SVEUILITE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK ZA POVIJEST

Seminarski rad

SENJSKI USKOCI IZMEU HABSBURKE MONARHIJE, MLETAKE REPUBLIKE I OSMANSKOG CARSTVAKOLEGIJ: Europske regije i hrvatska povijest ranog novog vijeka

STUDENTICA: Margareta Ibriks

PROFESOR: Dr.sc. Hrvoje Petri

Zagreb, sijeanj 2007.g.

SADRAJ

1. UVOD 2. STVARANJE VOJNE KRAJINE I NASELJAVANJE STANOVNISTVA 3. PODRIJETLO USKOKA 4. VOJNA ORGANIZACIJA I DJELOVANJE 5. PRIHODI USKOKA 6. ODNOSI USKOKA S OSTALIM STANOVNISTVOM 7. ZADNJE GODINE USKOCKOG DJELOVANJA 8. ZAKLJUCAK

2 3

4 6 8 9

10

11

2

1. UVOD

Iako senjske uskoke moemo promatrati s raznih stajalita, u historiografiji se ustalio obiaj da se njihovi pothvati sagledavaju sa stajalita jednog od triju imperija koji su ih okruivali: Habsburke monarhije, Mletake Republike i Osmanlijskog carstva. Ovisno o tome ije izvore je povjesniar koristio uskoci su opisivani kao pomona vojska, pirati, odmetnici ili pljakai. Saznanja koja smo dobili o uskocima u takvim djelima bila su uglavnom ratniko-politikog sadraja i usko vezana uz probleme koje je jedna od strana imala s uskocima. Samim uskocima, njihovim obiajima i ivotom rijetko se bavilo. Dosta je teko odrediti koja je stvarna svrha uskoka bila, tj. koji su bili njihovi razlozi za djelovanje. Je li to bio plijen koji su osvojili u pljakama, romantiarska osveta nevjernim Turcima ili obrana Vojne krajine kao posljednje granice turskog otpora na zapadu? U ovom seminaru pokuat u se bavit uskocima kao njima samima, a ne samo kao uzrocima brojnih neslaganja i ratova izmeu Habsburke monarhije, Mletake Republike i Osmanlijskog carstva. Nesumljivo je da su uskoci nastali kao posljedica turskih osvajanja i habsburkog ustrojavanja Vojne krajine, te da su kao takvi usko povezani s tim velikim silama, ali jasno je vidljivo i to da su oni jednim dijelom bili autonomni. Bez obzira na sva mletaka upozorenja i habsburke pokuaje smirivanja uskoka oni su se i dalje bavili svojim aktivnostima, obranom granice i uvijek prisutnom pljakom turske robe. Uskoci izmeu Habsburke monarhije, Mletake Republike i Osmanlijskog carstva. Uzela sam to kao istraivako pitanje/temu mog seminara kako bih vidjela jesu li uskoci i u kojoj mjeri bili vezani uz tri velika imperija, odnosno koja je bio njihov stupanj autonomnosti. Osim toga, vrlo interesantno pitanje je i kako su uskoci uz sve krajike odrede koji su postojali, uspjeli i danas ostati jedan od zanimljivijh i intrigantnijih. Ali to je ve pitanje koje ulazi u podruje stvaranja heroja i mitova koje je malo tee objasniti.

