SVEUČILIŠTE U ZADRU

ODJEL ZA NASTAVNIČKE STUDIJE U GOSPIĆU

Alfred HitchcockSeminarski rad iz kolegija Medijska kultura

Kolegij: Medijska kultura

Nositeljica kolegija: dr.sc. Sanja Vrcić-Mataija

Student: Karlo Jurić

Gospić, prosinac, 2015.

SADRŽAJ

1. Biografija..............................................................................................................3

2. Majstor napetosti...................................................................................................5

3. Filmografija...........................................................................................................6

3.1. Nijemi filmovi...................................................................................................6

3.2. Britanski filmovi...............................................................................................7

3.3. Američki/britanski filmovi................................................................................8

4. Filmska izražajna sredstva....................................................................................9

4.1. Montaža...........................................................................................................10

5. Zanimljivosti.......................................................................................................13

6. Literatura.............................................................................................................14

2

1. Biografija

Alfred Hitchcock – Majstor napetosti

Sir Alfred Joseph Hitchcock, britanski filmski redatelj i pisac kriminalističkih i horor

knjiga. Majstor je u domeni kriminalističkog žanra. Slijedeći mnoge konvencije žanra,

Hitchcock je u svojim trilerima nadišao standarde koji zadovoljavaju publiku, postigavši

ujedno popularnost ravnu glumačkim zvijezdama. Postaje kultnim redateljem i svrstava se u

red najvećih eksperimentatora filmskog izraza te je proglašen originalnim stilistom kojeg se

često citira i imitira. Preciznost kadriranja u njegovim djelima dovedena je do savršenstva.

Karakteristike su njegovih filmova sklonost montaži ili pokretima kamere, crni humor, ironija

i cinizam, napetost i šok, izmjena komičnih i tragičnih elemenata, te atraktivna, uzbudljiva i

napeta fabula kao maska za dublju, misaonu podlogu djela.

Rođen je u Londonu 13. 8. 1899. Godine. Imao je usamljeno i zatvoreno djetinjstvo. S

14 godina je izgubio oca te napušta školu i odlazi u Školu inženjeringa i navigacije. Nakon što

je diplomirao postao je crtač i dizajner reklama u telefonskoj tvrtci. U to se vrijeme Hitchcock

zainteresirao za fotografiju i počeo raditi u filmskoj industriji u Londonu. 1920. godine dobio

je stalan posao u Islington Studios-u kao dizajner naslova za nijeme filmove. Kao velik talent

u novoj industriji uspinjao se vrlo brzo. 1925. godine dobio je priliku da režira svoj prvi film,

Vrt užitka koji je snimljen u Njemačkoj. No komercijalna propast tog i filma Planinski orao

prijetila je propasti njegove karijere u usponu, sve dok se nije posvetio žanru trilera. Rezultat

je bio film Stanar: Priča o londonskoj magli iz 1927. koji je bio vrlo uspješno kritično i

komercijalno djelo. Kao i mnoga njegova ranija djela i ovo je inspirirano ekspresionizmom i

snimljeno je u Njemačkoj. U njemu su plavuše usmrćivane davljenjem i novi stanar koji živi

na katu obitelji Bunting pada pod jaku sumnju. To je prvi pravi hičkokovski film koji koristi

tehnike kao što su "krivi čovjek". Nakon uspjeha Stanara Hitchcock je unajmio komercijalista

kako bi se predstavio kao zvijezda u usponu u britanskoj kinematografiji. Godine 1926.

oženio se svojom asistenticom Almom Reville. Imali su kćer Patriciu 1928. Alma je bila

Alfredov najbliži suradnik. Napisala je scenarije za mnoge njegove filmove i često bez

pohvale, radila na svakom njegovom filmu.

3

Godine 1929. počeo je raditi na Ucjeni, a studio je odlučio da to bude jedan od prvih

zvučnih filmova u Britaniji. Film je sniman u "British Museum" pa je Ucjena bila početak

Hitchcockova serijala puštanja znamenitosti u svoje filmove.

Godine 1933. snimio je Čovjek koji je previše znao (1934.), a postigao je ogroman

uspjeh, dok se film 39 stepenica (1935.) smatra jednim od Hitchcockovih najboljih filmova iz

ranijeg doba njegova stvaralaštva. Također je bio prvi film koji je predstavio takozvani

"Macguffin" stil. Stil u kojem se oko jednog događaja vrtila cijela radnja. U 39 stepenica

MacGuffin su ukradeni nacrti. Idući uspjeh iz 1938. postigao je film Dama koja nestaje, brz i

pametno postavljen film koji govori o potrazi za starijom Engleskinjom, koja nestaje dok je na

putu u vlaku u izmišljenoj zemlji Vandriki (manja verzija Trećeg Reicha). Pri kraju 1939.

