Seminarski (Usmena Književnost) - Đerzelez Alija

7/24/2019 Seminarski (Usmena Književnost) - Đerzelez Alija

http://slidepdf.com/reader/full/seminarski-usmena-knjizevnost-derzelez-alija 1/14

Univerzitet u Sarajevu

Filozofski fakultet

Odsjek za književnost naroda BiH

Đerzelez Alija na rubu epa i stvarnosti

Seminarski rad

Predmet: Usmena književnost- pjesničke vrste

Student: Fatić Arman Broj index-a: 46341/2014



Gȕrz Ilyas, na prostorima Bosne i Hercegovine poznatiji kao Đerzelez Alija, vjerojatno jenajviše puta opjevana epska ličnost, koja je savladala pet stoljeća svojih pjevača iinterpretatora. Ali tko je zaista ovaj velikan naroda opjevan u desetcima epova? Da li je zaista

bio onaj koji brani zemlju svoju od namjesnika i podlaca? Da li je bio onaj od vrline hrabrosti,

pobožnosti i pravednosti? Možda je bio onaj čija ljubav prema dragoj svjetove prelama? Ili jeipak u pitanju, obični smrtni čovjek Alija, grešna individua od krvi i mesa, kao i svi mi?

Ključne riječi: ep, timar, vlastodržac, spahija, pastir



Uvod

Kako i u svijetu, tako i na prostorima današnje Bosne i Hercegovine, paralelno pisanojknjiževnosti razvijala se usmena književnost. Danas mi imamo jako bogat spektar usmene

predaje koja se stoljećima prenosila s jednog pokoljenja na naredno. Od usmene predaje, ovih prostora, na prvo mjesto, svojom ljepotom i originalnošću, pripada poeziji. Specifikumnarodne poezije, s lok alnog jezičkog područja je podražavanje stvarnosti, ona je ta koja nam

prikazuje povijesni put naroda različitih kultura okupljenih na jednom mjestu, te njihovu poziciji na mapi šireg povijesnog platna.

Što se tiče prvih pouzdanijih svjedočanstava o južnoslavenskim epskim pjesmama, prvi

spomeni su vezani za 16 vijek. Oni se odnose upravo na dva čuvena bošnjačka junaka, epskogratnika Malkošića i Đerzeleza Aliju. Dok je Malkošić vjerojatno prvi epski junak, Đerzelez ga

je u smislu epskog predanja mnogostruk o nadživio. Upravo to je razlog iz kojeg, ako bi pravili promatranje i pokušavali da dokažemo da je do neke mjere moguće uvrstiti epske pjesme u spektar povijesnih događaja, epovi o Đerzelezu su za nas zlatni rudnik predanja.

Da bi dokazali mogućnost percipiranja epova, kao bitnog djela stvarne povijesne slike, u

nastavku teksta poći ćemo na putovanje Đerzeleza kroz neka od njegovih najbitnijih pothvataa zatim istog ubaciti u sfere epskog i vidjeti kako se snalazi Đerzelez Alija na rubu epa istvarnosti.



1 DIO – Đerzelez u stvarnosti

Prateći pisane tragove, prvo stvarno pojavljivanje Gȕrz Ilyasa bilo bi 1455 godine uOsmanskom popisnom defteru 15 vijeka. To je za nas početna tačka, odnosno prvi i osnovnidokaz da je Đerzelez Alija zaista postojao. Prva slika ove epske ličnosti nije ni blizu onoga štosmo imali u epovima. U tom spisu Alija je obični spahija, vojnik osmanskog carstva kojisvojim ratnim podvizima biva nagrađen posjedima. U tom defteru navodi se da Alija ima

posjede na području Makedonije u 60-im godinama 15 vijeka. Alija je, ako promatramo

kretanje Osmanlija, Osmanskog porijekla, rođen daleko od Bosne, šta više daleko odBalkanskog poluotoka. On je obični vojnik koji svojim podvizima biva nagrađen dijelovimazemlje koju bi on i njegovi suborci osvajali u čast Osmanskog carstva. U ovom defteru imamotakođer podatke da ovi posjedi u narednih petnaest godina dobivaju novog vlasnika, što namdaje za pretpostavku da Alija nastavlja da sudjeluje u ratnim pohodima za carstvo. Razumno

je zaključiti da Alija sudjeluje u nekom velikom boju za Osmansko carstvo te zbog svojihuspjeha dobiva nove posjede i zvanje bega u Bosni. To su već elementi Alije kojeg

poznajemo u našim epovima.

