Posvećeno Jerryju Davisu

Z A H V A L A

Ţelim izraziti svoju zahvalnost Jamesu J. Hurtaku, Ph. D., i njegovoj

supruzi Desirée, što su mi stavili na raspolaganje svoje neprocjenjivo

iskustvo u tehniĉkim pitanjima.

DA ŽIVIŠ U ZANIMLJIVIM VREMENIMA

Drevna kineska kletva

Prolog

Uetendorf, Švicarska

NEDJELJA, 14. LISTOPADA, 15.50

Oĉevici su stajali uz rub polja i uţasnuto zurili, a od zaprepaštenja nisu mogli ni govoriti. Pred

njima se pruţao groteskni prizor, iskonska noćna mora izvuĉena iz nekih beskrajnih, mraĉnih dubina

kolektivne podsvijesti primitivnog ĉovjeka. Svaki je oĉevidac drugaĉije reagirao. Jedan se

onesvijestio. Drugi je povraćao. Jedna se ţena nekontrolirano tresla. Netko je pomislio: Dobit ću

srĉani napad! Postariji svećenik ĉvrsto je stiskao svoju krunicu i prekriţio se. Pomozi mi, Oĉe.

Pomozi nam svima. Zaštiti nas od ovog utjelovljenja zla. Napokon smo ugledali Sotonino lice. To je

kraj svijeta. Stigao je Sudnji dan.

Armageddon je tu... Armageddon... Armageddon ...

NEDJELJA, 14. LISTOPADA, 21.00 SAT

HITNA PORUKA

STROGO POVJERLJIVO

NSA ZAMJENIKU NAĈELNIKA COMSEC-a

SAMO NA UVID

PREDMET: OPERACIJA SUDNJI DAN

PORUKA: AKTIVIRAJ

OBAVIJESTITI NORAD, CIRVIS, GEPAN, DIS,

GHG, VSAF, INS

KRAJ PORUKE

NEDJELJA, 14. LISTOPADA, 21.15 SATI

HITNA PORUKA

STROGO POVJERLJIVO

NSA ZAMJENIKU NAĈELNIKA –

OBAVJEŠTAJNA SLUŢBA RM-17. OKRUG

SAMO NA UVID PREDMET: KAPETAN ROBERT

BELLAMY

UREDITI PRIVREMENI PREMJEŠTAJ

U OVU AGENCIJU

STUPA NA SNAGU ODMAH

VAŠE SLAGANJE S NAVEDENIM

SE PODRAZUMIJEVA

KRAJ PORUKE

KNJIGA PRVA

Lovac

Prvo poglavlje

PRVI DAN Ponedjeljak, 15. listopada

Opet se nalazio u pretrpanom bolniĉkom odjelu baze Cu Chi u Vijetnamu, a Susan se naginjala nad

njegov krevet, ljupka u svojoj uškrobljenoj bijeloj odori medicinske sestre. Šaptala je: - Probudi se,

mornaru. Ne ţeliš umrijeti.

Kad je ĉuo ĉaroliju njezina glasa, gotovo je mogao zaboraviti bolove. Još mu je. nešto mrmljala u

uho, ali zbog glasne zvonjave nije mogao razabrati njene rijeĉi. Ispruţio je ruke kako bi je privukao

bliţe, ali je grabio samo zrak.

Zvonjava telefona posve je razbudila Roberta Bellamyja. Nevoljko je otvorio oĉi jer nije ţelio da

njegov san nestane. Telefon kraj njegovog uzglavlja bio je uporan. Pogledao je na sat. Ĉetiri ujutro.

Ljutito je zgrabio slušalicu, bijesan na onoga tko mu je prekinuo san. - Znaš li, dovraga, koliko je

sati? - Kapetan Bellamy? - Duboki muški glas.

- Da...

- Imam poruku za vas, kapetane. NareĊeno vam je da se javite u stoţer Nacionalne sigurnosne

agencije u Fort Meade, jutros u 6.00 sati. Jeste li razumjeli poruku, kapetane?

- Da. - I ne. Uglavnom ne.

Kapetan Robert Bellamy polako je spustio slušalicu, posve zbunjen. Kojeg bi vraga NSA mogla

zahtijevati od njega? Radio je za ONI, Office of Naval Intelligence*. Što je toliko hitno da

opravdava sazivanje sastanka u šest sati ujutro? Ponovno se ispruţio na krevetu i sklopio oĉi u

nastojanju da opet uhvati svoj san. Bio je tako stvaran. Naravno, znao je što ga je izazvalo. Susan ga

je nazvala prethodne veĉeri.

- Roberte...

Zvuk njezina glasa djelovao je na njega kao i uvijek. Drhtavo je udahnuo. - Zdravo, Susan.

- Jesi li dobro, Roberte?

- Naravno. Fantastiĉno. Kako je Moneybags**?

- Molim te, nemoj.

- Dobro. Kako je Monte Banks?

Nije se mogao prisiliti na izgovaranje rijeĉi »tvoj muţ«. On je njezin muţ.

- Dobro je. Samo sam ti htjela reći da nas neko vrijeme neće biti. Nisam ţeljela da brineš.

To je bilo tako svojstveno Susan. Borio se kako mu se u glasu ne bi osjetilo podrhtavanje. - Kamo

idete ovoga puta?

- Letimo u Brazil.

Na Moneybagsovu privatnu 727.

- Monte ima tamo nekih poslovnih interesa.

- Doista? Mislio sam da je vlasnik cijele zemlje.

- Prestani, Roberte. Molim te.

- Oprosti.

____________________________

* Obavještajna sluţba ratne mornarice ** Vreća novca

Nastala je stanka. - Voljela bih da bolje zvuĉiš.

- Da si ti ovdje, zvuĉio bih bolje.

- Ţelim da naĊeš neku divnu osobu i budeš sretan.

- Našao sam divnu osobu, Susan. - Prokleto stezanje u grlu oteţavalo mu je govor. - I znaš li što

se dogodilo? Izgubio sam je. - Ako ćeš se ovako ponašati, neću te više zvati.

Osjetio je iznenadnu paniku. - Nemoj to govoriti.

Molim te. - Ona je njegovo uţe za spašavanje. Nije mogao podnijeti pomisao da više neće

razgovarati s njom. Pokušao je unijeti vedrinu u svoj glas. - Izaći ću i potraţiti neku bujnu plavušu

pa ćemo se ševiti do smrti.

- Ţelim da nekoga naĊeš.

- Obećavam.

- Zabrinuta sam za tebe, dragi.

- Nema potrebe. Doista je sve u redu. - Gotovo se zagrcnuo dok je izgovarao tu laţ. Kad bi samo

znala istinu. No, o tome nije mogao ni s kim razgovarati. Pogotovo ne sa Susan. Ne bi mogao

podnijeti njezino saţaljenje. - Telefonirat ću ti iz Brazila - rekla je Susan.

Uslijedila je duga tišina. .Nisu mogli pustiti jedno

drugo jer su imali previše za reći, puno je rijeĉi što ih je bolje ne izgovarati, što se nisu smjele

izgovoriti.

- Sad moram poći, Roberte.

- Susan?

- Da?

- Volim te, dušo. Uvijek ću te voljeti.

- Znam. I ja tebe volim, Roberte.

I to je bila njihova gorkoslatka ironija. Još uvijek je meĊu njima postojala snaţna ljubav.

Vas dvoje imate savršeni brak, obiĉavali su govoriti svi njihovi prijatelji. Što je pošlo po zlu?

Kapetan Robert Bellamy je ustao i bos prešao svoju tihu dnevnu sobu. U sobi se fiziĉki osjećala

Susanina odsutnost. Naokolo su bili porazmješteni deseci fotografija Susan i njega, uhvaćeni trenuci

vremena. Njih dvoje kako love ribu na sjeveru Škotske, stoje ispred Bude u Tajlandu, voze se

koĉijom po kiši kroz vrtove Borghese u Rimu. Na svakoj fotografiji bili su nasmiješeni i zagrljeni,

dvoje beskrajno zaljubljenih ljudi.

Pošao je u kuhinju i pristavio kavu. Na kuhinjskoj je uri vidio da je 4.15. Nakon kratkog

oklijevanja okrenuo je jedan broj. Telefon je šest puta zazvonio, a tada se na drugom kraju napokon

javio glas admirala Whittakera. - Halo.

- Admirale...

- Da?

- Ovdje Robert. Strašno mi je ţao što sam vas probudio, gospodine. Upravo sam imao priliĉno

neobiĉan telefonski poziv iz Nacionalne sigurnosne agencije-

- NSA? Što su htjeli?

- Ne znam. NareĊeno mi je da se javim generalu Hilliardu u 6.00.

Uslijedila je kratka tišina. - Moţda će te prebaciti onamo.

- Ne moţe biti. To nema smisla. Zašto bi oni... ?

- Oĉito je rijeĉ o neĉem hitnom, Roberte. Zašto me ne bi nazvao nakon sastanka?

- Hoću. Hvala vam.

Veza se prekinula. Nisam trebao gnjaviti starca, pomislio je Robert. Admiral se prije dvije godine

povukao s poloţaja šefa Obavještajne sluţbe ratne mornarice. Bolje reĉeno, prisilili su ga na

povlaĉenje. Priĉalo se da mu je mornarica za utjehu dodijelila nekakav ured gdje je obavljao

beznaĉajne poslove.

Admiral sigurno nema pojma o trenutnim aktivnostima obavještajnih sluţbi. No, on je Robertov

mentor. Bio mu je bliskiji od bilo koga na svijetu, osim, naravno, Susan. A Robert je ţelio s nekim

razgovarati. Kad nije bilo Susan, osjećao se kao da ţivi u iskrivljenom vremenu. Sanjario je da su

negdje, u nekom drugom vremenu i prostoru, Susan i on još uvijek u sretnom braku, nasmijani,

bezbriţni i zaljubljeni. Ili moţda nije tako, izmuĉeno je pomislio Robert. Moţda ja jednostavno ne

znam kad treba pustiti da stvari idu svojim tijekom.

Kava se skuhala. Bila je gorka. Pitao se potjeĉu li zrna iz Brazila.

Odnio je šalicu kave u kupaonicu i stao ispred zrcala. Promatrao je muškarca ĉetrdesetih godina,

visokog , vitkog i u dobroj tjelesnoj formi, grubih crta lica, snaţne brade, crne kose i inteligentnih

prodornih tamnih oĉiju. Preko prsiju mu se pruţao dugaĉki i duboki oţiljak, podsjetnik na pad aviona.

No, to je bilo juĉer. To je bila Susan. Ovo je danas. Bez Susan. Obrijao se i istuširao te pošao do

ormara s odjećom. Sto bih trebao odjenuti, pitao se, mornariĉku odoru ili civilno odijelo? S druge

strane, koga je briga? Izabrao je tamnosivo odijelo, bijelu košulju i sivu svilenu kravatu. Vrlo je malo

znao o Nacionalnoj sigurnosnoj agenciji, samo da je »palaĉa zagonetki«, kako su je zvali, jaĉa od svih

drugih ameriĉkih obavještajnih sluţbi, kao i najtajnovitija. Što ţele od mene? Uskoro ću saznati.

Drugo poglavlje

Nacionalna sigurnosna agencija diskretno je skrivena na osamdeset dva jutra u Fort Meadu, u

Marylandu, u dvije zgrade što su zajedno dvostruko veće od kompleksa CIA-e u Langleyju u

Virginiji. Agencija je stvorena za pruţanje tehniĉke potpore zaštiti komunikacijskih sustava

Sjedinjenih Drţava, te prikupljanje podataka iz cijelog svijeta. Zapošljava tisuće ljudi, a svojim

operacijama dolazi do toliko podataka da svakodnevno uništi više od ĉetrdeset tona dokumenata.

Još je bilo mraĉno kad je kapetan Robert Bellamy stigao do prvog ulaza. Dovezao se do dva i

pol metra visoke metalne ograde koja je na vrhu imala bodljikavu ţicu. Tamo se nalazila

straţarnica s dva naoruţana vojnika. Jedan je ostao u straţarnici i promatrao, a drugi je prišao

automobilu. - Mogu li vam pomoći?

- Kapetan Bellamy javlja se na poziv generala Hilliarda. - Mogu li vidjeti vaše isprave, kapetane?

Robert Bellamy je izvukao svoju lisnicu i izvadio iskaznicu Mornariĉke obavještajne sluţbe.

Straţar ju je pozorno prouĉio, a potom ju je vratio. - Hvala vam, kapetane.

Klimnuo je vojniku u straţarnici i vrata su se otvorila. Ĉovjek u straţarnici podigao je telefonsku

slušalicu. - Stiţe kapetan Bellamy.

Minutu kasnije Robert Bellamy stigao je do zatvorene, elektrificirane ograde.

Naoruţani straţar prišao je automobilu. - Kapetan Bellamy?

- Da.

- Mogu li vidjeti vaše isprave, molim vas?

Zaustio je da će se pobuniti, ali je tada pomislio:

Što me briga? Ovo je njihov zoološki vrt. Ponovno je izvadio lisnicu i pokazao straţaru svoju

iskaznicu.

- Hvala, kapetane. - Straţar je nekome dao nevidljivi znak i vrata su se otvorila.

Robert Bellamy je vozio dalje i pred sobom ugledao treću ogradu. Moj Boţe, pomislio je, zašao sam

u zemlju Oz-

Automobilu je prišao još jedan naoruţani straţar. Robert Bellamy je posegnuo za svojom lisnicom,

ali je straţar samo pogledao registarsku tablicu i rekao:

- Molim vas, poĊite ravno naprijed do upravne zgrade, kapetane. Tamo će vas netko doĉekati.

- Hvala.

Vrata su se otvorila i Robert je pošao prilazom do ogromne bijele zgrade. Ispred zgrade stajao je

muškarac u civilnoj odjeći i drhturio na hladnom listopadskom zraku. - Moţete ovdje ostaviti svoj

automobil, kapetane - doviknuo mu je. - Mi ćemo se za njega pobrinuti.

Robert Bellamy je ostavio kljuĉeve u automobilu i izašao. Ĉovjek koji ga je doĉekao bio je tridesetih

godina, visok, mršav i bljedunjav. Izgledao je kao da godinama nije vidio sunce.

- Ja sam Harrison Keller. Odvest ću vas do ureda generala Hilliarda.

Ušli su u prostrano predvorje s visokim stropom. Muškarac u civilnoj odjeći sjedio je za pisaćim sto-

lom. - Kapetane Bellamy...

Robert Bellamy se naglo okrenuo. Ĉuo je zvuk fotografskog aparata.

- Hvala vam, gospodine.

Robert Bellamy okrenuo se prema Kelleru. - Što... ?

- Ovo će trajati samo minutu - uvjeravao ga je Harrison Keller.

Šezdeset sekundi kasnije pruţili su mu plavo-bijeli bedţ s njegovim imenom i fotografijom.

- Molim vas, nosite ovo za cijelog boravka u ovoj zgradi, kapetane.

- Dobro.

Krenuli su dugim bijelim hodnikom. Robert Bellamy primijetio je kamere montirane na otprilike

svakih sedam metara s obje strane hodnika.

- Koliko je velika ova zgrada?

- Oko sto devedeset tisuća kvadratnih metara, kapetane.

- Što?

- Da. Ovo je najduţi hodnik na svijetu, tristo metara. Ovdje imamo baš sve što nam je potrebno.

Imamo trgovaĉki centar, restoran sa samoposluţivanjem, poštu, osam zalogajnica, bolnicu s

operacijskom salom, stomatološku ordinaciju, poslovnicu Drţavne banke Laurela, kemijsku

ĉistionicu, prodavaonicu cipela, brijaĉnicu, i još nekoliko radnji.

To je dom daleko od doma, pomislio je Robert. To ga je na neobiĉan naĉin deprimiralo.

Prošli su kraj golemog otvorenog prostora ispunjenog morem raĉunala. Robert je zaĉuĊeno zastao.

- Impresivno, zar ne? To je samo jedna od naših informatiĉkih prostorija. U kompleksu se

nalaze aparati za dešifriranje i raĉunala u vrijednosti od tri milijarde dolara.

- Koliko je ljudi ovdje zaposleno?

- Oko šesnaest tisuća.

Dakle, kojeg vraga trebaju mene? pitao se Robert Bellamy.

Keller ga je poveo u privatno dizalo što ga je otvorio kljuĉem. Popeli su se kat više i krenuli drugim

dugaĉkim hodnikom do sklopa ureda u njegovom dnu.

- Ovamo, kapetane. - Ušli su u veliki prijamni ured u kojem su se nalazila ĉetiri pisaća stola za

tajnice. Dvije su već stigle na posao. Harrison Keller klimnuo je jednoj od njih. Ona je pritisnula

neku tipku pa su se otvorila vrata jednog ureda.

- Samo uĊite, gospodo. General vas oĉekuje.

- Ovuda - rekao je Harrison Keller.

Robert Bellamy slijedio ga je u unutrašnje svetište. Našao se u prostranom uredu ĉiji su zidovi i strop

bili zvuĉno izolirani. Soba je bila udobno namještena te ispunjena fotografijama i osobnim

sitnicama. Bilo je oĉito da je ĉovjek za pisaćim stolom puno vremena provodio ovdje.

General Mark Hilliard, zamjenik naĉelnika NSA-e, imao je izmeĊu pedeset i šezdeset godina, vrlo

visok, tvrdih crta lica, nesmiljenih oĉiju, a drţao se ravno poput puške. Imao je na sebi sivo odijelo,

bijelu košulju i sivu kravatu. Dobro sam pogodio, pomislio je Robert.

Harrison Keller je rekao: - Generale Hilliard, ovo je kapetan Bellamy.

- Hvala vam što ste svratili, kapetane.

Kao da je rijeĉ o pozivu na ĉaj.

Dva ĉovjeka su se rukovala.

- Sjednite. Sigurno bi vam prijala šalica kave.

Ĉovjek je znao ĉitati misli. - Da, gospodine.

- Harrison?

- Ne, hvala. - Sjeo je na stolicu u kutu.

General je pritisnuo zvonce, otvorila su se vrata,

ušao je istoĉnjak odjeven poput konobara i donio pladanj s kavom i danskim pecivom. Robert je

zapazio da ĉovjek ne nosi bedţ s osobnim podacima. Sramota. Ulio je kavu. Prostorijom se raširio

ugodan miris.

- Kako pijete kavu? - upitao je general Hilliard.

- Bez iĉega, molim vas. - Kava je bila izvrsna.

Dva muškarca sjedila su u mekanim koţnatim naslonjaĉima jedan nasuprot drugome.

- Naĉelnik me je zamolio da se naĊem s vama.

Naĉelnik. Edward Sanderson. Legenda u svijetu špijunaţe. Briljantno je i bezobzirno upravljao svo-

jim podreĊenima, a pripisivali su mu osmišljavanje desetaka prevrata širom svijeta. Ĉovjek kojeg se

rijetko moglo vidjeti u javnosti i o kojem se šaputalo iza zatvorenih vratiju.

- Koliko dugo radite za Obavještajnu skupinu sedamnaestog okruga, kapetane? - pitao je general

Hilliard.

Robert je odluĉio govoriti otvoreno. - Petnaest godina. - Mogao se kladiti u mjeseĉnu plaću da mu je

general mogao reći u koliko je sati poĉeo raditi za ONI.

- Prije toga ste, vjerujem, zapovijedali eskadrilom mornariĉkog zrakoplovstva u Vijetnamu.

- Da, gospodine.

- Tamo su vas oborili. Nitko nije oĉekivao da ćete se izvući.

Lijeĉnik je govorio: - Zaboravi na njega. Neće preţivjeti. - Ţelio je umrijeti. Bolovi su bili

nepodnošljivi. A tada se Susan sagnula nad njega. Otvori oĉi, mornaru, ti ne ţeliš umrijeti. S

naporom je otvorio oĉi i kroz maglu bola ugledao najljepšu ţenu što ju je ikad vidio. Imala je njeţno

ovalno lice i gustu crnu kosu, blistave smeĊe oĉi i smiješak što je djelovao poput blagoslova.

Pokušao je govoriti, ali mu je to predstavljalo prevelik napor. General Hilliard je nešto govorio.

Robert Bellamy se vratio u sadašnjost. - Oprostite, generale, nisam vas ĉuo?

- Imamo jedan problem, kapetane. Potrebna nam je vaša pomoć. - Da, gospodine?

General je ustao i poĉeo koraĉati sobom. - Ono što ću vam reći krajnje je osjetljivo. To je više od

vojne tajne. - Da, gospodine.

- Juĉer se u švicarskim Alpama srušio meteorološki balon. Unutra su se nalazili neki pokusni

vojni aparati strogo povjerljive prirode. Robert se poĉeo pitati kamo sve ovo vodi.

- Švicarska je vlada uklonila sve te aparate, ali naţalost, ĉini se da je bilo .nekoliko oĉevidaca

pada balona. Od vitalne je vaţnosti da nitko od njih ne govori o onome što su vidjeli. To bi moglo

pruţiti neprocjenjive podatke nekim drugim zemljama. Razumijete li me?

- Ĉini mi se, gospodine. Ţelite da razgovaram s oĉevicima i upozorim ih neka ne priĉaju o onome

što su vidjeli. - Ne baš tako, kapetane. - U tom sluĉaju, ne razu...

- Samo ţelim da vi pronaĊete te oĉevice. Drugi će s njima razgovarati o nuţnosti njihove šutnje.

- Shvaćam. Jesu li svi oĉevici u Švicarskoj?

General se Hilliard zaustavio ispred Roberta. - U tome je naš problem, kapetane. Vidite, nemamo po-

jma gdje se oni nalaze. Ili tko su oni.

Robert je pomislio da je nešto propustio. - Kako, molim?

- Jedino što znamo je ĉinjenica da su oĉevici bili u izletniĉkom autobusu. Sluĉajno su prolazili kraj

mjesta dogaĊaja kad se meteorološki balon srušio u blizini sela po imenu... - Okrenuo se Harrisonu

Kellern. - Uetendorf.

General se ponovno okrenuo Robertu. - Putnici su sišli s autobusa na nekoliko minuta kako bi

pogledali što se dogodilo, a potom su nastavili voţnju. Kad je izlet završio, putnici su se razišli svatko

na svoju stranu.

Robert je polako rekao: - Generale Hilliard, ţelite li reći da ne postoje podaci o tome tko su ti ljudi

i kamo su otišli? - Tako je. - I ţelite da poĊem onamo i pronaĊem ih?

- Toĉno. Imate vrlo visoke preporuke. Rekli su mi da teĉno govorite šest jezika i postigli ste

iznimne uspjehe na terenu. Naĉelnik se pobrinuo da vas privremeno dodijele NSA-i.

Sjajno. - Pretpostavljam da ću u ovome suraĊivati sa švicarskom vladom? - Ne, radit ćete sami. - Sam? Ali...

- Nikoga ne smijemo upletati u ovaj pothvat. Ne mogu dovoljno naglasiti vaţnost onoga što se

nalazilo u balonu, kapetane. Vrijeme je od bitnog znaĉenja. Ţelim da me svakodnevno obavještavate

o svom napredovanju.

General je napisao telefonski broj na karticu i pruţio je Robertu. - Preko ovog me broja moţete

dobiti u svako doba dana i noći. Ĉeka vas zrakoplov kojim ćete odletjeti u Zürich. Netko će vas

otpratiti do stana pa moţete spakirati najpotrebnije stvari, a zatim će vas odvesti u zraĉnu luku.

Toliko za ono »Hvala što ste svratili«. Robert je poţelio upitati »Hoće li netko hraniti moje zlatne

ribice dok me nema?«, ali je imao osjećaj da bi odgovor glasio »Vi nemate zlatnih ribica«.

- Tijekom svog rada u ONI-u, kapetane, vjerojatno ste uspostavili veze s obavještajcima u

inozemstvu?

- Da, gospodine. Imam priliĉno velik broj prijatelja koji bi mogli...

- Ne smijete uspostavljati vezu ni s kim od njih. Niste ovlašteni za uspostavljanje bilo kakvih

kontakata. Oĉevici koje traţite nesumnjivo su drţavljani raznih zemalja. - General se okrenuo

Kelleru.

- Harrisone...

Keller je prišao ormaru za spise u kutu i otkljuĉao ga. Izvadio je veliku omotnicu od ĉvrstog

smeĊeg papira i pruţio je Robertu.

- Unutra se nalazi pedeset tisuća dolara u razliĉitim europskim valutama, te još dvadeset tisuća

ameriĉkih dolara. TakoĊer ćete naći nekoliko kompleta laţnih isprava što bi vam moglo dobro doći.

General Hilliard pruţio mu je sjajnu crnu plastiĉnu karticu na kojoj se nalazila bijela pruga. - Ovo

je kreditna kartica koja...

- Sumnjam da će mi to trebati, generale. Gotovina će biti sasvim dostatna, a imam i kreditnu

karticu ONI-a.

- Uzmite je.

- Vrlo dobro. - Robert je pogledao karticu. Glasila je na banku za koju nikad nije ĉuo. U dnu

kartice

nalazio se telefonski broj. - Na kartici nema imena - rekao je Robert.

- Ekvivalentna je bjanko ĉeku. Nije potrebna nikakva identifikacija. Samo im recite neka nazovu

telefonski broj na kartici. Vrlo je vaţno da je stalno nosite uza se.

- Dobro.

- I kapetane?

- Gospodine?

- Morate pronaći te oĉevice. Sve do jednoga. Obavijestit ću naĉelnika da ste krenuli na zadatak. Sastanak je završio. Harrison Keller ispratio je Roberta u prijamni ured.

Tamo je sjedio ĉovjek u odori marinaca. Ustao je kad su dva muškarca ušla.

- Ovo je kapetan Dougherty. On će vas odvesti u zraĉnu luku. Sretno. - Hvala.

Dva muškarca su se rukovala. Keller se okrenuo i vratio u ured generala Hilliarda.

- Jeste li spremni, kapetane? - upitao je kapetan Dougherty.

- Jesam. - No, spreman za što? U prošlosti je obavljao teške obavještajne zadatke, ali nikad nešto

ovako šašavo. Od njega se oĉekivalo da uĊe u trag nepoznatom broju nepoznatih oĉevidaca iz

nepoznatih zemalja. Kakvi su izgledi za tako nešto? pitao se Robert. Osjećam se poput Bijele kraljice

iz S druge strane zrcala. »Ponekad sam vjerovala u ĉak šest nemogućih stvari prije doruĉka.« Dakle,

ovdje je rijeĉ o svih šest odjednom.

- NareĊeno mi je da vas odvedem ravno u vaš stan, a potom u Zrakoplovnu bazu Andrews –

rekao je kapetan Dougherty. - Ĉeka vas zrakoplov kojim ćete...

Robert je odmahnuo glavom. - Najprije moram svratiti u svoj ured.

Dougherty je oklijevao. - Vrlo dobro. Poći ću onamo s vama pa ću vas priĉekati.

Ĉinilo se kao da nemaju povjerenja u njega pa ga ne mogu pustiti iz vida. Zato jer je znao da se

srušio meteorološki balon? To nije imalo nikakvog smisla. Predao je svoj bedţ na prijamnom pultu i

izašao iz zgrade. Upravo je svanula prohladna zora. Njegov je automobil nestao. Na njegovom se

mjestu nalazila limuzina.

- Pobrinut ćemo se za vaš automobil, kapetane - obavijestio ga je kapetan Dougherty. - Mi ćemo

se voziti u ovome.

Oko svega ovoga osjećala se bahatost što je na neki neodreĊen naĉin uznemiravala Roberta.

- U redu - rekao je.

Krenuli su prema zgradi Obavještajne sluţbe ratne mornarice. Blijedo jutarnje sunce sakrilo se iza

kišnih oblaka. Bit će to ruţan dan. U više nego jednom smislu, pomislio je Robert.

Treće poglavlje

Ottawa, Kanada, 24.00 sata

Tajno ime bilo mu je Janus. Obraćao se dvanaestorici muškaraca u dobro ĉuvanoj sobi u

vojnom centru.

- Kao što ste svi obaviješteni, Operacija Sudnji dan je aktivirana. Postoji odreĊeni

broj oĉevidaca koje treba naći što je brţe i diskretnije moguće. Ne moţemo ih traţiti

redovitim putem od straha da nešto ne procuri u javnost. - Koga smo angaţirali? Rus, Golem. Naprasit. - Zove se Robert Bellamy, Kapetan.

- Kako je izabran? - Nijemac. Aristokrat. Bezobziran.

- Kapetan je izabran nakon temeljite kompjuterske pretrage podataka CIA-e, FBI-a i

još nekoliko drugih obavještajnih sluţbi.

- Molim vas smijem li pitati kakve su njegove kvalifikacije? -Japanac. Pristojan.

Prepreden.

- Kapetan Bellamy iskusni je obavještajac koji teĉno govori šest jezika i ima za

sobom uzornu prošlost. Uvijek je iznova dokazivao svoje vrhunske sposobnosti.

Nema ţive rodbine.

- Je li svjestan hitnoće ovoga? - Englez. Snob. Opasan.

- Jest. Uvjereni smo da će vrlo brzo uspjeti pronaći sve oĉevice.

- Razumije li svrhu svog zadatka? - Francuz. Svadljiv. Tvrdoglav.

- Ne. - A kad naĊe oĉevice? Kinez. Mudar. Strpljiv. - Bit će odgovarajuće nagraĊen.

Ĉetvrto poglavlje

Stoţer Obavještajne sluţbe ratne mornarice zauzima cijeli ĉetvrti kat prostranog Pentagona,

enklava usred najveće uredske zgrade svijeta kroz koju vodi dvadeset sedam kilometara hodnika, a u

njoj radi dvadeset devet tisuća vojnih i civilnih djelatnika.

Unutrašnjost prostorija Obavještajne sluţbe ratne mornarice odraţava vezu s morem. Pisaći stolovi

i ormari za spise su ili maslinasto zeleni, iz razdoblja Drugog svjetskog rata, ili sivi poput bojnog

broda, iz razdoblja Vijetnama. Zidovi i stropovi oliĉeni su ţućkastom ili krem bojom. U poĉetku je

Robertu smetalo spartansko ureĊenje prostora, ali se odavno na to naviknuo.

Ušao je u zgradu i prišao prijamnom stolu gdje mu se obratio poznati straţar: - Dobro jutro,

kapetane. Mogu li vidjeti vašu propusnicu?

Robert je ovdje radio već sedam godina, ali se postupak nikad nije mijenjao. Poslušno je pokazao

svoju propusnicu. - Hvala vam, kapetane.

Na putu do svog ureda Robert je razmišljao o kapetanu Doughertyju koji ga je ĉekao na parkiralištu

blizu ulaza. Ĉekao ga je da bi ga otpratio do zrakoplova kojim će poletjeti u Švicarsku kako bi

otpoĉeo nemoguću potragu.

Kad je Robert stigao u svoj ured, njegova je tajnica, Barbara, već bila tamo.

- Dobro jutro, kapetane. Naĉelnik vas ţeli vidjeti u svom uredu.

- On moţe ĉekati. Nazovite mi admirala Whittakera, molim vas.

- Da, gospodine.

Minutu kasnije Robert je razgovarao s admiralom.

- Pretpostavljam da je okonĉan tvoj sastanak, Roberte?

- Prije nekoliko minuta.

- Kako je bilo?

- Bilo je... zanimljivo. Imate li vremena da mi se pridruţite za doruĉkom, admirale? - Nastojao je

da mu glas bude uobiĉajen.

Admiral nije ni trenutka oklijevao. - Da. Hoćemo li se tamo naći?

- Da. Ostavit ću vam propusnicu za posjetitelje.

- Vrlo dobro. Vidimo se za sat vremena.

Robert je spustio slušalicu i razmišljao: Ironija je

što moram za admirala ostavljati propusnicu za posjetitelje. Prije nekoliko godina on je ovdje bio

glavni, vodio je Obavještajnu sluţbu ratne mornarice. Kako se sada mora osjećati?

Robert je pozvonio svojoj tajnici.

- Da, kapetane?

-- Oĉekujem admirala Whittakera. Pripremite propusnicu za njega.

- Odmah ću se pobrinuti za to.

Došlo je vrijeme za posjet naĉelniku. Dustinu jebenom Thorntonu.

Peto poglavlje

Dustin (Dusty) Thornton, naĉelnik Obavještajne sluţbe ratne mornarice, proslavio se kao jedan od

najboljih sportaša iz Annapolisa. Thornton je svoj sadašnji visoki poloţaj dugovao utakmici

ameriĉkog nogometa. Utakmici izmeĊu Kopnene vojske i Mornarice, toĉnosti radi. Thornton, golemi

monolit od ĉovjeka, igrao je braniĉa dok je bio na posljednjoj godini studija u Annapolisu, u za

mornaricu najvaţnijoj utakmici te godine. Na poĉetku zadnje ĉetvrtine Kopnena je vojska vodila 13:0,

imala dva zgoditka prednosti i loptu u svojim rukama, a tada se umiješala sudbina i promijenila ţivot

Dustina Thomtona. Thornton je presjekao dodavanje Kopnene vojske, okrenuo se na peti, sjurio se

kroz vojniĉke redove i postigao zgoditak. Mornarici je nedostajao još jedan bod, ali su ga uskoro

osvojili pretvaranjem. Uslijedio je poĉetni udarac Kopnene vojske, ali nisu uspjeli prijeći prvo polje te

je lopta pripala Mornarici. Rezultat je bio Kopnena vojska 13, Mornarica 9, a vrijeme je istjecalo.

Kad je igra nastavljena, Thornton je dobio loptu te je nestao pod gomilom vojniĉkih odora. Dugo

mu je trebalo dok se nije uspio osoviti na noge. Na teren je istrĉao lijeĉnik. Thornton mu je ljutito

mahnuo neka se skloni.

Ostalo je još samo nekoliko sekundi igre, a znakovima je dogovoreno boĉno dodavanje. Thornton

je uhvatio loptu na svojoj boĉnoj liniji i krenuo. Bio je nezaustavljiv. Probio se kroz protivnike poput

tenka, srušivši svakoga tko je imao nesreću da mu se našao na putu. S dvije sekunde na raspolaganju,

Thornton je prešao crtu gola kako bi postigao pobjedniĉki zgoditak, a Mornarica je zabiljeţila prvu

pobjedu protiv Kopnene vojske u posljednje ĉetiri godine. Samo po sebi, to ne bi puno utjecalo na

Thorntonov ţivot. Ono što je dogaĊaj uĉinilo iznimno vaţnim bila je ĉinjenica da su u loţi rezervira-

noj za vaţne osobe sjedili Willard Stone i njegova kćerka, Eleanor. Dok se gomila dizala na noge i

divlje klicala mornariĉkom junaku, Eleanor se okrenula svom ocu i tiho rekla: - Ţelim ga upoznati.

Eleanor Stone bila je ţena velikih apetita. Imala je ruţno lice, senzualno tijelo i nezasitnu poţudu.

Dok je promatrala Dustina Thomtona kako se divljaĉki probija preko nogometnog terena, zamišljala

ga je u krevetu. Ako je njegova muškost velika kao i ostali dijelovi njegova tijela... Nije se razoĉarala.

Šest mjeseci kasnije Eleanor i Dustin Thornton su se vjenĉali. To je bio poĉetak. Dustin je

Thornton poĉeo raditi za svog tasta koji ga je uveo u tajanstveni svijet o kakvom nije ni sanjao.

Willard Stone, Thorntonov tast, bio je ĉovjek zagonetki. Milijarder s moćnim politiĉkim vezama i

prošlošću obavijenom velom tajni, bio je nevidljivi lik koji je upravljao koncima u desetak glavnih

gradova svijeta. Bio je pedantan ĉovjek blizu sedamdesete, a svaki njegov potez bio je precizan i

metodiĉan. Imao je oštre crte lica i oĉi u kojima se ništa nije moglo

proĉitati. Willard Stone ĉvrsto je vjerovao da ne treba trošiti ni rijeĉi ni osjećaje, a bezobzirno je uzi-

mao ono što je htio.

O njemu su kolale fascinantne priĉe. Govorilo se da je ubio takmaca u Maleziji, te da je imao

burnu ljubavnu vezu s najdraţom ţenom nekog emira. Vjerovalo se da je stajao iza uspješne

revolucije u Nigeriji. Vlada je nekoliko puta podizala optuţnicu protiv njega, ali su optuţbe uvijek na

zagonetan naĉin odbacivane. Bilo je priĉa o mitu, o podmićivanju senatora, o kraĊama poslovnih

tajni, o nestalim svjedocima. Stone je bio savjetnik predsjednika i kraljeva. Predstavljao je

bezobzirnu, golu moć. MeĊu Stoneovim mnogim posjedima bilo je golemo izolirano imanje u

planinama Colorada. Tamo su se svake godine na seminarima sastajali znanstvenici, industrijalci i

svjetski voĊe. Naoruţani su straţari drţali podalje neţeljene posjetitelje.

Willard Stone nije samo odobravao brak svoje kćerke već ga je i ohrabrivao. Njegov je zet bio

darovit, ambiciozan, i najvaţnije od svega, njime se moglo upravljati.

Dvanaest godina nakon sklapanja braka, Stone se pobrinuo da Dustin bude postavljen za veleposla-

nika u Juţnoj Koreji. Nekoliko godina kasnije predsjednik ga je imenovao veleposlanikom pri

Ujedinjenim nacijama. Kad je admiral Ralph Whittaker iznenada smijenjen s poloţaja naĉelnika ONI-

a, Thornton je zauzeo njegovo mjesto.

Toga je dana Willard Stone pozvao svoga zeta.

- Ovo je tek poĉetak - obećao je Stone. - Imam za tebe veće planove, Dustine. Sjajne planove. - U

nastavku razgovora iznio mu je svoje zamisli.

Prije dvije godine Robert je imao svoj prvi sastanak s novim naĉelnikom ONI-a.

- Sjednite, kapetane. - U Thorntonovu glasu nije bilo srdaĉnosti. - Prema vašem dosjeu vidim da

ste nekakav osobenjak.

Što mu to, dovraga, znaĉi? pitao se Robert. Odluĉio je drţati jezik za zubima.

Thornton je podigao pogled. - Ne znam kako je admiral Whittaker vodio ovu sluţbu dok je bio

naĉelnik, ali odsad ćemo se u svemu pridrţavati pravila. Oĉekujem da se moje zapovijedi u potpunosti

izvršavaju. Jesam li dovoljno jasan?

Isuse, pomislio je Robert, koji vrag nas oĉekuje s ovim tipom? - Jesam li dovoljno jasan, kapetane?

- Da. Oĉekujete da se vaše zapovijedi u potpunosti izvršavaju. - Pitao se treba li salutirati. - To je sve. No, to nije bilo sve.

Mjesec dana kasnije Roberta su poslali u Istoĉnu Njemaĉku po znanstvenika koji je ţelio prebjeći.

Zadatak je bio opasan jer je STASI, Tajna policija Istoĉne Njemaĉke, saznala o planiranom bijegu pa

su pozorno motrili na znanstvenika. Unatoĉ tome, Robert je uspio ĉovjeka proknjumĉariti preko

granice, a potom do sigurne kuće. Organizirao je pripreme za njegov put do Washingtona, a tada ga je

nazvao Dustin Thornton i rekao mu da se situacija promijenila te treba prekinuti zadatak.

- Ne moţemo ga jednostavno ostaviti ovdje - pobunio se Robert. - Ubit će ga. - To je njegov problem - odgovorio je Thornton. - Vaš je zadatak vratiti se kući.

Jebi se, mislio je Robert. Neću ga napustiti. Nazvao je prijatelja iz MI6, britanske obavještajne

sluţbe, i objasnio mu situaciju.

- Ako se vrati u Istoĉnu Njemaĉku - rekao je Robert - sasjeći će ga. Hoćete li ga vi uzeti? - Vidjet ću što se moţe uĉiniti, stari moj. Dovedi ga. - Znanstveniku je pruţeno utoĉište u Engleskoj.

Dustin Thornton nikad nije oprostio Robertu što se oglušio o njegove zapovijedi. Od tog trenutka

nadalje, meĊu dvojicom muškaraca postojalo je otvoreno neprijateljstvo. Thornton je o sluĉaju

razgovarao sa svojim tastom.

- Buntovnici poput Bellamyja su opasni - upozorio ga je Willard Stone. - Oni predstavljaju rizik

za sigurnost. Takve se ljude moţe ţrtvovati. Zapamti to.

I Thornton je zapamtio.

Sada, dok je hodao hodnikom prema uredu Dustina Thorntona, Robert je razmišljao koliko su se

razlikovali Thornton i Whittaker. U ovakvom poslu, povjerenje je sine qua non. Nije imao

povjerenja u Dustina Thorntona.

Thornton je sjedio za svojim pisaćim stolom kad je Robert ušao u njegov ured.

- Ţeljeli ste me vidjeti?

- Da. Sjednite, kapetane. - Nikad nisu uspjeli uspostaviti prisniji odnos i nazivati se imenima.

- Obavijestili su me da ste privremeno dodijeljeni Nacionalnoj sigurnosnoj agenciji. Kad se

budete vratili, imam...

- Neću se vratiti. Ovo je moj posljednji zadatak.

- Što?

- Dajem otkaz.

Kad je kasnije o tome razmišljao, Robert nije mogao sa sigurnošću utvrditi kakvu je reakciju

oĉekivao. Nekakvu scenu. Dustin Thornton je mogao pokazati iznenaĊenje, ili se mogao prepirati, ili

se naljutiti, ili odahnuti od olakšanja. Umjesto svega toga, on je samo pogledao Roberta i klimnuo

glavom. - Dakle, to je to, zar ne?

Kad se Robert vratio u svoj ured, rekao je svojoj tajnici: - Barbara, neće me biti neko vrijeme. Otići

ću za otprilike sat vremena.

- Hoće li se nekako moći doći u vezu s vama?

Robert se sjetio zapovijedi generala Hilliarda.

- Ne.

- Imate nekoliko sastanaka što...

- Otkaţite ih. - Pogledao je na sat. Bilo je vrijeme za susret s admiralom Whittakerom.

Doruĉkovali su u središnjem prostoru Pentagona u kavani #Ground Zero,# a tako su je nazvali jer

se nekoć mislilo da će prvi nuklerni napad na Sjedinjene Drţave otpoĉeti baš bacanjem bombe na

Pentagon. Robert se pobrinuo za stol u kutu gdje su mogli biti donekle izolirani. Admiral Whittaker je

bio toĉan, a dok ga je promatrao kako mu se pribliţava, Robertu se uĉinilo da je admiral ostario i

smanjio se, kao da ga je smjenjivanje s poloţaja na neki naĉin postaralo i stisnulo. Još uvijek je bio

markantna liĉnost izraţajnih crta lica, rimskog nosa, svjeţih obraza i s krunom srebrne kose. Robert je

sluţio pod admiralovim zapovjedništvom u Vijetnamu i kasnije u Obavještajnoj sluţbi ratne

mornarice, te ga je visoko cijenio. To je više od poštovanja, Robert je priznao sam sebi. Admiral

Whittaker zamijenio mu je oca.

Admiral je sjeo. - Dobro jutro, Roberte. Dakle, jesu li te prebacili u NSA-u? Robert je klimnuo glavom. - Privremeno.

Stigla je konobarica pa su dva ĉovjeka prouĉila jelovnik.

- Već sam zaboravio kako je ovdje hrana loša. - Admiral Whittaker se osmjehnuo. Osvrnuo se po

prostoriji, a na licu mu se pojavio izraz neizgovorene nostalgije.

On bi se ţelio vratiti ovamo, pomislio je Robert. Amen.

Naruĉili su. Kad je konobarica bila van domašaja, Robert je rekao: - Admirale, general Hilliard me

šalje na hitno putovanje od pet tisuća kilometara kako bih pronašao oĉevice pada meteorološkog

balona. Meni se to ĉini ĉudnim. A ima još nešto, ĉak ĉudnije. »Vrijeme je od bitne vaţnosti«, rekao je

general, ali mi je zabranio korištenje pomoći mojih obavještajnih veza u inozemstvu.

Admiral je Whittaker djelovao zbunjeno. - Pretpostavljam da general ima svoje razloge.

Robert je rekao: - Ne mogu zamisliti kakvi bi to razlozi mogli biti.

Admiral Whittaker je prouĉavao Roberta. Kapetan Bellamy sluţio je pod njegovim

zapovjedništvom u Vijetnamu, a bio je najbolji pilot eskadrile. Admiralov sin, Edward, letio je s

Robertom kao bacaĉ bombi, a onog strašnog dana kad su oborili njihov zrakoplov, Edward je

poginuo. Robert je jedva preţivio. Admiral ga je došao posjetiti u bolnicu.

- Neće preţivjeti - rekli su mu lijeĉnici. Robert je leţao u uţasnim bolovima, ali je uspio

prošaptati:

- Ţao mi je zbog Edwarda... strašno mi je ţao.

Admiral Whittaker stisnuo je Robertovu ruku.

- Znam da si uĉinio sve što si mogao. Sad moraš ozdraviti. Bit će ti dobro. - Oĉajniĉki je ţelio da

Robert preţivi. Admiral je poĉeo Roberta smatrati svojim sinom, onim koji će zauzeti Edwardovo

mjesto.

I Robert je preţivio.

- Roberte...

- Da, admirale?

- Nadam se da ćeš uspješno obaviti zadatak.

- I ja se nadam. To mi je posljednji.

- Još uvijek si odluĉan u svojoj nakani da se povuĉeš?

Admiral je bio jedini kome se Robert povjeravao.

- Dosta mi je.

- Thornton?

- Nije rijeĉ samo o njemu. Radi se o meni. Dosta mi je upletanja u tuĊe ţivote. - Dosta mi je laţi

i prijevara, neispunjenih obećanja što ih se nikad nije ni namjeravalo ispuniti. Umoran sam öd

manipuliranja ljudima, i od toga da mnome manipuliraju. Dosta mi je igara, opasnosti i izdaja. To

me je stajalo svega do ĉega mi je ikad bilo stalo.

- Imaš li neku ideju o tome što ćeš kasnije raditi?

- Pokušat ću naći neko korisno zanimanje, nešto pozitivno.

- Što ako te ne budu htjeli pustiti?

Robert je rekao: - Nemaju izbora, zar ne?

Šesto poglavlje

Limuzina ga je ĉekala na parkiralištu kraj ulaza.

- Jeste li spremni, kapetane? - upitao je kapetan Dougherty. Nikad neću biti spremniji, pomislio je Robert.

- Da.

Kapetan Dougherty odveo je Roberta do njegovog stana kako bi se mogao spakirati. Robert nije

imao pojma koliko dugo ga neće biti. Koliko moţe trajati obavljanje nemogućeg zadatka?

Spakirao je odjeće za tjedan dana, a u posljednjem je trenutku odluĉio uzeti uokvirenu Susaninu

fotografiju. Dugo je zurio u nju pitajući se uţiva li u Brazilu. Pomislio je: Nadam se da ne uţiva.

Nadam se da joj je ruţno. Odmah se postidio svoje zlobe.

Kad je limuzina stigla u Zrakoplovnu bazu Andrews, avion ih je već ĉekao. Bio je to C20A, mlaţ-

njak zraĉnih snaga.

Kapetan Dougherty mu je pruţio ruku. - Sretno, kapetane.

- Hvala. - Trebat će mi sreća. Robert se uspeo stubama do kabine. Posada je već bila unutra i

obavljala posljednju kontrolu prije polijetanja. Sastojala se od pilota, kopilota, navigatora i

stjuarda, a svi su na sebi imali odore zraĉnih snaga. Robert je poznavao zrakoplov. Bio je pun

elektroniĉke opreme. S vanjske strane, blizu repa, stršila je visokofrekventna antena nalik

golemom štapu za pecanje. Unutar kabine nalazilo se dvanaest crvenih telefona na zidovima, te je-

dan bijeli, neosigurani aparat. Radioporuke bile su šifrirane, a avionski radar radio je na vojnoj

frekvenciji. Osnovna boja bila je plava boja zraĉnih snaga, a prostor za putnike bio je namješten

udobnim naslonjaĉima.

Robert je otkrio da je on jedini putnik. Pilot ga je pozdravio. - Dobro došli u avion, kapetane.

Budite tako ljubazni i veţite se jer imamo odobrenje za polijetanje.

Robert se vezao i nagnuo na naslon kad je avion poĉeo rulati po pisti. Minutu kasnije osjetio je

dobro poznati pritisak gravitacije kad je mlaţnjak buĉno uzletio. Nije upravljao zrakoplovom

otkako je bio oboren, a tada su mu rekli da više nikad neće moći letjeti. Ponovno letjeti, vraga,

razmišljao je Robert, rekli su da neću preţivjeti. To je bilo ĉudo... Ne, bila je to Susan...

Vijetnam. Onamo su ga poslali s ĉinom poruĉnika. Na nosaĉu aviona Ranger bio je ĉasnik

taktiĉar, zaduţen za obuku pilota lovaca i planiranje strategije napada. Zapovijedao je eskadrilom

bombardera A-6A Intrudersa, i vrlo je rijetko mogao predahnuti. Jedan od rijetkih dopusta proveo

je u Bangkoku gdje je imao tjedan dana za odmor i opuštanje, ali se tada uopće nije potrudio da

malo odspava. Grad je bio Disneyland predviĊen za zabavljanje muške ţivotinje. Tijekom svog

prvog sata u gradu upoznao je predivnu djevojku iz Tajlanda, a ona je cijelo vrijeme bila uz njega i

nauĉila ga nekoliko tajlandskih izraza. Zakljuĉio je da je jezik ugodan i milozvuĉan.

Dobro jutro: Arun sawasdi

Odakle si? Khun ma chak nai?

Kamo sada ideš? Khun kamrant chain pai?

Nauĉila ga je još neke izraze, ali mu nije htjela reći što znaĉe, a smijala bi se kad ih je izgovarao.

Kad se Robert vratio na Rangera, Bangkok mu se ĉinio dalekim snom. Rat je bio stvarnost, kao i

uţas svakodnevnice. Netko mu je pokazao jedan od letaka što su ih marinci bacali iznad Vijetnama.

Tamo je pisalo:

»DRAGI GRAĐANI:

Ameriĉki marinci bore se na strani snaga vijetnamske vlade u Duc Phou kako bi vijetnamskom

narodu pruţili mogućnost slobodnog i sretnog ţivota, bez straha od gladi i patnje. MeĊutim, mnogi

Vijetnamci platili su svojim ţivotima, a njihovi su domovi uništeni jer su pomagali snagama

Vijetkonga.

Zbog toga su uništena sela Hai Mon, Hai Tan, Sa Binh, Ta Binh i mnoga druga. Nećemo

oklijevati pri uništavanju bilo kojeg sela koje pomaţe snagama Vijetkonga, a one su nemoćne

protiv udruţenih snaga vijetnamske vlade i njezinih saveznika. Izbor je na vama. Ako snagama

Vijetkonga ne dopustite korištenje vaših sela i zaselaka u borbene svrhe, vaši će domovi i ţivoti biti

spašeni.«

Spašavamo mi te jadnike, svakako, tmurno je mislio Robert. Samo uništavamo njihovu zemlju.

Nosaĉ aviona Ranger bio je opremljen najmodernijom tehnologijom što se mogla u njega

natrpati. Brod je bio baza za šesnaest aviona, ĉetrdeset ĉasnika i tristo pedeset mornara. Rasporedi

polijetanja dobivali su se tri ili ĉetiri sata prije prvog uzlijetanja s broda.

U Odjelu za planiranje misija brodskog obavještajnog centra pripremali su posljednje podatke i

fotografije s izviĊanja, te su ih davali bacaĉima bombi koji su tada planirali svoj let.

- Isuse, jutros su nam dali pravu poslasticu - rekao je Edward Whittaker, Robertov bacaĉ bombi.

Edward Whittaker izgledao je poput mlaĊe verzije svog oca, ali je imao posve drugaĉiji karakter.

Admiral je bio impresivna pojava, dostojanstven i krut, a njegov je sin bio praktiĉan, drag i

prijateljski raspoloţen. Osigurao si je mjesto kao »samo jedan od ekipe«. Drugi zrakoplovci

oprostili su mu što je sin njihovog zapovjednika. Bio je najbolji bacaĉ bombi u eskadrili, a on i

Robert postali su dobri prijatelji.

- Koje nam je odredište? - upitao je Robert.

- Za naše grijehe, izvukli smo Paket šest.

To je bio najopasniji zadatak. Znaĉilo je da moraju letjeti na sjever do Hanoja, Haiphonga, te do

ušća rijeke gdje je protuavionska vatra bila najjaĉa. Postojao je jedan problem: nisu smjeli

bombardirati strateške ciljeve ako su se u blizini nalazili civili. Budući da vojska Sjevernog

Vijetnama nije bila glupa, odmah su postavili civile oko svih svojih vojnih postrojenja. Bilo je puno

gunĊanja meĊu saveznicima, ali nareĊenja je izdavao predsjednik Lyndon Johnson, na sigurnom u

Washingtonu.

Dvanaest godina koliko su se postrojbe Sjedinjenih Drţava borile u Vijetnamu bilo je najduţe

razdoblje ratovanja te zemlje. Robert Bellamy stigao je krajem 1972. godine, kad je mornariĉko

zrakoplovstvo imalo velikih teškoća. Vijetnamci su uništavali njihove eskadrile F-4. Unatoĉ

ĉinjenici da su njihovi avioni bili bolji od ruskih MiG-ova, Amerikanci su gubili jedan F-4 na svaka

dva oborena MiG-a. To je bio neprihvatljiv omjer.

Roberta su pozvali u stoţer admirala Ralpha Whittakera.

- Poslali ste po mene, admirale?

- Bije vas glas da ste vrhunski pilot, kapetane. Trebam vašu pomoć.

- Da, gospodine?

- Uništava nas prokleti neprijatelj. Dao sam napraviti temeljitu analizu. Našim avionima ništa

ne fali, manjkava je obuka ljudi koji u njima lete. Razumijete li?

- Da, gospodine.

- Ţelim da izaberete grupu ljudi i obuĉite ih u manevrima i korištenju oruţja...

Nova je grupa nazvana Top Gun, a prije kraja obuke, omjer se promijenio od dva prema jedan na

dvanaest prema jedan. Za svaka dva izgubljena F-4, oborena su dvadeset ĉetiri MiG-a. Zadatak je

izvršen tijekom osam tjedana intenzivne obuke, a tada se kapetan Bellamy konaĉno vratio na svoj

brod. Admiral Whittaker ga je tamo doĉekao. - To je bio izvrsno obavljen posao, kapetane.

- Hvala, admirale.

- Sad se moţemo vratiti svakodnevnim poslovima.

- Spreman sam, gospodine.

Robert je trideset ĉetiri puta poletio na zadatak s Rangera bez ikakvog incidenta.

Trideset peti zadatak bio je Paket šest.

Prošli su Hanoi i letjeli sjeverozapadno prema Phu Thou i Yen Bayu, a protuavionska obrana

postajala je sv§ jaĉa. Edward Whittaker sjedio je Robertu s desna, zurio u radarski ekran i slušao

prijeteće prigušene zvukove neprijateljskih radara što su pretraţivali nebo.

Prostor toĉno ispred njih podsjećao je na Ĉetvrti srpnja, s prugama bijelog dima iz lakog

oruţja odozdo, tamnosivim dimom iz pedeset pet milimetarskih topova, crnim oblacima iz sto

milimetarskih topova, te obojenim svijetlećim mecima iz mitraljeza.

- Pribliţavamo se cilju - rekao je Edward. Njegov je glas kroz slušalice djelovao sablasno

daleko. - Primljeno.

A-6A Intruder letio je brzinom od 800 kilometara na sat, a s takvom brzinom, ĉak i uz

ĉeoni otpor i teţinu bombi, vrlo su se uspješno probijali naprijed. Bili su previše brzi pa ih

neprijatelji nisu uspijevali uhvatiti.

Robert je ispruţio ruku i okrenuo glavnu sklopku naoruţanja. Dvanaest bombi od dvjesto

pedeset kilograma bilo je spremno za izbacivanje. Letjeli su ravno prema cilju.

Zaĉuo se glas na njegovom radiju: - Romeo... imaš strašilo na ĉetiri sata, visoko.

Robert se okrenuo i pogledao. Prema njemu se stuštio MiG, a dolazio je iz pravca sunca.

Robert je nagnuo avion i poĉeo se naglo obrušavati. MiG mu je bio za petama. Ispalio je

projektil. Robert je pogledao svoju ploĉu s instrumentima. Projektil im se brzo pribliţavao.

Nalazi se na udaljenosti od tristo metara... dvjesto metara... sto pedeset metara... - Sveca mu! - viknuo je Edward. - Što ĉekamo?

:

Robert je ĉekao do posljednjeg trenutka, zatim je

ispustio obilje metalnih strugotina, te se okrenuo i poĉeo strmo penjati. Projektil je slijedio

strugotine i bezopasno udario o zemlju.

- Hvala ti, Boţe - rekao je Edward. - I tebi, prijatelju.

Robert se nastavio penjati, a zatim se postavio iza MiG-a. Pilot je pokušao pobjeći, ali je bilo

prekasno. Robert je ispalio projektil Sidewinder te je promatrao kako se priljubio uz rep MiG-a i

eksplodirao. Trenutak kasnije nebom su se razletjeli komadići metala.

Preko radija zaĉuo se glas. - Lijepo izvedeno, Romeo.

Avion je stigao do svog cilja. - Krećemo - rekao je Edward. Pritisnuo je crveno dugme što je

oslobaĊalo bombe i gledao ih kako se spuštaju prema cilju. Zadatak izvršen. Robert je okrenuo

avion natrag prema nosaĉu aviona.

U tom su trenutku osjetili teški mukli udarac. Brzi i skladni bombarder odjednom je postao trom. - PogoĊeni smo! - viknuo je Edward.

Obje lampice što su upozoravale na vatru bljeskale su crvenim svjetlom. Zrakoplov je nepravilno

letio, van kontrole.

Na radiju se zaĉuo glas: - Romeo, ovdje Tiger. Ţelite li da vas pokrivamo?

Robert je odluĉio u djeliću sekunde. - Ne, idite do vašeg cilja. Pokušat ću se vratiti u bazu.

Avion je usporio te je postajalo sve teţe njime upravljati.

- Brţe - nervozno je rekao Edward - ili ćemo zakasniti na ruĉak.

Robert je pogledao visinomjer. Kazaljka se brzo spuštala. Ukljuĉio je svoj mikrofon. - Romeo

bazi. PogoĊeni smo.

- Baza Romeu. Koliko je opasno? - Nisam siguran. Mislim da ga mogu dovesti kući.

- Priĉekajte. - Trenutak kasnije opet se zaĉuo glas:

- Vaš je znak »Charlie na dolasku«.

To je znaĉilo da se odmah mogu spustiti na nosaĉ aviona.

- Primljeno.

- Sretno.

Avion se poĉeo okretati. Robert ga je svim silama nastojao izravnati, a isto ga je tako pokušao

podići. - Hajde, dušo, moţeš ti to. - Robertovo je lice bilo napeto. Prebrzo su gubili visinu. - Za

koliko bi trebali stići?

Edward je pogledao svoju kartu. - Sedam minuta.

- Pobrinut ću se da ti se ruĉak ne ohladi. - Robert je upravljao avionom ulaţući u to svu svoju

vještinu i umijeće, a koristio se brzinom i boĉnim kormilom ne bi li ga odrţao na pravcu.

Visinomjer se i dalje alarmantno spuštao. Konaĉno je ispred sebe ugledao blistanje plave vode

Tonkin zaljeva.

- Još malo i eto nas kod kuće, stari - rekao je Robert. - Samo nekoliko kilometara.

- Sjajno. Nisam ni sumnjao...

Niotkuda su se pojavila dva MiG-a i uz gromoglasnu buku se stuštila prema avionu. Meci su

poĉeli udarati o avionski trup.

- Eddie! Iskaĉi! - Okrenuo se prema njemu. Edward je mlohavo sjedio, a cijela desna strana

njegova tijela bila je razderana dok je krv prskala po kabini.

- Ne! - Bio je to vrisak.

Sekundu kasnije Robert je osjetio iznenadni strahovit udarac o svoja prsa. Njegovo letaĉko odijelo

trenutno se natopilo krvlju. Zrakoplov je poĉeo spiralno padati. Osjetio je kako gubi svijest. Sa

zadnjim djelićem snage otkopĉao je sigurnosni pojas. Okrenuo se i posljednji put pogledao

Edwarda. - Ţao mi je - šapnuo je. Izgubio je svijest, a kasnije se uopće nije sjećao kako je bio

izbaĉen iz aviona i padobranom se spustio u more. Odaslan je poziv za pomoć pa je helikopter SH-

3A Sea King s ameriĉkog broda Yorktown kruţio nad podruĉjem i ĉekao da ga pokupi. Posada

helikoptera vidjela je kako se brzo pribliţavaju kineske dţunke, ali su zakasnile.

Kad su ukrcali Roberta u helikopter, bolniĉar je samo jednom pogledao njegovo razderano tijelo

i rekao: - Isuse Kriste, ovaj neće stići ni do bolnice.

Dali su mu injekciju morfija, ĉvrsto mu omotali prsa zavojima i odnijeli ga u bolnicu baze Cu

Chi.

Bolnica je bila namijenjena bazama Cu Chi, Tay Ninh i Dau Tieng, a raspolagala je sa ĉetiristo

kreveta rasporeĊenih u dvanaest odjela. Bila je smještena u Quonset barakama rasporeĊenih u

obliku slova U i povezanih natkrivenim stazama. Bolnica je imala dva odjela za intenzivnu njegu,

jedan za kirurgiju, a drugi za opekline, a svi su odjeli bili pretrpani. Kad su unijeli Roberta, za njim

je ostao jarko crveni krvavi trag po podu bolnice.

Uţurbani kirurg uklonio je zavoje s Robertovih prsiju, pogledao ga i umorno rekao: - Neće se iz-

vući. Odvedite ga straga.