3

2. STVARANJE VOJNE KRAJINE I NASELJAVANJE STANOVNITVA

Uskoci su bili najbrojniji i najaktivniji na podruju Vojne krajine. Zaeci Vojne krajine nalaze se u sustavu obrane granice koju je organizirao ugarski kralj Matija Korvin. Obrambene redove organizirao je od bosanskih i srpskih izbjeglica u Hrvatskoj. Godine 1469. osnovana je Senjska kapetanija koja je nadgledala stanje na hrvatskoj granici. Nakon Korvinove smrti taj je sustav poeo propadati, a Osmansko carstvo od 1510.g. prijeti novim napadima. Stalei Unutranje Austrije (tajerska, koruka, Kranjska) predloili su stvaranje obrambene zone u Hrvatskoj. Zbog toga je carski sabor odluio 1522.g. da se habsburkom nadvojvodi Ferdinandu ustupi niz utvrda na granici kako bi on mogao organizirati obranu. Nakon to je Ferdinad izabran za kralja 1527.g. preuzeo je izravnu vlast nad Senjskom i Bihakom kapetanijom. Ferdinandove vojne obveze i novana pomo unutranjoaustrijskih stalea omoguili su stvaranje Vojne krajine. Godine 1553. Krajina je ujedinjenja dok je prije toga bila podjeljena na Primorsku, Hrvatsku i Slavonsku krajinu. Iako je Krajina trebala biti naseljena plaenikom stajaom vojskom, Ferdinand nije ispunio svoja obeanja o opremanju vojske. Utvrde su imale manjak zaliha, teko se skupljao novac za hranu i oruje, a skupe plaenike vojske uvijek je bilo premalo. Zato su se vlasti oslanjale na izbjeglice iz osmanskih podruja koje se od 1520. naseljavaju na podruje Vojne krajine. Ovim useljenicima vlast je dodjeljivala i povlastice: plaali su samo jedan porez po kui, dobili bi zemlju u zamjenu za vojnu slubu i pravo na udio u plijenu. Te povlastice im nije bilo teko dodijeliti zato to su uskoci odgovarali potrebama granice, branili su podruje, a nisu bili veliki novani izdatak.

4

3. PODRIJETLO USKOKA

Prva primjena termina uskok javlja se 1530-ih godina i kao takav oznaava naoruane druine izbjeglica u Hrvatskoj na granici kranstva i islama. Pria o uskocima poinje padom Klisa 1537.g. Nakon osvajanja grada i osmanskog zauzimanja graanima je doputeno da se isele. Stanovnitvo bjei u Senj i tamo stvara jezgu uskoke organizacije. Jo od 1460. godine i pada Bosne bjegunci su se okupljali i vrili prepade na svoje bive domove. I u razdoblju od 1480.-1530.g. uskoci su uglavnom bili izbjeglice i emigranti pred osmanskim osvajanjima koje su Osmanlije prognale s podruja Bosne. Nakon smanjenja migracija i ustaljivanja odreenih ljudi na senjskom podruju termin uskok vie ne oznaava izbjeglice nego napadae i pljakae. Mleani i Habsburgovci su uskoke uglavnom ostavljali na miru ako nisu napadali njihovo stanovnitvo, ali kad bi uli u rat s Osmanlijama redovito su ih inkorporirali u svoje vojne redove. Nakon osnivanja Vojne krajine uskoci su dobili formaliziranu ulogu u sklopu Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva i habsburke monarhije. Formaliziranje uskoka kao vojnika Vojne krajine u slubi habsburke monarhije razlog je zbog kojeg su se oni odrali skoro cijelo stoljee unato tome to se veliki dio njihovih pothvata i djelovanja ne moe pripisati junakoj borbi protiv Osmanlija nego jednostavno nainu ivota. to se tie podrijetla uskoka oni su uglavnom bili izbjeglice s osmanskih podruja, ali neki od njih su bili i podrijetlom iz Senja, iz hrvatskog primorja i Istre, Hrvati iz Dalmacije i Dubrovnika, a bilo je i Albanaca i Talijana Razloga za doseljavanje je bilo raznih. Neki su zbog raznih zloina bili prognani iz svoje zemlje, drugi su pak prognani od strane Osmanlija, a dio ljudi je doao iz zemalja kojima nije prijetila izravna opasnost od Osmanlija, ali su eljeli sudjelovati u akcijama i prepadima i biti dio kranske obrane. Svi budui vojnici Vojne krajine dolazili su na regrutaciju u Senj jer je on bio sredite kapetanije. Nakon njezine reorganizacije regruti vie nisu morali do Senja, nego su se rasporeivali po kapetanijama u Bihau, Ogulinu i Karlovcu. Nakon osnivanja ostalih kapetanija mijenjaju se odredita s kojih dolaze novi vojnici. Od 1570-1590.g. dolazi velik broj ljudi iz zadarskog, trogirskog i ibenskog podruja. Od 1590.g. doseljavanje je usporeno. U Senju dolazi do prenapuenosti, manjka zaliha i neredovitih plaa, a i Venecija pootrava svoje mjere protiv uskokih prepada. Razliita podruja s kojih su se useljavali mijenjala 5