Sljedeći izvor iz kojeg imamo vijesti o Ilyasu potiču nam od Ibn Kemala, priznatog turskog

pisca, naučnika i historičara. U 7 knjizi „Istorije dinastije Osmana“ nalazi se veoma bitan

fragment o ratnim zbivanjima na bosanskom ratištu u godinama 1479 i 1480. Ibn Kemal uovom spisu svjedoči o stvarnoj ulozi Gȕrz Ilyasa kao ratnika. Prema njegovom opisu Ilyas je

akindžija i spahija te na bojištu u Bosni 1480-e godine je odigrao veoma značajnu ulogu.Dvije vojne akcije koje su se desile te godine, u kojima je sudjelovao Ilyas, odišu epskim

podhvatima. Stvarnu vrijednost Ilyasa možemo da očitujemo u prvoj od ove dvije akcije, gdje prema govoru Ibn Kemala Ilyasa lično, prema njegovim kvalitetama, odabire Davud paša.Druga akcija je nama mnogo interesantnija radi „odisanja“ epskim elementima.

U dešavanjima koja se dešavaju u proljeće 1480. nakon protunapada vojske Matije Korvina,te njihovog upada i paljenja Sarajeva, Ibn Kemal nam tumači o Gȕrz Ilyasu kakvog ga

poznamo iz epova, najugledniji spahija i timarnik bosanskog sandžaka. Ibn Kemal nam govorio Davud pašinom proglasu svim spahijama koji su se nalazili u blizini Sarajeva, da priteknu u

pomoć gradu. Za Gȕrz Ilyasa on nam dalje daje informaciju da se nalazilo ni „blizu ni daleko“od Sarajeva. U nastavku spisa Ibn Kemal nas obavještava o dolasku tri veoma bitne ličnosti u

Sarajevsko polje. Prva je kadija Begović, kadija Višegradski, zatim dolazak kadijeHusamović, kadije Broda te treća bitna ličnost čiji dolazak se opisuje, iz Bučića (selo danas

pripada Novom Travniku), je upravo Gȕrz Ilyas. Potvrdu riječi Ibn Kemala možemo naći i u

turskom popisnom defteru iz 1604 godine. Pored historijskih detalja o djelovanju Ilyasovom,U spisima Ibn Kemala možemo pronaći i fizički izgled Ilyasov. (krupni Bosanac s brkovima)



Još jedan od izvora koji govori o Gȕrz Ilyasu donosi nam turski pjesnik Esiri u svom destanu

„Sultan Mehmed Han zamaninda Rum ili ne olan gazayi beyan ider“ Ilyas se u ovom spisuopisuje u sukobu s Vukom Despotom. Razlog iz kojeg prihvaćamo ovog turskog pjesnika kaorelevantan izvor je to što se isti nije bavio pravljenjem epske pjesme nego pripovijedanjem.

Tako u njegovim spisima svjedočimo o dugom ratnom stažu Ilyasa te da su njegove žrtve bilinevjernici.

O smrti Ilyasovoj također možemo da govorimo iz nekoliko različitih izvora. Najraniju vijestnalazimo u hronici Oruca s početka 16 vijeka, kao i kod Mesiha, divanskog pisara u službiOsmanlija. Također o njegovoj smrti nam pjeva i Esiri. Oko godine Ilyasove smrti imamonekoliko različitih ideja, koje najjednostavnije možemo svesti pod okvir između 1491-1493.