Hitchcock je ošao u Hollywood gdje je imao svoju slobodu i mogao određivati svoje uvjete.

Njegov prvi američki film, Rebecca, osvojio je Oscara za najbolji film.

4

2. Majstor napetosti

„Hitchcock je bio redatelj koji je obilježio povijest filma svojim jedinstvenim napetim

i originalnim trilerima, što ih je snimio između 1926. i 1976. godine. Hitchcock je znalački

uživao, pri čemu je ravio sve mogućnosti filmskih izražajnih sredstava, zbuniti i iznenaditi

publiku. Pri tom nije ciljao samo na efekt strave, nego i na napetost(suspens), što označava

napetost, neizvjesnost u ishodu radnje i sudbine likova. Gledatelj zna znatno više od lika u

filmu, zajedno s njim strepi i nada se da će na vrijeme otkriti opasnost koja mu prijeti.

Hitchcockovi likovi su prosječni ljudi – običan čovjek u neobičnoj situaciji, npr. oni kojima se

iznenada prijeti kao Nazovi M za umorstvo, 1954., koji su nedužni osuđeni kao Krivo

optužen, 1957., koji je uvučen u špijunsku aferu, Sjever-Sjeverozapad, 1959. itd. Njegove

filmove osim karakterizacije likova i stvaranja napetosti ujedno obilježava i vrsni osjećaj za

ritam, a kod gledatelja bude potiskivane tajne osobine, strahove i erotske maštarije. Njegovi

filmovi u prvoj fazi stvaralaštva bili jedna vrsta katarze. Kasnije to baš i nije tako, npr. u

njegovu filmu Ptice iz 1963. Koji je mješavina zbilje i mašte i koji se zasniva na teško

objašnjivom napadu ptica na ljude. Kod Hitchcocka, za kojeg možemo reći da je poglavito

moralist, nailazimo na izmjenu tragičnoga i komičnoga, na sukog privida i zbilje, na

opservacije o relativnosti pravde, na etičku neodređenost, ponekad elemente iracionalnosti,

nadrealnoga i matafizičkoga. Glede filmskog jezika nikada mu nisu bila strana istraživanja.

Sjetimo se samo njegovog filma iz 1944. Čamac za spašavanje, u kojem cijelo vrijeme snima

iz čamca, dok su brodolomci snimani iz svojih motrišta isključivo u blizim i u krupnim

planovima, odnosno slavnog Konopca iz 1948., koji sadrži svega deset kadrova koji su

snimljeni brojnim vožnjama kamere, pa je dojam kao da se praktički radi o jednom

neprekinutom kadru. Glede Hitchcocka, nužno je ukazati na jedan veliki apsurd. Kritičari, ali i

povijesničari filma, u njemu su vidjeli samo zanatliju koji vješto, rutinski režira

kriminalističke filmove, a onda su krajem pedesetih godina kritičari, kasnije redatelji novog

vala u Francuskoj, počeli o njemu govoroiti kao o autoru, zbog njegovog specifičnog

redateljskog rukopisa, stila, načina psihologiziranja tipičnih trilerskih motiva, stvaranja

napetosti i neizvjesnosti te iznenađenja uz specifičnu uporabu filmskih izražajnih sredstava,

zbog razvoja žanrovskog filma, te sveukupnog razvoja filmske umjetnosti i utjecaja na druge

redatelje.“ (K. Mikić, 2001.)

5

6

3. Filmografija

U svojim počecima je snimao nijeme filmove, a kasnije se okušao i u komediji i

drugim žanrovima kako bi došao do trilera i tu postigao najbolje rezultate i postao uvaženi

redatelj trilera. Snimio je oko 50-ak filmova i mnogo puta bio nominaran za Oscara, ali samo

je jedan od njih osvojio Oscara 1941. za najbolji film i za najbolju kinomatografiju, a to je bio

film Rebecca. Uz filmove sudjelovao je i u TV show-u „Alfred Hitchcock presents“ koji je

nagrađen Zlatnim globusom za najbolji TV show 1958. godine. Nikad nije osvojio Oscara za

najboljeg redatelja što je uistinu žalosno pa je stoga nagrađen memorijalnom nagradom

Irving. G. Thalberg, 1968. godine.