I lijeĉnik je krenuo dalje.

Robertu, koji je lebdio na granici svijesti, ĉinilo se da lijeĉnikov glas dopire iz velike daljine.

Dakle, to je to, pomislio je. Kako besmislena smrt.

- Ti ne ţeliš umrijeti, zar ne, mornaru? Otvori oĉi. Hajde.

Otvorio je oĉi i kroz maglu ugledao bijelu odoru i ţensko lice. Još mu je nešto govorila, ali nije

mogao razaznati rijeĉi. U prostoriji je bilo previše buĉno. Ispunila ju je kakofonija vrisaka i

stenjanja pacijenata, glasnih zapovijedi lijeĉnika, te mahnitog jurcanja medicinskih sestara koje su

brinule o unakaţenim tijelima koja su tamo leţala.

Narednih ĉetrdeset osam sati Robert se sjećao kao maglovite zbrke bola i delirija. Tek je kasnije

saznao da je medicinska sestra Susan Ward nagovorila lijeĉnika na operaciju te mu je darovala

svoju krv za transfuziju. Stavili su tri cjevĉice za transfuziju u njegovo ranjavo tijelo te su mu kroz

sve tri istodobno davali krv, boreći se za njegov ţivot.

Kad je operacija završila, kirurg je uzdahnuo.

- Samo smo uludo potrošili vrijeme. Ima jedva deset posto izgleda da se izvuĉe.

No, lijeĉnik nije poznavao Roberta Bellamyja. I nije poznavao Susan Ward. Robertu se ĉinilo da

je Susan uz njega kad god bi otvorio oĉi. Drţala ga je za ruku, milovala mu ĉelo, njegovala ga,

nastojala ga odrţati na ţivotu. Uglavnom je buncao. Susan je tiho sjedila uz njega u mraĉnom

odjelu, usred usamljenih noći, i slušala njegovo buncanje.

-... nemaju pravo, ne moţeš se okomito obrušavati na cilj jer ćeš pasti u rijeku... reci im neka se

obrušavaju pod kutem nekoliko stupnjeva od cilja... reci im... - mrmljao je.

Susan je umirujućim glasom rekla: - Hoću.

Robertovo tijelo bilo je obliveno znojem. Ona ga je brisala. -... moraš ukloniti svih pet osiguraĉa

ili se sjedalo neće izbaciti. Provjeri ih...

- Dobro. Spavaj sada.

-... sigurnosne kopĉe na izbacivaĉu bile su neispravne. Sam Bog zna kamo su pale bombe...

Polovicu onoga što je njezin pacijent buncao, Susan uopće nije razumjela.

* * *

Susan Ward bila je glavna medicinska sestra operacijske sale hitnog trakta, i najbolja. Bila je iz

malog grada iz drţave Idaho, a odrasla je s djeĉakom iz susjedstva, Frankom Prescottom,

gradonaĉelnikovim sinom. Svi u gradiću oĉekivali su da će se oni jednog dana vjenĉati.

Susan je imala mlaĊeg brata, Michaela, kojega je oboţavala. Na njegov osamnaesti roĊendan

poslali su ga u Vijetnam, a Susan mu je svakodnevno pisala. Tri mjeseca nakon njegova odlaska,

Susanina obitelj primila je brzojav, a ona je znala što je u njemu prije nego su ga otvorili.

Kad je Frank Prescott ĉuo što se dogodilo, odmah je dojurio k njima. - Strašno mi je ţao, Susan.

Jako sam volio Michaela. - Zatim je pogriješio rekavši: - Vjenĉajmo se odmah.

Susan se zagledala u njega i donijela odluku. - Ne. Moram uĉiniti nešto vaţno u svom ţivotu.

- Za Boga miloga! Što je vaţnije od udaje za mene? Odgovor je glasio Vijetnam.

Susan Ward poĉela se školovati za medicinsku sestru.

Nalazila se u Vijetnamu jedanaest mjeseci, neumorno radeći, kad su doveli kapetana Bellamyja i

osudili ga na smrt. Trijaţa je bila uobiĉajena praksa u takvim bolnicama. Lijeĉnici bi pregledali

dva ili tri ranjenika i procijenili kojeg će pokušati spasiti. Iz razloga koji joj nikad nisu bili posve

jasni, Susan je samo jednom pogledala izmasakrirano tijelo Roberta Bellamyja i znala je da ga ne

moţe pustiti umrijeti. Je li to pokušavala spasiti svoga brata? Ili je bila rijeĉ o neĉem drugom?

Bila je iscrpljena i preopterećena, ali umjesto odmaranja, svaki je slobodni trenutak posvetila

njemu.

Susan je potraţila dosje svog pacijenta. Kao vrhunski mornariĉki pilot i instruktor, zasluţio je

mornariĉko odliĉje. Rodio se u Harveyju, Illinois, malom industrijskom gradu juţno od Chicaga.

Prijavio se u mornaricu s fakulteta, a obuku je završio u Pensacoli. Nije bio oţenjen.

Svakoga dana, dok se Robert Bellamy oporavljao i balansirao izmeĊu ţivota i smrti, Susan mu je

šaptala:

- Hajde, mornaru. Ja te ĉekam.

Jedne noći, šest dana nakon što su ga doveli u bolnicu, Robert je opet nesuvislo buncao, a potom

je iznenada uspravno sjeo na krevetu, pogledao Susan i jasnim glasom rekao: - To nije san. Ti si

stvarna.

Susan je osjetila kako joj je srce poskoĉilo. - Da - tiho je rekla - stvarna sam.

- Mislio sam da sanjam. Mislio sam da sam na nebu, a Bog mi je dodijelio tebe.

Pogledala je u Robertove oĉi i ozbiljno rekla:

- Ubila bih te da si umro.

Preletio je pogledom po pretrpanoj prostoriji.

- Gdje... gdje se nalazim?

- U bolnici u bazi Cu Chi.

- Koliko sam već dugo ovdje?

- Šest dana.

- Eddie... on...

- Ţao mi je.

- Moram reći admiralu.

Uzela je Robertovu ruku i blago rekla: - On zna. Posjetio te je ovdje.

Robertove su se oĉi ispunile suzama. - Mrzim ovaj prokleti rat. Ne mogu ti reći koliko ga mrzim.

Od tog trenutka nadalje Robert je svojim oporavkom zapanjio lijeĉnike. Sve su se njegove

vitalne funkcije stabilizirale.

- Uskoro ćemo ga poslati odavde - rekli su Susan. A ona je osjetila oštru bol.

Robert nije bio siguran kad se toĉno zaljubio u Susan Ward. Moţda je to bio trenutak kad mu je

previjala rane dok su u blizini padale bombe, a ona je promrmljala: - Sviraju našu pjesmu.

Ili je to moţda bilo kad su mu rekli da se dovoljno oporavio pa ga mogu prebaciti u bolnicu

Walter Reed u Washingtonu na rehabilitaciju, a Susan je rekla: - Zar misliš da ću ostati ovdje i

dopustiti da neka druga medicinska sestra dobije to krasno tijelo? O, ne. Povući ću sve raspoloţive

konce kako bih pošla s tobom.

Vjenĉali su se dva tjedna kasnije. Potrajalo je godinu dana dok se Robert nije potpuno oporavio,

a Susan se brinula o njemu danju i noću. Nikad ranije nije poznavao nekoga poput nje, a nije ni

sanjao da bi nekoga mogao toliko voljeti. Volio je njezino suosjećanje i osjećajnost, njezinu

strastvenost i vitalnost. Volio je njenu ljepotu i njezin osjećaj za šalu. Kad su slavili prvu godišnjicu braka, rekao joj je:

- Ti si najljepše, najdivnije, najbriţnije ljudsko biće na svijetu. Na zemlji ne postoji osoba koja

posjeduje tvoju toplinu, duhovitost i inteligenciju.

Susan ga je ĉvrsto zagrlila i šapnula nazalnim glasom koristice: - Isto mogu ja reći za tebe,

sigurna sam.

Spajalo ih je puno više od ljubavi. Iskreno su se sviĊali jedno drugome i poštivali se. Svi su im

njihovi prijatelji zavidjeli, a imali su i zašto. Kad god

su razgovarali o savršenom braku, navodili su za primjer Roberta i Susan. Odgovarali su jedno

drugome u svakom pogledu, bili su idealan par. Susan je bila najsenzualnija ţena koju je Robert

ikad upoznao, a mogli su jedno u drugome razbuditi strast samo jednim dodirom ili rijeĉju. Jedne je

veĉeri, kad su trebali poći na formalnu veĉeru, Robert kasnio. Bio je pod tušem kad je Susan ušla u

kupaonicu, posve našminkana i odjevena u elegantnu veĉernju haljinu bez naramenica.

- Moj Boţe, kako si seksi - rekao je Robert. - Šteta što nemamo više vremena.

- O, ne brini o tome : promrmljala je Susan. Trenutak kasnije skinula je odjeću i pridruţila se

Robertu pod tušem.

Nisu ni pošli na veĉeru.

Susan je osjećala Robertove potrebe gotovo prije no što bi on postajao svjestan istih, a uvijek je

vodila o njima raĉuna. Robert je bio jednako paţljiv prema njoj. Susan bi pronalazila ljubavne

poruke na svom toaletnom stoliću, ili u cipelama kad bi ih pošla obuti. Slao joj je cvijeće i male

darove za blagdan 2. veljaĉe1, na roĊendan predsjednika Polka, te u ĉast ekspedicije Lewisa i

Clarka.

A njihov zajedniĉki smijeh. Predivni smijeh...

Preko razglasa zaĉuo se pilotov glas. - Za deset minuta ćemo sletjeti u Ziirichu, kapetane.

Misli Roberta Bellamyja vratile su se u sadašnjost, njegovom zadatku. Tijekom petnaest godina

rada u Obavještajnoj sluţbi ratne mornarice imao je na desetke zanimljivih i zahtjevnih sluĉajeva,

ali je ovaj djelovao najbizarnije od svih. Bio je na putu u Švicarsku gdje bi trebao pronaći putnike

jednog autobusa, anonimne oĉevice tajanstvenog dogaĊaja, koji su jednostavno isparili. Kad se

govori o traţenju igle u plastu sijena. Ja ĉak ne znam ni gdje se nalazi plast. Gdje je Sherlock

Holmes kad mi je potreban?

- Hoćete li se vezati, molim vas?

Zrakoplov C20A letio je iznad mraĉnih šuma, a trenutak kasnije našao se nad pistom

osvijetljenom svjetlima meĊunarodne zraĉne luke Zuricha. Avion je rulao do istoĉne strane zraĉne

luke i zaputio se prema malenoj zgradi udaljenoj od glavnog terminala. Na pisti su se još uvijek

nalazile lokvice vode od nedavnih kišnih oluja, ali je noćno nebo bilo vedro.

- Luda klima - komentirao je pilot. - U nedjelju je bilo sunĉano, danas je cijeli dan padala kiša, a

veĉeras se sasvim razvedrilo. Ovdje vam ne treba sat, već barometar. Hoću li se pobrinuti da

dobijete automobil, kapetane?

- Ne, hvala. - Od tog je trenutka nadalje radio posve sam. Robert je priĉekao dok se avion nije

udaljio, a zatim se ukrcao u minibus kojim se odvezao do aerodromskog hotela, a tamo je zaspao

snom bez snova.

1 2. veljaĉe - Groundhog Day - dan kad se, prema predaji, virginijski svizac budi iz zimskog sna; ako vidi svoju sjenu, hladna će zima

trajati još šest tjedana

Sedmo poglavlje

DRUGI DAN 8.00 sati

Idućeg jutra Robert je prišao sluţbeniku za stolom Europcara.

- Guten Tag.

To ga je podsjetilo da se nalazi u dijelu Švicarske u kojem se govori njemaĉki. - Guten Tag. Mogu

li unajmiti automobil?

- Da, gospodine, svakako. Koliko dugo će vam trebati?

Dobro pitanje. Sat vremena? Mjesec dana? Moţda godinu ili dvije? - Nisam siguran.

- Namjeravate li automobil vratiti u ovu zraĉnu luku?

- Moţda.

Sluţbenik ga je ĉudno pogledao. - Vrlo dobro. Hoćete li, molim vas, ispuniti ove formulare?

Robert je platio posebnom crnom kreditnom karticom što mu je dao general Hilliard. Sluţbenik ju

je zbunjeno prouĉavao, a potom je rekao: - Ispriĉajte me. - Otišao je u jedan ured, a kad se vratio,

Robert je upitao: - Ima li problema? - Ne, gospodine. Ni najmanje.

Automobil je bio sivi opel omega. Robert je izašao na autocestu i zaputio se prema centru

Zuricha. SviĊala mu se Švicarska. Bila je to jedna od najljepših zemalja svijeta. Prije puno godina

dolazio je ovamo na skijanje. U novije je vrijeme ovdje obavljao zadatke, u suradnji s Espionage

Abteilung, švicarskom obavještajnom sluţbom. Tijekom Drugog svjetskog rata, sluţba je bila

organizirana u tri odjela; D, P i I koji su pokrivali Njemaĉku, Francusku i Italiju, upravo tim redom.

Sad je glavna svrha sluţbe provoĊenje špijunskih operacija kojima prikriveno upravlja diplomacija

Ujedinjenih nacija iz raznoraznih UN organizacija smještenih u Genevi. Robert je imao prijatelja u

Espionage Abteilung, ali se sjećao rijeĉi generala Hilliarda: Ne smijete uspostavljati vezu ni s kim od

njih.

Voţnja do središta grada trajala je dvadeset pet minuta. Sišao je s autoceste na izlazu Dübendorf i

krenuo prema Dolder Grand Hotelu. Bio je toĉno onakav kakvoga se sjećao: švicarski dvorac

obrastao zelenilom, s mnoštvom tornjića i pogledom na jezero. Parkirao je automobil i ušao u

predvorje. S lijeve strane nalazila se recepcija. - Guten Tag.

- Guten Tag. Haben sie ein Zimmer für eine Nacht? - Ja. Wie möchten Sie bezahlen?

- Mit Kreditkarte. - Crno-bijelom kreditnom karticom koju mu je dao general Hilliard. Robert je

zatraţio zemljovid Švicarske, a zatim su ga odveli do udobne sobe u novom krilu hotela. Imala je

maleni balkon s pogledom na jezero. Robert je izašao na balkon i udisao oštri jesenski zrak,

razmišljajući o zadatku što ga je oĉekivao.

Nije imao od ĉega poĉeti. Niti jednog prokletog putokaza. Svi ĉlanovi jednadţbe njegovog

zadatka bili su posve nepoznati. Ime poduzeća izletniĉkih autobusa. Broj putnika. Njihova imena i

prebivališta. Jesu li svi oĉevici u Švicarskoj? To je naš problem. Nemamo pojma gdje se nalaze i tko

su oni. I nije bilo dovoljno pronaći samo neke oĉevice. Morate pronaći sve do jednoga. Jedini

podatak što ga je imao bio je datum: nedjelja, 14. listopada; te mjesto: Uetendorf.

Trebalo mu je nešto od ĉega će krenuti.

Ako ga sjećanje ne vara, cjelodnevni izletniĉki autobusi kretali su iz samo dva velika grada,

Zuricha i Geneve. Robert je otvorio ladicu stola i izvadio debelu Telefonbuch. Trebao bih potraţiti

pod C, za ĉudo, pomislio je. Bilo je navedeno gotovo desetak izletniĉkih agencija. SUNSHINE

TOURS, SWIS- STOUR, TOUR SERVICE, TOURALPINO, TOURISMA REISEN... Morat će

provjeriti svaku od njih. Prepisao je adrese svih agencija i odvezao se do najbliţe, Tour Service.

Za pultom su radila dva sluţbenika primajući stranke. Kad je jedan bio slobodan, Robert je rekao:

- Ispriĉavam se. Môja je ţena bila na jednom vašem izletu prošle nedjelje pa je u autobusu ostavila

torbicu. Mislim da se uzbudila kad je vidjela kako se onaj meteorološki balon srušio blizu

Uetendorfa.

Sluţbenik se namrštio. - Es tut mir sehr leid. Sigurno ste pogriješili. Mi ne organiziramo izlete do

Uetendorfa.

- Oh. Oprostite. - Jedna manje.

U idućoj agenciji imao je više sreće.

- Organizirate li izlete u okolicu Uetendorfa?

- O, ja. - Sluţbenik se nasmiješio. - Organiziramo izlete u sve dijelove Švicarske. Nastojimo

turistima prikazati najljepše krajeve. Imamo izlet u Zermatt, zatim postoji Glacier Express te Palm

Express. Veliki kruţni izlet poĉinje za petnaest...

- Jeste li u nedjelju organizirali izlet na kojem se autobus zaustavio kako bi putnici vidjeli

meteorološki balon što se srušio? Znam da je moja ţena zakasnila pri povratku pa...

Sluţbenik za pultom ojaĊeno je rekao: - Jako se ponosimo ĉinjenicom da naši autobusi nikad ne

kasne. Zaustavljaju se samo tamo gdje je predviĊeno.

- Dakle, vaš se autobus nije zaustavio kraj meteorološkog balona?

- Sigurno nije. - Hvala vam. - Druga.

Treća agencija što ju je Robert posjetio nalazila se na Bahnhofplatzu, a na natpisu je pisalo

SUNSHINE TOURS. Robert je prišao pultu. - Dobar dan. Ţelim vas pitati nešto o jednom vašem

izletniĉkom autobusu. Ĉuo sam da se blizu Uetendorfa srušio meteorološki balon, a vaš se vozaĉ

zaustavio na pola sata kako bi ga putnici mogli vidjeti.

- Ne, ne. Stao je samo na petnaest minuta. Imamo vrlo strog vozni red. Zgoditak! - Zašto vas to zanima, što ste ono rekli?

Robert je izvukao jednu od iskaznica što su mu ih

dali. - Ja sam izvjestitelj - ozbiljno je rekao Robert - a pripremam ĉlanak za ĉasopis Travel &

Leisure o tome koliko su toĉni autobusi u Švicarskoj u usporedbi s drugim zemljama. Pitam se bih li

mogao intervjuirati vašeg vozaĉa?

- To bi mogao biti zanimljiv ĉlanak. Doista, vrlo zanimljiv. Mi Švicarci ponosimo se svojom

toĉnošću.

- Posve opravdano, ako smijem primijetiti - uvjeravao ga je Robert. - Hoće li se spominjati ime naše agencije?

- Naglašeno.

Sluţbenik se nasmiješio. - Pa, u tom sluĉaju ne vidim razloga protiv. - Mogu li sad razgovarati s njim?

- Danas ima slobodan dan. - Napisao je ime na komadić papira.

Robert Bellamy proĉitao ga je naopako. Hans Beckerman.

Sluţbenik je napisao i adresu. - Ţivi u. Kappelu. To je maleno selo ĉetrdesetak kilometara udaljeno

od Züricha. Sad biste ga trebali naći kod kuće.

Robert Bellamy uzeo je papir. - Puno vam hvala. Usput - rekao je Robert - samo radi potpune

toĉnosti, imate li podatke o tome koliko ste karata prodali baš za taj izlet?

- Svakako. Vodimo evidenciju o svim našim izletima. Samo trenutak. - Izvadio je debelu

knjigu ispod pulta i otvorio je. - Ah, tu smo. Nedjelja. Hans Beckerman. Bilo je seda'm putnika.

Tog je dana vozio Iveco, manji autobus.

Sedam nepoznatih putnika i vozaĉ. Robert je nasumce upitao: - Imate li, moţda, imena tih putnika?

- Gospodine, ljudi uĊu, kupe kartu i poĊu na izlet. Ne traţimo njihove osobne iskaznice.

Divno. - Hvala vam još jednom. - Robert se zaputio prema vratima.

Sluţbenik mu je doviknuo: - Nadam se da ćete nam poslati svoj ĉlanak.

- Svakako - rekao je Robert.

Prvi komadić slagalice bio je izletniĉki autobus, a Robert se odvezao do #Talstrasse# odakle su

autobusi kretali, kao da će tamo otkriti neki skriveni trag. Autobus Iveco bio je smeĊe i srebrne boje,

dovoljno malen za voţnju strmim alpskim cestama, a imao je ĉetrnaest sjedišta. Tko su bili putnici i

kamo su nestali? Robert se vratio u svoj automobil. Prouĉio je zemljovid i obiljeţio svoj put. Pošao

je #Lavessneralleom# iz grada, zatim u Albis, podnoţje Alpa, te krenuo prema selu Kappel. Zaputio

se prema jugu, vozeći se kraj breţuljaka što su okruţivali Zürich, a potom se poĉeo uspinjati u

veliĉanstveni planinski lanac Alpa. Prošao je kroz Adliswil, Langnau i Hausen, te bezimene zaseoke

s drvenim kolibama i ţivopisnim, prekrasnim krajolikom, dok nije, gotovo sat vremena kasnije,

stigao u Kappel. Maleno seoce sastojalo se od restorana, crkve, pošte i desetak kuća razbacanih po

okolnim breţuljcima. Robert je parkirao automobil i ušao u restoran. Jedna je konobarica

rašĉišćavala stol blizu vratiju.

- Entschuldigen Sie bitte, Fraulein. Welche Richtung ist das Haus von Herrn Beckerman?

- Ja. - Pokazala je niz cestu. - An der Kirche rechts.

- Danke.

Robert je skrenuo desno kraj crkve i dovezao se do skromne jednokatnice s terasom umjesto

krova. Izašao je iz automobila i prišao ulaznim vratima. Nije vidio zvonce pa je pokucao.

Krupna ţena s jedva vidljivim brkovima otvorila je vrata. -Ja?

- Oprostite što vam smetam. Je li gospodin Beckerman kod kuće?

Sumnjiĉavo ga je odmjeravala. - Što ţelite od njega?

Robert joj je uputio privlaĉni osmijeh. - Vi ste sigurno gospoĊa Beckerman. - Izvadio je svoju

izvjestiteljsku iskaznicu. - Pišem ĉlanak o vozaĉima švicarskih autobusa, a vašeg su muţa

preporuĉili mojem ĉasopisu jer je meĊu najboljima što se tiĉe sigurnosti voţnje.

Razvedrila se i ponosno rekla: - Moj je Hans izvrstan vozaĉ.

- To mi svi govore, gospoĊo Beckerman. Rado bih ga intervjuirao.

- Moj Hans će dati intervju za ĉasopis? - Posve se smutila. - To je vrlo uzbudljivo. UĊite, molim

vas.

Uvela je Roberta u malenu, ali besprijekorno ĉistu dnevnu sobu. - Ĉekajte ovdje, bitte. Idem po

Hansa.

Kuća je imala niske stropove poduprte gredama, tamne podove od dasaka i jednostavni drveni

namještaj. U jednom kutu nalazio se maleni kamin, a na prozorima su bile zavjese od ĉipke.

Robert je stajao i razmišljao. Ovo nije bio samo njegov najbolji trag, već i njegov jedini trag.

Ljudi uĊu, kupe kartu i poĊu na izlet. Ne traţimo njihove osobne iskaznice... Odavde nemam kamo,

mraĉno je razmišljao Robert. Ako ‘ovdje ništa ne postignem, uvijek mogu dati oglas u novine: Molim

sedam putnika izletniĉkog autobusa, koji su u nedjelju vidjeli pad meteorološkog balona, da se

okupe u mojoj hotelskoj sobi sutra u 12.00 sati. Bit će posluţeno jelo.

Pojavio se mršav, ćelavi muškarac. Bio je priliĉno blijede puti, a imao je guste crne brkove što su

na neobiĉan naĉin odudarali od ostatka njegove pojave. - Dobar dan, Herr ... ?

- Smith. Dobar dan. - Robert je govorio srdaĉnim glasom. - Doista sam se radovao susretu s

vama, gospodine Beckerman.

- Ţena mi kaţe da pišete ĉlanak o vozaĉima autobusa. - Govorio je s jakim njemaĉkim

naglaskom.

Robert se šarmantno nasmiješio. - Tako je. Moj je ĉasopis zainteresiran za vašu sigurnu voţnju i...

- Scheissdreck! - nepristojno je rekao Beckerman. - Vas zanima ona stvar što se srušila u

nedjelju poslijepodne, ne?

Robert je uspio na lice navući izraz posramljenosti. - Zapravo, da, i o tome bih ţelio razgovarati. - Dakle, zašto to otvoreno ne kaţete? Sjednite.

- Hvala. - Robert je sjeo na kauĉ.

Beckerman je rekao: - Ţao mi je što vam ne mogu

ponuditi piće, ali više ne drţimo schnapps u kući. - Potapšao se po trbuhu. - Ĉir. Lijeĉnici mi ĉak

ne mogu propisati niti lijekove protiv bolova. Alergiĉan sam na sve njih. - Sjeo je nasuprot

Robertu. - No, vi niste došli razgovarati o mojem zdravlju, je li? Što biste ţeljeli znati?

- Ţelim s vama razgovarati o putnicima koji su u nedjelju bili u vašem autobusu kad ste stali

kraj Uetendorfa gdje se srušio meteorološki balon.

Hans Beckerman je zurio u njega. - Meteorološki balon? Kakav meteorološki balon? O ĉemu to

govorite? - Balon koji...

- Mislite na svemirski brod.

Sad se Robert zagledao u Beckermana. - Svemirski brod? - Ja, leteći tanjur.

Potrajalo je trenutak dok Robert nije shvatio što mu ĉovjek govori. Odjednom je osjetio nalet

hladnoće. - Zar tvrdite da ste vidjeli leteći tanjur?

- Ja. A unutra su se nalazila mrtva tijela.

Juĉer se u švicarskim Alpama srušio meteorološki balon NATO snaga. Na njemu su se nalazili

pokusni vojni aparati strogo povjerljive prirode.

Robert se svim silama trudio da mu glas ostane miran. - Gospodine Beckerman, jeste li sigurni da

je ono što ste vidjeli bio leteći tanjur?

- Naravno. Ono što zovu NLO.

- I unutra su bili mrtvi ljudi?

- Ne, ne ljudi. Stvorenja. Teško ih je opisati. - Lagano je zadrhtao. - Bili su vrlo maleni s

velikim, neobiĉnim oĉima. Na sebi su imali odijela metalno sive boje. Sve je bilo priliĉno

zastrašujuće.

Robert je slušao, a misli su mu se kovitlale. - Jesu li vaši putnici to vidjeli?

- O, ja. Svi smo vidjeli. Stajao sam tamo otprilike petnaest minuta. Ţeljeli su da ostanemo duţe,

ali je agencija vrlo stroga u poštivanju voznog reda.

Robert je znao da je pitanje uzaludno ĉak i prije no što ga je postavio. - Gospodine Beckerman,

znate li moţda imena vaših putnika?

- Gospodine, ja vozim autobus. Putnici kupe kartu u Zurichu, a zatim poĊemo na izlet na

jugozapad do Interlakena i na sjeverozapad do Berna. Mogu se iskrcati u Bernu ili se vratiti u

Zürich. Nitko se ne predstavlja imenom.

Robert je oĉajniĉki pitao: - Nema nikakvog naĉina da doĊemo do nekog od vaših putnika?

Vozaĉ autobusa je na trenutak razmislio. - Pa, mogu vam reći da na izletu nije bilo djece. Samo

muškarci.

- Samo muškarci?

Beckerman se opet zamislio. - Ne. To nije toĉno. Bila je i jedna ţena.

Sjajno. To mi doista puno pomaţe, pomislio je Robert. Iduće pitanje: Zašto sam, dovraga, uopće

prihvatio ovaj zadatak? - Vi tvrdite, gospodine Beckerman, da se grupa turista ukrcala u vaš

autobus u Ztirichu, a po završetku izleta jednostavno su se raspršili svatko na svoju stranu?

- Tako je, gospodine Smith.

Dakle, nema ni plasta sijena. - Sjećate li se bilo ĉega o putnicima? Nešto što su rekli ili uĉinili?

Beckerman je odmahnuo glavom. - Gospodine, doĊete do faze kad uopće ne obraćate pozornost na

njih. Osim ako ne izazivaju neprilike. Poput onog Nijemca.

Robert je vrlo mirno sjedio. Tiho je upitao: - Kojeg Nijemca?

- Affenarsch! Svi su se drugi putnici uzbudili vidjevši NLO i ona mrtva stvorenja u njemu, ali

je taj starac neprestano zanovijetao kako moramo poţuriti u Bern jer mora pripremiti nekakvo

predavanje što će ga ujutro odrţati na Sveuĉilištu...

Poĉetak. - Sjećate li se još neĉega o njemu?

- Ne.

- Baš niĉega?

- Imao je na sebi crni ogrtaĉ.

Sjajno. - Gospodine Beckerman, ţelio bih vas zamoliti za jednu uslugu. Imate li nešto protiv da se

sa mnom odvezete do Uetendorfa?

- Danas je moj slobodan dan. Moram obaviti...

- Rado ću vam platiti.

- Ja?

- Dvjesto maraka.

- Ne bih...

- Neka bude ĉetiristo maraka.

Beckerman je naĉas razmišljao. - Zašto ne? Lijep je dan za voţnju, nichft

Krenuli su na jug te prošli slikovita sela Immensee

i Meggen, a potom kroz Luzern. Od ljepote krajolika

zastajao je dah, ali Robert je razmišljao o drugim stvarima.

Prošli su kroz Sarnen i Brtinig, prijevoj što je vodio do Interlakena. Projurili su kraj Leissigena i

Faulenseea s krasnim jezerom na kojem su se bijelile jedrilice.

- Koliko se još moramo voziti? - upitao je Robert.

- Još malo - obećao je Hans Beckerman.

Vozili su se gotovo sat vremena dok nisu stigli do Spieza. Hans Beckerman je rekao: - Sad više

nije daleko. Odmah iza sljedećeg gradića, Thuna.

Robert je osjetio kako mu srce poĉinje brţe kucati. Uskoro će vlastitim oĉima ugledati nešto što

se teško moglo i zamisliti, neobiĉne posjetitelje sa zvijezda. Prošli su kroz Thun, a nekoliko

minuta kasnije, kad su se pribliţili skupini drveća s druge strane ceste, Hans Beckerman je

ispruţio ruku i rekao: - Tamo!

Robert je pritisnuo koĉnicu i zaustavio se uz rub ceste.

- S druge strane ceste. Iza onih stabala.

Robert je osjetio kako njegovo uzbuĊenje raste.

- Dobro. Pogledajmo.

Kraj njih je prolazio kamion. Kad je prošao, Robert i Hans Beckerman prešli su cestu. Robert je

slijedio vozaĉa autobusa uz maleni obronak, te u šumarak.

Odatle se uopće nije vidjela cesta. Kad su stupili na jednu ĉistinu, Beckerman je objavio: -

Toĉno je ovdje.

Pred njima su na zemlji leţali uništeni ostaci meteorološkog balona.

Osmo poglavlje

Već sam prestar za ovo, umorno je pomislio Robert. Doista sam. povjerovao u njegovu bajku o

letećem tanjuru.

Hans Beckerman je zurio u metalni predmet na zemlji, a na licu mu se pojavio izraz zbunjenosti. - Verfälschung! To nije ono što smo vidjeli.

Robert je uzdahnuo. - Ne, doista nije, zar ne?

Beckerman je odmahnuo glavom. - Juĉer je bio ovdje.

- Vaši maleni zeleni ljudi vjerojatno su s njim odletjeli.

Beckerman je bio tvrdoglav. - Ne, ne. Oba su bila tot, mrtva.

Tot, mrtva. To se priliĉno uspješno moţe primijeniti na moju misiju. Jedini trag što ga imam ludi

je starkelja koji vidi svemirske brodove.

Robert je prišao balonu i pozornije ga pogledao. Bila je to velika aluminijska vreća promjera malo

većeg od ĉetiri metra, s nazubljenim rubovima tamo gdje se razderala kad je tresnula o zemlju. Svi

su aparati uklonjeni, baš kako mu je rekao general Hilliard. Ne mogu dovoljno naglasiti vaţnost

onoga što se nalazilo u balonu.

Robert je obilazio oko ispuhanog balona, a cipele su mu šljapkale po mokroj travi. Traţio je bilo

kakvu sitnicu koja bi ga uputila na neki trag. Ništa. Balon je bio posve jednak onima što ih je viĊao

tijekom godina.

Postariji ĉovjek još uvijek nije odustajao, tjeran njemaĉkom tvrdoglavošću. - Ti izvanzemaljci...

Oni su se pobrinuli da to tako izgleda. Oni mogu svašta, znate.

Ovdje nemam više što uĉiniti, zakljuĉio je Robert. Ĉarape su mu se smoĉile od hodanja kroz

visoku travu. Okrenuo se s namjerom da ode, a zatim ga je iznenadna misao navela na oklijevanje.

Vratio se natrag do balona. - Podignite jedan kraj ovoga, hoćete li?

Beckerman ga je na trenutak iznenaĊeno promatrao. - Ţelite da podignem ovo ? - Bitte.

Beckerman je slegnuo ramenima. Uhvatio je kut laganog materijala i podigao ga, a Robert je isto

uĉinio s druge strane. Drţao je tanki aluminij iznad svoje glave te se zavukao ispod balona i pošao

prema sredini. Stopala su mu utonula u travu. - Ovdje je vlaţno - doviknuo je Robert.

- Jasno. - Nije izgovorio Dummkopf, ali je sigurno pomislio. - Juĉer je cijeli dan padala kiša. Tlo

je posve mokro.

Robert se izvukao ispod balona. - Trebalo bi biti suho. - Luda klima, rekao je pilot. U nedjelju je

bilo sunĉano. Dan kad je pao balon. Juĉer je cijeli dan padala kiša, a naveĉer se razvedrilo. Ovdje

vam ne treba sat već barometar. - Što? - Kakvo je bilo vrijeme kad ste vidjeli NLO?

Beckerman je naĉas razmišljao. - Bilo je lijepo poslijepodne.

- Sunĉano?

- Ja. Sunĉano.

- Ali je juĉer cijeli dan padala kiša?

Beckerman ga je zbunjeno promatrao. - Pa?

- Pa, ako je balon bio cijelu noć ovdje, tlo bi trebalo biti suho, ili tek malo vlaţno od osmoze, u

najgorem sluĉaju. MeĊutim, ono je posve mokro, kao i okolno podruĉje.

Beckerman je zurio u njega. - Ne razumijem. Što to znaĉi?

- Moglo bi znaĉiti - oprezno je rekao Robert - da je netko juĉer ovdje stavio ovaj balon, nakon

što je poĉela kiša, a odnio je ono što ste vi vidjeli. - Ili je postojalo normalnije objašnjenje koje mu

još nije palo na pamet?

- Tko bi uĉinio takvu ludost?

Nije baš tako ludo, razmišljao je Robert. Švicarska vlada je to mogla uĉiniti kako bi zavarala

radoznale posjetitelje. Prva varka u prikrivanju je dezinformiranje. Robert je hodao kroz mokru

travu i pretraţivao tlo, proklinjući sam sebe i svoju lakovjernost.

Hans Beckerman sumnjiĉavo je promatrao Roberta. - Za koji ste ono ĉasopis rekli da pišete,

gospodine?

- Travel & Leisure.

Hans Beckerman se razvedrio. - Oh. U tom sluĉaju, pretpostavljam da ćete me ţeljeti fotografirati,

poput onog drugog momka.

- Što?

- Onaj fotograf koji nas je slikao.

Robert se ukoĉio. - O kome to govorite?

- O onom tipu, fotografu. Onome koji nas je fotografirao kraj olupine. Rekao je da će nam

svakome poslati snimak. Neki od putnika su takoĊer imali fotoaparate.

Robert je polako rekao: - Samo trenutak. Zar tvrdite da je netko fotografirao putnike ispred NLO-

a?

- To vam pokušavam reći.

- I obećao je da će svakome poslati fotografiju?

- Tako je.

- U tom je sluĉaju morao uzeti svaĉije ime i adresu.

- Pa, jasno. Kako bi inaĉe znao kamo ih treba poslati?

Robert je mirno stajao dok ga je obuzimao osjećaj euforije. Sretna sluĉajnost, Roberte, ti

srećkoviću! Nemoguća misija odjednom je postala djeĉja igra. Više nije tragao za sedmero

nepoznatih putnika. Samo je trebao naći jednog fotografa. - Zašto ga niste prije spomenuli,

gospodine Beckerman?

- Pitali ste me o putnicima.

- Ţelite reći da on nije bio putnik?

Hans Beckerman je odmahnuo glavom. - Nein. - Pokazao je rukom. - Njegov se auto zaustavio na

drugoj strani ceste. Kamion vuĉne sluţbe upravo ga je poĉeo vući odande kad se zaĉuo glasni

prasak, a on je potrĉao preko ceste pogledati što se dogaĊa. Kad je vidio o ĉemu je rijeĉ, momak je

potrĉao natrag do svog automobila, zgrabio je svoje aparate i vratio se ovamo. Potom nas je sve

zamolio da mu poziramo ispred letećeg tanjura.

- Je li vam fotograf rekao svoje ime?

- Nije.

- Sjećate li se bilo ĉega u vezi s njim?

Hans Beckerman se koncentrirao. - Pa, bio je stranac. Amerikanac ili Englez.

- Rekli ste da je tamo bio kamion vuĉne sluţbe?

- Tako je.

- Sjećate li se u kojem je smjeru bio okrenut kamion?

- Na sjever. Zakljuĉio sam da će ga vući do Berna. Thun je bliţe, ali su sve garaţe u Thunu

nedjeljom zatvorene.

Robert se nacerio. - Hvala vam. Puno ste mi pomogli.

- Nećete mi zaboraviti poslati ĉlanak kad bude dovršen?

- Neću. Evo vašeg novca i još sto maraka za vašu veliku pomoć. Odvest ću vas kući. - Vratili su

se do automobila. Kad je Beckerman otvorio vrata, zastao je i okrenuo se prema Robertu. - To je

bilo vrlo velikodušno s vaše strane. - Izvadio je iz dţepa maleni pravokutni komadić metala, veliĉine

upaljaĉa, koji je sadrţavao sićušni bijeli kristal. - Što je to?

- To sam našao na zemlji u nedjelju, prije no što smo se vratili u autobus.

Robert je prouĉio neobiĉni predmet. Bio je boje pijeska i lagan poput papira. Nazubljeni rub na

jednom kraju nagoviještao je da bi to mogao biti dio nekog većeg komada. Dio opreme što se

nalazila u meteorološkom balonu? Ili dio NLO-a?

- Moţda će vam to donijeti sreću - rekao je Beckerman dok je spremao u lisnicu novĉanice što

mu ih je Robert dao. - Meni je dobro posluţilo. - Široko se nasmiješio i ušao u automobil.

Došlo je vrijeme da si postavi teško pitanje: Vjerujem li ja odista u NLO-e? Proĉitao je na desetke

ludih novinskih ĉlanaka o ljudima koji su tvrdili da su ih zrake uvukle u NLO-e gdje su doţivljavali

svakojaka ĉuda, a uvijek je te priĉe pripisivao ljudima koji su se ţeljeli proslaviti, ili su se trebali

prepustiti na milost i nemilost dobrom psihijatru. No, u posljednjih nekoliko godina bilo je

izvještaja što se nisu mogli tako lako odbaciti. O tome da su vidjeli NLO-e govorili su astronauti,

piloti zraĉnih snaga i policajci, vjerodostojni svjedoci koji su se klonili publiciteta. Kao dodatak

tome, postojali su podaci o padu NLO-a u Roswellu, New Mexico, gdje su navodno pronaĊena tijela

izvanzemaljaca. Prema priĉanju, vlada je sve to zataškala i uklonila sve dokaze. Tijekom Drugog

svjetskog rata, piloti su javljali o neobiĉnim susretima s neĉim što su oni nazivali »Foo borci«,

neidentificiranim objektima koji su ih pozivali, a potom nestajali. Bilo je priĉa o neobjašnjivim

objektima što su prelijetali gradove. Što ako su nas doista posjetili NLO-i s izvanzemaljcima iz neke

druge galaksije? razmišljao je Robert. Kako bi to utjecalo na naš svijet? Bi li to znaĉilo mir? Rat?

Kraj civilizacije kakvu poznajemo? Sam je sebe uhvatio kako se gotovo nada da je Hans Beckerman

nekakav luĊak, te da se doista srušio samo meteorološki balon. Morat će pronaći druge oĉevice koji

će ili potvrditi ili pobiti Beckermanovu priĉu. Na prvi pogled, priĉa se ĉinila nevjerojatnom, a ipak

Robertu nešto nije dalo mira. Ako se doista srušio samo meteorološki balon, ĉak i da je nosio

posebnu opremu, zašto su me pozvali na sastanak u Nacionalnu sigurnosnu agenciju u šest sati

ujutro gdje mi je reĉeno da je od velike vaţnosti hitno pronalaţenje svih oĉevidaca? Je li rijeĉ o

zataškavanju? Ako jest... zašto?

Deveto poglavlje

Kasnije toga dana u Genevi je odrţana konferencija za tisak, u jednostavnim uredima

Bundesgasse, Švicarskog ministarstva unutrašnjih poslova. U prostoriji se nalazilo više od pedeset

izvjestitelja, a još je veća gomila ljudi stajala u hodniku. Bilo je predstavnika televizije, radija i tiska

iz više od dvanaest zemalja, a mnogi su bili oboruţani mikrofonima i kamerama. Ĉinilo se da svi

govore u isti mah.

- Ĉuli smo priĉe da se nije radilo o meteorološkom balonu... - Je li istina da je rijeĉ o letećem tanjuru?

- Šire se glasine o tijelima izvanzemaljaca naĊenim na svemirskom brodu... - Je li jedan izvanzemaljac preţivio?

- Zar vlada pokušava sakriti istinu od naroda... ?

Ĉovjek zaduţen za voĊenje konferencije podigao

je glas kako bi uspostavio kontrolu. - Dame i gospodo, došlo je do obiĉnog nesporazuma. Uvijek

netko nešto prijavljuje. Ljudi vide satelite, zvijezde što padaju... Nije li zanimljivo što su pozivi o

NLO- ima uvijek anonimni? Moţda je taj koji je nazvao doista vjerovao da je rijeĉ o NLO-u, ali je

zapravo rijeĉ o meteorološkom balonu što se srušio na zemlju. Organizirali smo prijevoz pa moţete

poći na lice mjesta. Ako biste pošli za mnom, molim vas...

Petnaest minuta kasnije dva autobusa ispunjena izvjestitelj ima i kamerama bila su na putu za

Uetendorf kako bi vidjeli ostatke meteorološkog balona. Stigavši onamo, stajali su u visokoj travi i

razgledavali razderanu metalnu vreću. Voditelj tiskovne konferencije im je rekao: - To je vaš

tajanstveni leteći tanjur. Poslali su ga u zrak iz naše zraĉne baze u Veveyju. Koliko je nama poznato,

dame i gospodo, ne postoje neidentificirani leteći objekti koje naša vlada ne bi mogla uspješno

objasniti na opće zadovoljstvo, kao što nema ni izvanzemaljaca koji su nam došli u goste. Naša

vlada ĉvrsto stoji na stajalištu da će odmah obavijestiti javnost doĊe li do dokaza što pokazuju

suprotno. Ako nemate drugih pitanja...

Deseto poglavlje

Hangar 17 Zraĉne baze Langley u Virginiji bio je zakljuĉan i posve izoliran, okruţen strogim

osiguranjem. Vani su ĉetiri naoruţana marinca ĉuvala pristup zgradi, a unutra su se tri ĉasnika

kopnene vojske smjenjivala na straţi svakih osam sati, ĉuvajući zapeĉaćenu prostoriju u hangaru.

Nijedan ĉasnik nije znao što ĉuva. Osim znanstvenika i lijeĉnika koji su unutra radili, samo su tri

osobe imale pristup u zapeĉaćenu prostoriju.

Ĉetvrti je posjetitelj upravo stigao. Pozdravio ga je brigadni general Paxton, ĉasnik zaduţen za

osiguranje. - Dobro došli u naš zvjerinjak. - Jedva sam ĉekao da to vidim. - Nećete se razoĉarati. Izvolite ovuda, molim.

Ispred zapeĉaćene prostorije nalazila se polica s ĉetiri bijela, sterilna odijela što su posve prekrivala

tijelo.

- Hoćete li, molim vas, staviti jedno? - upitao je general. - Svakako. - Janus je obukao odijelo. Moglo mu se vidjeti samo lice kroz staklenu masku. Navukao

je velike bijele papuĉe preko cipela, a general ga je poveo do ulaza u zapeĉaćenu prostoriju. Straţar je koraknuo u stranu, a general je otvorio vrata.

- Ovdje unutra.

Janus je ušao u prostoriju i osvrnuo se oko sebe. U sredini sobe nalazio se svemirski brod. Na

bijelim stolovima za obdukciju sa strane leţala su tijela dvoje izvanzemaljaca. Patolog je vršio

obdukciju jednog tijela.

General Paxton usmjerio je pozornost posjetitelja prema svemirskom brodu.

- Vjerujemo da ovdje imamo posla s izviĊaĉkim brodom - objasnio je general Paxton. - Sigurni

smo da postoji neki naĉin za direktno komuniciranje s matiĉnim brodom.

Dva muškarca su se pribliţila kako bi prouĉila svemirsku letjelicu. Imala je promjer od desetak

metara. Unutrašnjost je imala oblik bisera s pomiĉnim stropom, a sadrţavala je tri kauĉa nalik

naslonjaĉima s pokretnim naslonom. Zidovi su bili prekriveni ploĉama na kojima su se nalazili

vibrirajući metalni diskovi.

- Ovdje ima puno toga što još nismo uspjeli odgonetnuti - priznao je general Paxton. - No, ono što

smo dosad saznali zapanjuje. - Pokazao je prema opremi razdijeljenoj u nekoliko dijelova. - Postoji

integrirani optiĉki sustav sa širokim vidnim poljem, nešto što bi moglo biti sustav za skeniranje

ţivotnih oblika, sustav komunikacija sa sposobnošću sinteze glasa, te navigacijski sustav koji nas je,

otvoreno govoreći, posve zbunio. Drţimo da ga pokreće neka vrsta elektromagnetskog pulsiranja. - Ima li oruţja na brodu? - upitao je Janus.

General je Paxton bespomoćno raširio ruke. - Nismo sigurni. Ovdje ima puno opreme koju uopće

ne moţemo shvatiti.

- Kojim se izvorom energije sluţe?

- Pretpostavljamo da se sluţe monoatomskim vodikom u zatvorenom sustavu tako da je otpad

zapravo voda koja se uvijek iznova moţe reciklirati u vodik za dobivanje energije. Uza svu tu trajnu

energiju, imaju besplatnu voţnju meĊuplanetarnim prostorom. Moţe potrajati godinama dok ne

otkrijemo sve tajne ove letjelice. Postoji još nešto što nas zbunjuje. Tijela dvoje izvanzemaljaca bila

su vezana za kauĉe. No, ulegnuće na trećem kauĉu daje naslutiti da je i taj bio zauzet.

- Ţelite li reći - polako je rekao Janus - da jedan moţda nedostaje? - U svakom sluĉaju, tako izgleda.

Janus je trenutak stajao i mrštio se. - Pogledajmo naše uljeze.

Dva muškarca pošla su do stolova na kojima su leţali izvanzemaljci. Janus je stajao i zurio u

neobiĉna stvorenja. Bilo je nevjerojatno da nešto tako razliĉito od ĉovjeka moţe egzistirati kao

osjećajno biće. Ĉela izvanzemaljaca bila su veća no što je oĉekivao. Stvorenja su bila posve ćelava,

bez kapaka i obrva. Oĉi su sliĉile lopticama za stolni tenis.

Lijeĉnik koji je obavljao obdukciju podigao je pogled kad su mu prišli. - Fascinantno je - rekao je.

- Jednom izvanzemaljcu odsjeĉena je šaka. Nema ni traga krvi, ali postoji nešto nalik ţilama koje

sadrţe zelenu tekućinu. Veći je dio tekućine iscurio. - Zelene tekućine? - upitao je Janus.

- Da. - Lijeĉnik je oklijevao. - Vjerujemo da su ta stvorenja oblik biljnog ţivota. - Biljka koja misli? Govorite li ozbiljno?

- Gledajte ovo. - Lijeĉnik je uzeo zaljevaĉu i poprskao vodom izvanzemaljca tamo gdje mu je

nedostajala šaka. Nekoliko trenutaka ništa se nije dogodilo. Potom je iznenada iz ostatka ruke

poĉela izlaziti zelena tvar i polako oblikovati šaku.

Dva su ĉovjeka zaprepašteno promatrala što se dogaĊa. - Isuse! Jesu li ova stvorenja mrtva ili

nisu?

- To je zanimljivo pitanje. Ova dva stvorenja nisu ţiva u ljudskom smislu, ali se, isto tako, na

njih ne moţe primijeniti naša definicija smrti. Rekao bih da su u stanju zamrlosti.

Janus je još uvijek zurio u novo oblikovanu šaku.

- Mnoge biljke pokazuju razliĉite oblike inteligencije.

- Inteligencije?

- O, da. Postoje biljke koje se prerušavaju radi samozaštite. U ovom trenutku obavljamo neke

zapanjujuće pokuse o ţivotu biljaka.

Janus je rekao: - Ţelio bih vidjeti te pokuse.

- Svakako. Rado ću vam to srediti.

Golemi staklenik-laboratorij bio je smješten u kompleksu upravnih zgrada pedesetak kilometara

udaljenom od Washingtona, DC. Na zidu je visio natpis s rijeĉima:

JAVORI I PAPRAT

JOŠ UVIJEK NISU POKVARENI,

IPAK, NEMA SUMNJE,

KAD SE OSVIJESTE,

I ONI ĆE KLETI I

PSOVATI.

Ralph Waldo Emerson

Priroda, 1836.

Profesor Rachman, koji je upravljao ustanovom, bio je revni patuljak ispunjen entuzijazmom za

svoje

zanimanje. - Charles Darwin prvi je uoĉio sposobnost mišljenja u biljaka. Luther Burbank nastavio je

njegov rad uspostavivši komunikaciju s biljkama.

- Doista vjerujete da je to moguće?

- Znamo da je moguće. George Washington Carver općio je s biljkama, a one su mu dale stotine

novih proizvoda. Carver je rekao: »Kad dodirnem cvijet, dodirujem Beskonaĉnost. Cvijeće je

postojalo puno prije pojave ĉovjeka na ovoj Zemlji, a postojat će i milijunima godina poslije ĉovjeka.

Kroz cvijet, razgovaram s Beskonaĉnošću... «

Janus se osvrnuo po golemom stakleniku u kojem su se nalazili. Bio je ispunjen biljkama i

egzotiĉnim cvjetovima što mu je podarilo sve dugine boje. Od mješavine mirisa ĉovjeka je hvatala

omaglica.

- Sve je u ovoj prostoriji ţivo - rekao je profesor Rachman. - Ove biljke mogu osjećati ljubav,

mrţnju, bol, uzbuĊenje... baš kao i ţivotinje. Sir Jagadis Chandra Bose dokazao je da biljke reagiraju

na ton glasa.

- Kako se moţe dokazati tako nešto? - upitao je Janus.

- Rado ću vam pokazati. - Rachman je prišao stolu prekrivenom biljkama. Kraj stola se nalazio

poligraf. Rachman je uzeo jednu elektrodu i priĉvrstio je na biljku. Kazaljka je na poligrafu mirovala.

– Gledajte - rekao je.

Sagnuo se nad biljku i prošaptao: - Mislim da si vrlo lijepa. Ljepša si od svih biljaka ovdje...

Janus je gledao kako se kazaljka tek neznatno pomaknula.

Odjednom se profesor Rachman izderao na biljku:

- Ruţna si! Umrijet ćeš! Ĉuješ li me? Umrijet ćeš!

Kazaljka je poĉela podrhtavati, a potom je naglo skoĉila prema gore.

Moj Boţe - rekao je Janus. - Ne mogu vjerovati.

- Ovo što vidite - rekao je Rachman - jednako je vrisku ljudskog bića. Prirodoslovni ĉasopisi

objavljivali su ĉlanke o ovim pokusima. Jedan od najzanimljivijih bio je pokus što ga je izvelo šest

studenata. Jedan meĊu njima; ostali nisu znali o kome je rijeĉ; ušao je u prostoriju gdje su se nalazile

dvije biljke, a jedna je bila prikljuĉena na poligraf. Posve je uništio drugu biljku. Kasnije su studenti

jedan po jedan ulazili u prostoriju i prolazili kraj biljaka. Kad su ulazili neduţni studenti, na poligrafu

se ništa nije vidjelo. No, u trenutku kad se pojavio krivac, kazaljka na poligrafu naglo je skoĉila.

- Nevjerojatno.

- Ali istinito. TakoĊer smo saznali da biljke reagiraju na razliĉite vrste glazbe.

- Razliĉite vrste?

- Da. Na Fakultetu Temple Buell u Denveru izvršili su pokus tako što su zdrave biljke stavili u tri

odvojena staklena sanduka. U jedan se sanduk puštala acid rock glazba, u drugi njeţna

istoĉnoindijska glazba na sitaru, a u trećem je vladala tišina. Snimateljska ekipa CBS-a snimila je

pokus sluţeći se usporenim snimcima. Po isteku dva tjedna, biljke izloţene rock glazbi su uginule,

biljke bez glazbe normalno su se razvijale, a one koje su slušale sitar prekrasno su se razvile, a

njihove su se peteljke i cvjetovi pruţali prema izvoru zvuka. Walter Cronkite emitirao je film u svojoj

emisiji vijesti. Ako ţelite provjeriti, emisija je prikazana 26. listopada 1970.

- Zar tvrdite da biljke posjeduju inteligenciju?

- Dišu, jedu i razmnoţavaju se. Mogu osjećati bol i sposobne su stvoriti obranu protiv neprijatelja.

Na primjer, neke biljke koriste terpene kako bi otrovale tlo oko sebe i sprijeĉile rast drugih biljaka.

Druge izluĉuju alkaloide kako bi insektima postale neukusne. Dokazali smo da biljke meĊusobno

komuniciraju feromonima.

- Da, ĉuo sam o tome - rekao je Janus.

- Neke su biljke mesojedi. Muholovka venus, na primjer. Neke vrste orhideja izgledaju i mirišu

poput pĉela kako bi zavarale trutove. Druge nalikuju osama kako bi privukle njihove muţjake da ih

posjete i pokupe pelud. Druga vrsta orhideja ima miris gnjilog mesa kako bi privukla muhe.

Janus je pozorno pratio njegovo izlaganje.

- Ruţiĉastoj orhideji s laticom u obliku papuĉe, gornja se latica moţe sklopiti kad na cvijet sleti

pĉela, tako da je uhvati u zamku. Jedini izlaz pĉela ima kroz uski prolaz prema straţnjem dijelu

cvijeta, a dok se nastoji probiti do slobode, pokupi odreĊenu koliĉinu peluda. Postoji pet tisuća

cvjetnih biljaka koje rastu na sjeveroistoku, a svaka vrsta ima svoje vlastite znaĉajke. U to nema

sumnje. Već je bezbroj puta dokazano da ţive biljke posjeduju inteligenciju.

Janus je razmišljao: A nestali izvanzemaljac negdje slobodno šeće.

Jedanaesto poglavlje

TREĆI DAN Bern, srijeda, 17. listopada

Bern je bio jedan od najdraţih Robertovih gradova. Otmjen, te ispunjen lijepim spomenicima i

starim kamenim zgradama izgraĊenim još u osamnaestom stoljeću, bio je glavni grad Švicarske i

jedan od njenih najbogatijih gradova. Robert se pitao ima li zelena boja tramvaja ikakve veze s bojom

novca. Otkrio je da su graĊani Berna leţerniji od ostalih ţitelja Švicarske. Naglašenije su se kretali,

sporije govorili i općenito bili smireniji. Nekoliko je puta u prošlosti radio u Bernu, u suradnji sa

Švicarskom tajnom sluţbom, a djelovao je iz njihova stoţera na Waisenhausplatzu. Tamo je imao

prijatelja koji bi mu mogli pomoći, ali su nareĊenja što ih je dobio bila sasvim jasna. Zbunjujuća, ali

jasna.

Nakon petnaest telefonskih razgovora, Robert je pronašao garaţu u koju su dovukli fotografov

automobil. Garaţa je bila malena i nalazila se u Fribourgstrasse, a mehaniĉar Fritz Mandel ujedno je

bio i vlasnik. Mandel je bio ĉetrdesetih godina, ispijena

lica izbrazdana aknama, mršava tijela i golema trbuha, vjerojatno od pretjerane koliĉine piva. Radio

je u jami kad je stigao Robert.

- Dobar dan! - doviknuo mu je Robert.

Mandel je podigao glavu. - Guten Tag. Kako vam

mogu pomoći?

- Zanima me automobil što ste ga dovukli u nedjelju.

- Samo trenutak da ovo završim.

Deset minuta kasnije Mandel je izašao iz jame i obrisao nauljene ruke u prljavu krpu.

- Vi ste jutros zvali. Je li bilo nekih prituţbi glede one vuĉe? - upitao je Mandel. - Nisam

odgovoran za...

- Ne - umirio ga je Robert. - Nikakvih prituţbi. Provodim anketu, a zanima me vozaĉ tog

automobila.

- DoĊite u ured.

Dva su muškarca ušla u maleni ured, a Mandel je otvorio ormarić za spise. - Prošle nedjelje, rekli

ste?

- Tako je.

Mandel je izvadio jednu karticu. - Ja. To je bio Arschficker koji nas je fotografirao ispred NLO-a.

Robertovi su se dlanovi odjednom ovlaţili. - Vidjeli ste NLO?

- Ja. Ich bin gotovo umgekippt.

- Moţete li ga opisati?

Mandel se stresao. - To... ĉinilo se da je ţivo.

- Kako to mislite?

- Mislim... oko toga se širila nekakva Svjetlost. Stalno je mijenjalo boje. Izgledalo je plavo...

potom zeleno... ne znam. Teško je to opisati. Zatim su tu bila ona sićušna stvorenja. Ne ljudska,

nego... - Prekinuo se. - Koliko ih je bilo? - Dva. - Jesu li bili ţivi?

- Meni su izgledali mrtvi. - Obrisao je ĉelo. - Drago mi je da mi vjerujete. Pokušao sam to reći

svojim prijateljima, ali su me ismijali. Ĉak je i moja ţena uvjerena da sam se napio. No, znam što

sam vidio. - Sto se tiĉe automobila... - rekao je Robert.

- Ja. Renault. Curilo mu je ulje i blokiralo leţaj. Vuĉa ga je stajala sto dvadeset pet franaka.

Nedjeljom naplaćujem dvostruko. - Je li vozaĉ platio ĉekom ili kreditnom karticom?

- Ne primam ni ĉekove ni kreditne kartice. Platio je gotovinom.

- Švicarskim francima?

- Funtama.

- Jeste li sigurni?

- Da. Sjećam se da sam morao provjeriti teĉajnu listu.

- Gospodine Mandel, imate li sluĉajno podatak o registraciji automobila?

- Naravno - rekao je Mandel. Pogledao je karticu. - Bio je unajmljen. Avis. Unajmio ga je u

Genevi.

- Moţete li mi dati taj broj?

- Svakako, zašto ne? - Zapisao je broj na komadić papira i pruţio ga Robertu. - O ĉemu je,

zapravo, rijeĉ? O NLO-u?

- Ne - rekao je Robert svojim najiskrenijim glasom. Izvadio je lisnicu i izvukao jednu iskaznicu.

- Radim za IAC, Internacionalni autoklub. Provodimo anketu o kamionima za vuĉu.

- Oh.

Robert je izašao iz garaţe i omamljeno razmišljao: Ĉini se da je rijeĉ o jebenom NLO-u i dva mrtva

izvanzemaljca. Ako je tako, zašto mu je general Hilliard lagao kad je znao da će Robert otkriti kako

je rijeĉ o letećem tanjuru što se srušio?

Postojalo je samo jedno objašnjenje, a Roberta je odjednom obuzela jeza.

Dvanaesto poglavlje

"Golemi matiĉni brod bešumno je lebdio mraĉnim prostorom, naizgled nepokretan, a

zapravo je letio brzinom od otprilike trideset pet tisuća kilometara na sat, posve u skladu s

okretanjem Zemlje. Šest izvanzemaljaca prouĉavalo je trodimenzionalni optiĉki ekran što je

zauzimao cijeli jedan zid svemirskog broda. Dok se Zemlja okretala, na monitoru su pro-

matrali holografske prikaze onoga što je leţalo ispod njih, a elektroniĉki spektrograf analizirao

je kemijski sastav pojedinih tvari. Atmosfera nad kojom su se nalazili bila je neizmjerno

zagaĊena. Goleme tvornice uništavale su zrak gustim, crnim, otrovnim plinovima, a biološk

nerazgradivi otpaci bacani su po kopnu i u mora.

Izvanzemaljci su promatrali oceane, nekoć nedirnute i plave, sada crne od nafte i smeĊe od

otpadaka. Veliki koraljni greben kraj Australije posve je pobijelio, a milijarde su riba ugibale.

Tropska kišna šuma uz Amazonu pretvorila se u golemi neplodni krater u kojem su stabla

uništena. Instrumenti svemirskog broda zabiljeţili su porast temperature Zemlje, otkako su

zadnji put bili ovdje, prije tri godine. Vidjeli su da se na planetu pod njima vode ratovi,

izbacujući nove otrove u atmosferu.

Izvanzemaljci su komunicirali mentalnom telepatijom.

Ništa se nije promijenilo u Zemljana.

Prava šteta. Ništa nisu nauĉili.

Mi ćemo ih pouĉiti.

Jesi li pokušao doprijeti do ostalih?

Da. Nešto nije u redu. Nitko se ne javlja.

Moraš i dalje pokušavati. Moramo naći brod.

Na Zemlji, tisuće metara ispod putanje svemirskog broda, Robert je s provjerenog telefona nazvao

generala Hilliarda. Gotovo se odmah javio.

- Dobar dan, kapetane. Imate li nas o neĉemu izvijestiti?