Ono što se sva tri izvora slažu je da je Ilyasova smrt odgovarajuća njegovom stvarnom iepskog životu. Naš junak je poginuo na ratištu, u krbavskom boju.

2 DIO – Đerzelez u svijetu epa

Da bi uvidjeli epski karakter Đerzeleza potrebno je, prije nego počnemo sa detaljnijim

izlaganjem o njemu, da utvrdimo kakve su to karakteristike koje inače posjeduju epski junaci.Ako promatramo sveobuhvatnu ideju svjetske usmene epike, našeg junaka možemo kreirati

poštujući nekoliko jednostavnih pravila.

Za početak nam je potrebna „priča o rođenju junaštva“, odnosno historijat našeg junaka,njegovo ja prije nego je postao junak. Ova priča nikada ne nastaje prva, nego po nastankuheroja i postizanju veličine. To je priča koja treba da nam da opise običnog smrtnika koji je„predodređen“ za nešto veće, te da nas uvede u prvi herojski podvig. Često ovakav vid epskogspjeva služi i za opisivanje junakovog oružja, konja i drugih elemenata koje ćemo u narednimepskim pjevanjima uzimati „zdravo za gotovo“.

Sljedeći bitni element za kreiranje junaka bila bi „emotivna pjevanja“, odnosno pjevanja ukojima naš junak i dalje ima ljudske osobine. To su najčešće pjevanja o ljubavi, ženidbi, ili

bolesti odnosno smrti. U tim pjevanjima naš junak pokazuje svoje blago lice, ne ide previše u

elemente fikcije, jedina dešavanja koja ovdje mogu iskakati iz sistema stvarnosti upravo sudešavanja vezana za emocije. U ovim pjevanjima emocije mogu i smiju biti prenaglašene, jer

pjesnikov cilj je da podražava, zabavlja i uči publiku, a kako bolje predstaviti velikog junaka

na postelji nego otkrivajući njegove emocije.



Zadnji element koji je ujedno i najbitniji, je ustvari element bez kojeg ep ne može da postoji.Mi ne moramo znati historijat junaka, mi ne moramo vidjeti emocije junaka ali ono štomoramo vidjeti da bi imali ep su vrline. Vrline su te koje junaka čine junakom, one su te kojerazdvajaju pričanje historije od veličanja povijesnog junaka, bez vrlina junak bi bio bilo kojaličnost. Što se tiče vrline, u literaturi najčešće možemo poznati nekoliko njih koje junaci

imaju (nekad sve, nekad samo pojedine). Te vrline bile bi: hrabrost, mudrost, umjerenost, pravednost i pobožnost.

Sve navedene vrline upravo krase i našeg epskog Đerzeleza. Količina pjevanja o Đerzelezu jeta koja nam je omogućila da pored elementa vrline, kroz epove se susrećemo i sa „emotivnim

pjevanjima“ kao i sa samom „pričom o rođenju junaštva“. Sve ove elemente ćemo obraditi unastavku teksta.

2.1 Rođenje epskog junaka

Kao polaznu tačku za analizu epskog Đerzeleza pratit ćemo odlomak naziva „Da je bilo kome pogledati vilovita Đerzelez Aliju“ iz pjesme „Đerzelez Alija“. Pjesma se bavi time kako jeĐerzelez stekao svoju snagu. Treba naglasiti da se ovaj ep nije hronološki prvi pojavio, onnam samo daje najraniju analizu lika. Ep prati mladog Aliju nejakog momka od 12 godina,

siroče, pastira Beširović Meha. Temelji koji se postavljaju u početnim dijelovima pjesme, koji

nam govore sve ovo, nužnu ne potenciraju istinitost događaja, cilj ovog djela je približavanje junaka pukom svijetu, slušaocu, kojem je lakše razumjeti nejako dijete, ili običnog radnika ( pastira) poput i njih samih, osobe koja je izgubila najmilije. Zatim epski pjevač dodaje radnjuna ove uvodne opise. Alija odlazi u planinu u želji za osamom, bijegom od pastir a, gazde,