3.1. Nijemi filmovi

1922. Broj 13

1923. Uvijek kaži svojoj ženi

1925. Vrt zadovoljstva

1926. Planinski orao

1927. Stanar: Priča o londonskoj magli

1927. Na nizbrdici

1927. Ring

1928. Nesigurna vrlina

1928. Farmerova žena

1928. Šampanjac

1929. Stanovnik otoka

7

1929. Ucjena

3.2. Britanski filmovi

1929. Ucjena

1930. Junona i paun

1930. Ubojstvo!

1930. Elstree zove

1931. Bezobzirna igra

1931. Mary

1932. Broj sedamnaest

1932. Bogati i čudni

1933. Bečki valceri

1934. Čovjek koji je previše znao

1935. 39 stepenica

1936. Tajni agent

1936. Sabotaža

1937. Mladi i nevini

1938. Gospođa koja nestaje

1939. Jamaica Inn

8

3.3. Američki/britanski filmovi

1940. Rebecca

1940. Strani dopisnik

1941. Gospodin i gospođa Smith

1941. Sumnja

1942. Saboter

1943. Sjenka sumnje

1944. Čamac za spašavanje

1944. Pustolovinana Madagaskaru

1944. Sretan put

1945. Začarana

1946. Ozloglašena

1947. Slučaj Paradine

1948. Konop

1949. U znaku jednoroga

1950. Trema

1951. Nepoznati iz Nord-ekspresa

1953. Ispovijedam se

1954. Nazovi M za ubojstvo

1954. Prozor u dvorište

1955. Drž'te lopova

1955. Nevolja s Harryjem

1956. Čovjek koji je previše znao

1956. Krivo optužen

1958. Vrtoglavica

1959. Sjever-sjeverozapad

1960. Psiho

1963. Ptice

1964. Marnie

1966. Poderana zavjesa

1969. Topaz

1972. Mahnitost

1976. Obiteljska zavjera

9

4. Filmska izražajna sredstva

U Hitchcockovim filmovima možemo primjetiti da se koristi veliki broj izražajnih

sredstava jer po tome je on poznat. Njegovi su kadrovi snimateljski, odnosno tehnički. Koristi

kratke kadrove kao vrstu priopćavanja i duge kadrove koja imaju ponekad i metaforička

značenja. Kadrovi su uglavnom statični, a poneki i dinamični. Hitchcock dubinskim

kadrovima pokazuje jednako oštar okoliš i lika u njemu. Filmski plan, plan prostora

upotrebljava po potrebi kako bi naglasio ambijent. Također koristi srednji plan, krupi i blizi

plan osobe te detalj. Kut snimanja u njegovim filmovima, odnosno rakurs je raznorazna od

normalne vizure do gornjeg i donjeg rakursa. Kada hoće snimiti dubinski i cijeli grad ili

križanje ili sl. korsti ptičju perspektivu odnosno gornji rakurs. Uglavnom koristi građeno

svjetlo kao osvjetljenje, ali također i postojeće. Filmove je snimio i u boji i crno-bijele. Psiho

je snimio namjerno u crno-bijeloj boji jer je Hitchcock mislio da će krvave scene biti

prestravične za publiku. Hitchcock u svojim filmovima koristi čiste i tople boje koje mu služe

kao kontrapunkt zločinu ili nasilju kao što možemo vidjeti u Pticama, Nevoljama s Harryem i

Sjever-Sjeverozapad.

Hitchcock je koristio Galgenhumor (njem. Šale na vješalima), što je vrsta humora koja

se smije smrti i ostalim nesretnim događajima. Slična je crnom humoru no postoji razlika.

Karakterističan je za osobe koje su same prošle kroz određeno traumatično iskustvo.

Hitchcock je mrzio snimati na mjestu radnje, odnosno vani. Preferirao je snimanje u

studio gdje je mogao imati potpunu kontrolu osvjetljenja i drugih čimbenika.

Koristio je MacGuffin stil, stil u kojem se cijela radnja vrtila oko jednog događaja.

Objekt, događaj ili razvoj radnje koji je motivirao lika na izgradnju priče. Nešto loše se

događa likovima i jedini razlog tome je MacGuffin koji služi za stvaranje napetosti, odnosno

neizvjesnosti u filmu, posebice trilerima.

