Tradicija sv. Martina u kontekstu hrvatske nematerijalne ... sv martina.pdf · – jezik, dijalekti, govori i toponimika te usmena književnost svih vrsta, – folklorno stvaralaštvo

ANTONIJA ZARADIJA KI!Institut za etnologiju i folkloristikuZagreb, Hrvatska

Tradicija sv. Martina u kontekstu hrvatske nematerijalne ba#tine

Polazi#te ovoga rada kao i ostalih radova me'unarodnoga znanstvenoga skupa Putovima europske nematerijalne ba"tine u 21. stolje#u: sveti Martin, simbol dijeljenja, sastoji se u propitivanju nematerijalne kulturne ba#tine fokusirane na kult i tradiciju sv. Martina – simbola dijeljenja u 21. stolje%u kao zajedni$ke vrijednosti $ovje$anstva. Na temelju #iroke rasprostranjenosti martinskoga kulta – o $ emu svjedo$i impozantan broj martinskih sveti#ta, koja su polazi#ni materijalni dokazi o slojevitoj nematerijalnoj martinskoj ba#tini – sagledavat % emo dana#nje stanje martinskoga naslje'a kroz o$i#ta nematerijalnoga, revalorizirati ga i donijeti adekvatne zaklju$ke, temelje%i se na klju$nim smjernicama kroz koje se propituje i valorizira nematerijalna ba#tina 21. stolje%a, a to su: – tradicionalnost, koja &ivi na ruralnim i urbanim prostorima i kroz $iju su

praksu uklju$ene razli$ite kulturne skupine, – inkluzivnost, kroz koju se pro#lost refl ektira u sada#njosti i prenosi u bu-

du%nost, te tako doprinosi jedinstvu zajednice, ja$anju njezina identiteta i dru#tvene pripadnosti,

– reprezentativnost, kroz koju je razvidna akumulacija znanja, obi$aja i vje#tina koji se prenose s generacije na generaciju.

18 Antonija Zaradija Ki#

Oslonimo se dakle na martinsko kulturno dobro,3 na duhovno stvarala#tvo, na jezi$nu ba#tinu, promotrimo toponimiju, &anrove usmene i pu$ke knji&ev-nosti uz glazbeno i obi$ajno folklorno blago, kako bismo #to bolje sagledali tradiciju sv. Martina biskupa kojega # tujemo diljem europskoga pa tako i hrvatskoga prostora.

No prije nego se upustimo u navedena razmatranja, spomenimo ukratko iznimno materijalno martinsko blago na relativno malom hrvatskom prostoru koje se ogleda kroz vi#e od dvjesto martinskih sveti#ta koja su nastajala od 6. do 21. stolje%a.4 Me'u njima su jo# uvijek vidljive ru#evine najstarijih zabo-ravljenih martinskih hramova,5 zatim kapelice i poklonci, dok posebno mjesto zauzimaju 44 &upne crkve sv. Martina koje su & ive pronositeljice tisu%ljetne hrvatske tradicije galskoga apostola. Valja istaknuti zamjetan broj martinskih sveti#ta koja su djelomi$no ili $ak do temelja stradala u Domovinskom ratu (1990.–1995.) no koja su obnovljena ili nanovo sazidana. Njihovom obno-

3 Na temelju hrvatskoga Zakona o za#titi i o$uvanju kulturnih dobara ($lanak 9) koji je uskla'en prema pari#koj Konvenciji o za#titi nematerijalne kulturne ba#tine iz 2003. godine, “nematerijalno kulturno dobro mogu biti razni oblici i pojave duhovnog stvarala#tva # to se prenose predajom ili na drugi na$in, a osobito su to: – jezik, dijalekti, govori i toponimika te usmena knji&evnost svih vrsta,– folklorno stvarala#tvo u podru$ju glazbe, plesa, predaje, igara, obreda, obi$aja, kao i druge

tradicionalne pu$ke vrednote,– tradicijska umije%a i obrti.

O$uvanje nematerijalnih kulturnih dobara provodi se izradbom i $uvanjem zapisa o nji-ma, kao i poticanjem njihova preno#enja i njegovanja u izvornim i drugim sredinama.” http://www.zakon.hr/z/340/Zakon-o-za%C5%A1titi-i-o%C4%8Duvanju-kulturnih-dobara.

4 Zabilje&imo ovom prigodom uzoran primjer zajedni#tva za Martinje 2014. godine kad je sve$ano posve%ena nova kapelica sv. Martina na lokalitetu !atornjak nedaleko od sela Salinovca u op%ini Ivanec u Hrvatskom zagorju. Za izgradnju kapelice zaslu&na je Udruga vinogradara Skrajski pajda"i (osnovana 2009. god.) koja je kapelu sazidala dobrom voljom, bez nacrta, bez gra'evinara i arhitekta. Zemlju na kojoj je kapela vlasnik je poklonio Udruzi dok su mnogi &itelji kraja sudjelovali dobrovoljnim davanjem za njezin kona$an izgled, pa je tako i vel. Piska$ poklonio kip sv. Martina, kojega je dobio iz Poljske.

Zahvaljujem dragoj kolegici Mirjani Bra$ko iz Ivanca koja mi je pomogla u prikupljanju podataka o ovom doga'aju.

5 Valja istaknuti znatan broj ru#evnih ostataka martinskih sveti#ta koja naj$e#%e propadaju u vremenu i nebrizi (poput ru#evina crkvice sv. Martina kod Tinjana u sredi#njoj Istri, na punti Luna na Pagu, na obroncima Biokova iznad Makarske, na obroncima Kalnika itd.). No sveti#ta bivaju i konzervirana pa tako i za#ti%ena kad su shva%ena kao kulturno dobro neodjeljivo od lokalnoga kulturnoga integriteta, poput crkvice sv. Martina u Bi$i%ima u Istri ili one u Ivinju nedaleko Tisnoga.

Tradicija sv. Martina… 19

vom i tradicija sv. Martina do&ivljava nagla#en uzlet koji se manifestira kroz djelovanja raznih kulturnih udruga $iji $lanovi nastoje #to sna&nije potaknuti lokalni &ivalj na va&nost tradicije kao neizostavnoga identiteta lokalne zajednice.6

Materijalna martinska ba#tina izrasta iz duhovne, nematerijalne, koja se isti$e svojom raznoliko#%u i slojevito#%u # to je rezultat mno#tva povijesnih, dru#tvenih i kulturnih $imbenika koji su se slijevali i prepletali na hrvatskom prostoru – grani$nom teritoriju izme'u Istoka i Zapada, tj. izme'u dviju kulturnih i vjerskih sfera. Utjecaj benediktinske kulture sa Zapada, koja svoje za$e%e duguje kultu sv. Martina,7 od najranijih se po$etaka ostvaruje na cije-lom hrvatskom prostoru. Najvi#e ostataka i danas prepoznajemo diljem Istre i du& priobalja gdje su za$eci kulta sv. Martina duboko utisnuti u lokalnu tradiciju, a mnogi su jo# i neotkriveni. O tomu katkad svjedo$e tek sje%anja na benediktinske martinske samostane i njihove posjede npr. u Bi$i%ima (spominje se u Istarskom razvodu) i Marti#nici u Istri (Zaradija Ki# 2004: 69, 220), na !umetu kod Dubrovnika, $emu se pridru&uje i povijest preime-novane trogirske crkva sv. Martina (danas sv. Barbare) te salonitanski kult sv. Martina prenesen u Vranjic itd. Frana$ki pak kulturni utjecaj presudan je u prono#enju i u$vr#%ivanju martinkoga kulta na hrvatskom prostoru jer ulazi u temelje slavenske kulture koja se kroz specifi $nost jezika i pisma oblikuje od 9. stolje%a. U tom kulturno-povijesnom kontekstu istaknimo dvostruku ulogu benediktinaca na hrvatskom prostoru koji %e kroz latinsku duhovnost oblikovati slavensku kulturu na prihva%enim % irilometodskim premisama, izgradiv#i ono #to danas zovemo hrvatskim glagolizmom $ije kulturno naslje'e ponajvi#e nalazimo u Istri i Kvarneru.