je strukturu uskokih redova to je utjecalo na njihove operacije. Svako novo podruje s kojeg su doli regruti postalo je baza za sljedee uskoke akcije tako da su Mleani mislili da je neprestano doseljavanje ljudi iz mletake Dalmacije uzrok sve eem ratovanju na moru.

6

4. VOJNA ORGANIZACIJA I DJELOVANJE

Kad bi novak doao u Senj prvo je uao u red VENTURINA. To su bili vojnici najamnici koji nisu bili plaeni. Kako su to bili novi ljudi koje zapovjednici i suborci nisu poznavali prvo su primani kao pripravnici u gradskoj strai i kao ispomo u operacijama na terenu. Tek kad bi se iskazali dobili bi plae i povlastice kao ostali uskoci. Venturini su bili i ljudi koji su ivjeli u blizini Senja, a uskocima su se pridruivali u ratnim pohodima, kao i graani Senja koji nisu bili plaeni kao vojnici. Uvijek je bilo vie venturina nego plaenih uskoka. STIPENDIATI su bili na platnom popisu vojne krajine. Plau i povlastice dobivali su prema tome koliko su se iskazali i koliko dugo su ratovali kao uskoci. Stalni lanovi mogli su ak dobiti i mirovinu za sebe i svoju obitelj. Kod pljakakih prepada razlike izmeu ta dva reda vojnika su se gubile. Stipendiati nisu bili redovno isplaivani, pa su se i oni znali uputali u pljake iako rjee od venturina jer su imali veu odgovornost prema nadreenima koji su ih mogli otpustiti ili im ukinuti plau. Venturini se nisu smirili ni kad su u razdoblju izmeu 1590.-1610.g. bili ogranieni njihovi napadi. Kad se poveao broj venturina ni uskoki voe nisu ih mogli obuzdati. Njih nije vezala dugogodinja lojalnost s voama, esto su dolazili u svojim laama, sa svojim voama i nisu trebali vodstvo uskokih kapetana da idu u pljakake pohode. ZAPOVJEDNIK je mogao postati onaj koji je mogao naoruati lau za napade. Takve voe uskoci su nazivali harambaama. Dobivanje titule se djelomino temeljilo na imovinskom stanju, drutvenom statusu ili dugogodinjem stau, ali titulu voe mogli su dobiti samo napopularniji meu samim uskocima tako da je harambaa mogao postati i uskok koji je je u Senju bio samo dvije godine ako bi se dovoljno iskazao. Harambae su vodili pljakake pohode. Neki od najpoznatijih harambaa bili su Martin Posedarski, Milo Slavii, Juria Hajduk, Milo Bukovac, Mirko Domazetovi, Juraj Danii SENJSKI KAPETAN bio je predstavnik vlasti Vojne krajine i glavni zapovjednik uskoka. Ipak kako je svakodnevno bio s uskocima kapetan je esto kod nesuglasica stajao na njihovu stranu. Osim toga kapetan je plau dobivao iz istog istog izvora kao i vojnici , a dobivao je i dio uskokog plijena. Kapetani su se susretali s brojnim tekoama jer su bili izmeu uskoka i vojne vlasti. Oni nisu imali toliko utjecaja na uskoke da ih odvrate od napada kada bi to vlast zahtjevala.