onih koji se loše odnose prema njemu. U planini nalazi tu pećinu te u ovom momentu epski pjevač nam ubrizgava dozu nadrealnog ubacujući, jedan od čestih elemenata usmeneknjiževnosti (mada više specifičan za liriku), vilu. Iako nam pjevač na prvu ne tvrdi

postojanje vile te ovo i ne iznosi direktno, analizom opisa žene u u pećini više je nego očitaimplikacija na ovo mitsko biće. Žena je :„Zlatna skuta, a visoka struka, zlatnih kosa, a bijelalica“. Vila zatim slušajući priču o Alijinom životu odlučuje da mu ispuni jednu želju ( „Kazujsine, Đerzelez Alile! Što najvoliš na ovom svijetu?Al' ćeš para, al ćeš šičera,Ali hoćeš ruho ioružje....“). Nakon ovoga slijedi rođenje epskog Đerzeleza. Sve muke Alijine, svi mitski

podražaji dosadašnjeg pjevanja, cijeli bitak Alijin svodi se u naredne momente epa. Alijin

odgovor je taj koji označava rođenje onog na koji će biti oličenje jačine, dobrote,velikodušnost, na čija pleća treba da potpadne sva vrlina jednog narod. Pjesnik u potpunostisvjestan ovoga daje nam sljedeće redove:

„O, hanumo, tvog evlada majko,

danas moja i otac i majka

od svega ti toga ništa neću,

no te molim i po tri put kumim,

pokloni mi moći od pomoći,



neka budem junak mimo ljude,

da od mene boljeg ne imade,

na sve strane na četiri grane“

U nastavku pjesme pjevač našeg junaka krasi epskim konjem te ga šalje u boj. Pjesmazavršava Alijinom pobjedom, narod Aliji odaje počast („Serhatijo, neznana delijo! Aferim ti iko te rodio“ Tvoje će se ime spominjati, dokle bude Jajca i mjeseca.“), i time je rođenjeepskog junaka završeno.

2.2 Stvarna funkcija junaka

U prethodnom djelu prikazali smo kreiranje epskog junaka Đerzeleza, shodno tome u ovomodlomku ćemo se baviti ustvari samim likom Đerzeleza, odnosno stvarnom funkcijom koju on

predstavlja u epovima. Zapitajmo se, zašto postoji forma usmene predaje zvana epika. Zarljudi zaista nisu imali ništa drugo da iskazuju u 15 stoljeću na ovim prostorima? Zar nije

postojao niti jedan drugi vid zanimacije? Naravno da ovo nisu razlozi nastanka epa. Možda jeuloga epova bila da se prenosi historija, odnosno vijest o dešavanjima. Pomalo bi bilo suludoda netko za izlaganje obične vijesti prođe kroz patnje pisanja epa, pogotovo ako on ima

strukturnu lirskog deseterca kao što je slučaj s pjevanjima o našem junaku Đerzelezu. Iz svegarečenog, logično nam je zaključiti da pored „razonode“ i prenošenja vijesti, ep nije slučajnonastala forma. Uloga epskih pjevanja upravo leži u junaku. Usmena epika je ta koja ima„obavezu“ da čini slušaoca boljim, slušanjem epova, obično građanstvo dobiva svog heroja,ono zaključuje da nije samo, da nije sitno i beznačajno, ono ima ulogu, ima nove želje i snove,odnosno ono teži ka vrlini koju junak posjeduje. Platon u 3 knjizi države nam upravo dajeuvid u ovu ideju. Govoreći o građanima svoje države kakvi trebaju biti dolazi do narednogcitata:

- Ako treba da postanu hrabri, zar im ne treba pričati takve stvari koje će učiniti da se ni

najmanje ne boje smrti? Ili možda, misliš da je mogao postati hrabar onaj ko je taj strah

nosio u svome srcu?

- Ne, Zevsa mi!