Va&nost zemljopisnoga polo&aja Hrvatske vidljiva je u komunikacijskom smislu jer hrvatskim sjevernim prostorom prolaze glavni cestovni pravci koji

6 U tom smislu valjalo bi podrobnije istra&iti aktualno djelovanje bratov#tina sv. Martina koje kao kulturne udruge djeluju npr. na !olti, a tako'er i drugih udruga poput Skrajskih pajda"a ili Hrvatske Kulturno Umjetni!ke udruge “Sv. Martin” (osnovana 1995. god.) iz Sv. Martina na Muri, Udruge sv. Martin Pisarovina (osnovana 2014. god.) i sl.

7 U klaustru montecassinskoga samostana neko% je bilo pogansko sveti#te posve%eno Apolonu. Sv. Benedikt ga je pretvorio u oratorij kojega je posvetio svom duhovnom prethod-niku sv. Martinu biskupu iz Toursa. U istom je oratoriju sv. Benedikt, utemeljitelj zapadnoga redovni#tva, umro stoje%i dok su ga pridr&avali redovnici nakon #to je primio svetu euharistiju, kako nam je prenio njegov biograf, sv. Grgur Veliki. Sje%anje na taj doga'aj u vrtu samostana evocira bron$ana skulptura Attilia Selve iz 1953. godine koju je Monte Cassinu poklonio prvi njema$ki kancelar Konrad Adenauer.


spajaju Istok i Zapad (Gra$anin 2010: 9–69), dok je ju&ni dio va&an u istom kontekstu ali zbog morskih putova. Oba pravca va&ne su i kri&arske promet-nice kojima se pronose kultovi kri&arskih patrona me'u kojima se, s obzirom na materijalna obilje&ja, isti$e #tovanje sv. Martina (Zaradija Ki# 2008a).

Multikulturalnost je nezaobilazna u oblikovanju tradicije sv. Martina u Hrvatskoj gdje su nagla#eni romanski utjecaji na jugu, a ugarski i germanski na sjeveru # to %e se odraziti kroz raznolike izri$aje martinske nematerijalne ba#tine poput pu$kih martinskih obi$aja ili plemenskoga, odnosno obitelj-skoga za#titni#tva, kao i kroz razne knji&evne i melodijske izri$aje, kako nekad tako i danas u prvim desetlje%ima 21. stolje%a u kojima Martinje ili Martinja do&ivljava istinski preporod u folklornom smislu.

Onomasti"ke napomene

Jezik nam potvr'uje najdragocjenije podatke o snazi kulta sv. Martina i to kroz onomasti$ku gra'u, koja bilje&i i va&ne fonolo#ke promjene poput metateze likvida (Mihaljevi% 2002: 189), i koja isti$e leksi$ku u$estalost imena Martin i prije 7. stolje%a. Hagiotoponim Martin iz predslavenske faze podlije&e sla-venskoj metatezi likvida i sa$uvan je kao Mratin u vrlo ograni$enom broju primjera po Dalmaciji (gdje ina$e valja i tra&iti najstarije tragove martinskoga kulta), dok je u mla'oj tzv. nemetatiziranoj fazi postojan diljem Hrvatske. Metateza likvida je nezaobilazan $imbenik u martinskim toponomasti$kim istra&ivanjima, koja mogu najpouzdanije opredijeliti starost martinskoga lokaliteta i njegovu kulturolo#ku slojevitost.8 Spomenimo neke od njih: ojkonimi:– s metatezom: Mratovo – selo u # ibenskom kraju, Sumratin – predio u

Dubrovniku;– bez metateze: Marti%i, Martijanec, Martinac, Martinci, Martin, Martinska

Ves, Martinovo Selo, Sumartin, Martinski Vrh itd. (Zaradija Ki# 2004: 64);

8 U tom smislu pozornost valja obratiti na toponimiju otoka Bra$a. Posebno zanimljiv i dakako od prvorazrednoga zna$aja za istra&ivanje bra$ke toponimije od 13. do 15. stolje%a jest Bra!ki razvod u kojemu su zabilje&eni metatizirani martinski toponimi: Pod sut Mratign (Pod Sv. Martin), Mratigne bardo (kod Mratinjeg prodola) ili Mratigna plis (kod Mratinjeg brda) (!imunovi% 1972: 84, 86).


oronimi: – s metatezom: Mratin ili Mratinja ili Mratinska Glavica – bre&uljak kod

)rnova na otoku Kor$uli (Bani$evi% 1989: 252); – bez metateze: Martin breg, Martin brdo, Martinjak, Martin#%ak, Martinac,

Martinovac; hidronimi:9 – samo bez metateze: Martijan#ek, Martinec – potoci; Martinovo vrelo,

Martin, Martinovac – vrela; Martinica (Bol), Martinovica (Milna), Sveti Martin (Premantura, Krk), Saladinka-Sveti Martin (Pore$) – morske uvale; Martin#%ica (Cres), Sveti Martin (Mali Lo#inj) – uvala i luka.

Bogato martinsko nazivlje potvr'uje da je u svijesti ljudi jo# uvijek &iva spo-znaja o svetom mjestu, #to je klju$ni duhovni segment ljudske opstojnosti koji je jedini zaslu&an za o$uvanje nematerijalne ba#tine, koji se usmeno prenosi i jedini je zajam$eni na$in trajanja usmenosti u vremenu i prostoru (usp. Badurina 2003: 306).10 Martinska je toponimija “preuzeta od romanskih ili romaniziranih starinaca. Ti nazivi imaju najve%u vrijednost pri istra&ivanju naseljavanja Hrvata na otoke i za razumijevanje promjena u jeziku iz vremena kad nemamo drugih pisanih dokumenata” (!imunovi% 1972: 178). Svi su nazivi potvr'eni u Dalmaciji, na prostoru najstarijih martinskih toponima za koji su vezani po$eci kulta sv. Martina.

Kroz antroponomastiku pak progovara svijest o potrebi za o$uvanjem tradicije i u$vr#%ivanju svetosti u $ovjekovu svijest. O tomu ve% na Ba#$anskoj plo$i (11. st.) govori ime poslanika Mratina, #to potvr'uje uvrije&enost imena Martin11 prije dolaska Slavena koje je podleglo jezi$nim modifi kacijama, a koje su se zadr&ale do danas i u rijetkim prezimenima po Dalmaciji: Mratini% (Split, Vis), Mratinovi% (Dubrovnik, Ka#tela) i Mratovi% (Pelje#ac, Split). Uz

9 Valja istaknuti mjesto Lakmartin (otok Krk) za koje je gotovo nemogu%e odrediti je li rije$ o antroponimu ili sanktoremu, a koje se povezuje s predajama o sv. Martinu i s njegovom izlje$iteljskom djelatno#%u, koja je bila utemeljena na Martinovu znanju o ljekovitosti izvor-skih voda o $emu u nas do sada nisu provedena nikakva istra&ivanja (Zaradija Ki# 2004: 700).

10 Valja napomenuti da je u starijoj toponomastici katkad vrlo te#ko razlu$iti hagioto-ponime ili sanktoreme od antroponima koji su nerijetko vezani za neki dodatni zemljopisni termin. Ovakve je slu$ajeve vrlo te#ko argumentirati te su i stavovi istra&iva$a katkad razli$iti: npr. Martinica, Mratinova prodolca na Bra$u ili Lakmartin na Krku (Zaradija Ki# 2004a: 700).

11 Do danas je u nekim dijelovima Hrvatske (otok Cres) Martin ostao pogrdan naziv za nespretna i nesnala&ljiva $ovjeka, # to je potvr'eno i u narodnoj poslovici Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba u kojoj se nagla#ava beskorisno gubljenje vremena zbog nedovoljne infor-miranosti (Mate#i% 1982: 333).


osobna imena Martina i Martin12 (Marasovi%-Alujevi% 2003), velik je broj prezimena (HER 2002: 714) izvedenih iz imena, kao #to su npr.: Martinac, Martinec, Martin$evi%, Martin$i%, Martini, Martini%, Martinis, Martinko, Martinkovi%, Martinoli%, Martinovi%, Martinov, Martinovski, Martinu#i%, Martinjak, Martinja#, Marton itd.