7

Uskoci su u pravilu bili odani svojim kapetanima, ali od toga su odstupili kada je kapetan Rabatta, koji je bio na strani Mleana, poeo provoditi rigorozne mjere da zaustavi uskoke prepade. Vojni kolonosti uivali su i odreeni oblik autonomije. Vrhovna vlast imenovala je najvie zapovjednike, a lokalnim voama ostavljala da izvre organizaciju na niim razinama. Ista je stvar bila i s ratnim operacijama. Vrhovna vlast je vodila vojne vjebe, a svi napadi bili su u rukama uskoka.

8

5. PRIHODI USKOKA

Uskoci su bili plaeni samo kad su bili mobilizirani. Dodatni izvor zarade bio im je trgovina, stoarstvo, a najvei izvor prihoda bila je pljaka. Dakle uskoci u vrijeme mira nisu dobivali nikakvu plau.. Oni koji su dobili povlastice od monarhije mogli su obraivati zemlju ili se posvetiti stoarstvu. Uskoci iz Senja nisu imali zemlju, Senj je smjeten u podnoju Velebita i nije okruen plodnim poljima kao ostala pogranina podruja. Osim toga novac koji su slali stalei unutranje austrije je kasnio, a ni Ferdinand nije bio ba redovan u opremanju vojske. esto je isplata osim u gotovini bila u itu, to uskocima nije odgovaralo. Veina prepada je bila uzrokovana nestaicama u Senju. Pohodi u Liku uglavnom su donosili plijen u stoci. Ako je situacija bila opasna, uskoci ne bi dovodili stoku u Senj nego bi ju ponudili na isplati vlasnicima. Drugi cilj uskokih prepada bili su zarobljenici, a za otkup su traili novac ili isplatu u naturi, ovisno o tome to im je bilo potrebno u tom trenutku. Izvor zarade bio im je i presretanje trgovakih karavana u zaleu ili na priobalju. Do jednog dijela plijena uskoci su doli suzdravanjem od pljake. Sela su im plaala danak kako ih ne bi napadali. Jedno od opravdanja uskokih pljaki bilo je da oni brane kranski prostor od muslimanskih osvajanja. Senj se opisuje kao bedem vjere, branik kranstva, utvrda protiv nevjernika. Tu ulogu uskoka podravalo je lokalno katoliko sveenstvo i Sveta stolica. Lokalno sveenstvo pomagalo je uskocima i od toga dobivalo dio plijena, kao milodar. Izravno povezano sa ulogom Senja kao predzia kranstva bila je obrana asti senjskih uskoka. ast je bila glavna znaajka junaka emu su teili svi uskoci. Oruje im je bilo znak mukosti, svaki uskok je nosio bode ili ma, a fizika sila bila je potrebna da se ast prvo stekne, a zatim i odri. Uskocima je zadana rije bila svetinja, a zaklinjali su se na svoju ast. Dakle, unato pravoj svrsi postojanja Vojne krajine kao obrane od Osmanlija uskoci su izveli puno manje vojnih operacija s ciljem unitenja neprijatelja i osvajnja teritorija od pohoda kojima je cilj bio pljaka. Pljakaki pohodi bili su izvoeni bez puno borbe, uglavnom su to bili prepadi kojima su uskoci htjeli dobiti stoku, zarobljenike i robu. Na djelovanje uskoka podjednako je djelovala ekonomska situacija, politiki zahtjevi, te socijalni i vjerski utjecaji.

