena roba stavi u slobodan promet, nosilac odobrenja je dužan da plati kompezatornukamatu na iznos utvrđen carinskog duga i to od momenta prihvatanja deklaracije za

privremeni uvoz do stavljanja robe u slobodan promet.

3.5 IzvozU Carinskom zakonu, predviđeno je davanje odobrenja od strane carinskog

organa za iznošenje robe iz carinskog područja. Ovo znači da se domaća roba stavlja u postupak izvoza nakon izdatog odobrenja, s tim što ovaj postupak ne važi za pasivnooplemenjivanje ili tranzit domaće robe od jednog mjesta na domaćem području do drugogmjesta na domaćem području preko strane teritorije.

Takođe je i novina da se izvozna deklaracija može podnijeti carinskom organu ne samo

prema mjestu gde se roba nalazi ili pakuje, već i prema sjedištu ili prebivalištu izvoznika.Stavljanje robe u postupak izvoza stvara obavezu izvozniku da robu izveze iz carinskog područja u stanju u kakvom je bila u momentu prihvatanja izvozne deklaracije.



4. EFEKTI CARINA

Efekti carina se obično mogu podijeliti na slijedeći način:

1) Efekat carina na uvoz - sto su niže carinske stope uvoz je veći, i obrnuto.Tako ukoliko dođe do deficitarnosti određenih roba na tržištu, držva moze snižavanjem

carinskih stopa sanirati dati nedostatak.

2) Efekat carina na domaću proizvodnju - carinske stope moraju se odredititako da na budu ni suviše niske, kako bi štitile domaću proizvodnju, a ni suviše visoke,dadomaća prizvodnja ne bi bila previše zaštićena i izolovana, sto bi dovelo do toga da ona zaostaneu razvoju.

3) Efekat carina na ponudu i potražnju roba - npr. ako je ponuda

određenih roba na domaćem tržištu mala snižavanjem carinskih stopa može se uticati na povećanje ponude inostranih roba. Slično, ako je ponuda velika, a potražnja mala, povećanjem carinskih stopa može se uticati na smanjenje ponude iz uvoza.

4) Efekti carina na cijene - carina direktno utiče na cijenu uvozne robe, jer jeuključena u konačnu cijenu robe, koju snosi kupac, uvoznik. Postoji i indirektan uticaj carinana cijene, a manifestuje se putem indirektnog djelovanja carine na formiranje cijena

roba domaćih proizvođača. Povećanje cijena uvoznih roba zbog povečanja carinskih

stopa posredno vodi povečanju istih ili sličnih domaćih roba, zato što domaći proizvođačicijene svojih proizvoda često određuju putem komparacije ovih cijena sa cijenama robe

iz uvoza. Na ovaj način često dolazi do prenosa inflacije sa inostranih tržišta na domaće

tržište.

5) Kumulativno djelovanje carina - carinska zaštita se ne odnosi samo nazaštitu finalnih proizvoda, već i na poluproizvode, i na taj način se štite i finalni

prizvođači i njihovi proizvodi.

6) Protekcionistički (zaštitni) efekat carina - ogleda se u zaštiti razvojadomaće proizvodnje, zato što uvozne carine smanjuju konkurentnost inostranih roba natržištu.

7) Fiskalni efekat carina - to znači da carine djeluju na povečanje državnih

prihoda, mada u savremenim carinskim sistemima ovo nije primarna uloga carina.

8) Prevaljivanje carina - po pravilu carinu snosi uvoznik, ali je moguće uodređenim slučajevima da dio carina snosi i prodavač. Npr. kada strani prodavač nastojida očuva određeno tržište, posebno ako je na tom tržištu došlo do povečanja carine.