Mratinje i Martinje

U vremenskom hodu

U protoku vremena Mratinje, odnosno Martinje nije samo sve$ev blagdan ve% i klju$na vremenska granica izme'u ljetnoga i zimskoga doba. I premda je za na#ega sveca u povijesnom i ikonografskom smislu klju$no milosr'e, $ iji se dvostruki blagoslov jasno razaznaje kroz transponiranu toplinu ljudske du#e i brigu za $ovjeka, hladno%a martinskoga vremena razvidna je kroz etnolo#ku paradigmu. Naime sv. Martinu, odnosno Mratu u sto$arskim krajevima naj$e#%e ju&noslavenskoga i balkanskoga areala (Mencej 2007: 154), pripada i epitet “vu$jeg sveca”, koji se odnosi na prastari nomadski obi$aj tjeranja vukova (Bulat 1927: 1052; Plas 2007: 139) ponavljanjem bajalica, koje se nazivaju i “martinovi blagoslovi” (Mencej 2007: 153–155). Otuda i naziv toga vremenskoga raspona u mno&ini Mratinci, ili Martinci, ali i Mratinje, a rje'e Mratinjdan (Zaradija Ki# 2000: 117; usp. rad Sanje Vuli% u ovoj knjizi).13 Da je rije$ o pu$kom obilje&ju po$etka zime, potvr'uje i stih u Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga (30) Andrije Ka$i%a Mio#i%a (1704.–1760.):

Vojsku kupi Otmanovi# care,Po imenu Murat-Sulejmane;Kupio je pô godine dana,Od Mratinja do Jurjeva danka

#to zna$i od zime do prolje%a.

12 Tako je npr. na splitskom podru$ju ime Martin potvr'eno ve% od 800. godine, Martinus od 715., a Martinusije od 1201. godine (Marasovi%-Alujevi% 2003: 113–114).

13 U istra&ivanju folklornih obi$aja vezanih za to doba valja imati na umu dvostruko zna$enje Marsa, Marta ili Mrata kao boga poljodjelstva, ali i sto$arstva kojemu je kao bogu stada svet bik. Kako se u rimskoj mitologiji Mars mije#a s gr$kim bogom rata Aresom, tako i Mars postaje bog rata kojemu je posve%en vuk, zvijer napada$ke $udi (Hall 1991: 199–200).


Transpozicija liturgijske svetkovine u pu$ku i obratno mo&da nigdje nije toliko kompleksna kao na primjeru Martinja (usp. Zaradija Ki# 2000: 111), kojega valja promatrati kroz dva o$i#ta: – Martinje kao blagdan plemenskoga sveca, tj. obiteljskoga za#titnika, #to je vrlo stari slavenski obi$aj i ima duboku vjersku pozadinu u pretkr#%anskom vremenu (Zaradija Ki# i Vela Puhari% 2012: 385–386), a podrazumijeva zajedni#tvo i ugodu.– Martinje kao asocijacija u&e zajednice (ku%e) pune dobre hrane i pi%a14 gdje se slavi dobar urod. Proslava se odnosi na zatvorene, neko% feudalne i crkvene zajednice gdje se u kontekstu obilja i prikupljenih poreznih davanja (naziv poreza “martin#$ina”)15 slavilo pretjerano hedonisti$ki, prema#uju%i $esto uljudbene okvire moralnosti (Zaradija Ki# 2002: 209). To je vjerojatno i razlog #to nemamo dovoljno potvrda o negda#njim “zatvorenim” proslavama Martinja, koje su se doga'ale uz sofi sticirane ceremonijale “kr#tenja vina”, ve% nam zaklju$ke valja donositi na temelju starijih povijesnih i etnolo#kih zapisa o obi$ajima poput pretkr#%anskoga prinosa pi%a bogovima, zatim rano-kr#%anskoga doba kad se pilo na grobovima mu$enika i u $ast preminulih, a potom i kao kr#%anskoga blagoslova vina (Zaradija Ki# 2002a: 210). Na tim smjernicama obja#njavamo i razvoj pu$koga obi$aja “kr#tenja vina”, koji go-tovo da postaje sinonimom Martinja u nekim hrvatskim krajevima kao #to je npr. Hrvatsko zagorje. To je spoj parodijske preobrazbe liturgijskoga blagdana i hedonisti$kih veselica, koje se iz feudalnoga doba i kulture gospode prenose na kulturu naroda, odnosno na gra'anski i intelektualni sloj te &ive i dalje u skladu s vremenom i obi$ajima kao sastavni dio aktualnoga folklora (Lozica 2002: 12–16). O tomu nam danas govore sve mnogobrojnije organizirane proslave po kr$mama (i kafi %ima) tijekom martinskoga tjedna, iz kojih se $uju napitni$ke pjesme i parodijske litanije (Zaradija Ki# 2002: 209–213).

14 Martinje kao slavljenje obiteljskoga blagostanja pripada starijem ku%nom obi$aju koji se u nas uspio sa$uvati, a o kojem imamo prve zapise tek od 17. stolje%a.

15 Usp. poglavlje “Martin#%ina” u: Zaradija Ki# 2002: 205–208.


U knji!evnom izri"aju

U sa$uvanim kalendarima i sanktoralima hrvatskoglagoljskih misala i brevi-jara slavi se sv. Martin (Zaradija Ki# 2002: 199) kroz lekcije – hagiografsko izvori#te korpusa martinske knji&evnosti, koja izrasta na Vita sancti Martini Sulpicija Severa (oko 360.-oko 420.). Najpoznatije scene iz Martinova &ivota ulaze u latinski sanktoral te na kulturolo#kim silnicama zapadnoeuropske kr#%anske duhovnosti prodiru u slavenski kr#%anski repertorij iz kojega izrasta autohtona martinska pisana rije$ predstavljena u europskom medievisti$kom kontekstu glagoljskim pismom i staroslavenskim jezikom hrvatske redakcije. !est hrvatskoglagoljskih rukopisnih brevijara bilje&e op#irna $itanja na blag-dan sv. Matina. Evo prvoga odlomka iz Beramskoga (Ljubljanskoga) brevijara (sign. Ms 161 ili C 161a/2) s kraja 14. stolje%a koji $uva najdu&a $itanja na blagdan sv. Martina (Zaradija Ki# 2004: 89–98):

Kr"tenje vina za Martinje u !$itarjevu (2014.)


Na dan s(ve)tago martina biskupa · isp(o)v(ê)dnika16

V�’ ist(i)nu mar�’tin v�’ sabrai panon v grad�’cê ro�žden bê · Na me�ždju italieju pitên bê · roditelema ego po as�’ti v(ê)ka dostoêniem ne hud�šima ne obak poganinoma su ima · O(t )c�’ �že ego vitez bê prvêe potom�’ �že voevoda vitezem bê · Sam�’ �že mar�’tin meju oru�žnimi vo i v�’ junosti svoei naslêdov(a)�še v skulnih dvorêh · pod c(êsa)rem kon�’stan�’tinom potom�žde pod�’ ijuliênom vite�ži · Na obak nevoleju êko ot pr�’vih lêt b(o)�žiê slu�žba vdah�’nena b(i)si · van · o e iz junosti ego · Ibo eg�’da bê desetiju lêt bez vole roditelju k crk�’vi pribê�že i katihumên se biti umoli i ineg�’du v v( )s in o b(o)�ži dêlê bê obra en · I eg�’da bê dvoju na desete lêtu v pustinu �želê�še · I stvoriv obêti dovol�’nie da nevrêmen�’nie krhosti · opotaknenie bilo bi emu · I obak misal ego oh(r st) cr( )kv · ljubo oh(r st) inêh pro ih manastiri vs(e)g�’da prile�ža�še pou eva�še se smotr�’nê o e va otro astvê e�že potom zbo�žan�’ svr�’�ši.

16 Latini$ka transliteracija glagoljskoga teksta u$injena je prema usustavljenim normama. Leksi$ke, morfolo#ke i grafi jske varijante s obzirom na isti tekst u drugim brevijarima v. u $lan-ku: A. Zaradija Ki#, Odraz hagiografske tradicije sv. Martina u hrvatskoglagoljskim rukopisima (Zaradija Ki# 2001: 302–305).