Da. Ţelio bih vas izvijestiti da ste laţljivi kujin sin.

- Što se tiĉe meteorološkog balona, generale... ispostavilo se da je rijeĉ o NLO-u. - Ĉekao je.

- Da, znam. Iz vaţnih sigurnosnih razloga nisam vam ranije mogao reći sve pojedinosti.

Birokratsko zavaravanje. Uslijedila je kratka stanka.

General Hilliard je rekao: - Reći ću vam nešto u najstroţem povjerenju, kapetane. Naša je vlada

prije tri godine imala susret s izvanzemaljcima. Spustili su se u jednu od zraĉnih baza NATO-a.

Uspjeli smo s njima uspostaviti kontakt.

Robert je osjetio kako mu srce poĉinje ubrzano lupati. - Što... što su rekli?

- Da nas namjeravaju uništiti.

Robert se zaprepastio. - Uništiti nas?

- Upravo tako. Rekli su da će se vratiti kako bi zavladali ovim planetom i pretvorili nas u

robove, te da ih mi nikako ne moţemo u tome sprijeĉiti.

Još ne. MeĊutim, mi poduzimamo odreĊene korake u tom smislu. Zato je prijeko potrebno sprijeĉiti

paniku u javnosti kako bismo dobili na vremenu. Vjerujem da sad razumijete zašto je toliko vaţno

upozoriti oĉevice da ne smiju priĉati o onome što su vidjeli. Ako glasine o uljezima, kako ih mi

zovemo, procure, došlo bi do svjetske katastrofe.

- Ne mislite li da bi bilo bolje ljude pripremiti i... ?

- Kapetane, godine 1938. mladi je glumac po imenu Orson Welles postavio radiodramu pod

nazivom Rat svjetova, o invaziji izvanzemaljaca na Zemlju. U roku od nekoliko minuta nastala je

panika u gradovima diljem Amerike. Histeriĉni ţitelji pokušavali su pobjeći od izmišljenih napadaĉa.

Telefonske linije bile su zasićene, a ceste zakrĉene. Neki su ljudi poginuli. Nastao je opći kaos. Ne,

moramo biti pripremljeni za izvanzemaljce prije davanja ovoga u javnost. Ţelimo da naĊete sve

oĉevice radi njihove zaštite, kako bismo sve ovo mogli drţati pod kontrolom.

Robert je ustanovio da ga je oblio znoj. - Da. Ja... razumijem.

- Dobro. Zakljuĉujem da ste razgovarali s jednim od oĉevidaca?

- Našao sam dvojicu.

- Kako se zovu?

- Hans Beckerman, vozaĉ izletniĉkog autobusa. Ţivi u selu Kappel...

- A drugi?

- Fritz Mandel. To je vlasnik garaţe u Bernu. On je mehaniĉar koji je kamionom za vuĉu pošao

po trećeg oĉevica.

- Ime tog ĉovjeka?

- Još ga ne znam. Radim na tome. Ţelite li da s njima razgovaram o tome kako ne bi ni s kim

smjeli razgovarati o NLO-u?

- Ne. Vaš je zadatak samo pronaći oĉevice. Nakon toga, prepustit ćemo ih njihovim vladama.

Jeste li saznali koliko je bilo oĉevidaca?

- Da. Sedam putnika u autobusu i vozaĉ, mehaniĉar i vozaĉ automobila.

- Morate ih sve pronaći. Sve do jednoga od deset oĉevidaca pada letjelice. Jasno? - Da, generale.

Robert je spustio slušalicu, a u glavi mu se sve uskomešalo. NLO-i su stvarnost. Izvanzemaljci su

neprijatelji. To je bila uţasavajuća pomisao.

Odjednom ga je ponovno snaţno zahvatio nelagodan osjećaj od ranije. General Hilliard mu je

dodijelio ovaj zadatak, ali mu nisu sve rekli. Što su još skrivali?

Avis agencija za iznajmljivanje automobila nalazila se u Rue de Lausanne 44, u središtu Geneve.

Robert je ljutito uletio u ured i prišao ţeni za pultom.

- Mogu li vam pomoći?

Robert je tresnuo po pultu šakom u kojoj je drţao papirić s registracijom renaulta. - Prošli tjedan ste

iznajmili ovaj automobil. Ţelim ime Ĉovjeka koji ga je vozio. - Govorio je ljutitim glasom.

Sluţbenica je ustuknula. - Ţao mi je, ne smijemo davati takve podatke.

- Pa, i meni je ţao - odbrusio je Robert - jer ću u tom sluĉaju morati od vaše agencije sudski

zatraţiti veliku odštetu. - Ne razumijem. U ĉemu je problem?

- Reći ću vam u ĉemu je problem, gospoĊo. Prošle je nedjelje ovaj automobil naletio na moja

kola na autocesti, poĉinivši golemu štetu. Uspio sam zapisati

registraciju automobila, ali je ĉovjek otišao prije no što sam ga mogao zaustaviti.

- Shvaćam. - Sluţbenica je na trenutak prouĉavala Roberta. - Ispriĉajte me, molim vas. - Nestala

je u straţnjoj prostoriji. Kad se nekoliko minuta kasnije vratila, imala je u ruci jedan fascikl. - Prema

našoj evidenciji, bilo je teškoća s automobilskim motorom, ali nema ni rijeĉi o saobraćajnoj nesreći.

- Pa, ja vam je sada prijavljujem. A vašu agenciju drţim odgovornom. Morat ćete platiti popravak

mojeg automobila. Rijeĉ je o posve novom porscheu, a to će vas stajati cijelo bogatstvo...

- Jako mi je ţao, gospodine, ali kako nesreća nije prijavljena, mi ne moţemo preuzeti

odgovornost.

- Slušajte - rekao je Robert smirenijim tonom - ţelim postupiti pošteno. Ne ţelim se po sudu

natjeravati s vašom agencijom. Samo ţelim da taj ĉovjek plati štetu što ju je poĉinio na mojem

automobilu. Udario me je i pobjegao. Moţda ću ĉak morati poći na policiju. Ako mi kaţete ime i

adresu ĉovjeka, mogu osobno s njim razgovarati te moţemo doći do nekakva dogovora, a vaša

agencija će ostati po strani. Je li to pošteno?

Sluţbenica je stajala i nastojala donijeti odluku.

- Da. To bi nam puno više odgovaralo. - Pogledala je papire u fasciklu. - Ĉovjek koji je unajmio

automobil zove se Leslie Mothershed.

- A njegova adresa?

- Grove Road 213, Whitechapel, London, East 3. - Podigla je pogled. - Jeste li sigurni da naša

agencija neće biti umiješana u nekakav sudski spor?

- Dajem vam rijeĉ - uvjeravao ju je Robert. - Ovo je osobna stvar izmeĊu Leslieja Mothersheda i

mene.

Kapetan Robert Bellamy bio je na idućem letu Swissaira za London.

Sam je sjedio u mraku, koncentrirajući se, detaljno razraĊujući svaku fazu plana, provjeravajući da

nema nikakvih propusta, da ništa ne moţe poći po zlu. Misli mu je prekinuo tihi zvuk telefona.

- Ovdje Janus.

- Janus. General Hilliard.

- Recite.

- Kapetan Bellamy pronašao je prva dva oĉevica.

- Vrlo dobro. Neka se odmah pobrinu za njih.

- Da, gospodine.

- Gdje je kapetan sada?

- Na putu za London. Uskoro bi trebao potvrditi otkrivanje trećeg oĉevica.

- Upoznat ću odbor s njegovim rezultatima. Redovito me obavještavajte. Ova operacija mora

imati prioritet.

- Razumijem, gospodine. Predloţio bih...

Veza se prekinula.

HITNA PORUKA

STROGO POVJERLJIVO

NSA ZAMJENIKU NAĈELNIKA

BUNDESANWALTSCHAFTA

SAMO NA UVID

JEDINI PRIMJERAK

PREDMET: OPERACIJA

SUDNJI DAN

1. HANS BECKERMAN - KAPPEL

2. FRITZ MANDEL - BERN

KRAJ PORUKE

Trinaesto poglavlje

Obitelj Lagenfeld ţivjela je u malenoj seoskoj kući dvadeset pet kilometara udaljenoj od

Uetendorfa, a oko ponoći uznemirio ju je niz neobiĉnih dogaĊaja. Starije dijete probudilo je

treperavo ţuto svjetlo što je dopiralo kroz prozor njegove spavaće sobe. Kad je dijete ustalo kako bi

pogledalo o ĉemu je rijeĉ, svjetlo je nestalo.

U dvorištu je Tozzi, njihov njemaĉki ovĉar, poĉeo bjesomuĉno lajati i tako probudio starog

Lagenfelda. Farmer je nevoljko ustao iz kreveta kako bi smirio ţivotinju, a kad je izašao, ĉuo je kako

uplašene ovce udaraju o ogradu pokušavajući pobjeći. Lagenfeld je prošao kraj korita, što ga je

nedavna kiša ispunila do vrha, i primijetio da je posve prazno.

Tozzi je cvileći dotrĉao do svog gospodara. Lagenfeld je odsutnim pokretom potapšao ţivotinju

po glavi. - Sve je u redu, deĉko. Sve je u redu.

U tom su se trenutku pogasila sva svjetla u kući. Kad se farmer vratio u kuću i podigao slušalicu

kako bi nazvao kompaniju zaduţenu za elektriĉnu energiju, ustanovio je da ni telefon ne radi.

Da su se svjetla ugasila trenutak kasnije, farmer bi moţda vidio ţenu neobiĉne ljepote kako izlazi

iz njegovog dvorišta i odlazi u polje.

Ĉetrnaesto poglavlje

Bundesanwaltschaft - Geneva, 13.00 sati

Ministar je sjedio u unutrašnjem svetištu stoţera Švicarske obavještajne agencije i promatrao

zamjenika naĉelnika dok je ĉitao poruku. Spremio je poruku u fascikl s naznakom »Strogo

povjerljivo«, stavio fascikl u ladicu stola i zakljuĉao je. - Hans Beckerman und Fritz Mandel. - Ja. - Nema problema, Herr Minister. Pobrinut ćemo se za to. - Gut. - Wann? - Sofort. Odmah.

Kad je Hans Beckerman idućeg jutra odlazio na posao, muĉio ga je ĉir. Trebao sam od onog

reportera traţiti da mi plati za onu stvarĉicu što sam je našao na zemlji. Svi su ti ĉasopisi bogati.

Vjerojatno sam mogao dobiti nekoliko stotina maraka. Tada sam mogao poći k dobrom lijeĉniku i

izlijeĉiti taj ĉir.

Vozio je kraj jezera Turler kad je ispred sebe, uz cestu, ugledao neku ţenu kako maše i pokušava

doći do prijevoza. Beckerman je usporio kako bi je bolje pogledao. Bila je mlada i lijepa. Hans je

zaustavio uz rub ceste. Ţena je prišla automobilu.

- Guten Tag - rekao je Beckerman. - Mogu li vam pomoći? - Izbliza je bila još ljepša.

- Danke. - U glasu joj se osjećao švicarski naglasak. - PosvaĊala sam se s momkom, a on me je

ovdje izbacio iz automobila, Bogu iza leĊa.

- Uh, uh. To je strašno.

- Hoćete li me povesti do Zuricha?

- Vrlo rado. UĊite, uĊite.

Autostopistica je otvorila vrata i smjestila se do njega. - To je vrlo ljubazno od vas - rekla je. - Zo-

vem se Karen.

- Hans. - Poĉeo je voziti.

- Ne znam što bih uĉinila da vi niste naišli, Hans.

- O, siguran sam da bi netko drugi pokupio lijepu ţenu kao što ste vi.

Primaknuta se k njemu. - No, kladim se da ne bi bio tako zgodan kao vi.

Ovlaš ju je pogledao. - Ja?

- Drţim da ste vrlo privlaĉni.

Nasmiješio se. - To biste trebali reći mojoj ţeni.

- Oh, oţenjeni ste. - Zvuĉila je razoĉarano. - Zašto su svi privlaĉni muškarci oţenjeni? Djelujete i

vrlo inteligentno.

Malo se uspravio za volanom.

- Iskreno govoreći, ţao mi je što sam se spetljala s onim momkom. - Pomaknula se na sjedištu, a

suknja joj se podigla uz bedro. Nastojao je ne gledati. - Volim starije, zrele muškarce, Hans. Drţim

da su oni puno seksepilniji od mladića. - Priljubila se uz njega. - Voliš li seks, Hans?

Proĉistio je grlo. - Volim li... ? Pa, znate... ja sam muškarac...

- To vidim - rekla je. Milovala mu je bedro. - Mogu li ti nešto reći? Ona me je svaĊa s momkom

jako uzbudila. Ţeliš li voditi ljubav sa mnom?

Nije mogao povjerovati u svoju sreću. Bila je ljepotica, a prema onome što je vidio, imala je sjajno

tijelo. Progutao je slinu. - O, da, ali moram na posao

i...

- Trebat će nam samo nekoliko minuta - nasmiješila se. - Malo dalje je sporedna cesta što vodi u

šumu. Zašto se ne bismo tamo zaustavili?

Osjećao je kako ga zahvaća uzbuĊenje. Sicher. Ĉekaj dok momcima na poslu ispriĉam o ovome!

Nikad mi neće povjerovati.

- Svakako. Zašto ne? - Hans je skrenuo s glavne ceste i pošao blatnjavom stazom što je vodila u

šumarak gdje ih nisu mogli vidjeti sudionici u prometu.

Polako je prešla rukom po njegovom bedru.

- Mein Got, imaš snaţne noge.

- Kad sam bio mlaĊi, bavio sam se trĉanjem - hvalio se Beckerman.

- Najprije treba skinuti tvoje hlaĉe. - Otkopĉala mu je pojas i pomogla mu pri skidanju hlaĉa.

Već je nabreknuo.

- Ach! Ein grosser! - Stala ga je milovati.

Zastenjao je: - Leck mich doch am Schwanz.

- SviĊa ti se kad te netko ljubi tamo dolje?

- Ja! - Njegova mu ţena to nikad nije radila.

- Gut. Sad se opusti.

Beckerman je uzdahnuo i zatvorio oĉi. Njene su njeţne ruke milovale njegove testise. Osjetio je

oštar ubod igle u bedro te je naglo otvorio oĉi.

- Wie... ?

Tijelo mu se ukoĉilo, a oĉi iskoĉile. Gušio se jer nije mogao doći do daha. Ţena je promatrala kako

se Beckerman skljokao preko volana. Izašla je iz automobila i premjestila njegovo tijelo na

suvozaĉevo sjedište. Potom je sjela za volan i vratila se stazom do ceste. Na rubu ceste uz veliku

strminu priĉekala je dok cesta nije bila posve prazna. Tada je otvorila vrata, pritisnula papuĉicu

gasa, a kad je automobil ubrzao, ona je iskoĉila. Stajala je i gledala kako automobil pada niz strmu

klisuru. Pet minuta kasnije uz nju se zaustavila crna limuzina. - Irgendwelche Probleme? - Keins.

Fritz Mandel nalazio se u uredu i pripremao se zatvoriti garaţu kad su mu prišla dva muškarca.

- Ţao mi je - rekao je. - Zatvaram. Ne mogu...

Jedan ga je muškarac prekinuo: - Naš je automobil

stao nasred autoceste. Kaputt! Treba ga dovući u grad.

- Ţena me ĉeka. Veĉeras nam dolaze gosti. Dat ću vam ime drugog...

- Za nas to vrijedi dvjesto dolara. Jako nam se ţuri.

- Dvjesto dolara?

- Da. I naš automobil je u priliĉno lošem stanju. Ţelimo da se pobrinete za njega. To će

vjerojatno znaĉiti još dvije ili tri stotine.

Mandel se zainteresirao. - Ja?

- Rijeĉ je o rollsu - rekao je jedan od muškaraca.

- Pogledajmo malo kakvu opremu imate ovdje. - Ušli su u prostor za servisiranje vozila i

zaustavili se uz rub jame. - To je priliĉno dobro opremljeno.

- Da, gospodine - ponosno je rekao Mandel.

- Najbolje.

Stranac je izvadio lisnicu. - Evo. Mogu vam dio platiti unaprijed. - Izvadio je nekoliko novĉanica i

pruţio ih Mandelu. Dok je to ĉinio, lisnica mu je kliznula iz ruke i pala u jamu. - Verflucht!

- Ne brinite - rekao je Mandel. - Idem po nju.

Spustio se u jamu. Tada je jedan od muškaraca prišao kontrolnoj ploĉi za upravljanje hidrauliĉnom

dizalicom i okrenuo sklopku. Dizalica se poĉela spuštati.

Mandel je podigao glavu. - Pazite! Što to radite?

Poĉeo se penjati iz jame. Kad je prstima uhvatio rub, drugi ga je ĉovjek tresnuo nogom po ruci i

smrskao je, a Mandel je uz vrisak pao natrag u jamu. Teška se hidrauliĉna dizalica nesmiljeno

spuštala na njega.

- Pustite me odavde! - vikao je. - Hilfe!

Dizalica mu je stigla do ramena i poĉela ga pritiskivati o betonsko tlo. Nekoliko minuta kasnije,

kad su uţasni krikovi utihnuli, jedan je od muškaraca okrenuo sklopku za podizanje dizalice. Njegov

se ortak spustio u jamu i uzeo svoju lisnicu, pazeći da mu se odjeća ne umrlja krvlju. Dva su se

muškarca vratila do svog automobila i odvezla se u tihu noć.

HITNA PORUKA

STROGO POVJERLJIVO

ESPIONAGE ABTEILUNG ZA

ZAMJENIKA NAĈELNIKA NSA-e

SAMO NA UVID

JEDINI PRIMJERAK

PREDMET: OPERACIJA

SUDNJI DAN

1. HANS BECKERMAN –

LIKVIDIRAN

2. FRITZ MANDEL –

LIKVIDIRAN

KRAJ PORUKE

* * *

Ottawa, Kanada, 24.00 sata

Janus je govorio grupi od dvanaest ljudi.

- Postignut je zadovoljavajući napredak. Dva su oĉevica već ušutkana. Kapetan Bellamy na tragu

je trećem.

- Je li se postiglo nešto na planu obrane? - Talijan. Ţestok. Nepostojan.

- Još ne, ali uvjereni smo da će tehnologija Zvjezdanih ratova uskoro u potpunosti funkcionirati.

- Moramo poduzeti sve što je moguće kako bi se to ubrzalo. Ako je u pitanju novac... - Arap.

Zagonetan. Povuĉen.

- Ne. Samo još treba obaviti neka testiranja.

- Kad će se obaviti sljedeće testiranje? - Australijanac. Srdaĉan. Lukav.

- Za tjedan dana. Ponovno ćemo se ovdje sastati za ĉetrdeset osam sati.

Petnaesto poglavlje

ĈETVRTI DAN London, ĉetvrtak, 18. listopada

Uzor Leslieja Mothersheda bio je Robin Leach. Mothershed je poţudno pratio emisiju Kako

ţive bogati i slavni, te je paţljivo prouĉavao naĉin hodanja, govorenja i odijevanja gostiju

Robina Leacha, jer je znao da će se i on jednoga dana pojaviti u toj emisiji. Od vremena kad je

još bio mali djeĉak, osjećao je kako mu je sudbina odredila da bude netko, da bude bogat i

slavan.

- Ti si vrlo izniman - govorila mu je njegova majka. - Moje će se dijete proslaviti diljem

svijeta.

Djeĉak bi odlazio na spavanje, a ta bi mu reĉenica odzvanjala u ušima, sve dok nije bio posve

uvjeren u njezinu toĉnost. Kad je Mothershed odrastao, postao je svjestan jednog problema: nije

imao pojma kako će postati bogat i slavan. Neko se vrijeme poigravao mišlju da će postati

filmska zvijezda, ali bio je pretjerano srameţljiv. Kratko je razmišljao o slavi na nogometnom

igralištu, ali nije bio sportski tip. Neko je vrijeme vjerovao da će se proslaviti na polju znanosti,

ili će postati sjajan odvjetnik koji dobiva basnoslovne honorare. Naţalost, u školi je dobivao

osrednje ocjene, a prekinuo je školovanje nimalo bliţi slavi. Ţivot jednostavno nije bio pošten.

Fiziĉki nije bio privlaĉan; mršav, bolesno blijede puti, i nizak, toĉno sto šezdeset šest i pol

centimetara. Mothershed je uvijek naglašavao onih pola centimetra. Tješio se ĉinjenicom da su

mnogi slavni muškarci bili niski: Dudley Moore, Dustin Hoffman, Peter Falk...

Jedino što je doista zanimalo Leslieja Mothersheda bila je fotografija. Fotografiranje je bilo

tako smiješno jednostavno. Svatko bi to mogao raditi. Samo je trebalo pritisnuti dugme. Majka

mu je za šesti roĊendan kupila fotoaparat, a potom je pretjerano hvalila svaku njegovu

fotografiju. Kad je postao tinejdţer, Mothershed je bio uvjeren da je sjajan fotograf. Uvjerio je

sama sebe da je jednako dobar kao Ansei Adams, Richard Avedon ili Margaret Bourke-White.

Majka mu je dala pozajmicu, te je Leslie Mothershed otvorio vlastitu fotografsku radnju u

Whitechapelu, u svom stanu.

- Poĉni skromno - govorila mu je majka - ali misli na veliko. - Upravo se tako ponašao Leslie

Mothershed. Poĉeo je vrlo skrĊmno, ali je imao velike planove. No, naţalost, uopće nije imao

dara za fotografiju. Fotografirao je parade, ţivotinje i cvijeće, te je samouvjereno slao svoje

fotografije novinama i ĉasopisima, a one su mu uvijek vraćene. Mothershed se tješio

razmišljanjem o svim genijima koji su bili odbijani prije no što su otkrivene njihove

sposobnosti. Smatrao se muĉenikom malograĊanštine.

I tada se, iz vedra neba, ukazala njegova velika prilika. Bratić njegove majke, koji je radio za

britansku izdavaĉku kuću Harper Collins, povjerio je Mothershedu da namjeravaju izdati knjigu

o Švicarskoj.

- Još nisu izabrali fotografa, Leslie, pa ako odmah odeš u Švicarsku i vratiš se sa sjajnim

fotografijama, mogli bi uzeti tebe.

Leslie Mothershed ţurno je spakirao svoje fotoaparate i krenuo put Švicarske. Znao je, doista je

znao, da je ovo prilika što ju je ĉekao. Idioti će napokon priznati njegovu darovitost. Unajmio je

automobil u Genevi i krenuo u obilazak zemlje, snimajući švicarske kolibe, slapove i snijegom

prekrivene planinske vrhove. Fotografirao je svanuća i sutone, te farmere koji su radili u poljima. I

tada, usred svega toga, umiješala se sudbina i promijenila njegov ţivot. Bio je na putu za Bern kad mu

je otkazao motor. Razbjesnio se i zaustavio automobil uz cestu. Zašto baš meni? uzdisao je

Mothershed. Zašto se ovakve stvari uvijek meni dogaĊaju? Sjedio je u automobilu i bjesnio,

razmišljajući o dragocjenom izgubljenom vremenu, o trošku što će ga imati za vuĉu vozila. Petnaest

kilometara iza njega nalazio se gradić Thun. Tamo ću nabaviti kamion vuĉne sluţbe, razmišljao je

Mothershed. To me ne bi smjelo puno stajati.

Zaustavio je kamion-cisternu što je onuda prolazio. - Potreban mi je kamion za vuĉu - objasnio je

Mothershed. - Moţete li se zaustaviti u nekoj garaţi u Thunu i reći im neka doĊu po mene?

Vozaĉ kamiona odmahnuo je glavom. - Nedjelja je, gospodine. Najbliţa otvorena garaţa bit će u

Bernu.

- U Bernu? To je daleko pedeset kilometara. Stajat će me cijelo bogatstvo.

Vozaĉ kamiona se nacerio. - Ja. Tako je to nedjeljom. - Ubacio je u brzinu.

- Ĉekajte. - Bilo mu je teško izgovoriti rijeĉi. - Ja ću... platit ću kamion za vuĉu iz Berna.

- Gut. Pobrinut ću se da vam nekoga pošalju.

Leslie Mothershed sjedio je u automobilu i proklinjao svoju sudbinu. Samo mi je ovo

trebalo, gorko je razmišljao. Već je previše potrošio na filmove, a sad će nekom prokletom

lopovu morati platiti da ga dovuĉe do garaţe. Potrajalo je gotovo dva beskonaĉna sata dok

nije stigao kamion. Dok je mehaniĉar priĉvršćivao automobil na svoj kamion, na drugoj

strani ceste je nešto bljesnulo, a potom je uslijedila glasna eksplozija. Mothershed je podigao

glavu i ugledao kako neki blistavi predmet pada s neba. Jedini drugi sudionik u prometu bio

je izletniĉki autobus što se zaustavio iza njegova automobila. Putnici iz autobusa ţurili su

prema mjestu dogaĊaja. Mothershed je oklijevao, razdiran izmeĊu radoznalosti i ţelje da na-

stavi put. Okrenuo se i slijedio putnike autobusa preko ceste. Kad je stigao do mjesta

nesreće, zapanjeno je stao. Sveti Boţe, pomislio je. Ovo je nestvarno. Zurio je u leteći tanjur.

Leslie je Mothershed ĉuo o letećim tanjurima i ĉitao je o njima, ali zapravo nikad nije

vjerovao da doista postoje. Otvorernih se ustiju zagledao u njega, zaprepašten sablasnim

prizorom. Letjelica se otvorila te je unutra vidio dva tijela, malena, velikih glava, upalih

oĉiju, bez ušiju i gotovo bez brade, a ĉini se da su na sebi imali nekakva srebrna metalna

odijela.

Grupa s izletniĉkog autobusa stajala je oko njega i uţasnuto zurila. Ĉovjek kraj njega se

onesvijestio. Jedan se ĉovjek okrenuo na drugu stranu i povraćao.

Bio je tamo i jedan postariji svećenik koji je grĉevito stiskao krunicu i nerazumljivo

mrmljao. - Moj Boţe - netko je rekao. - To je leteći tanjur!

I tada je Mothershed doţivio svoje Bogojavljenje. Ĉudo mu je palo u krilo. On, Leslie

Mothershed, nalazio se na licu mjesta sa svojim aparatima te moţe fotografirati priĉu

stoljeća! Na svijetu ne postoji ĉasopis ili novine koje bi odbacile fotografije što će ih upravo

snimiti. Knjiga o Švicarskoj? Zamalo se glasno nasmijao pri pomisli. Zapanjit će cijeli

svijet. Sve će se televizijske kuće otimati o njega, ali on će najprije nastupiti u emisiji Robina

Leacha. Prodat će svoje fotografije londonskom Timesu, Sunu, Mailu, Mirroru, svim

engleskim novinama, te stranim novinama i ĉasopisima. Le Figaro i Paris Match, Oggi i Der

Tag. Time i USA Today. Tisak cijelog svijeta otimat će se za njegove fotografije. Japan i

Juţna Amerika, Rusija i Kina, tome nema kraja. Mothershedovo je srce treperilo od

uzbuĊenja. Nikome neću dati ekskluzivitet. Svatko će mi morati posebno platiti. Poĉet ću s

cijenom od sto tisuća funti po fotografiji, moţda dvjesto tisuća. I uvijek ću ih iznova

prodavati. Grozniĉavo je poĉeo raĉunati koliko će zaraditi.

Leslie Mothershed bio je toliko zaokupljen izraĉunavanjem svojega bogatstva da je gotovo

zaboravio snimiti fotografije. - O, moj Boţe! Ispriĉajte me - rekao je ne obrativši se nikome posebno i

jurnuo natrag preko ceste po svoju opremu.

Mehaniĉar je dovršio dizanje automobila u kvaru, te je bio spreman za pokret.

- Što se tamo dogaĊa? - upitao je.

Mothershed je ţurno pograbio svoj fotografski pribor. - DoĊite i sami pogledajte.

Dva su muškarca prešla cestu i zašla u šumarak, a Mothershed se progurao kroz krug turista.

- Oprostite - govorio je. - Oprostite.

Namjestio je fokus na svom fotoaparatu i poĉeo

fotografirati NLO i njegove sablasne putnike. Snimao je crno-bijelim filmom, a zatim u boji. Svaki

put kad je kliknuo fotoaparatom, Mothershed je pomislio: Milijun funti... još milijun funti... pa još mi-

lijun funti. Svećenik se kriţao i govorio: - To je lice Sotone.

Sotone, vraga, ushićeno je mislio Mothershed. To je lice novca. Ovo će biti prve fotografije što

dokazuju da leteći tanjuri doista postoje. Tada mu je iznenada sinula uţasna pomisao. Što ako

uredništva ĉasopisa pomisle da su ovo krivotvorine? Bilo je puno krivotvorenih fotografija NLO-a.

Njegova je euforija nestala. Što ako mi ne budu vjerovali? U tom je trenutku Leslie Mothershed

ponovno dobio inspiraciju.

Oko njega je stajalo devet oĉevidaca. Oni će podariti vjerodostojnost njegovu otkriću, a da toga

uopće neće biti svjesni.

Mothershed se okrenuo prema skupini. - Dame i gospodo! - doviknuo im je. - Ako se ţelite ovdje

fotografirati, samo se namjestite, a ja ću vam rado svakome poslati kopiju, besplatno.

Zaĉuli su se uzbuĊeni povici. Putnici izletniĉkog autobusa zaĉas su se porazmjestili kraj ostataka

NLO-a, svi osim svećenika. On se nećkao. - Ne mogu - rekao je. - To je zlo!

Mothershedu je svećenik bio potreban. On će biti najvjerodostojniji svjedok od svih njih.

- Upravo je u tome stvar - nagovarao ga je Mothershed. - Zar ne shvaćate? Ovo će biti vaše

svjedoĉanstvo o postojanju zlih sila. Na kraju ga je ipak uspio nagovoriti.

- Malo se razmaknite - rekao im je Mothershed - kako bi se mogao vidjeti leteći tanjur.

Oĉevici su malo promijenili poloţaj.

- Tako je. Vrlo dobro. Izvrsno. Sad budite mirni.

Snimio je još desetak fotografija, a potom izvadio olovku i papir.

- Ako zapišete svoja imena i adrese, pobrinut ću se da svatko dobije fotografiju.

Nije mu bilo ni na kraj pameti slati fotografije. Trebali su mu jedino oĉevici koji će potvrditi njego-

vu priĉu. Neka proklete novine i ĉasopisi pokušaju to osporiti!

Tada je, odjednom, opazio da nekoliko ljudi iz grupe ima vlastite fotoaparate. Nije mogao dopustiti

da još netko posjeduje fotografije! Smjele su postojati samo fotografije s njegovim potpisom.

- Oprostite - obratio se grupi. - Vi koji imate fotoaparate: ako mi ih dodate, snimit ću vas nekoliko

puta pa ćete imati fotografije snimljene vlastitim aparatom.

Ljudi su brzo pruţili fotoaparate Leslieju Mothershedu. Kad je kleknuo kako bi objektivom uhvatio

prvi prizor, nitko nije opazio da je Mothershed palcem otvorio kućište za film. Evo, malo blistave

sunĉeve svjetlosti izvrsno će se pobrinuti za ove fotografije. Zao mi je, prijatelji dragi, ali samo

profesionalci smiju ovjekovjeĉiti povijesne trenutke.

Deset minuta kasnije Mothershed je imao sve njihove adrese i imena. Još je jednom pogledao leteći

tanjur i ushićeno pomislio: Majka je imala pravo. Postat ću bogat i slavan.

Jedva je ĉekao da se vrati u Englesku i razvije svoje dragocjene fotografije.

- Koji se vrag dogaĊa?

Policijske stanice u podruĉju Uetendorfa cijele su veĉeri opsjedali ţitelji svojim telefonskim

pozivima.

- Netko se mota oko moje kuće...

- Vani su neka ĉudna svjetla...

- Moja je stoka poludjela. Sigurno ima vukova u blizini...

- Netko je ispraznio moje pojilo.

A najĉudniji telefonski poziv je glasio:

- Šefe, bilo bi dobro odmah poslati puno kamiona za vuĉu na glavnu autocestu. Ovdje je prava

noćna mora. Kompletan je promet zaustavljen.

- Što? Zašto?

- Nitko ne zna. Automobilski motori odjednom su otkazali.

Bila je to noć što je nikad neće zaboraviti.

Šesnaesto poglavlje

Koliko će trajati ovaj zadatak? pitao se Robert dok se vezivao na sjedištu u prvom razredu

zrakoplova Swissaira. Avion je jurio pistom, njegovi golemi rolls-royce motori gladno su gutali

noćni zrak, a Robert se opustio i sklopio oĉi. Zar je doista prošlo samo nekoliko godina otkako sam

istim ovim letom putovao sa Susan? Ne. Ĉinilo mu se da je otad prošao cijeli ţivotni vijek.

Avion je sletio u zraĉnu luku Heathrow u osamnaest sati i dvadeset devet minuta, toĉno na

vrijeme. Robert se probio kroz guţvu i taksijem krenuo u grad. Prošao je kraj stotinu poznatih

objekata, a ĉinilo mu se da ĉuje kako Susan uzbuĊenim glasom stavlja svoje primjedbe o svima. U

onim zlatnim danima nikad nije bilo vaţno gdje se nalaze. Jednostavno im je bilo dostatno to što su

zajedno. Donosili su svoju sreću sa sobom, njihovo vlastito posebno uţivanje što su zajedno. Njihov

brak bio je od onih koji će imati sretan završetak. Zamalo. Njihove su nevolje poĉele sasvim bezazleno kad su primili prekomorski telefonski poziv admirala

Whittakera dok su putovali Tajlandom. Prošlo je šest mjeseci otkako je Robert izašao iz mornarice, a cijelo to vrijeme nije niti jednom razgovarao s admiralom. Poziv ih je zatekao u hotelu Oriental u Bangkoku, i iznenadio ih.

- Roberte? Admiral Whittaker.

- Admirale! Lijepo je ĉuti vaš glas.

- Nije te bilo lako pronaći. Ĉime se baviš?

- Niĉim posebno. Samo se odmaram. Imamo dugi medeni mjesec.

- Kako je Susan? Zove se Susan, zar ne?

- Da. Dobro je, hvala na pitanju.

- Kako se brzo moţeš vratiti u Washington?

- Molim?

- Još nije objavljeno, Roberte, ali postavili su me na novi poloţaj. Imenovali su me naĉelnikom

Obavještajne sluţbe ratne mornarice 17. okruga. Volio bih da nam se pridruţiš.

Roberta ja to zateklo nepripremljena. - Obavještajne sluţbe? Admirale, ništa ne znam o...

- Moţeš nauĉiti. Obavljao bi vaţne poslove za svoju zemlju, Roberte. Hoćeš li doći i

razgovarati sa mnom o tome?

- Pa...

- Dobro. Oĉekivat ću te u svom uredu u ponedjeljak ujutro u 9.00 sati. Pozdravi Susan u moje

ime.

Robert je prepriĉao razgovor Susan.

- Obavještajna sluţba ratne mornarice? To zvuĉi tako uzbudljivo.

- Moţda - sumnjiĉavo je rekao Robert. - Nemam pojma što to podrazumijeva. - Moraš saznati.

Na trenutak ju je prouĉavao. - Ţeliš da prihvatim ponudu, zar ne?

Obavila mu je ruke oko vrata. - Hoću da uĉiniš ono što ti sam ţeliš. Mislim da si spreman vratiti

se na posao. Primijetila sam kako si u posljednjih nekoliko tjedana postao nemiran.

- Meni še ĉini da me se pokušavaš riješiti - zadirkivao ju je Robert. - Medeni je mjesec završio.

Susan je pribliţila svoje usne njegovima. - Nikad. Jesam li ti ikad rekla kako sam luda za tobom,

mornaru? Pokazat ću ti...

Kad je kasnije o tome razmišljao, previše kasno, Robert je zakljuĉio da je to bio poĉetak kraja

njihova braka. Ponuda se u ono vrijeme ĉinila krasnom pa se Robert vratio u Washington kako bi se

sastao s admiralom Whittaker om.

- Ovaj posao zahtijeva pamet, hrabrost i inicijativu, Roberte. Ti imaš sve troje. Naša je zemlja

postala ciljem svake hvalisave diktature koja moţe stvoriti teroristiĉku grupu ili izgraditi tvornicu

kemijskog oruţja. Šest ili sedam takvih zemalja trenutno radi na proizvodnji atomske bombe, tako

da nas mogu ucjenjivati. Moj je zadatak stvoriti mreţu obavještajaca koji bi trebali otkriti što toĉno

smjeraju, a potom ih u tome sprijeĉiti. Ţelim da mi ti u tome pomogneš.

Na kraju je Robert prihvatio posao u Obavještajnoj sluţbi ratne mornarice te je, na vlastito

iznenaĊenje, otkrio da u njemu uţiva i ima priroĊeni dar za to. Susan je našla ugodan stan u

Rosslynu, Virginia, blizu mjesta gdje je Robert radio, te se posvetila njegovu ureĊivanju. Roberta su

poslali na Farmu, mjesto gdje je CIA obuĉavala svoje tajne agente.

Farma je smještena na dobro ĉuvanom podruĉju u Virginiji, a zauzima pedesetak kvadratnih

kilometara, većinom prekrivenih crnogoriĉnom šumom, a glavne zgrade nalaze se na deset jutara

rašĉišćenog zemljišta, tri kilometra daleko od glavnog ulaza. Kroz šumu vijugaju staze, a svugdje su

postavljeni natpisi »Zabranjen ulaz«. Na mali aerodrom nekoliko puta dnevno slijeću i s njega

uzlijeću neobiljeţeni avioni. Farma ima laţno pastoralan ugoĊaj, s razgranatim stablima, divljaĉi u

poljima, te malenim kućama nevino razbacanim po prostranom zemljištu. MeĊutim, kad se doĊe

unutra, otkriva se posve drugaĉiji svijet.

Robert je oĉekivao da će se obuĉavati u društvu drugih pripadnika mornarice, ali se iznenadio kad

je vidio da ima ljudi koje je vrbovala CIA, marinaca, pripadnika kopnene vojske, mornarice i zrako-

plovstva. Svaki je pitomac dobio broj, a potom je smješten u velike spavaonice u jednoj od nekoliko

jednokatnica od cigle. U ĉasniĉkim prostorijama, gdje je smješten Robert, svaki je ĉovjek imao

vlastitu sobu, a kupaonicu je dijelio s još jednim ĉasnikom. Kantina se nalazila nasuprot zgradi

namijenjenoj ĉasnicima.

Kad je Robert stigao, odveli su ga u predavaonicu zajedno s još trideset novopridošlica. Visok i

snaţno graĊen crni pukovnik, u odori zrakoplovnih snaga, obratio se skupini. Ĉinilo se da je srednjih

pedesetih godina, a ostavljao je dojam brze, hladne inteligencije. Govorio je jasno i oštro, ne trošeći

uzalud rijeĉi.

- Ja sam pukovnik Frank Johnson. Ţelim vam izraziti dobrodošlicu. Tijekom vašeg boravka ovdje,

sluţit ćete se samo svojim imenima. Od ovog trenutka nadalje, vaši će ţivoti biti zatvorena knjiga.

Svi ste prisegnuli na ĉuvanje tajni. Savjetujem vam da tu prisegu shvatite vrlo, vrlo ozbiljno. Nikad o

svom poslu ne smijete ni s kim razgovarati, ni sa ţenom, ĉlanovima Obitelji ili prijateljima. Izabrani

ste za dolazak

ovamo jer imate posebne sposobnosti. Predstoji vam puno truda i rada kako bi se te vaše sposobnosti

u cijelosti razvile, i nećete svi uspjeti. Bavit ćete se stvarima o kojima ranije niste ni ĉuli. Nemam

rijeĉi kojima bih mogao dovoljno naglasiti vaţnost poslova što ćete ih obavljati kad odete odavde. U

odreĊenim je liberalnim krugovima postalo moderno napadati naše obavještajne sluţbe, bez obzira

je li rijeĉ o CIA-i, vojsci, mornarici ili zrakoplovstvu, ali uvjeravam vas, gospodo, da bi se naša

zemlja našla u velikim nevoljama kad ne bi bilo poţrtvovnih ljudi kakvi ste vi. Vaš je zadatak

doprinijeti spreĉavanju takvih nevolja. Oni koji uspješno završe obuku, postat će ĉasnici zaštite.

Govoreći otvoreno, ĉasnici zaštite su zapravo špijuni. Oni rade u tajnosti.

- Dok ste ovdje, imat ćete najbolju obuku na svijetu. Uĉit ćete o motrenju i izbjegavanju

motrilaca. Proći ćete teĉajeve radiokomunikacija, šifriranja, naoruţanja i ĉitanja zemljovida.

- Slušat ćete predavanja o meĊuljudskim odnosima. Nauĉit ćete kako uspostaviti vezu, kako

otkriti što neku osobu motivira, kako postići opuštanje vaše ţrtve.

Ljudi su upijali svaku njegovu rijeĉ.

- Nauĉit ćete kako upoznati i vrbovati agenta. Saznat ćete kako moţete provjeriti jesu li mjesta

sastanaka sigurna.

- Saznat ćete kako uspostaviti skriveno komuniciranje sa svojim vezama. Ako budete uspješni u

svom poslu, izvršavat ćete zadatke neprimijećeni i neotkriveni.

Robert je osjećao uzbuĊenje što je naelektriziralo zrak.

- Neki od vas radit će u diplomaciji ili vojsci, a to će sluţiti kao pokriće za obavljanje tajnih

zadataka.

Drugi će imati nesluţbeno pokriće; bit će poslovni ljudi, arheolozi ili pisci; sve što će vam

omogućiti pristup podruĉjima i ljudima koji bi mogli imati informacije što ih traţite. Sad ću vas

prepustiti vašim instruktorima. Sretno.

Roberta je obuka fascinirala. Instruktori su bili ljudi koji su radili na terenu te su bili iskusni

profesionalci. S lakoćom je usvajao tehniĉke sadrţaje. Kao dodatak teĉajevima što ih je spomenuo

pukovnik Johnson, imali su brzi teĉaj stranih jezika, te teĉaj

o kriptogramima.

Pukovnik Johnson je za Roberta predstavljao zagonetku. Govorilo se da ima jake veze u Bijeloj

kući, te je upleten u tajne aktivnosti na visokoj razini. Znao bi se izgubiti s Farme na nekoliko dana

uzastopce, a potom bi se odjednom ponovno pojavio.

* * *

Agent po imenu Ron drţao je predavanje.

- Postoji šest faza tajne operacije. Prva je uoĉavanje. Kad znate kakvi vam podaci trebaju, prvi je

korak identificirati osobe koje imaju pristup tim podacima. Druga je faza procjenjivanje. Kad ste

pronašli svoj cilj, morate provjeriti ima li on doista podatke što vama trebaju, te je li podloţan

vrbovanju. Što ga motivira? Je li zadovoljan svojim poslom? Je li se sukobio sa svojim šefom? Nije

li prezaduţen? Ako postoji mogućnost pristupa i motivacija koju se moţe iskoristiti, prelazite na

treću fazu.

- Treća faza je faza razvoja. IzgraĊujete neku vrstu odnosa s kandidatom. Uspijevate ga susretati što

je ĉešće moguće i stvorite vezu. Iduća je faza vrbova-

nje. Kad vam se uĉini da je spreman, poĉnete ga psihološki obraĊivati. Sluţite se svakim

psihološkim oruţjem što vam stoji na raspolaganju; osveta protiv šefa, novac, uzbuĊenje. Ako

je ĉasnik zaštite dobro obavio svoj posao, kandidat obiĉno pristane.

- Dosad je sve u redu. Imate špijuna koji radi za vas. Naredni je korak upravljanje njime.

Morate zaštititi i sebe i njega. Organizirat ćete tajne sastanke, nauĉit ćete ga kako će se sluţiti

mikrofilmom, a ako je potrebno, i skrivenom radio vezom. Nauĉit ćete ga kako opaziti da li ga

slijede, što će reći ako ga ispituju, i tako dalje.

- Posljednja je faza prekidanje suradnje. Nakon nekog vremena moţda će vašu vezu

prebaciti na drugi posao pa više neće imati pristup podacima, ili moţda nama više neće trebati ti

podaci do kojih on moţe doći. U svakom sluĉaju, suradnja je gotova,

ali vaţno ju je okonĉati tako da se ĉovjek ne osjeća iskorištenim pa se ţeli osvetiti...

Pukovnik je Johnson bio u pravu. Nisu svi uspjeh izdrţati do kraja obuke. Poznata su lica

neprestano nestajala. Isparila. Nitko nije znao razlog tome. Nitko nije pitao.

Jednoga se dana skupina obavještajaca pripremala za odlazak u Richmond radi vjeţbe

motrenja. Robertov je instruktor rekao: - Vidjet ćemo koliko si dobar, Roberte. Poslat ću

nekoga da te slijedi. Tvoj je zadatak otresti ga se. Misliš li da to moţeš izvesti?

- Da, gospodine.

- Sretno.

Robert se autobusom odvezao do Richmonda, a tamo je poĉeo šetati ulicama. U roku od pet

minuta

identificirao je svoje sjene. Bila su dvojica. Jedan je pješaĉio, a drugi je imao automobil. Robert ih

se pokušao riješiti tako što je naglo ulazio u restorane i prodavaonice, a potom ţurno izlazio na

straţnja vrata, ali su mu oni stalno bili za petama. Bili su previše dobri u svom poslu. Gotovo je

došlo vrijeme povratka, a Robert im još uvijek nije uspio pobjeći. Previše su ga pozorno motrili.

Robert je ušao u robnu kuću, a dva su muškarca zauzela poloţaje tako da su mogla paziti na ulaze i

izlaze. Robert se pomiĉnim stubama popeo na kat gdje se nalazio odjel muške konfekcije. Kad se

nakon trideset minuta vratio, imao je na sebi drugo odijelo, kaput i šešir, razgovarao je s nekom

ţenom i nosio dijete u naruĉju. Prošao je kraj svojih sjena, a oni ga nisu prepoznali.

On je toga dana bio jedini koji je uspješno umaknuo svojim motriteljima.

Ţargon što su ga uĉili na Farmi bio je poseban jezik.

- Vjerojatno se nećete sluţiti svim ovim izrazima - instruktor je rekao svojoj grupi - ali bolje ih je

znati. Postoje dvije vrste špijuna: »utjecajni špijun« i »špijun provokator«. Utjecajni špijun nastoji

promijeniti stavove u zemlji u kojoj djeluje. Zadatak provokatora je izazivanje nevolja i stvaranje

kaosa. »Biografski utjecaj« je šifra CIA-e za ucjenu. TakoĊer postoje »poslovi crne torbe«, a to

moţe biti sve, od podmićivanja do provale. Watergate je bio jedan takav posao.

Pogledao je naokolo kako bi se uvjerio da ga svi pozorno slušaju. Bili su kao opĉinjeni.

- S vremena na vrijeme nekome od vas zatrebat će »obućar«; to je ĉovjek koji krivotvori

putovnice.

Robert se pitao hoće li mu ikad zatrebati obućar.

- Izraz »maksimalno degradirati« priliĉno je teţak. Znaĉi da nekoga treba ubiti. Isto znaĉi i rijeĉ

»likvidirati«. Ako ĉujete da netko govori o »Tvrtki«, to je nadimak što smo ga nadjenuli Britanskoj

tajnoj sluţbi. Ako vam netko kaţe da »raskuţite« prostoriju, nećete traţiti nametnike, nego naprave

za prisluškivanje.

Prikriveni izrazi fascinirali su Roberta.

- »Dame« je eufemizam za ţene kojima je zadatak kompromitirati opoziciju. »Legenda« je

krivotvorena biografija špijuna, stvorena za pruţanje zaštite. »Privatiziranje« znaĉi napuštanje

sluţbe.

Instruktor je prešao pogledom po slušateljima.

- Zna li netko od vas što je »krotitelj lavova«?

Ĉekao je odgovor. Tišina.

- Kad obavještajac dobije otkaz, ponekad se uzruja i prijeti da će otkriti ono što zna. Na scenu

stupa snagator, ili krotitelj lavova, kako bi ga smirio. Siguran sam da nitko od vas neće imati takvih

susreta.

To je izazvalo nervozan smijeh.

- Zatim, tu je rijeĉ »ospice«. Ako ţrtva umre od ospica, znaĉi da je ubojstvo izvedeno tako dobro

da se smrt ĉinila nesretnim sluĉajem ili posljedicom bolesti. Jedan naĉin dobivanja ospica je tabun.

To je bezbojna ili smeĊasta tekuća smjesa koja izaziva paraliziranje ţivaca kad se apsorbira kroz

koţu. Ako vam netko ponudi »glazbenu kutiju«, nude vam radioodašiljaĉ. Ĉovjek koji rukuje

odašiljaĉem zove se »glazbenik«. U budućnosti će neki od vas raditi »goli«. Nemojte odmah skidati

odjeću, jer to jednostavno znaĉi da ste sami i ne moţete oĉekivati pomoć sa strane.

- Danas ţelim još o neĉemu razgovarati. Sluĉajnosti. U našem poslu, tako nešto ne postoji. To

obiĉno znaĉi da je opasnost na vidiku. Ako neprestano susrećete istu osobu, ili ĉesto opaţate isti

automobil, zaštitite se. Vjerojatno ste u nevoljama do grla.

- Mislim da je za danas dosta, gospodo. Sutra ujutro ćemo nastaviti.

S vremena na vrijeme, pukovnik je Johnson pozivao Roberta u svoj ured kako bi »popriĉali«,

kako je on govorio. Razgovori su bili laţno neobavezni, ali je Robert bio svjestan prikrivenog

ispitivanja.

- Koliko sam shvatio, ţivite u sretnom braku, Roberte.

- Tako je.

U idućih pola sata razgovarali su o braku, vjernosti i povjerenju.

Drugi put: - Admiral Whittaker vas gleda kao sina, Roberte. Jeste li to znali?

- Da. - Bol zbog Edwardove smrti nikad neće nestati.

Razgovarali su o lojalnosti, duţnosti i smrti.

- Suoĉili ste se sa smrću više no jednom, Roberte. Bojite li se umrijeti?

- Ne. - No, umrijeti za nešto vrijedno, pomislio je Robert, a ne besmisleno.

Sastanci su frustrirali Roberta, jer su ga podsjećali na policijsko zrcalo. Pukovnik Johnson je

njega jasno mogao vidjeti, ali je on sam ostao nevidljiv, zagonetka obavijena tajnovitošću.

Obuka je trajala šesnaest tjedana, a. u tom razdoblju nikome od njih nije bilo dopušteno

uspostavljanje veze s vanjskim svijetom. Robertu je oĉajniĉki nedostajala Susan. To je bio njihov

najduţi rastanak. Po isteku ĉetiri mjeseca, pukovnik Johnson pozvao je Roberta u svoj ured.

- Sad ćemo se pozdraviti. Postigli ste izvrsne rezultate, kapetane. Vjerujem da će vam budućnost

biti vrlo zanimljiva. - Hvala, gospodine. Nadam se da je tako. - Sretno.

Pukovnik Johnson gledao je kako Robert odlazi. Pet je minuta nepomiĉno sjedio, a zatim je donio

odluku. Ustao je i zakljuĉao vrata. Tada je podigao slušalicu i obavio telefonski razgovor.

Susan ga je ĉekala. Otvorila je vrata njihova stana odjevena u prozirni negliţe koji ništa nije

skrivao. Poletjela mu je u zagrljaj i ĉvrsto se priljubila uz njega. - Zdravo, mornaru. Ţeliš li se

zabaviti?

- Već se zabavljam - sretno je rekao Robert - ĉim si mi ti u rukama.

- Boţe, strahovito si mi nedostajao! - Susan se odmaknula od njega i strastveno rekla: - Ako ti se

ikad nešto dogodi, mislim da bih umrla.

- Ništa mi se neće dogoditi.

- Obećavaš?

- Obećavam.

Na trenutak ga je zabrinuto prouĉavala. - Izgledaš jako umorno.

- Obuka je bila priliĉno intenzivna - priznao je Robert. To je bilo blago reĉeno. Uza sve tekstove i

priruĉnike što ih je trebalo prouĉiti, te praktiĉna, neposredna predavanja, nitko od polaznika teĉajeva

nije uspijevao odspavati više od nekoliko sati dnevno. Gotovo se nitko nije bunio, iz jednostavnog

razloga: bili su posve svjesni ĉinjenice da bi im ono što su uĉili jednog dana moglo spasiti ţivot.

- Toĉno znam što ti je potrebno - zakljuĉila je Susan.

Robert se nacerio. - Slaţem se. - Posegnuo je za njom.

- Ĉekaj. Daj mi pet minuta. Skini odjeću.

Gledao je za njom dok se udaljavala i pomislio:

Koliko vraţje sreće moţe ĉovjek imati? Poĉeo se razodijevati.

Susan se vratila nekoliko minuta kasnije. Tiho je rekla: - Mmm. Volim kad si gol.

Sjetio se rijeĉi svog instruktora: - Neki od vas će djelovati goli. To znaĉi da ste sami i bez ikakve po-

moći, - U što li sam se to uvalio? U što sam uvalio Susan?

Povela ga je u kupaonicu. Kada je bila puna tople mirišljave vode, a prostoriju su osvjetljavale

samo ĉetiri svijeće što su treperile na umivaoniku.

- Dobro došao kući, dragi. - Skinula je negliţe i ušla u kadu. On je pošao za njom.

- Susan...

- Nemoj govoriti. Nasloni se na mene.

Osjetio je kako mu njene ruke njeţno miluju leĊa i ramena, te mekane obline njenog tijela uza

svoje, pa je zaboravio kako je umoran. Vodili su ljubav u toploj vodi, a kad su se obrisali, Susan je

rekla: - Toliko za predigru. Sad prijeĊimo na ozbiljne stvari.

Ponovno su vodili ljubav, a kasnije je Robert tonuo u san drţeći Susan u zagrljaju i mislio: Uvijek

će biti ovako. Zauvijek.

Sedamnaesto poglavlje

Idućeg ponedjeljka ujutro Robert se prvi put javio na duţnost u Obavještajnu sluţbu ratne

mornarice 17. okruga, u Pentagon.

Admiral Whittaker toplo ga je pozdravio: - Dobro došao kući, Roberte. Oĉito si ostavio vraški

dubok dojam na pukovnika Johnsona.

Robert se nasmiješio. - On je i sam priliĉno impresivna liĉnost.

Dok su pili kavu, admiral ga je upitao: - Jesi li spreman uhvatiti se posla? - Jedva ĉekam. - Dobro. Postoji problem u Rodeziji...

Rad u Obavještajnoj sluţbi ratne mornarice bio je još uzbudljiviji no što je Robert oĉekivao. Svaki

je zadatak bio drugaĉiji, a Robert je dobio pristup nekad povjerljivim dokumentima oznaĉenim sa

»vrlo osjetljivo«. Doveo je prebjega koji je razotkrio Norieginu operaciju švercanja droge u Panami,

otkrio je krticu koja je radila za Marcosa u Ameriĉkom konzulatu u Manili, te pomogao u

postavljanju aparata za prisluškivanje u Maroku. Bio je na zadacima u Juţnoj Americi i Indoneziji.

Jedino što ga je muĉilo

bili su dugotrajni rastanci od Susan. Mrzio je biti daleko od nje i strašno mu je nedostajala. Ipak,

njega je zaokupljalo uzbuĊenje njegova posla, ali Susan nije imala niĉega. Robert je dobivao sve

više i više zadataka. Sve je manje vremena provodio kod kuće, a tada su nevolje sa Susan postale

ozbiljne.

Kad god bi se Robert vratio kući, on i Susan bi gladno poletjeli jedno drugome u zagrljaj i stra-

stveno vodili ljubav. No, ti su trenuci postajali sve rjeĊi. Susan je imala osjećaj da se Robert tek

vratio kući, a već su ga slali na novi zadatak.

Da bi stvari bile još gore, Robert nije smio s njom razgovarati o svom poslu. Susan nije imala

pojma kamo je odlazio niti što je radio. Znala je samo da je ono što radi opasno, a uţasavala ju je

pomisao da bi jednoga dana mogao otići i nikad se ne vratiti. Nije se usuĊivala postavljati pitanja.

Osjećala se poput stranca, posve iskljuĉena iz vaţnog dijela njegova ţivota. Iz njihova ţivota. Ne

mogu dalje ovako, zakljuĉila je Susan.

Kad se Robert vratio sa ĉetverotjednog zadatka u središnjoj Africi, Susan je rekla: - Roberte,

mislim da bismo trebali razgovarati.

- U ĉemu je problem? - upitao je Robert. Znao je u ĉemu je problem.

- Bojim se. Udaljavamo se jedno od drugoga, a ja ne ţelim izgubiti ono što imamo. Ne bih to

mogla podnijeti.

- Susan...

- Ĉekaj. Pusti me da završim. Znaš li koliko smo vremena proveli zajedno tijekom posljednja

ĉetiri mjeseca? Manje od dva tjedna. Kad god se vratiš kući, ĉini mi se da je došao neki gost, a ne

moj muţ.

Obujmio ju je rukama i ĉvrsto privinuo uza se.

- Znaš koliko te volim.

Poloţila mu je glavu na rame. - Molim te, nemoj dopustiti da nam se nešto dogodi.

- Neću - obećao je. - Razgovarat ću s admiralom Whittakerom.

- Kada? - Odmah.

- Admiral će vas sada primiti, kapetane. - Hvala.

Admiral Whittaker sjedio je za svojim pisaćim stolom i potpisivao papire. Podigao je pogled kad je

Robert ušao i nasmiješio se. - Dobro došao kući, Roberte, i ĉestitam. Obavio si izvrstan posao u El

Salvadoru.

- Hvala, gospodine.

- Sjedni. Mogu li ti ponuditi kavu?

- Ne, hvala, admirale.

- Ţelio si razgovarati sa mnom? Moja je tajnica rekla da je hitno. Što mogu uĉiniti za tebe?

Nije znao kako bi poĉeo. - Pa, gospodine, ovo je osobno. Oţenjen sam manje od dvije godine i...

- Odliĉno si izabrao, Roberte. Susan je krasna ţena.

- Da, slaţem se. Problem je u tome što sam ja uglavnom na putu, a ona je zbog toga nesretna. -

Brzo je dodao: -1 sasvim je u pravu. Ovo nije normalna situacija.

Admiral Whittaker se nagnuo unatrag i zamišljeno rekao: - Naravno, ono ĉime se ti baviš nije

normalan posao. Ponekad treba nešto ţrtvovati.

- Znam - tvrdoglavo je rekao Robert - ali nisam spreman ţrtvovati svoj brak. Previše mi znaĉi.

Admiral ga je zamišljeno prouĉavao. - Shvaćam. Što traţiš od mene?

- Nadao sam se da mi moţete dodijeliti neke zadatke koji me ne bi toliko odvlaĉili od kuće.

Ovo je golem posao. Sigurno postoji na stotine stvari koje bih mogao obavljati bliţe domu. - Bliţe domu.

- Da.

Admiral je polako rekao: - U svakom sluĉaju, to si zasluţio. Ne vidim zašto se tako nešto ne bi

moglo srediti.

Robert se s olakšanjem nasmiješio. - To je vrlo ljubazno od vas, admirale. Bit ću vam zahvalan.

- Da, vjerujem da to moţemo urediti, sigurno. Reci Susan da sam joj poruĉio kako je problem

riješen.

Robert je ustao, sav ozaren. - Ne znam kako bih vam zahvalio.

Admiral Whittaker samo je odmahnuo rukom.

- Previše si mi dragocjen pa ne smijem dopustiti da ti se nešto dogodi. A sad se vrati kući svojoj

ţeni.

Kad je Robert upoznao Susan s novostima, bila je ushićena. - Snaţno ga je zagrlila. - O, dragi, to je

predivno.

- Zamolit ću ga da mi odobri dva tjedna odmora pa moţemo nekamo otputovati. To će nam biti

drugi medeni mjesec.

- Zaboravila sam kako izgleda medeni mjesec - promrmljala je Susan. - Pokaţi mi. Robert joj je pokazao.

Idućeg je jutra admiral Whittaker poslao po Roberta. - Samo te ţelim obavijestiti da pokušavam ne-

što urediti glede našeg juĉerašnjeg razgovora.

- Hvala vam, admirale. - Sad je trenutak za spominjanje dopusta. - Gospodine...

Admiral Whittaker ga je prekinuo: - Nešto je iskrsnulo, Roberte. - Admiral je poĉeo šetati

prostorijom. Kad je progovorio, u glasu mu se osjećala duboka zabrinutost. - Upravo su me

obavijestili da se netko infiltrirao u CIA-u. Ĉini se da već dugo cure strogo povjerljivi podaci. O

špijunu znaju samo to da mu je konspirativno ime »Lisica«. Trenutno se nalazi u Argentini. Trebaju

nekoga tko ne radi za CIA- u za .obavljanje zadatka. Zamjenik naĉelnika CIA-e traţio je tebe. Ţele

da uĊeš ĉovjeku u trag i dovedeš ga natrag. Rekao sam im da odluku prepuštam tebi. Ţeliš li

prihvatiti zadatak?

Robert je oklijevao. - Bojim se da ću morati odbiti, gospodine.

- Poštujem tvoju odluku, Roberte. Bez prestanka si putovao i nikad još nisi odbio neki zadatak.

Znam da je to uvelike utjecalo na tvoj brak. - Volio bih preuzeti taj posao, gospodine. Samo...

- Ne moraš ništa reći, Roberte. Moje mišljenje o tvom radu i poţrtvovnosti nikad se neće

promijeniti. Ţelim te zamoliti samo za jednu uslugu. - A to je, admirale?

- Zamjenik naĉelnika CIA-e zatraţio je sastanak s tobom, bez obzira na tvoju odluku. Moramo

biti susretljivi. Nemaš ništa protiv, zar ne?