9) Drugi efekti carina:

a) Efekat carina na potrošnju - carina dovodi do smanjenja potrošnje, jer

povećava cijenu robe koja se uvozi, koju plačaju domaći potrošači.b) Efekat carina na zaposlenost - rast carinskih stopa djeluje tako da se povećava zaposlenost, zbog rasta domaće potrošnje, a time i proizvodnje. Međutim, to jesamo na kratak rok, jer se smanjenje uvoza odražava i na smanjenje izvoza, što opet

smanjuje zaposlenost.

c) Platno-bilansni efekat carina - uvozna carina smanjuje uvoz inostranih roba itako djeluje na platni bilans, jer svaki uvoz znači i određeni devizni odliv.

d) Efekat izvoznih carina i efekat carina na izvoz - izvozne carinezadržavaju određene deficitarne robe na domaćem tržištu, ali i onemogućavaju rastdeviznog priliva toj zemlji. Međutim, carina može i stimulisati izvoz, putem povratacarinskih i poreskih dažbina. Primjer za to je instument drawback-a (povrat carine)kojim se omogućavalo da se dio naplačene carine povrati uvozniku, pod uslovom dauvezenu robu ugradi u finalni domaći proizvod koji će izvesti u inostranstvo.

5. CARINSKA POLITIKA

Carinska politika predstavlja svjesno usmjeravanje društva na planu carinskezaštite, putem niza carinskih instrumenata, kako dugoročnih tako i fleksibilnih.

1) Aktivna carinska politika - njome se pomaže izvoz. U mjere aktivne

carinske politike spadaju sve vrste subvencija i premija koje su upućene na povečanjeizvoza, razne poreske olakšice, povraćaji carina, oslobađanje od mnogih dažbina itaksi pri izvozu domaće robe.

2) Pasivna zaštitna politika - obuhvata sve mjere carinske politike koje sesprovode u cilju ograničavanja uvoza, kao i vancarinska ograničenja uvoza u obliku taksi, poreza i sl. Pasivna zaštitna politika moze biti; nominalna, realna i efektivna.

a) nominalna carinska zaštita predstavlja nominalno opterečenje u Carinskojtarifi. b) stvarna (realna) carinska zaštita može se izračunati na osnovu naplaćene

carine i ostvarene vrijednosti uvoza roba.c) efektivna carinska zaštita je ona carinska zaštita koja omogućavazastičenim privrednim granama ili djelatnostima povoljnije uslove stvaranjadohotka. Carinska zaštita omogućava zastičenoj proizvodnji da za svoje proizvodeformira cijene na istom ili približno istom nivou kao što su cijene iz uvoza u koje je uračunata carina.

3) Racionalna i selektivna zaštitna carinska politika - carinskom



politikom se mora ostvariti zaštita domaće proizvodnje, ali ne svake i po svaku cijenu.Treba štititi onu proizvodnju koja posluje sa razumnim troškovima proizvodnje, ane onu koja je neperspektivna i zastarjela. Takođe, carina ne treba da štiti sve istomcarinskom stopom, već one privredno razvijenije nižom stopom, a manje razvijene višomcarinskom stopom. Bitno je odrediti: šta štititi, u kojoj mjeri, kako i koliko dugo.

4) Instrumenti zaštite (protekcionizma):

a) dugoročni instrumenti carinske zaštite - tu spadaju: carinska tarifa;carinski zakon (koji uz carinsku tarifu predstavlja najosnovnije zakone iz oblasti carina);carinska osnovica (bez koje nema realne carinske zaštite kod svih savremenih carinskihsistema koji usvajaju naplatu carina po sistemu ad valorem); carinska stopa.

b) elastični (fleksibilni) instrumenti carina i carinske zaštite - to su oniinstrumenti u carinskom sistemu koji se mogu adekvatno prilagođavati privrednim

potrebama, u određenom vremenskom trenutku. Oni ne zahtjevaju duži proces izmjena, kaošto je slučaj sa dugoročnim instrumentima, kada je potrebno i zasjedanje parlamenta da bi

došlo do njihovih usvajanja ili izmjena, već to može po daleko kraćoj proceduri, vrloefikasno, da učini po zakonu ovlašteni organ. U nastavku slijede neki od elastičnihistrumenata:

carinski kontigenti - predstavljaju instrument elastične carinske politike pomoću kojeg se može vršiti smanjenje postojeće carinske stope, odnosno zaštite izCarinske tarife za određeni procenat ili se čak nivo zaštite može svesti na nulu. Postojiviše vrsta carinskih kontigenata:

