seminarski principi odrzivog razvoja

Obrazovanje i održivi razvoj

0

UNIVERZITET CRNE GORE PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET

STUDIJSKI PROGRAM BIOLOGIJA MAGISTARSKE POSTDIPLOMSKE STUDIJE EKOLOGIJA I ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE


S e m i n a r s k i r a dS e m i n a r s k i r a dS e m i n a r s k i r a dS e m i n a r s k i r a d

Predmet :

Principi održivog razvoja

Nastavnik: Postdiplomac:

Prof.dr Branko Radujković Katarina Vučen

Podgorica, decembar, 2009.godine


1

«Budućnost je vrijeme kajanja za ono što danas nisi uradio, a što si mogao da uradiš.»

Lav Tolstoj


2

SADRŽAJ

Uvod------------------------------------------------------------------------------------------------3

I Značaj obrazovanja o okolini i održivom razvoju------------------------------------4

1. 1. UN-ova dekada ,,Obrazovanje za održivi razvoj "---------------------------------6

1. 2. Ekološka svijest i savjest-----------------------------------------------------------------8

II Ciljevi obrazovanja o okolini i održivom razvoju-------------------------------------9

2.1. Oblici i principi obrazovanja o okolini i održivom razvoju----------------------11

III Mjesto i uloga obrazovanja o okolini i održivom razvoju u reformisanom

obrazovnom programu----------------------------------------------------------------------12

IV Primjeri realizacije nastavnog sadržaja o okolini i održivom razvoju--------13

4.1. Uloga šume i uništavanje šuma-------------------------------------------------------14

4.2. Otpad ( Misli o otpadu da ne završimo na njemu)-------------------------------16

V Zaključak i prijedlog mjera---------------------------------------------------------------19

Zaključak-----------------------------------------------------------------------------------------20

Prijedlog mjera---------------------------------------------------------------------------------20

Literatura----------------------------------------------------------------------------------------22


3

UVOD

U novije vrijeme se o okolini i održivom razvoju vode česte javne rasprave na kojima se ističu brojni slučajevi ugrožavanja životne sredine i posljedice sve kompleksnijeg uticaja na biosferu. Nijedna rasprava ne počinje i ne završava se bez upozorenja da je izlaz iz ekoloških problema moguć samo uz korjenite promjene u načinu ponašanja ljudi. Samo ako svaki pojedinac shvati kompleksnost problema i preuzme dio odgovornosti za zaštitu i održivo korištenje okoliša, tek tada se mogu očekivati pozitivne promjene i zadovoljavajući efekti u zaštiti životne sredine. Zbog toga je veoma važno da se ekološki aspekti intenzivnije proučavaju u svim prilikama, na svim nivoima i na svakom mjestu.

Nesumnjivo, očuvanje životne sredine je u interesu cjelokupnog čovječanstva, a njeno zagađivanje se ne zaustavlja političkim granicama, niti pogađa samo pojedine rase, nacije ili staleže. Zato se ekološki problemi moraju rešavati na globalnom nivou i kroz maksimalnu saradnju u međunarodnim okvirima. ,,Opšti interes je zaštita životne sredine kroz smanjenje potrošnje energije i materijala, unapređenje kvaliteta i trajnosti proizvoda, preradu i ponovnu upotrebu korišćenih sirovina i uvođenje tehnologija sa malom količinom otpadaka (Radulović, 1997, str. 36)“.

Jedan od osnovnih ciljeva obrazovanja o okolini i održivom razvoju jeste razvoj ekološke svijesti i kulture, što se postiže kroz formalno i neformalno (doživotno) obrazovanje.

Istraživanjem zastupljenosti obrazovanja o okolini i održivom razvoju u osnovnim, srednjim školama i univerzitetima, u okviru seminarskih radova postdiplomaca na Ekologiji i zaštiti životne sredine (u sklopu predmeta Ekološka edukacija), konstatovano je da ovo obrazovanje nije adekvatno za izgradnju i jačanje svijesti o okolini i održivom razvoju. Zbog toga ga treba unaprijediti i osavremeniti, što su istakli učesnici ankete (vaspitači, učitelji, nastavnici i profesori) pomenutog istraživanja, sprovedenog u različitim regijama CG i BiH.

Obrazovanje nastavnika o okolini i održivom razvoju, predstavlja jedno od glavnih pitanja redefinisanja vaspitno-obrazovne djelatnosti u svijetu. Iako takvo vaspitanje i obrazovanje nisu nešto nepoznato, nova je želja da to prestane biti slučajno i povremeno. Teži se tome da se nastavnici (vaspitači, učitelji i profesori) pripremaju za humano ponašanje u životnoj sredini te da se osposobe za vaspitno-obrazovni rad u području okoline i održivog razvoja i to u skladu s potrebama obrazovnog profila nastavnika.

Društvo mora obezbijediti ne samo materijalni rast i procvat, već i duhovni razvoj svake ličnosti i ostvarivanje saveza između čovjeka i prirode. ,,Pomozi prirodi i radi s njom – ona

će te gledati kao jednog od svojih stvaralaca (Kreativni centar, 2008, str. 223)“, kaže čuveni grčki filosof Pitagora.