10

4.1. Montaža

Montaža je jedna od najtajnovitijih izražajnih sredstava u izradi filma. Vještim

manipulacijama slika možemo stvoriti iluziju u vremenu i prostoru, a još više tim iluzijama

pobuditi emocije u gledateljima, bile one suze, smijeh ili strah. Alfred Hitchcock je bio

majstor montaže, a to nam najbolje prikazuje u filmu Prozor u dvorište. Hitchcock se koristio

Kuleshovim efektom, a radi se o vrlo jednostavnom principu montaže. Prikaže se lice lika u

krupnom kadru, zatim se prikaže kadar žene i dijeteta te opet lika u krupnom kadru kako se

smiješka i dobivamo dojam da je drag i nježan i voli djecu, a i sto tako možemo ubaciti bilo

koji drugi kadar osim žene i djeteta i dobiti sasvim drugu sliku o toj osobi, kao perverznjaka

kada je gledao u ženu samu. Hitchcock je samo malo očitije pokazao taj efekt kako bi publika

lakše mogla steći dojam i o emocijama lika, jer bi Kuleshov efekt trebao biti o gledatelju i

kako on doživljava lika iz svoje perspektive. U Prozoru u dvorište, fotograf koji je povučen u

svom stanu zbog slomljene noge, promatra svijet i događanja kroz prozor svoga stana. Kroz

taj prozor također otkriva i ubojicu. Hitchcock je u filmu uglavnom koristio srednji plan ili

plan osobe, krupni i blizi.

A onda ugleda.

Prozor u dvorište je Kuleshov efekt,

film gledanja.

11

Koristio se još razno raznim specijalnim

efektima kao Shufftan proces, koji koristeći

posebno ogledalo pod kutom od 45

stupnjeva ispred kamera na fotografiju ili

sliku daje prikaz u sceni.

Scena iz filma Ucjena. Shufftan proces.

Scena iz filma Nazovi M za ubojstvo. Ovu scenu je snimio uz pomoć ogromnog drvenog prsta

i ogromnog telefona koji je dao izgraditi samo za potrebe filma jer se u formatu u kojem je

filma sniman nije moglo postići željen efekt. Tj. zoom dovoljno velik kao što je ovaj ovdje

koji vidimo.

Dolly zoom – Vertigo effect. Scena iz filma

Vrtoglavica u kojoj uz pomoć Dolly Zoom

efekta koji se koristi kako bi se dočarao

osječaj vrtoglavice, nestvarnosti, kao nešto

što lika tjera da preispita sve što mu se

dosada dogodilo. Postiže se zumiranjem

zoom leće dok se kamera približava ili

odmiče od subjekta.

12

Koristi tehniku maskiranja gdje putujuće maske koje se kreću tijekom kopiranja filma

omogućuju da se stvari umnožavaju u velikim količinama, a to je radio u svom filmu Ptice.

13

5. Zanimljivosti

Alfred Hitchcock o Zadru. Tijekom posjeta Hitchcocka Zadru u svibnju 1964. godine,

promatrajući zalazak Sunca s prozora sobe 204 tadašnjeg Hotela Zagreb zapisao je sljedeće:

"Zalazak Sunca u Zadru najljepši je na svijetu i neusporedivo je ljepši od onog u Key Westu

na Floridi."

Sljedećeg jutra slavni je režiser stao pred objektiv velikog zadarskog fotografa Ante

Brkana kojem je uspjelo snimiti jedan od najboljih režiserovih portreta.

Hitchcock se pojavljivao skoro u svakom svome filmu kao cameo. Npr. u Čovjeku

koji je previše znao prelazi pješački u crnom odjelu ili u Pticama kad izlazi iz trgovine s

pudlicama.

Česti filmski suradnici su mu bili glumci James Stewart i Cary Grant, editor George

Tomasini, skladatelj Bernard Herrmann, kostim dizajner Edith Head i kinematograf Robert

Burks.

14

6. Literatura

1. Mikić, K. Film u nastavi medijske kulture. Zagreb : Educa. 2001.

2. https://hr.wikipedia.org/wiki/Galgenhumor

3. http://www.zadar.travel/hr/o-zadru/poznati-u-zadru/24-12-2010/alfred-

hitchcock#.Vma8t7jhC72

4. http://hitchcock.tv/HFAQ/FAQ.html

5. https://en.wikipedia.org/wiki/MacGuffin#Alfred_Hitchcock

6. https://en.wikipedia.org/wiki/Kuleshov_Effect

7. https://en.wikipedia.org/wiki/Sch%C3%BCfftan_process

8. https://en.wikipedia.org/wiki/Dolly_zoom

9. http://www.alfredhitchcockgeek.com/2009/01/hitchcocks-films-among-top-50-

special.html

10. http://www.empireonline.com/movies/features/alfred-hitchcock-birds-50/

11. http://www.imdb.com/name/nm0000033/bio?ref_=nm_ov_bio_sm

15