- Jasno da nemam, gospodine.

Rano idućeg jutra Robert se odvezao na sastanak u Langley.

- Sjednite, kapetane - rekao je zamjenik naĉelnika kad je Robert ušao u veliki ured na uglu. -

Puno sam ĉuo o vama. Samo dobro, naravno. - Hvala, gospodine.

Zamjenik naĉelnika bio je muškarac šezdesetih godina, vrlo mršav, lijepe sijede kose i tankih

brĉića što su se pomicali gore dolje dok je puckao lulu. Diplomirao je na Yaleu, prikljuĉio se OSS-

u tijekom Drugog svjetskog rata, a kasnije prešao u CIA-u, kad je formirana nakon sukoba. Polako

se uspinjao na ljestvici najmoćnije obavještajne sluţbe svijeta.

- Ţelim vam dati do znanja, kapetane, da cijenim vašu odluku. - Drago mi je.

- MeĊutim, osjećam da vas moram upoznati s postojanjem jedne ĉinjenice.

- O ĉemu je rijeĉ, gospodine?

- Predsjednik je osobno upleten u operaciju razotkrivanja Lisice.

- Nisam to znao, gospodine.

- On to drţi, kao i ja, jednim od najvaţnijih zadataka ove agencije otkako ona postoji. Poznata

mi je vaša situacija kod kuće, a siguran sam da i predsjednik shvaća. On je pravi obiteljski ĉovjek.

No, vaše odbijanje ovog zadatka moglo bi, kako bih to rekao, baciti sjenu na ONI i na admirala

Whittakera.

- Admiral nije utjecao na moju odluku, gospodine - rekao je Robert.

- Ja to razumijem, kapetane, ali hoće li i predsjednik razumjeti?

Morat ćemo odgoditi medeni mjesec, pomislio je Robert.

Kad je Robert obavijestio Susan o razvoju dogaĊaja, blago je rekao: - Ovo je moj posljednji

prekomorski zadatak. Poslije ovoga, bit ću neprestano kod kuće pa ću ti dojaditi.

Nasmiješila mu se. - Nema toliko vremena na svijetu. Bit ćemo zauvijek zajedno.

Potjera za Lisicom predstavljala je najveće razoĉaranje što ga je Robert ikad doţivio. Otkrio je

njegov trag u Argentini, ali mu je plijen izmaknuo za jedan dan. Trag je vodio u Tokio i Kinu, a

potom u Maleziju. Tkogod to bio, ostavljao je tek toliko tragova da ga dovede onamo gdje je bio, ali

nikad tamo gdje se trenutno nalazi.

Dani su se pretvorili u tjedne, tjedni u mjesece, a Robert je uvijek bio korak iza Lisice. Nazivao je

Susan gotovo svakoga dana. U poĉetku joj je govorio: - Doći ću kući za par dana, draga. - A zatim: -

Moţda ću se vratiti sljedeći tjedan. - I na kraju: - Nisam siguran kad ću se vratiti. - Na koncu je

Robert morao odustati. Slijedio je trag već dva i pol mjeseca, a nije bio ni mrvicu bliţe uspjehu.

Kad se vratio kući, Susan se ĉinila drugaĉijom. Djelovala je hladnije.

- Ţao mi je, dušo - ispriĉavao se Robert. - Nisam imao pojma da će to ovoliko trajati. Bilo je

samo... - Nikad te neće pustiti, zar ne, Roberte?

- Što? Jasno da hoće.

Odmahnula je glavom. - Ne vjerujem. Zaposlila sam se u bolnici Washington Memorial. Iznenadio se. - Što si uĉinila?

- Opet ću raditi kao medicinska sestra. Ne mogu samo sjediti po kući, ĉekati na tvoj povratak,

pitati se gdje si i što radiš, muĉiti se mislima jesi li ţiv ili mrtav. - Susan, ja...

- Sve je u redu, najdraţi. Barem ću raditi nešto korisno dok tebe nema. To će mi olakšati ĉekanje. Robert na to nije imao što odgovoriti.

Izvijestio je admirala Whittakera o svom neuspjehu. Admiral je suosjećao s njim.

- Ja sam kriv što sam ti dopustio preuzimanje tog zadatka. Odsad ćemo prepustiti CIA-i da sama

rješava svoje proklete probleme. Ţao mi je, Roberte.

Robert mu je rekao da se Susan zaposlila kao medicinska sestra.

- To je vjerojatno dobra zamisao - zamišljeno je rekao admiral. - Malo će popustiti pritisak u

tvom braku. Ako s vremena na vrijeme preuzmeš neke prekomorske poslove, sigurno joj više neće

toliko smetati.

»S vremena na vrijeme« bilo je gotovo stalno. Tada se brak doista poĉeo raspadati.

Susan je radila u bolnici Washington Memorial kao medicinska sestra u operacijskoj sali, a kad

god je Robert bio kod kuće, nastojala je dobiti slobodne dane kako bi bila s njim* ali ju je posao sve

više zaokupljao.

- Doista volim raditi, dragi. Osjećam se korisnom.

Govorila je Robertu o svojim pacijentima, a on se sjećao kako je bila briţna prema njemu, kako ga

je njegovala i vratila mu zdravlje, vratila ga u ţivot. Bilo mu je drago da obavlja vaţan posao kojeg

voli, ali ĉinjenica je bila da su se sve manje viĊali. Osjećajni raskol meĊu njima postajao je sve

naglašeniji. MeĊu njima je postojala nelagoda kakve ranije nije bilo. Osjećali su se poput dvoje

stranaca koji su oĉajniĉki nastojali odrţavati razgovor.

Kad se Robert vratio u Washington nakon što je šest tjedana radio u Turskoj, poveo je Susan na

veĉeru u Sans Souci.

Susan je rekla: - Imamo novog pacijenta u bolnici. Doţivio je tešku zrakoplovnu nesreću, a lijeĉnici

nisu vjerovali da će preţivjeti, ali ću se ja za to pobrinuti.

- Oĉi su joj blistale.

Takva je bila kad sam ja bio u pitanju, pomislio je Robert. Pitao se je li se nagnula nad pacijenta i

rekla:

- Ozdravi. Ja te ĉekam. - Odbacio je tu pomisao.

- On je tako drag, Roberte. Sve su sestre poludjele za njim.

Sve sestre? pitao se.

Javila se mala muĉna sumnja u dnu njegovih misli, ali ju je uspio potisnuti.

Naruĉili su veĉeru.

Iduće nedjelje Robert je otišao u Portugal, a kad se nakon tri tjedna vratio, Susan ga je uzbuĊeno

pozdravila.

- Monte je danas prvi put hodao! - Površno ga je poljubila. - Monte?

- Monte Banks. Tako se zove. Oporavit će se. Lijeĉnici nisu mogli povjerovati, ali mi nismo

odustajali. Mi. - Priĉaj mi o njemu.

- Doista je drag. Uvijek nam dijeli darove. Vrlo je imućan. Upravlja vlastitim zrakoplovom pa je

doţivio tešku nesreću i... - Kakve darove?

- O, ma znaš, sitnice... slatkiše, cvijeće, knjige i ploĉe. Pokušao nam je svima dati skupe ure, ali

smo to morale odbiti, naravno.

- Naravno.

- Ima jahtu, ponije za polo...

Toga ga je dana Robert poĉeo zvati »Moneybags«. Susan je govorila o njemu kad god bi se vratila

iz bolnice. - Odista je divan, Roberte.

Divan znaĉi opasnost.

- I tako je paţljiv. Znaš li što je danas uĉinio? Naruĉio je da se pošalje ruĉak iz Jockey Cluba za

sve medicinske sestre na katu.

Ĉovjek je odvratan. Robert je otkrio da ga obuzima bijes. - Je li taj tvoj divni pacijent oţenjen? - Nije, dragi. Zašto?

- Samo sam se pitao.

Nasmijala se. - Za Boga miloga, nisi valjda ljubomoran?

- Na nekog starca koji tek uĉi hodati? Nisam, jasno. - Vraga nisam. No, nije joj htio pruţiti

zadovoljstvo i priznati.

Kad je Robert bio kod kuće, Susan je nastojala ne spominjati svog pacijenta. No, ako ona nije o

njemu govorila, to bi uĉinio Robert.

- Kako je stari Moneybags?

- On se ne zove Moneybags - ukorila ga je. - Zove se Monte Banks.

- Svejedno. - Šteta što kujin sin nije poginuo u zrakoplovnoj nesreći.

Idućeg je dana bio Susanin roĊendan.

- Znaš što - oduševljeno je rekao Robert - idemo slaviti. Izaći ćemo, poći na romantiĉnu veĉeru

i... - Moram raditi u bolnici do dvadeset sati.

- Dobro. Tamo ću te pokupiti.

- U redu. Monte jedva ĉeka da te upozna. Ispriĉala sam mu sve o tebi.

- Veselim se susretu sa starcem - uvjeravao ju je Robert.

Kad je Robert stigao u bolnicu, sluţbenica za prijamnim pultom mu je rekla: - Dobra veĉer, kapeta-

ne. Susan radi na ortopedskom odjelu na drugom katu. Oĉekuje vas. - Podigla je telefonsku

slušalicu.

Robert je izašao iz dizala, a Susan ga je ĉekala u svojoj uškrobljenoj bijeloj odori. Srce mu je

poskoĉilo. Bila je tako lijepa. - Zdravo, ljepotice.

Susan se osmjehnula, nekako u neprilici. - Zdravo, Roberte. Za nekoliko ću minuta biti slobodna.

DoĊi. Upoznat ću te s Monteom. Jedva ĉekam.

Uvela ga je u veliku privatnu sobu ispunjenu knjigama, cvijećem i košarama voća, te rekla: -

Monte, ovo je moj muţ , Robert.

Robert je bez rijeĉi stajao i zurio u ĉovjeka na krevetu. Bio je tri ili ĉetiri godine stariji od Roberta,

a sliĉio je Paulu Newmanu. Robert ga je trenutno zamrzio.

- Jako mi je drago što sam vas upoznao, kapetane. Susan mi je ispriĉala sve o vama.

Zar su o tome razgovarali dok je usred noći sjedila uza nj? - Vrlo se ponosi vama. Tako treba, stari, dobaci mi nekoliko mrvica. Susan je gledala Roberta, nadajući se da će biti ljubazan. Potrudio se.

- Ĉujem da ćete uskoro izaći odavde.

- Da, uglavnom zahvaljujući vašoj ţeni. Ona stvara ĉuda.

Hajde, mornaru. Zar misliš da ću nekoj drugoj sestri prepustiti to divno tijelo? - Da, to joj je

specijalnost. - Robert nije uspio izbaciti prizvuk gorĉine iz glasa.

RoĊendanska veĉera predstavljala je fijasko. Susan je ţeljela razgovarati samo o svom pacijentu.

- Je li te podsjetio na nekoga, dragi?

- Na Borisa Karloffa.

- Zašto si bio onako nepristojan prema njemu?

Hladno je rekao: - Mislim da sam bio vrlo civiliziran. Sluĉajno mi se ĉovjek ne sviĊa.

Susan je zurila u njega. - Ĉak ga i ne poznaješ. Sto ti se kod njega ne sviĊa?

Ne sviĊa mi se kako te gleda. Ne sviĊa mi se kako ti njega gledaš. Ne sviĊa mi se kako naš brak ide

dovraga. Boţe, ne ţelim te izgubiti. - Oprosti. Valjda sam samo umoran.

U tišini su završili veĉeru.

Idućeg jutra, dok se Robert pripremao za posao, Susan je rekla: - Roberte, moram ti nešto reći...

Imao je osjećaj kao da ga je netko tresnuo u ţeludac. Nije mogao podnijeti da ona rijeĉima izrazi

ono što im se dogaĊalo.

- Susan...

- Znaš da te volim. Uvijek ću te voljeti. Ti si najdraţi, najdivniji ĉovjek kojeg sam ikad

upoznala.

- Molim te...

- Ne, pusti me da završim. Ovo mi je vrlo teško. Tijekom protekle godine naši se zajedniĉki

provedeni trenuci mjere minutama. Više nemamo braka. Udaljili smo se jedno od drugoga.

Svaka je rijeĉ bila poput uboda noţem.

- Imaš pravo - oĉajniĉki je rekao. - Promijenit ću se. Napustit ću posao u sluţbi. Sada. Danas.

Poći ćemo nekamo na put i...

Odmahnula je glavom. - Ne, Roberte. Oboje znamo da to ne bi uspjelo. Radiš posao kojeg voliš.

Ako bi ga zbog mene napustio, uvijek bi me mrzio. Nitko nije kriv za ovo. To se jednostavno...

dogodilo. Ţelim razvod.

Ĉinilo mu se da se svijet srušio na njega. Odjednom je osjetio jaku muĉninu.

- Ne misliš ozbiljno, Susan, naći ćemo naĉin za...

- Prekasno je. Već dugo razmišljam o ovome. Cijelo vrijeme dok si ti bio na putu, a ja sam kod

kuće sama sjedila i ĉekala te, razmišljala sam o tome. Ţivimo odvojenim ţivotima. Potrebno mi je

više od toga. Treba mi nešto što mi ti više ne moţeš dati.

Stajao je i borio se da uspostavi kontrolu nad svojim osjećajima. - Ima li to... ima li to neke veze s

Moneybagsom?

Susan je oklijevala. - Monte me je zaprosio.

Osjetio je kako mu se utroba pretvara u vodu. -1 ti si prihvatila?

- Da.

To je bila nekakva luda noćna mora. Ovo se ne dogaĊa, mislio je. Ne moţe biti. Oĉi su mu se

ispunile suzama.

Susan ga je zagrlila i ĉvrsto ga drţala. - Nikad više za nekoga neću osjećati ono što sam osjećala

za tebe. Voljela sam te svim srcem i dušom. Uvijek ću te voljeti. Ti si moj najdraţi prijatelj. - Malo

se odmaknula

i pogledala ga u oĉi. - Ali to nije dovoljno. Razumiješ li?

Razumio je jedino da ga ona uništava. - Mogli bismo ponovno pokušati. Poĉet ćemo ispoĉetka i...

- Ţao mi je, Roberte. - Govorila je prigušenim glasom. - Strašno mi je ţao, ali gotovo je.

Susan je odletjela u Reno radi razvoda, a kapetan Robert Bellamy dva se tjedna nije otrijeznio.

Stare navike teško umiru. Robert je telefonirao prijatelju u FBI-u. Al Traynor našao se na

Robertovu putu već desetak puta u prošlosti, te je Robert imao povjerenja u njega. - Tray, treba mi jedna usluga.

- Usluga? Treba ti psihijatar. Kako si, dovraga, mogao pustiti da ti Susan ode?

Vjerojatno je već cijeli grad ĉuo o njihovu rastanku. - To je duga, tuţna priĉa.

- Doista mi je ţao, Roberte. Ona je sjajna ţena. Ja... nije vaţno. Što mogu uĉiniti za tebe?

- Ţelio bih da nekoga provjeriš u vašim raĉunalima.

- Nema problema. Reci ime.

- Monte Banks. Rijeĉ je samo o rutinskoj provjeri.

- U redu. Što ţeliš znati?

- Vjerojatno ga uopće nema u tvojim dosjeima, Tray, ali ako... je li ikad platio globu, premlatio

psa, prošao kroz crveno svjetlo? Uobiĉajeno.

- Svakako.

- I zanima me odakle mu novac. Ţelio bih nešto saznati o njegovom podrijetlu. - Dakle, samo rutinski, je li?

- I, Tray, neka ovo ostane meĊu nama. Osobno je. Moţe?

- Nema problema. Nazvat ću te ujutro.

- Hvala. Dugujem ti ruĉak.

- Veĉeru.

- Vrijedi.

Robert je spustio slušalicu i pomislio: Slika ĉovjeka koji se hvata za slamku. Ĉemu se nadam, da je

on Jack Trbosjek, a Susan će doletjeti natrag u moj naruĉaj?

Rano idućeg jutra, Dustin Thornton je poslao po Roberta. - Na ĉemu trenutno radite, kapetane?

On savršeno dobro zna na ĉemu radim, pomislio je Robert. - Dovršavam dosje o diplomatu iz

Singapura i...

- Ĉini se da vam to ne zauzima dovoljno vremena.

- Oprostite molim?

- Za sluĉaj da ste zaboravili, kapetane, Obavještajna sluţba ratne mornarice nema ovlaštenje za

istragu o ameriĉkim drţavljanima.

Robert ga je zbunjeno gledao. - Što to vi... ?

- FBI me je obavijestio da pokušavate doći do informacija koje ne potpadaju pod jurisdikciju

ove sluţbe.

Robert je osjetio iznenadan nalet bijesa. Onaj ga je kujin sin Traynor izdao. Toliko o prijateljstvu.

- To je stvar osobne prirode - rekao je Robert.

- Ja...

- Raĉunala FBI-a nisu stvorena radi vas, kao ni za to da vam pomognu uznemiravati graĊane.

Jesam li bio jasan?

- Vrlo.

- To je sve.

Robert je odjurio natrag do svog ureda. Prsti su mu podrhtavali dok je birao broj 202-324-3000.

Javio se nepoznati glas: - FBI.

- Ala Traynora, molim vas.

- Samo trenutak.

Minutu kasnije javio se muški glas: - Halo. Mogu Ii vam pomoći?

- Da. Trebao bih Ala Traynora.

- Ţao mi je, agent Traynor više ne radi ovdje.

Robert se zaprepastio. - Što?

- Traynor je premješten.

- Premješten?

- Da.

- Kamo?

- Boise. No, još ga neko vrijeme neće biti tamo. Dugo vremena, bojim se.

- Kako to mislite?

- Dok je sinoć trĉao parkom Rock Creek, udario ga je automobil, a vozaĉ je pobjegao s mjesta

nesreće. Moţete li to povjerovati? Neki je kreten sigurno bio mrtav pijan. Zaletio se automobilom

na stazu za trĉanje. Odbacio je Traynorovo tijelo preko deset metara. Moţda neće preţivjeti.

Robert je spustio slušalicu. U glavi mu se vrtjelo. Koji se vrag dogaĊa? Monte je Banks, plavooki

sveameriĉki momak, zaštićen. Od ĉega? Tko ga štiti? Isuse, pomislio je Robert, u što će se to Susan

uvaliti?

Posjetio ju je toga poslijepodneva.

Nalazila se u svom novom stanu, prekrasnom dupleksu u Ulici »M«. Pitao se je li ga Moneybags

platio. Već tjednima nije vidio Susan, a pogled na nju oduzeo mu je dah.

- Oprosti mi što ovako upadam, Susan. Znam da sam obećao kako to neću ĉiniti.

- Rekao si da je rijeĉ o neĉem ozbiljnom.

- I jest. - Sad kad je bio ovdje, nije znao kako bi poĉeo. Susan, došao sam te spasiti? Nasmijala

bi mu se u lice.

- Što se dogodilo?

- Rijeĉ je o Monteu.

Namrštila se. - Što je s njim?

Ovo je najteţi dio. Kako joj moţe reći ono što ni sam nije znao? Znao je jedino da nešto nikako ne

valja. Monte Banks se sigurno nalazio u raĉunalu FBI-a, uz napomenu: Nikakvi se podaci ne smiju

iz-

davati bez odobrenja. A o raspitivanju su odmah obavijestili ONI. Zašto?

- Mislim da nije... on nije ono što se ĉini da jest.

- Ne razumijem.

- Susan, odakle mu toliki novac?

Ĉinilo se da ju je pitanje iznenadilo. - Monte se vrlo uspješno bavi uvozom i izvozom.

Najstarije pokriće na svijetu.

Trebao je biti pametniji i ne uletjeti ovamo s nepotpunom teorijom. Osjećao se poput budale. Susan

je ĉekala objašnjenje, a on ga nije imao.

- Zašto me to pitaš?

- Bio sam... samo sam se htio uvjeriti da je on prava osoba za tebe - neuvjerljivo je rekao

Robert. - O, Roberte. - U glasu joj se osjećalo razoĉaranje.

- Vjerojatno nisam trebao doći. - Tu imaš pravo, stari. - Ţao mi je.

Susan mu je prišla i zagrlila ga. - Razumijem - tiho je rekla.

No, nije razumjela. Nije shvaćala da je neduţno raspitivanje o Monteu Banksu naišlo na neprobojni

zid, vraćeno ONI-u, a ĉovjek koji je pokušao doći do podataka premješten je u zabit.

Bilo je drugih naĉina za dobivanje informacija, a Robert ih je oprezno primijenio. Telefonirao je

prijatelju koji je radio za Forbes Magazine.

- Roberte! Dugo se nismo vidjeli? Što mogu uĉiniti za tebe?

Robert mu je rekao.

- Monte Banks? Zanimljivo je što si ga spomenuo. Drţimo da bismo ga trebali staviti na

Forbesov popis ĉetiristo najimućnijih, ali ne moţemo dobiti ĉvrste podatke o njemu. Imaš li ti nešto

za nas?

Nula.

Robert je pošao u gradsku knjiţnicu i potraţio ime Monte Banks u Tko je tko. Nije ga bilo.

Okrenuo se mikrofilmu i potraţio stara izdanja Washington Posta, otprilike iz vremena Banksove

zrakoplovne nesreće. Našao je kratki ĉlanak o padu aviona. Spominjao se Banks kao poduzetnik.

Sve je zvuĉilo priliĉno neduţno. Moţda griješim, mislio je Robert. Moţda je Monte Banks momak

s bijelim šeširom. Naša ga vlada ne bi štitila da je špijun, zloĉinac, ili se bavi drogama... Istina je da

se ja još uvijek grĉevito drţim Susan.

Ponovni status neţenje donio mu je usamljenost, prazninu, niz zaposlenih dana i besanih noći.

Bez najave, preplavio bi ga oĉaj te bi plakao. Plakao je zbog sebe i zbog Susan, kao i zbog svega što

su izgubili. Svuda se osjećala Susanina prisutnost. Stan je bio pun podsjetnika na nju. Robert je

stalno iznova proţivljavao njihove zajedniĉke trenutke, a svaka ga je prostorija muĉila sjećanjima na

Susanin glas, njezin smijeh, njenu toplinu. Sjećao se blagih uzvisina i udolina njenog tijela dok je

gola leţala u krevetu, ĉekajući ga, a bol je u njemu postala nepodnošljiva.

Njegovi su se prijatelji zabrinuli.

- Ne bi smio biti sam, Roberte.

Njihov je skupni povik postao: - Da samo znaš kakvu sam ti curu našao!

Bilo ih je visokih i lijepih, niskih i seksi. Bile su modeli, tajnice, reklamne agentice, raspuštenice i

odvjetnice. MeĊutim, nijedna nije bila Susan. Nije imao niĉeg zajedniĉkog niti s jednom od njih, a

pokušaji ĉavrljanja s nepoznatim ţenama koje ga ni najmanje nisu zanimale, samo su ga ĉinili još

usamljenijim. Robert nije imao ni najmanju ţelju neku od tih ţena odvesti u krevet. Ţelio je biti sam.

Ţelio je vratiti film na poĉetak, iznova napisati scenarij. Sada je bilo tako lako vidjeti vlastite greške,

znati kako se trebala odvijati scena s admiralom Whittakerom.

U CIA-u se infiltrirao ĉovjek pod imenom Lisica. Zamjenik naĉelnika je traţio da mu ti uĊeš u

trag.

Ne, admirale. Ţao mi je. Vodim svoju ţenu na drugi medeni mjesec.

Ţelio je preurediti svoj ţivot, dati mu sretan završetak. Prekasno. Ţivot nije pruţao druge prilike.

Ostao je sam.

Sam je obavljao kupovinu, sam kuhao svoje obroke, a jednom tjedno odlazio je u automatiziranu

praonicu.

To je bilo samotno, ţalosno razdoblje Robertova ţivota. No, najgore mu je tek predstojalo. Lijepa

kreatorica koju je upoznao u Washingtonu telefonirala mu je nekoliko puta i pozivala ga na veĉeru.

Robert se nećkao, ali je na kraju ipak prihvatio njen poziv. Pripremila je izvrsnu veĉeru uz svijeće za

njih dvoje. - Vrlo dobro kuhaš - rekao je Robert.

- Vrlo sam dobra u svemu. - Nikako nije mogao pogrešno shvatiti njezine rijeĉi. Primaknula se k

njemu. - Dopusti mi da ti to dokaţem. - Poloţila mu je ruke na bedra i prešla jezikom preko njegovih

usana.

Prošlo je puno vremena, pomislio je Robert, moţda previše.

Pošli su u krevet, a na Robertov uţas, bilo je strašno. Prvi put u ţivotu, Robert je bio impotentan.

Osjećao se poniţenim. - Ne brini, dragi - rekla je. - Sve će biti u redu. Nije bila u pravu.

Robert se vratio kući osjećajući se posramljenim, osakaćenim. Znao je da na neki luĊaĉki,

iskrivljeni naĉin osjeća kako bi voĊenjem ljubavi s drugom ţenom izdao Susan. Koliko glup moţe

ĉovjek biti?

Još je jednom pokušao voditi ljubav, s vedrom tajnicom iz ONI-a. U krevetu je bila divlje

strastvena, milovala ga je po cijelom tijelu, uzela ga u svoja vrela usta. No, ništa nije koristilo.

Ţelio je jedino Susan. Nakon toga, prestao je pokušavati. Pomišljao je na traţenje savjeta u

lijeĉnika, ali je osjećao preveliki stid. Znao je u ĉemu je njegov problem, a rješenja nije bilo. Svu je

svoju energiju unosio u posao.

Susan ga je zvala najmanje jednom tjedno. - Nemoj zaboraviti uzeti košulje iz praonice - rekla bi.

Ili: - Poslat ću ti ţenu da oĉisti stan. Kladim se da je u uţasnom neredu.

Nakon svakog poziva, usamljenost je postajala još gora.

Nazvala ga je veĉer uoĉi svog vjenĉanja.

- Roberte, ţelim te obavijestiti da se sutra udajem.

Disanje mu je postalo oteţano. Poĉeo je ubrzano disati. - Susan...

- Volim Montea - rekla je - ali volim i tebe. Voljet ću te sve do svoje smrti. Nemoj to nikad

zaboraviti. Što je na to mogao reći? - Roberte, je li ti dobro?

Svakako. Sjajno mi je. Osim što sam postao jebeni eunuh. Prekriţi pridjev. - Roberte?

Nije ju mogao kaţnjavati svojim problemom. - Dobro mi je. Uĉini mi samo jednu uslugu, dušo,

hoćeš li? - Sve što je u mojoj moći.

- Nemoj... nemoj dopustiti da te vodi na medeni mjesec tamo gdje smo mi bili.

Spustio je slušalicu, izašao i ponovno se napio.

To se zbivalo prije godinu dana. To je bila prošlost. Bio je prisiljen suoĉiti se s ĉinjenicom da

Susan sada pripada nekom drugom. Mora ţivjeti u sadašnjosti. Mora obaviti svoj zadatak. Vrijeme je

za razgovor s Lesliejem Mothershedom, ĉovjekom koji ima fotografije i imena oĉevidaca koje

Robert mora pronaći na svom posljednjem zadatku.

Osamnaesto poglavlje

Leslie Mothershed osjećao se više nego euforiĉno. Istog ĉasa kad se vratio u London, grĉevito

steţući svoje dragocjene filmove, poţurio je u malu smoĉnicu što ju je pretvorio u tamnu komoru.

Provjerio je ima li sve što mu je potrebno: posudu za razvijanje filma, termometar, štipaljke, ĉetiri

velike laboratorijske posude, štopericu, razvijaĉ, otopinu za neutraliziranje razvijaĉa i sredstvo za

fiksiranje. Ugasio je svjetlo i upalio malenu crvenu lampicu. Ruke su mu se tresle dok je otvarao

omote i vadio filmove. Nekoliko je puta duboko udahnuo kako bi se smirio. Ovoga puta ništa ne

smije poći po zlu, mislio je. Ništa. Ovo je za tebe, majko.

Oprezno je namotao filmove na kaleme. Poloţio ih je u posudu i ulio razvijaĉ, prvu tekućinu što će

je upotrijebiti. Potrebno je odrţavati stalnu temperaturu od 20 stupnjeva Celzijusa i povremeno

promiješati. Po isteku jedanaest minuta, ispraznio je posudu i ulio sredstvo za fiksiranje preko

filmova.

Opet je postao nervozan, obuzet strahom da ne pogriješi. Izlio je sredstvo za fiksiranje kako bi ih

prvi put oprao, a potom ih je pustio u vodi deset minuta. Zatim su uslijedile dvije minute stalnog

miješanja u agensu za ĉišćenje, pa još dvanaest minuta u vodi. Trideset sekundi u otopini za

izoštravanje osiguravalo je da na negativima neće biti pruga ili mrlja. Na kraju je, vrlo, vrlo oprezno

izvadio film, objesio ga i priĉvrstio štipaljkama, a potom gumenim valjkom uklonio posljednje

kapljice s filma. Nestrpljivo je ĉekao da se negativi osuše.

Došlo je vrijeme za pregledavanje negativa. Mothershed je zadrţao dah, a srce mu je mahnito tuklo

kad je uzeo prvi niz negativa i podigao ga prema svjetlu. Savršeno. Jednostavno savršeno!

Svaki je bio pravi dragulj, snimak kakvim bi se ponosio svaki fotograf na svijetu. Svaka se

pojedinost neobiĉne svemirske letjelice dobro vidjela, ukljuĉujući i tijela dvojice izvanzemaljaca koji

su unutra leţali.

Dvije stvari što ih ranije nije primijetio zapele su Mothershedu za oko, pa je pozornije pogledao.

Tamo gdje se svemirski brod rastvorio mogla su se vidjeti tri uska kauĉa, a ipak su bila samo dva

izvanzemaljca. Druga neobiĉna stvar bila je to što je jednom izvanzemaljcu odsjeĉena šaka. Na

fotografiji se nigdje nije vidjela.

Moţda je stvorenje imalo samo jednu šaku, razmišljao je Mothershed. Moj Boţe, ove su fotografije

prava remek-djela! Majka je imala pravo. Ja sam genij. Osvrnuo se po skuĉenom prostoru i pomislio:

Kad idući put budem razvijao svoje filmove, bit će to u velikoj, lijepo ureĊenoj tamnoj komori u mojoj

gospodskoj kući na Eaton Squareu.

Stajao je i dodirivao svoje bogatstvo kao što škrtac dodiruje svoje zlato. Na svijetu ne postoji ĉasopis

ili novine koje ne bi ubile da se domognu ovih fotografija. Svih ovih godina gadovi su odbacivali

njegove fotografije i slali ih natrag s uvredljivim pisamcima. »Hvala vam što ste nam poslali

fotografije koje vam ovim putem vraćamo. Ne odgovaraju našim trenutnim potrebama.« Ili:

»Zahvaljujemo se na vašem prilogu. Previše su sliĉne fotografijama što smo ih već objavili.« Ili

samo: »Vraćamo vam fotografije što ste nam ih poslali.«

Godinama je te gmizavce molio za posao, ali sad će oni puzati pred njim, a on će ih natjerati da

plate.

Jedva je ĉekao. Morao je odmah poĉeti. Budući da mu je prokleta telefonska kompanija iskljuĉila

telefon samo zato što je nekoliko tjedana kasnio s plaćanjem kvartalnog raĉuna, Mothershed je morao

izaći telefonirati. Popustio je trenutnom porivu i odluĉio poći u Langan’s, stjecište slavnih osoba, i

poĉastiti se zasluţenim ruĉkom. Langan’s je bio daleko iznad njegovih mogućnosti, no ako je ikad

postojalo vrijeme za slavlje, to je bilo sada. Nije li samo korak od bogatstva i slave?

Šef sale smjestio je Mothersheda za stol u kutu restorana, a tamo je, u separeu na udaljenosti od tri

metra, ugledao dva poznata lica. Odjednom je shvatio tko su oni, te je njegovim tijelom prostrujio

drhtaj uzbuĊenja. Michael Caine i Roger Moore, glavom i bradom! Ţelio je da mu je majka još ţiva

pa bi joj mogao ispriĉati o tome. Oboţavala je ĉitati o filmskim zvijezdama. Dva su se muškarca

smijala i oĉito se dobro zabavljala, bez ikakve brige na svijetu, a Mothershed nije s njih mogao

otrgnuti pogleda. Njihovi se pogledi nisu zaustavili na njemu. Samodopadni gadovi, ljutito je mislio.

Pretpostavljam da oĉekuju kako ću doći i zamoliti ih za autograme. Pa, za nekoliko dana oni će

traţiti moj. Pretrgnut će se od nastojanja da me upoznaju sa svojim prijateljima.

- Leslie, ţelim ti predstaviti Charlesa i Di, a ovo su Fergie i Andrew. Leslie je, znate, momak

koji je snimio one slavne fotografije NLO-a.

Kad je Mothershed pojeo svoj ruĉak, prošao je kraj dvojice glumaca i stigao do telefona na katu.

Nazvao je Informacije i dobio broj Suna.

- Ţelio bih razgovarati s vašim grafiĉkim urednikom.

Javio mu se muški glas: - Chapman.

- Koliko bi za vas vrijedilo dobiti fotografije NLO- a s tijelima dvojice vanzemaljaca u njemu?

Glas s druge strane ţice je rekao: - Ako su fotografije dobre, mogli bismo ih objaviti kao primjer

vješte obmane i...

Mothershed je razdraţljivo rekao: - Sluĉajno ovo nije nikakva obmana. Imam imena devetero

uglednih oĉevidaca koji će posvjedoĉiti da je rijeĉ o stvarnom dogaĊaju... ukljuĉujući jednog

svećenika.

Ĉovjekov se ton glasa promijenio. - O? Gdje ste snimili te fotografije?

- Nije vaţno - lukavo je rekao Mothershed. Neće nasjesti njihovim trikovima i dati im podatke

prije vremena. - Jeste li zainteresirani?

Glas je oprezno rekao: - Ako moţete dokazati da su snimci autentiĉni, da, jako smo zainteresirani.

Vraški sam siguran da je tako, radosno je mislio Mothershed. - Javit ću vam se. - Spustio je

slušalicu.

Druga dva telefonska poziva bila su podjednako zadovoljavajuća. Mothershed je sam sebi priznao

da je bio genijalan potez skupiti imena i adrese oĉevidaca. Sad ga nitko nikako nije mogao optuţiti da

pokušava izvesti prevaru. Ove će se fotografije pojaviti na naslovnicama svakog vaţnijeg ĉasopisa ili

novina na svijetu. Uz moj potpis: Fotografije snimio Leslie Mothershed.

Kad je Mothershed odlazio iz restorana, nije mogao odoljeti već je prišao separeu u kojem su sjedile

dvije filmske zvijezde. - Oprostite, ţao mi je što vam smetam, ali mogu li dobiti vaše autograme?

Roger Moore i Michael Caine su mu se ljubazno nasmiješili. Naĉrĉkali su svoja imena na komadiće

papira i pruţili ih fotografu.

- Hvala vam.

Kad je Leslie Mothershed izašao iz restorana, divljaĉki je poderao autograme i bacio ih.

Neka se jebu! pomislio je. Ja sam vaţniji od njih.

Devetnaesto poglavlje

Robert se taksijem odvezao u Whitechapel. Prošli su kroz City, poslovni dio Londona, i krenuli na

istok dok nisu stigli do Whitechapel Roada, podruĉja što ga je prije jednog stoljeća Jack Trbosjek

doveo na zao glas. Duţ Whitechapel Roada bilo je na desetke štandova na kojima se prodavalo sve i

sva, od odjeće do svjeţeg povrća, pa ĉak i sagova.

Kako se taksi pribliţavao Mothershedovoj adresi, okolina je postajala sve zapuštenija. Grafiti su

prekrivali derutne zgrade od pješĉenjaka. Prošli su kraj puba Weaver’s Arms. Ovamo sigurno zalazi

Mothershed, pomislio je Robert. Na drugom je natpisu stajalo: »Kladioniĉar Walker«... Mothershed se

vjerojatno ovdje kladi na konje.

Konaĉno su stigli do Grove Road 213A. Robert je otpustio taksi i poĉeo prouĉavati zgradu pred

sobom. Bila je to ruţna jednokatnica pretvorena u malene stanove. Unutra je ĉovjek koji ima potpun

popis oĉevidaca koje Robert mora pronaći.

Leslie Mothershed nalazio se u dnevnoj sobi i prouĉavao svoje neoĉekivano bogatstvo kad je

zazvonilo na vratima. IznenaĊeno je podigao glavu, ispunjen nenadanim i neobjašnjivim strahom.

Ponovno je zazvonilo. Mothershed je pokupio svoje dragocjene fotografije i poţurio u tamnu

komoru. Sakrio je snimke u hrpu starih fotografija, vratio se u dnevnu sobu i otvorio ulazna vrata.

Zurio je u nepoznatog muškarca koji je tamo stajao.

- Da?

- Leslie Mothershed?

- Tako je. Što ţelite?

- Smijem li ući?

- Ne znam. O ĉemu je rijeĉ?

Robert je izvadio iskaznicu Ministarstva obrane i pokazao mu je. - Ovdje sam po sluţbenoj duţnosti,

gospodine Mothershed. Moţemo razgovarati ovdje ili u Ministarstvu. - Blefirao je. No, uoĉio je

iznenadni strah na fotograf ovu licu.

Leslie Mothershed je progutao slinu. - Ne znam o ĉemu govorite, ali... uĊite.

Robert je ušao u otrcanu prostoriju. Bila je siromašna s pretenzijama na otmjenost, turobna, a teško

da bi netko baš ţelio ţivjeti u takvom prostoru.

- Hoćete li biti ljubazni i objasniti zašto ste ovdje?

- Mothershed je uspio glasu dati prizvuk neduţne ojaĊenosti.

- Došao sam vas ispitati o fotografijama što ste ih snimili.

Znao je! Znao je od trenutka kad je odjeknulo zvono na ulaznim vratima. Gadovi će mi pokušati oteti

bogatstvo. Pa, neću im to dopustiti. - O kojim fotografijama govorite?

Robert je strpljivo rekao: - Onima što ste ih snimili na mjestu pada NLO-a.

Mothershed je na trenutak zurio u Roberta, kao da ga je uhvatio nespremna, a zatim se silom

nasmijao. - Ah, tel Volio bih da vam ih mogu dati.

- Vi jeste snimili te fotografije?

- Pokušao sam.

- Kako to mislite... pokušali ste?

- Prokleti snimci nisu uspjeli. - Mothershed se nervozno nakašljao. - Moj je aparat zamaglio

snimke. To je već drugi put da mi se tako nešto dogodilo. - Poĉeo je nervozno brbljati. - Ĉak sam

bacio negative. Ništa nisu vrijedili. Uludo sam potrošio film. Znate kako su danas filmovi skupi.

Ne umije lagati, pomislio je Robert. Na rubu je panike. Robert je suosjećajno rekao: - Šteta. Te bi

nam fotografije puno pomogle. - Uopće nije spomenuo popis putnika. Ako je Mothershed lagao o

fotografijama, lagao bi i o popisu. Robert se osvrnuo oko sebe. Snimci i popis moraju biti sakriveni tu

negdje. Sigurno ih neće biti teško pronaći. Stan se sastojao od malene dnevne sobe, spavaće sobe i

kupaonice, a jedna su vrata vjerojatno vodila u smoĉnicu. Nikako nije mogao prisiliti ĉovjeka da mu

preda traţeni materijal. Zapravo nije imao stvarnih ovlasti. No, ţelio je fotografije i popis oĉevidaca

prije no što ih se domogne netko drugi. Trebao mu je taj popis.

- Da - uzdahnuo je Mothershed. - Te bi mi fotografije donijele cijelo bogatstvo.

- Priĉajte mi o svemirskom brodu - rekao je Robert.

Mothershed se protiv volje stresao. Sablasni prizor zauvijek mu se usjekao u pamćenje. - Nikad to

neću zaboraviti - rekao je. - Brod je nekako... pulsirao, kao da je ţiv. Ostavljao je dojam nekakvog

zla. A zatim, ona dva mrtva izvanzemaljca u njemu.

- Moţete li mi reći nešto o putnicima autobusa?

Jasno da mogu, likovao je Mothershed u sebi. Imam sva njihova imena i adrese. - Ne, bojim se da

ne mogu. - Mothershed je nastavio govoriti ne bi li prikrio svoju nervozu. - Ne mogu vam ništa reći o

putnicima jer nisam bio u autobusu. Sve su to bili posve nepoznati ljudi.

- Shvaćam. Pa, hvala na suradnji, gospodine Mothershed. Cijenim to. Ţao mi je što su vam snimci

uništeni.

- I meni je ţao - rekao je Mothershed. Gledao je kako se za neznancem zatvaraju vrata i radosno

pomislio: Uspio sam! Nadmudrio sam kujine sinove.

Na hodniku je Robert prouĉavao bravu. Stari model. Trebat će mu nekoliko sekundi za otvaranje.

Poĉet će motrenje usred noći i priĉekati da fotograf ujutro ode iz stana. Kad se domognem popisa

putnika, lako ću obaviti preostali dio zadatka.

Robert je uzeo sobu u malenom hotelu blizu Mothershedova stana, a potom je telefonirao generalu

Hilliardu. - Imam ime engleskog oĉevica, generale. - Samo trenutak. U redu. Recite, kapetane.

- Leslie Mothershed. Ţivi u Whitechapelu. Grove Road 213A.

- Izvrsno. Pobrinut ću se da britanske vlasti porazgovaraju s njim.

Robert nije spomenuo popis putnika ni fotografije. To su bile njegove karte u rukavu.

Reggiejeva zalogaj nica nalazila se u slijepoj uliĉici uz Brompton Road. To je bio maleni lokal ĉija se

klijentela uglavnom sastojala od sluţbenika i tajnica koje su radile u blizini. Na zidovima su se nalazili

posteri nogometaša, a nepokriveni dijelovi zida nisu oliĉeni još od vremena sukoba na Suezu.

Telefon je iza šanka dvaput zazvonio, a tada je slušalicu podigao krupni ĉovjek u masnom vunenom

puloveru. Ĉovjek je izgledao poput tipiĉnog predstavnika East Enda, uz izuzetak monokla u zlatnom

okviru na njegovu lijevom oku. Svatko tko bi pozornije pogledao ĉovjeka, shvatio bi zašto nosi

monokl; drugo mu je oko bilo stakleno i izrazito plave boje kakva se obiĉno mogla vidjeti na

posterima putniĉkih agencija.

- Ovdje Reggie.

- Biskup pri telefonu.

- Da, gospodine - rekao je Reggie, a glas mu se spustio do šapta.

- Naš se klijent zove Mothershed. Krsno ime Leslie. Obitava u Grove Road 213A, E3. Ova se

narudţba mora brzo izvršiti. Jasno?

- Smatrajte uĉinjenim, gospodine.

Dvadeseto poglavlje

Leslie Mothershed prepustio se zlatnom sanjarenju. Intervjuiraju ga predstavnici svjetskog tiska.

Pitaju ga o golemu dvorcu što ga je upravo kupio u Škotskoj, njegovu ljetnikovcu na jugu

Francuske i ogromnoj jahti. - Je li toĉno da vas je Kraljica zamolila da postanete sluţbeni

kraljevski fotograf? - - Da. Rekao sam da ću joj javiti. A sada, dame i gospodo, ispriĉajte me jer

kasnim na svoju emisiju u BBC-u...

Njegovo je sanjarenje prekinuo zvuk zvona. Pogledao je na sat. Dvadeset tri sata. Zar se onaj

ĉovjek vratio? Pošao je k vratima i oprezno ih otvorio. Pred vratima je stajao muškarac niţi od

Mothersheda (to je bilo prvo što je na njemu zapazio) s debelim naoĉalama i mršava, upala lica.

- Oprostite - plašljivo je rekao ĉovjek. - Ispriĉavam se što vam smetam ovako kasno. Ţivim u

blizini. Vani stoji ploĉa na kojoj piše da ste vi fotograf. - Pa? - IzraĊujete li fotografije za putovnice?

Leslie Mothershed bi trebao izraĊivati fotografije za putovnice? Ĉovjek kojemu će uskoro svijet

biti pod nogama? To je kao da se od Michelangela traţi neka oliĉi kupaonicu.

- Ne - grubo je rekao. Poĉeo je zatvarati vrata.

- Doista mi je neugodno što vas gnjavim, ali strašno mi se ţuri. Moj zrakoplov polijeće za

Tokio u osam sati ujutro, a maloĉas sam izvadio putovnicu i vidio da mi se nekako odlijepila slika.

Nema je. Svugdje sam je traţio. Neće me pustiti u avion bez slike na putovnici. - Mali je ĉovjek

bio na rubu plaĉa.

- Ţao mi je - rekao je Mothershed. - Ne mogu vam pomoći.

- Platit ću vam stotinu funti.

Stotinu funti? Ĉovjeku koji ima dvorac, ljetnikovac i jahtu? To je bila uvreda.

Patetiĉni je ĉovjeĉuljak uporno nastavio: - Mogao bih platiti još više. Dvije ili tri stotine. Vidite,

doista moram biti u tom avionu jer ću inaĉe ostati bez posla.

Tristo funti za fotografiju za putovnicu? Bez razvijanja, trajat će desetak sekundi. Mothershed je

poĉeo raĉunati. To je iznosilo tisuću osamsto funti na minutu. Tisuću osamsto funti na minutu

iznosilo je stotinu i osam tisuća funti na sat. U osamsatnom radnom danu zaradio bi osamsto

šezdeset ĉetiri tisuća funti dnevno. Za tjedan dana to bi bilo...

- Hoćete li to uĉiniti?

Mothershedov ego borio se s njegovom pohlepom, a pohlepa je pobijedila. Dobro će mi doći malo

dţeparca.

- UĊite - rekao je Mothershed. - Stanite uz onaj zid. - Hvala vam. Doista sam vam zahvalan.

Mothershed je poţalio što nema polaroid aparat.

To bi pojednostavnilo stvar. Uzeo je svoj fotoaparat i rekao: - Budite mirni.

Deset sekundi kasnije bio je gotov.

- Potrajat će neko vrijeme dok je ne razvijem - rekao je Mothershed. - Vratite se za... - Ako nemate ništa protiv, priĉekao bih. - Kako hoćete.

Mothershed je odnio fotoaparat u tamnu komoru, stavio je u crnu torbu, ugasio veliko svjetlo,

upalio crvenu lampu i izvadio film. Ovo će ţurno obaviti. Slike na putovnicama su ionako uvijek

grozne. Petnaest minuta kasnije, dok je Mothershed mjerio vrijeme filma u razvijaĉu, osjetio je

miris dima. Zastao je. Je li to umišljao? Ne. Miris je postajao sve jaĉi. Pokušao je otvoriti vrata.

Ĉinilo se da su se zaglavila. Mothershed ih je gurao. Nisu se ni pomaknula. - Hej! - viknuo je. - Što se dogaĊa tamo vani?

Nije bilo odgovora.

- Hej? - Pritisnuo je rame o vrata, ali je s druge strane izgleda bilo nešto teško i spreĉavalo ih da

se otvore. - Gospodine?

Nije bilo odgovora. Jedini zvuk što ga je ĉuo bilo je glasno pucketanje. Miris dima postao je

strašan. Stan je u plamenu. Vjerojatno je zato ĉovjek otišao. Sigurno je pošao potraţiti pomoć.

Leslie Mothershed se bacao ramenom na vrata, ali ona nisu ni mrdnula.

- Upomoć! - vriskao je. - Izvucite me odavde!

Dim je poĉeo kuljati ispod vratiju, a Mothershed je osjetio kako su plameni jezici doprli do njih.

Disanje je postalo oteţano. Poĉeo se gušiti. Poderao je svoj ovratnik nastojeći doći do zraka. Pluća

su mu gorjela. Poĉeo je' gubiti svijest. Pao je na koljena.

- O, Boţe, molim te, ne daj da sad umrem. Ne sad kad ću postati bogat i slavan.

- Reggie ovdje.

- Je li narudţba isporuĉena?

- Da, gospodine. Malo prekuhana, ali isporuĉena na vrijeme. - Izvrsno.

Robert je u dva ujutro stigao u Grove Road kako bi otpoĉeo svoje motrenje, a doĉekala ga je

strahovita prometna guţva. Ulica je bila ispunjena sluţbenim vozilima; vatrogasnim kolima,

hitnom pomoći te trima policijskim kolima. Robert se probio kroz gomilu radoznalaca i poţurio do

središta aktivnosti. Cijela je zgrada gorjela. Sa svog je mjesta vidio da je stan što ga je zauzimao

fotograf posve uništen.

- Kako se to dogodilo? - Robert je upitao jednog vatrogasca.

- Još ne znamo. Odmaknite se, molim vas.

- Moj roĊak ţivi u tom stanu. Je li spašen?

- Bojim se da nije. - Glas mu je postao suosjećajan. - Upravo ga iznose iz zgrade.

Robert je gledao kako dva bolniĉara prema kolima hitne pomoći guraju kolica s tijelom.

- Stanovao sam kod njega - rekao je Robert. - Sva je moja odjeća unutra. Pošao bih onamo i...

Vatrogasac je odmahnuo glavom. - To vam ne bi koristilo, gospodine. Od stana je ostao samo

pepeo.

Ostao je samo pepeo. U što su se pretvorile i fotografije, te dragocjeni popis putnika s njihovim

imenima i adresama.

Toliko za jebene sretne sluĉajnosti, gorko je pomislio Robert.

U Washingtonu je Dustin Thornton ruĉao sa svojim tastom, u poslovnim prostorijama Willarda

Stonea, u njegovoj raskošnoj privatnoj blagovaonici. Dustin Thornton bio je nervozan. Uvijek je

bio nervozan u nazoĉnosti svog moćnog tasta.

Willard Stone bio je dobro raspoloţen. - Sinoć sam veĉerao u predsjednikovu društvu. Rekao mi je

da je vrlo zadovoljan tvojim radom, Dustine.

- Drago mi je.

- Dobro obavljaš svoj posao. Doprinosiš zaštiti od rulje.

- Rulje?

- Od onih koji pokušavaju baciti na koljena ovu veliku zemlju. No, vanjski neprijatelji nisu

jedini kojih se moramo ĉuvati. Opasniji su oni koji se pretvaraju da sluţe našoj domovini, koji ne

izvršavaju svoju duţnost. Oni koji ne poštuju nareĊenja.

- Neopredijeljeni.

- Tako je, Dustine. Neopredijeljeni. Moraju biti kaţnjeni. Ako...

U prostoriju je ušao jedan muškarac. - Oprostite, gospodine Stone. Gospoda su stigla. Ĉekaju vas.

- Da. - Stone se okrenuo svom zetu. - Dovrši svoj ruĉak, Dustine. Moram se pobrinuti za nešto

jako vaţno. Jednog ću ti dana moţda priĉati o tome.

Dvadeset prvo poglavlje

Ulice Züricha bile su pune stvorova neobiĉna izgleda i oblika, izobliĉenih divova krupnih,

grotesknih tijela i sitnih oĉiju, s koţom boje kuhane ribe. Bili su mesojedi, a njoj je bio odvratan

zadah što se širio oko njih. Neke su predstavnice ţenskog roda nosile ţivotinjske koţe, ostatke

stvorenja koje su poubijali. Još uvijek je bila u šoku od strahovite nesreće koja je oduzela ţivot

njezinim drugovima.

Nalazi se na Zemlji već ĉetiri ciklusa što ih ova bića zovu lunom, a cijelo to vrijeme nije ništa jela.

Bila je slaba od ţeĊi. Jedina voda što ju je mogla piti bila je svjeţa kišnica u farmerovu pojilu, a kiša

je zadnji put padala one noći kad je ovamo stigla. Druga voda na Zemlji nije se mogla piti. Ušla je u

strano mjesto za jelo, ali nije mogla podnijeti smrad. Pokušala je jesti njihovo sirovo povrće i voće, ali

je sve bilo bez ukusa, za razliku od soĉne hrane kod kuće.

Zvali su je Gracioznom, a bila je visoka, dostojanstvena i lijepa, bistrih zelenih oĉiju. Napustivši

mjesto nesreće, poprimila je izgled Zemljana, pa se neopa- ţeno kretala u mnoštvu.

Sjedila je za stolom na tvrdoj, neudobnoj stolici, napravljenoj za ljudsko tijelo, i ĉitala misli

stvorenja oko sebe.

Dva su bića sjedila za stolom blizu nje. Jedan je glasno govorio: - To je ţivotna prilika, Franz! Uz

pedeset tisuća franaka, moţeš biti meĊu prvima u poslu. Ti imaš pedeset tisuća franaka, zar ne? -

Ĉitala je glasne misli u njegovoj glavi: Hajde, ti svinjo. Treba mi provizija.

- Svakako, ali ne znam... - Morat ću posuditi od svoje ţene.

- Jesam li ti ikad dao loš savjet o ulaganju? - Odluĉi se već jednom. - To je puno novca. - Nikad mi neće dati toliko.

- Razmisli o mogućnostima. Mogao bi zaraditi milijune. - Reci da.

- U redu. Pristajem. - Moţda uspijem prodati nešto njenog nakita.

Imam ga! - Nikad to nećeš poţaliti, Franz. - Gubitak uvijek moţe odbiti od poreza.

Graciozna nije imala pojma što je znaĉio njihov razgovor.

Na drugom kraju restorana za stolom su sjedili muškarac i ţena. Tiho su razgovarali. Napregnula se

kako bi ih ĉula.

- Isuse Kriste! - rekao je muškarac. - Kako si, dovraga, mogla zatrudnjeti? - Glupa kravo!

- Što misliš, kako sam zatrudnjela? - Tvoj se kurac za to pobrinuo!

Trudnoćom su se ova bića razmnoţavala, nespretno stvarajući plod svojim genitalijama, poput

ţivotinja u poljima.

- Što ćeš poduzeti glede toga, Tina? - Moraš napraviti pobaĉaj.

- Što oĉekuješ od mene? Obećao si da ćeš svojoj ţeni reći o meni. - Laţljivi gade.

- Slušaj, dušo, obećao sam, ali ovo nije pravi trenutak. - Bio sam lud što sam se uopće spetljao s

tobom. Trebao sam znati da ćeš stvarati neprilike.

- Ni meni nije lako, Paul. Više ĉak ne vjerujem da me voliš. - Molim te, reci da me voliš.

- Jasno da te volim. Samo što moja ţena trenutno prolazi kroz teško razdoblje ţivota. - Nemam je

namjeru izgubiti.

- I ja trenutno prolazim kroz teško razdoblje, isto tako. Zar ne razumiješ? Rodit ću tvoje dijete. -1

prokleto je sigurno da ćeš me oţeniti. Voda joj je tekla iz oĉiju.

- Smiri se, dušo. Kaţem ti, sve će biti u redu. Ja ţelim to dijete isto kao i ti. - Morat ću je

nagovoriti na pobaĉaj. Za stolom do njih sjedio je muškarac. Bio je sam.

Obećali su mi. Rekli su da je utrka namještena pa ne mogu izgubiti, a ja sam im, poput budale,

predao sav svoj novac. Moram naći naĉina za vraćanje sredstava prije revizorova dolaska. Ne bih

mogao podnijeti da me strpaju u zatvor. Prije ću se ubiti. Kunem se Bogom, ubit ću se. Za drugim stolom razgovarali su muškarac i ţena.

-... nije ništa takvo. Rijeĉ je samo o tome da imam krasnu kolibu u planinama, pa sam pomislio

kako bi ti bilo lijepo maknuti se odavde preko vikenda i opustiti se. - Provest ćemo puno vremena

opuštajući se u mom krevetu, zlato.

- Ne znam, Claude. Još nikad nisam provela vikend s muškarcem. - Pitam se vjeruje li u to.

- Oui, ali ovdje nije rijeĉ o seksu. Pomislio sam na kolibu samo zato što si rekla kako ti je potreban

odmor. Moţeš me drţati bratom. - Pa ćemo se prepustiti starom dobrom incestu.

Graciozna nije bila svjesna da ljudi govore razliĉitim jezicima jer ih je sve mogla filtrirati kroz

svoju svijest i razumjeti njihove rijeĉi.

Moram naći naĉin za uspostavljanje veze s matiĉnim brodom, mislila je. Izvadila je maleni

srebrnkasti odašiljaĉ. Bio je to dvodijelni neuromreţni sustav; polovica se sastojala od organske tvari,

a drugi dio od smjese metala iz druge galaksije. Organski dio sadrţavao je tisuće stanica pa, kad bi

pojedine Stanice izumrle, druge bi se razmnoţavale i tako konstantno odrţavale vezu. Naţalost,

razbio se kristal dilitheum koji je aktivirao odašiljaĉ, a ona ga nije uspjela naći. Nastojala je

uspostaviti vezu s matiĉnim brodom, ali odašiljaĉ je bio beskoristan bez kristala.

Pokušala je pojesti još jedan list salate, ali više nije mogla podnositi smrad. Ustala je i krenula

prema vratima. Blagajnica je doviknula za njom: - Samo trenutak, gospoĊice. Niste platili svoje jelo.

- Ţao mi je. Nemam vašeg sredstva plaćanja.

- To moţete reći policiji.

Graciozna je zurila u blagajniĉine oĉi i promatrala kako ţena malaksa. Okrenula se i izašla iz

restorana.

Moram pronaći kristal. Oĉekuju da ću im se javiti. Morala se koncentrirati kako bi izoštrila svoja

osjetila. No, sve se ĉinilo zamagljenim i iskrivljenim. Znala je da će uskoro umrijeti ako ne naĊe ĉistu

vodu.

Dvadeset drugo poglavlje

PETI DAN Bern, Švicarska

Robert se našao u ćorsokaku. Dosad mu nije bilo jasno koliko se oslanjao na Mothershedov popis

imena. Nestao u dimu, pomislio je Robert. Doslovno. Trag se ohladio. Trebao sam se domoći popisa

kad sam bio u njegovu stanu. To će me nauĉiti da... uĉiti. Jasno! Misao što se nalazila u dubini nje-

gove svijesti odjednom je izbila na površinu. Hans Beckerman je rekao: Affenarsch! Svi su se drugi

putnici uzbudili vidjevši NLO i mrtva stvorenja u njemu, ali taj je starac neprestano zanovijetao kako

moramo poţuriti u Bern jer mora pripremiti nekakvo predavanje za Sveuĉilište. Mogućnost je bila

slaba, ali jedina što ju je Robert imao.

Unajmio je automobil u zrakoplovnoj bernskoj luci i zaputio se prema Sveuĉilištu. Skrenuo je s

Rathausgasse, glavne ulice Berna, i vozio do Länggass-Strasse gdje se nalazi Sveuĉilište. Sastoji se od

nekoliko zgrada, a glavna je velika trokatnica s dva krila i golemim kamenim likovima što ukrašavaju

krov. Na oba kraja prednje strane zgrade nalaze se uĉionice

sa staklenim krovom, a iza Sveuĉilišnih zgrada je prostrani park uz rijeku Aare.

Robert se uspeo stubama što su vodile do ulaza u upravnu zgradu i ušao u predvorje. Beckerman mu

je samo rekao da je putnik Nijemac, te da priprema svoje predavanje za ponedjeljak.

Jedan mu je student pokazao put do administrativnog ureda. Za stolom je sjedila ţena impresivna iz-

gleda. Imala je na sebi strogo krojeni kostim i naoĉale u crnom okviru, a kosu je poĉešljala u punĊu.

Podigla je glavu kad je Robert ušao u ured.

- Bitte?

Robert je izvadio iskaznicu. - Interpol. Provodim istragu i cijenio bih vašu suradnju, gospoĊice...

- Frau. Frau Schreiber. Kakvu istragu?

- Traţim jednog profesora.

Namrštila se. - Kako se zove?

- Ne znam.

- Ne znate kako se zove?

- Ne. On je gost. Odrţao je predavanje ovdje prije nekoliko dana. Montag.

- Mnogi gostuju ovdje svakoga dana i odrţavaju predavanja. Koji je njegov predmet?

- Oprostite molim?

- Što predaje? - U glasu joj se poĉela osjećati nestrpljivost. - O ĉemu je odrţao predavanje?

Ne znam.

Dopustila je da njena razdraţenost izbije na vidjelo. - Tut mir leid. Ne mogu vam pomoći. Imam

previše posla da bih gubila vrijeme na isprazna pitanja poput ovoga... - Poĉela se okretati na drugu

stranu.

- O} nije rijeĉ o sitnici - uvjeravao ju je Robert. - Es ist sehr dringend. - Nagnuo se naprijed i

tihim glasom rekao: - Morat ću vam povjeriti o ĉemu se radi.

Profesor kojeg traţimo upleten je u lanac prostitucije.

Usta gospoĊe Schreiber malo su se otvorila od iznenaĊenja.

- Interpol mu je na tragu već mjesecima. Trenutno o njemu znamo samo to da je Nijemac i da je

ovdje odrţao predavanje petnaestog ovog mjeseca. - Uspravio se. - Ako mi ne ţelite pomoći,

moţemo na Sveuĉilištu provesti sluţbenu istragu. Jasno, publicitet...

- Nein, nein! - rekla je. - Sveuĉilište ne smije biti umiješano u tako nešto. - Djelovala je

zabrinuto.

- Rekli ste da je ovdje odrţao predavanje, kojeg dana? - Petnaestog. U ponedjeljak.

GospoĊa je Schreiber ustala i pošla do ormara za spise. Otvorila ga je i pregledala neke papire.

Izvukla je nekoliko listova iz jednog fascikla. - Tu smo. Tri su profesora u ponedjeljak gostovala

ovdje i odrţala predavanja. - Ĉovjek kojeg traţim je Nijemac.

- Ovo su sve Nijemci - ukoĉeno je rekla gospoĊa Schreiber. Pogledala je papire u svojoj ruci. -

Jedno je predavanje bilo iz podruĉja ekonomije, jedno iz kemije i jedno iz psihologije. - Mogu li vidjeti te papire? Nevoljko je Robertu pruţila izvještaje.