4

« Samo ono što je u prirodi ima snagu da dugo traje.» Onore de Balzak

I Značaj obrazovanja o okolini i održivom razvoju

Čovjek je biće koje je nastalo u skladu sa prirodnim principima i zakonitostima. U najranijim periodima razvoja i bivstvovanja vrsta homo sapiens (lat.mudri čovjek, misleći

čovjek) je živjela u ravnoteži sa svojim prirodnim okruženjem. Zbog malog broja stanovnika i njihovih prilično skromnih potreba životna sredina – biosfera nije bila ugrožena djelovanjem antropogenog faktora. Sa razvojem civilizacije, naročito nakon industrijske revolucije povećavaju se potrebe – čovjek želi više i iz prirode uzima više. Posljedice su poznate. Čovječanstvo je ušlo u treći milenijum sa globalnim ekološkim problemima:

� Sve intenzivnije zagađivanje atmosfere, vode i tla nekontrolisanim emisijama gasovitih, tečnih i čvrstih polutanata;

� Neracionalna eksplatacija i iscrpljenost prirodnih, posebno bioloških, resursa;

� Intenzivno uništavanje šuma; � Uništavanje i smanjivanje biodiverziteta; � Oštećenje biosfere i njenih ekosistema; � Globalne klimatske promjene, narušavanje ozonskog omotača i

pojačavanje efekta staklene bašte; � Izražena degradacija i gubitak tla; � Sve veća produkcija otpada i sve izraženije opterećivanje okoliša otpadom; � Oštećenje zdravlja ljudi, itd. .

Slika 1-Zagađivanje atmofere

(preuzeto sa sajta www.b92.net) Slika 2- Zagađi vanje rijeke

(preuzeto sa sajta www.bistrobih.ba)


5

Poslednje tri decenije sve intenzivnije se ulažu napori u sveobuhvatnu zaštitu Zemlje, što je rezultiralo donošenjem Programa o Zemlji (Agenda 21) na Konferenciji o okolini i razvoju održanoj 1992. godine u Rio de Ženeiru (Rio de Janeiru). U Preambuli Agende 21 kaže se :

,, Čovječanstvo se nalazi na odlučujućoj tački svoje istorije. Svjedoci smo nejednakosti među narodima, siromaštva, gladi, nepismenosti, bolesti i oštećenja ekosistema od kojih zavisi naš dalji život. Ujedinjavanjem razvojnih interesa i interesa zaštite životne sredine, njihovim poštovanjem, može nam uspjeti da osiguramo pokrivanje osnovnih potreba čovječanstva, poboljšamo životni standard svih ljudi te ostvarimo veću zaštitu ekosistema, a da pri tome imamo veće prinose i da tako sebi osiguramo budućnost. Ovo nijedna nacija ne može ostvariti sama, ali je moguće da zajednički u globalnom partnerstvu djelujemo u smislu održivog razvoja (http://www.dadalos.org, 2009)."

Ideja o održivom razvoju u današnjem smislu riječi počinje da se razvija i koristi 80-tih godina u svjetskoj strategiji zaštite prirode. Ovu strategiju usvojila je Međunarodna unija za zaštitu prirode -World Conservation Union-IUCN (http://www.iucn.org/, 2009). U Izvještaju Komisije UN za okolinu i razvoj pod nazivom ,, Naša zajednička budućnost“ objavljenog 1987. godine, ukazuje se na opasnost za planetu od politike ekonomskog razvoja bez uzimanja u obzir mogućnosti regeneracije planete Zemlje, tj. njenih prirodnih resursa. Ova komisija definisala je održivi razvoj kao ,, razvoj kojim se zadovoljavaju potrebe sadašnjih generacija, bez izlaganja riziku budućih generacija, kako bi i one mogle zadovoljiti svoje potrebe (http://www.dadalos.org, 2009)“.

Održivi razvoj podrazumjeva mudro upravljanje prirodnim resursima i ocuvanje biodiverziteta, dakle, racionalnu potrošnju i štednju energije i prirodnih resursa. Izuzetno je važno za buduće generacije, da se pored mjera zaštite okoline, odgovorno povede računa o očuvanju neobnovljivih prirodnih resursa, reciklaži i tzv. čistim tehnologijama.

Preduslov takvog novog odnosa prema prirodi i novog modela razvoja je razvijanje ekološke svijesti i savjesti, etike i kulture. Da bi se navedeno realizovalo potrebno je dobro dizajnirano ekološko obrazovanje, odnosno, obrazovanje o okolini i održivom razvoju.

,,Pod obrazovanjem o okolini i održivom razvoju podrazumjeva se proces razvoja znanja, vještina i odnosa ljudi svih uzrasta, zanimanja i prethodnog obrazovanja prema prirodi i okolini, te skup programa i oblika obrazovanja u oblasti zaštite prirode i okoline, a isto tako oblast djelatnosti institucija za formalno i neformalno obrazovanje (Goletić, 2006).“


6

1. 1. UN-ova dekada ,,Obrazovanje za održivi razvoj " Decade of Education for Sustainable Development

Vaspitanje i obrazovanje ključni su za promicanje održivog razvoja i poboljšanje

sposobnosti ljudi za rješavanje pitanja okoline i razvoja. Zbog toga su UN period 2005-2014. godine proglasile dekadom obrazovanja za održivi razvoj, koja se realizuje pod pokroviteljstvom UNESCO-a. UN-ova dekada želi da u sljedećih 10 godina privoli vlade, obrazovne institucije, nevladine organizacije, privatnike i pojedince da ideju orživog razvoja integriraju u sve oblasti obrazovanja. Da bi se to postiglo tri dimenzije razvoja-ekonomska, društvena i razvoj životne sredine, moraju da funkcionišu u skladu jedna sa drugom.