9

6. ODNOSI USKOKA S OSTALIM STANOVNITVOM

Odnosi s turskim stanovnitvom bili su sloeni. Uskocima je glavna zadaa bila napadati osvojena podruja, ali esto je stanovnitvo bilo povezano krvnim srodstvom. Te rodbinske veze bile su toliko jake da su jednom Turci ak traili od mleana da pomiluju uskoke jer je jedan od njih bio roak turskog kapetana. Osim rodbinskih veza esto je bilo i bratimljenje krvlju. Na taj nain uskoci su nastojali ograniiti napade i s jedne i s druge strane. Prema kranskim vojnicima na osmanlijskoj strani uskoci nisu imali milosti. Smatrali su da su oni izdali kranstvo. to se tie Venecije, ona je uskoke regrutirala tri puta kada se sukobila s Osmanlijama, u ratu od 1499.-1503. godine, u ratu svete lige 1537.-1540.g. i u ciparskom ratu 1570.-1573.g. Ali uskoci su svoje prepade nastavljali i u vrijeme mira to naravno Veneciji nije odgovaralo. Odnos s Dubrovnikom takoer je bio sloen. Dubrovani su bili u strahu da e im se Osmanlije osveivati ako uskoci nastave napadati s njhovog podruja, pa su ih neprestano molili da ne ulaze na njihov neutralni teritorij. Do sukoba izmeu uskoka i Dubrovnika dolo je na kraju 16.st. nakon pogiblje vojvode Daniia, zbog prekrenog dogovora o nenapadanju izmeu uskoka i Dubrovnika (Danii je napadao i pljakao na dubrovakom teritoriju 1571.g. s doputenjem Venecije). Neprijateljstvo je trajalo desetljeima, nije prestalo ni nakon papina posredovanja.

10

7. ZADNJE GODINE USKOKOG DJELOVANJA

Poetak velikih borbi Mleana, Habsburgovaca i uskoka uzrokovan je uskokim ubojstvom kapetana Josipa Rabatta. Kako je mletaki pristisak na habsburku monarhiju bio velik da zaustave uskoke napade, a Habsburgovci nisu mogli na to vie utjecati dolo je do otvorenog sukoba ovih dviju sila u tzv. "Uskokom ratu" od 1615-1618.g. Posredovanjem panjolske dolo je do mira u Madridu, a Habsburgovci su morali uskoke iseliti iz Senja. Prema odredbama mira uskoci su trebali biti protjerani najmanje 50km od obale, lae su im spaljene, a za onim uskocima koji su nastavili s prepadima raspisana je nagrada. Uskoci su raseljeni. Poslani su u Otoac, Brinj i Karlovac. Mnogi uskoci koji su napustili Senj vjerovali su da je to samo privremeno kako bi se mirovni sporazumi mogli to prije zavriti. Raseljeno stanovnitvo bunilo se na ivotne uvjete jer sada vie nije bilo prihoda od pljake. Neki uskoci nastavili su s pljakanjem mletakog brodovlja. Nakon Madridskog mira uskoki prepadi slabe. Vie nisu imali sigurno utoite kao to je bio Senj, a ni vlast u Vojnoj krajini ne doputa dovoenje izbjeglica i novaka. Vojna krajina je postigla visok stupanj nadzora nad svim domaim vojnicima. Poveanim nadzorom nad vojskom u Vojnoj krajini nije vie bilo mjesta uskokim prepadima i ratovanjima. Nestao je njihov nain ivota, nije bilo mogue ivjeti od pljake i razmjene zarobljenika. Krajem 17.st. opasnost od Turaka slabi i Senj gubi svoje znaenje "predzia kranstva". Habsburka monarhija vie nije mogla dopustiti bezakonje na svojim granicama i uskoci u stvarnosti gube svoje znaenje.

11

8. ZAKLJUAK

Uskoci

12

BIBLIOGRAFIJA

Bracewell, Catherine Wendy. Senjski uskoci : piratstvo, razbojnitvo i sveti rat na Jadranu u esnaestom stoljeu. Preveo: Nenad Popovi, Mario Rossini. Zagreb: Barbat, 1997. Gruenfelder, Anna Maria. Uskoki rat : meunarodni aspekti. U: Senjski zbornik: prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu, ur. Miroslav Glavii, 30 (2003[i.e. 2004]): str. 211-258. Popari, Bare. Povijest senjskih uskoka. Zagreb: Matica hrvatska, 1936. Stanojevi, Gligor. Senjski uskoci. Beograd: Vojnoizdavaki zavod, 1973.

13