• vrijednosni kontigent - limitiran je određenim vrijednosnim iznosom, npr.kad uvoz date robe dostigne vrijednost od 1.000.000 $, na dalji uvoz će se primjenjivati redovna stopa iz Carinske tarife.

• vremenski ograničen kontigent - snižena carinska stopa se

primjenjuje do

određenog vremenskog perioda, npr. do 31. decembra neke godine, a nakon toga redovnacarinska stopa.

• namjenski ograničen kontigent - snižena stopa važi samo za određeneuvoznike, npr. zdravstvene ustanove.

• vremenski neograničeni carinski kontigenti - traju sve dok se

ne opozovu od strane davaoca, po pravilu se odnose na sve korisnike.

preferencijalne carine (carinski preferencijali) - njih država

predviđa u svomezakonodavstvu ili po osnovu međunarodnih ugovora. Pomoćunjih se mogu dati određene pogodnosti nekim državama u vidu sniženja carinskih stopa iličak neplaćanja carina, a sve u cilju unaprijeđenja robne razmjene sa tim državama. UCarinskom zakonu predviđeno je da pri uvozu roba iz zemalja u razvoju mogu da seodrede preferencijalne tj. povlaštene carinske stope, uz uslov da su robe proizvedene utim zemljama ili da je u tim zemljama vrijednost robe uvečana najmanje za 51%.

drugi fleksibilni instrumenti carina i carinske zaštite



• dodatna carina - uvodi se kao protivmjera, kao oblik borbene ili ratničkecarine.

• sezonske carinske stope - uvode se za određene poljoprivredne proizvode uodređenom periodu u cilju obezbjeđenja stabilnosti domaće proizvodnje i

domaćeg tržišta. Npr. Vlada neke države može pored postojećih stopa uvesti i sezonskestope, koje ne mogu biti veće od 20%.• ramplasman - carinski ramplasman podstiče uvoz omogučujući domaćoj

privredi uvoz bez plaćanja carina, pod uslovom da u određenom vremenskom roku, npr.do godinu dana, taj uvoznik izveze robu u istoj vrijednosti..

• povraćaji carina (drawback) i drugih uvoznih dažbina ovaj

instrumentomogućava povrat naplaćene carine na robu koja je uvezena (sirovine i reprodukcionimaterijali), pod uslovom da je ista upotrebljena u proizvodnji robe za izvoz. Potrebno je uroku od 6 mjeseci od izvoza podnijeti zahtjev carinarnici koja je izvršila carinjenje za povratcarine i drugih uvoznih dažbina.

6. CARINSKE TARIFE (KVOTE)

Carinska tarifa predstavlja sređen, sistematizovan spisak roba sa carinskimstopama. Stope predviđene u Carinskoj tarifi primjenjuju se na robu porijeklom izzemalja koje sa određenom državom zaključile ugovor s klauzulom najvećeg povlašćenjaili koje tu klauzulu primjenjuju na robu porijeklom iz same te određene države. Osnovnekarakteristike carinske tarife su da je opšta (primenjuje se na sav uvoz roba) i uvozna -carinske stope se primjenjuju samo pri uvozu roba. Ona je advalorna, jer se carinskestope obračunavaju na vrijednost robe. Ona je jednokolona. Predstavlja kombinovani pravni akt, jer se carinske stope određuju autonomno, a nomenklatura je međunarodna(harmonizovana nomenklatura).