Glavni cilj ovakve odluke je da se ideja održivog razvoja integriše u sve oblasti

obrazovanja – od predškolskih ustanova, osnovnih i srednjih škola i univerziteta, pa do istraživačkih instituta, radnih mjesta, vanškolskih institucija i u informativnom učenju kao značajnim sferama odvijanja obrazovne aktivnosti. Konstatovano je da obrazovni sistem treba unaprijediti kako bi se obezbijedili što bolji uslovi za primjenu multidisciplinarnog

Slika 3- Održivi razvoj (preuzeto iz priručnika za

nastavnike,,Obrazovanje o okolišu i održivom razvoju“)


7

koncepta obrazovanja za održivi razvoj uz adekvatnu institucionalnu i materijalnu podršku i aktivno učešće civilnog sektora. S obzirom da se države međusobno razlikuju u odnosu na lokalne, nacionalne ili regionalne specifičnosti, Generalna skupština daje svoje upute u vidu smjernica koje služe kao fleksibilan okvir za primjenu strategije obrazovanja za održivi razvoj. Punim učešćem nastavnog kadra i svih zainteresovanih subjekata sa državom na čelu, ideju održivog razvoja treba integrisati u sve relevantne predmete formalnog obrazovnog sistema i sve neformalne vidove obrazovanja. Znanja i vještine stečene u oblasti usklađenog razvoja doprinijeće unapređenju kvaliteta življenja u skladu sa prirodom, uvažavanju društvenih vrijednosti i kulturnih različitosti. Da bi se koncept održivog razvoja mogao uspješno uključiti u obrazovni proces potrebna je politička, regulatorna i operativna podrška, promovisanje ideje usklađenog razvoja, obezbjeđivanje obuke za nastavni kadar, odgovarajuća nastavna sredstava i radni materijali, razvijanje istraživanja u oblasti održivog razvoja.

Slika 4-Obrazovanje za održivi razvoj (preuzeto sa sajta

www.unece.org)


8

1. 2. Ekološka svijest i savjest

U vremenu globalne ekološke krize obrazovanje o održivom razvoju se postavlja kao najvažniji zadatak, budući da najneposrednije utiče na razvoj ekološke svijesti i ekološkog ponašanja. Osnovni teorijski i empirijski stečene ekološke savjesti su ekološko znanje o okolini, vrednovanje ekološke situacije i ekološko ponašanje. Pri tome ekološku svijest ne čine samo znanja o odnosu prirode i društva, o narušavanju ekološke ravnoteže i potrebi zaštite okoline, već i spremnost pojedinca i društvenih grupa da se u toj zaštiti angažuju i da se odgovorno ekološki opravdano odnose prema sredini u kojoj žive.

Prenošenje znanja o problemima okoline, ekološkim krizama, društvenim mjerama i akcijama vezanim za zaštitu okoline nesumnjivo je jedan od najsnažnijih faktora razvoja ekološke svijesti i aktivnog ponašanja u odnosu prema okolini.

Nedostatak ekološke svijesti i savjesti manifestuje se kroz aktivnosti ljudi koje utiču na bilo koji vid degradacije bisfere. Neke od tih aktivnosti su: pretjerani lov životinja na kopnu i u vodi, zagađivanje vode hemijskim svakim drugim materijalima, uništavanjem vegetacije izgradnjom infrastrukture, krčenje šuma, namjerno izazivanje požara...

,,Razvijanje ekološke svijesti i savjesti postiže se uvođenjem ekološkog principa u vaspitno-obrazovnom procesu (Radonjić, 2006)“.

Ekološki princip podrazumjeva:

� da se sadržaji o prirodi realizuju u prirodi � da se antropocentrizam zamjeni egocentrizmom � da se organizuju ekološke sekcije, pokreti gorana... � da se organizuju istraživačke aktivnosti vezane za razne vrste zagađivača

prirodnih resursa � da se upoznaju sa značajem čuvanja i štednje vode, energije, hrane

Ekološki princip se može koristiti u cjelokupnom vaspitno-obrazovnom sistemu.

Lični primjeri i razvijanje racionalnog korišćenja prirodnih resursa su početak. Čak i kod najmlađih, kroz osmišljene aktivnosti, možemo razviti navike i uvjeriti ih da i oni, iako mali, mogu mnogo da doprinesu zaštiti životne sredine (npr. pranje zuba vodom iz čaše, štednja energije tako što će se gasiti svjetlo pri izlasku iz prostorije, odlaganje otpadaka u kontejnere a ne van njih, suzbijanje navike pušenja, upotrebe alkohola i konzumiranje druga...).