Prethodnicom pak pu$koga stvaranja tradicijske martinske knji&evne kulture je Himan sv. Martinu zabilje&en jedino u istom Beramskom glagoljskom bre-vijaru s kraja 14. stolje%a, $ije bi izvori#te valjalo tra&iti u latinskoj himnodiji (Mihanovi%-Salopek 1992) za koju je vezana i Martinska molitvica (Zaradija Ki# 2009: 197–201), jo# uvijek & iva na dalmatinskom i istarskom prostoru (Zaradija Ki# 2004: 98–105).

Rije$ je o specifi $nom obliku egzorcisti$ko-bajala$koga usmenoga izri$aja profi lakti$koga karaktera $iju formulu nalazimo u jedinstvenom glagoljskom amuletu (Panteli% 1973: 163–196), “unicumu me'u sa$uvanim hrvatskim egzorcizmima” (Mil$eti% 1911: 201) i to u onom dijelu koji se odnosi na izlje-$iteljsku mo% izgovorene rije$i i brojeva (Zaradija Ki# 2008: 220–223) “koji iz dubine vremena donosi odzvuke najintimnijih sfera duhovnog podneblja srednjeg vijeka, mistiku vjerovanja i magi$nu mo% posve%ene rije$i koja spa-#ava od strahota opsjednutosti, od bolesti o kojoj, dakle, ovisi i sama ljudska

Himan sv. Martinu iz Beramskoga brevijara, 14. st.

Mar�’tin isp(o)v(ê)dnikg(ospodi)n predragi · edinv zakon�’nicêh ast�’nêi · i�že v�’ pro ih · êko ro�ža v�’ trnii proc�’vate · Sice mar�’tin predragih(rist)u biskup · v(e)lmi ot g(ospod)aobdaren · i�že t�’ri mrt�’vie vzbudi · i pro aê z�’nameniê stvori v zracê ljudi · Edin ast(a)nmeju pro imi ljudi · ute�že biti mar�’tin · ego�žeiz�’brah · biti pas�’tiravêr�’nih · H�’vale e h�’valim�’ te · pres(ve)taêtroice k e�že vêru mar�’tinisp(o)v(ê)dal est ·h�’vala t(e)bê g(ospod)i ne pres�’taet · va vs(a)ko vrême ·i nine i v�’ vêki Amen ·


egzistencija” (Hercigonja 1975: 139). Jasno je dakle zbog $ ega je ta pu$ka nabo&na pjesmica, koja iznad svega isti$e bogobojaznost, ali i usa'eni oblik vjerovanja kao sastavnoga dijela $ovjekova bitka sa$uvana do dana#njih dana te ju kao molitvicu koja zaziva sv. Martina, odnosno Pismu svetoga Martina bilje&imo i u 20. stolje%u na dva dalmatinska lokaliteta (Vini#%e kod Trogira i Komi&a na Visu), zatim na tri istarska lokaliteta (Rovinjsko Selo, Kanfanar, Cerovice) te u Kastav#tini (Zaradija Ki# 2008: 216). Evo dijela spasonosne molitvice:17

Bla$eni, Sv. Martin, ter nas $ive znamenuj!Na"e mrtve, Bog pomiluj!

“Povi meni, sveto dite:%a je jedan?”“Jedna vira, jedan Bog,prija mene samo jedan.Pomozi nas Je$u sãm!”


Me'u sa$uvanim pu$kim nabo&nim pjesmama kojima se naj$e#%e ne zna vrijeme nastanka jedinstvena je Pisam sv. Martina biskupa od Turona grada iz Donjega Sela na otoku !olti.18 Pjesma pripada bratov#tinskoj zbirci pu$kih nabo&nih pjesama, Leciuni ili $ivoti svetaca koji se pivaju u crkvi sv. Martina u Donjem Selu na &olti, me'u kojima Pisam sv. Martina… zauzima sredi#nje mjesto u pjesmarici jer je posve%ena nebeskom za#titniku Bratov#tine i za#tit-niku Donjega Sela. Usprkos slojevitoj usmenoj nadogradnji Pisam… odra&ava prepoznatljivu strukturu dalmatinskoga baroka (Zaradija Ki# 2012a: 576). To

17 Tekst pripada varijanti molitvice iz Rovinjskoga Sela (usp. Zaradija Ki# 2004: 99–104).18 Ne znamo to$no vrijeme nastanka #oltanske Pisme, a prijepis koji je sa$uvan zahvaljuje-

mo don Vladimiru Bakoti%u (1862.–1925.), &upniku iz Donjega Sela, zaslu&nom kulturnom radniku i istaknutom prevoditelju (HBL 1983: 372). Pjesmu je prepisao 1890. godine “iz starinskih rukopisa”, kako pi#e na naslovnici don Vladimirove bilje&nice, koji nam se nisu sa$uvali, ili su mo&da negdje zametnuti i $ekaju da ih se ponovo otkrije, kao #to to o$ekuju i mnogi drugi spisi diljem na#e domovine i izvan nje.

“Povimi, sveto dite:%a su dva?!”“Dva su stabla moj Isusa.njega, Boga pisanja.Jedna vira, jedan Bog,tri imena, sam je jedan.Pomozi nas, Je$u sãm!”


“Povi meni, sveto dite:%a su tri?” (…)


je tip sve$ane op#irne crkvene pu$ke popijevke moralno-didakti$ke funkcije u $ast sv. Martina $iju poveznicu valja tra&iti u srednjovjekovnim himnodijama (Mihanovi%-Salopek 1992: 8) koje se u vremenskom hodu intenzivno pronose usmenom pu$kom kreativno#%u i jezi$nim modeliranjem. !oltanska Pisam sv. Martina odraz je razvijene pu$ke martinske pobo&nosti koja svoju renesansu do&ivljava u 21. stolje%u, u vremenu velikih revaloriziranja zatomljenih nema-terijalnih bogatstava hrvatske pro#losti.

Zbirka pu$kih nabo&nih pjesama iz Donjega Sela na otoku !olti, 19. st.


Pisam (sv. Martina biskupa od Turona grada)

1. Bogoljubni Pu!e, tvogaBranitelja Blagdan slaviKi je glava mista ovogaMartin Bo$ji sluga pravi.

3. Plemenite RoditeljePo plemenu koji ima"e, Dali vire neprijatelje: Isukrsta jer nezna"e.

5. Petnadesta kad teci"eLito na boj tad se odpravi, U kom tako hrabren bi"eDa bi prozvan vojnik pravi.

7. Rad vojni"tva hrabrenoga Cesari ga postavi"eGlavu svrhu boja svogaI u njem snagu postavi"e.

9. S kim zaogrnut, prikazatiHti�’ se Isukrst, govore#i: “Evo halja, ku hti�’ datiMartin vide# men�’ prose#i”

11. Tad svitovni ostaviv"iBoj, k Hariu se on odpravi, Njega vru#e uzmoliv"iDa u duhovni boj ga stavi.

13. U kom dilu Bo$anstveniVitezki se skazeva"e, Angel Bo$ji da re!eniBi, i svaka tako zna"e.

15. Takvu pomnju on ima"eSve dni svrhu puka svogaDa se “Dobri pastir” zva"e Bde#i vrhu stada svoga.

17. Na posadi Kanda!enskojSvoe dr$ave sebi obratiDa u nemo#i jo" prite"kojDu"e Bogu ve# uputi.

2. Iz rodnoga mista svogaSabarie tako zvana,Od milosti svemogogaBi ova svitlost svitu dana.

4. Na deveto kada litoJurve Martin stupio bi"e,Svitu ukazat hti o!itoDa se krstit on hoti"e.

6. Jere !uda, ka !inja"eU vojni"tvu kad bijahu,Angjel Bo$ji da poma$eSvi vide# ga vapiahu.

8. Prosjak k njemu pristupiv"i Ambjam ki se zva"e tada,Gola koga on vidiv"iDil mu svoga pla"ta poda.

10. Osamnadeset godin�’ kadaU njemu se dovr"i"e, Martin prignu glavu tadaVrh ke sveti krst izli"e.

12. Koga milo on priam"iSlu$benika CrikvenogaI u zakonu narediv"iDa mu tvorit Boga svoga.

14. Bez Pastira bi"e svogaGrad Turone u to vrimeBog Martina Bla$enogaZazva da to brime prime.

16. Za skrit se svitu od !astiMojstir hoti sagraditiI s koludrim u njem statiTer svoj $ivot provoditi.

18. Nepristajnim glasom svogaGospodina on molja"e,Da od tila umrlogaSlobod njemu ve#e da se.


19. Koga sli"e# U!enici Ki okolo njega stahuUcviljeni kao sinci'ajku svomu govorahu:

21. Ke cviljene sli"aju#i Dobri Pastir sebe zgrozi, U svomu se srcu svru#iTer ovako Boga uzprosi:

23. U $estokoj tad vide#iMole#i se njega ognjici Duh mu Bogu $iv ute#iReko"e mu pla!ni sinci.

25. Tada Martin Sveti re!e: “Sinci mene sad pustite, Nek se Bogu duh ute!eDa ga u Raju vi vidite.”

27. O priljuta, i nemilaZviri, !a tu stoji" zamani? Griha u meni nisi vidilaU oganj se vi!nji stani.

29. “Svet, svet budi Bog jediniSvetu Trojstvu, koji svogaSpovidnika seb` sjediniSad Martina prislavnega.”