- Misliš li da se onaj ko veruje u priče o podzemlju i strahotama onoga sveta možeosloboditi straha od smrti i da će on biti u stanju da u bitkama smrt pretpostavi porazu iropstvu?

- Nipošto

- Čini se dakle, da moramo bdeti nad onima koji takve mitove pripovedaju i zahtevati od

njih da o prilikama u Hadu ne govore ružno, već pohvalno, jer inaće neće govoriti ni

istinito, ni kako je potrebno onima koji će postati ratnici.



Upravo koristeći ovu logiku, epski pjevači kroje svoje junake. Ništa različit od drugih junaka,i sam Đerzelez je tu da nam ulijeva hrabrost, da nam odagna sumnje u carstvo i strahove oddušmanina. Za potrebe dokazivanja ove tvrdnje koristit ćemo se pjesmom „Đerzelez Alija iVuk Jajčanin“

Ova pjesma počinje u kući Jakub- paše, bosanskog vezira, kada dotičnog pašinica vara sa tamonekim hajdukom Huseinom. Cijeli ovaj uvod koji nam daje opise šta se zbiva u kući Jakub

paše samo gradi temelj za nadolazeću radnju. Jakub paša saznaje šta mu se pod krovom zbiva

i želi nauditi Huseinu i svojoj ženi tako ova bježi kod sestre a Huseina šalje u Jajce pod zaštituVuka Jajčanina. Tu ustvari i počinje prava priča, kada pašinica šalje pismo Huseinu i Vuku da

je pravi momenat da udare na Sarajevo jer „U Turke je bolest udarila, evo paše, hasta ukonaku, ovdje nema Djerzelez- Alije“. Pašinica je plan toliko detaljno uradila da čak pominjekako će se sa smrti paše ona i Husejn uzeti, te da Vuku za njegovu pomoć slijedi nagradaAjkuna, sestra Alije Đerzeleza. Tu dolazimo do momenta pomena našeg epskog junaka.

Prema pašinicinom pismu Husein traži od Vuka da digne vojsku na Sarajevo a ovaj muodgovara

"Prodj' se, Huso, vraga i belaja,

da nikoga od Bošnjaka nema

do Alije Đerzeleza sama,

ne da svoje sestre brez belaja.

Izginuće regularna vojska,

oteće nam bojali topove,

mi moremo pogubiti glave."

Ovdje vidimo veličinu našeg junaka. On iako nije tu u Sarajevu, od njega dušmani njegovistrahuju. Njegova snaga i hrabrost je toliko velika da bi sam mogao potamaniti cijelu jednu

vojsku. Slušajući ove dijelove, slušatelj se hrani snagom junaka, u njemu samom se rađa

vrlina, i sam slušatelj, obični zemljoradnik ili pastir u svojoj glavi rađa ideju da bi i on sammogao biti junak, da bi i on sam trebao braniti svoj šeher, svoju zemlju, svoju porodicu.

Upravo to je snaga epa, upravo to je razlog postojanja epa. U nastavku pjevanja ipak slijedi

napad Vukov na Sarajevo, otimanje sestre Alijine. U ovom momentu pjesnik uključujeĐerzeleza u pjesmu. Đerzelez saznaje za otmicu njegove sestre i shodno tome kreće ka Jajcuda je vrati. Na putu Alija nailazi na vojsku Vukovu te

„A, Boga mi, Jajčanine Vuče,

to su hrti Đerzelez-Alije,

Alija je blizu na dorinu."



To rekoše, na noge skociše,

pa na dobre konje uzjahaše,

a kadune konj'ma u terkije,

pa kroz vojsku oba pobjegoše.