Ekološki princip i pristup znači da se obrazovno-vaspitni proces tako osmisli i realizuje da učenici budu motivisani da promjene neke svoje (uslovno rečeno) neekološke postupke, a


9

da to ne čine zato što moraju već zato što su svjesni da svojim aktivnostima mogu da ugroze (ali i obnove) prirodu. Izmjena ponašanja već ukazuje na postojanje ekološke svijesti i savjesti. ,,Naime, moralna komponenta ekološke svijesti treba da dovede da čovjek osjeti grižu savjesti prema prirodi ili u svojoj radnoj djelatnosti ako na bilo koji način doprinosi narušavanju ekološke ravnoteže (Marković, 1993)“.

Da bi ekološko obrazovanje i vaspitanje bilo u funkciji razvoja ekološke ličnosti ( i tako novog načina življenja u skladu sa principima usklađenog razvoja), sa obrazovanjem i vaspitanjem za zaštitu životne sredine treba početi u najranijem dobu: već u predškolskim i osnovnoškolskim ustanovama, kao i u porodici. Naravno, sa ekološkom edukacijom bi bilo poželjno da se nastavi i u daljem školovanju, pa čak i u radnoj zajednici kroz razne vrste kurseva, radionica, posebnih ekoloških udruženja i sl. .

U Evropskoj uniji utemeljena je Ustanova za vaspitanje i obrazovanje za okolinu- FEEE (Fundation for Environmental Education in Europe) u okviru službenih i neslužbenih obrazovnih sistema. Od njenog formiranja do sada je u Evropskoj mreži formirano preko 2300 posebnih ekoloških škola u preko 17 zemalja čiji cilj je intenzivno i aktivno sudjelovanje učenika u sticanju znanja o okolini i održivom razvoju. I u našoj državi je u toku formiranje ekoloških škola, koje se nastoje ustanoviti u okviru EU CARDS projekta ,, Jačanje svijesti o o kolišu“.

II Ciljevi obrazovanja o okolini i održivom razvoju

Obrazovanje o okolini i održivom razvoju treba da oogući sticanje znanja o prirodnom i društvenom okruženju, njihovoj međusobnoj povezanosti i ulozi pojedinca u tome. Sastoji se u prenošenju i sticanju znanja, progresivnih vrijednosti i normi ponašanja prema okolini. Ono treba da osposobi kako učenike, tako i sve korisnike formalnog i neformalnog obrazovanja da

Najsitnija stvar koju učiniš prirodi, vratit će ti se, bilo ona dobra ili loša!

Zato se obrazuj, jer je obrazovanje za okolinu i održivi razvoj temelj ekološke svijesti i kulture.


10

se uspješno suočavaju sa izazovima savremenog svijeta i da razvija svijest o značaju zaštite okoliša i orživom razvoju.

Osnovni ciljevi obrazovanja o okolini i održivom razvoju jesu:

� upoznavanje osnovnih ekoloških principa i zakonitosti, � sticanje znanja o jedinstvu žive i nežive prirode, � sticanje znanja o uslovima života, � sticanje znanja o ekosistemima i tipovima ekosistema, njihovom

produktivitetu, mogućnosti iskorištavanja i unapređenja, � upoznavanje čovjeka kao misaonog, prirodnog i društvenog bića, te

shvatanje odnosa čovjeka i njegove okoline, � upoznavanje uloge i značaja čovjeka u korištenju, zaštiti i unapređenju

prirode i okoline, � upoznavanje najvažnijih izvora, vrsta i posljedica zagađivanja zraka, vode

i tla, kao i drugih komponenti okoliša, � upoznavanje i shvatanje kompleksnosti problema zaštite okoline, � upoznavanje načina i puteva degradacije životne sredine na lokalnom,

regionalnom i globalnom nivou i mogućnostima zaštite životne sredine, � sticanje znanja o raznovrsnosti (biodiverzitetu) biljnog, životinjskog i

ostalog živog svijeta, njihovoj zavisnosti od nežive prirode, te zaštiti i održivom korištenju biodiverziteta,

� upoznavanje principa održivog razvoja, � formiranje i razvijanje ekološke svijesti i odgovornosti za očuvanje i

unapređivanje okoline. Kod ostvarivanja navedenih ciljeva, neophodna je primjena što raznovrsnijih metoda,

oblika rada kao i tehnologije i nastavnih sredstava, kao što su: � interaktivna i dijaloška nastava o problemima devastacije i zaštite okoline, � nastava u prirodi, odnosno, česte posjete prirodnim staništima s ciljem

upoznavanja prirodnih pojava, promjena, procesa i zakonitosti, � problemsko proučavanje i istraživanje okoline i održivog razvoja, � posjete industrijskim pogonima u čijim procesima nastaju zagađujuće i

otpadne materije sa ciljem upoznavanja sa potencijalnim zagađivačima i polutantima, kao i mjerama zaštite,

� didaktičke igre o o kolini i održivom razvoju, � demonstriranje i predviđanje različitih pojava i procesa u prirodnim i

vještačkim ekosistemima, � korištenej savremenih nastavnih tehnika i tehnologije, stručne i popularne

literature o životnoj sredini i održivom razvoju i dr. .