6.1 Vrste (podjele) Carinskih tarifa

a) carinske tarife u užem i širem smislu - u užem smislu predstavljaju sređenispisak carinskih roba i predviđenih carinskih stopa za date robe. U širem smislu poredspiska roba imaju i normativni (zakonski) dio sa određenim odredbama.

b) carinske tarife trajnog i privremenog karaktera - one koje se donosezakonom sutrajnog karaktera i usvaja ih parlament, a privremenog karaktera su one koje se donose podzakonskim aktima od stane Vlade.

c) autonomne, ugovorne i kombinovane carinske tarife - autonomne država propisuje



samostalno, ugovorne su one koje su donjete na bazi međunarodnih sporazuma, akombinovane su one gdje određena država propisuje npr. stope carina, a prihvatakonvencijalna rješenja u pogledu carinske nomenklature (spisak roba).

d) jednokolone i višekolone carinske tarife - jednokolene imaju samo jednu

kolonucarinskih stopa, višekolone više.

e) uvozne, izvozne i provozne carinske tarife

f) advalorne (vrijednosne), specifične i kombinovane carinske tarife -kod advalornihse carinska stopa naplačuje na osnovu vrijednosti robe. U specifičnim carinskim

tarifama osnova za naplatu carine je jedinica mjere proizvoda (komad, metar, kilogram,tona…), tako je npr. u Švicarskoj. Kod kombinovane carinske tarife carina se utvrđuje i po vrijednosti i po jedinici mjere, npr. može se za određene robe naplačivati carina povrijednosti, a za druge po jedinici mjere. Ili da se naplaćuje po vrijednosti, pa ako sedostigne predviđeni novčani iznos, da se naplačuje i specifična carinska tarifa.

g) preferencijalne i diferencijalne carinske tarife - preferencijalne tarife primenjuju povlaštene stope pri uvozu iz određenih zemalja. Diferencijalnim se primenjuju uvečanestope za robu koja je porijeklom iz određenih zemalja, najčešće kao oblik protivmjere.

h) Briselska i Harmonizovana carinska tarifa - Briselska je starijeg datuma iima XXIodjeljak, 99 glava i 1097 tarifnih brojeva, sređenih prema porijeklu, namjeni, stepenudorade i sl. Harmonizovana je novijeg datuma, prilagođena za kompjutersku obradu, imaXXI odeljak, 97 glava, sa rezervnom glavom za buduće nove proizvode, i 1241 tarifnih brojeva.

6.2 Zakon o carinskoj tarifi i njegovi sastavni dijelovi

a) normativni dio zakona o Carinskoj tarifi - U normativnom dijelu zakona

predviđeno je da je ona uvozna, jednokolona i da se stope iz Carinske tarife primenjuju na robu porijeklom iz zemalja koje su nekom zemljom zaključile ugovor sa klauzulom največeg povlaštenja ili koje tu klauzulu primjenjuju faktički na robu porijeklom iz te zemlje. Narobu iz ostalih zemalja primjenjuju se stope predviđene u Carinskoj tarifi uvečane za70%. U normativnom dijelu predviđeno je uprošćeno svrstavanje dijelova, nesastavljenihi rastavljenih proizvoda, proizvoda koji se privremeno uvoze radi oplemenjivanja.



b) Carinska tarifa, kao spisak roba - carinska nomenklatura,svrstavanje roba uCarinskoj tarifi i carinske stope - pod pojmom "nomenklatura", u smislu Zakona oCarinskoj tarifi, podrazumjevaju se: naimenovanja odjeljaka, glava, razdjela, tarifnih brojeva i tarifnih podbrojeva sa odgovarajućim šifarskim oznakama. To znači da je

nomeklatura Carinske tarife, u prvom redu, podjeljena na odjeljke, odjeljci na glave, a ovisu podjeljeni na razdjele. Carinska tarifa ima ukupno XXI odeljak, 97 glava, s tim što je77. glava rezervisana za nove proizvode, i 1241 tarifni broj. Tarifni brojevi su obilježeničetvorocifrenim brojem, gde prve dvije cifre označavaju glavu kojoj taj tarifni broj pripada, a druge dvije redni broj dotičnog tarifnog broja u određenoj glavi, npr. 84.15.