31. Du"e na"e htij !uvati, Na daleko zlo ti"#ati, Kuge, glada, tere ratiSvako od nas zlo odvrati.

Pisam sv. Martina je va&na i zbog istaknute knji&evne forme, kojom se isti$e estetska funkcija jezika, ali i idiom arhai$noga pu$koga jezika. Tonska versifi -kacija se primi$e pu$koj latinskoj svjetovnoj pjesmi, a pjevanje po akcentu &ivo prenosi vrijeme srednjega vijeka. Premda je pjesma uzvi#ene i zanosne naravi jer slavi sveca i njegova djela, ona je i iznimno emocionalna19 posebice u stiho-vima koji govore o posljednjim trenucima &ivota biskupa Martina. Nepoznati

19 Posebnu zahvalnost izra&avam gosp. Miji Blagaji%u, vrsnom pjeva$u Bratov"tine sv. Martina.

20. 'ajko mili, komu ostavlja" Ucviljene nas sirote,Komu stado tvoje pridava"Brez tvoje, jao nam dobrote.

22. “Gospodine ako tvomu Puku ja san jo" potriban,Priugodnom trudu ovomuPodlagan se, i trud primam.”

24. Kada naglost $estokogaMili 'ajko ognja odajde, Obrat k zemlji lisca tvogaJeda pokoj tvoj duh najde.

26. Smrt se ve#e pribli$a"eKada Dijavla paklenogaPrid nji re$e# on vidja"e,Komu od srca re!e svoga.

28. Kada Martin trud svoj svr"i,U tom glasu duh ispusti, Koga Angjelski zbor primiv"iOve slave Bogu izusti:

30. Na nas pogled tvoj obratiS nebes, Sveti na" Martine,Htij tvoj puk ov�’ usli"atiDa u grihu ne izgine.

32. Neka mirno u svetostiBogu i Tebi zahvalimo,Po njegovoj ter MilostiVik se s tobon veselimo. Amen.


pjesnik ga u nekoliko navrata naziva “%ajkom”, apostrofi raju%i tako “doma%i” emocionalni naboj i prisnost, $ime se posti&e sna&nija pu$ka predanost vjeri. Ovakav tip pjesama u solisti$koj izvedbi, koji isti$e vje#tinu pojedinih pjeva$a, izvodio se do sredine 20. stolje%a (Bezi% 1991: 18–19) kroz razli$ite napjeve za misna $ itanja, odnosno "tenja, me'u kojima upravo lecijuni o & ivotima svetaca govore o njihovoj pu$koj tradiciji. Kolika je snaga tradicije, odnosno predanost puka svome za#titniku, tolika je odr&ivost pu$koga napjeva. Pisam sv. Martina biskupa odr&ala se u Donjem Selu i za#titni je znak Bratov"tine sv. Martina20 koja ju bri&no $uva te izvodi i danas.

Iz literature doznajemo da je sli$nu versifi ciranu legendu o &ivotu sv. Mar-tina, Pjesan sv. Martina, sadr&avala danas okrnjena pjesmarica Bratov"tine Svih Svetih iz 15. stolje%a iz Kor$ule (Zub$i% i Holjevac 2013: 233–25), a koju je krajem 19. stolje%a prepisivao Vid Vuleti%-Vukasovi%, marni istra&iva$ i saku-plja$ kor$ulanskoga duhovnoga blaga, koji ve% tada upozorava na postojanje “sli$nijeh rukopisa po na#iem crkvama u Dalmaciji” (Vuleti%-Vukasovi% 1880: 4). Ne#to vi#e o kor$ulanskoj martinskoj Pjesni, koja iz nepoznatih nam razlo-ga nije zapisana kod Vuleti%-Vukasovi%a, doznajemo u istra&ivanjima Gorana Kalogjere koji nam donosi i nekoliko stihova, zaklju$uju%i pritom da tekst “‘polovi$ne’ legende spada u slabija ostvarenja srednjovjekovnog duhovnog pjesni#tva u gradu Kor$uli” (Kalogjera 1998: 217):

J’ednoc ciu glas od abogagdi prosasce a za BogaNeimaiuch niseta u chuchihti hagline suo e sfuciJ’odi toga ubogogagola bosa neuoglnoga.

Posebno %emo istaknuti jedinstvenu milozvu$nu martinsku $estitarsku pjesmu, odnosno koledu ili kolendu (Lozica 1999: 67–83) pod naslovom Martinova

20 Bratov"tina sv. Martina je 2010. godina obilje&ila 260. godinu postojanja. Utemeljena je na tradicijama srednjovjekovne bratov#tine i danas je gra'anska udruga koja $uva od zaborava duhovnu i kulturnu ba#tinu Donjega Sela i otoka !olte: obnavlja obi$aje, &ivi stare zavjete predaka te revalorizira i prenosi oto$ko kulturno blago u duhu vremena u kojemu djeluje. U ovom kontekstu valja istaknuti neumorna radnika i svesrdna #tovatelja europskoga svetomar-tinskoga naslje'a, gosp. Vinka Blagai%a koji je svojim marom za #oltansku tradiciju i njezino o$uvanje uvelike zadu&io na#u kulturu.


pisma, koja u novije vrijeme oko Martinja ili Mratin dana21 odzvanja ulicama Kor$ule. Prvi ju je u poglavlju “Razne popijevke” zapisao Franjo Kuha$ pod brojem 342 (1946.) (Kuha$ 1941: 368–369) i to tek prvu strofu no bez ikak-vih podrobnijih povijesnih ili fi lolo#kih analiza.22 Ovom prigodom prenosimo op#irniju varijantu koju smo prona#li na internetskim stranicama Kor$ule23 i koja je &ivi svjedok revitalizacije tradicijskih kor$ulanskih martinskih obi$aja:

Evo na"ega Martina,iz daleki’ zemljah k nami,priprav’te mu dobra vina,blagovat #e Martin s vami.

Martin #e vam popivatikano sokol biloj zori,al’ ga valja do!ekatiu zelenoj gustoj gori.

Dalmacija ga (je) pozvala.On poleti kano vilaiz daleki’ tih zemalja.Evo nam ga, Bogu hvala!

Martin ne#e vele stvari,nego vina, pe!enice.Za ne povr# zakon stari,blagovat #e lojenice.

Kolendavalo se uo$i blagdana sv. Martina i u Dubrovniku. To potvr'uje kolenda U o!i Mratinj-dana (S. Martina) koja je 1879. godine tiskana u zbirci pjesama Pjesni razlike dubrov$anina Antuna Kazna$i%a (1758.–1850.) $ija je poezija ogledalo dubrova$ke pjesni$ke tradicije i njezin nastavak u stilu, tematici i &anru (Pavli$i% 1997: 235–259). Zbirku je gotovo trideset godina nakon pjesnikove smrti priredio Rajmund Visi%, istaknuv#i u predgovoru da je Kazna$i% “izmedju svijeh suvremenika najpopularniji u tom pjevanju” i “gotovo jedini preostav#i

21 “Tad se kolenduje, ota$e se vino i jedu lojenice; …. Tu omladina, a osobito podrasli%i, idu od ku%e do ku%e, te pjevaju neke kor$ulanske kolende” (Vuleti%-Vukasovi% 1891: 24).