Prouĉio ih je. Na svakome se nalazilo ime, adresa i broj telefona. - Mogu vam ovo fotokopirati, ako ţelite.

- Ne, hvala. - Već je memorirao imena i brojeve. - Nijedan od ovih nije ĉovjek kojeg traţim.

GospoĊa Schreiber odahnula je od olakšanja. - Pa, hvala Bogu što je tako. Prostitucija! Nikad se ne

bismo umiješali u tako nešto.

- Ţao mi je što sam vas bez potrebe uznemiravao.

- Robert je izašao i potraţio telefonsku govornicu.

Najprije je nazvao Berlin. - Profesor Streubel?

- Ja.

- Ovdje Izletniĉka agencija Sunshine Tours. Prošle ste nedjelje ostavili naoĉale u našem

autobusu kad ste bili na izletu u Švicarskoj i...

- Nemam pojma o ĉemu govorite. - Zvuĉio je iznervirano.

- Bili ste u Švicarskoj ĉetrnaestoga, zar ne, profesore?

- Ne. Petnaestoga. Odrţao sam predavanje na Sveuĉilištu u Bernu.

- I niste putovali našim izletniĉkim autobusom?

- Nemam vremena za takve gluposti. Ja sam zaposlen ĉovjek. - I profesor je spustio slušalicu.

Drugi je poziv bio za Hamburg. - Profesor Heinrich?

- Da, ovdje profesor Heinrich.

- Zovem iz Izletniĉke agencije Sunshine Tours. Vi ste bili u Švicarskoj ĉetrnaestoga ovog

mjeseca?

- Zašto vas to zanima?

- Jer smo našli vašu torbu za spise u jednom od naših autobusa, profesore, pa...

- Dobili ste pogrešnu osobu. Ja nisam bio ni u jednom izletniĉkom autobusu.

- Niste bili na našem izletu za Jungfrau?

- Upravo sam vam rekao, ne.

- Oprostite što sam vam smetao.

Kad je treći put birao broj, zvao je München. - Profesor Otto Schmidt?

- Da.

- Profesore Schmidt, zovem iz Izletniĉke agencije Sunshine Tours. Kod nas su vaše naoĉale što

ste ih ostavili u našem autobusu prije nekoliko dana pa...

- Sigurno je došlo do neke greške.

Roberta je zahvatila malodušnost. Pogrešno je nagaĊao. Više nije imao kamo.

Glas je nastavio: - Moje su naoĉale ovdje. Nisam ih izgubio.

U Robertu se opet probudila nada. - Jeste li sigurni, profesore? Bili ste na izletu za Jungfrau ĉetr-

naestoga, zar ne?

- Da, da, ali rekao sam vam, ništa nisam izgubio.

- Puno vam hvala, profesore. - Robert je spustio slušalicu. Pogodak!

Robert je okrenuo još jedan broj te je u roku od dvije minute razgovarao s generalom Hilliardom.

- Imam za prijaviti dvije stvari - rekao je Robert.

- Oĉevidac iz Londona o kojem sam vam govorio?

- Da?

- Prošle je noći poginuo u poţaru.

- Doista? Šteta.

- Da, gospodine. No, ja vjerujem da sam našao još jednog oĉevica. Javit ću vam ĉim provjerim.

- Ĉekat ću da mi se javite, kapetane.

General Hilliard podnosio je izvještaj Janusu.

- Kapetan Bellamy je našao još jednog oĉevica.

- Dobro. Grupa postaje nestrpljiva. Svi su zabrinuti da će ova priĉa izaći na vidjelo prije nego

uspijemo osposobiti obranu.

- Uskoro ću za vas imati još informacija.

- Ne ţelim informacije, već rezultate.

- Da, Janus.

Plattenstrasse u Miinchenu mirna je stambena ulica s jednoliĉnim zgradama, s fasadama od

pješĉenjaka, zbijenim na hrpu kao da se ţele zaštititi. Kuća broj pet bila je jednaka kao i njoj

susjedne zgrade. Ušao je u zgradu i naišao na niz poštanskih sanduĉića. Ispod jednog je pisalo

»Profesor Otto Schmidt«. Robert je pozvonio.

Vrata stana otvorio je visok, mršav muškarac s neurednom masom sijede kose. Imao je na sebi poha-

bani pulover i pušio je lulu. Robert se pitao je li on stvorio imidţ prototipa sveuĉilišnog profesora, ili

je imidţ stvorio njega.

- Profesor Schmidt?

- Da?

- Pitam se mogu li na trenutak razgovarati s vama. Ja sam...

- Već smo razgovarali - rekao je profesor Schmidt. - Vi ste onaj koji mi je jutros telefonirao. Ja

sam struĉnjak za prepoznavanje glasova. UĊite.

- Hvala. - Robert je ušao u dnevnu sobu. Zidovi su od poda do stropa bili prekriveni krcatim

policama za knjige. Knjiga je bilo posvuda; na stolovima, na podu, na stolicama. Oskudni namještaj

u prostoriji kao da je netko naknadno ubacio.

- Niste sluţbenik nikakve švicarske izletniĉke agencije, zar ne?

- Pa, ja...

- Amerikanac ste.

- Da.

- I ovaj posjet nema nikakve veze s mojim izgubljenim naoĉalama koje nisam izgubio.

- Pa... nema, gospodine.

- Zanima vas NLO što sam ga vidio. Bio je to vrlo uznemirujući doţivljaj. Uvijek sam vjerovao

da bi mogli postojati, ali mi nikad nije palo ni na kraj pameti da bih mogao jednoga vidjeti.

- Sigurno vas je to strahovito šokiralo.

- Tako je.

- Moţete li mi nešto reći o brodu?

- Bio je... kao da je bio ţiv. Oko njega se širila nekakva treperava Svjetlost. Plava. Ne, moţda

više siva. Ja... nisam siguran.

Sjetio se Mandelova opisa: Stalno je mijenjalo boje. Izgledalo je plavo... zatim zeleno.

- Uslijed pada se rastvorio pa sam unutra vidio dva tijela. Malena... velike oĉi. Imali su na sebi

neku vrstu srebrnih odijela.

- Moţete li mi štogod reći o svojim suputnicima?

- Suputnicima iz autobusa?

- Da.

Profesor je slegnuo ramenima. - Ništa ne znam o njima. Sve su bili neznanci. Koncentrirao sam se na

predavanje što sam ga trebao odrţati idućeg jutra pa sam vrlo malo pozornosti obratio drugim putni-

cima.

Robert ga je promatrao i ĉekao.

- Ako vam to ikako moţe pomoći - nastavio je profesor - mogu vam reći iz kojih su zemalja neki

od njih. Poduĉavam kemiju, ali mi je fonetika hobi.

- Cijenio bih sve ĉega se moţete sjetiti.

- U autobusu je bio talijanski svećenik, jedan MaĊar, zatim Amerikanac s teksaškim naglaskom,

jedan Englez, djevojka iz Rusije...

- Rusije?

- Da. Ali nije iz Moskve. Sudeći prema njenom naglasku, rekao bih da je iz Kijeva, ili iz njegove

neposredne blizine.

Robert je i dalje ĉekao, ali je zavladala tišina.

- Niste ĉuli kako netko od njih spominje imena ili govori o svojem zanimanju?

- Ţao mi je. Rekao sam vam, razmišljao sam o svom predavanju; bilo je teško koncentrirati se.

Teksašanin i svećenik sjedili su zajedno. Teksašanin je bez prestanka govorio. To me je strahovito

ometalo, Ne znam koliko ga je svećenik uopće razumio.

- Svećenik...

- Imao je rimski naglasak.

- Moţete li mi još nešto reći o bilo kojem od njih?

Profesor je slegnuo ramenima. - Bojim se da ne

mogu. - Povukao je još jedan dim iz lule. - Ţao mi je Ito vam ne mogu pomoći.

Robertu je sinula iznenadna misao. - Rekli ste da se bavite kemijom?

- Tako je.

- Pitam se biste li nešto pogledali, profesore. - Robert je posegnuo u dţep i izvadio komadić

metala što mu ga je dao Beckerman. - Moţete li mi reći što je ovo?

Profesor Schmidt je uzeo predmet u ruku i stao ga prouĉavati. Izraz lica mu se promijenio. - Gdje...

gdje ste to našli?

- Ţao mi je, ali ne mogu vam reći. Znate li što je to?

- Izgleda kao dio odašiljaĉa. - Jeste li sigurni?

Okrenuo je predmet u ruci. - Kristal je dilitheum. Vrlo je rijedak. Vidite ove ureze? Daju naslutiti da

je ovo dio veće naprave. Sam metal je... Moj Boţe, nikad nisam vidio nešto sliĉno! - Glas mu je bio

nabijen uzbuĊenjem. - Moţete li ovo ostaviti kod mene nekoliko dana? Volio bih provesti neka

spektrografska ispitivanja na ovome. - Bojim se da to nije moguće - rekao je Robert.

- Ali...

- Ţao mi je. - Robert je uzeo natrag komadić metala.

Profesor je pokušao prikriti svoje razoĉaranje.

- Moţda biste ga mogli donijeti natrag. Dajte mi svoju posjetnicu. Nazvat ću vas ako se još

neĉega sjetim.

Robert je naĉas pretraţivao dţepove. - Ĉini se da nemam sa sobom niti jednu posjetnicu.

Profesor Schmidt je polako rekao: - Da, tako sam i mislio.

- Kapetan Bellamy je na telefonu.

General Hilliard je podigao slušalicu. - Da, kapetane?

- Oĉevidac je profesor Schmidt. Stanuje u Plattenstrasse 5 u Münchenu.

- Hvala, kapetane. Odmah ću obavijestiti njemaĉke vlasti.

Robert je zamalo rekao: - Bojim se da je to posljednji svjedok kojeg sam uspio naći - no nešto ga je

u tome sprijeĉilo. Nerado je priznavao poraz. A ipak, trag se ohladio. Teksašanin i svećenik. Svećenik

je bio iz Rima. Toĉka. Zajedno s milijun drugih svećenika. Nije bilo nikakvog naĉina da ga pronaĊe.

Imam dvije mogućnosti, razmišljao je Robert. Mogu odustati i vratiti se u Washington, ili mogu poći u

Rim i još jednom pokušati...

Bundesverfassungsschutzamt, stoţer Ureda za zaštitu ustava, nalazi se u središtu Berlina u

Neumarkterstrasse. To je velika, siva, bezliĉna zgrada, koja se ni po ĉemu ne razlikuje od okolnih

graĊevina. Unutra je, na prvom katu u dvorani za sastanke, naĉelnik odjela, inspektor Otto Joachim,

prouĉavao poruku. Dvaput ju je proĉitao, a potom posegnuo za crvenim telefonom na svom stolu.

ŠESTI DAN München, Njemaĉka

Idućeg jutra, dok je Otto Schmidt hodao prema svom kemijskom laboratoriju, razmišljao je o

razgovoru što ga je prethodne veĉeri vodio s Amerikancem. Odakle bi mogao potjecati onaj komadić

metala? Bilo je to zapanjujuće, ĉudnije od svega što je dotad doţivio. Isto tako, Amerikanac ga je

zbunjivao. Rekao je da ga zanimaju putnici autobusa. Zašto? Jer su svi vidjeli leteći tanjur? Hoće li

ih upozoriti neka ne priĉaju o tome? Ako je tako, zašto ga Amerikanac nije upozorio? Nešto se ĉudno

dogaĊa, zakljuĉio je profesor. Ušao je u laboratorij, skinuo jaknu i objesio je na vješalicu. Stavio je

pregaĉu kako mu se odjeća ne bi zaprljala i prišao stolu za kojim je već tjednima radio na jednom

kemijskom pokusu. Ako ovo uspije, razmišljao je, mogao bih dobiti Nobelovu nagradu. Uzeo je

laboratorijsku posudu sa sterilnom vodom i poĉeo je ulijevati u posudu ispunjenu ţutom tekućinom.

Ovo je neobiĉno. Ne sjećam se da je bila tako jarko ïtuta.

Odjeknula je gromoglasna eksplozija. Golemom snagom raznijela je laboratorij, a komadići stakla i

ljudskog tijela zabili su se u zidove.

HITNA PORUKA

STROGO POVJERLJIVO

BFV ZAMJENIKU NAĈELNIKA NSA-e

SAMO NA UVID

JEDINI PRIMJERAK

PREDMET: OPERACIJA SUDNJI DAN

4. OTTO SCHMIDT - LIKVIDIRAN

KRAJ PORUKE

Robertu su promaknule vijesti o profesorovoj pogibiji. Bio je u zrakoplovu Alitalije, na putu u

Rim.

Dvadeset treće poglavlje

Dustin Thornton je postajao nemiran. Sad je imao moć, a to je bilo poput droge. Ţelio je još.

Njegov mu je tast, Willard Stone, neprestano obećavao kako će ga uvesti u neki tajanstveni

unutrašnji krug, ali dosad nije ispunio svoje obećanje.

Thornton je posve sluĉajno otkrio da njegov tast svakog petka nestaje. Thornton ga je nazvao

kako bi zajedno ruĉali.

- Ţao mi je - rekla je osobna tajnica Willarda Stonea - ali gospodin Stone je otišao na cijeli

dan.

- O, baš šteta. Hoće li biti slobodan za ruĉak idućeg petka?

- Ţao mi je, gospodine Thornton. Gospodin Stone će i idućeg petka biti odsutan.

Ĉudno. Postalo je još ĉudnije jer kad je Thornton nazvao dva tjedna kasnije, dobio je isti

odgovor. Kamo je stari nestajao svakog petka? Nije bio od onih koji igraju golf, kao ni ĉovjek

koji se prepušta nekakvom hobiju.

Odgovor što se sam po sebi nametao bila je ţena. Supruga Willarda Stonea bila je vrlo bogata i

poznata društvena liĉnost. Bila je zapovjedniĉki nastrojena ţena, a na svoj je naĉin bila gotovo

jednako moćna kao i njezin muţ. Nije bila od onih ţena koje bi tolerirale ljubavnu vezu svoga

muţa. Ako odrţava ljubavnu vezu, mislio je Thornton, imam ga u šakama. Znao je da to mora

otkriti.

Sa svim pogodnostima što ih je imao na raspolaganju, Dustin Thornton je vrlo brzo mogao

otkriti što snuje njegov tast, ali Thornton nije bio budala. Bio je potpuno svjestan da će se naći u

velikim nevoljama ako uĉini samo jedan pogrešan korak. Willard Stone nije bio ĉovjek koji bi

dopuštao upletanje u svoj ţivot. Thornton se odluĉio sam pozabaviti istraţivanjem.

U pet sati ujutro idućeg petka, Dustin Thornton je sjedio za volanom neupadljivog ford

taurusa, pola bloka dalje od impozantne palaĉe Willarda Stonea. Bila je hladna, tmurna zora, a

Thornton se neprestano pitao što ondje radi. Vjerojatno postoji neko savršeno jednostavno

objašnjenje za neobiĉno Stoneovo ponašanje. Samo gubim vrijeme, pomislio je Thornton. No,

nešto ga je tamo zadrţavalo.

U sedam sati otvorila su se dvorišna vrata i pojavio se jedan automobil. Za volanom je bio

Willard Stone. Umjesto uobiĉajene limuzine, vozio se u malenom, crnom kombiju što ga je

inaĉe koristila kućna posluga. Osjećaj trijumfa obuzeo je Thomtona. Znao je da je naletio na

nešto. Ljudi su ţivjeli prema obrascu, a Stone je sada to prekršio. Mora biti rijeĉ o drugoj ţeni.

Thornton je oprezno vozio, zadrţavajući se daleko iza kombija, i slijedio svog tasta ulicama

Washingtona do ceste što je vodila za Arlington.

Morat ću vrlo delikatno postupati, razmišljao je Thornton. Ne ţelim ga previše pritisnuti.

Opskrbit ću se podacima o njegovoj ljubavnici, a zatim ću ga s tim suoĉiti. Reći ću mu kako je

moja jedina briga zaštititi ga. Shvatit će poruku. Posljednje što stari ţeli je javna sablazan.

Dustin Thornton bio je toliko zaokupljen svojim mislima da je zamalo propustio cestu na koju

je krenuo Willard Stone. Nalazili su se u otmjenoj Stambenoj ĉetvrti. Crni je kombi naglo nestao

na dugaĉkom prilazu u sjeni stabala.

Dustin Thornton je zaustavio automobil i pokušavao odluĉiti što mu je dalje ĉiniti. Treba li

Willarda Stonea odmah suoĉiti s ĉinjenicom da je njegova nevjera otkrivena? Ili bi trebao

priĉekati dok Stone ode i najprije razgovarati sa ţenom? Ili je najbolje u tišini prikupiti sve

potrebne podatke, a potom razgovarati s tastom? Odluĉio je malo izviĊati.

Thornton je parkirao automobil u pokrajnjoj uliĉici i zaputio se do prolaza iza jednokatnice.

Drvena ograda pruţala se oko straţnjeg dvorišta, ali to nije predstavljalo nikakav problem.

Thornton je otvorio drvena vrata i ušao. Našao se u velikom, prekrasno njegovanom vrtu iza

kojega se nalazila kuća.

Tiho se kretao u sjeni stabala koja su obrubljivala tratinu i zastao na straţnjem ulazu,

razmišljajući što će dalje uĉiniti. Trebao mu je dokaz o onome što se dogaĊalo. Bez dokaza, stari

bi mu se nasmijao u lice. Ono što se u ovom trenutku unutra dogaĊa, moglo bi biti kljuĉ njegove

budućnosti. Morao je saznati.

Thornton je vrlo oprezno pokušao otvoriti straţnja vrata. Nisu bila zakljuĉana. Kliznuo je

unutra i našao se u velikoj, starinskoj kuhinji. Nikoga nije bilo u blizini. Thornton je prišao

vratima i odškrinuo ih. Gledao je u prostrano predvorje. Na drugom kraju bila su zatvorena

vratašto bi mogla voditi u biblioteku. Thornton je pošao prema njima, krećući se vrlo tiho.

Stajao je pred vratima i osluškivao. U kući nije bilo ni znaka ţivotu. Stari je vjerojatno u

spavaćoj sobi na katu.

Thornton je uhvatio kvaku i otvorio vrata. Stajao je u dovratku i zaprepašteno zurio. U

prostoriji se nalazio veliki stol za kojim je sjedilo dvanaest muškaraca.

- UĊi, Dustine - rekao je Willard Stone. - Oĉekivali smo te.

Dvadeset ĉetvrto poglavlje

Robertu je u Rimu bilo teško jer je grad predstavljao emotivno muĉenje što ga je iscrpilo. Tamo je

bio na medenom mjesecu sa Susan pa su ga preplavile uspomene. Rim je Roberto, koji je upravljao

hotelom Hassler u majĉino ime, i bio je djelomice gluh, ali je mogao ĉitati s usana na pet jezika. Rim

su vrtovi Vile d’Este u Tivoliju, te Ristorante Sibilla, i Susanino oduševljenje stotinom vodoskoka što

ih je stvorio sin Lucrezije Borgia. Rim je Otelio u dnu Španjolskih stuba, i Vatikan, i Koloseum, i

Forum, i Michelangelov Mojsije. Rim je dijeljenje tartufa u Tre Scalini i zvuk Susanina smijeha, i

njezina glasa dok govori: - Molim te, obećaj mi da ćemo uvijek biti ovako sretni, Roberte.

Kojeg vraga ja ovdje radim? pitao se Robert. Nemam pojma tko je svećenik, a ne znam ni je li

uopće u Rimu. Vrijeme je za povlaĉenje, povratak kući gdje ću zaboraviti sve ovo.

MeĊutim, nešto u njemu, neka tvrdoglava crta naslijeĊena od davnog pretka, nije mu to dopuštala.

Ostat ću još jedan dan, odluĉio je Robert. Samo još jedan dan.

* * *

Zrakoplovna luka Leonardo da Vinci bila je krcata, a Robertu se ĉinilo da je svaka druga osoba

svećenik. Traţio je jednog svećenika u gradu u kojem ima... koliko? Pedeset tisuća svećenika? Sto ti-

suća? Dok se taksijem vozio do hotela Hassler, primijetio je na ulicama skupine svećenika u talarima.

Ovo je nemoguće, mislio je Robert. Sigurno sam poludio.

U predvorju hotela pozdravio ga je upraviteljev pomoćnik.

- Kapetane Bellamy! Veliko je zadovoljstvo opet vas vidjeti.

- Hvala, Pietro. Imate li sobu za mene za jednu noć?

- Za vas, naravno. Uvijek!

Roberta su odveli u sobu u kojoj je i ranije boravio.

- Ako vam štogod zatreba, kapetane, molim vas...

Treba mi ĉudo, pomislio je Robert. Sjeo je na krevet i naslonio se na uzglavlje, pokušavajući

razbistriti misli.

Zašto bi svećenik iz Rima putovao u Švicarsku? Postojalo je nekoliko mogućnosti. Mogao je otići

na odmor, ili se mogla odrţavati skupština svećenika. On je bio jedini svećenik u izletniĉkom

autobusu. Što je to znaĉilo? Ništa. Osim, moţda, da nije putovao u grupi. Dakle, moglo se raditi o

putovanju u posjet prijateljima ili Obitelji. Ili je, moţda, bio s grupom, ali su ostali toga dana imali

druge planove. Roberto ve su se misli vrtjele u uzaludnom krugu.

Natrag na poĉetak. Kako je svećenik dospio u Švicarskü? Vrlo vjerojatno ne posjeduje vlastiti

automobil. Netko ga je mogao povesti, ali je vjerojatnije putovao avionom, vlakom ili autobusom.

Ako je bio na dopustu, sigurno nije imao puno vremena na raspolaganju. Dakle, pretpostavimo da je

putovao avionom. Taj ga pravac razmišljanja nikamo nije odveo. Zrakoplovne kompanije nisu

zapisivale zanimanja svojih putnika. Svećenik bi bio samo još jedno ime na popisu putnika. MeĊutim,

ako je bio ĉlan grupe...

Vatikan, sluţbena Papina rezidencija, veliĉanstveno se uzdiţe na brdu Vatikan, na zapadnoj obali

rijeke Tiber, u sjeverozapadnom dijelu Rima. Kupola Bazilike sv. Petra, što ju je zamislio

Michelangelo, uzdiţe se nad golemim trgom, danju i noću ispunjenom turistima svih vjera.

Trg je okruţen s dvije polukruţne kolonade što ih je 1667. dovršio Bernini, a sastoje se od 284

mramorna stupa postavljena u ĉetiri reda i natkrivena balustradom na kojoj stoji 140 kipova. Robert

je tamo bio već desetak puta, ali ga je prizor svaki put ostavljao bez daha.

Unutrašnjost Vatikana je, naravno, još spektakularnija. Sikstinska kapela, muzej i Sala Rotonda

neopisivo su lijepi. No, toga dana Robert nije došao razgledavati.

Našao je Ured za odnose s javnošću u krilu zgrade odreĊenom za svjetovne poslove. Mladi ĉovjek

za stolom bio je vrlo ljubazan. - Mogu li vam pomoći?

Robert mu je pokazao jednu iskaznicu. - Radim za ĉasopis Time. Pišem ĉlanak o svećenicima koji

su prisustvovali skupštini u Švicarskoj prošlog ili pretprošlog tjedna. Potrebni su mi neki podaci.

Ĉovjek ga je neko vrijeme prouĉavao, a potom se namrštio. - Nekoliko je svećenika bilo na

skupštini u Veneciji prošli mjesec. Nijedan od naših svećenika

nije bio u Švicarskoj u posljednje vrijeme. Ţao mi je, bojim se da vam ne mogu pomoći.

- Doista je jako vaţno - usrdno je rekao Robert.

- Kako bih mogao dobiti te podatke?

- Grupa koju traţite... kojem je ogranku crkve pripadala?

- Oprostite molim?

- Ima puno redova rimokatoliĉke crkve. Postoje franjevci, benediktinci, trapisti, jezuiti,

dominikanci i nekoliko drugih. Predlaţem da odete u red kojem pripadaju i tamo se raspitate.

Gdje je, dovraga, »tamo«? pitao se Robert. - Imate li još neki prijedlog?

- Bojim se da nemam.

Nemam ni ja, mislio je Robert. Našao sam plast sijena, ali ne mogu naći iglu.

Otišao je iz Vatikana i lutao ulicama Rima, ne primjećujući ljude oko sebe, koncentrirajući se na

svoj problem. Na Piazza del Popolo sjeo je u kavanu na otvorenom i naruĉio cinzano. Stajao je pred

njim, nedirnut.

Koliko je on znao, svećenik je još uvijek mogao biti u Švicarskoj. Kojem redu pripada? Ne znam. A

samo na temelju profesorovih rijeĉi zakljuĉio je da je rijeĉ o Rimljaninu.

Otpio je gutljaj pića.

Kasno poslijepodne imao je avion za Washington. Bit ću na njemu, odluĉio je Robert. Odustajem.

Misao ga je izjedala. Neće izaći uz pljesak, već uz zviţduk. Bilo je vrijeme za odlazak.

- II conto, per favore.

- Si, signore.

Robert je lijenim pogledom prešao preko trga. Nasuprot kavani putnici su se ukrcavali u autobus. U

redu su stajala dva svećenika. Robert je gledao kako su putnici plaćali svoje karte i pomicali se

prema straţnjem dijelu autobusa. Kad su svećenici stigli do konduktera, nasmiješili su mu se i sjeli,

ne plativši kartu. - Vaš raĉun, signore - rekao je konobar.

Robert ga uopće nije ĉuo. Misli su mu jurile glavom. Ovdje, u srcu katoliĉke crkve, svećenici su

imali odreĊene privilegije. Bilo je moguće, samo moguće...

Uredi kompanije Swissair smješteni su u Via Po 10, pet minuta daleko od Via Veneto. Roberta je

pozdravio ĉovjek za pultom. - Mogu li vidjeti upravitelja, molim vas? - Ja sam upravitelj. Mogu li vam pomoći?

Robert mu je pokazao iskaznicu. - Michael Hudson. Interpol. - Što mogu uĉiniti za vas, gospodine Hudson?

- Neki meĊunarodni prijevoznici ţale se na protuzakonito obaranje cijena u Europi, posebice u

Rimu. Prema meĊunarodnoj konvenciji...

- Oprostite, gospodine Hudson, ali Swissair ne odobrava popuste. Svi plaćaju oglašene cijene.

- Svi? - Uz izuzetak zaposlenika u kompaniji, naravno. - Zar nemate popust za svećenike?

- Ne. U ovoj zrakoplovnoj kompaniji plaćaju punu cijenu.

U ovoj zrakoplovnoj kompaniji. - Hvala na strpljenju. - I Robert je nestao.

Njegova sljedeća stanica, i posljednja nada, bila je Alitalia. - Protuzakoniti popusti? - Upravitelj je

zbunjeno zurio u Roberta. - Odobravamo popust samo našim zaposlenicima.

- Zar ne dajete popust svećenicima?

Upraviteljevo se lice razvedrilo. - Ah, to, da. Ali to nije protuzakonito. Imamo ugovor s katoliĉkom

crkvom.

Robertovo je srce poskoĉilo. - Dakle, ako bi neki svećenik htio letjeti iz Rima, recimo u Švicarsku,

koristio bi ovu kompaniju?

- Pa, to bi mu bilo jeftinije. Da.

- Kako bismo uskladili naša raĉunala, pomoglo bi mi kad biste mi rekli koliko je svećenika

letjelo za Švicarsku u protekla dva tjedna - rekao je Robert. - Imate podatke o tome, zar ne?

- Da, svakako. Radi poreza.

- Doista bih vam bio zahvalan na obavještenju.

- Ţelite znati koliko je svećenika letjelo u Švicarsku tijekom protekla dva tjedna?

- Tako je. U Zürich ili Genevu.

- Samo trenutak. Potraţit ću u našim raĉunalima.

Pet minuta kasnije upravitelj se vratio s ispisom raĉunala. - Samo je jedan svećenik letio za

Švicarsku u protekla dva tjedna. - Pogledao je ispis. - Otišao je iz Rima sedmoga, a letio je za

Zürich. Imao je rezerviranu kartu za povratak prije dva dana.

Robert je duboko udahnuo. - Kako se zove?

- Otac Romero Patrini.

- Adresa?

Opet je pogledao papir. - Ţivi u Orvietu. Ako vam trebaju još neki... - Podigao je pogled.

Roberta više nije bilo.

Dvadeset peto poglavlje

SEDMI DAN Orvieto, Italija

Zaustavio je automobil na oštrom zavoju ceste Route S-71, a s druge strane doline, visoko na

uzvišenju vulkanskih stijena, pruţao se zapanjujući pogled na grad. Bilo je to drevno etrušćansko

središte sa svjetski poznatom katedralom, šest crkvi, i svećenikom koji je bio oĉevidac pada NLO-a.

Vrijeme nije promijenilo gradić pa su njime vodile ulice prekrivene kamenim ploĉama, a svuda su

se uzdizale lijepe stare zgrade. Imao je trţnicu na otvorenom gdje su seljaci prodavali svjeţe povrće i

piliće.

Robert je našao mjesto za parkiranje na Piazza del Duomo, nasuprot katedrali, pa je ušao. Golema

je unutrašnjost crkve bila prazna, uz izuzetak postarijeg svećenika koji se upravo udaljavao od oltara.

- Oprostite, oĉe - rekao je Robert. - Traţim svećenika iz ovog gradića koji je prošli tjedan bio u

Švicarskoj. Moţda vi...

Svećenik je ustuknuo s neprijateljskim izrazom lica. - Ne mogu razgovarati o tome.

Robert ga je iznenaĊeno pogledao. - Ne razumijem. Samo ţelim naći...

- On nije iz ove crkve. Pripada crkvi San Giovenale. - Svećenik je ţurno prošao kraj Roberta.

Zašto je bio tako neljubazan?

Crkva San Giovenale nalazila se u Quartiere Vecchio, ţivopisnom podruĉju srednjovjekovnih

tornjeva i crkvi. Mladi je svećenik radio u vrtu blizu crkve. Podigao je glavu kad mu se Robert

pribliţio.

- Buon giorno, signore.

- Dobro jutro. Traţim svećenika koji je prošlog tjedna bio u Švicarskoj. On...

- Da, da. Siroti otac Patrini. Uţasno je to što mu se dogodilo.

- Ne razumijem. Što mu se tako uţasno dogodilo?

- To što je vidio koĉiju neĉastivog. To je bilo više no što je mogao podnijeti. Jadni je ĉovjek

imao slom ţivaca.

- Ţao mi je što to ĉujem - rekao je Robert. - Gdje je on sada? Ţelio bih razgovarati s njim.

- Nalazi se u bolnici blizu Piazza di San Patrizin, ali sumnjam da će lijeĉnici ikoga pustiti k

njemu.

Robert je neodluĉno stajao. Ĉovjek koji boluje od sloma ţivaca neće mu biti od velike pomoći. -

Shvaćam. Puno vam hvala.

Bolnica je bila skromna jednokatnica na kraju grada. Parkirao je automobil i ušao u maleno pred-

vorje. Za prijamnim pultom nalazila se medicinska sestra.

- Dobro jutro - rekao je Robert. - Ţelio bih posjetiti oca Patrinija.

- Mi scusi, ma ... to nije moguće. On ne moţe ni s kim razgovarati.

Robert je ĉvrsto odluĉio da ga sad ništa neće zaustaviti. Morao je slijediti trag što mu ga je dao

profesor Schmidt. - Ne razumijete - blago je rekao Robert.

- Otac Patrini traţio je da doĊem. Došao sam u Orvieto na njegovu molbu. - Traţio je da doĊete?

- Da. Pisao mi je u Ameriku. Prevalio sam sav taj put samo da njega vidim.

Sestra je oklijevala. - Ne znam što bih rekla. Jako je bolestan. Molto. - Siguran sam da bi ga razvedrio susret sa mnom.

- Lijeĉnik nije ovdje... - Donijela je odluku. - Vrlo dobro. Moţete poći u njegovu sobu, signore,

ali smijete ostati samo nekoliko minuta. - To će biti dovoljno - rekao je Robert.

- Ovim putem, per piacere.

Zaputili su se kratkim hodnikom, a s obje strane nalazile su se malene, uredne sobe. Sestra je povela

Roberta do jednih vratiju. - Samo nekoliko minuta, signore.

- Grazie.

Robert je ušao u malenu sobu. Ĉovjek u krevetu izgledao je poput blijede sjene koja leţi na bijelim

plahtama. Robert mu je prišao i rekao: - Oĉe...

Svećenik se okrenuo i pogledao ga, a Robert još nikad nije vidio takvu patnju u ljudskim oĉima. - Oĉe, zovem se...

Zgrabio je Robertovu ruku. - Pomozite mi - promrmljao je svećenik. - Morate mi pomoći. Moja je

vjera nestala. Cijeloga ţivota propovijedao sam o Bogu i Duhu Svetomu, a sad znam da Bog ne

postoji. Postoji samo neĉastivi, a on je došao po nas... - Oĉe, ako vi...

- Vidio sam ga vlastitim oĉima. Bila su dvojica u koĉiji neĉastivog, ali, oh, bit će ih još! Drugi

će doći! Ĉekajte i vidjet ćete. Svi smo osuĊeni na pakao.

- Oĉe, slušajte me. Ono što ste vidjeli nije bio neĉastivi. Bila je to svemirska letjelica što...

Svećenik je pustio Robertovu ruku i pogledao s iznenadnom bistrinom. - Tko ste vi? Što ţelite?

- Ja sam prijatelj - rekao je Robert. - Došao sam vas pitati o izletu autobusom na kojem ste bili

dok ste boravili u Švicarskoj.

- Autobus. Ţelio bih da mu se nikad nisam pribliţio. - Svećenik se opet poĉeo uznemiravati.

Robert je morao izvršiti pritisak, ali nije imao izbora.

- Sjedili ste kraj jednog muškarca u autobusu. Teksašanina. Dugo ste s njim razgovarali, sjećate

se?

- Razgovor. Teksašanin. Da, sjećam se.

- Je li spomenuo gdje ţivi u Texasu?

- Da, sjećam ga se. Bio je iz Amerike.

- Da. Iz Texasa. Je li vam rekao gdje mu je dom?

- Da, da. Rekao mi je.

- Gdje, oĉe? Gdje mu je dom?

- U Texasu. Govorio je o Texasu.

Robert je ohrabrujuće klimnuo glavom. - Tako je.

- Vidio sam ih vlastitim oĉima. Ţelio bih da me je Bog oslijepio. Ja...

- Oĉe, ĉovjek iz Texasa. Je li rekao iz kojeg je mjesta? Je li spomenuo neko ime?

- Texas, da. Ponderosa.

Robert je opet pokušao. - To je na televiziji. Ovo je stvarni ĉovjek. Sjedio je kraj vas na...

Svećenik je opet poĉeo buncati. - Dolaze! Armageddon je tu. Biblija laţe! Neĉastivi će zavladati

svijetom. - Već je glasno vikao. - Pazite! Pazite! Ja ih vidim!

Medicinska sestra ţurno je ušla u sobu. Prijekorno je pogledala Roberta. - Morate otići, signore.

- Treba mi još samo jedna minuta...

- No, signore. Adesso!

Robert je još jednom pogledao svećenika. Nerazumljivo je vikao. Robert se okrenuo i izašao. Više

nije mogao ništa uĉiniti. Raĉunao je da će mu svećenik pokazati put do Teksašanina, ali se prevario.

Robert se vratio u svoj automobil i krenuo prema Rimu. Konaĉno je gotovo. Jedini tragovi što su

mu preostali, ako ih se uopće moţe nazvati tragovima, bili su spominjanje ţene iz Rusije,

Teksašanina i MaĊara. MeĊutim, nije bilo naĉina da im se uĊe u trag. Šah i mat. Bilo je frustrirajuće

što je stigao dovde, a dalje ne moţe. Da je barem svećenik ostao pri sebi dok mu nije dao potrebne

obavijesti! Bio je tako blizu. Sto je ono svećenik rekao? Ponderosa. Stari je svećenik previše gledao

televizijski program, a u svom je bunilu oĉito poistovjetio Texas s nekad popularnom TV serijom,

Bonanzom. Ponderosa, ranĉ na kojem je ţivjela izmišljena obitelj Cartwright. Ponderosa. Robert je

usporio voţnju i zaustavio se uz kraj ceste, a misli su mu jurile glavom. Okrenuo se i pojurio natrag

prema Orvietu.

Pola sata kasnije, Robert je razgovarao s barmenom u malenoj gostionici na Piazza della

Republica. - Imate krasan gradić - rekao je Robert. - Vrlo je mirno.

- O, si signore, mi smo ovako sasvim zadovoljni. Jeste li već ranije bili u Italiji?

- Proveo sam dio svog medenog mjeseca u Rimu. - Ti ostvaruješ sve moje snove, Roberte. Ţeljela

sam vidjeti Rim još otkako sam bila djevojĉica.

- Ah, Rim. Previše velik. Previše buĉan.

- Slaţem se.

- Ovdje ţivimo jednostavnim ţivotom, ali smo zadovoljni.

Robert je kao usput rekao: - Primijetio sam televizijske antene na mnogim krovovima.

- O, da, doista. U tom smo smislu posve modemi.

- To se moţe vidjeti. Koliko televizijskih kanala moţete ovdje gledati?

- Samo jedan.

- Pretpostavljam da gledate puno ameriĉkih emisija?

- No, no. Ovo je drţavni kanal. Ovdje vidimo samo talijanske emisije.

Pogodak! - Hvala vam.

Robert je nazvao admirala Whittakera. Javila mu se tajnica: - Ured admirala Whittakera.

Robert je mogao zamisliti ured. Sigurno je to ona vrsta anonimnog sobiĉka što su ih imali za bivše

veliĉine koje vladi više nisu trebale.

- Mogu li razgovarati s admiralom, molim vas? Kapetan Robert Bellamy ovdje.

- Samo trenutak, kapetane.

Robert se pitao trudi li se netko oko odrţavanja veze s admiralom sad kad je nekad moćna osoba

postala dijelom ekipe u rezervi. Vjerojatno nitko.

- Roberte, lijepo je što si se javio. - U starĉevu glasu osjećao se umor. - Gdje si?

- Ne mogu reći, gospodine.

Nastala je stanka. - Razumijem. Mogu li nešto uĉiniti za tebe?

- Da, gospodine. Ovo je pomalo neobiĉno jer su mi naredili da ni s kim ne uspostavljam kontakt.

No, potrebna mi je pomoć sa strane. Pitam se biste li mi nešto mogli provjeriti? - Mogu pokušati. Što bi htio znati?

- Zanima me postoji li negdje u Texasu ranĉ pod imenom Ponderosa.

- Kao u Bonanzi!

- Da, gospodine.

- Mogu se raspitati. Kako ću te naći?

- Mislim da će biti bolje ako ja nazovem vas, admirale.

- Dobro. Daj mi sat ili dva. Zadrţat ću ovo meĊu nama. - Hvala vam. Robertu se uĉinilo da je umor nestao iz starĉeva glasa. Od njega se, napokon, traţilo da nešto uĉini,

makar je rijeĉ o takvoj sitnici kao što je traţenje ranĉa.

Dva sata kasnije Robert je ponovno nazvao admirala Whittakera.

- Ĉekao sam tvoj poziv - rekao je admiral. U glasu mu se osjećao prizvuk zadovoljstva. - Imam

podatak koji si traţio. - I? - Robert je zadrţao dah.

- U Texasu postoji ranĉ Ponderosa. Nalazi se u blizini Waca. Vlasnik je Dan Wayne.

Robert je odahnuo od olakšanja. - Puno vam hvala, admirale - rekao je. - Dugujem vam veĉeru kad

se vratim. - Radujem se tome, Roberte.

Sljedeći poziv uputio je generalu Hilliardu. - Našao sam još jednog oĉevica u Italiji. Otac Patrini. - Svećenik?

- Da. U Orvietu. Nalazi se u bolnici i vrlo je bolestan. Bojim se da talijanske vlasti neće moći

doprijeti do njega.

- Prenijet ću im to. Hvala, kapetane.

Dvije minute kasnije general je Hilliard razgovarao s Janusom.

- Opet mi se javio kapetan Bellamy. Posljednji oĉevidac je svećenik. Otac Patrini iz Orvieta. - Pobrinite se za to.

HITNA PORUKA

STROGO POVJERLJIVO

NSA ZAMJENIKU NAĈELNIKA

SIFAR-a

SAMO NA UVID

JEDINI PRIMJERAK

PREDMET: OPERACIJA

SUDNJI DAN

5.OTAC PATRINI - ORVIETO

KRAJ PORUKE

Stoţer SIFAR-a smješten je u Via della Pineta, u juţnom predgraĊu Rima, u podruĉju okruţenom

farmama. Jedino što bi moglo svratiti pozornost prolaznika na kamene zgrade industrijskog izgleda

što su zauzimale dva kvadratna bloka, bio je visoki zid oko kompleksa s bodljikavom ţicom na vrhu

i stra- ţarnicama na svakom uglu. Skrivena u vojnom zdanju, to je jedna od najtajnijih obavještajnih

agencija na svijetu, kao i jedna od najmanje poznatih. S vanjske strane zdanja nalaze se tabele s

natpisima: Vie tare passare oltre i limiti.

U spartanski namještenom uredu na prvom katu glavne zgrade, pukovnik Francesco Cesar prouĉavao

je hitnu poruku što ju je upravo primio. Pukovnik je bio ĉovjek pedesetih godina, mišićava tijela i lica

nalik buldogu. Proĉitao je poruku po treći put.

Dakle, Operacija Sudnji dan se konaĉno dogaĊa. E’ una bella fregatura. Dobro je što smo se

pripremi

li za ovo, razmišljao je Cesar. Ponovno je pogledao poruku. Svećenik.

Iza ponoći jedna je opatica prošla kraj stola deţurnih medicinskih sestara u malenoj bolnici

Orvieta.

- Pretpostavljam da ide gospoĊi Fillipi - rekla je sestra Tomasino.

- Ili k njoj ili k starom Riganu. I jednome i drugome odbrojeni su dani. - Opatica je tiho zašla za

ugao i zaputila se ravno u svećenikovu sobu. Mirno je spavao ruku sklopljenih na prsima, kao u

molitvi. Zrake mjeseĉine prodirale su kroz škure, stvarajući zlatnu prugu na svećenikovu licu.

Opatica je ispod halje izvukla malenu kutiju. Paţljivo je izvadila krunicu sa zrnima od brušenog

stakla i stavila je u ruke starom svećeniku. Dok je namještala zrna, hitro mu je jednim prešla preko

palca. Pojavila se tanka pruga krvi. Opatica je iz kutijice izvadila sićušnu boĉicu i kapaljkom oprezno

istisnula tri kapi na porezotinu.

Smrtonosnom otrovu brzog djelovanja trebalo je samo nekoliko minuta. Opatica je uzdahnula i

uĉinila znak kriţa nad mrtvim ĉovjekom. Otišla je jednako tiho kao što je i ušla.

HITNA PORUKA

STROGO POVJERLJIVO

SIFAR ZAMJENIKU NAĈELNIKA NSA-e

SAMO NA UVID

JEDINI PRIMJERAK

PREDMET: OPERACIJA

SUDNJI DAN

5. OTAC PATRINI - ORVIETO –

LIKVIDIRAN

KRAJ PORUKE

Dvadeset šesto poglavlje

Uzeli su Franka Johnsona jer je bio u Zelenim beretkama u Vijetnamu, a meĊu svojim je

drugovima bio poznat kao »stroj za ubijanje«. Volio je ubijati. Bio je motiviran, i vrlo

inteligentan.

- Savršen je za nas - rekao je Janus. - Oprezno mu pristupite. Ne ţelim ga izgubiti.

Prvi se sastanak odrţao u jednoj vojarni. Neki je kapetan razgovarao s Frankom

Johnsonom.

- Zar niste zabrinuti za našu vladu? - upitao je kapetan. - Vode je mekušci koji svima

popuštaju. Ovoj je zemlji potrebna nuklearna energija, ali nam prokleti politiĉari ne dopuštaju

izgradnju novih elektrana. Ovisimo o prokletim Arapima zbog nafte, ali dopušta li naša vlada

da mi sami bušimo podmorje? O, ne. Više su zabrinuti za ribe nego za nas. Ĉini li vam se da

to ima smisla?

- Shvaćam što mislite - rekao je Frank Johnson.

- Znao sam da ćete shvatiti jer ste inteligentan ĉovjek. - Promatrao je Johnsonovo lice dok

je govorio.

- Ako Kongres ne namjerava ništa poduzeti za spas domovine, neki od nas bi trebali nešto

poduzeti.

Frank Johnson je djelovao zbunjeno. - Neki od nas?

- Tako je. - Dosta za sada, zakljuĉio je kapetan.

- Razgovarat ćemo o tome drugom prilikom.

Drugi je razgovor bio odreĊeniji. - Postoji grupa

domoljuba, Frank, koji ţele zaštititi naš svijet. To su priliĉno moćna gospoda. Osnovali su

odbor. Odbor će moţda morati zaobići nekoliko zakona kako bi ostvario svoje ciljeve, ali će

se to na kraju isplatiti. Jeste li zainteresirani?

Frank Johnson se nacerio. - Jako sam zainteresiran.

To je bio poĉetak. Idući sastanak odrţao se u Kanadi, a tada je Frank Johnson upoznao

nekoliko ĉlanova odbora. Predstavljali su moćne interese dvanaest zemalja.

- Dobro smo organizirani - jedan je ĉlan objasnio Franku Johnsonu. - Imamo strogu

hijerarhiju. Postoje odjeli za propagandu, vrbovanje, taktiku, vezu... i jedinica za

pogubljivanje. - Nastavio je: - Gotovo sve svjetske obavještajne organizacije sudjeluju u

ovome. - Mislite naĉelnici... ?

- Ne, ne naĉelnici. Njihovi zamjenici. Aktivisti koji znaju što se dogaĊa, znaju u kakvoj se

opasnosti nalaze naše zemlje.

Sastanci su se odrţavali diljem svijeta; u Švicarskoj, Maroku, Kini; a Johnson je bio na

svima.

Potrajalo je šest mjeseci prije nego je pukovnik Johnson upoznao Janusa. Janus je poslao po

njega. - Dobio sam izvrsne izvještaje o vama, pukovniĉe.

Frank Johnson se nacerio. - Uţivam u svom poslu.

- Ĉuo sam. Nalazite se na povoljnom poloţaju pa ćete nam biti od velike pomoći.

Frank Johnson se uspravio na stolici. - Uĉinit ću sve što je u mojoj moći.

- Dobro. Na Farmi nadgledate obuĉavanje tajnih agenata raznih obavještajnih sluţbi.

- Tako je.

- Moţete dobro upoznati i njih i njihove mogućnosti.

- Intimno.

- Vi biste trebali - rekao je Janus - vrbovati one ljude za koje drţite da bi bili od najveće

koristi našoj organizaciji. Zanimaju nas samo najbolji.

- To je lako - rekao je pukovnik Johnson. - Nema problema. - Naĉas je oklijevao. - Pitam

se...

- Da?

- To mogu uĉiniti lijevom rukom. Zapravo bih ţelio uĉiniti nešto više, nešto vaţnije. -

Nagnuo se prema naprijed. - Ĉuo sam o Operaciji Sudnji dan. To je toĉno moja vrsta igre.

Ţelio bih biti dio toga, gospodine.

Janus je mirno sjedio i prouĉavao ga. Zatim je klimnuo glavom. - Vrlo dobro, primamo vas.

Johnson se nasmiješio. - Hvala vam. Nećete poţaliti. - Pukovnik Frank Johnson otišao je sa

sastanka kao vrlo zadovoljan ĉovjek. Sad ima priliku pokazati im koliko on moţe.

Dvadeset sedmo poglavlje

OSMI DAN Waco, Texas

Dan Wayne nije imao uspješan dan. Zapravo, dan mu je bio uţasan. Upravo se vratio iz

sudnice u Wacu gdje je bio suoĉen sa steĉajem. Njegova ţena, koja je odrţavala ljubavnu vezu

sa svojim mladim lijeĉnikom, pokrenula je brakorazvodnu parnicu, a ĉvrsto je odluĉila dobiti

polovicu svega što je imao (a to bi mogla biti polovica niĉega, uvjeravao je njena odvjetnika).

A jedan od njegovih najvrednijih bikova morao je biti uništen. Dan Wayne osjećao se kao da ga

sudbina šutira u jaja. Ništa nije uĉinio da bi sve to zavrijedio. Bio je dobar muţ i uspješan

ranĉer. Sjedio je u radnoj sobi i razmišljao o svojoj tmurnoj budućnosti.

Dan Wayne bio je ponosan ĉovjek. Bio je potpuno svjestan svih šala na raĉun buĉnih

Teksašana, velikih hvalisavaca, ali on je iskreno osjećao da se ima ĉime hvaliti. Rodio se u

Wacu, u bogatom poljoprivrednom podruĉju doline rijeke Brazos. Waco je moderan grad, ali

je ipak zadrţao duh prošlosti tijekom koje su ga obiljeţavali stoka, pamuk, kukuruz, studenti i

kultura. Wayne je svim srcem i dušom volio Waco, a kad je upoznao talijanskog svećenika na

izletu u Švicarskoj, gotovo je pet sati priĉao o svom rodnom gradu. Svećenik mu je rekao da bi

volio vjeţbati svoj engleski, ali zapravo, sad kad je razmišljao

o tome, Dan je uvidio da je gotovo stalno samo on govorio.

- Waco ima sve - povjerio je svećeniku. - Naša je klima sjajna. Nikad nije ni previše vruće

ni previše hladno. Imamo dvadeset tri škole i Sveuĉilište Baylor. Imamo ĉetiri novinske kuće,

deset radiostanica

i pet televizijskih stanica. Imamo Hall of Fame teksaških rendţera koji bi vas ostavio bez daha.

Hoću reći, ovdje je rijeĉ o povijesti. Ako volite ribolov, oĉe, rijeka Brazos pruţa doţivljaj što

ga se ne zaboravlja. Zatim, imamo safari ranĉ i veliki umjetniĉki centar. Kaţem vam, Waco je

jedan od jedinstvenih svjetskih gradova. Morate nas doći posjetiti.

Maleni stari svećenik se smješkao i klimao glavom, a Wayne se pitao koliko on zapravo

razumije engleski.

Danu Wayneu otac je ostavio tisuću jutara zemljišta, a sin je povećao svôje stado od dvije

na deset tisuća grla. Imao je i krasnog pastuha koji će vrijediti cijelo bogatstvo. A sada su mu

gadovi pokušavali oduzeti sve to. Nije on kriv što je trţište stokom otišlo dovraga, ili što je

kasnio s otplatama hipoteke. Banke su ga pokušavale uništiti, a mogao se spasiti jedino ako

naĊe nekoga tko će kupiti ranĉ, isplatiti njegove vjerovnike i ostaviti ga s malim dobitkom.

Wayne je ĉuo o bogatom Švicarcu koji je traţio ranĉ u Texasu, pa je odletio u Zürich kako bi

se s njim sastao. Na kraju se to pokazalo jalovim pothvatom. Tip je zamišljao ranĉ kao

zemljište od jednog ili dva jutra, s lijepim malim povrtnjakom. Sranje!

Tako se dogodilo da se Dan Wayne našao u izletniĉkom autobusu kad se srušila ona neobiĉna

letjelica. Ĉitao je o letećim tanjurima, ali nikad nije u njih vjerovao. Sada je, tako mu Boga,

sigurno vjerovao. Ĉim se vratio kući, nazvao je urednika mjesnih novina.

- Johnny, upravo sam vidio pravi pravcati leteći tanjur u kojem su bili neki mrtvi ljudi

ĉudna izgleda.

- Je li? Imaš li snimke, Dan?

- Ne. Fotografirao sam, ali slike nisu uspjele.

- Nije vaţno. Poslat ćemo svog fotografa. Je li to na tvom ranĉu?

- Pa, nije. Zapravo, to je bilo u Švicarskoj.

Uslijedila je tišina.

- Oh. Pa, ako sluĉajno naĊeš kojeg na svom ranĉu, nazovi me ponovno.

- Ĉekaj! Neki tip, koji je takoĊer bio tamo, poslat će mi sliku. - No, Johnny je već spustio

slušalicu.

I to je bilo to.

Wayne je gotovo ţelio da doĊe do invazije izvanzemaljaca. Moţda bi poubijali njegove

proklete vjerovnike. Ĉuo je zvuk automobila što se pribliţavao prilazom, ustao je i prišao

prozoru. Ĉovjek je izgledom podsjećao na istoĉnjaka.

Vjerojatno još jedan od vjerovnika. Ovih dana kao da su izlazili iz zidova.

Dan Wayne je otvorio ulazna vrata.

- Zdravo.

- Daniel Wayne?

- Prijatelji me zovu Dan. Što mogu uĉiniti za vas?

Dan Wayne uopće nije bio ono što je Robert oĉekivao. Zamislio je stereotip krupnog

Teksašanina. Dan Wayne bio je vitak i aristokratskog izgleda, gotovo srameţljiva drţanja.

Njegovo podrijetlo odavao je jedino naglasak.

- Pitam se moţete li mi posvetiti nekoliko minuta svog vremena?

- To je uglavnom sve ĉega imam dovoljno - rekao je Wayne. - Usput, vi niste vjerovnik,

zar ne?

- Vjerovnik? Nisam.

- Dobro. Samo uĊite.

Dva su muškarca pošla u dnevnu sobu. Bila je prostrana i udobno namještena u

zapadnjaĉkom stilu.

- Lijepo vam je ovo mjesto - rekao je Robert.

- Da. Rodio sam se u ovoj kući. Mogu li vam štogod ponuditi? Hladno piće, moţda?

- Ne, hvala. Dobro mi je.

- Sjednite.

Robert je sjeo na mekani koţnati kauĉ.

- Zbog ĉega ste me ţeljeli vidjeti?

- Vjerujem da ste prošli tjedan bili na izletu autobusom u Švicarskoj?

- Tako je. Zar me moja bivša ţena dala slijediti? Ne radite valjda za nju?

- Ne, gospodine.

- Oh. - Odjednom je shvatio. - Zanima vas onaj NLO. Najĉudnija stvar što sam je ikad

vidio. Neprestano je mijenjalo boju. I oni mrtvi izvanzemaljci! - Stresao se. - Stalno sanjam o

tome.

- Gospodine Wayne, moţete li mi nešto reći o drugim putnicima u autobusu?

- Ţao mi je, tu vam ne mogu pomoći. Putovao sam sam.

- Znam, ali razgovarali ste s drugim putnicima, zar ne?

- Iskreno reĉeno, imam puno problema. Nisam obraćao puno pozornosti ostalima.

- Sjećate li se bilo ĉega o nekome od njih?

Dan Wayne je na trenutak šutio. - Pa, bio je jedan talijanski svećenik. Priliĉno sam dugo s

njim razgovarao. Simpatiĉan ĉovjek. Ţelim vam nešto reći, ta ga je stvar s letećim tanjurem

duboko potresla. Neprestano je govorio o neĉastivom. - Jeste li još s nekim razgovarali?

Dan Wayne je slegnuo ramenima. - Zapravo nisam... ĉekajte malo. Nakratko sam razgovarao s

nekim tipom koji ima banku u Kanadi. - Oblizao je usne. - Iskreno govoreći, imam nekih

financijskih problema s ranĉem. Ĉini se da bih ga mogao izgubiti. Mrzim proklete bankare.

Svi su oni krvopije. U svakom sluĉaju, mislio sam da bi ovaj mogao biti drugaĉiji. Kad sam

saznao da je bankar, pitao sam ga postoji li mogućnost nekakvog kredita. No, bio je poput svih

ostalih. Uopće ga nije zanimalo što mu govorim.

- Rekli ste da je iz Kanade.

- Tako je, Fort Smith, gore na sjeverozapadu. Bojim se da je to sve što vam mogu reći.

Robert je pokušao prikriti svoje uzbuĊenje. - Hvala vam, gospodine Wayne, puno ste mi

pomogli. - Robert je ustao.

- To je sve?

- To je sve. - Hoćete li ostati na veĉeri?

- Ne, hvala. Moram krenuti. Ţelim vam sreću s ranĉem. - Hvala. Fort Smith, Kanada, sjeverozapadno podruĉje.

Robert je priĉekao dok mu se nije javio general Hilliard. - Da, kapetane?

- Našao sam još jednog oĉevica. Dan Wayne. Vlasnik je ranĉa Ponderosa, blizu Waca u

Texasu.

- Vrlo dobro. Pobrinut ću se da naš ured u Dallasu razgovara s njim.

HITNA PORUKA

STROGO POVJERLJIVO

NS A ZAMJENIKU NAĈELNIKA DCI-a

SAMO NA UVID

JEDINI PRIMJERAK

PREDMET: OPERACIJA

SUDNJI DAN

6.DANIEL WAYNE - WACO

KRAJ PORUKE

U Langleyju, Virginia, zamjenik naĉelnika CIA-e zamišljeno je prouĉavao poruku. Broj šest.

Stvari se dobro razvijaju. Kapetan Bellamy iznimno uspješno obavlja svoj posao. Mudro su

postupili izabravši njega. Janus je imao pravo. Ĉovjek je uvijek u pravu. A imao je moć što je

osiguravala izvršavanje njegovih ţelja. Tako veliku moć... Zamjenik naĉelnika ponovno je

pogledao poruku. Neka izgleda kao nesretan sluĉaj, pomislio je. To ne bi smjelo biti teško. Pri-

tisnuo je pozivno zvonce.

Dva su muškarca stigla na ranĉ u tamnoplavom kombiju. Parkirali su u dvorištu i izašli iz

automobila, oprezno se osvrnuvši oko sebe. Dan Wayne je najprije pomislio da su došli

preuzeti ranĉ. Otvorio im je vrata.

- Dan Wayne?

- Da. Što mogu... ?

Dalje nije stigao.

Drugi mu je ĉovjek zašao iza leĊa i snaţno ga udario po glavi kratkom toljagom.

Veći od dvojice muškaraca prebacio je onesviještenog ranĉera preko ramena i ponio ga

prema konjušnici. Unutra je bilo osam konja. Muškarci su ih ignorirali i zaputili se ravno do

zadnjeg pregratka. Tamo se nalazio prekrasan pastuh.

Veći je ĉovjek rekao: - To je taj. - Stavio je na pod Wayneovo tijelo.

Drugi je ĉovjek uzeo elektrificiranu motku, prišao ulazu u pregradak i udario pastuha. Konj je

poĉeo njištati i propinjati se. Ĉovjek ga je ponovno snaţno udario preko nozdrva. Pastuh se

divlje ritao, ograniĉen u malenom prostoru, te je udarao o zidove pregratka, iskešenih zubi i

raskolaĉenih oĉiju.

- Sada - rekao je manji ĉovjek. Njegov je suradnik podigao tijelo Dana Waynea i ubacio ga u

pregradak. Nekoliko su trenutaka promatrali krvavu scenu, a potom su se, zadovoljni, okrenuli i

otišli.

HITNA PORUKA

STROGO POVJERLJIVO

DCI ZAMJENIKU NAĈELNIKA NSA-e

SAMO NA UVID

JEDINI PRIMJERAK

PREDMET: OPERACIJA

SUDNJI DAN

6. DANIEL WAYNE - WACO –

LIKVIDIRAN

KRAJ PORUKE

Dvadeset osmo poglavlje

DEVETI DAN

Fort Smith, Kanada

Fort Smith je bogat gradić s dvije tisuće ţitelja, većinom farmera ili uzgajivaĉa stoke, a ima i

nešto trgovaca. Klima je priliĉno oštra, s dugim i oštrim zimama, a gradić je ţivi dokaz

Darwinove teorije o opstanku najjaĉih.

William Mann bio je jedan od jakih, od onih koji preţivljavaju. Rodio se u Michiganu, ali kad

mu je bilo oko trideset godina prošao je kroz Fort Smith tijekom jednog izleta, te je zakljuĉio

da je zajednici potrebna još jedna dobra banka. Iskoristio je priliku. U gradiću je postojala

samo još jedna banka, a Williamu Mannu trebalo je manje od dvije godine da takmaca izbaci iz

posla. Mann je upravljao bankom onako kako bankom treba upravljati. Njegov je bog bila

matematika, a pobrinuo se da rezultat uvijek bude njemu u prilog. Njegova najdraţa priĉa bila

je šala o ĉovjeku koji se obratio bankaru s molbom da mu odobri zajam kako bi njegov sin

mogao poći na hitnu operaciju o kojoj mu je ovisio ţivot. Kad je molitelj rekao da nema

osiguranja, bankar mu je rekao neka izaĊe iz njegova ureda.

- Poći ću - rekao je ĉovjek - ali ţelim vam reći da u cijelom svom ţivotu nisam upoznao

nekoga tako tvrda srca.

- Ĉekajte malo - odgovorio je bankar. - Dat ću vam pošten prijedlog. Jedno je moje oko

stakleno. Odobrit ću vam zajam ako pogodite koje je to oko. Ĉovjek je odmah odgovorio: - Vaše lijevo oko.

Bankar se zapanjio. - To nitko ne zna. Kako ste pogodili?

- To je bilo lako - rekao je ĉovjek. - Na trenutak mi se uĉinilo da sam u vašem lijevom oku

opazio traĉak suosjećanja, pa sam znao da to mora biti stakleno oko.

Prema Williamu Mannu, to je bila dobra priĉa o poslovnom ĉovjeku. Posao se nije mogao

obavljati ako se ĉovjek prepuštao osjećajima. Trebalo je najprije brinuti o sebi. Dok su se druge

banke u Kanadi

i Sjedinjenim Drţavama rušile poput ĉunjeva u kuglani, banka Williama Manna bila je jaĉa no

ikad. Drţao se jednostavne filozofije: nikakvih zajmova za pokretanje poslova, nikakvih

ulaganja u nesigurne obveznice, nikakvih zajmova susjedima ĉijoj djeci moţda oĉajniĉki treba

operacija.