11

2.1. Oblici i principi obrazovanja o okolini i održivom razvoju

Obrazovanje o održivom razvoju i životnoj sredini nalazi se na listi opštih ciljeva

obaveznog obrazovanja i ono treba da bude doživotno (Lifelong learning). realizuje se kroz tri oblika organizovanog učenja:

1. Formalno obrazovanje ili školovanje - realizuje se u obrazovnim ustanovama.

2. Neformalno obrazovanje – realizuje se nezavisno od formalnog obrazovanja i predstavlja svojevrsnu dopunu tog obrazovanja (seminari ,radionice, debate i sl.).

3. Samoobrazovanje – realizuje se kao spontana pojava u svakodnevnom životu od strane pojedinca i naziva se informalnim učenjem. Ostvaruje se korištenjem dostupne literature, javnih medija, interneta, itd. .

Sa stanovišta vaspitno – obrazovne funkcije, savremeno obrazovanje o održivom razvoju i okolini treba da se zasniva na sljedećim principima:

• Permanentnost – kontinuiran dugoročan saznajni proces o ekološkim i okolinskim apektima ( princip doživotnog učenja)

• Sistematičnost – postupni saznajni, stručni i naučni proces (princip sistematičnosti i postupnosti u nastavi).

• Interaktivnost – aktivno učešće korisnika obrazovanja u obrazovnim procesima (princip svjesne aktivnosti učenika u nastavi)

Jedinstvo teorije i prakse – konkretizacija obrazovanja o okolini i održivom razvoju sa praktičnim vježbama (princip povezanosti teorije s praksom i nastave sa životom) itd.

Navedeni principi imaju ključni značaj za uspješno obrazovanje o održivom razvoju i

okolini. Upravo zato je potrebno izgraditi i uvesti bioekocentrični pristup kao novu filosofiju zaštite okoline i razvoja društva, što treba adekvatno i doslovno implementirati u reformisanim obrazovnim planovima i programima.


12

III Mjesto i uloga obrazovanja o okolini i održivom razvoju u

reformisanom obrazovnom programu

Obrazovanje o okolini i održivom razvoju nalazi se na listi opštih ciljeva opštih ciljeva obrazovanja u okviru prirodnih nauka i tehnologija. U okviru ovih oblasti definisani su ishodi obrazovanja, koji treba da obezbijede ostvarivanje definisanih ciljeva i usvajanje potrebnih vještina i sposobnosti, što uključuje i oblast zaštite okoline i održivog razvoja.

Realizacija sadržaja o okolišu i održivom razvoju na nivou obaveznog devetogodišnjeg obrazovanja odvija se kroz različite nastavne predmete i predmetne oblasti. Na ovom obrazovnom nivou mora se stvarati predstava da zaštita okoline počiva na individualnom angažovanju i predstavlja pravo i dužnost svakog pojedinca. Zato je potrebno da se stiče kvalitetno ekološko znanje (znanje o okolini i održivom razvoju), kultura i etika.

U obrazovnom programu gimnazije, ekološki sadržaji i sadržaji o zaštiti okoline i održivom razvoju zastupljeni su najviše u sklopu nastavnih predmeta: biologije, hemije, geografije i fizike. Sadržaji o održivom razvoju i zaštiti okoline djelimično su zastupljeni i u predmetima društvenih nauka, poput filosofije, sociologije i nekih dr. nauka. Zastupljenost ovih sadržaja nije zadovoljavajuća i morala bi biti veća zbog sve većeg ugrožavanja okoliša i narušavanja životnih uslova, čime se ugrožava i zdravlje ljudi.

Reforma obrazovnog sistema i njegovo usklađivanje sa evropskim obrazovnim standardima pedviđa znatno veći obim sadržaja iz oblasti održivog razvoja i zaštite okoline u nastavnim programima.

Neke evropske zemlje (Engleska, Grčka, Španija i dr.) su još sredinom 90-tih prepoznale značaj obrazovanja o okolini i održivom razvoju i zajednički su uradile strateški projekat ,,Nužna ekologizacija“, što je rezultiralo povećanjem broja školskih predmeta koji se bave temom vasspitanja i obrazovanja za održiv razvoj i okolinu.

Reforma obrazovanja i prelazak na kurikularni (lat. curriculum-tok,proticanje) princip definisanja ishoda obrazovanja otvara mogućnost za aktivno uključivanje najšire javnosti (roditelja, učitelja, lokalne zajednice i sl.). Ovaj pristup obrazovanju puno je širi od tradicionalnog pristupa i on naglašava da je škola mjesto cjelovitog ličnog i socijalnog razvoja učenika. Osnovna karakteristika karikuluma je ,,učeniku orjentisano učenje“, ali precizno određeno. Ovdje u prvi plan dolaze ishodi obrazovanja-ono što svi učenici tokom školovanja trebaju naučiti, što treba zanti i umjeti, koje vrijednosti prihvaćati i graditi.

Primjenom kurikularnog principa učenik će biti ekološki opismenjen, posjedovaće bazična znanja o prirodnom i društvenom okruženju i biće odgovoran za očuvanje i unapređenje kvaliteta okoline, kao i primjenu principa održivog razvoja čija je ključna odrednica zaštita okoline i prirodnih resursa.