Al' kroz vojsku udari Alija,

procvilješe Vukovi vojnici:“

Cijeli bitak epa se svodi u ovih nekoliko redova. To su redovi s bojišta. U epu svi elementikoje smo do sada susretali mogli su biti manje ili više realni, pa su takvi i bili, ali redovi s

bojišta bez pardona uvijek su preuveličani. Kao što vidimo Alija tamani vojsku a Vuk

Jajčanin pokušava od zle sudbe koja ga čeka od Đerzeleza. Da li možemo zamisliti realnusituaciju u kojoj jedan čovjek sam paradira na konju i tamani vojsku, da li bi mogli zamisliti i

pola od toga, da junak „kosi“ kroz obične ljude koji su se usmjerili na njega, a da nitko od njihne uspijeva da mu naudi. U nastavku epa Vuk traži milost Alijinu, Alija uzima sestru nazad, itu mi stajemo s tumačenjem našeg epa za potrebe ovoga djela.

2.3 Junak i vrline ostale

Da junak ne bi bio samo reprezentacija same snage, da njegova jedina vrlina ne bi bila

hrabrost i samim tim da on ne bi postao rob epa, potrebno je da mu se vremenom dodjele i

druge vrline poput mudrosti, umjerenosti, pobožnosti.

Za dokazivanje mudrosti i umjerenosti Đerzelezove bavit ćemo se odlomkom „Otlen brdu doSinan tekije do avlije Đerzelez – Alije“ iz epske pjesme „Đerzelez Alija“. U navedenomodlomku Đerzelez se razboljeva „u planini pod zelenom jelom“. U bolesti Aliju liječi sokol

kojem je Alija pomogao jednom prilikom.Već u ovom djelu epa imamo nerealne događajekoji nam služe da bi iskazali jednu od Alijinih vrlina, pravednost, ali u ovom odlomku mi baši ne tražimo pravednost stoga nastavimo dalje s analizom. Alija potom moli sokola da odleti u

Sarajevo, da provjeri Alijine najmilije.

„Ovuda je moj sinak hodio,

svoju majku za ruku vodio,

ama veće za života neće

Dvi mu seke basamake ljube:



Ovuda je naš bratac hodio.

mile seke za ruke vodio,

ama više za života neće.

„U kuli mu virenica ljuba

na njojzi je diba i kadifa

biser niže, tanko popijeva:

U četvrtak, koji prvi dođe

doć će po me kićeni svatovi

sa Zagorja Čengić Hasan- Bega“

Ovi elementi se nekoliko puta ponavljaju, čime pjesnik pokušava da opiše period Alijine bolesti te da dodatno izrazi dešavanja. U momentu kada Alija ozdravlja, slušalac je većdoživio razočarenje prema Alijinoj ljubi, tako da je spreman da mu unesemo novu dozuemocija. U tom trenu pjevač nam pjeva naredni odlomak u kojem je Alijina ljubav već predsvoju udaju, te se oporavljeni Alija vraća u Sarajevo. I onda slijedi dio koji dokazuje Alijinuumjerenost i mudrost u postupanju. Alija se prerušava u prosjaka i odlazi na svadbu. Podolasku prosjaku svi udjeljuju redom ne razumjevši tko je zaista on a potom i njegova ljubav

mu udjeljuje četiri dukata riječima „Na to tebi sužnje nevoljniče, ne za zdravlje Hasan – begumome, već pred dušu Đerzelez Aliji, koga nikad zaboraviti neću, al mi vako od Boga suđeno“Kao što vidimo, Alija na jako mudar način saznaje šta mu se dešava s mladom, šta više on istupa u kontakt s njom i tu ustvari nastupa vrhunac radnje i isticanja Alijinih vrlina mudrosti i

umjerenosti. Alija ne odgovara svojoj ljubavi da je on taj maskiran u prosjaka, nego pred nju

postavlja ponudu da ona pobjegne od Zagorja Čengića. Ovim postupkom on samo želi dadokaže sebi da ona zaista i dalje posjeduje ljubav prema Đerzelezu. Njegova draga prihvata

ponudu, Đerzelez i ona stupaju u bijeg nakon čega Alija uklanja svoju masku prosjaka i

predaje se svojoj dragoj.