Mann je gajio poštovanje, što je graniĉilo sa strahopoštovanjem, prema švicarskom bankarskom

sustavu. Švicarski velebankari bili su bankari bankara. Tako je William Mann jednoga dana

odluĉio poći u Švicarsku kako bi porazgovarao s nekim tamošnjim bankarima i saznao postoji li

nekakav propust u njegovu poslovanju, ima li kakvog naĉina za istiskivanje još centi iz

kanadskog dolara. Ljubazno su ga primili, ali zapravo nije nauĉio ništa novo. Njegove vlastite

metode poslovanja bile su vrijedne divljenja, a švicarski bankari to su mu otvoreno rekli.

Onoga dana kad se namjeravao vratiti kući, Mann je odluĉio priuštiti si izlet u švicarske

Alpe. Na izletu mu je bilo dosadno. Krajolik je bio zanimljiv, ali nimalo ljepši od krajolika oko

Fort Smitha. Jedan ga je putnik, Teksašanin, pokušao nagovoriti da mu odobri zajam za ranĉ

pred steĉajem. Nasmijao se ĉovjeku u lice. Jedina zanimljivost izleta bio je pad takozvanog

letećeg tanjura. Mann ni na trenutak nije povjerovao u istinitost dogaĊaja. Bio je uvjeren da su

to Švicarci pripremili ne bi li impresionirali turiste. Bio je u Disney Worldu te je tamo vidio

sliĉne predmete što su djelovali stvarno, ali su bili laţni. To je stakleno oko Švicarske, ciniĉno

je pomislio. William Mann jedva je ĉekao povratak kući.

Svaka je minuta bankarova dana pozorno isplanirana, a kad je ušla njegova tajnica i rekla da

ga ţeli vidjeti neki stranac, Mann ga najprije nije htio primiti. - Što ţeli?

- Kaţe da vas ţeli intervjuirati. Piše ĉlanak o bankarima.

To je bilo nešto posve drugo. Prava reklama bila je dobra za posao. William Mann je

poravnao sako, zagladio kosu i rekao: - Pošaljite ga unutra.

Posjetitelj je bio Amerikanac. Bio je dobro odjeven što je znaĉilo da radi za neki bolji

ĉasopis ili novine.

- Gospodin Mann?

, - Da.

- Robert Bellamy.

- Tajnica mi kaţe da ţelite napisati ĉlanak o meni.

- Pa, ne iskljuĉivo o vama - rekao je Robert. - No, vi ćete sigurno imati istaknuto mjesto u

ĉlanku. Moje novine...

- Koje su to novine?

- Wall Street Journal.

Oh, da. To će biti izvrsno.

- Journal drţi da je većina bankara previše iskljuĉena iz onoga što se dogaĊa s ostatkom

svijeta. Rijetko putuju, ne odlaze u druge zemlje. S druge strane, vi gospodine Mann, na glasu

ste kao svjetski putnik.

- Valjda jesam - skromno je rekao Mann. - Zapravo, prošli tjedan vratio sam se s

putovanja u Švicarsku. - Doista? Jeste li uţivali u putovanju?

- Jesam. Sastao sam se s nekoliko tamošnjih bankara. Razgovarali smo o svjetskoj

ekonomiji.

Robert je izvadio biljeţnicu pa je poĉeo zapisivati.

- Jeste li imali vremena za zabavu?

- Zapravo, ne. O, bio sam na jednom izletu autobusom. Nikad ranije nisam vidio Alpe.

Robert je još nešto zapisao. - Na izletu. Dakle, to je upravo ono što traţimo - ohrabrujuće je

rekao Robert. - Pretpostavljam da ste u autobusu upoznali puno zanimljivih ljudi.

- Zanimljivih? - Pomislio je na Teksašanina koji je pokušao posuditi novac. - Ne baš. - O?

Mann ga je pogledao. Izvjestitelj je oĉito oĉekivao da će još nešto reći. Vi ćete sigurno imati

istaknuto mjesto u ĉlanku. - Bila je jedna djevojka iz Rusije.

Robert je unio bilješku. - Doista? Priĉajte mi o njoj.

- Pa, zapoĉeli smo razgovor, a ja sam joj objasnio kako je Rusija zaostala zemlja i kakvi ih

golemi problemi oĉekuju ako nešto ne promijene.

- Sigurno je bila impresionirana - rekao je Robert.

- O, da. Ĉinila se bistrom djevojkom. To jest, s obzirom da je iz Rusije. Svi su oni priliĉno

izolirani, znate. - Je li spomenula kako se zove?

- Nije. Ĉekajte. Zove se Olga i još nekako.

- Je li sluĉajno rekla odakle je?

- Da. Radi kao knjiţniĉarka u Kijevu. To je bilo njezino prvo putovanje u inozemstvo,

vjerojatno zahvaljući glasnosti. Ako ţelite moje mišljenje... - zastao je kako bi se uvjerio da

Robert sve zapisuje - Gorbaĉov je poslao Rusiju u pakao na pladnju. Istoĉnu je Njemaĉku tek

tako prepustio Bonnu. Na politiĉkom polju, Gorbaĉov je djelovao previše brzo, a u podruĉju

ekonomije bio je previše spor.

- To je zanimljivo - promrmljao je Robert. Proveo je još pola sata s bankarom, slušajući o

njegovim samouvjerenim stavovima o svemu, od Zajedniĉkog trţišta do kontrole naoruţanja.

Više nije uspio ništa izvući o putnicima.

Kad se Robert vratio u hotel, nazvao je ured generala Hilliarda.

- Samo trenutak, kapetane Bellamy.

Ĉuo je niz zvukova, a zatim se opet javio general Hilliard.

- Da, kapetane?

- Ušao sam u trag još jednom putniku, generale.

- Ime?

- William Mann. Vlasnik je banke u Fort Smithu, Kanada.

- Hvala. Pobrinut ću se da kanadske vlasti odmah s njim razgovaraju.

- Usput, dao mi je novi trag. Veĉeras letim za Rusiju. Trebat će mi viza.

- Odakle zovete?

- Iz Fort Smitha.

- Svratite u hotel Visigoth u Stockholmu. Na recepciji će vas ĉekati kuverta.

- Hvala vam.

HITNA PORUKA

STROGO POVJERLJIVO

NSA ZAMJENIKU NAĈELNIKA CGHQ-a

SAMO NA UVID

JEDINI PRIMJERAK

PREDMET: OPERACIJA SUDNJI DAN

7. WILLIAM MANN - FORT SMITH

KRAJ PORUKE

Te veĉeri u dvadeset tri sata zazvonilo je zvono na vratima Williama Manna. Nikoga nije

oĉekivao, a mrzio je nenajavljene posjetitelje. Njegova je domaćica otišla, a ţena je već

spavala u sobi na katu. Mann je ljutito otvorio vrata. Na pragu su stajala dva muškarca u crnim

odijelima.

- William Mann?

- Da.

Jedan je muškarac izvadio iskaznicu. - Mi smo iz Kanadske drţavne banke. Smijemo li ući?

Mann se namrštio. - O ĉemu je rijeĉ?

- Radije bismo o tome razgovarali unutra, ako nemate ništa protiv. - Vrlo dobro. - Poveo ih je u dnevnu sobu.

- Nedavno ste bili u Švicarskoj, zar ne?

Pitanje ga je zateklo nespremna. - Što? Da, ali što za ime svijeta... ?

- Dok vas nije bilo, obavili smo reviziju vaših poslovnih knjiga, gospodine Mann. Jeste li

svjesni da se u vašoj banci pojavio manjak od milijun dolara?

William Mann je zabezeknuto zurio u dva ĉovjeka.

- O ĉemu to govorite? Sam pregledavam sve knjige jednom tjedno. Nikad nije nedostajao niti

jedan novĉić!

- Milijun dolara, gospodine Mann. Vjerujemo da ste krivi za pronevjeru.

Lice mu je postalo crveno. Poĉeo je zamuckivati. - Kako... kako se usuĊujete! Gubite se

odavde prije nego pozovem policiju.

- To vam nimalo neće pomoći. Mi ţelimo da se pokajete.

Smućeno se zagledao u njih. - Pokajem? Za što bih se trebao pokajati? Vi ste ludi!

- Nismo, gospodine.

Jedan je od njih izvukao pištolj. - Sjednite, gospodine Mann.

O, moj Boţe! Ovo je pljaĉka. - Slušajte - rekao je Mann - uzmite što god hoćete. Nema

potrebe za nasiljem i... - Sjednite, molim vas.

Drugi je ĉovjek pošao do ormarića s pićem. Bio je zakljuĉan. Razbio je staklo i otvorio ga.

Uzeo je veliku ĉašu za vodu, napunio je viskijem i odnio je do mjesta na kojem je Mann

sjedio. - Popijte ovo. Opustit ćete se.

- Ja... ja nikad ne pijem poslije veĉere. Moj lijeĉnik .. .

Drugi je ĉovjek prislonio cijev pištolja na Mannovu sljepooĉnicu. - Popijte ili će se ĉaša

ispuniti vašim mozgom.

Mann je shvatio da se nalazi u rukama dvojice manijaka. Drhtavom je rukom uzeo ĉašu i

otpio gutljaj. - Ispijte do dna.

Popio je veći gutljaj. - Što... što zapravo ţelite? - Podigao je glas u nadi da će ga njegova ţena

ĉuti i sići, ali je to bila uzaludna nada. Znao je kako ona ĉvrsto spava. Ova su dvojica oĉito

došla s namjerom da opljaĉkaju kuću. Zašto to jednostavno ne obave?

- Uzmite sve što ţelite - rekao je. - Neću vas spreĉavati.

- Popijte sve što je u ĉaši.

- Ovo nije potrebno. Ja...

Ĉovjek ga je snaţno udario iznad uha. Mann je ostao bez daha od bola. - Ispijte.

U jednom je gutljaju ispio ostatak viskija te je osjetio kako ga peĉe na svom putu do ţeluca.

Poĉelo mu se vrtjeti u glavi. - Moj je sef gore, u spavaćoj sobi - rekao je. Rijeĉi su mu postale

nejasne. - Otvorit ću vam ga. - Moţda će to probuditi njegovu ţenu pa će pozvati policiju.

- Nema ţurbe - rekao je ĉovjek s pištoljem. - Imate dovoljno vremena za još jedno piće.

Drugi se ĉovjek vratio do ormarića s pićem gdje je ponovno napunio ĉašu do vrha. - Izvolite.

- Ne, doista - bunio se William Mann. - Ne ţelim više piti.

Gurnuli su mu ĉašu u ruku. - Ispijte do dna.

- Ja odista ne...

Šaka ga je prasnula po istom mjestu iznad uha. Mann se zamalo onesvijestio od bola.

- Ispijte.

Pa, ako je to ono što ţele, zašto ne? Što prije završi ova noćna mora, to bolje. Otpio je veliki

gutljaj i poĉeo se gušiti.

- Ako budem još pio, bit će mi zlo.

Ĉovjek je tiho rekao: - Ako vam bude zlo, ubit ću vas.

Mann je pogledao jednog pa drugog. Ĉinilo mu se da su svugdje po dvojica.

- Što ţelite svi vi zajedno? - promrmljao je.

- Rekli smo vam, gospodine Mann, ţelimo da se pokajete.

William Mann pijano je klimnuo glavom. - Dobro, kajem se.

Ĉovjek se nasmiješio. - Vidite, samo to traţimo. Sada... - Stavio je komadić papira u

Mannovu ruku. - Samo morate napisati: »Ţao mi je. Oprostite mi.«

William Mann ga je pogledao zamućenim oĉima. - To je sve?

- To je sve. I tada ćemo otići.

Odjednom je osjetio zanos. Dakle, o tome je rijeĉ. Oni su vjerski fanatici. Ĉim odu, nazvat će

policiju pa će ih uhititi. Pobrinut ću se da objese gadove.

- Pišite, gospodine Mann.

Bilo mu je teško usredotoĉiti se. - Što ste ono rekli da napišem?

- Samo napišite: »Ţao mi je. Oprostite mi.«

- Tako je. - Jedva je drţao nalivpero. Uloţio je veliki napor i poĉeo pisati. Ţao mi je.

Oprostite mi.

Ĉovjek je uzeo papir iz Mannove ruke, drţeći ga za rub. - Vrlo dobro, gospodine Mann.

Vidite kako je bilo lako?

Soba se poĉela vrtjeti oko njega. - Da. Hvala vam. Pokajao sam se. Hoćete li sada otići?

- Vidim da ste ljevoruk.

- Što?

- Ljevoruki ste.

- Da.

- U posljednje vrijeme ovdje se dogaĊalo puno zloĉina, gospodine Mann. Dat ćemo vam

ovaj pištolj.

Osjetio je kako mu u lijevu ruku stavljaju pištolj.

- Znate li kako se koristi pištolj?

- Ne.

- Vrlo je jednostavno. Upotrebljava se ovako... - Ĉovjek je podigao pištolj do sljepooĉnice

Williama Manna i Mannovim prstom pritisnuo okidaĉ. Zaĉuo se prigušeni prasak.

Okrvavljeni papirić pao je na pod.

- To je sve što smo htjeli - rekao je jedan od dvojice. - Laku noć, gospodine Mann.

HITNA PORUKA

STROGO POVJERLJIVO

CGHQ ZAMJENIKU NAĈELNIKA NSA-e

SAMO NA UVID

JEDINI PRIMJERAK

PREDMET: OPERACIJA

SUDNJI DAN

7. WILLIAM MANN - FORT SMITH –

LIKVIDIRAN KRAJ PORUKE

DESETI DAN Fort Smith, Kanada

Idućeg jutra bankovni su revizori prijavili manjak od milijun dolara u Mannovoj banci.

Policija je Mannovu smrt drţala samoubojstvom.

Nestali novac nikad se nije pronašao.

Dvadeset deveto poglavlje

JEDANAESTI DAN Brussels, 3.00 sata

Generala Shipleyja, zapovjednika NATO stoţera, probudio je njegov aĊutant.

- Ţao mi je što vas budim, generale, ali ĉini se da se nešto dogaĊa.

General Shipley je sjeo i protrljao oĉi. Kasno je pošao spavati jer je prethodne veĉeri imao u

gostima grupu senatora iz Sjedinjenih Drţava. - U ĉemu je problem, Billy?

- Upravo su me nazvali s radarskog tornja, gospodine. Ili je sva naša oprema poludjela, ili imamo

neke neobiĉne posjetitelje.

General Shipley je s naporom ustao. - Doći ću za pet minuta.

Zamraĉena radarska soba bila je puna vojnika i ĉasnika okupljenih oko radarskih ekrana u sredini.

Okrenuli su se i stali u stav mirno kad je general ušao.

- Voljno. - Prišao je deţurnom ĉasniku, kapetanu Mulleru. - Što se ovdje dogaĊa, Lewis?

Kapetan Muller poĉešao se po glavi. - Nemam pojma. Znate li za neki zrakoplov što moţe letjeti

trideset pet tisuća kilometara na sat, trenutno se zaustaviti i krenuti unatrag?

General Shipley zurio je u njega. - O ĉemu to govoriš?

- Prema našim radarima, to se dogaĊalo u posljednjih pola sata. U poĉetku smo mislili da bi mogla

biti rijeĉ o testiranju nekog elektronskog izuma, ali smo se raspitali kod Rusa, Britanaca i Francuza, a

oni imaju istu stvar na svojim radarima.

- Dakle, nije rijeĉ o kvaru opreme - mraĉno je rekao general Shipley.

- Ne, gospodine. Osim ako ne ţelite pretpostaviti da su svi svjetski radari naglo poludjeli.

- Koliko se takvih letjelica pojavilo na ekranu?

- Više od deset. Tako se brzo kreću da ih je teško pratiti. NaĊemo ih, a one odmah nestanu.

Iskljuĉili smo mogućnost atmosferskih poremećaja, meteora, kometa, meteoroloških balona, kao i

svih ĉovjeku poznatih letjelica. Htio sam odaslati nekoliko zrakoplova, ali te se letjelice, što god one

bile, kreću tako vraški visoko da im se nikad ne bismo uspjeli pribliţiti.

General Shipley prišao je jednom radarskom ekranu. - Pojavljuje li se sad nešto na ekranima?

- Ne, gospodine. Otišli su. - Naĉas je oklijevao.

- No, generale, imam uţasan osjećaj da će se vratiti.

Trideseto poglavlje

Ottawa, 5.00 sati

Kad je Janus dovršio glasno ĉitanje izvještaja što ga je napisao general Shipley, Talijan je ustao i

glasno rekao: - Pripremaju se za invaziju! - Već su ovdje. - Francuz.

- Zakasnili smo. To je katastrofa. - Rus. - Nema nikakvog naĉina...

Janus ga je prekinuo. - Gospodo, to je katastrofa koju moţemo sprijeĉiti. - Kako? Poznati su vam njihovi zahtjevi. - Englez.

- Ne dolazi u obzir udovoljavanje njihovim zahtjevima. - Brazilac. - Njih se ne tiĉe što mi radimo

s našim stablima. Takozvani efekt staklenika je znanstveno smeće, posve nedokazano.

- A što je s nama? - Nijemac. - Ako nas prisile na rašĉišćavanje zraka nad gradovima, morat ćemo

zatvoriti naše tvornice. Više nećemo imati nikakve industrije.

- Mi bismo morali prekinuti proizvodnju automobila - rekao je Japanac. - Gdje bi se tada našao

civilizirani svijet?

- Svi smo u istoj situaciji. - Rus. - Ako moramo prekinuti svako zagaĊivanje, na ĉemu oni

inzistiraju, uništit ćemo svjetsku ekonomiju. Moramo dobiti na vremenu, dok Zvjezdani ratovi ne

budu pripravni za sukob s njima.

Janus je oštro rekao: - U tome se svi slaţemo. Naš neposredni zadatak je zadrţati mir meĊu našim

ljudima i sprijeĉiti širenje panike.

- Kako napreduje kapetan Bellamy? - KanaĊanin.

- Izvrsno napreduje. Morao bi završiti posao za dan ili dva.

Trideset prvo poglavlje

Kijev, Sovjetski Savez

Kao i većina njezinih sunarodnjakinja, Olga Romanchanko razoĉarala se perestrojkom. U poĉetku

su sve obećane promjene što su se trebale dogoditi u Majci Rusiji zvuĉile vrlo uzbudljivo. Dah

slobode širio se ulicama, a zrak je bio ispunjen nadom. Bilo je obećanja o svjeţem mesu i povrću u

prodavaonicama, lijepim haljinama i cipelama od prave koţe, te stotinu drugih divnih stvari. No sada,

šest godina nakon što je sve poĉelo, gorko razoĉaranje zamijenilo je nadu. Robe je bilo manje no ikad.

Nije se moglo preţivjeti bez crne burze. Vladala je nestašica doslovce svega, a cijene su poletjele u

nebesa. Glavne ulice i dalje su bile pune rytvina, golemih rupĉaga. Ljudi su prolazili ulicama u

protestnim marševima, a kriminal je bio u porastu. Ograniĉenja nikad nisu bila tako stroga.

Perestrojka i glasnost poĉele su djelovati isprazno kao i obećanja politiĉara koji su ih provodili.

Olga je sedam godina radila u knjiţnici na Trgu Lenkomsomol, u središtu Kijeva. Bile su joj trideset

dvije godine, a nikad nije bila izvan Sovjetskog Saveza. Olga je bila sasvim zgodna, iako malo

krupna, ali se u Rusiji to nije smatralo nedostatkom. Dvaput je bila zaruĉena za muškarce koji su

otišli i napustili je; Dmitri koji je otišao u Lenjingrad, i Ivan koji je preselio u Moskvu. Olga se

pokušala preseliti u Moskvu kako bi bila s Ivanom, ali to nije bilo moguće bez propiske, dozvole za

boravak u Moskvi.

Kako se pribliţavao njezin trideset treći roĊendan, Olga je ĉvrsto odluĉila da će vidjeti malo svijeta

prije nego se oko nje opet zatvori ţeljezna zavjesa. Pošla je do glavne knjiţniĉarke, koja je sluĉajno

bila njezina teta.

- Rado bih sada otišla na dopust - rekla je Olga.

- Kad ţeliš otići?

- Idući tjedan.

- Lijepo se zabavi.

Bilo je tako jednostavno. U danima prije perestrojke odlazak na dopust znaĉio bi putovanje do

Crnog mora, Samarkanda ili Tbilisija, ili na neko drugo mjesto u Sovjetskom Savezu. No sada, ako

bude dovoljno brza, cijeli joj je svijet otvoren. Olga je uzela atlas s police u knjiţnici i stala ga

prouĉavati. Vani postoji tako veliki svijet! Mogla je poći u Afriku ili Aziju, Sjevernu ili Juţnu

Ameriku... bojala se otići tako daleko. Olga je okrenula na zemljovid Europe. Švicarska, pomislila je.

Tamo ću poći.

Nikad to nikome ne bi priznala, ali Švicarska ju je najviše privlaĉila zato što je jednom kušala

švicarsku ĉokoladu i nikad to nije zaboravila. Oboţavala je slatkiše. Ono što se moglo dobiti u Rusiji,

ako se uopće moglo dobiti, bilo je bez šećera i imalo je uţasan okus.

To što je tako voljela ĉokoladu, stajat će Olgu ţivota.

Putovanje Aeroflotom do Zuricha predstavljalo je uzbudljiv poĉetak. Nikad ranije nije letjela. Stigla

je u meĊunarodnu zraĉnu luku u Zürichu ispunjena oĉekivanjem. U zraku se osjećalo nešto drugaĉije.

Moţda je to miris prave slobode, pomislila je Olga. Imala je strogo ograniĉena sredstva pa je

rezervirala sobu u malenom i jeftinom hotelu Leonhare, u Limmatquai 136.

Olga se prijavila na recepciji. - Ovo je prvi put da se nalazim u Švicarskoj - povjerila se sluţbeniku

na nesigurnom engleskom. - Moţete li mi reći kako bih najbolje iskoristila vrijeme dok sam ovdje? - Svakako. Imate veliki izbor - rekao joj je.

- Moţda biste trebali poĉeti razgledavanjem grada, ja ću vam to organizirati. - Hvala vam.

Olgi se Zürich ĉinio izvanrednim. Oĉaravali su je prizori i gradski zvukovi. Ljudi na ulicama imali su

na sebi krasnu odjeću i vozili su strašno skupe automobile. Olgi se ĉinilo da su svi u Zürichu

milijuneri. A tek prodavaonice! Razgledavala je izloge duţ Bahnhofstrasse, glavne trgovaĉke ulice

Züricha, i ĉudila se nevjerojatnom izobilju robe u njima. Bilo je haljina, kaputa, cipela, rublja, nakita,

posuĊa, namještaja, automobila, knjiga, televizora, radioprijemnika, igraĉaka i klavira. Ĉinilo se da

nema kraja vrstama robe što se nudila na prodaju. I tada je Olga naišla na Sprüngli’s, prodavaonicu

poznatu po izvrsnim slasticama i ĉokoladi. Ali kakve ĉokolade! Ĉetiri velika izloga bila su ispunjena

zadivljujućom izloţbom slatkiša. Bilo je golemih bombonijera, ĉokoladnih zeĉića i drugih ukrasa,

ĉokoladom prekrivenih lješnjaka. Bilo je ĉokoladnih banana i ĉokoladnih kuglica ispunjenih likerima.

Bio je uţitak samo gledati obilje u izlozima. Olga je ţeljela sve kupiti, ali kad je saznala cijene,

odluĉila se za malenu bombonijeru i veliku ĉokoladu.

Tijekom narednog tjedna, Olga je posjetila Zürichhorn Park, muzej Rietberg i Gross Münster,

crkvu izgraĊenu u jedanaestom stoljeću, te desetak drugih prekrasnih turistiĉkih atrakcija. MeĊutim,

njezin se dopust bliţio kraju.

Hotelski joj je sluţbenik u Leonhareu rekao: - Izletniĉka agencija Sunshine Tours organizira lijep

izlet u Alpe. Vjerujem da bi vam se to svidjelo.

- Hvala vam - rekla je Olga. - Poći ću.

Kad je Olga otišla iz hotela, najprije je još jednom svratila u Sprüngli’s, a potom je otišla u

Izletniĉku agenciju Sunshine Tours gdje je uplatila za izlet. Pokazao se vrlo uzbudljivim. Krajolik je

bio predivan, a tada su vidjeli eksploziju neĉega što se njoj ĉinilo poput letećeg tanjura, ali je kanadski

bankar kraj kojeg je sjedila objasnio da je rijeĉ samo o predstavi što su je Švicarci pripremili za

turiste, te da leteći tanjuri ne postoje. Olga mu nije sasvim povjerovala. Po povratku u Kijev,

razgovarala je o tome sa svojom tetom.

- Jasno da leteći tanjuri postoje - rekla je njezina teta. - Cijelo vrijeme prelijeću Rusiju. Trebala bi

prodati svoju priĉu nekim novinama.

Olga je razmotrila tu mogućnost, ali se bojala da će je ismijati. Partija nije voljela da se njeni

ĉlanovi izlaţu u javnosti, pogotovo ako bi mogli biti izvrgnuti ruglu. Sve u svemu, Olga je zakljuĉila

da je njezino putovanje, ako se izuzmu Dmitri i Ivan, predstavljalo najvaţniji dogaĊaj u njenom

ţivotu. Bit će teško ponovno se usredotoĉiti na posao.

Voţnja od zraĉne luke do središta Kijeva autobusom Intourista trajala je jedan sat, a vozili su se no-

vom autocestom. Robert je prvi put bio u Kijevu, pa ga je impresionirala sveprisutna izgradnja uz

autocestu, kao i velike stambene zgrade koje kao da su nicale na svakom koraku. Autobus se

zaustavio ispred hotela Dnieper gdje je iskrcao svojih dvadesetak putnika. Robert je pogledao na sat.

Dvadeset sati. Knjiţnica je vjerojatno zatvorena. Njegov će posao morati ĉekati do jutra. Prijavio se

na recepciji golemog hotela gdje mu je bila rezervirana soba, popio piće u baru, a potom pošao u

jednostavnu, bijelo okreĉenu blagovaonicu na veĉeru. Veĉera se sastojala od kavijara, krastavaca i

rajĉica, a zatim je uslijedio sloţenac od krumpira i sićušnih komadića mesa, a sve to prekriveno

tijestom. Uz jelo su mu posluţili votku i mineralnu vodu.

Viza ga je ĉekala u hotelu u Stockholmu, kako je obećao general Hilliard. To je bila nevjerojatno

brza meĊunarodna suradnja, pomislio je Robert. No, za mene nema suradnje. »Gol« je operativna

rijeĉ.

Poslije veĉere Robert se kratko raspitivao na recepciji, a zatim odšetao do Trga Lenkomsomol. Ki-

jev je za njega predstavljao iznenaĊenje. Jedan od najstarijih gradova Ukrajine, bio je to lijep grad eu-

ropskog izgleda smješten na rijeci Dnjepar, a imao je puno parkova i ulice s drvoredima. Posvuda su

se nalazile crkve, a bile su spektakularni primjeri religiozne arhitekture; vidio je crkve sv. Vladimira,

sv. Andrije i sv. Sofije, a posljednja je dovršena 1037., ĉisto bijela s plavim zvonikom što se dizao u

visine, te manastir Pechersk, najvišu graĊevinu grada. Susan

bi oboţavala sve ovo, mislio je Robert. Nikad nije bila u Rusiji. Pitao se je li se već vratila iz Brazila.

Na iznenadni poriv, nazvao ju je po povratku u hotel. Iznenadilo ga je što je gotovo odmah dobio

vezu.

- Halo? - Taj njen grleni, seksi glas.

- Zdravo. Kako je bilo u Brazilu?

- Roberte! Nekoliko sam ti puta pokušavala telefonirati. Nitko se nije javljao.

- Nisam kod kuće.

- Oh. - Bila je previše dobro istrenirana da bi ga pitala gdje je. - Jesi li dobro?

Za jednog eunuha, u izvrsnoj sam kondiciji. - Svakako. Sjajno. Kako je Money... Monte?

- Dobro je, Roberte, sutra odlazimo za Gibraltar. - Na Moneybagsovoj jebenoj jahti, naravno.

Kako se ono zove? Ah, da. Halcyon. - Jahtom?

- Da. Moţeš me ondje nazvati. Sjećaš li se pozivnih slova?

Sjećao se. KS 337. Što je znaĉilo KS? Krasna Susan... Koliko snova... Kradljivac supruge?

- Roberte?

- Da, sjećam se. Konjska snaga 337.

- Hoćeš li me nazvati? Tek toliko kako bih znala da je s tobom sve u redu.

- Svakako. Nedostaješ mi, dušo.

Uslijedila je duga, bolna tišina. Ĉekao je. Što je oĉekivao da će reći? DoĊi i spasi me od ovog

šarmantnog muškarca koji izgleda kao Paul Newman, prisiljava me odlaziti na njegovu jahtu od

sedamdeset metara i ţivjeti u jadnim malim palaĉama u Monte Car lu, i Maroku, i Parizu, i

Londonu, i sam Bog zna gdje još. Poput idiota, otkrio je kako se doista nada će da to reći.

- I ti meni nedostaješ, Roberte. Ĉuvaj se. - Veza se prekinula. Nalazio se u Rusiji, sam.

DVANAESTI DAN

Rano idućeg jutra, deset minuta nakon otvaranja knjiţnice, Robert je ušao u golemu, tmurnu zgradu i

prišao prijamnom pultu.

- Dobro jutro - rekao je Robert.

Ţena koja je sjedila iza pulta podigla je glavu.

- Dobro jutro. Mogu li vam pomoći?

- Da. Traţim ţenu za koju vjerujem da ovdje radi. Olga...

- Olga? Da, da. - Pokazala je prema drugoj prostoriji. Vjerojatno je tamo unutra.

- Hvala vam.

Bilo je vrlo lako. Robert je ušao u drugu prostoriju, prošavši kraj nekoliko skupina studenata koji su

ozbiljno uĉili za dugaĉkim stolovima, pripremajući se za kakvu budućnost? pitao se Robert. Stigao

je do manje ĉitaonice i ušao. Jedna je ţena vrijedno slagala knjige.

- Oprostite - rekao je Robert.

Okrenula se. - Da?

- Olga?

- Ja sam Olga. Što ţelite od mene?

Robert se nasmiješio razoruţavajućim smiješkom. - Pišem novinski ĉlanak o perestrojki i kako ona

utjeĉe na prosjeĉnog Rusa. Je li izazvala puno promjene u vašem ţivotu?

Ţena je slegnula ramenima. - Prije Gorbaĉova bojali smo se otvoriti usta. Sad moţemo otvoriti usta,

ali nemamo što staviti u njih.

Robert je promijenio taktiku. - Sigurno ima nekih promjena na bolje. Na primjer, sad moţete

putovati.

- Vjerojatno se šalite. Uz muţa i šestero djece, tko si moţe priuštiti putovanje?

Robert je bio uporan. - Ipak, bili ste u Švicarskoj i...

- U Švicarskoj? Nikad u ţivotu nisam bila u Švicarskoj.

Robert je polako rekao: - Nikad niste bili u Švicarskoj?

- Upravo sam vam to rekla. - Pokazala je glavom prema tamnokosoj ţeni koja je skupljala knjige

sa stola. - Ona je sretnica koja je uspjela posjetiti Švicarsku.

Robert ju je hitro pogledao. - Kako se ona zove?

- Olga. Kao i ja.

Uzdahnuo je. - Hvala vam.

Minutu kasnije Robert je razgovarao s drugom Olgom.

- Oprostite - rekao je Robert. - Pišem novinski ĉlanak o perestrojki i njenom utjecaju na ţivote

ruskih drţavljana.

Oprezno ga je pogledala. - Da?

- Kako se zovete?

- Olga. Olga Romanchanko.

- Recite mi, Olga, je li perestrojka unijela promjenu u vaš ţivot?

Prije šest godina Olga Romanchanko bi se bojala razgovarati sa strancem, ali sad je to bilo dopu-

šteno. - Zapravo nije - oprezno je rekla. - Sve je uglavnom isto.

Stranac je bio uporan. - Baš se ništa nije promijenilo u vašem ţivotu?

Odmahnula je glavom. - Ne. - Zatim je patriotski dodala: - Naravno, sad moţemo putovati izvan

zemlje.

Djelovao je zainteresirano. - A jeste li putovali u inozemstvo?

- O, da - ponosno je rekla. - Upravo sam se vratila iz Švicarske. To je vrlo lijepa zemlja.

- Slaţem se - rekao je. - Jeste li na putovanju nekoga upoznali?

- Upoznala sam puno ljudi. Pošla sam autobusom na izlet kroz visoke planine. Alpe. - Odjednom

je Olga shvatila da to nije smjela reći jer bi je ovaj stranac mogao pitati o svemirskom brodu, a o

tome nije ţeljela govoriti. To bi je samo moglo uvaliti u nevolje.

- Doista? - upitao je Robert. - Priĉajte mi o ljudima u autobusu.

Olga je s olakšanjem odgovorila: - Vrlo prijateljski raspoloţeni. Bili su odjeveni tako... - Pokazala je

kretnjama. - Vrlo bogato. Ĉak sam upoznala jednog ĉovjeka iz vašega glavnog grada, Washingtona,

D. C.

- Zar jeste?

- Da. Vrlo ljubazan. Dao mi je posjetnicu.

Robertu je zastalo srce. - Imate li je još uvijek?

- Ne. Bacila sam je. - Osvrnula se oko sebe. - Bolje je ne ĉuvati takve stvari. Prokletstvo!

Zatim je dodala: - Sjećam se njegova imena. Parker, kao vaša ameriĉka kemijska. Kevin Parker.

Vrlo vaţan u politici. On kaţe senatorima kako će glasovati. Robert se iznenadio. - Zar vam je to rekao?

- Da. Vodi ih na putovanja i daje im darove, a oni glasuju za stvari koje trebaju njegovim

klijentima. Tako djeluje demokracija u Americi.

Lobist. Robert je pustio Olgu da govori još petnaestak minuta, ali više nije dobio nijedan koristan

podatak o putnicima.

Robert je telefonirao generalu Hilliardu iz svoje hotelske sobe.

- Našao sam ruskog oĉevica. Zove se Olga Romanchanko. Radi u glavnoj knjiţnici u Kijevu.

- Uputit ću ruskog predstavnika vlasti neka razgovara s njom.

HITNA PORUKA

STROGO POVJERLJIVO

NSA ZAMJENIKU NAĈELNIKA GRU-a

SAMO NA UVID

JEDINI PRIMJERAK '

PREDMET: OPERACIJA

SUDNJI DAN

8. OLGA ROMAN CH ANKO - KIJEV

KRAJ PORUKE

Tog je poslijepodneva Robert odletio u Pariz Aeroflotovim mlaţnjakom Tupolev Tu - 154. Kad je

onamo stigao nakon tri sata i dvadeset pet minuta, prebacio se na let Air Francea za Washington, DC.

U dva sata noću Olga Romanchanko ĉula je škripu koĉnica kad se jedan automobil naglo zaustavio

ispred stambene zgrade u kojoj je ţivjela, u Ulici Vertryk. Zidovi stana bili su tako tanki da je mogla

ĉuti glasove na ulici. Ustala je iz kreveta i pogledala kroz prozor. Dva su muškarca u civilnim

odijelima izlazila iz crne chaike, automobila kakvim su se sluţili drţavni sluţbenici. Pribliţavali su

se ulazu u njezinu zgradu. Pogled na njih izazvao je u njoj drhtaj. Tijekom godina neki su njezini

susjedi nestali, i nitko ih više nikad nije vidio. Neke od njih poslali su u Sibir. Olga se pitala koga je

ovoga puta traţila tajna policija, a dok je još o tome razmišljala, zaĉulo se kucanje na njenim

vratima. Trgnula se. Što ţele od mene? pitala se. Sigurno je u pitanju neka greška.

Kad je otvorila vrata, dva su muškarca stajala na pragu.

- Drugarica Olga Romanchanko?

- Da.

- Glavnoye Razvedyvatelnoye Upravleniye.2

Strašni GRU.

Prošli su kraj nje u sobu.

- Što... što ţelite?

- Mi ćemo postavljati pitanja. Ja sam narednik Yuri Gromkov. Ovo je narednik Vladimir

Zemsky.

Odjednom ju je obuzeo uţas. - Što... što nije u redu? Što sam uĉinila?

Zemsky je to jedva doĉekao. - O, dakle znaš da si uĉinila nešto loše!

- Ne, jasno da ne - smućeno je rekla Olga. - Ne znam zašto ste ovdje.

- Sjedni - viknuo je Gromkov. Olga je sjela.

- Nedavno si se vratila s putovanja u Švicarsku, zar ne?

- D... da - promucala je - ali to... to je bilo... dobila sam dopuštenje od...

- Špijuniranje je zabranjeno, Olga Romanchanko.

- Špijuniranje? - Uţasnula se. - Ne znam o ĉemu govorite.

Krupniji je ĉovjek zurio u njeno tijelo, a Olga je odjednom shvatila da na sebi ima samo tanku

spavaćicu.

- Idemo. Ti ideš s nama.

- Ali došlo je do strašne greške. Ja sam knjiţniĉarka. Pitajte koga god hoćete...

Povukao ju je na noge. - DoĊi.

- Kamo me vodite?

- U stoţer. Ţele te ispitati.

Dopustili su joj da prebaci kaput preko spavaćice. Gurali su je niza stube i u chaiku. Olga je

pomislila na sve ljude koji su se vozili u ovakvim automobilima i nikad se nisu vratili, pa se

skamenila od straha.

Vozio je krupniji ĉovjek, Gromkov. Olga je sjedila na straţnjem sjedištu sa Zemskyjem. On joj je

djelovao nekako manje zastrašujuće, ali se uţasnuto pitala tko su oni i što će joj se dogoditi.

- Molim vas, vjerujte mi - usrdno je rekla Olga.

- Nikad ne bih izdala svoju...

- Umukni - dreknuo je Gromkov.

- Slušaj, nema nikakva razloga da budemo grubi s njom - rekao je Vladimir Zemsky. - Zapravo,

ja joj vjerujem.

Olga je osjetila kako joj je srce poskoĉilo od nade.

- Vremena su se promijenila - nastavio je Zemsky. - Drug Gorbaĉov ne ţeli da uznemirujemo

neduţne ljude. Ti su dani prošlost.

- Tko kaţe da je nevina? - zareţao je Gromkov. - Moţda jest, a moţda i nije. To će uskoro otkriti

u stoţeru.

Olga je sjedila i slušala kako dva muškarca razgovaraju o njoj kao da je nema.

2 GRU - Direktorat za obavještajnu djelatnost sovjetskog glavnog štaba (sovjetske vojne obavještajne organizacije)

- Ma daj, Yuri - rekao je Zemsky - znaš da će u stoţeru priznati, bez obzira je li kriva ili ne. Ne

sviĊa mi se ovo.

- To je prava šteta. Mi tu ništa ne moţemo promijeniti.

- O, da, moţemo.

- Što?

Muškarac kraj Olge neko je vrijeme šutio. - Slušaj

- rekao je. - Zašto je ne bismo jednostavno pustili? Mogli bismo im reći da nije bila kod kuće.

Odgodit ćemo privoĊenje za dan ili dva, a oni će posve zaboraviti na nju jer moraju ispitati masu

ljudi.

Olga je pokušala nešto reći, ali joj je grlo bilo previše suho. Oĉajniĉki je ţeljela da ĉovjek kraj nje

pobijedi u prepirci.

Gromkov je gunĊao. - Zašto bismo riskirali radi nje? Što mi time dobivamo? Što će ona uĉiniti za

nas?

Zemsky se okrenuo i upitno pogledao Olgu. Ona je konaĉno pronašla svoj glas. - Nemam novaca -

rekla je.

- Kome treba tvoj novac? Mi imamo gomilu novca.

- Ima nešto drugo - rekao je Gromkov.

Prije no što je Olga uspjela odgovoriti, Zemsky je rekao: - Ĉekaj malo, Yuri Ivanovich, ne moţeš to

od nje oĉekivati.

- Ovisi o njoj. Moţe biti ljubazna prema nama, ili poći u stoţer gdje će je tjedan ili dva mlatiti.

Moţda će je drţati u ugodnoj shizo.

Olga je ĉula za shizo. Hladna ćelija metar za dva, s drvenim krevetom i bez pokrivaĉa. Budi ljubazna

prema nama. Što je to znaĉilo?

- Ovisi o njoj.

Zemsky se okrenuo Olgi. - Što ţeliš uĉiniti?

- Ja... ne razumijem.

-.Moj partner kaţe da bismo te mogli pustiti ako budeš ljubazna prema nama. Za neko vrijeme vjero-

jatno će zaboraviti na tebe.

- Što... što bih morala uĉiniti?

Gromkov joj se nacerio u retrovizoru. - Daj nam samo nekoliko minuta svog vremena. - Sjetio se ne-

ĉega što je jednom proĉitao: Samo lezi i misli na cara. Nasmijao se.

Olga je odjednom shvatila na što ciljaju. Odmahnula je glavom. - Ne, ne bih to mogla uĉiniti.

- Dobro. - Gromkov je poĉeo ubrzavati. - Lijepo će se s tobom zabavljati u stoţeru.

- Ĉekajte! - Zahvatila ju je panika i nije znala što bi uĉinila. Ĉula je uţasne priĉe o onome što se

dogaĊalo uhićenim i odvedenim ljudima. Vjerovala je da je s tim gotovo, ali sad vidi da nije tako.

Perestrojka je još uvijek samo tlapnja. Neće joj dopustiti da pozove odvjetnika, ili s nekim razgovara.

U prošlosti su neke njene prijateljice silovali i ubili pripadnici GRU-a. Našla se u klopci. Ako ode u

zatvor, mogli bi je tamo zadrţati tjednima, tući je i silovati, ili nešto još gore. S ovom će dvojicom

barem sve biti gotovo za nekoliko minuta, a zatim će je pustiti. Olga je donijela odluku.

- Dobro - drhtavo je rekla. - Ţelite li se vratiti u moj stan?

- Znam bolje mjesto - rekao je Gromkov. Okrenuo je automobil.

Zemsky je šapnuo: - Ţao mi je zbog ovoga, ali on je glavni. Ne mogu ga sprijeĉiti. Olga ništa nije rekla.

Prošli su kraj jarko crvene zgrade Opere Shevchenko i zaputili se prema velikom parku okruţenom

stablima. U ovo je doba bio posve pust. Gromkov je pod krošnjama zaustavio automobil, te ugasio

svjetla i motor. - IzaĊimo - rekao je. Svi su izašli iz automobila.

Gromkov je pogledao Olgu. - Imaš sreće. Lako ćeš se izvući. Nadam se da to cijeniš.

Olga je klimnula glavom, previse uplašena da bi mogla govoriti.

Gromkov ih je poveo do male ĉistine. - Svući se.

- Hladno je - rekla je Olga - zar ne bismo mogli...

Gromkov ju je snaţno pljusnuo. - Uĉini što sam ti rekao prije nego se predomislim.

Olga je trenutak oklijevala, ali kad je opet podigao ruku da je udari, poĉela je otkopĉavati kaput.

- Skini ga.

Pustila ga je da padne na zemlju.

- A sad spavaćicu.

Olga je polako podigla spavaćicu preko glave i skinula je. Tresla se na hladnom noćnom zraku dok

je gola stajala na mjeseĉini.

- Zgodno tijelo - rekao je Gromkov. - Uštipnuo joj je bradavice. - Molim vas...

- Ispustiš li jedan glas, vodimo te u stoţer. - Gurnuo ju je na zemlju.

Neću razmišljati o ovome. Pretvarat ću se da sam u Švicarskoj na izletu i promatram sav onaj

prekrasni krajolik. Gromkov je spustio hlaĉe i raširio Olgine noge.

Vidim Alpe prekrivene snijegom. Tamo su saonice, a u njima mladić i djevojka.

Osjetila je kako joj je zavukao ruke ispod bokova, a potom je zabio svoju muškost u nju, zadajući

joj bol.

Autocesta je puna lijepih automobila. Toliko automobila nikad u ţivotu nisam vidjela. U Švicarskoj

svatko ima automobil.

Sad se jaĉe zabijao u nju, štipao je, ispuštao divlje, ţivotinjske zvukove.

Imat ću kućicu u planinama. Kako ih ono Švicarci zovu? »Chalets«. I svaki ću dan imati ĉokolade.

Pune kutije.

Gromkov se maknuo s nje, teško dišući. Ustao je i okrenuo se Zemskyju. - Ti si na redu.

Udat ću se i imati djece, a zimi ćemo svi skijati u Alpama.

Zemsky je otkopĉao hlaĉe i namjestio se iznad nje.

To će biti divan ţivot. Nikad se neću vratiti u Rusiju. Nikad. Nikad. Nikad.

Bio je u njoj, a zadavao joj je više bola od prvog ĉovjeka. Stiskao joj je straţnjicu i gurao njeno

tijelo

o hladnu zemlju dok bol nije postala gotovo neizdrţljiva.

Ţivjet ćemo na farmi gdje je stalno tiho i mimo, a imat ćemo vrt pun krasnog cvijeća.

Zemsky je obavio svoje i pogledao svog druga.

- Kladim se da je uţivala - nacerio se.

Ispruţio je ruke do Olgina vrata i slomio ga.

Idućeg je dana u lokalnim novinama izašao ĉlanak

o knjiţniĉarki koja je silovana i zadavljena u parku. Vlasti su izdale strogo upozorenje o

opasnostima što vrebaju na mlade ţene koje noću same odlaze u parkove.

HITNA PORUKA

STROGO POVJERLJIVO

ZAMJENIK NAĈELNIKA GRU-a

ZAMJENIKU NAĈELNIKA NSA-e

SAMO NA UVID

JEDINI PRIMJERAK

PREDMET: OPERACIJA

SUDNJI DAN

8.OLGA ROMANCHANKO - KIJEV –

LIKVIDIRANA

KRAJ PORUKE

Trideset drugo poglavlje

Willard Stone i Monte Banks bili su prirodni neprijatelji. Obojica su bili beskrupulozni

grabeţljivci, a dţungla u kojoj su lovili bili su zidani kanjoni Wall Streeta, sa svojim nasrtljivim

preuzimanjima, moćnim isplatama i dioniĉkim poslovima.

Dva su se muškarca prvi put sukobila tijekom pokušaja preuzimanja goleme usluţne kompanije.

Willard Stone dao je prvu ponudu i nije oĉekivao nikakvih problema. Bio je vrlo moćan, a bio ga je

glas koji je svima ulijevao strah, pa se vrlo malo ljudi usuĊivalo stati mu na put. Uvelike se iznenadio

kad je ĉuo da mladi skorojević po imenu Monte Banks pokušava nadvisiti njegovu ponudu. Stone je

bio prisiljen ponuditi više, a cijena je neprestano rasla. Willard Stone na kraju je uspostavio kontrolu

nad kompanijom, ali po puno višoj cijeni nego je oĉekivao.

Šest mjeseci kasnije, u nadmetanju za preuzimanje velikog elektroniĉkog poduzeća, Stone se opet

suoĉio s Monteom Banksom. Ponude su rasle, a ovog je puta pobijedio Banks.

Kad je Willard Stone saznao da se Monte Banks namjerava nadmetati s njim za uspostavljanje

kontrole nad kompjuterskom kompanijom, zakljuĉio je da je došlo vrijeme za upoznavanje svog

takmaca. Dva su se ĉovjeka sastala na neutralnom podruĉju na Bahamima. Willard Stone je naloţio

provoĊenje temeljite istrage o njegovu takmacu, pa je saznao da Monte Banks potjeĉe iz imućne

Obitelji, koja se obogatila zahvaljujući nafti, te je briljantno uspio svoje nasljedstvo pretvoriti u

meĊunarodni konglomerat.

Dva su ĉovjeka sjela za ruĉak. Willard Stone, star i mudar, Monte Banks, mlad i gorljiv.

Willard Stone otpoĉeo je razgovor: - Postajete pravi gnjavator.

Monte Banks se nacerio. - To je veliki kompliment budući da dolazi iz vaših usta.

- Što zapravo ţelite? - upitao je Stone.

- Isto što i vi. Ţelim posjedovati svijet.

Willard Stone zamišljeno je rekao: - Pa, svijet je dovoljno velik.

- A to znaĉi?

- Ima dovoljno mjesta za obojicu.

Toga su dana postali partneri. Svaki je zasebno vodio svoje poslove, ali kad su ulazili u nove

pothvate: drvena graĊa, nafta, nekretnine, ĉinili su to zajedno, umjesto da se meĊusobno natjeĉu.

Nekoliko je puta Odjel za suzbijanje monopola Ministarstva pravosuĊa pokušao sprijeĉiti njihove

akcije, ali su veze Willarda Stonea uvijek izvojevale pobjedu. Monte Banks bio je vlasnik kemijskih

kompanija odgovornih za zagaĊivanje jezera i rijeka, ali kad je protiv njega podignuta optuţnica, na

tajanstveni je naĉin odbaĉena. Dva su muškarca imala savršen simbiozni odnos.

Operacija Sudnji dan bila je kao stvorena za njih te su bili do grla u njoj. Nalazili su se tik pred skla-

panjem ugovora o kupovini deset milijuna jutara zemljišta bujne vegetacije u podruĉju Amazone. To

će biti jedan od najprofitabilnijih poslova što su ih ikad sklopili.

Nisu mogli dopustiti da im se nešto isprijeĉi na putu.

Trideset treće poglavlje

TRINAESTI DAN Washington, D. C.

Senat Sjedinjenih Drţava imao je plenarnu sjednicu. MlaĊi senator iz Utaha imao je rijeĉ.

-... ono što se dogaĊa s našom ekologijom nacionalna je sramota. Vrijeme je da ovo visoko tijelo

shvati kako je njegova duţnost ĉuvati dragocjeno nasljedstvo što su nam ga ostavili naši preci. Zaštita

zemlje, zraka i voda od moćnika koji sve to uništavaju radi sebiĉnih interesa nije samo naša obveza,

već i ĉast. A kako se mi ponašamo? Moţemo li ĉiste savjesti reći da dajemo sve od sebe? Ili

dopuštamo Bogu pohlepe da utjeĉe na nas... ?

Kevin Parker sjedio je na galeriji za posjetitelje i već je treći put u pet minuta pogledao na sat. Pitao

se koliko će još trajati ovaj govor. Slušao je govor samo zato jer će ruĉati sa senatorom, a trebala mu

je jedna njegova usluga. Kevin Parker uţivao je krećući se hodnicima moći, druţeći se sa senatorima i

ĉlanovima Kongresa, dijeleći vrijedne darove i novac u zamjenu za politiĉke usluge.

Odrastao je u siromašnoj Obitelji u Eugeneu, Oregon. Otac mu je bio alkoholiĉar koji je imao

maleno skladište drvene graĊe. Bio je nesposoban pa je ono što je trebalo biti cvatući posao pretvorio

u katastrofalni neuspjeh. Djeĉak je morao raditi od svoje ĉetrnaeste godine, a budući d^ je njegova

majka prije nekoliko godina pobjegla s drugim muškarcem, uopće nije imao doma. Lako je mogao

postati skitnica i završiti poput oca, ali spasilo ga je to što je bio vrlo šarmantan i privlaĉan. Imao je

kovrĉavu plavu kosu i aristokratske crte lica, vjerojatno naslijeĊene od nekog davno zaboravljenog

pretka. Nekoliko utjecajnih graĊana saţalilo se nad djeĉakom, davalo mu poslove, ohrabrivalo ga,

svim se silama trudilo da mu pomogne. Najimućniji ĉovjek grada, Jeb Goodspell, posebno se trudio

oko Kevina pa mu je dao honorarni posao u jednoj od svojih kompanija. Goodspell je bio neţenja i

ĉesto je pozivao mladog Parker a svojoj kući na veĉeru.

- Ti doista moţeš biti netko u ovom ţivotu - rekao mu je Goodspell - ali ne moţeš uspjeti bez

prijateljske pomoći.

- Znam to, gospodine. I doista cijenim vaše prijateljstvo. Posao što ste mi ga dali spasio mi je

ţivot.

- Mogao bih za tebe uĉiniti i puno više - rekao je Goodspell. Sjedili su na kauĉu u dnevnoj sobi,

poslije veĉere. Zagrlio je mladića. -Puno više. - Stisnuo mu je rame. - Imaš dobro tijelo, znaš li to?

- Hvala, gospodine. - Osjećaš li se ikad usamljenim? Stalno se tako osjećao. - Da, gospodine.

- Pa, više ne moraš biti usamljen. - Milovao je mladića po ruci. - I ja sam ponekad usamljen, znaš.

Treba imati nekoga tko će te zagrliti i utješiti.

- Da, gospodine.

- Jesi li ikad imao djevojku?

- Pa, neko sam vrijeme hodao sa Sue Ellen.

- Jesi li spavao s njom?

Mladić je pocrvenio. - Nisam, gospodine.

- Koliko ti je godina, Kevine?

- Šesnaest, gospodine.

- To su krasne godine. Doba kad treba poĉeti izgraĊivati karijeru. - Na trenutak je prouĉavao

mladića. - Kladim se da bi bio vraški dobar u politici. - Politici? Ništa ne znam o tome, gospodine.

- Zato ideš u školu, kako bi nauĉio. A ja ću ti pomoći. - Hvala vam.

- Ima puno naĉina zahvaljivanja - rekao je Goodspell. Rukom je protrljao mladićevo bedro. -

Puno naĉina. - Pogledao je Parkera u oĉi. - Znaš li što ţelim reći? - Da, Jeb. To je bio poĉetak.

Kad je Kevin Parker maturirao u Gimnaziji Churchill, Goodspell ga je poslao na Sveuĉilište Oregon.

Mladić je studirao politiĉke znanosti, a Goodspell se pobrinuo da njegov štićenik upozna svakoga.

Svi su bili impresionirani privlaĉnim mladim ĉovjekom. Zahvaljujući svojim vezama, Parker je

mogao ĉiniti usluge vaţnim ljudima, te posredovati pri njihovim sastancima. Potom je postao lobist

u Washingtonu, što je bio posve prirodan slijed dogaĊaja, a Parker je u tome bio vrlo dobar.

Goodspell je umro prije dvije godine, ali je Parker dotad stekao sposobnost i ukus za ono ĉemu ga je

uĉio njegov mentor. Volio je pokupiti nekog mladića i povesti ga u skroviti hotel gdje ga nitko neće

prepoznati.

Senator iz Utaha napokon je dovršavao svoj govor. -... i sada tvrdim da moramo donijeti ovaj zakon

ako ţelimo ekološki spasiti našu zemlju. U ovom trenutku, ţelio bih zatraţiti pojedinaĉno

izjašnjavanje.

Hvala Bogu, beskrajna je sjednica pri kraju. Kevin Parker je pomislio na veĉer što ga je oĉekivala,

a od toga je poĉeo dobivati erekciju. Prethodne noći upoznao je mladog ĉovjeka u Danny’s »P« Street

Stationu, poznatom lokalu homoseksualaca. Naţalost, mladi je ĉovjek imao društvo. No, pogledavali

su se tijekom veĉeri, a prije odlaska Parker je napisao poruku

i stavio je u mladićevu ruku. Jednostavno je pisalo: »Sutra uveĉer.« Mladić se nasmiješio i klimnuo

glavom.

Kevin Parker se ţurno odijevao za izlazak. Ţelio je biti u baru kad mladić stigne. Bio je previše

privlaĉan, a Parker nije ţelio da mu ga netko pokupi pred nosom. Zazvonilo je na ulaznim vratima.

Prokletstvo. Parker je otvorio vrata.

Vani je stajao nepoznati muškarac. - Kevin Parker? - Da...

- Zovem se Bellamy. Ţelio bih naĉas s vama razgovarati.

- Morat ćete ugovoriti sastanak s mojom tajnicom

- nestrpljivo je rekao Parker. - Ne razgovaram o poslu izvan radnog vremena.

- Nije rijeĉ o poslu, gospodine Parker. Tiĉe se vašeg putovanja u Švicarsku prije dva tjedna.

- Mojeg putovanja u Švicarsku? Zašto?

- Moju agenciju zanimaju neki ljudi koje ste tamo upoznali. - Robert mu je pokazao svoju laţnu

iskaznicu CIA-e.

Kevin Parker je pozornije pogledao ĉovjeka. Što bi CIA mogla htjeti od njega? Oni se u sve petljaju.

Jesam li se dobro zaštitio?

Nije imalo smisla suprotstavljati se posjetitelju. Nasmiješio se. - UĊite. Kasnim na jedan sastanak, ali

rekli ste da će ovo biti kratko?

- Tako je, gospodine. Vjerujem da ste bili na izletu autobusom iz Zuricha?

Dakle, o tome je rijeĉ. Ono s letećim tanjurom. Bila je to najĉudnija stvar što ju je ikad vidio. - Ţelite

razgovarati o NLO-u, zar ne? Pa, mogu vam reći, bio je to vrlo neobiĉan doţivljaj.

- Vjerujem da jest, ali iskreno govoreći, mi u agenciji ne vjerujemo u leteće tanjure. Došao sam

vidjeti što mi moţete reći o svojim suputnicima iz autobusa.

Parker se iznenadio. - Oh. Pa, bojim se da vam tu ne mogu pomoći. Svi su mi bili nepoznati.

- To mi je jasno, gospodine Parker - strpljivo je rekao Robert - ali sigurno se sjećate neĉega o

njima.

Parker je slegnuo ramenima. - Dakle, nekih sitnica... sjećam se da sam razmijenio nekoliko rijeĉi s

Englezom koji nas je fotografirao.

Leslie Mothershed. - Koga još?

- O, da. Malo sam razgovarao s djevojkom iz Rusije. Doimala se vrlo ugodnom. Mislim da je

rekla kako negdje radi kao knjiţniĉarka.

Olga Romanchanko. - Izvrsno. Moţete li se sjetiti još nekoga, gospodine Parker?

- Ne, mislim da je to... ah, da, upoznao sam još dva muškarca. Jedan je bio Amerikanac,

Teksašanin. Dan Wayne. - A drugi?

- Bio je MaĊar. Vlasnik je varijetea, ili cirkusa, ili tako nešto u MaĊarskoj. - Sjetio se. - Varijete.

- Jeste li sigurni u to, gospodine Parker?

- O, da. Priĉao mi je ponešto o svom poslu. Jako se uzbudio vidjevši onaj NLO. Da je mogao,

vjerojatno bi to ukljuĉio kao zanimljivost u svom varijeteu. Moram priznati, bio je to zastrašujući

prizor. Bio bih prijavio taj sluĉaj, ali ne mogu si dopustiti da me svrstaju meĊu sve one ĉudake koji

tvrde da su vidjeli leteće tanjure.

- Je li sluĉajno spomenuo svoje ime?

- Jest, ali to je bilo jedno od onih stranih imena što ih je nemoguće izgovoriti. Ţao mi je, ali ne sje-

ćam ga se.

- Sjećate li se neĉeg drugog o njemu?

- Samo to da se ţelio što prije vratiti u svoj varijete. - Pogledao je na sat. - Mogu li još nešto uĉiniti

za vas? Već pomalo kasnim.

- Ne, hvala, gospodine Parkei. Puno ste mi pomogli.

- Bilo mi je zadovoljstvo. - Uputio je Robertu ĉarobni smiješak. - Morate svratiti u moj ured i

posjetiti me. Malo ćemo popriĉati.

- Uĉinit ću to.

Dakle, gotovo sam završio, razmišljao je Robert. Moj posao mogu dati kome god hoće, meni više ne

treba. Vrijeme je za skupljanje djelića mog ţivota i novi poĉetak.

Robert je nazvao generala Hilliarda. - Još malo pa sam gotov, generale. Našao sam Kevina Parkera.

On je lobist u Washingtonu, D. C. Upravo krećem u potragu za posljednjim putnikom autobusa. - Jako sam zadovoljan - rekao je general Hilliard. - Izvrsno ste obavili svoj posao, kapetane. Javite

mi se što je prije moguće.

- Da, gospodine.

HITNA PORUKA

STROGO POVJERLJIVO

NSA ZAMJENIKU NAĈELNIKA CIA-e

SAMO NA UVID

JEDINI PRIMJERAK

PREDMET: OPERACIJA

SUDNJI DAN

8. KEVIN PARKER - WASHINGTON, D. C.

KRAJ PORUKE

Kad je Kevin Parker stigao u Danny’s »P« Street Station, otkrio je da ima još više ljudi nego

prethodne veĉeri. Stariji su muškarci bili odjeveni u konzervativna odijela, a većina mladih bila je u

trapericama, jaknama i ĉizmama. Bilo ih je nekoliko koji su djelovali kao da su zalutali, u odjeći od

crne koţe, a Parker je to drţao odvratnim. Grubosti su bile opasne, a on se nikad nije upuštao u takvu

vrstu bizarnog ponašanja. Diskrecija, to je uvijek bio njegov moto. Diskrecija. Privlaĉni mladić još

nije bio tamo, ali Parker to nije niti oĉekivao. Kasnije će ući, lijep i svjeţ, kad svi ostali već budu

umorni i znojni. Kevin Parker je prišao šanku, naruĉio piće i osvrnuo se oko sebe. Televizori na zidu

bili su namješteni na MTV kanale. Danny’s je bio S i P, stani i pokaţi, bar. MlaĊi muškarci zauzimali

bi poze u kojima su djelovali najprivlaĉnije, a stariji muškarci, kupci, bi ih razgledavali i birali. S i P

barovi bili su najotmjeniji. U njima nikad nije dolazilo do tuĉnjava, jer je većina posjetitelja imala

navlake na zubima, a nisu smjeli riskirati da im ih netko izbije.

Kevin Parker je primijetio du su već mnogi kupci izabrali svoje partnere. Slušao je poznate

razgovore što su se oko njega odvijali. Fasciniralo ga je što su razgovori uvijek bili jednaki, bez

obzira jesu li se odvijali u barovima gdje su se okupljali oni u koţi, plesnim barovima, video

barovima ili u tajnim klubovima što su svaki tjedan mijenjali lokaciju. Bio je to poseban jezik.