Da bi se unaprijedio proces obrazovanja o održivom razvoju i okolini, potrebno je definisati i planirati sljedeće:


13

� programe i sadržaje koji će se prvenstveno prožimati kroz osnovne nastavne predmete (priroda i društvo, biologija, hemija...) i sve ostale sadržaje, predmete, oblasti, kroz karikularni pristup, koji je oslonjen na ciljeve i ishode,

� organizaciju rada obrazovnih institucija koje će doprinijeti unapređenju obrazovanja o održivom razvoju i okolini,

� oslanjanje na principe doživotnog obrazovanja i strategiju permanentnog obrazovanja nastavnika i uvođenja oblika edukacije kao inovacije postojećih oblika stručnog usavršavanja.

Definisanje i izradu programskih sadržaja nastavnih predmeta vezanih za obrazovanje o održivom razvoju i okolini treba bazirati na sjedećim principima:

1. Obrazovanje o održivom razvoju i okolini treba da bude proces koji traje tokom cijelog života. Nastavni program treba da obuhvati nastavne planove od predškolskog do univerzitetskog obrazovanja po principu sistematičnosti i postupnosti u nastavi. Program treba da bude kontinuiran i progresivan, tako da se znanje stečeno na jednom obrazovnom nivou proširuje u sljedecem nivou.

2. Ovo obrazovanje je po svojoj suštini multidisciplinarno i intersektorsko i omogućava upravo integralni pristup u vaspitno-obrazovnom procesu. Nastavni program treba da poveže sve predmete koji su po bilo kojem osnovu vezani sa obrazovanjem o okolini i održivom razvoju, a naročito prirodne nauke, kao i druge predmete( maternji jezik, matematika, muzičko i dr.) i nastavne oblasti (moja okolina i sl.), kako bi se pravilno razvijalo cjelokupno znanje, koje je potrebno za shvatanje i održivo korištenje prirodnih resursa.

3.Nastavni program treba da pruži mogućnost učenicima da upoznaju lokalne i regionalne okolinske specifičnosti i prirodne resurse, kao i regionalne, lokalne i globalne ekološke probleme i specifičnosti.

4. Nastavni program treba da se realizuje tako da učenik ima aktivnu ulogu u procesu sticanja znanja po principu svjesne aktivnosti u nastavi (razvija svoj stav kroz lično iskustvo).

5. Nastavni program treba da pruža mogućnost za permanentnu obuku nastavnika na svim obrazovnim nivoima i da im pomaže da stalno obnavljaju svoja znanja i usavršavaju nastavne sposobnosti. Od toga zavisi kvalitet i uspjeh nastavnog rada.

IV Primjeri realizacije nastavnog sadržaja o okolini i održivom razvoju

« Obrazovan je onaj ko ima obraza.» Vladika Nikolaj Velimirović

U ovom poglavlju ćemo navesti neke od primjera za realizaciju nastavnih sadržaja o održivom razvoju i zaštiti okoline, koji se mogu koristiti u okviru različitih nastavnih predmeta (interdisciplinarni pristup), čime se upotpunjuje znanje učenika i intenzivnije razvija ekološka svijest i kultura.


14

4.1. Uloga šume i uništavanje šuma

Ciljevi:

� odrediti funkciju šume i kakvu ulogu šuma ima u životu ljudi i ostalih organizama,

� procijeniti korist šume, � prepoznati uzroke uništavanja šuma, � shvatiti negativne efekte uništenja šuma

(posebno za biljni i životinjski svijet,tlo, atmosferu, ljude)

� odrediti vlastitu ulogu i ulogu ljudskog društva u zaštiti šume i prevenciji uništavanja šuma.

Metode:

dijalog, demonstracija, istraživačka, kombinovana

Oblici rada:

grupni, frontalni, individualni

Sredstva:

radni list, članci i informacije o ulozi šume, fotografije, projekcije, prirodni materijal iz šume i dr. .

Mjesto:

učionica, kabinet, školsko dvorište, okolina škole

Predmeti: biologija, maternji jezik, fizičko vaspitanje, likovna kultura, muzička kultura, priroda i društvo, slobodne aktivnosti i sl.


15

Predložene aktivnosti:

1. Stručnjaci u Indiji iskazali su vrijednost drveća u dolarima (to se može pretvoriti u domaću valutu). Recimo da kupovina sadnice košta oko 5 dolara. Pretpostavljajući da će drvo živjeti i rasti pedesetak godina, ono može pružiti sljedeće koristi:

Koristi od jednog drveta Troškovi koji to nadomještaju u strojevima i hemikalijama

Proizvodnja kiseonika 31.000 dolara

Apsorbcije, čišćenje i propuštanje vode

37.000 dolara

Stvaranje hranjivih tvari u tlu 31.000 dolara

Pročišćavanje zraka, odstranjivanje čestica, � �� i drugih zagađivača

62.000 dolara

Osiguranje skloništa i hrane za divljač

31.000 dolara

Izračunajte ukupnu ekonomsku vrijednost drveta

2. Pokažite fotografije različitih tipova šumskih ekosistema u različitim oblicima degradacije uzrokovane: požarom, uništene sječom, oštećene kiselom kišom, bolestima, štetočinama i životinjama u poređenju sa očuvanim šumama. Uporedite ove ekosisteme i napišite razlike među njima. Objasnite posljedice koje nastaju na tim mjestima u odnosu na zrak, zemljište, vodu i živi svijet.