Za dokazivanje pobožnosti Đerzelezove vratit ćemo se u analizu epa „Đerzelez Alija i VukJajčanin“. Promatrajmo dva odlomka u nastavku:

„N joj Alija Bo ž ji selam viknu:

"Moja mati, ko odvede Ajku?"

„... udari turski abdest na se,

pa on 'vako tiho govoraše:

"Dok ja klanjo turskoga namaza:“



Oba odlomka se nalaze u navedenom epu, no zašto ih nismo maloprije pominjali? U datommomentu oni nisu bili bitni za o pis radnje kao ni za našu temu. Koliku ulogu zaista igraju ovadva odlomka, i nije pretjerano bitno. Oni mogu sadržavati veoma velik i bitan dio radnje ili

biti tu radi ukrasa, ono što je za nas bitno je zašto su oni tu? Zašto pjesnik nije mogao napisatiu pita majku ili poselami prema prvom odlomku, ili prema drugom odlomku zašto pjesnik nijekoristio neki drugi način da dokaže da je njegova sestra pravedna ili ne? Bit ovog je upravokao što smo i do sada govorili upravo epsko podražavanje, ekstrakcija junačkih vrlina na pukostanovništvo. Poruke poput ovih ponekada su vjerojatno ubačene kao sasvim normalni

pozadinski elementi ali isto tako one imaju subliminalni karakter, gdje prateći vršiteljadužnosti ka Bogu, odnosno našeg epskog junaka, i mi sami u podsvijesti vidimo korist i dobro

vjere.



Zaključak

Kao što smo mogli primijetiti u toku ovog rada, Đerzelez Alija je stvarna ličnost preslikana usvijet usmene književnosti. Alija za nas, je ustvari vjerojatno i najbolji primjer epskog junaka

(na ovim prostorima), zbog obima pjevanja o njemu, jer na njegovom primjeru smo veoma

jednostavno mogli da izložimo sve karakteristike usmene epike kao i njene uloge. Što se tičesamog pitanja eseja, odnosno da li je epski junak dovoljan i pouzdan izvor povijesnih

podataka? Odgovor na ovo pitanje bi bio ne. Epski junak kao što smo mogli da vidimo, previše varira od realnog do imaginarnog. U pojedinim momentima naš Alija je zaista vojnikIlyas, dok u drugim momentima poput priča o njegovom rođenju ili preuveličavanja njegovih

podviga on totalno zastranjuje od stvarnosti. Povijesna slika junaka Đerzeleza za nas je višeiskrivljeni, izopačeni umjetnički mural kojeg ne treba gledati dalje upravo od umjetnosti.Estetsko i jezičko savršenstvo teksta, ne implicira nužno da će i povijesna interpretacija teksta

biti dobra. Na kraju krajeva kako bi i mogla, Alija sam sebi u određenim momentimakontradiktira pa tako u jednom pjevanju ima majku i sestru u narednom nema, ili još goreubija nedužnu sestru a zatim klanja da bi saznao da li je bila nedužna ili kriva. Shodno ovome,možemo potpisati smrt junaka Đerzeleza u stvarnosti.



Literatura

Usmena književnost, priredili Đenana Buturović i Munib Maglajlić, Sarajevo, 1997.

Usmena epika Bošnjaka, Đenana Buturović, Preporod, Sarajevo, 1995.

Od Đerzelez Alije do Tala Ličanina, Đenana Buturović, Svjetlost, Sarajevo, 1996

Država, Platon, BIGZ, Beograd 1976



Sadržaj

Uvod ........................................................................................................................................................ 3

1 DIO – Đerzelez u stvarnosti ................................................................................................................. 42 DIO – Đerzelez u svijetu epa ............................................................................................................... 5

2.1 Rođenje epskog junaka .................................................................................................................. 6

2.2 Stvarna funkcija junaka ................................................................................................................. 7

2.3 Junak i vrline ostale ....................................................................................................................... 9

Zaključak ............................................................................................................................................... 12

Literatura ............................................................................................................................................... 13

Documents

Seminarski (Usmena Književnost) - Đerzelez Alija