- Ona je kraljica nitko i ništa. Misli da je Miss...

- Napustio me je bez ikakva razloga. Tako se strašno uzrujava. Kad govorimo o osjetljivosti...

- Jesi li ti gore ili dolje?

- Gore. Ja moram izdavati nareĊenja, curo. - Pucnuo je prstima.

- Dobro. Ja ih volim primati...

- Drţao me je smećem... Samo je stajao i kritizirao me... moju teţinu, moj ten, moje drţanje.

Rekao sam: »Mary, gotovo je meĊu nama.« No, boljelo je. Zato sam veĉeras ovdje... pokušavam ga

zaboraviti. Mogu li dobiti još jedno piće... ?

U jedan u noći ušao je mladić. Osvrnuo se oko sebe, ugledao Parkera i pošao k njemu. Bio je još

ljepši no što se Parker sjećao. .

- Dobra veĉer.

- Dobra veĉer. Ţao mi je što kasnim.

- Nije vaţno. Nije mi bilo teško ĉekati.

Mladić je izvadio cigaretu i priĉekao da mu je stariji ĉovjek pripali.

- Razmišljao sam o tebi - rekao je Parker.

- Jesi li?

Mladićeve su trepavice bile nevjerojatne.

- Da. Mogu li ti naruĉiti piće?

- Ako će te to usrećiti.

Parker se nasmiješio. - Ţeliš li me usrećiti?

Mladić ga je pogledao u oĉi i tiho rekao: - Mislim da ţelim.

- Vidio sam ĉovjeka s kojim si sinoć bio ovdje. On nije pravi za tebe.

- A ti jesi?

- Mogao bih biti. Zašto ne bismo provjerili? Ţeliš li poći u šetnju?

- Zvuĉi privlaĉno.

Parker je osjetio drhtaj uzbuĊenja. - Znam ugodno mjesto gdje moţemo biti sami.

- Fino. Preskoĉit ću piće.

Kad su krenuli prema izlazu, vrata su se naglo otvorila i dva krupna mladića ušla su u bar. Stali su

ispred mladića i preprijeĉili mu put. - Tu si, kujin sine. Gdje je novac što mi ga duguješ?

Mladić ga je zbunjeno pogledao. - Ne znam o ĉemu govorite. Nikad vas ranije nis...

- Nemoj govoriti gluposti. - Ĉovjek ga je pograbio za rame i poveo prema izlazu.

Parker je stajao i bjesnio. Poţelio se umiješati, ali se nije smio upletati u situaciju koja bi se mogla

pretvoriti u sablazan. Ostao je na svom mjestu i gledao kako mladić nestaje u noći.

Drugi se ĉovjek suosjećajno nasmiješio Kevinu Parkeru.

- Trebali biste paţljivije birati svoje društvo. On je problematiĉan.

Parker je pozornije pogledao govornika. Bio je plavokos i privlaĉan, gotovo savršenih crta lica. Par-

ker je imao osjećaj da veĉer moţda ipak neće biti sasvim upropaštena. - Moţda ste u pravu - rekao

je.

- Nikad ne znamo što nam sudbina priprema, zar ne? - Zagledao se Parkeru u oĉi.

- Ne, ne znamo. Zovem se Tom. Kako se ti zoveš?

- Paul.

- Dopusti mi da ti platim piće, Paul.

- Hvala.

- Imaš li nekakve planove za veĉeras?

- To ovisi o tebi.

- Ţeliš li provesti noć sa mnom?

- Moglo bi biti zabavno.

- O koliko je novca rijeĉ?

- SviĊaš mi se. Za tebe, dvije stotine.

- To mi se ĉini razumnim.

- I jest. Nećeš poţaliti.

Tridesetak minuta kasnije Paul je vodio Kevina Parkera u staru stambenu zgradu u Ulici Jefferson.

Uspeli su se stubama na drugi kat i ušli u malenu sobu. Parker se osvrnuo oko sebe. - Nije bogzna

što, zar ne? Bilo bi nam ljepše u hotelu.

Paul se nacerio. - Ovdje je intimnije. Osim toga, potreban nam je samo krevet.

- Imaš pravo. Zašto se ne razodjeneš? Ţelim vidjeti što kupujem.

- Svakako. - Paul se poĉeo svlaĉiti. Imao je krasno tijelo.

Parker ga je promatrao i osjetio kako raste stara poznata ţelja.

- Sad se ti svući - šapnuo je Paul. - Poţuri, ţelim te.

- I ja tebe ţelim, Mary. - Parker je poĉeo svlaĉiti svoju odjeću.

- Što više voliš? - upitao je Paul. - Usne ili bokove?

- Neka bude koktel. Oprosti na igri rijeĉima. Imamo pred sobom cijelu noć.

- Svakako. Idem u kupaonicu - rekao je Paul.

- Odmah ću se vratiti.

Parker se gol ispruţio na krevetu, u oĉekivanju izvanrednih zadovoljstava što mu predstoje. Ĉuo je

kako je njegov partner izašao iz kupaonice i pristupio krevetu.

Ispruţio je ruke. - DoĊi k meni, Paule - rekao je.

- Dolazim.

I Parker je osjetio strahovitu bol kad mu se noţ zabio u prsa. Naglo je otvorio oĉi. Pogledao je

mladića i dahnuo: - Moj Boţe, što... ?

Paul se odijevao. - Ne brini o plaćanju - rekao je.

- Kuća ĉasti.

HITNA PORUKA

STROGO POVJERLJIVO

CIA ZAMJENIKU NAĈELNIKA NSA-e

SAMO NA UVID

JEDINI PRIMJERAK

PREDMET: OPERACIJA

SUDNJI DAN

9. KEVIN PARKER - WASHINGTON, DC –

LIKVIDIRAN

KRAJ PORUKE

Robert Bellamy propustio je kasne vijesti jer se nalazio u zrakoplovu za MaĊarsku kako bi

pronašao vlasnika varijetea.

Trideset ĉetvrto poglavlje

ĈETRNAESTI DAN Budimpešta

Let iz Pariza do Budimpešte zrakoplovom kompanije Malev trajao je dva sata i pet minuta. Robert

je vrlo malo znao o MaĊarskoj, osim da je tijekom Drugog svjetskog rata pripadala Silama osovine, a

kasnije je postala ruski satelit. Aerodromskim autobusom pošao je u središte Budimpešte, a

impresioniralo ga je ono što je vidio. Zgrade su bile stare, a arhitektura klasiĉna. Zgrada parlamenta

na Rudolfovu keju bila je golema, novogotska graĊevina što je dominirala gradom, a visoko na Brdu

dvorca iznad grada nalazila se kraljevska palaĉa. Ulice su bile pune automobila i kupaca.

Autobus se zaustavio ispred hotela Duna Intercontinental. Robert je ušao u predvorje i prišao

recepcioneru.

- Oprostite - rekao je Robert. - Govorite li engleski?

- Igen. Da. Što mogu uĉiniti za vas?

- Prije nekoliko dana jedan je moj prijatelj bio u Budimpešti. Rekao mi je da je bio u krasnom

varijeteu. Kad sam već ovdje, rado bih ga posjetio. Moţete li mi reći gdje ga mogu naći?

Ĉovjek se namrštio. - Varijete? - Izvadio je list papira i preletio ga pogledom. - Da vidimo. Trenutno

u Budimpešti imamo operu, nekoliko kazališnih predstava, balet, noćne i dnevne obilaske grada,

izlete u okolinu... - Podigao je glavu. - Ţao mi je. Nema nikakvog varijetea.

- Jeste li sigurni?

Recepcioner je pruţio popis Robertu. - Uvjerite se sami. - Bilo je napisano na maĊarskom.

Robert mu je vratio papir. - Tako je. Postoji li još netko koga bih mogao pitati o tome?

- Moţda bi vam mogli pomoći u Ministarstvu kulture - rekao je ĉovjek.

Tridesetak minuta kasnije Robert je razgovarao sa sluţbenikom u Ministarstvu kulture.

- U Budimpešti nema varijetea. Jeste li sigurni da ga je vaš prijatelj vidio u MaĊarskoj?

- Jesam. - Ali nije rekao gdje? - Ne.

- Ţao mi je. Ne mogu vam pomoći. - Sluţbenik je postao nestrpljiv. - Ako nemate ništa više...

- Ne. - Robert je ustao. - Hvala vam. - Oklijevao je. - Imam još samo jedno pitanje. Ako bih ţelio

dovesti cirkus ili varijete u MaĊarsku, da li bi mi trebala dozvola?

- Svakako.

- Gdje bih je mogao dobiti?

- U budimpeštanskom uredu za dozvole.

Zgrada u kojoj su se dobivale dozvole nalazila se blizu srednjovjekovnog gradskog zida. Robert je

pola sata ĉekao dok ga nisu uveli u ured ukoĉenog pompoznog sluţbenika.

- Mogu li vam pomoći?

Robert se nasmiješio. - Nadam se. Ţao mi je što vam oduzimam vrijeme za nešto ovako trivijalno,

ali ovdje sam sa svojim sinĉićem, a on je ĉuo o varijeteu što postoji negdje u MaĊarskoj pa sam mu

obećao da ću ga tamo odvesti. Znate kakva su djeca kad si nešto utuve u glavu.

Sluţbenik je zbunjeno zurio u Roberta. - Što ste zapravo ţeljeli od mene?

- Pa, iskreno govoreći, ĉini se da nitko ne zna gdje se nalazi varijete, a MaĊarska je tako velika i

lijepa zemlja... Dakle, rekli su mi da, ako itko zna što se dogaĊa u MaĊarskoj, onda ste to vi.

Sluţbenik je klimnuo glavom. - Da. Tako nešto se ne smije otvoriti bez dobivanja dozvole. -

Pritisnuo je zvonce pa je ušla tajnica. Brzo su izmijenili nekoliko rijeĉi na maĊarskom. Tajnica je

izašla i vratila se dvije minute kasnije s nekim papirima. Pruţila ih je sluţbeniku. Pogledao ih je i

rekao Robertu: - U protekla tri mjeseca izdali smo dvije dozvole za varijete. Jedan se zatvorio prije

mjesec dana.

- A drugi?

- Drugi se trenutno nalazi u Sopronu. To je gradić blizu njemaĉke granice.

- Znate li ime vlasnika?

Sluţbenik je opet pogledao papir. - Bushfekete. Laslo Bushfekete.

Laslo Bushfekete uţivao je u jednom od najljepših dana svoga ţivota. Malobrojni su ljudi koji

imaju sreću da provode ţivot radeći upravo ono što ţele, a Laslo Bushfekete bio je jedan od tih

sretnika. Bushfekete je bio krupan muškarac, visok sto devedeset tri centimetra i teţak sto trideset pet

kilograma. Nosio je dijamantni ruĉni sat, dijamantno prstenje i veliku zlatnu narukvicu. Njegov je

otac bio vlasnik malenog varijetea, a nakon njegove smrti, upravljanje varijeteom preuzeo je sin. To

je bio jedini naĉin ţivota što ga je Laslo poznavao.

Laslo Bushfekete imao je grandiozne snove. Namjeravao je svoj mali varijete pretvoriti u najveći i

najbolji varijete Europe. Ţelio je biti poznat kao P. T. Barnum varijetea. MeĊutim, zasad si je mogao

priuštiti samo uobiĉajene usputne atrakcije: debelu ţenu, tetoviranog ĉovjeka, sijamske blizance i

tisućljetnu mumiju »iskopanu u grobnici drevnog Egipta«. Zatim su tu bili gutaĉ maĉeva i gutaĉ vatre,

kao i slatka mala krotiteljica zmija, Marika. No, na kraju su svi oni bili samo još jedan putujući

varijete.

Sada će se preko noći sve to promijeniti. Laslov san će se uskoro ostvariti.

Otišao je u Švicarsku kako bi pogledao toĉku maĊioniĉara o kojem je ĉuo. Pièce de résistance bila

je toĉka u kojoj su ĉovjeku zavezali oĉi, stavili mu lisiĉine, zakljuĉali ga u maleni sanduk, a potom u

veliki sanduk, i na kraju ga spustili u rezervoar s vodom. Sve je to zvuĉilo fantastiĉno preko telefona,

ali kad je Bushfekete doletio u Švicarsku kako bi ga vidio, otkrio je da postoji nepremostiva teškoća:

bijeg je trajao trideset minuta. Nijedna publika na svijetu ne bi stajala i pola sata zurila u sanduk

uronjen u vodu.

Ĉinilo se da je putovanje predstavljalo ĉisti gubitak vremena. Laslo Bushfekete odluĉio je poći na

izlet kako bi mu brţe prošlo vrijeme do polaska zrakoplova. MeĊutim, izlet je promijenio njegov

ţivot.

Poput ostalih putnika, Bushfekete je vidio eksploziju i potrĉao preko polja ne bi li pomogao

preţivjelima u onome što su svi drţali zrakoplovnom nesrećom. No, prizor što ga je ugledao bio je

nevjerojatan. Nije bilo sumnje da je rijeĉ o letećem tanjuru u kojem su se nalazila dva malena tijela

neobiĉna izgleda. Drugi su putnici ondje stajali i zabezeknuto zurili. Laslo Bushfekete zaobišao je

letjelicu da vidi kako izgleda straţnji dio NLO-a, a potom je naglo stao i zagledao se u nešto.

Otprilike tri metra iza olupine nalazila se sićušna odsjeĉena ruka sa šest prstiju i dva nasuprotna

palca, a leţala je na zemlji tako da je ostali putnici nisu mogli vidjeti. Bez razmišljanja, Bushfekete je

izvadio rupĉić, zgrabio ruku i spremio je u dţep. Srce mu je divlje lupalo. Imao je ruku istinskog

izvanzemalj.ca! #Odsad nadalje moţeš zaboraviti sve svoje debele ţene, tetovirane muškarce, gutaĉe

maĉeva i vatre, #razmišljao je. #Pristupite, dame i gospodo, za najuzbudljiviji doţivljaj u ţivotu.

Upravo ćete vidjeti prizor što ga niti jedan smrtnik nikad ranije nije vidio. Gledate jednu od

najnevjerojatnijih svjetskih pojava. Nije ţivotinja. Nije biljka. Nije mineral. Što je, dakle? To je dio

tijela izvanzemaljca... Stvorenja iz svemira... Ovo nije znanstvena fantastika, dame i gospodo, ovo je

stvarnost... Za 500 forinti moţete se fotografirati sa...

To ga je podsjetilo. Nadao se da će se fotograf koji se nalazio na mjestu nesreće sjetiti poslati

snimak što ga je obećao. Dat će ga uvećati i postaviti kraj izloška. To će biti vrlo zgodno.

Smisao za publicitet. To je najvaţnije. Publicitet.

Jedva je ĉekao povratak u MaĊarsku i poĉetak ostvarivanja svoga grandioznoga sna.

Kad je stigao kući i razmotao rupĉić, primijetio je da se ruka smeţurala. No, kad je Bushfekete

isprao blato, ruka se na ĉudesan naĉin vratila u prvobitan oblik.

Bushfekete je sakrio ruku na sigurno, a naruĉio je impresivnu staklenu kutiju sa specijalno

ugraĊenim ovlaţivaĉem zraka. Kad bude iscrpio sve mogućnosti izlaganja ruke u varijeteu,

namjeravao je proputovati cijelu Europu s njome. Cijeli svijet. Postavljat će izloţbe u muzejima.

Odrţavat će privatna prikazivanja za znanstvenike, a moţda i za šefove drţava. I svima će naplatiti.

Nije bilo kraja golemom bogatstvu što leţi pred njim.

Nikome nije priĉao o svom sretnom otkriću, ĉak ni svojoj dragoj, Mariki, senzualnoj malenoj

plesaĉici koja je radila s kobrama i drugim opasnim otrovnicama. Naravno, zmijama su uklonjene

vrećice s otrovom, ali gledatelji to nisu znali jer je Bushfekete imao i kobru s nedirnutim otrovom, a

pokazivao ju je besplatno pa su ljudi gledali kako ubija štakore. Nije bilo nikakvo ĉudo što je ljude

uzbuĊivao pogled na Marikino senzualno polugolo tijelo po kojem su gmizale zmije. Dvije ili tri noći

tjedno, Marika bi dolazila u Laslov šator pa bi puzila po njegovom tijelu, a jezikom je palucala poput

svojih

ljubimica. I prethodne su noći vodili ljubav, a Laslo je još uvijek bio iscrpljen od Marikine

nevjerojatne gimnastike. Njegove je misli prekinuo jedan posjetitelj.

- Gospodin Bushfekete?

- Razgovarate s njim. Što mogu uĉiniti za vas?

- Koliko sam shvatio, bili ste u Švicarskoj prošli tjedan.

Bushfekete je odmah postao oprezan. Zar ga je netko vidio kako uzima ruku? - Pa što... što s tim?

- Prošle ste nedjelje pošli autobusom na izlet?

Bushfekete je oprezno rekao: - Da.

Robert Bellamy se opustio. Konaĉno je gotovo. Ovo je posljednji oĉevidac. Prihvatio je nemoguć

zadatak i dobro ga je obavio. Vraški sam ga dobro obavio, iako to sam kaţem. Nemamo pojma gdje

su oĉevici. A on ih je sve pronašao. Osjećao se kao da mu je netko podigao golem teret s ramena.

Slobodan je. Slobodan da se vrati kući i otpoĉne novi ţivot.

- Što je s mojim putovanjem, gospodine?

- Nije vaţno - uvjeravao ga je Robert Bellamy. Doista nije bilo vaţno, više ne. - Zanimali su me

vaši suputnici, gospodine Bushfekete, ali mislim da sad imam sve potrebne podatke pa...

- O, zaboga, mogu vam sve o njima ispriĉati - rekao je Laslo Bushfekete. - Bio je tamo jedan

talijanski svećenik iz Orvieta; zatim Nijemac, mislim da je profesor kemije iz Miinchena; neka

Ruskinja koja radi u knjiţnici u Kijevu; ranĉer iz Waca, Texas; kanadski bankar iz sjevernih

podruĉja, te lobist po imenu Parker iz Washingtona, D. C.

Moj Boţe, pomislio je Robert, #da sam najprije dospio do njega, uštedio bih svu silu vremena.

Ĉovjek je nevjerojatan. Svih se sjeća.# - Imate sjajno pamćenje - rekao je Robert.

- Tako je. - Bushfekete se nasmiješio. - O, bila je još jedna ţena.

- Ruskinja.

- Ne, ne, druga ţena. Visoka i mršava, odjevena u bijelo.

Robert se na trenutak zamislio. Nitko od ostalih nije spomenuo drugu ţenu. - Vjerojatno ste pogrije-

šili.

- Ne, nisam. - Bushfekete je uporno tvrdio. - Tamo su se nalazile dvije ţene.

Robert je u mislima prebrojio sve oĉevice. Jednostavno se nije slagalo. - Nisu mogle biti dvije.

Bushfekete se uvrijedio. - Kad nas je onaj fotograf snimao ispred NLO-a, ona je stajala tik do mene.

Bila je prava ljepotica. - Zastao je. - Neobiĉno je što se uopće ne sjećam da sam je vidio u autobusu.

Vjerojatno je sjedila negdje straga. Sjećam se da je djelovala nekako blijedo. Malo sam se zabrinuo

za nju.

Robert se namrštio. - Kad ste se svi vratili u autobus, je li i ona bila s vama?

- Kad bolje razmislim, ne sjećam se da sam je kasnije vidio. No, bio sam jako uzbuĊen zbog

NLO-a pa nisam obraćao pozornost na ljude oko sebe.

Nešto se tu nije slagalo. #Je li moglo biti jedanaest oĉevidaca, a ne deset? Morat ću to provjeriti,#

razmišljao je Robert. - Hvala vam, gospodine Bushfekete - rekao je.

- Bilo mi je zadovoljstvo.

- Sretno.

Bushfekete se nacerio. - Hvala. - Nije mu trebala sreća. Više ne. Sad je imao ruku pravog izvornog

izvanzemaljca.

Te je veĉeri Robert Bellamy podnio svoj posljednji izvještaj generalu Hilliardu. - Saznao sam kako

se zove. Laslo Bushfekete. Upravlja varijeteom izvan Soprona, u MaĊarskoj. - Je li to posljednji oĉevidac?

Robert je trenutak oklijevao. - Da, gospodine. Zaustio je s namjerom da spomene osmog putnika,

ali je odluĉio priĉekati dok ne provjeri. Ĉinilo se previše nevjerojatnim. - Hvala vam, kapetane. Izvrsno ste to obavili.

HITNA PORUKA

STROGO POVJERLJIVO

NSA ZAMJENIKU NAĈELNIKA HRQ-a

SAMO NA UVID

JEDINI PRIMJERAK

PREDMET: OPERACIJA

SUDNJI DAN

10. LASLO BUSHFEKETE - SOPRON

KRAJ PORUKE

Stigli su usred noći kad je varijete bio zatvoren. Otišli su petnaest minuta kasnije, jednako tiho kao

što su i došli.

Laslo Bushfekete sanjao je da stoji na ulazu u veliki bijeli šator i promatra mnoštvo ljudi koji stoje

u redu ispred blagajne kako bi kupili kartu za 500 forinti.

Izvolite ovuda, narode. Pogledajte dio tijela pravog izvanzemaljca iz svemira. Nije rijeĉ o slici ili

fotografiji, već doista o dijelu stvarnog ET-a. Samo 500 forinti za ţivotno uzbuĊenje, prizor što ga

nikad nećete zaboraviti.

A tada je bio u krevetu s Marikom. Oboje su bili goli, a on je osjećao pritisak njenih bradavica na

svojim prsima, njezin jezik kako klizi njegovim tijelom dok ona puzi po njemu. Uzbudio se i dobio

erekciju, te je posegnuo za njom, a ruke su mu obuhvatile nešto hladno i ljigavo. Probudio se, otvorio

oĉi i vrisnuo, a u tom je trenutku kobra napala.

Ujutro su našli njegovo tijelo. Kavez otrovnice bio je prazan.

HITNA PORUKA

STROGO POVJERLJIVO

HRQ ZAMJENIKU NAĈELNIKA NSA-e

SAMO NA UVID

JEDINI PRIMJERAK

PREDMET: OPERACIJA

SUDNJI DAN

9. LASLO BUSHFEKETE - SOPRON –

LIKVIDIRAN

KRAJ PORUKE

General Hilliard nazvao je sa svog crvenog telefona. - Janus, primio sam posljednji izvještaj kape-

tana Bellamyja. Pronašao je zadnjeg oĉevica. Za sve smo se pobrinuli.

- Izvrsno. Obavijestit ću ostale. Odmah nastavite s ostatkom našeg plana. - Smjesta.

HITNA PORUKA

STROGO POVJERLJIVO

NSA ZAMJENICIMA NAĈELNIKA: SIFAR, MI6, GRU,

CIA, COMSEC,

DCI, CGHQ, BFV

SAMO NA UVID

JEDINI PRIMJERAK

PREDMET: OPERACIJA

SUDNJI DAN

11. KAPETAN ROBERT BELLAMY –

LIKVIDIRATI

KRAJ PORUKE

KNJIGA DRUGA

Lovina

Trideset peto poglavlje

PETNAESTI DAN

Robert Bellamy našao se u dilemi. Je li moguće da postoji jedanaesti oĉevidac? Ako je tako, zašto

je nitko od ostalih nije ranije spomenuo? Sluţbenik koji je prodavao karte za izlet rekao mu je da je

bilo samo sedam putnika. Robert je bio uvjeren da je MaĊar pogriješio. Bilo bi lako ignorirati njegove

rijeĉi, pretpostaviti da nisu istinite, ali Robertu to nije dopuštala njegova uvjeţbanost. Previše su ga

dobro nauĉili. Bushfeketovu priĉu treba provjeriti. Kako? Robert je razmišljao. Hans Beckerman.

Vozaĉ autobusa će znati.

Nazvao je agenciju Sunshine Tours. Ured je bio zatvoren. U Kappelu nije bilo broja pod imenom

Hans Beckerman. Morat ću se vratiti u Švicarsku i rašĉistiti to, zakljuĉio je Robert. Ne mogu ostaviti

nedovršeni posao.

Kasno uveĉer Robert je stigao u Zürich. Zrak je bio hladan i oštar, a na nebu je sjao pun mjesec.

Robert je unajmio automobil i krenuo sada poznatim putem do sela Kappel. Prošao je kraj crkve i

zaustavio se ispred kuće Hansa Beckermana, uvjeren da uzalud gubi vrijeme. Kuća je bila u mraku.

Robert je pokucao na vrata i priĉekao. Ponovno je pokucao, drhtureći na hladnom noćnom zraku.

GospoĊa Beckerman napokon je otvorila vrata. Imala je na sebi izblijedjelu kućnu haljinu od flanela.

- Bitte?

- GospoĊo Beckerman, pitam se da li me se sjećate? Ja sam izvjestitelj koji piše ĉlanak o Hansu.

Ţao mi je što vam smetam ovako kasno, ali moram razgovarati s vašim muţem.

Uslijedila je tišina. - GospoĊo Beckerman?

- Hans je mrtav.

Robert se zaprepastio. - Što?

- Moj je muţ mrtav.

- Ja... ţao mi je. Kako se to dogodilo?

- Automobilom se strovalio u provaliju. - Glas joj je bio pun gorĉine. - Dummkopf Polizei rekao

je da se to dogodilo zato što je bio pun lijekova.

- Lijekova? - Ţao mi je što vam ne mogu ponuditi piće. Ĉir. Lijeĉnici mi ĉak ne mogu propisati

lijekove protiv bolova. Alergiĉan sam na sve.

- Policija je rekla da je rijeĉ o nesretnom sluĉaju?

- Ja.

- Jesu li izvršili obdukciju?

- Jesu, i našli su lijekove. To nema nikakva smisla.

Nije znao što bi joj odgovorio. - Strašno mi je ţao,

gospoĊo Beckerman. Ja...

Vrata su se zatvorila, a Robert je ostao pred ulazom, sam u hladnoj noći.

Jednog oĉevica više nema. Ne... dvojice. Leslie Mothershed je poginuo u poţaru. Robert je dugo ne-

pomiĉno stajao. Dva su oĉevica mrtva. Mogao je ĉuti glas instruktora na Farmi: Danas bih ţelio

razgovarati još o neĉemu. Sluĉajnosti. U našem poslu tako nešto ne postoji. To obiĉno znaĉi

opasnost. Ako neprestano susrećete istu osobu, ako stalno primjećujete isti automobil dok ste u

pokretu, zaštitite se. Vjerojatno ste u nevolji.

Vjerojatno u nevolji. Roberta je preplavio niz suprotnih osjećaja. Ono što se dogodilo, sigurno je

sluĉajno, a ipak... Moram provjeriti tajanstvenu putnicu.

Najprije je nazvao Fort Smith u Kanadi. Javio mu se uznemireni ţenski glas. - Da?

- Williama Manna, molim vas.

Glas je plaĉno odgovorio: - Ţao mi je. Moj muţ je... više nije s nama.

- Ne razumijem.

- Poĉinio je samoubojstvo.

Samoubojstvo? Onaj trezveni bankar? Koji se vrag dogaĊa? pitao se Robert. Bilo je nezamislivo

ono što mu je palo na pamet, a ipak... Poĉeo je redom nazivati.

- Profesora Schmidta, molim vas.

- Ach! Profesor je poginuo u eksploziji u svom laboratoriju...

- Ţelio bih razgovarati s Danom Wayneom.

- Jadnik. Njegov ga je prekrasni pastuh zdrobio kopitima prošli...

- Lasla Bushfeketea, molim vas. - Varijete je zatvoren. Laslo je mrtav...

- Fritza Mandela, molim vas. - Fritz je poginuo u neobiĉnoj nesreći... Zvona za uzbunu već su zvonila svom snagom.

- Olgu Romanchanko, molim. - Jadnica. A bila je tako mlada...

- Zovem kako bih se raspitao za oca Patrinija. - Siroti starac umro je u snu.

- Morao bih razgovarati s Kevinom Parkerom. - Kevin je ubijen...

Mrtvi. Svi oĉevici su mrtvi. A on je taj koji ih je pronašao i identificirao. Zašto on nije znao što se

dogaĊa? Jer su gadovi ĉekali da on ode iz zemlje, a tek su tada ubijali svoje ţrtve. On je izvještaje

podnosio jedino generalu Hilliardu. Nikoga ne smijemo upletati u ovu misiju... ţelim da mi

svakodnevno podnosite izvještaje o napretku.

Upotrijebili su ga za pronalaţenje oĉevidaca. Što se krije iza svega toga? Otto Schmidt je ubijen u

Njemaĉkoj, Hans Beckerman i Fritz Mandel u Švicarskoj, Olga Romanchanko u Rusiji, Dan Wayne i

Kevin Parker u Americi, William Mann u Kanadi, Leslie Mothershed u Engleskoj, otac Patrini u

Italiji, a Laslo Bushfekete u MaĊarskoj. To znaĉi da obavještajne agencije iz gotovo desetak zemalja

zajedniĉki rade na najvećem zataškavanju u povijesti. Netko na vrlo visokom poloţaju odluĉio je da

svi oĉevici pada NLO-a moraju umrijeti. Ali tko? I zašto?

Rijeĉ je o meĊunarodnoj zavjeri, a on se nalazi u središtu dogaĊanja.

Prioritet: zaštiti se. Robertu je bilo teško povjerovati da namjeravaju i njega ubiti. On je jedan od

njih. No, dok ne bude posve siguran, ne smije riskirati. Najprije mora nabaviti laţnu putovnicu. To

znaĉi Ricco u Rimu.

Robert se ukrcao na prvi zrakoplov za Rim, a tijekom leta jedva je drţao oĉi otvorene. Dotad nije

shvaćao koliko je iscrpljen. Pritisak tijekom proteklih petnaest dana i preskakivanje vremenskih zona,

posve su ga iscijedili.

Sletio je u zraĉnu luku Leonardo da Vinci, ušao u terminal, a prva osoba koju je ugledao bila je

Susan. Naglo se zaustavio od iznenaĊenja. Bila mu je okrenuta leĊima pa je na trenutak pomislio da

se zabunio. Tada je zaĉuo njezin glas.

- Hvala vam. Po mene će doći automobil.

Robert joj se pribliţio. - Susan...

Trgnula se i okrenula. - Roberte! Kakva... kakva sluĉajnost! Ali i lijepo iznenaĊenje.

- Mislio sam da si kod Gibraltara - rekao je Robert.

Smeteno se nasmiješila. - Da. Upravo idemo tamo. Monte je najprije ovdje morao obaviti nekakve

poslove. Veĉeras odlazimo. Što ti radiš u Rimu?

Spašavam ţivot. - Dovršavam jedan posao. - To mi je zadnji. Dajem otkaz, draga. Odsad moţemo

biti zajedno i više nas nikad ništa neće razdvajati. Ostavi Montea i vrati se k meni. No, nije mogao

izgovoriti te rijeĉi. Već joj je nanio dovoljno patnje. Sretna je u svom novom ţivotu. Ostavi stvari

kakve jesu, sam je sebi rekao Robert.

Promatrala ga je. - Djeluješ umorno.

Nasmiješio se. - Malo sam jurcao naokolo.

Zagledali su se jedno drugome u oĉi, a ĉarolija je još uvijek postojala. Goruća ţudnja, i uspomene, i

smijeh, i ĉeţnja.

Susan je uzela njegovu ruku meĊu svoje i tiho rekla: - Roberte. O, Roberte. Ţeljela bih da mi... - Susan...

U tom trenutku prišao im je krupni muškarac u odori vozaĉa. - Automobil je spreman, gospoĊo

Banks. - I ĉarolije je nestalo.

- Hvala. - Okrenula se Robertu. - Ţao mi je. Sad moram poći. Molim te, ĉuvaj se.

- Svakako. - Gledao je kako odlazi. Toliko joj je toga ţelio reći. Ţivot ima loš smisao za

odabiranje trenutka. Bilo je divno ponovno vidjeti Susan, ali što ga je ono muĉilo? Jasno!

Sluĉajnost. Još jedna sluĉajnost.

- Dobro došli natrag, kapetane.

- Hvala vam.

- Dat ću da vam posluţitelj odnese torbe u sobu.

- Ĉekajte. - Robert je pogledao na sat. Dvadeset dva. Privlaĉila ga je pomisao na odlazak u sobu i

spavanje, ali najprije je morao srediti putovnicu.

- Ne idem odmah u sobu - rekao je Robert. - Bilo bi dobro da pošaljete samo moje torbe. - Svakako, kapetane.

Kad se Robert okrenuo prema izlazu, otvorila su se vrata dizala te je izašlo pet ili šest pripadnika

Shriner bratstva koji su se buĉno šalili i smijali. Oĉito su malo previše popili. Jedan od njih, debeli

ĉovjek rumena lica, domahnuo je Robertu. - Hej, zdravo, druškane... dobro se zabavljaš?

- Sjajno - rekao je Robert. - Baš sjajno.

Robert je prošao predvorjem i izašao na stajalište taksija ispred hotela. Dok je ulazio u taksi, opazio je

neupadljivi sivi opel parkiran na suprotnoj strani ulice. Bio je previše neupadljiv. Isticao se meĊu

velikim luksuznim automobilima što su ga okruţivali.

- Via Monte Grappa - Robert je rekao taksistu. Tijekom voţnje Robert je gledao kroz straţnji pro-

zor. Nije bilo sivog opela. Postajem, nervozan, pomislio je. Kad su stigli u Via Monte Grappa, Robert

je izašao na uglu. Dok je plaćao vozaĉu, krajiĉkom oka opazio je sivi opel pola bloka dalje, a mogao

se zakleti da ga nije slijedio. Poĉeo je hodati i udaljavati se od automobila, polako je šetao i

zaustavljao se ispred izloga. U odrazu jednog izloga vidio je kako se opel polako kreće za njim. Kad

je Robert stigao do sljedećeg ugla, primijetio je da je ulica jednosmjerna. Skrenuo je u nju, u

suprotnom smjeru od gustog prometa. Opel je oklijevao na uglu, a zatim je ubrzao kako bi doĉekao

Roberta na drugoj strani. Robert se okrenuo i pošao natrag do Via Monte Grappa. Opel nije bio na

vidiku.

Robert je zaustavio taksi. - Via Monticelli.

Zgrada je bila stara i neugledna, a nekad je vidjela i bolje dane. Robert je ranije ĉesto bio ovdje,

dok je obavljao razliĉite zadatke. Spustio se niz tri stube prema podrumu i pokucao na vrata. S druge

strane špijunke pojavilo se oko, a trenutak kasnije vrata su se širom otvorila.

- Roberto! - uskliknuo je ĉovjek. Bacio je Robertu ruke oko vrata. - Kako si, mio amico!

Govornik je bio debeli ĉovjek šezdesetih godina, sijede brade stare nekoliko dana, gustih obrva,

ţutih zubi i s nekoliko podbradaka. Zatvorio je vrata za njim i zakljuĉao ih. - Dobro sam, Ricco.

Ricco nije imao prezimena. Za ĉovjeka poput mene, volio se hvaliti, jedno je ime dovoljno. Poput

Garbo. - Što mogu danas uĉiniti za tebe, prijatelju?

- Radim na jednom sluĉaju - rekao je Robert - i jako mi se ţuri. Moţeš li mi napraviti putovnicu?

Ricco se nasmiješio. - Je li Papa katolik? - Odgegao se do ormarića u kutu i otkljuĉao ga. - Iz koje bi

zemlje ţelio biti? - Izvadio je hrpu putovnica razliĉitih boja i prebirao po njima. - Imamo grĉku pu-

tovnicu, tursku, jugoslavensku, englesku... - Ameriĉku - rekao je Robert.

Ricco je izvukao putovnicu plavih korica. - Evo nas. SviĊa li ti se ime Arthur Butterfield? - Odliĉno - rekao je Robert.

- Stani kraj zida pa ću te fotografirati.

Robert je prišao zidu. Ricco je otvorio ladicu i izvadio polaroid kameru. Minutu kasnije Robert je

gledao svoju fotografiju.

- Nisam se smiješio - rekao je Robert.

Ricco ga je zbunjeno pogledao. - Što?

- Nisam se smiješio. Slikaj me još jednom.

Ricco je slegnuo ramenima. - Svakako. Kako god hoćeš.

Robert se smiješio za snimanje druge fotografije. Pogledao ju je i rekao: - To je već bolje. - Usput je

spustio prvu fotografiju u dţep.

- Sad je na redu visoko struĉan dio posla - objavio je Ricco. Robert je gledao kako Ricco prilazi

radnoj klupi gdje se nalazio aparat za plastificiranje. Stavio je fotografiju na unutrašnju stranu

putovnice.

Robert je prišao stolu prekrivenom nalivperima, tintom i drugim sitnicama, te je neprimjetno uzeo

britvicu i boĉicu ljepila i spustio ih u dţep jakne.

Ricco je prouĉavao svoje djelo. - Nije loše - rekao je. Pruţio je putovnicu Robertu. - To će biti pet

tisuća dolara.

- I vrijedi toliko - uvjeravao ga je Robert dok je brojio deset novĉanica od petsto dolara.

- Uvijek je zadovoljstvo poslovati s vama. Znaš koliko ste mi dragi.

Robert je toĉno znao koliko su mu dragi. Ricco je bio vrsni »postolar« koji je radio za desetak

razliĉitih vlada, a nikome nije bio odan. Spremio je putovnicu u dţep.

- Sretno, gospodine B.utterfield. - Ricco se nasmiješio.

- Hvala.

Ĉim su se vrata zatvorila za Robertom, Ricco je posegnuo za telefonom. Podatke se uvijek moglo

nekome prodati.

Na ulici, dvadesetak metara dalje, Robert je izvadio iz dţepa novu putovnicu i gurnuo je u kantu za

smeće. Laţni trag. Takvu je tehniku koristio dok je bio pilot pa su neprijateljski'projektili lovili

metalni otpad. Neka traţe Arthura Butterfielda.

Sivi opel bio je parkiran pola bloka dalje. Nemoguće. Robert je bio siguran da su ga slijedili samo

automobilom. Bio je uvjeren da ga opel nije slijedio, a ipak ga je stalno pronalazio. Sigurno imaju

neki naĉin kojim mu neprestano ulaze u trag. Postojao je samo jedan odgovor: sluţe se nekom vrstom

odašiljaĉa. A on ga sigurno nosi uza se. Priĉvršćena na odjeći? Ne. Nisu imali prilike za to. Kapetan

Dougherty je bio uz njega dok se pakirao, ali nije znao koju će odjeću Robert ponijeti. Robert je u

mislima

prešao po stvarima što ih je imao uza se... gotovina, kljuĉevi, lisnica, rupĉić, kreditna kartica.

Kreditna kartica! Sumnjam da će mi to trebati, generale. Uzmite je. I drţite je stalno uza se.

Podli kujin sin. Nije ni ĉudo što su mu tako lako ulazili u trag.

Sivi opel više nije bio na vidiku. Robert je izvadio kreditnu karticu i pregledao je. Bila je neznatno

deblja od uobiĉajene kreditne kartice. Stisnuvši je, osjetio je unutrašnji sloj. Sigurno daljinskim

upravljaĉem aktiviraju karticu. Dobro, pomislio je Robert. Dat ćemo gadovima posla.

Duţ ulice bilo je parkirano nekoliko kamiona što su ukrcavali ili iskrcavali robu. Robert je

prouĉavao njihove registracije. Kad je stigao do crvenog kamiona s francuskim tablicama, osvrnuo se

naokolo kako bi se uvjerio da ga nitko ne vidi, a potom je ubacio karticu u straţnji dio kamiona.

Zaustavio je taksi. - Hassler, per favore.

U predvorju, Robert se obratio pazikući: - Provjerite, molim vas, postoji li veĉeras let za Pariz.

- Svakako, kapetane. Ţelite li neku odreĊenu zrakoplovnu kompaniju?

- Nije bitno. Prvi let odavde.

- Rado ću se za to pobrinuti.

- Hvala vam. - Robert je pošao do recepcije.

- Kljuĉ, molim vas. Soba 314. Uskoro ću se odjaviti.

- Vrlo dobro, kapetane Bellamy. - Recepcioner je posegnuo u pregradak te izvadio kljuĉ i jednu

kuvertu. - Ovdje je jedno pismo za vas.

Robert se ukoĉio. Kuverta je bila zapeĉaćena i jednostavno adresirana: Kapetan Robert Bellamy.

Opipao ju je, provjeravajući ima li u njoj plastike ili metala. Oprezno ju je otvorio. Unutra se nalazila

brošura kojom se reklamirao neki talijanski restoran. Sasvim neduţno. Osim, naravno, njegova

imena na kuverti.

- Moţda se sjećate tko vam je ovo dao?

- Ţao mi je - ispriĉavao se sluţbenik - ali veĉeras smo imali jako puno posla...

Uopće nije bilo vaţno. Ĉovjek je sigurno bio neupadljiv. Negdje je pokupio brošuru, stavio je u

kuvertu, predao je i stajao u blizini kako bi vidio broj sobe pregratka u kojeg su spremili kuvertu.

Sad je sigurno gore, u Robertovoj sobi, ĉeka. Došlo je vrijeme za suoĉavanje s neprijateljem.

Robert je postao svjestan povišenih glasova pa se okrenuo i ugledao grupu od ranije kako ulazi u

predvorje, smijući se i pjevajući. Oĉito su još nešto popili. Krupni je ĉovjek rekao: - Hej, prijatelju.

Propustio si sjajnu zabavu.

Robertu su misli letjele glavom. - Volite zabave?

- Ho, ho!

- Gore je u tijeku prava zabava - rekao je Robert.

- Piće, djevojke, što god poţelite. Samo poĊite za mnom, momci.

- To je pravi ameriĉki duh, prijatelju. - Ĉovjek je lupio Roberta po leĊima. - Ĉujete li to, deĉki?

Naš je prijatelj organizirao zabavu!

Svi su se zajedno utrpali u dizalo i pošli na drugi kat.

Robertov je novi prijatelj rekao: - Ovi Talijani znaju ţivjeti. Valjda su oni izmislili orgije, je li?

- Ja ću vam pokazati pravu orgiju - obećao je Robert.

Slijedili su ga hodnikom do njegove sobe. Robert je stavio kljuĉ u bravu i okrenuo se grupi. - Jeste li

svi spremni za zabavljanje?

Zaĉulo se zborno potvrĊivanje.

Robert je okrenuo kljuĉ, gurnuo vrata i koraknuo u stranu. Soba je bila u mraku. Upalio je svjetlo. Vi-

sok, mršav neznanac stajao je u sredini sobe. U ruci je drţao pištolj mauser s prigušivaĉem.

Muškarac je zaprepašteno pogledao skupinu i hitro gurnuo pištolj natrag u dţep.

- Hej! Gdje je piće? - htio je znati jedan iz skupine.

Robert je pokazao na neznanca. - On ga ima. Uzmite mu ga.

Grupa je nagrnula prema ĉovjeku. - Gdje je alkohol, druškane?... Gdje su cure?... Poĉnimo se

zabavljati...

Mršavi se ĉovjek pokušavao probiti do Roberta, ali mu je skupina zakrĉila put. Bespomoćno je

gledao kako Robert izlijeće na hodnik. Silazio je stubama preskaĉući po dvije odjednom.

U predvorju se Robert pribliţavao izlazu kad mu je pazikuća doviknuo: - O, kapetane Bellamy,

rezervirao sam vam let. Imate mjesto u letu 312 Air Francea. Polijeće u jedan noćas. - Hvala - ţurno je rekao Robert.

Izašao je iz hotela i našao se na malenom trgu iznad Španjolskih stuba. Iz jednog se taksija

iskrcavao putnik. Robert se ukrcao. - Via Monte Grappa.

Sad zna odgovor na svoje pitanje. Namjeravaju ga ubiti. Neće im biti lako. Od lovca se pretvorio u

lovinu, ali ima jednu veliku prednost. Dobro su ga uvjeţbali. Zna sve njihove tehnike, njihovu snagu i

slabosti, a sve je to naumio iskoristiti kako bi ih zaustavio. Najprije mora naći naĉina da zamete svoj

trag. Ljudima koji su ga gonili sigurno su servirali nekakvu priĉu. Vjerojatno su im rekli da ga traţe

zbog švercanja droge, ili ubojstva, ili špijunaţe. Sigurno su ih upozorili: Opasan je. Ne riskirajte.

Pucajte da ga ubijete.

Robert je rekao taksistu: - Ţeljezniĉki kolodvor. - Love ga, ali nisu imali dovoljno vremena za

raspaĉavanje njegovih fotografija. Dakle, zasad je ĉovjek bez lica.

Taksi se zaustavio u Via Giovanni Giolitti 36, a vozaĉ je objavio: - Ţeljezniĉki kolodvor, signore.

- Priĉekajmo ovdje nekoliko trenutaka. - Robert je sjedio u taksiju i prouĉavao ulaz u ţeljezniĉki

kolodvor. Izgledalo je da se ondje odvijaju uobiĉajene aktivnosti. Sve je djelovalo normalno. Taksiji i

limuzine dolazili su i odlazili, iskrcavali i ukrcavali putnike. Nosaĉi su nosili prtljagu. Jedan je

policajac nareĊivao vozaĉima da udalje svoja vozila s prostora gdje je zabranjeno parkiranje. No,

nešto je Robertu smetalo. Odjednom je shvatio što nije u redu. Toĉno ispred kolodvora stajala su tri

automobila, na mjestu gdje je bilo zabranjeno parkiranje, a unutra nije bilo nikoga. Policajac ih je

ignorirao.

- Predomislio sam se - Robert je rekao vozaĉu. - Via Veneto 110/A. To je zadnje mjesto na kojem

bi ga mogli traţiti.

Ameriĉko veleposlanstvo i konzulat smješteni su u ruţiĉastoj zgradi nasuprot Via Veneto, a ispred

nje se nalazi ograda od kovanog ţeljeza. Veleposlanstvo je u ovo doba zatvoreno, ali ogranak za

putovnice u konzulatu radi dvadeset ĉetiri sata, radi hitnih sluĉajeva. U foajeu u prizemlju za stolom je

sjedio marinac.

Marinac je podigao pogled kad mu je Robert prišao. - Mogu li vam pomoći, gospodine?

- Da - rekao je Robert. - Ţelim se raspitati o dobivanju nove putovnice. Izgubio sam svoju.

- Jeste li ameriĉki drţavljanin?

- Da.

Marinac je pokazao prema uredu na drugom kraju.

- Tamo će se pobrinuti za vas, gospodine. Posljednja vrata.

- Hvala vam.

U prostoriji se nalazilo šest do sedam ljudi koji su podnosili zahtjeve za dobivanje putovnica,

prijavljiva

li izgubljene putovnice, produţivali istekle putovnice

i traţili vize.

- Treba li mi viza za posjet Albaniji? Imam tamo roĊake...

- Ova bi se putovnica još veĉeras trebala produţiti. Moram stići na avion...

- Ne znam što se s njom dogodilo. Sigurno sam je ostavila u Milanu...

- Ukrali su mi putovnicu iz torbice...

Robert je stajao i slušao. KraĊa putovnica bila je uspješna kućna radinost u Italiji. Netko će ovdje do-

biti novu putovnicu. Na poĉetku reda nalazio se dobro odjeveni muškarac srednjih godina kojemu su

pruţali ameriĉku putovnicu.

- Ovdje je vaša nova putovnica, gospodine Cowan. Ţao mi je što ste imali tako ruţan doţivljaj.

Naţalost, u Rimu ima puno dţeparoša.

- Dobro ću paziti da se ne doĉepaju i ovoga - rekao je Cowan.

- Doista treba paziti, gospodine.

Robert je gledao kako je Cowan spremio putovnicu u dţep i okrenuo se prema izlazu. Robert je

zakoraĉio ispred njega. Kad je neka ţena prošla kraj njega, Robert se zaletio u Cowana, kao da ga je

netko gurnuo, te je zamalo srušio ĉovjeka na pod.

- Strašno mi je ţao - ispriĉavao se Robert. Nagnuo se naprijed i poravnao ĉovjekovu jaknu.

- Nema problema - rekao je Cowan.

Robert se okrenuo i pošao u muški zahod na kraju hodnika, a u dţepu je imao neznanĉevu

putovnicu. Ogledao se naokolo kako bi se uvjerio da je sam, a zatim je ušao u jednu od kabina.

Izvadio je britvicu i ljepilo što ih je ukrao od Ricca. Vrlo je paţljivo razrezao vrh plastiĉnog omota i

uklonio Cowanovu fotografiju. Zatim je na njeno mjesto ubacio svoju fotografiju što ju je Ricco

snimio. Ljepilom je priĉvrstio plastiku i prouĉio svoje djelo. Savršeno. Postao je Henry Cowan. Pet

minuta kasnije izašao je u Via Veneto i ušao u taksi. - Leonardo da Vinci.

Bilo je trideset minuta poslije ponoći kad je Robert stigao na aerodrom. Stajao je vani i traţio bilo

što neobiĉno. Na prvi pogled, sve se ĉinilo uobiĉajenim. Nikakvih policijskih automobila, nikakvih

ljudi sumnjiva izgleda. Robert je ušao u terminal i zastao odmah iza ulaza. Po golemom terminalu

nalazili su se pultovi raznoraznih zrakoplovnih kompanija. Ĉinilo se da nitko besciljno ne tumara

naokolo ili se sakriva iza stupova. Ostao je neko vrijeme na istom mjestu, oprezan. Ĉak ni sebi nije

uspijevao objasniti svoje osjećaje, ali nekako mu je sve djelovalo previše normalno.

Njemu nasuprot nalazio se pult Air Francea. Imate mjesto na letu 312 Air Francea. Polijeće u

jedan noću. Robert je prošao kraj Air Francea i prišao ţeni u sluţbenoj odori za pultom Alitalije. -

Dobra veĉer.

- Dobra veĉer. Mogu li vam pomoći, signore!

- Da - rekao je Robert. - Hoćete li, molim vas, pozvati kapetana Roberta Bellamyja neka doĊe do

telefona?

- Svakako - rekla je. Uzela je mikrofon.

Nekoliko koraka dalje jedna je debela sredovjeĉna ţena prebrojavala svoje kovĉege i ţestoko se

prepirala sa sluţbenikom zrakoplovne kompanije zbog doplaćivanja za prekomjernu teţinu. - U

Americi mi to nikad nisu naplaćivali.

- Ţao mi je, gospoĊo. No, ako ţelite da se sve ove torbe ukrcaju u avion, morate platiti za višak

prtljage.

Robert im se primaknuo. Ĉuo je glas sluţbenice preko razglasa. - Neka se kapetan Robert Bellamy

javi na telefon, molim vas. Kapetan Robert Bellamy, molim vas, doĊite na telefon. - Poziv se ĉuo u

svim dijelovima zrakoplovne luke.

Kraj Roberta je prošao muškarac s naprtnjaĉom.

- Oprostite... - rekao je Robert.

Ĉovjek se okrenuo. - Da?

- Ĉujem da me ţena poziva preko razglasa, ali... - pokazao je prtljagu debele ţene - ne mogu

ostaviti torbe. - Izvadio je novĉanicu od deset dolara i pruţio je ĉovjeku. - Hoćete li se, molim vas,

javiti na onaj bijeli telefon i reći joj da ću je pokupiti u našem hotelu za sat vremena? Doista bih vam

bio zahvalan.

Ĉovjek je pogledao novĉanicu od deset dolara u ruci. - Svakako.

Robert ga je promatrao dok je prilazio telefonu i podizao slušalicu. Prislonio ju je na uho i rekao: -

Halo... halo... ?

Idućeg trenutka niotkuda su se pojavila ĉetiri krupna muškarca u crnim odijelima, opkolila nesretnog

ĉovjeka i pritisnula ga uza zid.

- Hej! Što je ovo?

- Uĉinimo to tiho - rekao je jedan od muškaraca.

- Što vi to radite? Miĉite ruke s mene!

- Ne stvarajte nered, kapetane. Nema smisla...

- Kapetane? Imate pogrešnog ĉovjeka! Zovem se Melvyn Davis. Iz Omahe sam!

- Nemojmo se igrati.

- Ĉekajte malo! Ovo je namještaljka. Ĉovjek kojeg traţite je tamo! - Pokazao je prema mjestu na

kojem je Robert maloĉas stajao.

Tamo nije bilo nikoga.

Ispred terminala jedan se autobus pripremao za polazak. Robert se ukrcao pomiješavši se s ostalim

putnicima. Sjeo je u straţnji dio autobusa i razmišljao o svom narednom potezu.

Oĉajniĉki je ţelio razgovarati s admiralom Whittakerom kako bi pokušao štogod saznati o ovome

što se zbiva, te tko je odgovoran za ubijanje neduţnih ljudi samo zato što su bili svjedoci neĉega što

nisu trebali vidjeti. Je li to general Hilliard? Dustin Thornton? Ili Thomtonov tast, Willard Stone, ĉo-

vjek zagonetki? Moţe li on nekako biti upleten u ovo? Je li to Edward Sanders, naĉelnik NSA-e?

Moţda ovo ide sve do predsjednika? Robertu su trebali odgovori.

Putovanje autobusom do Rima trajalo je sat vremena. Kad se autobus zaustavio ispred hotela Eden,

Robert se iskrcao.

Moram izaći iz zemlje, razmišljao je Robert. U Rimu je postojao samo jedan ĉovjek kojemu je

mogao vjerovati. Pukovnik Francesco Cesar, šef SIFAR-a, talijanske obavještajne sluţbe. On će

Robertu omogućiti bijeg iz Italije.

Pukovnik Cesar radio je prekovremeno. Poruke su letjele ovamo i onamo meĊu stranim

obavještajnim agencijama, a sve su govorile o kapetanu Robertu

Bellamyju. Pukovnik Cesar je u prošlosti radio s Robertom, te mu je bio vrlo drag prijatelj. Cesar je

uzdahnuo kad je pogledao najnoviju poruku. Likvidirati. Dok ju je ĉitao, u njegov je ured ušla

tajnica. - Kapetan Bellamy vas traţi telefonom.

Pukovnik Cesar je zurio u nju. - Bellamy?

Osobno? Nije vaţno. - Priĉekao je dok tajnica nije izašla iz sobe, a potom je zgrabio slušalicu. - Robert?

- Ciao, Francesco. Koji se vrag dogaĊa?

- Ti meni reci, amico. Dobio sam već svakakve obavijesti o tebi. Što si uĉinio?

- Duga je to priĉa - rekao je Robert - a ja nemam vremena. Što si ĉuo?

- Da si napustio sluţbu. Da su te kupili pa pjevaš poput kanarinca.

- Što?

- Ĉuo sam da si sklopio ugovor s Kinezima i...

- Isuse Kriste. To je smiješno!

- Je li? Zašto?

- Jer bi nakon sat vremena ţarko ţeljeli još podataka. - Za ime svijeta, Roberte, s ovim se nije šaliti.

- Priĉaj mi o tome, Francesco. Upravo sam deset nevinih ljudi poslao u smrt. Mene su odredili

kao jedanaestoga. - Gdje si? - U Rimu. Izgleda da se ne mogu izvući iz tvog jebenog grada.

- Cacatura! - Uslijedila je tišina. - Kako ti mogu pomoći?

- Smjesti me u sigurnu kuću gdje moţemo razgovarati, a ja ću smisliti kako pobjeći. Moţeš li to

srediti?

- Da, ali moraš biti oprezan. Vrlo oprezan. Sam ću doći po tebe.

Robert je duboko odahnuo od olakšanja. - Hvala, Francesco. Doista sam ti zahvalan.

- Kako kaţete vi Amerikanci, duguješ mi uslugu. Gdje si?

- Lido bar u Trastevereu.

- Ĉekaj me tamo. Vidjet ćemo se za toĉno sat vremena.

- Hvala, amico. - Robert je spustio slušalicu. Bit će to dugi sat.

Tridesetak minuta kasnije dva neobiljeţena automobila zaustavila su se deset metara od Lido bara. U

svakom automobilu nalazila su se po ĉetiri muškarca, svi naoruţani automatskim oruţjem.

Pukovnik Cesar izašao je iz prvog automobila.

- Obavimo to brzo. Ne ţelimo da netko drugi strada. Andate al dietro, subito.

Pola je ljudi tiho pošlo iza ugla kako bi pokrivali straţnji dio zgrade.

Robert Bellamy promatrao je s krova zgrade na drugoj strani ulice kako su Cesar i njegovi ljudi

podigli oruţje i uletjeli u bar.

Neka bude, gadovi, mraĉno je pomislio Robert, igrat ćemo prema vašim pravilima.

L

Trideset šesto poglavlje

ŠESNAESTI DAN Rim, Italija

Robert je nazvao pukovnika Cesara iz telefonske govornice na Piazza del Duomo. - Što li se

dogodilo s prijateljstvom? - upitao je Robert.

- Nemoj biti naivan, prijatelju. Imam svoja nareĊenja, baš kao i ti svoja. Uvjeravam te, nema

nikakva smisla bjeţati. Nalaziš se na ĉelu popisa traţenih u svim obavještajnim sluţbama. Pola

svjetskih vlada te traţi.

- Vjeruješ li da sam izdajnik?

Cesar je uzdahnuo. - Nije vaţno što ja vjerujem, Roberte. Ovo nije osobno. Moram slušati nareĊenja.

- Da me ubiješ.

- Mogao bi svima olakšati kad bi se predao.

- Hvala, paesano. Ako mi budu trebali savjeti, nazvat ću Dragu Abby. - Uz tresak je spustio

slušalicu.

Robert je bio svjestan da se iz trenutka u trenutak nalazi u sve većoj opasnosti. Obavještajni agenti iz

desetak zemalja poĉet će suţavati krug oko njega.

Mora postojati stablo, pomislio je Robert. Izraz je potjecao iz legende o lovcu koji je prepriĉavao

svoj doţivljaj sa safarija. - Taj je golemi lav jurio prema meni, a svi su moji nosaĉi pušaka pobjegli.

Nisam imao pušku, a ni zaklona. Na vidiku nije bilo grma ni stabla. A zvijer je jurišala toĉno na

mene, pribliţavajući se sve više i više. - Kako ste pobjegli? - upitao je jedan slušatelj.

- Potrĉao sam prema najbliţem stablu i popeo se na njega. - Ali rekli ste da nije bilo drveća.

- Ne razumijete. Mora postojati stablo! - I ja ga moram pronaći, razmišljao je Robert.

Osvrnuo se po trgu. U ovo je doba bio gotovo sasvim pust. Zakljuĉio je kako je vrijeme za

razgovor s ĉovjekom koji ga je poslao u ovu noćnu moru, generalom Hilliardom. No, mora biti

oprezan. Suvremeno, elektronsko otkrivanje odakle dolazi telefonski poziv moţe biti gotovo trenutno.

Robert je ustanovio da su obje telefonske govornice uz njegovu prazne. Savršeno. Ignorirao je

privatni broj što mu ga je general Hilliard dao, te je okrenuo broj centrale NSA-e. Kad mu se javio

sluţbenik na centrali, Robert je rekao: - Ured generala Hilliarda, molim vas.

Trenutak kasnije ĉuo je tajniĉki glas: - Ured generala Hilliarda.

Robert je rekao: - Molim vas, priĉekajte prekomorski poziv. - Pustio je slušalicu i poţurio u susjed-

nu govornicu. Brzo je nazvao isti broj. Javila se druga tajnica: - Ured generala Hilliarda.

- Molim vas, priĉekajte prekomorski poziv - rekao je Robert. Pustio je da slušalica slobodno visi,

ušao u treću govornicu i opet birao isti broj. Kad se javila treća tajnica, Robert je rekao: - Ovdje

kapetan Bellamy. Ţelim razgovarati s generalom Hilliardom.

Ĉuo je iznenaĊeni uzdah. - Samo trenutak, kapetane. - Tajnica je pritisnula dugme interfona. -

Generale, kapetan Bellamy je na trećoj liniji.

General Hilliard okrenuo se Harrisonu Kelleru.

- Bellamy je na trećoj liniji. Poĉni potragu, brzo.

Harrison Keller poţurio je do telefona na pomoćnom stolu i nazvao Centar za telekomunikacije, gdje

se radilo i snimalo dvadeset ĉetiri sata dnevno. Javio se deţurni sluţbenik. - Centar. Adams.

- Koliko treba vremena da se hitno uĊe u trag dolaznom pozivu? - šapnuo je Keller.

- Jedna do dvije minute.

- Krenite. Ured generala Hilliarda, treća linija. Ĉekat ću. - Pogledao je generala i klimnuo

glavom.

General Hilliard je podigao slušalicu.

- Kapetane... jeste li to vi?

U Centru za telekomunikacije, Adams je nešto unio u raĉunalo. - Krećemo - rekao je.

- Zakljuĉio sam kako je vrijeme da vi i ja malo porazgovaramo, generale.

- Drago mi je da ste nazvali, kapetane. Zašto se ne predate pa ćemo razgovarati o situaciji? Poslat

ću avion po vas, pa moţete biti ovdje za...

- Ne, hvala. U zrakoplovima se dogaĊa previše nesretnih sluĉajeva, generale.

U Centru za komunikacije aktiviran je elektronski sustav za praćenje. Na raĉunalnom ekranu poĉeli

su se pojavljivati znakovi. AX121-B... AX122-C... AX123-C...

- Što se dogaĊa? - Keller je šapnuo u slušalicu.

- Centar za telekomunikacije New Jerseyja pretraţuje meĊugradske linije Washingtona, DC,

gospodine. Priĉekajte.

Ekran se ispraznio. Potom su se pojavile rijeĉi: PREKOMORSKA LINIJA JEDAN.

- Poziv dolazi odnekud iz Europe. Traţimo zemlju...

General Hilliard je govorio: - Kapetane Bellamy, mislim da je posrijedi nesporazum. Imam jedan

prijedlog...