3. Neka učenici napišu pismo lokalnim šumarima s pitanjima:

a) Koje se mjere trenutno provode u svrhu zaštite šuma i prevencije njihovog uništenja?

b) Da li bi im se mogla povjeriti briga o malom šumskom području za koje bi bili odgovorni?

Učenici i šumari mogu upoznati lokalne medije da će učenici brinuti o šumi i istovremeno štititi živi svijet. S malo sreće, to će se područje moći koristiti za proučavanje na časovima poznavanja prirode, biologije i slobodnih aktivnosti.

4. U proljeće neka učenici posade sadnice u školskom dvorištu ili u gradu, te neka preuzmu brigu o njima. Time će učenici postati svjesni kako je potrebno dugo vremena da iz sadnice postane drvo. U toku ovog procesa bi biće im jasno kako je teško drvo posaditi i


16

uzgojiti, a vrlo lako u jednom trenutku ga posjeći. Ovom i sličnim aktivnostima učenici se vaspitavaju da razumiju i zavole drveće.

5. Organizujte izlet u područje gdje je nekada bila šuma i odredite pozitivne i negativne aspekte sječe šume. Uporedite sadašnje stanje s prijašnjim, kad je šuma postojala.

Grupe učenika trebaju odrediti uzrok uništenja šume i i znijeti ih u razredu. Podsjetite ih da izvedu zaključke iz tih izvještaja.

6. Naučite učenike neke pjesme o okolini. Preporučite da koriste odgovarajuću muziku u procesu učenja, čime ćete probuditi učeniku maštu, moć mišljenja i vizualizacije.

4.2. Otpad ( Misli o otpadu da ne završimo na njemu)

Ciljevi:

� dati predstavu o različitim tipovima otpada i štetnosti po životnu sredinu,

� razviti opšte znanje i stvoriti navike uključenja u procese razvrstavanja i reciklaže,

� osposobljavanje za prepoznavanje različitih vrsta reciklažnih kontejnera,

� razvijanje ekološke kulture ponašanja

Slika 5-Učenici V razreda u posjeti

šumi (slika preuzeta iz lične arhive)

Slika 6-Učenici III razreda u posjeti

šumi (slika preuzeta iz lične arhive)


17

Predložene aktivnosti:

Priprema:U školu donijeti različite vrste proizvoda koje smo koristili u svakodnevnom životu, a koji nam više ne treba ( plastka, staklo, papir, metal i sl.)

Uvodne informacije: Sa učenicima voditi razgovor o nastanku otpada, o sastavu proizvoda(otpada) koji su donijeli i njihovom odlaganju. Kao ogledni primjer može poslužiti plastična čaša. U uvodnim informacijama istaći da je plasika sintetički proizvod koji je čovjek stvorio da bi zamjenio neki prirodni. Prva plastika se pojavila početkom XIX vijeka, a danas postoji mnogo vrsta plastičnih proizvoda. Otpad od plastičnih proizvoda je oko 7-10 % ukupnog smeća u kući i konstantno raste.

� Objasniti učenicima problem rastućeg kvantiteta smeća (uticaj na vodu, vazduh, zemljište, zdravlje ljudi)

� Organizovati spontanu razmjenu ideja sa učenicima pomoću pitanja: 1. Da li je bolje kupovati velika ili manja pakovanja proizvoda? 2. Da li je bolje koristiti proizvode za jednokratnu upotrebu ili one koji duže traju?

Metode:

dijalog, demonstracija, istraživačka, kombinovana, spontana diskusija, razmjena iskustva

Oblici rada:

grupni, frontalni, individualni

Sredstva:

radni list, članci i informacije o štetnosti otpada fotografije, projekcije, materijali za praktičnu demonstraciju, šema ciklusa plastike.

Mjesto:

učionica, kabinet, školsko dvorište, okolina škole

Predmeti: biologija, hemija, izborni predmet, priroda i društvo, slobodne aktivnosti i sl.


18

3. Možete li smanjiti količinu korištenih plastičnih vrećica? 4. Da li je okus soka isti i u plastičnoj i u staklenoj boci? Da li se obje prazne mogu vratiti u prodavnicu?

� Objasniti potrebu za odvajanjem otpada i odlaganjem u posebne kontejnere uz praktičnu primjenu (kod mlađeg školoskog uzrasta).

� Objasniti pojam i značaj reciklaže (praktična primjena- reciklaža papira, sapuna i sl.)

� Neka učenici uporede cijene iste količine bezalkoholnog pića pakovanog u staklene, plastične ili aluminijumske boce. Neka svoje otkriće predoče roditeljima.

� Pokušati da uz pomoć uprave škole uključiti lokalnu vlast u kampanju za sakupljanje plastičnog otpada.

Slika 7- Razvrstavanje otpada (slika preuzeta

iz lične arhive)

Slika 8- Reciklaža papira (slika preuzeta iz

lične arhive) Slika 9- Reciklaža sapuna (slika preuzeta

iz lične arhive)

-Plastična boca 100-1 000 godina

-Plastična kesa 1000-10 000 godina

-Limenke 10-100 godina

-Novine 3-12 mjeseci

-Ogrisci od jabuke 3-6 mjeseci


19

V Zaključak i prijedlog mjera

Cjenovnik

-Koliko se plaća pretplata za cvrkut ptica?