c) Svrstavanje nesastavljenih i rastavljenih proizvoda u Carinskoj tarifi -nesastavljenii rastavljeni proizvodi mogu se u skladu sa zakonom o carinskoj tarifi, na zahtjev poreskog obveznika, svrstati u tarifni stav sastavljenog proizvoda, uz primjenu stopecarine za sastavljeni proizvod.

d) Uprošćeno svrstavanje u Carinskoj tarifi - roba iz odeljaka od VII doXVIIICarinske tarife (npr. plastika, guma, koža, drvo, keramika, staklo, tekstil, metali), koja predstavlja dijelove za neposrednu ugradnju, bez dodatne obrade i dorade u proizvode izodjeljaka od XVI do XVIII (mašine, aparati, uređaji, prevozna sredstva, instrumenti isl.), može se na zahtjev carinskog obveznika svrstati u isti tarifni stav u koji se svrstava proizvod koji se uvozi, pod slijedećim uslovima: da je za carinjenje prijavljen uvozdijelova koji se svrstavaju u 5 ili više različitih tarifnih stavova Carinske tarife; da su

dijelovi namjenjeni za izgradnju novih proizvoda ili za održavanje proizvoda; da ukupnavrijednost dijelova po jedinici proizvoda nije veća od vrijednosti dijelova iz domaće proizvodnje koji se ugrađuju u taj proizvod, da se zahtjev za uprošteno svrstavanje podnosi carinarnici najkasnije do dana podnošenja uvozne carinske deklaracije.

e) Carinske stope u Carinskoj tarifi - stope u carinskoj tarifi predstavljaju odrazzaštite domaće proizvodnje i određene su u rasponu od 0 do 40% (za neke tipove putničkih automobila).

6.3 Osnovna pravila i napomene u Carinskoj tarifi, Komentarska

objašnjenja i uvjerenja o svrstavanju robe u Carinskoj tarifia) Osnovna pravila za primjenu Carinske tarife

• nazivi odjeljaka, glava i razdjela dati su samo radi lakšeg snalaženja• tarifni broj obuhvata kako kompletan, tako i nedovršen, rastavljen ili sastavljen proizvod; pod materijalom iz tarifnog broja podrazumijeva se materijal u čistomstanju ili pomiješan sa drugim



• proizvodi koji bi se na prvi pogled mogli svrstati u više tarifnih brojeva,svrstavaju se na slijedeći način: tarifni broj koji ima najkonkretnije naimenovanje proizvoda ima prednost u odnosu na one sa opštijim naimenovanjem proizvoda; proizvodi koji se sastoje od različitih materijala svrstaće se kao da se sastoje odmaterijala koji im daje bitan karakter; proizvodi koji se ne mogu svrstati pomoću

prethodna dva pravila, svrstavaju se u posljednji po redu od onih tarifnih brojevakoje zbog važnosti treba podjednako uzeti u obzir • proizvodi koji se ne mogu svrstati primjenom ni jednog od do sad nabrojanih pravila svrstaće se u odgovarajući tarifni broj predviđen za proizvod koji je tom proizvodu najsličniji• futrole za foto-aparate, muzičke instrumente, oružje i slični kontejneri,specijalno oblikovani za određeni proizvod, pogodni za dugotrajnu upotrebu iisporučeni s proizvodima za koje su namjenjeni, svrstaće se sa tim proizvodima.Ovo se pravilo ne primenjuje na kontejnere koji cjelini daju bitan karakter.

b) Napomene u Carinskoj tarifi - njihov cilj je da se određene robe isključe izodređenog odjeljka, glave, tarifnog broja ili podbroja i da se daju definicije roba.