22 U novije se vrijeme u Kor$uli nastoji o&ivjeti “martinsko kolendavanje”, oblik $estitar-skih obi$aja tako tipi$an za dalmatinske prostore, a $ija pretkr#%anska ishodi#ta pripadaju “naj-starijem sloju narodne kulture koji je kristijaniziran i koji se uspio odr&ati prilago'avanjem, mijenama u povijesnom procesu” (Lozica 2002: 177).

23 http://www.korcula.net/grad/obicaji/martin.htm

Martin ne#e da govori,nego da se vrata otvori.A vi nami otvoritei u ku#u nas primite.

A sad kad smo dovr"iliMartinova sveta dila,darujte nas, gospodari,"to vam ka$u va"i stari.

A vi nami da budete,lipe dare sad podajte,dosta lita da $ivete,mirni zdravi i bogati!

Sve vam raslo, sve vam cvalopo sve vike vika. Amen.


od klasi$nih dubrova$kih pjesnika” (Visi% 1879: 9, 11). Kazna$i%eva martinska kolenda isti$e hedonizam: obilat stol, puno vina, prijateljstvo:

U o!i Mratinj-dana (S. Martina)

Ne kolenda, brate, nije&ala izprazne lakrdije;Kolend je Grke OmeroKoji zaisto ne bi lero,Kad uz gusle pjesme svojeI gdjegod bi pak pristaliVrata su im rastvorili,Na trpezu pak b’iznijeli&togod jesti jesu htjeli:Slu$ila bi preko obrokaTikva vina od tries oka,Ko"i# hljeba, sir nad inaKak najve#e kolo mlina,%etvrt sliva a "to je ve#aKak prismo!ak luka vre#a.- Kad bi slipac dobro izio,Prazan trbuh namirio,Tad bi guslam steg $icuI zapjev po!astnicuTer ku#nome doma!inu

U kontekstu napitni$kih popjevki valja istaknuti stihove pjesme Nikaj na svetu lep#ega ni, koju nalazimo u kajkavskim pjesmaricama 19. stolje%a, a $ije se autorstvo pripisuje Josipu Keresturiju iz !trigove (Zaradija Ki# 2013: 164–167). Njegovi su stihovi u rasponu od stotinjak godina do&ivjeli zanimljivu &anrovsku preobrazbu od prvotne elegije tu&na, sjetna i smirena ugo'aja koja govori o te#kom te&a$kom &ivotu i prolaznosti kad se “ugodni” trenuci iznalaze tek u jednostavnom u&ivanju proizvoda mukotrpna rada, do napitnice.24 )an-rovska promjena i tekstovne nadopune,25 tj. prijelaz iz pismenoga u usmeno i obratno, uzrokuje pojavu tzv. “spu#tenih kulturnih dobara” (Zvonar 2009:

24 Ovom se temom dosada najsustavnije bavio Franjo Fancev (Fancev 1937).25 Usp. http://www.aatseel.org/100111/fi les/croatlit/kaj-nikaj.htm; http://www.teksto-

vipjesamalyrics.com/tekst-pjesme/52779-zagrebacki-tamburasi-dosel-bu-dosel-sveti-martin-tekst-pjesme ; http://www.crolinks.com/cromusic/song.php?t=n/nikajnas

Po ulicam pripjev je:Skup " njim Grk pun radostiBia"e sre#an, kad se dostiMoga"e mu kadgod bitiPjevaoca glas sliediti,Pod hvale po na!inu.Nie sad pos tako maliNe# Omera da te hvali,Al je, mislim, jo" trudnijeGoste primat kako prije.Ako $eli" hvaljen biti,Daj nam jesti, daj nam piti,I obilno na trpeziNa gr!ku se s nam podnesi.Tada uzdignut tvoje hvalePrijatelje nad ostale,Na" #e pos , brate, bitiMo# Omera predobiti. (Kazna$i% 1879: 44–46)


27), #to je izra&enija kulturolo#ka pojava u kajkavskom jezi$nom izri$aju nego drugdje.

Nikaj na svetu lep"ega niNego gorica kada rodi.

refren Kume moj dragi, daj se napij,dugo nas ne bu, daj se ga v$ij!

Mu$ek se trudi ter se vrtiDa mu se delo ne zamudi

refren …Do"el bu, do"el sveti MihalGrozdje dozreje, ja ga bum bral.

refren …Kada pak dojde sveti Martin,On ga bu krstil,26 ja ga bum pil.

refren …Denes al zutra mrtev nam glasvince ostane, ne bude nas. (…)

Refren koji se ponavlja nakon svakoga dvostiha: Kume moj dragi, daj se napij, dugo nas ne bu, daj se ga v$ij!, iskazuje te&a$ki o$aj &ivljenja i svjesnost o prola-znosti $iju surovu spoznaju valja na zavr#etku pre&ivljenoga godi#njega ciklusa podijeliti i pro&ivjeti s prijateljem.

Knji&evna analiza jasno pokazuje da Keresturijevi stihovi ne pripadaju napitni$kom &anru ve% da se on najvjerojatnije razvija ponavljanjem prvoga stiha refrena koji bez konteksta i povijesnih znanja ima posve druga$iju na-mjeru (Zaradija Ki# 2013: 165–166).

U slavonskom glazbenom martinskom kontekstu izdvojit %emo rimovani desetera$ki dvostih, odnosno be%arac Vladimira Halovani%a27 inspiriran sve-tomartinskom tradicijom najisto$nijega vinorodnoga dijela Hrvatske – Iloka:

26 Kr"tenje vina asocira na kr#tenje izvora voda koje je Martin biskup provodio tijekom svojim misija. Uz to valja imati na umu da je jo# kao redovnik Martin poznavao vino i da ga je obilato koristio kao ljekoviti napitak tijekom svojim pastoralnih pohoda u kojima se redovito iskazivao i kao izlje$itelj (Moreau 1997: 143–158; usp. Zaradija Ki# 2004: 52; usp. Moreau 2005: 97–113).

27 Ilo!ki be#arci je umjetni$ka “be%arska” zbirka Vlade Halovani%a koja je objelodanjena 2007. godine i predstavlja zanimljiv suvremeni pjesni$ki odgovor na slavonsku specifi $nu glazbenu tradiciju, koja se pod naslovom “Be%arac: vokalno-instrumentalni napjev s podru$ja


Nema vinabez Svetog Martina,niti kumabez dobrog podruma. (Halovani% 2007: 12)

Pu"ko martinsko nazivlje

Iz svega re$enoga, #to je tek nagovje#taj budu%ih studija, zaklju$ujemo kako je jezik za$udno ekspresivno i semanti$ko blago komunikacije koje zbog svoje predodre'ene &ivotnosti stalno ne#to novo unosi ali i iznosi, no ne zaboravlja. O tomu svjedo$i ve% sam pu$ki naziv mjeseca studenoga – martin"#ak,28 koji je tek dio “martinskoga pojmovnika” i nezaobilazan je segment hrvat-ske martinske tradicije i to ne samo kroz humanisti$ku ve% i kroz ekolo#ku vizuru hrvatske svakodnevice. U tom smislu npr. pridjevak martin29 neko% se davao pripitomljenom medvjedu kojega se nau$ilo plesati. Prilikom izvo'enja predstave tzv. “me$kar” bi glasno vikao: Ded’ poigraj, moj Martine!30 Ishodi#te prizivanja zacijelo bi valjalo tra&iti u skupini tzv. hodo$asni$kih legendi o sv. Martinu me'u kojima se izdvaja ona o Martinu i medvjedu:

Jednom, tijekom hodo!a"#a u Rim, na koje su se pje"ice uputili Martin i biskup Maksimin iz Triera, prtljagu im je nosio magarac. Na planinskom putu izne-nada se pojavi medvjed. Opsjednut zlom pojede magarca. No, ukro#en Marti-novim pogledom medvjed iznenada promijeni svoju zlu #ud. Dva hodo!asnika natovari"e na njegova ple#a svoje stvari a ukro#eni ih je medvjed poslu"no nosio sve do Rima i nazad.31 (Zaradija Ki# 2004: 38)

Slavonije, Baranje i Srijema” od 2011. godine nalazi na UNESCO-ovoj listi za#ti%enih nema-terijalnih kulturnih dobara.