-Kolika je cijena vazduha u novim dinarima?

-Da li se hlad drveća plaća na sat ili na metar?

-Da li je cijena sunca ista i ljeti i zimi?

-Da li cvijeće posebno naplaćuje gledanje, a posebno mirisanje?

-Koliko vremena treba da se sagradi planina srednje veličine?

-Da li je rijeka jeftinija na izvoru ili na ušću?

-Izvinite, koliko ste platili što ste se rodili?

ŠTO JE BESPLATNO? SAMO ONO ŠTO JE

NAJVEĆE NAJLJEPŠE

I NAJVAŽNIJE!

Duško Radović


20

ZAKLJUČAK

Obrazovanje za okolinu i održivi razvoj razvilo se iz potrebe izgradnje ekološke svijesti, radi usklađivanja odnosa čovjeka sa okolinom, očuvanjem životne sredine i zdravlja ljudi.

Ovo obrazovanje treba da razvije i unaprijedi ekološku svijest i nauči pojedince vještinama i načinima ponašanja, koje su u skladu sa principima održivoga razvoja.

Vaspitanje i obrazovanje za održivi razvoj i zaštitu životne sredine u našoj zemlji znatno zaostaju u odnosu na mnoge evropske zemlje. Zbog toga je neophodno da se današnje stanje ovog obrazovanja mijenja i unaprjeđuje, jer održivi razvoj je održiv onoliko koliko je razvijen vaspitno-obrazovni sistem.

Preduslovi za uspješno obrazovanje o održivom razvoju i okolini jesu:

o kvalitetan program obrazovanja, koji obezbjeđuje permanentnost, interdisciplinarnost, sistematičnost, jedinstvo teorije i prakse, interaktivnost i odgovornost;

o primjena ekoloških standarda, koji predstavljaju jedan od ciljeva reforme obrazovnog sistema s ciljem približavanja evropskom obrazovnom sistemu;

o kvalitetan kadar i priprema (edukacija) kadrova na bazi posebno dizajniranih programa;

o odgovarajuća savremena nastavna tehnika i tehnologija i adekvatna literatura.

Vrijeme je da čovjek, homo sapiens, razuman i misleći dio biosfere, nauči da se razumno ponaša prema prirodi i preuzme odgovornost za vlastitu budućnost i budućnost planete. Vrijeme je da parola ,, Misliti globalno djelovati lokalno“ , pređe u svijest i djelo svakog pojedinca, a ne samo da bude slovo, na veoma često ne ekološkom papiru.

Prijedlog mjera

Da bi se stanje poboljšalo, prvo što treba da se ispravi je to da nastavnici (vaspitači, učitelji, profesori) moraju da se ekološki doedukuju da bi mogli na pravilan način da razvijaju ekološki kulturno ponašanje kod učenika.

Drugi uslov za postizanje višeg stepena ekološki kulturnog ponašanja kod učenika je da se urade novi udžbenici koji bi imali kvalitetnije sadržaje iz oblasti ekologije i životne sredine u kome bi broj sadržaja na navedenu tematiku bio brojniji od sadašnjih.


21

Takođe, veoma je važno da se u ciljevima nastavnog plana stavi veći akcenat na polje vaspitanja o ekologiji, održivom razvoju, zaštiti sredine i da to bude za sve predmete, a ne samo za biologiju, prirodu i sl. .

Da bi ekološki poželjno ponašanje postalo način življenja nisu dovoljna samo znanja stečena kroz vaspitno-obrazovni proces u školama. Potreban je pozitivan, ekološki svjestan primjer u porodici, pa i društvu u cjelini.

Još od najmlađeg doba potrebno je razvijati ekološku kulturu ponašanja, smisao za estetiku, njegovati pravilan odnos prema prirodi i želju za zaštitu i unapređenje životne sredine, upoznavati ih sa principima održivog razvoja.


22

LITERATURA

1. Goletić, Š. (2006): Obrazovanje o okolišu i održivom razvoju, Priručnik za nastavnike, Fondeko , Sarajevo, str 9.

2. http://www.dadalos.org. (20.XII 2009).

3. http://www.dadalos.org/nachhaltigkeit_bih/.(20.XII 2009)

4. http://www.dadalos.org/nachhaltigkeit_hr/grundkurs_3.htm (20.XII 2009)

5. http://www.iucn.org/. (2009, XII 20).

6. Kreativni centar. (2008): Misli velikih ljudi, Beograd, str. 223.

7. Marković, Ž. (1993): Ekološka svijest i obrazovanje,Učitelj, Beograd

8. Radonjić, S., Matanović, V. (2006): Osnovi ekologije i zaštite životne sredine, 3M Makarije, Podgorica,str. 102.

9. Radulović, J., Kotlica, S., Bošnjak, M, (1997): Koncept održivog razvoja, Savezno ministarstvo za razvoj, nauku i životnu sredinu.

Documents

seminarski principi odrzivog razvoja