c) Komentatorska objašnjenja - imaju ulogu u razvrstavanju roba u Carinskojtarifi, to čine pomoću komentarisanja tehničko-tehnoloških svojstava i drugihkarakteristika roba. Izdata su u 3 toma.

d) Uvjerenja o svrstavanju roba u Carinskoj tarifi - izdaje ih Savezna upravacarina na zahtjev uvoznika. Tako se porezni obveznik obezbeđuje da će robu ispravno, prilikom carinjenja, prijaviti po Carinskoj tarifi i tako spriječava svoju odgovornost zanepravilno prijavljivanje. Ovo uvjerenje važi godinu dana, ako se ne izvrše umeđuvremenu promjene u Carinskoj tarifi koje utiču na svrstavanje robe.



7. ZAKLJUČAK

Carina je najstariji instrument vanjsko - trgovinske politike koji dodatkom nacijene robe i usluga utječe na obujam i vrijednost vanjske trgovine. Plaća se na robu koja prelazi državnu, odnosno carinsku liniju. Pojam carina podrazumijeva ponajprije uvozne

carine koje utječu na smanjenje obujma uvoza, a ovisno o visini carine dovode i do potpunog spriječavanja uvoza. Na početku su imale fiskalni karakter tj. cilj im je bio punjenje proračuna, a poslije su zaštitile i domaću proizvodnju. U pravilu je plaća kupac,a klasificiramo ju prema nekoliko kriterija. Prema smjeru kretanja robe koja se opterećujecarinom, razlikuju se uvozne, izvozne i tranzitne carine. Prema načinu odmjeravanja,razlikuju se ad valorem (prema vrijednosti), specifične (prema npr. snazi motora ilikoličini robe) i kombinirane carine. Prema učincima koji se žele postići, mogu bitifiskalne i zaštitne. Prema ekonomsko-političkoj namjeri, razlikuju se preferencijalne (onekoje potiču uvoz nečega), diferencijalne (one koje destimuliraju uvoz nečega), prohibitivne (one koje su toliko visoke da praktički zabranjuju uvoz), te antidampinške(koje sprječavaju uvoz robe po neopravdano niskim cijenama) carine.

U administrativnom smislu, carina je cjelokupna administracija koja izvršava propise iz carinskog područja. U javnim financijama, carina je izvor prihoda i ubraja se uskupinu neizravnih poreza. Razrezuje se na vrijednost uvezenih proizvoda, a ponekad i navrijednost izvezenih. Od velike su važnosti bile u doba ekonomskih kriza, kada su seuvodile radi očuvanja zaposlenosti. Uloga se carina nakon II. svj. rata smanjuje, a osobitouvođenjem GATT i regionalnih gospodarskih integracija (carinskih unija, zajedničkogtržišta više zemalja i sl.).



Carinske tarife (kvote) su mjera ograničenja međunarodne trgovine. Kvotom seograničava količina ili ukupna vrijednost uvoza određenog dobra u određenom razdoblju(uvozna kvota), a može se primijeniti zbog platnobilančnih teškoća. Izvozne kvote moguuvesti zemlje koje su jako ovisne o izvozu primarnih proizvoda. I još treba naglasiti da u procesu uključivanja u WTO te ostale regionalne ekonomske integracije carine i kvote

gube na značaju tako da se u nekim novijim ekonomskim udžbenicima detaljnije niti nerazmatraju.

8. LITERATURA

[1] Barbara Jelčić, “ Javne financije”, RRIF Plus d.o.o., 2001

[2] Franjo Ibrišimović, Zvonko Koprivčić, “Carinjenje robe s praktičnim primjerima”,Teb d.o.o., 2005

[3] Tonka Jokić, “Carinski sustav: carinski postupci i postupanja sa stranom i domaćomrobom”, Institut za javne financije, 2007

[4] Razni izvori sa interneta vezani za ovu tematiku

Documents

Seminar Ski Carine i Carinske Tarife Copy