28 Usp. $lanak Sanje Vuli% u ovoj knjizi.29 Prema Paulu Sébillotu naziv Marti ili Martin se pojavljuje od srednjega vijeka na po-

dru$ju Pireneja (Sébillot 1906: 20).30 O ovom tzv. nasljednom zanimanju koje je neko% bilo vrlo ra#ireno posebice me'u

Romima, koji su me'u Ju&ne Slavene do#li iz Rumunjske, valjalo bi provesti dublja istra&ivanja koja bi objasnila i va&nost posjedovanja dlake kao amuleta od ukro%ena medvjeda, jer je imala u$inkovito djelovanje protiv straha i raznih uroka (usp. Me!karenje: http://www.romamuse-um.rs/materijalna.html).

31 Ova legenda le&i u osnovi pu$koga izraza “magarac Martin”, tj. natovareni magarac, ili “medvjed Martin”, odnosno pripitomljeni medvjed (Monceaux 1927: 55).


Martinom se $ esto nazivao i osamljeni galeb, koji na poziv martin dolije%e pred ku%na vrata (Hirtz II 1928: 272), #to valja povezati s legendama o svecu i njegovoj mo%i prema vodenim pticama:

&e#u#i se jednom prilikom obalom rijeke, Martin opazi stra"nu crnu pticu koja je lovila ribe. Naredi joj da se prestane baviti takvim poslom rije!ima: “Ti si poslu"na, zar ne?! Zato # u te nagraditi!”32 Istog trena crna ptica zamije-ni svoje perje prekrasnim raznobojnim perjem, a Martin joj dade svoje ime. (Zaradija Ki# 2004: 42)

Hrvatsko pu$ko martinsko nazivlje prepoznajemo u svijetu faune i fl ore (Zaradija Ki# 2002: 200). Tako su nam iz svijeta kopnene i morske faune znani:– martin – vrsta galeba, klaukavac, kaukavac (lat. larus cachinnans),– martinka – vrsta galeba (lat. larus argenteur),– popi"ani martin – &aba travnja$a (lat. rana temporia),– smrdljivi martin – vrsta bube (lat. pentatoma baccarum),– "areni martin – buba #teto$ina, #o#tar (lat. strachia ornata),– martinac – insekt tvrdokrilac (lat. attelabus),– martinac, martinec – #teto$ina na vinovoj lozi (lat. conchylis ambiguelle),– martinak, martinec, martin!i#, martin!ec, martin!ek – gu#ter kamenjar (lat.

lacerta muralis),– martinka – riba (lat. crenilabrus occelatus).

Popis nazivlja iz svijeta fl ore je ne#to skromniji, a $ ine ga sljede%e biljke koje prispijevaju o Martinju:– martin!ica – vrsta jestive gljive (lat. clitocybe geatropa),– martinka – vrsta kru#ke (Lovreti% 1897: 280),– martinica, martinovo gro$(e – vrsta loze: gre#ljika, jergo#.

Martinski leksik isti$e vezu materijalnoga i nematerijalnoga i nastaje u sinergiji $ ovjeka, vjere i njegova okru&enja u $ emu prepoznajemo duboku

32 Rije$ je o vodenoj ptici poznatoj u Hrvatskoj pod nazivom vodomar, kova! ili ronac, a $iji je francuski naziv martin-pêcheur. Prema francuskom folkloristu Paulu Sébillotu legenda je zabilje&ena u pokrajini Loreni. U njoj se &ivopisni vodomar povezuje i za Noinu korablju iz koje izlije%e odmah nakon gavrana (Sébillot 1906: 159; usp. Zaradija Ki# 2016: u tisku). Pokr#tena varijanta legenda smje#tena je u pokrajinu Turenu, a $udotvorna promjena boje vodomarova perja pripisana je sv. Martinu (Bouclay 2003: 77).


ukorijenjenost kulta sv. Martina, ali i propitivanje oblikovanja nematerijalne ba#tine kroz mo% kulturolo#kih i duhovnih silnica. Po#to nema relevantnih studija o martinskom nazivlju, odnosno koliko je ono doista vezano za sveca ili su mu korijeni negdje drugdje, otvara se nova razina znanstvenoga pristupa problematici svetac – &ivotinja, tj. sustavnijem propitivanju stvaranja prisnosti dviju vrsta, $ ovjeka i & ivotinje koja se ne mo&e promatrati globalno jer je lokalno specifi $na: npr. fr. martin-pêcheur, hr. vodomar ili vodomar ribar (lat. Alcedo atthis).

***

Sve spomenute teme u ovoj preglednoj studiji potvr'uju va&nost multidisci-plinarnoga pristupa u istra&ivanju ba#tine sv. Martina. Jedino bi takav pristup u kona$nici dao i najpotpuniju sliku kulta i tradicije sv. Martina na hrvatskom prostoru kojoj valja pristupati u #irem kontekstu europske martinske tradicije, a time i u okviru projekta kulturnoga itinerara Vije%a Europe: Sv. Martin, Europljanin, simbol dijeljenja s drugima, zajedni!ka vrijednost / Saint Martin, presonnage européen, symbole du partage, valeur commune.

Literatura

Badurina, An'elko. 2003. “Hagiotopografi ja Hrvatske”. Radovi Instituta za povijest umjetnosti 27: 305–310.

Bezi%, Jerko. 1991. “Folklorna glazba otoka !olte”. Narodna umjetnost 28: 9–48.Bouclay, Pierre-Alexandre. 2003. “La Tourraine, terre de légendes martiniennes”. Histoire

du christianisme 19: 76–77.Bulat, Petar. 1927. “Mratinci”. U Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovena!ka.

Svetozar Stanojevi%, ur. Zagreb: Bibliografski zavod d.d., 1052.Fancev, Franjo. 1937. “Hrvatska dobrovolja u popijevkama, zdravicama i napitnicama

pro#lih vjekova”. Zbornik za narodni $ivot i obi!aje Ju$nih Slavena 31/1: 67–168.Gra$anin, Hrvoje. 2010. “Rimske prometnice i komunikacije u kasnoanti$koj ju&noj

Panoniji”. Scrinia Slavonica 10: 9–69.Halovani%, Vladimir. 2007. Ilo!ki be#arci. Duga Resa: “Halovani%” d.o.o. Hall, James. 1991. Rje!nik tema i simbola u umjetnosti. Zagreb: August Cesarec.


HBL. 1983. Hrvatski biografski leksikon, 1. Nikica Kolumbi%, ur. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod.

Hercigonja, Eduard. 1975. Srednjovjekovna knji$evnost. Povijest hrvatske knji$evnosti, 2. Zagreb: Liber – Mladost.

Hirtz, Miroslav. 1928. Rje!nik narodnih zoologi!kih naziva, 2. Zagreb: JAZU.Kalogjera, Goran. 1998. “Versifi cirane sveta$ke legende u pjesmarici bratov#tine Svih

Svetih”. Godi"njak grada Kor!ule 3: 213–221.Kazna$i%, Antun. 1879. Pjesme razlike. Dubrovnik: Nakladom i tiskom tiskare D. Pretnera.Kuha$ !., Franjo. 1941. Ju$no-slovjenske narodne popijevke, 5. Zagreb: JAZU.Lovreti%, Josip. 1897. “Otok. Narodni &ivot i obi$aji. Zbornik za narodni $ivot i obi!aje

Ju$nih Slavena 2: 280.Lozica, Ivan. 1999. “Do#li smo vam kolendati”. Narodna umjetnost 36/2: 67–83.Lozica, Ivan. 2002. Poganska ba"tina. Zagreb: Golden marketing.Marasovi%-Alujevi%, Marina. 2003. Hagioforna imena u srednjovjekovnom Splitu i okolici.

Split: Knji&evni krug.Mate#i%, Josip. 1982. Frazeolo"ki rje!nik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Zagreb: !kolska

knjiga.Mencej, Mirjam. 2001. Gospodar vlkov v slovanski mitologiji. Ljubljana: )upanj$eva

knji&nica.Mencej, Mirjam. 2007. “Uloga predaje o gospodaru vukova u strukturi ljetnoga ciklusa”.

U Kulturni bestijarij. Suzana Marjani% i Antonija Zaradija Ki#, ur. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Hrvatska sveu$ili#na naklada, 149–166.

Mihaljevi%, Milan. 2002. Staroslavenska poredbena gramatika, 1. Zagreb: !kolska knjiga.Mihanovi%-Salopek, Hrvojka. 1992. Hrvatska himnodija od srednjega vijeka do preporoda.

Split: Knji&evni krug.Mil$eti%, Ivan. 1911. “Hrvatska glagoljska bibliografi ja”. Starine JAZU 33: 1–505.Monceaux, Paul. 1927. Saint Martin: récits de Sulpice Sévère. Paris: Payot.Moreau, Jean. 1997. “Approche médicale des guérisons miraculeuses attribuées à saint

Martin”. Mémoires de la Société Archéologique de Touraine. (XVIe centenaire de la mort de Saint Martin). 62: 143–158. Tours: Société archéologique de Touraine et Musée de l’Hôtel Goüin.

Moreau, Jean. 2005. Saint Martin nous raconte… . Paris: L’Harmattan.Panteli%, Marija. 1973. “Hrvatskoglagoljski amulet tipa Sisin i Mihael”. Slovo 23:

163–196.Pavli$i%, Pavao. 1997. “Antun Kazna$i% i knji&evna tradicija”. Dani Hvarskoga kazali"ta.

Gra(a i rasprave o hrvatskoj knji$evnosti i kazali"tu 23/1: 235–259.Plas, Pieter. 2007. “‘Ko kurjaka pati, taj % e padati s gore’: intertekst vuka i epilepsije

u tradicijskoj kulturi zapadnoju&noslavenskog areala”. U Kulturni bestijarij. Suzana Marjani% i Antonija Zaradija Ki#, ur. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Hrvatska sveu$ili#na naklada, 125–147.


Sébillot, Paul. 1906. Le folk-lore de la France, 3. Paris: E. Guilmoto.!imunovi%, Petar. 1972. Toponimija otoka Bra!a. Supetar: Skup#tina op%ine Bra$, Savjet

za prosvjetu i kulturu.Visi%, Rajmund. 1879. “Antun Kazna$i%”. U Pjesme razlike Antuna Kazna!i#a Dubrov!anina.

Rajmund Visi%, ur. Dubrovnik: Nakladom i tro#kom tiskare D. Pretnera, 3–14. Vuleti%-Vukasovi%, Vid. 1880. %akavske starinske pjesme na !ast svetiem i sveticama bo$jim.

Zadar: Tiskara Iv. Wodicke.Vuleti%-Vukasovi%, Vid. 1891. Narodni obi!aji na otoku Kor!uli. Zagreb: Tisak dioni$ke

tiskare.Zaradija Ki#, Antonija. 2000. “Keltski tragovi u tradiciji sv. Martina i njihov odraz na

hrvatskom prostoru”. Narodna umjetnost 37/2: 109–120.Zaradija Ki#, Antonija. 2001. “Odraz hagiografske tradicije sv. Martina u hrvatskogla-

goljskim rukopisima”. U Drugi hrvatski slavisti!ki kongres. Zbornik radova, 1. Stjepan Damjanovi%, ur. Zagreb: Hrvatsko fi lolo#ko dru#tvo, 299–307.

Zaradija Ki#, Antonija. 2002. “La tradition hagiographique de Saint Martin en Croatie”. U Srednovekovna hristijanska Evropa: iztok i zapad / Medieval Christian Europe: East and West. Vassil Gjuzelev i Anisava Miltenova, ur. Sofi a: IK Gutenberg, 197–206.

Zaradija Ki#, Antonija. 2002a. “Martin#%ak, martin#%ina, Martinje: razvoj kulta sv. Mar-tina u sjeverozapadnoj Hrvatskoj”. Narodna umjetnost 39/2: 199–215.

Zaradija Ki#, Antonija. 2004. Sveti Martin. Kult sveca i njegova tradicija u Hrvatskoj. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku.

Zaradija Ki#, Antonija. 2004a. “Martinsko naslje'e na otoku Krku”. U Glagoljica i hrvatski glagolizam. Marija-Ana Dürrigl, Milan Mihaljevi% i Franjo Vel$i%, ur. Zagreb: Staroslavenski institut, Kr$ka biskupija, 695–716.

Zaradija Ki#, Antonija. 2005. “Galski apostol u knji&evnom ozra$ju hrvatskih glagolja#a”. U Drugi Hercigonjin zbornik. Stjepan Damjanovi%, ur. Zagreb: Hrvatska sveu$ili#na naklada, 435–448.

Zaradija Ki#, Antonija. 2008. “Martinska molitvica za &ivot u kontekstu hrvatskoglagolj-skoga amuleta (Od amuleta do rovinjske molitvice sv. Martinu)”. Slavia Meridionalis. Studia Slavica et Balcanica 8: 213–224.

Zaradija Ki#, Antonija. 2008a. “L’importance du cas “Illyrie” dans le dveloppement spirituel de Saint Martin”. U Sveti Martin Tourski kot simbol evropske kulture / Saint Martin de Tours, symbole de la culture européenne. Jasmina Aramba#i%, ur. V Celovcu: Mohorjeva dru&ba, 161–181.

Zaradija Ki#, Antonija. 2009. “Amuletsko naslje'e u martinskoj knji&evnoj tradiciji”. U Izazov tradicijske kulture. Naila Ceriba#i% i Ljiljana Marks, ur. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, 195–211.

Zaradija Ki#, Antonija i Vedrana Vela Puhari%. 2012. “Kulturolo#ke perspektive utonule ba#tine sv. Martina na Makarskom primorju”. U Makarsko primorje danas. Makarsko primorje od kraja Drugog svjetskog rata do 2011. Marko Mustapi% i Ivan Hrsti%, ur. Zagreb: Institut dru#tvenih znanosti Ivo Pilar, Grad Makarska, 385–405.


Zaradija Ki#, Antonija. 2012a. “Donje Selo u kontekstu europske tradicije sv. Martina”. U Otok &olta. Zoran Radman, ur. Grohote: Op%ina !olta, 568–581.

Zaradija Ki#, Antonija. 2013. “Svetomartinska ba#tina Gornjega Me'imurja: po anti$kim tragovima do ‘martinske himne’”. Narodna umjetnost 50/2: 148–172.

Zaradija Ki#, Antonija. 2016. “Noa: svevremenska pri$a o brizi za &ivot/inje”. U Filmski zoo. Marija Geiger Zeman, Suzana Marjani% i Zdenko Zeman, ur. Zagreb: u tisku.

Zub$i%, Sanja i Sanja Holjevac. 2013. “Jezik kor$ulanske pjesmarice bratov#tine Svih svetih iz 15. stolje%a”. U Knji$evno stvarala"tvo, jezik i kultura na otoku Kor!uli. Dejan Duri%, ur. Rijeka: Filozofski fakultet u Rijeci, Gradska knji&nica Ivan Vidali Kor$ula, 233–251.

Zvonar, Ivan. 2009. “Usmena kajkavska knji&evnost u kriti$kom izboru i obzorju $asopisa KAJ”. Kaj 42/3: 23–44.

Internetski izvori:http://www.zakon.hr/z/340/Zakon-o-za%C5%A1titi-i-o%C4%8Duvanju-kulturnih-

dobara (pristup 29. 11. 2014.)http://www.korcula.net/grad/obicaji/martin.htm (pristup 26. 1. 2015.)http://www.aatseel.org/100111/fi les/croatlit/kaj-nikaj.htm (pristup 29. 1. 2015.)http://www.tekstovipjesamalyrics.com/tekst-pjesme/52779-zagrebacki-tamburasi-dosel-

bu-dosel-sveti-martin-tekst-pjesme (pristup 29. 1. 2015.)http://www.crolinks.com/cromusic/song.php?t=n/nikajnas (pristup 29. 1. 2015.)http://www.romamuseum.rs/materijalna.html (pristup 29. 1. 2015.)

Documents

Tradicija sv. Martina u kontekstu hrvatske nematerijalne ... sv martina.pdf · – jezik, dijalekti, govori i toponimika te usmena književnost svih vrsta, – folklorno stvaralaštvo