Robert je spustio slušalicu.

General Hilliard je pogledao Kellera. - Jeste li ga uhvatili?

Harrison Keller se obratio Adamsu: - Što se dogodilo?

- Izgubili smo ga.

Robert je prešao u drugu govornicu i uzeo slušalicu.

- Kapetan Bellamy je na drugoj liniji - rekla je tajnica generala Hilliarda.

Dva su se muškarca pogledala. General Hilliard je pritisnuo tipku za drugu liniju.

- Kapetane?

- Ja ću nešto predloţiti - rekao je Robert.

General Hilliard je prekrio rukom slušalicu.

- Neka opet poĉnu potragu.

Harrison Keller je podigao slušalicu i rekao Adamsu: - Opet je na vezi. Druga linija. Budite brzi.

- Dobro.

- Moj je prijedlog, generale, da opozovete sve svoje ljude. Odmah.

- Mislim da ste pogrešno protumaĉili situaciju, kapetane. Moţemo riješiti ovaj problem ako...

- Reći ću vam kako ga moţemo riješiti. Izdali ste nareĊenje da me se likvidira. Opozovite ga.

U Centru za telekomunikacije, na ekranu se pojavila nova poruka: AX155-C linija A21 potvrĊena.

Okrug SOl za Rim. Atlantski vod I.

- Imamo ga - javio se Adams. - Poziv dolazi iz Rima.

- Dajte mi broj i lokaciju - rekao mu je Keller.

U Rimu je Robert gledao na sat. - Dali ste mi zadatak. Ja sam ga izvršio.

- Vrlo ste ga dobro obavili, kapetane. Evo što ja...

Veza se prekinula.

General se okrenuo Kelleru. - Opet je spustio slušalicu.

Keller je rekao u slušalicu: - Jeste li ga locirali?

- Prebrzo, gospodine.

Robert se preselio u treću telefonsku govornicu i podigao slušalicu.

Preko interfona se zaĉuo glas tajnice generala Hilliarda. - Kapetan Bellamy je na liniji jedan,

generale.

General je prasnuo: - NaĊite nitkova! - Podigao je slušalicu. - Kapetane?

- Ţelim da me slušate, generale, i slušajte pozorno. Poubijali ste puno neduţnih ljudi. Ako ne

opozovete svoje ljude, obratit ću se medijima i upoznati ih s onim što se dogaĊa.

- Ne bih vam to savjetovao, osim ako ne ţelite izazvati paniku u cijelom svijetu. Izvanzemaljci

doista postoje, a mi se od njih ne moţemo obraniti. Pripremaju se za invaziju. Nemate pojma što će

se dogoditi ako se ovo proĉuje.

- Nemate ni vi - odbrusio mu je Robert. - Ne ostavljam vam mogućnost izbora. Opozovite svoje

ljude. Ako me još netko pokuša ukloniti, obratit ću se javnosti.

- U redu - rekao je general Hilliard. - Pobijedili ste. Opozvat ću nareĊenje. Zašto ne bismo

postupili ovako? Moţemo...

- Već ste mi vjerojatno vrlo blizu - rekao je Robert. - Ţelim vam ugodan dan.

Veza se prekinula. - Jeste li ga uhvatili? - Keller je dreknuo u telefon. - Bili smo blizu, gospodine - rekao je Adams.

- Zvao je iz središta Rima. Neprestano je mijenjao brojeve. General je pogledao Kellera. - Dakle?

- Ţao mi je, generale. Znamo samo da se nalazi negdje u Rimu. Vjerujete li u njegovu prijetnju?

Hoćemo li opozvati ljude? - Ne. Uklonit ćemo ga.

Robert je ponovno razmotrio sve mogućnosti koje je imao. Bile su ţalosno malobrojne. Pazit će na

aerodrome, autobusne i ţeljezniĉke kolodvore, te na agencije za iznajmljivanje automobila. Nije

mogao poći u hotel jer će SIFAR sigurno razaslati obavijest

o njemu. Ipak, nekako je morao izaći iz Rima. Trebala mu je nekakva zaštita. Pratilac. Neće traţiti

muškarca i ţenu zajedno. I to je nekakav poĉetak.

Na uglu je stajao taksi. Robert je razbarušio kosu, olabavio kravatu i poĉeo pijano teturati prema

taksiju. - Hej, ti tamo! - doviknuo je. - Tamo! Vozaĉ ga je s gaĊenjem pogledao.

Robert je izvukao novĉanicu od dvadeset dolara i tutnuo je ĉovjeku u šaku. - Hej, druškane, ţelio bih

malo ševiti. Znaš što to znaĉi? Govoriš li prokleti engleski?

Vozaĉ je pogledao novĉanicu. - Ţelite ţenu?

- Shvatio si, stari. Ţelim ţenu.

- Andiamo - rekao je vozaĉ.

Robert je nespretno ušao u taksi, pa su krenuli. Pogledao je iza sebe. Nitko ga nije slijedio. Bio je

pun adrenalina. Pola svjetskih vlada te traţi. I neće biti mogućnosti ţalbe. Imali su nareĊenje da ga

ubiju.

Dvadesetak minuta kasnije stigli su u Tor di Ounto, rimsku ĉetvrt u kojoj su obitavale kurve i

svodnici. Prošli su ulicom Passeggiata Archeologica, a vozaĉ se zaustavio na uglu. - Ovdje ćete naći ţenu - rekao je.

- Hvala, druškane. - Robert je platio onoliko koliko je pokazao taksimetar i teturajući izašao iz

taksija. Automobil je krenuo uz škripu guma.

Robert se osvrnuo oko sebe, prouĉavajući okolinu. Niti jednog policajca. Nekoliko automobila i

desetak pješaka. Deset do petnaest ktirvi krstarilo je ulicom. U skladu s »pokupimo uobiĉajene

sumnjivce«, policija je obavila svoje dvomjeseĉno ĉišćenje kako bi zadovoljila moralne zahtjeve, te je

gradske prostitutke prebacila iz jako vidljive Via Veneto u ovo podruĉje gdje pogled na njih neće

vrijeĊati postarije udove koje piju ĉaj u kavani Doney’s. Iz tog razloga, većina je dama bila privlaĉna i

dobro odjevena. Jedna je Roberta posebno zapela za oko.

Mogla je imati dvadeset i nešto godina. Imala je dugu, tamnu kosu, a bila je odjevena u pristojnu

crnu suknju, bijelu bluzu i kaput od devine dlake. Robert je nagaĊao da povremeno radi kao glumica

ili model. Promatrala je Roberta.

Robert je doteturao do nje. - Zdravo, dušo - promrmljao je. - Govoriš li engleski? - Da. - Fino. Hajde da se ti i ja zabavimo.

Nesigurno se osmjehnula. Pijanci su mogli predstavljati nevolju. - Moţda bi se najprije trebao

otrijezniti. - Govorila je s blagim talijanskim naglaskom.

- Hej, dovoljno sam trijezan.

- Stajat će te sto dolara.

- To je u redu, dušo.

Donijela je odluku. - Va bene. DoĊi. Odmah iza ugla je hotel.

- Sjajno. Kako se zoveš, dušo?

- Pier.

- Ja se zovem Henry. - U daljini se pojavio policijski automobil, a kretao se prema njima. - Idemo

odavde.

Druge su im ţene dobacivale zavidne poglede dok su se Pier i njena ameriĉka mušterija udaljavali.

Hotel nije bio ni sliĉan Hassleru, ali mladić bubuljiĉava lica na recepciji nije pitao putovnicu.

Zapravo, jedva je podigao glavu dok je djevojci davao kljuĉ. - Pedeset tisuća lira.

Pier je pogledala Roberta. Izvadio je novac iz dţepa i pruţio ga momku.

Soba u koju su ušli imala je veliki krevet u kutu, maleni stol, dvije drvene stolice i zrcalo iznad umi-

vaonika. Iza vratiju nalazila se vješalica za odjeću.

- Moraš mi platiti unaprijed.

- Svakako. - Robert je izbrojio stotinu dolara.

- Grazie.

Pier se poĉela razodijevati. Robert je prišao prozoru. Odgurnuo je djelić zavjese i provirio na ulicu.

Sve se ĉinilo normalnim. Nadao se da policija sad već slijedi crveni kamion prema Francuskoj.

Robert je pustio zavjesu i okrenuo se. Pier je bila gola. Imala je iznenaĊujuće lijepo tijelo. Ĉvrste,

mlade dojke, zaobljene kukove, uski struk i duge skladne noge.

Promatrala je Roberta. - Zar se nećeš skinuti, Henry?

Ovo je bio opasni dio. -... iskreno govoreći - rekao je Robert - mislim da sam malo previše popio. Ne

mogu ti ništa pruţiti.

Gledala ga je opreznim pogledom. - Zašto si onda...?

- Ako ostanem ovdje i odspavam, moţemo ujutro voditi ljubav.

Slegnula je ramenima. - Moram raditi. Izgubila bih puno novca kad...

- Ne brini. Ja ću ti to nadoknaditi. - Izvukao je nekoliko novĉanica od sto dolara i pruţio ih

djevojci. - Hoće li to biti dovoljno?

Pier je pogledala novac i pokušavala odluĉiti. Ponuda je primamljiva. Vani je hladno, a posao slabo

ide. S druge strane, nešto je ĉudno s ovim ĉovjekom. Kao prvo, uopće nije pijan. Lijepo je odjeven, a

uz ovoliko novca mogao je uzeti sobu u dobrom hotelu. Pa, pomislila je Pier, kakve to ima veze? Che

cazzo me ne frega? - Dobro. Samo nam je ovaj krevet na raspolaganju.

- To mi ne smeta.

Pier je gledala kako Robert ponovno prilazi prozoru i odmiĉe rub zavjese.

- Traţiš nešto?

- Postoji li straţnji izlaz iz hotela?

U što sam se to uvalila? pitala se Pier. Njezina je najbolja prijateljica ubijena jer se spetljala s

mafijašima. Pier se smatrala mudrom po pitanju muškaraca, ali ovaj ju je zbunjivao. Nije djelovao

poput kriminalca, ali ipak... - Da, postoji - rekla je.

Prolomio se iznenadni vrisak, a Robert se naglo okrenuo.

- Dio! Dio! Sono venuta tre volte! - Ţenski glas dopirao je iz susjedne sobe kroz tanke zidove.

- Što je to? - Robertovo je srce mahnito tuklo.

Pier se nasmijala. - Uţiva. Rekla je da je upravo svršila po treći put.

Robert je ĉuo škripanje kreveta.

- Ideš li u krevet? - Pier je stajala gola, bez imalo nelagode, i promatrala ga.

- Svakako. - Robert je sjeo na krevet.

- Zar se nećeš svući?

- Ne.

- Kako hoćeš. - Pier je prišla krevetu i legla kraj Roberta. - Nadam se da ne hrĉeš - rekla je.

- Moţeš mi ujutro reći.

Robert nije namjeravao spavati. Ţelio je tijekom noći provjeravati ulicu, uvjeriti se da nisu došli do

hotela. Na kraju će stići i do ovih malenih, trećerazrednih hotela, ali trebat će im vremena. Najprije su

morali proći mnoga druga mjesta. Leţao je na krevetu, osjećajući umor u svakom djeliću tijela, i na

trenutak zatvorio oĉi kako bi se malo odmorio. Usnuo je. Opet je bio kod kuće, u vlastitom krevetu, a

uza se je osjećao toplo Susanino tijelo. Vratila se, radosno je pomislio. Vratila se k meni. Dušo, tako

si mi nedostajala.

SEDAMNAESTI DAN Rim, Italija

Roberta je probudilo sunce na licu. Naglo je sjeo i osvrnuo se oko sebe, trenutno osjetivši paniku jer

nije znao gdje se nalazi. Kad je ugledao Pier, vratilo mu se sjećanje. Opustio se. Pier je bila ispred

zrcala i ĉetkala kosu. - Buon giorno - rekla je. - Ne hrĉeš.

Robert je pogledao na sat. Devet sati. Izgubio je dragocjeno vrijeme.

- Ţeliš li sada voditi ljubav? Već si platio.

- Nije vaţno - rekao je Robert.

Pier je prišla krevetu, gola i provokativna. - Jesi li siguran?

Ne bih mogao i da ţelim, gospoĊo. - Siguran sam.

- Va bene. - Poĉela se odijevati. Nemarno je upitala: - Tko je Susan?

Pitanje ga je zateklo nespremna. - Susan? Zašto pitaš?

- Govoriš u snu.

Sjetio se svoga sna. Susan se vratila k njemu. Moţda je to nekakav znak. - Ona mi je prijateljica.

- Ona je moja ţena. Dojadit će joj Moneybags pa će mi se jednoga dana vratiti. To jest, ako još

budem ţiv.

Robert je prišao prozoru. Podigao je zavjesu i pogledao van. Ulica je sad bila ispunjena pješacima i

trgovcima koji su otvarali svoje trgovine. Ništa nije ukazivalo na opasnost.

Došlo je vrijeme za provoĊenje njegova plana. Okrenuo se prema djevojci. - Pier, kako bi ti se svi-

Ċalo poći na kratko putovanje sa mnom?

Sumnjiĉavo ga je pogledala. - Putovanje... kamo?

- Moram poći sluţbeno u Veneciju, a mrzim putovati sam. SviĊa li ti se Venecija?

- Da...

- Dobro. Platiti ću ti tvoje vrijeme, pa ćemo zajedno poći na mali izlet. - Opet je zurio kroz pro-

zor. - Znam tamo jedan krasan hotel. Cipriani. - Prije puno godina, on i Susan su odsjeli u hotelu

Royal Danieli, ali je kasnije opet bio tamo pa je vidio kako je hotel ţalosno zapušten, a kreveti su

bili nemogući. Jedino što je hotelu preostalo od nekadašnje otmjenosti bio je Luciano, na recepciji.

- To će te stajati tisuću dolara dnevno.

- Pristala bi i na pola toga.

- Dogovoreno - rekao je Robert. Izbrojio je dvije tisuće dolara. - Poĉet ćemo s ovim.

Pier je oklijevala. Imala je osjećaj da nešto nije u redu. No, odgoĊeno je snimanje filma u kojem su

joj obećali sporednu ulogu, a njoj je trebao novac. - Vrlo dobro - rekla je. - Idemo.

U prizemlju ga je Pier promatrala dok je pozorno motrio ulicu prije no što je izašao i zaustavio taksi.

Netko ga lovi, zakljuĉila je Pier. Odlazim odavde.

- Slušaj - rekla je Pier - nisam sigurna da bih trebala poći s tobom u Veneciju. Ja...

- Sjajno ćemo se provesti - rekao joj je Robert.

Toĉno preko puta ugledao je draguljarnicu. Uzeo

je Pier za ruku. - DoĊi. Kupit ću ti nešto lijepo.

- Ali...

Poveo ju je preko ceste do draguljarnice.

- Buon giorno, signore - pozdravio ih je ĉovjek koji je stajao iza pulta. - Mogu li vam pomoći?

- Da - rekao je Robert. - Traţimo nešto lijepo za damu. - Okrenuo se prema Pier. - Voliš li

smaragde?

- Ja... da.

Robert je rekao draguljaru: - Imate li smaragdnu narukvicu?

- Si, signore. Imamo krasnu smaragdnu narukvicu.

- Pošao je prema pretincu i izvadio narukvicu. - Ova je najljepša. Stoji petnaest tisuća dolara.

Robert je pogledao Pier. - SviĊa ti se?

Ostala je bez glasa. Klimnula je glavom.

- Uzet ćemo je - rekao je Robert. Pruţio je ĉovjeku svoju ONI kreditnu karticu.

- Trenutak, molim. - Ĉovjek je nestao u straţnjoj prostoriji. Kad se vratio, rekao je: - Hoću li

vam je umotati ili...

- Ne. Moja će je prijateljica nositi. - Robert je stavio narukvicu na Pierinu ruku. Zabezeknuto je

zurila u nju.

- To će lijepo izgledati u Veneciji, zar ne? - rekao je Robert.

- Vrlo - nasmiješila mu se Pier.

Kad su se vratili na ulicu, Pier je rekla: - Ja... ne znam kako bih ti zahvalila.

- Samo ţelim da se dobro provedeš - rekao joj je Robert. - Imaš li automobil?

- Ne. Imala sam jedan stari, ali su mi ga ukrali.

- Imaš li još uvijek vozaĉku dozvolu?

Zbunjeno ga je gledala. - Da, ali bez automobila, kakve mi koristi od vozaĉke dozvole?

- Vidjet ćeš. Idemo odavde.

Zaustavio je taksi. - Via Po, molim vas.

Sjedila je u taksiju i prouĉavala ga. Zašto mu je toliko stalo do njezinog društva? Nije ju ĉak ni tak-

nuo. Moţda je...

- Qui! - Robert je rekao vozaĉu. Bili su stotinjak metara udaljeni od Agencije za iznajmljivanje

automobila.

- Ovdje izlazimo - Robert je rekao Pier. Platio je vozaĉu i priĉekao dok se taksi nije izgubio iz

vida. Pruţio joj je veliki snop novĉanica. - Ţelim da za nas unajmiš automobil. Traţi fiat ili alfa

romeo. Reci im da će nam trebati ĉetiri ili pet dana. Ovo bi trebalo biti dovoljno za polog. Unajmi ga

na svoje ime. Ĉekat ću te u baru preko puta.

Osam blokova dalje dva su detektiva ispitivala nesretnog vozaĉa crvenog kamiona francuske

registracije.

- Vous me faites chier. Nemam pojma kako je ta jebena kartica dospjela u straţnji dio moga

kamiona

- vikao je vozaĉ. - Vjerojatno ju je ubacio neki ludi Talijan.

Dva su se detektiva pogledala. - Javit ću što se dogodilo - rekao je jedan.

Francesco Cesar sjedio je za svojim stolom i razmišljao o najnovijem razvoju dogaĊaja. U poĉetku

se zadatak ĉinio tako jednostavnim. - Nećete imati nikakvih problema u traţenju. Kad doĊe vrijeme,

aktivirat ćemo odašiljaĉ, a on će vas odvesti ravno k njemu. - Netko je oĉito podcijenio kapetana

Bellamyja.

Pukovnik Frank Johnson sjedio je u uredu generala Hilliarda, a svojim je krupnim tijelom ispunio

cijeli naslonjaĉ.

- Pola obavještajaca u Europi ga traţi - rekao je general Hilliard. - Dosad nisu imali sreće.

- Trebat će više od puke sreće - rekao je pukovnik Johnson. - Bellamy je dobar.

- Znamo da je u Rimu. Kurvin sin upravo je na naš raĉun kupio narukvicu za petnaest tisuća dola-

ra. Okruţen je sa svih strana. Nikako ne moţe izaći iz Italije. Znamo kojim se imenom sluţi na putov-

nici, Arthur Butterfield.

Pukovnik je Johnson odmahnuo glavom. - Ako poznajem Bellamyja, vi nemate pojma kojim se

imenom sluţi. Jedino u što moţete biti sigurni jest to da on neće postupiti onako kako vi od njega

oĉekujete. Lovimo ĉovjeka koji je vjerojatno najbolji u svom poslu. Moţda i više od toga. Ako postoji

neko mjesto na kojem se moţe sakriti, Bellamy će poći onamo. Vjerujem da nam je najbolje izvući ga

na otvoreno, istjerati ga dimom. U ovom trenutku, on kontrolira sve poteze- Moramo mu oduzeti

inicijativu.

- Mislite, dati sve u javnost? Obavijestiti medije?

- Upravo tako.

General Hilliard je skupio usne. - To je priliĉno osjetljivo. Ne smijemo se razotkriti.

- Nećemo morati. Dat ćemo izjavu za tisak da ga traţimo zbog švercanja droge. Tako moţemo

ukljuĉiti Interpol i sve policije Europe, bez prljanja ruku.

General Hilliard je naĉas razmislio o tome. - SviĊa mi se.

- Dobro. Idem u Rim - rekao je pukovnik Johnson. - Sam ću upravljati potjerom.

Kad se pukovnik Frank Johnson vratio u svoj ured, duboko se zamislio. Igra opasnu igru. U to

nema sumnje. Mora pronaći kapetana Bellamyja.

Trideset sedmo poglavlje

Robert je slušao kako telefon uporno zvoni. U Washingtonu je bilo šest sati ujutro. Uvijek budim

starca, pomislio je Robert.

Admiral se javio nakon šeste zvonjave. - Halo...

- Admirale, ja...

- Roberte! Što... ?

- Nemojte ništa reći. Vjerojatno vam prisluškuju telefon. Bit ću brz. Samo sam vam ţelio reći da

ne vjerujete u laţi što ih o meni šire. Ţelio bih da pokušate otkriti što se dogaĊa. Moţda će mi

kasnije zatrebati vaša pomoć. - Naravno. Što god mogu uĉiniti, Roberte. - Znam. Nazvat ću vas kasnije.

Robert je spustio slušalicu. Nisu imali vremena ući mu u trag. Vidio je kako se ispred bara zaustavio

plavi fiat. Pier je bila za volanom. - Pomakni se - rekao je Robert. - Ja ću voziti. Pier se preselila na suvozaĉevo mjesto, a on je sjeo iza volana. - Krećemo li sada za Veneciju? - upitala je Pier.

- Uh, uh. Najprije se moramo zaustaviti na nekoliko mjesta. - Bilo je vrijeme za postavljanje još

laţnih tragova. Skrenuo je u Viale Rossini. Ispred njih

nalazila se Putniĉka agencija Rossini. Robert se zaustavio uz ploĉnik. - Odmah ću se vratiti.

Pier ga je gledala kako ulazi u putniĉku agenciju. Mogla bih se jednostavno odvesti odavde,

razmišljala je, i zadrţati novac, a on me nikad ne bi našao. No, prokleti je automobil unajmljen na

moje ime. Cacchio! Unutra je Robert prišao ţeni za pultom.

- Dobar dan. Mogu li vam pomoći?

- Da. Ja sam kapetan Robert Bellamy. Namjeravam malo putovati - rekao joj je Robert. - Treba

mi nekoliko rezervacija.

Nasmiješila se. - Zato smo mi ovdje, signore. Kamo namjeravate poći?

- Ţelim rezervirati kartu prvog razreda za let do Beijinga, samo u jednom smjeru. Nešto je zapisala. - Kad biste ţeljeli letjeti? - U petak.

- Vrlo dobro. - Pritisnula je nekoliko tipki na raĉunalu. - Let Air Chine kreće u devetnaest i

ĉetrdeset u petak uveĉer. - To mi sasvim odgovara.

Pritisnula je još nekoliko tipki. - Dakle, tu smo. Vaša je rezervacija potvrĊena. Hoćete li platiti goto-

vinom ili... ?

- O, nisam još završio. Ţelim rezervirati mjesto u vlaku za Budimpeštu.

- Za kada je to, kapetane?

- Idući ponedjeljak.

- Na koje ime?

- Isto.

Ĉudno ga je pogledala. - Letite za Bèijing u petak i...

- Još nisam gotov - ljubazno je rekao Robert.

- Ţelim kartu za let do Miamija na Floridi, takoĊer u jednom smjeru, za nedjelju.

Sad je već zabezeknuto zurila u njega. - Signore, ako je ovo nekakva...

Robert je izvadio svoju ONI kreditnu karticu i pruţio je ţeni. - Samo naplatite karte pomoću ove

kartice.

Trenutak ju je prouĉavala. - Ispriĉajte me. - Ušla je u straţnju prostoriju i vratila se nekoliko minuta

kasnije. - Sve je u najboljem redu. Rado ćemo udovoljiti vašim zahtjevima. Ţelite li da sve

rezervacije glase na isto ime? - Da. Kapetan Robert Bellamy.

- Vrlo dobro.

Robert je promatrao dok je ţena unosila još neke podatke u svoje raĉunalo. Trenutak kasnije

pojavile su se tri karte. Istrgnula ih je iz štampaĉa.

- Molim vas, stavite karte u zasebne kuverte - rekao je Robert.

- Svakako. Ţelite li da ih pošaljem... ?

- Ponijet ću ih sa sobom.

- Si, signore.

Robert je potpisao raĉun, a ona mu je pruţila potvrdu.

- Izvolite. Ţelim vam ugodno putovanje... putovanja... ovaj...

Robert se nacerio. - Hvala. - Minutu kasnije već je sjedio za volanom automobila.

- Idemo li sada? - upitala je Pier.

- Moramo još nešto obaviti - rekao je Robert.

Pier ga je gledala kako ponovno pozorno motri ulicu prije ubacivanja u promet.

- Ţelim da nešto uĉiniš za mene - rekao joj je Robert.

Dakle, tu smo, pomislila je Pier. Zahtijevat će da uĉinim nešto uţasno. - O ĉemu je rijeĉ? - upitala je.

Zaustavili su se ispred hotela Victoria. Robert je pruţio Pier jednu od kuverti. - PoĊi na recepciju i

rezerviraj apartman na ime kapetana Roberta Bellamyja. Reci im da si ti njegova tajnica, a on će stići

za sat vremena, ali da ţeliš poći u apartman i provjeriti odgovara li. Kad uĊeš, ostavi ovu kuvertu na

stolu u sobi.

Zbunjeno ga je pogledala. - To je sve?

- To je sve.

Uopće nije shvaćala tog ĉovjeka. - Bene. - Voljela bi znati što namjerava ludi Amerikanac. I tko je

kapetan Robert Bellamy? Pier je izašla iz automobila i ušla u predvorje hotela. Osjećala je laganu

nervozu. Tijekom obavljanja svog zanata, nekoliko su je puta izbacili iz otmjenih hotela. No,

sluţbenik na recepciji ljubazno ju je pozdravio. - Mogu li vam pomoći, signora?

- Ja sam tajnica kapetana Roberta Bellamyja. Ţeljela bih za njega rezervirati apartman. On će stići

za sat vremena.

Sluţbenik je pogledao popis rezervacija. - Sluĉajno nam je jedan vrlo lijep apartman slobodan.

- Mogu li ga vidjeti, molim vas? - upitala je Pier.

- Svakako. Odmah će vam ga netko pokazati.

Upraviteljev pomoćnik poveo je Pier na kat. Ušli

su u dnevnu sobu apartmana, a Pier se osvrnula oko sebe. - Hoće li to odgovarati, signoral

Pier nije imala pojma. - Da, odgovarat će. - Izvadila je kuvertu iz torbice i stavila je na stolić za

kavu. - Ovo ću ostaviti ovdje za kapetana - rekla je.

- Bene.

Radoznalost je svladala Pier. Otvorila je kuvertu. Unutra se nalazila karta za let u jednom smjeru

do Beijinga, na ime Roberta Bellamyja. Pier je vratila kartu u kuvertu, ostavila je na stoliću i sišla u

prizemlje.

Plavi je fiat bio parkiran ispred hotela.

- Je li bilo problema? - upitao je Robert.

- Ne.

- Moramo se zaustaviti još samo dva puta, a onda krećemo na put - vedro je rekao Robert.

Iduća stanica bio je hotel Valadier. Robert je pruţio Pier drugu kuvertu. - Rezerviraj apartman na

ime kapetana Roberta Bellamyja. Reci im da će stići u roku od jednog sata. Zatim... - Ostavit ću kuvertu u apartmanu. - Tako je.

Ovoga je puta Pier ušla u hotel s više samopouzdanja. Samo se ponašaj poput dame, pomislila je.

Moraš biti dostojanstvena. To je jebena tajna. Hotel je imao raspoloţiv apartman.

- Ţeljela bih ga pogledati - rekla je Pier.

- Svakako, signora.

Upraviteljev pomoćnik poveo je Pier na kat. - Ovo je jedan od naših najljepših apartmana. - Doista

je bio prekrasan.

Pier je bahato rekla: - Pretpostavljam da će odgovarati. Kapetan je vrlo izbirljiv, znate. - Izvadila je

drugu kuvertu iz torbice, otvorila je i zavirila unutra. Sadrţavala je kartu za putovanje vlakom do

Budimpešte, na ime kapetana Roberta Bellamyja. Pier je zbunjeno zurila u kartu. Kakva je ovo igra?

Ostavila ju je na noćnom ormariću.

Kad se Pier vratila u automobil, Robert je upitao: - Kako je bilo?

- Sve u redu.

-Posljednja stanica.

Ovoga puta zaustavili su se ispred hotela Leonardo da Vinci. Robert je Pier pruţio treću kuvertu. - Ţelio bih da...

- Znam.

U hotelu je sluţbenik rekao: - Da, doista, signora, imamo vrlo lijep apartman. Kad ste rekli da će

stići kapetan?

- Za jedan sat. Ţeljela bih pogledati apartman i uvjeriti se odgovara li. - Svakako, signora.

Apartman je bio luksuzniji od prethodna dva što ih je Pier razgledala. Pomoćnik upravitelja

pokazao joj je golemu spavaću sobu s velikim krevetom pokrivenim baldahinom u sredini. Kakva

šteta, pomislila je Pier. Ovdje bih se mogla obogatiti za samo jednu noć. Izvadila je treću kuvertu i

pregledala njezin sadrţaj. Unutra se nalazila avionska karta za Miami na Floridi. Pier je ostavila

kuvertu na krevetu.

Pomoćnik upravitelja ispratio je Pier do dnevne sobe. - Imamo televizor u boji - rekao je. Zaputio

se prema televizoru i ukljuĉio ga. Na ekranu se pojavila Robertova fotografija. Zaĉuo se spikerov

glas: -... a Interpol vjeruje da se trenutno nalazi u Rimu. Traţi ga se radi ispitivanja u vezi meĊunarod-

nog šverca drogom. Javlja vam se Bernard Shaw za CNN vijesti. - Pier je kao opĉinjena zurila u

ekran.

Upraviteljev pomoćnik ugasio je prijamnik. - Je li sve u redu? - Da - polako je rekla Pier. Krijumĉar droge!

- Radujemo se što ćemo uskoro vidjeti kapetana.

Kad se Pier pridruţila Robertu u automobilu, gledala ga je drugaĉijim oĉima. - Sad smo spremni - nasmiješio se Robert.

U hotelu Victoria jedan je muškarac u tamnom odijelu prouĉavao knjigu gostiju. Pogledao je

sluţbenika. - Kad je stigao kapetan Bellamy?

- Još nije bio ovdje. Njegova je tajnica rezervirala apartman. Rekla je da će stići u roku od jednog

sata.

Muškarac se okrenuo svojem pratiocu. - Opkolite hotel. Traţite pojaĉanje. Ĉekat ću gore. -

Okrenuo se sluţbeniku. - Otvorite mi apartman.

Tri minute kasnije, sluţbenik je otvarao vrata apartmana. Muškarac u tamnom odijelu oprezno je

ušao, s pištoljem u ruci. Apartman je bio prazan. Ugledao je kuvertu na stoliću i uzeo je. Na njoj je

pisalo: »Kapetan Robert Bellamy«. Otvorio je kuvertu i virnuo unutra. Trenutak kasnije nazvao je

stoţer SIFAR-a.

Francesco Cesar bio je usred sastanka s pukovnikom Frankom Johnsonom. Pukovnik Johnson

sletio je na aerodrom Leonardo da Vinci prije dva sata, ali na njemu se nisu vidjeli znakovi umora.

- Koliko mi znamo - govorio je Cesar - Bellamy je još uvijek u Rimu. Dobili smo više od trideset

prijava o tome gdje je viĊen.

- Je li se nešto od toga pokazalo korisnim?

- Nije.

Zazvonio je telefon. - Ovdje Luigi, pukovniĉe - rekao je glas s druge strane ţice. - Imamo ga.

Nalazim se u njegovom hotelskom apartmanu u hotelu Victoria. U rukama drţim njegovu avionsku

kartu za let u Beijing. Namjerava otići u petak.

U Cesarovu se glasu osjetilo UzbuĊenje. - Dobro! Ostani tamo. Odmah dolazimo. - Spustio je

slušalicu

0 okrenuo se pukovniku Johnsonu. - Bojim se da ste uzalud prevalili toliki put, pukovniĉe. Imamo ga.

Prijavio se u hotel Victoria. Našli su kartu za let u Beijing u petak, na njegovo ime.

Pukovnik Johnson je blago rekao: - Bellamy se prijavio u hotelu pod vlastitim imenom?

- Da.

- I avionska karta glasi na njegovo ime?

- Da. - Pukovnik Cesar je ustao. - PoĊimo onamo.

Pukovnik je Johnson odmahnuo glavom. - Nemojte gubiti vrijeme. - Što?

- Bellamy nikad ne bi...

Telefon je ponovno zazvonio. Cesar je zgrabio slušalicu. Jedan je glas rekao: - Pukovniĉe? Ovdje

Mario. Našli smo Bellamyja. Prijavljen je u hotelu Valadier. U ponedjeljak ide vlakom za

Budimpeštu. Što ţelite da uĉinimo?

- Javit ću ti se - rekao je pukovnik Cesar. Okrenuo se i pogledao pukovnika Johnsona. - Našli su

kartu za putovanje vlakom do Budimpešte, na Bellamyjevo ime. Ne razumijem što...

Telefon je opet zazvonio.

- Da? - Govorio je povišenim glasom.

- Ovdje Bruno. Pronašli smo Bellamyja. Prijavio se u hotel Leonardo da Vinci. U nedjelju

namjerava odletjeti za Miami. Što bih trebao... ?

- Vrati se ovamo - prasnuo je Cesar. Tresnuo je slušalicom. - Kakvu to, dovraga, igru izvodi?

Pukovnik Johnson ozbiljno je rekao: - Pobrinuo se da zaokupi puno vaših ljudi, zar ne?

- Što ćemo sada?

- Uhvatit ćemo nitkova u klopku.

Vozili su se po Via Cassia, blizu Olgiate, prema sjeveru i Veneciji. Policija će pokrivati sve glavne

izlaze iz Italije, ali oĉekivat će da će on krenuti na zapad, prema Francuskoj ili Švicarskoj. Iz

Venecije, razmišljao je Robert, mogu gliserom popi u Trst, a odatle se probiti do Austrije. Nakon

toga...

Pierin je glas prekinuo njegovo razmišljanje.

- Gladna sam.

- Što?

- Nismo ni doruĉkovali ni ruĉali.

- Ţao mi je - rekao je Robert. Bio je previše zaokupljen drugim stvarima da bi mislio na jelo. -

Zaustavit ćemo se kod idućeg restorana.

Pier ga je promatrala dok je vozio. Bila je zbunjenija no ikad. Ţivjela je u svijetu svodnika, lopova i

krijumĉara droge. Ovaj ĉovjek nije bio nikakav kriminalac.

Zaustavili su se u idućem gradiću ispred malene gostionice. Robert je ušao na parkiralište pa su on i

Pier izašli iz automobila.

Restoran je bio pun ljudi i buĉan uslijed brojnih razgovora i zveckanja posuĊa. Robert je našao stol

uza zid, a sjeo je licem okrenut prema vratima. Prišao im je konobar i pruţio jelovnike.

Robert je razmišljao: Susan bi već trebala biti na brodu. Ovo mi je moţda posljednja prilika za

razgovor s njom. - Pogledaj jelovnik. - Robert je ustao. - Odmah ću se vratiti.

Pier je gledala kako odlazi do javnog telefona blizu njihova stola. Ubacio je novĉić u otvor.

- Ţelio bih razgovarati s Obalnom stanicom u Gibraltaru. Hvala vam.

Koga li zove u Gibraltaru? pitala se Pier. Je li mu tamo organiziran bijeg?

- Centrala, ţelim razgovarati s ameriĉkom jahtom, Halcyon, koja se nalazi blizu Gibraltara, na

njihov raĉun. Konjska snaga 337. Hvala.

Prošlo je nekoliko minuta dok su telefonisti meĊusobno razgovarali i poziv je prihvaćen.

Robert je ĉuo Susanin glas iz slušalice.

- Susan...

- Roberte! Jesi li dobro?

- Jesam. Samo sam ti ţelio reći...

- Znam što mi ţeliš reći. Radio i televizija neprestano o tome govore. Zašto te traţi Interpol? - Duga je to priĉa.

- Ne moraš ţuriti. Ţelim znati.

Oklijevao je. - Rijeĉ je o politici, Susan. Imam dokaze o neĉemu što neke vlade pokušavaju zatajiti.

Zato me Interpol traţi. Pier je napeto slušala Robertov dio razgovora.

- Kako bih ti mogla pomoći? - upitala je Susan.

- Nikako, dušo. Samo sam te nazvao kako bih ti još jednom ĉuo glas u sluĉaju... u sluĉaju da se

ne izvuĉem iz ovoga.

- Nemoj to govoriti. - U glasu joj se osjećala panika. - Moţeš li mi reći u kojoj se zemlji nalaziš?

- U Italiji.

Nastala je kratka stanka. - U redu. Nismo daleko od tebe. Malo smo dalje od Gibraltara. Moţemo te

pokupiti gdje god ti kaţeš.

- Ne, ja...

- Slušaj me. To ti je vjerojatno jedina prilika za bijeg.

- Ne mogu ti to dopustiti, Susan. Našla bi se u opasnosti.

Monte je ušao u salon na vrijeme da ĉuje dio razgovora. - Daj meni da razgovaram s njim.

- Samo trenutak, Roberte. Monte ţeli razgovarati s tobom.

- Susan, nisam...

Zaĉuo se Monteov glas. - Roberte, koliko sam shvatio, nalaziš se u ozbiljnoj nevolji.

Vrlo blago reĉeno. - Moglo bi se tako reći.

- Rado bismo ti pomogli. Neće te traţiti na jahti. Zašto te ne bismo pokupili?

- Hvala, Monte, cijenim tvoju ponudu. Odgovor je negativan.

- Mislim da griješiš. Ovdje ćeš biti na sigurnom. Zašto je toliko ţelio pomoći? - Ipak, hvala.

Riskirat

ću. Ţelio bih opet razgovarati sa Susan...

- Svakako. - Monte Banks pruţio je slušalicu Susan. - Nagovori ga - rekao joj je.

Susan je rekla u slušalicu: - Molim te, dopusti da ti pomognemo.

- Pomogla si mi, Susan. - Morao je prekinuti na trenutak. - Ti si najbolji dio moga ţivota. Samo

ti ţelim reći da ću te uvijek voljeti. - Suho se nasmijao. - Iako uvijek moţda neće dugo trajati.

- Hoćeš li me ponovno nazvati?

- Ako budem mogao.

- Obećaj mi.

- Dobro. Obećaj em.

Polako je spustio slušalicu. Zašto joj to radim? Zašto to sebi radim? Ti si sentimentalna budala,

Bellamy. Vratio se do stola.

- Sad moţemo jesti - rekao je Robert. Naruĉili su.

- Ĉula sam tvoj razgovor. Traţi te policija, zar ne? Robert se ukoĉio. Neoprezno. Ona će mu

stvarati

neprilike. - Samo je rijeĉ o malenom nesporazumu. Ja...

- Nemoj se prema meni odnositi kao prema budali. Ţelim ti pomoći.

Oprezno ju je promatrao. - Zašto bi ti meni htjela pomoći?

Pier se nagnula naprijed. - Jer si bio velikodušan prema meni. I mrzim policiju. Ne znaš kakav je

osjećaj biti na ulici, a oni te proganjaju i odnose se prema tebi kao da si smeće. Uhite me zbog

prostitucije, ali me odvedu u straţnje prostorije i zabavljaju se sa mnom. Oni su ţivotinje. Sve bih

uĉinila da im vratim istom mjerom. Sve. Mogu ti pomoći.

- Pier, ti ništa ne moţeš...

- U Veneciji će te policija lako uhvatiti. Ako odsjedneš u hotelu, oni će te naći. Ako se pokušaš

ukrcati na brod, uhvatit će te u klopku. MeĊutim, ja znam jedno mjesto gdje bi bio na sigurnom. Moja

majka i brat ţive u Napulju. Moţemo otići tamo. Policija te nikad neće traţiti u njihovoj kući.

Robert je neko vrijeme šutio, razmišljajući o njenom prijedlogu. Ono što je Pier rekla, doista je

imalo smisla. Privatna kuća bila bi puno sigurnija od nekog drugog mjesta, a Napulj je velika luka.

Tamo će biti lako ukrcati se na brod. Oklijevao je s odgovorom. Nije ţelio ugroziti Pier.

- Pier, ako me policija naĊe, imaju nareĊenje da me ubiju. Tebe će drţati suuĉesnikom. Mogla bi

se uvaliti u nevolje.

- Vrlo je jednostavno. - Pier se nasmiješila. - Nećemo im dopustiti da te naĊu.

Robert joj je uzvratio smiješak. Donio je odluku. - Dobro. Pojedi svoj ruĉak. Idemo u Napulj.

- Vaši ljudi nemaju pojma kamo se zaputio? - rekao je pukovnik Johnson.

Francesco Cesar je uzdahnuo. - U ovom trenutku, nemaju. No, samo je pitanje vremena prije no

što...

- Nemamo vremena. Jeste li provjerili gdje se nalazi njegova bivša ţena?

- Njegova bivša ţena? Nismo. Ne znam kakve to ...

- U tom sluĉaju, niste se dobro pripremili - prasnuo je pukovnik Johnson. - Udata je za ĉovjeka po

imenu Monte Banks. Savjetujem vam da otkrijete gdje su, i to brzo.

Trideset osmo poglavlje

Tumarala je širokim bulevarom, jedva svjesna svoje okoline. Koliko je dana prošlo od strahovite

nesreće? Prestala je brojiti. Bila je toliko umorna da joj se bilo teško koncentrirati. Oĉajniĉki joj je

trebala voda; ne zagaĊena kakvu su pili Zemljani, već svjeţa i ĉista kišnica. Trebala joj je ĉista

tekućina za oţivljavanje njena organizma, za stjecanje snage potrebne za traţenje kristala. Umirala

je.

Zateturala je i udarila u jednog ĉovjeka.

- Hej! Pazi kuda... - Ameriĉki ju je trgovaĉki putnik pozornije pogledao i nasmiješio se. - Hej,

ljepotice! Zamisli, ovako se sudariti! - Kakva lutka.

- Da, mogu to zamisliti.

- Odakle si, dušo?

. - Sa sedmog sunca Plejada.

Nasmijao se. - SviĊa mi se cura sa smislom za šalu. Kamo si se zaputila?

Odmahnula je glavom. - Ne znam. Ovdje sam strankinja.

Isuse, mislim da mi se osmjehnula sreća. - Jesi li veĉerala?

- Ne. Ne mogu jesti vašu hranu.

Našao sam si pravu ĉudakinju. Ali prekrasnu.

- Gdje si odsjela?

- Nigdje nisam odsjela.

- Nisi u nekom hotelu?

- Hotelu? - Sjetila se. Kutije za putujuće strance.

- Ne. Moram naći neko mjesto gdje bih mogla spavati. Jako sam umorna.

Njegov se osmijeh proširio. - Pa, tatica se moţe za to pobrinuti. Zašto ne bismo pošli u moju

hotelsku sobu? Tamo se nalazi lijepi, veliki, udobni krevet. Ţeliš li to?

- O, da, jako.

Jedva je mogao povjerovati u svoju sreću. - Divno!

- Kladim se da je sjajna u sijenu.

Zbunjeno ga je pogledala. - Tvoj je krevet napravljen od sijena?

Zurio je u nju. - Što? Ne, ne. SviĊaju ti se tvoje male šale, zar ne?

Jedva je drţala oĉi otvorene. - Moţemo li sada poći u krevet?

Protrljao je dlanove. - Moţeš se kladiti! Moj je hotel odmah iza ugla.

Uzeo je kljuĉ na recepciji pa su se dizalom popeli do njegova kata. Kad su stigli u sobu, ĉovjek je

upitao: - Ţeliš li nešto popiti? - Da se malo opustiš.

Oĉajniĉki je ţeljela piti, ali ne ono što su joj Zemljani mogli ponuditi. - Ne - rekla je. - Gdje je

krevet? Moj Boţe, ovo je neka ţestoka cura. - Ovdje, dušo.

- Poveo ju je u spavaću sobu. - Jesi li sigurna da nećeš ništa popiti?

- Sigurna sam.

Oblizao je usne. - U tom sluĉaju, zašto se ne bi... ovaj... skinula?

Klimnula je glavom. To je bio obiĉaj Zemljana. Skinula je haljinu što ju je imala na sebi. Ispod nje

nije imala niĉega. Tijelo joj je bilo predivno.

Ĉovjek je zurio u nju i radosno rekao: - Ovo je moja sretna noć, dušo. Tvoja takoĊer. - Jebat ću te

kako te još nikada nitko nije jebao. Oslobodio se odjeće što je brţe mogao i uskoĉio u krevet do nje.

- Dakle! - rekao je. - Pokazat ću ti kako se to radi.

- Podigao je pogled. - Prokletstvo! Ostavio sam upaljeno svjetlo. - Poĉeo je ustajati.

- Nije vaţno - pospano je rekla. - Ja ću ga ugasiti. Gledao je kako se njena ruka pruţa, pruţa,

pruţa preko široke sobe, a njeni prsti postaju lisnati zeleni izdanci iznad prekidaĉa.

Bio je sam u mraku s njom. Vrisnuo je.

Trideset deveto poglavlje

Velikom brzinom putovali su autocestom Autostrada del Sole prema Napulju. Posljednjih pola sata

voţnje proveli su u tišini, svatko zaokupljen vlastitim mislima.

Pier je prekinula tišinu. - Koliko dugo bi se ţelio zadrţati kod moje majke? - upitala je.

- Tri do ĉetiri dana, ako je to moguće.

- Bit će u redu.

Robertu nije bilo ni na kraj pameti zadrţati se više od jedne noći, najviše dvije. No, zadrţao je svoje

planove za sebe. Ĉim pronaĊe siguran brod, otići će iz Italije.

- Veselim se susretu s Obitelji - rekla je Pier.

- Imaš samo jednog brata?

- Da. Carlo. MlaĊi je od mene.

- Priĉaj mi o svojoj Obitelji, Pier.

Slegnula je ramenima. - Nema se što priĉati. Moj je otac cijeloga ţivota radio u luci. Kad mi je bilo

petnaest godina, na njega je pala dizalica i ubila ga. Moja je majka bila bolesna, pa sam morala

uzdrţavati nju i Carla. Imala sam prijatelja u studijima Cinecittà koji mi je osigurao nekoliko

sporednih uloga. Jako su slabo plaćali, a morala sam spavati s pomoćnikom redatelja. Zakljuĉila

sam da bih više zaradila na ulici. Sad pomalo radim i jedno i drugo. - U glasu joj se nije osjećalo

samosaţaljenje.

- Pier... jesi li sigurna da se tvoja majka neće usprotiviti kad joj dovedeš neznanca u kuću?

- Sigurna sam. Vrlo smo bliske. Majka će se radovati što me vidi. Voliš li je jako?

Robert ju iznenaĊeno pogledao. - Tvoju majku?

- Ţenu koju si nazvao iz restorana, Susan.

- Kako si zakljuĉila da je volim?

- Po tonu tvoga glasa. Tko je ona?

- Prijateljica.

- Ima sreće. Voljela bih da mene netko tako voli. Je li Robert Bellamy tvoje pravo ime?

- Da.

- Jesi li doista kapetan?

Na to je bilo teţe odgovoriti. - Nisam siguran, Pier - rekao je. - Nekad sam bio.

- Moţeš li mi reći zašto te Interpol traţi? Oprezno je rekao: - Bolje je da ti ništa ne kaţem.

Mogla bi imati dovoljno nevolja samo zato što si sa mnom. Što manje znaš, to bolje.

- U redu, Roberte.

Razmišljao je o neobiĉnim okolnostima što su spojile njih dvoje. - Nešto bih te pitao. Kad bi znala

da će izvanzemaljci doći na Zemlju u svojim svemirskim brodovima, bi li osjećala paniku?

Pier ga je na trenutak prouĉavala. - Pitaš li me ozbiljno?

- Vrlo.

Odmahnula je glavom. - Ne. Mislim da bi to bilo uzbudljivo. Vjeruješ li da postoje takve stvari?

- Postoji mogućnost - oprezno je rekao.

Pierino se lice razvedrilo. - Doista? Imaju li prave... mislim... jesu li graĊeni poput ljudi?

Robert se nasmijao. - Ne znam.

- Ima li to neke veze s razlozima iz kojih te traţi policija?

- Ne - brzo je rekao Robert. - Nikakve.

- Ako ti nešto kaţem, hoćeš li obećati da se nećeš ljutiti na mene?

- Obećavam.

Kad je progovorila, glas joj je bio tako tih da ju je jedva ĉuo. - Mislim da sam se poĉela zaljubljivati

u tebe.

- Pier...

- Znam. To je glupo. No, to još nikad nikome nisam rekla. Ţeljela sam ti staviti do znanja.

- Polaskan sam, Pier.

- Ne rugaš mi se?

- Ne. Ne rugam ti se. - Pogledao je mjeraĉ goriva.

- Bit će bolje da uskoro doĊemo do benzinske stanice.

Stigli su do pumpe petnaest minuta kasnije. - Ovdje ćemo napuniti rezervoar - rekao je Robert.

- Dobro - nasmiješila se Pier. - Ja mogu nazvati majku i reći joj da dovodim kući zgodnog

stranca.

Robert se odvezao do crpke i rekao radniku: - Fate il pieno, per favore.

- Si, signore.

Pier se nagnula prema Robertu i poljubila ga u obraz. - Odmah ću se vratiti.

Robert ju je gledao kako odlazi u ured i razmjenjuje novac za telefon. Doista je vrlo lijepa, pomislio

je Robert. I inteligentna. Moram paziti da je ne povrijedim.

U uredu, Pier je birala broj. Okrenula se kako bi mahnula i nasmiješila se Robertu. Kad joj se javila

telefonistica, Pier je rekla: - Dajte mi Interpol. Subito!

Ĉetrdeseto poglavlje

Pier je znala da će se obogatiti od trenutka kad je vidjela vijesti o Robertu Bellamyju na televiziji.

Ako Roberta traţi Interpol, meĊunarodna kriminalistiĉka policija, sigurno je raspisana golema

nagrada za njega. A jedino ona zna gdje je on! Cijela će joj nagrada pripasti. Genijalno se dosjetila

nagovoriti ga da poĊe u Napulj, gdje ga moţe drţati pod okom.

S druge strane ţice javio se muški glas: - Interpol. Mogu li vam pomoći?

Pierino je srce mahnito tuklo. Pogledala je kroz prozor kako bi se uvjerila da je Robert još kraj

crpke. - Da. Traţite ĉovjeka po imenu kapetan Robert Bellamy, zar ne? Uslijedio je trenutak tišine. - Tko zove, molim vas?

- Nije vaţno. Traţite li ga ili ne?

- Morat ću vas spojiti s nekim drugim. Hoćete li priĉekati, molim vas? - Okrenuo se svom

pomoćniku. - Stavite lovca na ovo. Pronto!

Trideset sekundi kasnije, Pier je razgovarala s višim sluţbenikom. - Da, signora. Mogu li vam po-

moći?

Ne, budalo. Ja pokušavam pomoći tebi. - Sa mnom je kapetan Robert Bellamy. Ţelite li ga ili ne

ţelite?

- Ali, da, signora, jako ga ţelimo. Vi tvrdite da je s vama?

- Tako je. Sa mnom je. Koliko vam on vrijedi?

- Govorite li o nagradi?

- Jasno da govorim o nagradi. - Ponovno je pogledala kroz prozor. Kakvi su ovo idioti?

Sluţbenik je svom pomoćniku dao znak neka poţuri.

- Još nismo raspisali nagradu za njega, signora, pa...

- Dakle, odredite je sada. Ţuri mi se. - Kakvu nagradu oĉekujete?

- Ne znam. - Pier je na trenutak razmislila. - Je li pedeset tisuća dolara u redu?

- Pedeset tisuća dolara je puno novca. Ako mi kaţete gdje se nalazite, mogli bismo doći k vama i

dogovoriti se...

Sigurno misli da sam luda. - Ne. Ili ćete sada pristati da mi platite koliko traţim ili... - Pier je

podigla pogled i vidjela da se Robert pribliţava uredu. - Poţurite! Da ili ne?

- Vrlo dobro, signora. Da. Pristajemo na plaćanje... Ušao je Robert i pošao prema njoj.

Pier je rekla u slušalicu: - Trebali bismo stići na vrijeme za veĉeru, mama. Svidjet će ti se. Vrlo je

drag. Dobro. Vidimo se kasnije, dao.

Pier je spustila slušalicu i okrenula se Robertu. - Majka jedva ĉeka da te upozna.

* * *

U stoţeru Interpola, viši je sluţbenik pitao: - Jeste li uspjeli otkriti odakle dolazi poziv?

- Da. S benzinske stanice na Autostrada del Sole. Ĉini se da su na putu za Napulj.

Pukovnik Francesco Cesar i pukovnik Frank Johnson prouĉavali su zemljovid na zidu Cesarova

ureda.

- Napulj je veliki grad - govorio je pukovnik Cesar. - Tamo se moţe sakriti na tisuću mjesta.

- Što je sa ţenom?

- Nemamo pojma tko je ona.

- Zašto to ne bismo otkrili? - upitao je Johnson.

Cesar ga je zbunjeno pogledao. - Kako?

- Ako je Bellamyju hitno trebala ţena za pratnju, kao zaštita, kako bi postupio?

- Vjerojatno bi pokupio neku kurvu.

- Toĉno. Gdje moţemo poĉeti?

- Tor di Ounto.

Vozili su se niz Passeggiata Archeologica i promatrali uliĉarke kako istiĉu svoju robu. U automobilu

s pukovnikom Cesarom i pukovnikom Johnsonom bio je kapetan Bellini, šef policije tog okruga.

- To neće biti lako - rekao je Bellini. - One se sve meĊusobno nadmeću, ali kad je rijeĉ o policiji,

postaju poput sestara. Neće govoriti.

- Vidjet ćemo - rekao je pukovnik Johnson.

Bellini je rekao vozaĉu neka stane uz ploĉnik te su tri muškarca izašla iz automobila. Prostitutke su

ih oprezno mjerkale pogledima. Bellini je prišao jednoj od ţena. - Dobar dan, Maria. Kako posao?

- Bit će bolje kad vi odete.

- Ne namjeravamo se zadrţavati. Samo te ţelim nešto pitati. Traţimo Amerikanca koji je sinoć

pokupio jednu od djevojaka. Vjerujemo da zajedno putuju. Ţelimo znati tko je ona. Moţeš li nam

pomoći? - Pokazao joj je Robertovu fotografiju.

Oko njih se okupilo još nekoliko prostitutki kako bi ĉule o ĉemu razgovaraju.

- Ja vam ne mogu pomoći - rekla je Maria - ali znam nekoga tko moţe.

Bellini je odobravajući klimnuo glavom. - Dobro. Tko?

Maria je pokazala prema dućanu na drugoj strani ulice. U izlogu je bio natpis: »Gatara - ĉita

sudbinu s dlana«. - GospoĊa Lucia bi vam mogla pomoći. Djevojke su se nasmijale.

Kapetan Bellini ih je pogledao i rekao: - Dakle, volite šale, je li? Pa, mi ćemo izvesti jednu šalu za

koju sam uvjeren da će vam se svidjeti. Ona dva gospodina ţarko ţele saznati ime djevojke koja je

otišla s Amerikancem. Ako ne znate tko je ona, savjetujem vam da razgovarate s prijateljicama,

naĊete nekoga kome je to poznato i nazovete me kad saznate odgovor.

- Zašto bismo to trebale uĉiniti? - prkosno je upitala jedna od njih. - Uskoro ćete otkriti zašto.

Sat vremena kasnije rimske prostitutke našle su se pod opsadom. Policijski kombiji krstarili su

ulicama i skupljali ţene koje su tamo radile, kao i njihove svodnike. Ĉuli su se buĉni protesti. - Ne moţete to raditi... plaćam policijsku zaštitu.

- Davala sam tebi i tvojim prijateljima besplatno. Kamo je nestala tvoja zahvalnost... ? - Zbog ĉega ti plaćam zaštitu... ?

Idućeg dana na ulicama nije bilo niti jedne prostitutke, ali su zato zatvori bili krcati.

Cesar i pukovnik Johnson sjedili su u uredu kapetana Bellinija. - Bit će ih teško dugo zadrţati u

zatvoru - upozorio je kapetan Bellini. - TakoĊer mogu dodati da je ovo vrlo loše za turizam.

- Ne brinite - rekao je pukovnik Johnson - netko će progovoriti. Samo nastavite s pritiskom.

Kasno poslijepodne netko je popustio. Tajnica kapetana Bellinija je rekla: - Traţi vas neki gospodin

Lorenzo.

- Pošaljite ga unutra.

Gospodin Lorenzo bio je odjeven u vrlo skupo odijelo, a na tri prsta imao je dijamantno prstenje.

Gospodin Lorenzo bio je svodnik.

- Što mogu uĉiniti za vas? - upitao je Bellini.

Lorenzo se nasmiješio. - Rijeĉ je o onome što ja mogu uĉiniti za vas, gospodo. Neke moje suradnice

obavijestile su me da traţite djevojku koja je otišla iz grada s Amerikancem, a budući da smo uvijek

spremni suraĊivati s vlastima, zakljuĉio sam da bih vam trebao otkriti njeno ime.

- Tko je ona? - upitao je pukovnik Johnson.

Lorenzo je ignorirao pitanje. - Prirodno, siguran sam da ćete pokazati svoju zahvalnost puštajući na

slobodu moje suradnice i njihove prijateljice.

- Ne zanimaju nas vaše kurve - rekao je pukovnik Cesar. - Ţelimo samo ime djevojke.

- To su vrlo ugodne vijesti, gospodine. Uvijek je zadovoljstvo poslovati s razumnim ljudima.

Znam da...

- Njezino ime, Lorenzo.

- Da, naravno. Zove se Pier. Pier Valli. Amerikanac je s njom proveo noć u hotelu L’Incrocio, a

idućeg su jutra krenuli na put. Ona nije jedna od mojih djevojaka. Ako smijem primijetiti...

Bellini je već bio na telefonu. - Donesite dosje Pier Valli. Subito!

- Nadam se, gospodo, da ćete pokazati svoju zahvalnost tako što...

Bellini je podigao glavu, a potom rekao u slušalicu:

- I obustavite Operaciju Puttana.

Lorenzovo se lice ozarilo. - Grazie.

Pet minuta kasnije na Bellinijevu stolu našao se dosje Pier Valli. - Poĉela je raditi na ulici kad joj je

bilo petnaest godina. Otad je desetak puta uhićena. Ona...

- Odakle je? - prekinuo ga je pukovnik Johnson.

- Iz Napulja. - Dva su se muškarca pogledala.

- Tamo joj ţive majka i brat.

- Moţete li saznati njihovu adresu?

- Mogu se raspitati.

- Uĉinite to. Odmah.

Ĉetrdeset prvo poglavlje

Stigli su do predgraĊa Napulja. Stare stambene zgrade nalazile su se s obiju strana uskih ulica, a go-

tovo sa svakog je prozora visjelo rublje, pa su kuće izgledale poput brda od betona prekrivenih

raznobojnim zastavama.

- Jesi li ikad bio u Napulju? - upitala je Pier.

- Jednom. - Robert je govorio napregnutim glasom. Susan sjedi kraj njega i smije se. Ĉula sam

da je Napulj zloĉesti grad. Moţemo li ovdje raditi puno zloĉestih stvari, dragi?

Izmislit ćemo neke nove, obećao je Robert.

Pier ga je promatrala. - Je li ti dobro?

Robert se vratio u sadašnjost. - Sve je u redu.

Vozili su se duţ uvale uz stari napušteni dvorac na obali, Castel Dell’Ovo.

Kad su stigli u Via Toledo, Pier je uzbuĊeno rekla:

- Skreni ovdje.

Pribliţavali su se Spaccanapoliju, starom dijelu Napulja.

- Još malo naprijed - rekla je Pier. - Skreni lijevo u Via Benedetto Croce.

Robert je skrenuo. Ovdje je promet bio gušći, a buka automobilskih sirena zaglušujuća. Zaboravio

je kako Napulj moţe biti buĉan. Usporio je voţnju kako ne bi udario u pješake i pse koji su trĉali

ispred automobila kao da im je podarena neka vrsta besmrtnosti.

- Ovdje skreni desno - upućivala ga je Pier - na Piazza del Plebiscito. - Promet je ovdje bio još

gušći, a okolina zapuštenija.

- Stani! - viknula je Pier.

Robert je stao uz ploĉnik. Zaustavili su se ispred niza otrcanih prodavaonica.

Robert se ogledao naokolo. - Ovdje ţivi tvoja majka?

- Ne - rekla je Pier. - Ne, naravno. - Nagnula se prema njemu i pritisnula sirenu. Trenutak

kasnije, iz jedne je prodavaonice izašla neka mlada ţena. Pier je izašla iz automobila i pojurila k

njoj. Zagrlile su se.

- Divno izgledaš! - uskliknula je ţena. - Sigurno ti jako dobro ide.

- Tako je. - Pier je ispruţila ruku. - Pogledaj moju novu narukvicu!

- Jesu li to pravi smaragdi?

- Jasno da su pravi.

Ţena je doviknula nekome u prodavaonici: - Anna! IzaĊi. DoĊi vidjeti ‘tko je ovdje!

Robert je s nevjericom promatrao prizor. - Pier...

- Samo minutu, dragi - rekla je. - Moram pozdraviti svoje prijateljice.

U roku od nekoliko minuta oko Pier se okupilo pet ili šest ţena, diveći se narukvici, a Robert je be-

spomoćno sjedio i škrgutao zubima.

- Lud je za mnom - izjavila je Pier. Okrenula se Robertu: - Nije li tako, carol

Robert ju je ţelio zadaviti, ali ništa nije mogao uĉiniti. - Da - rekao je. - Moţemo li sada poći, Pier?

- Za minutu. - Sada! - rekao je Robert.

- Oh, neka bude. - Pier se okrenula ţenama. - Sad moramo poći. Imamo vaţan sastanak. Ciao! - Ciao!

Pier je sjela na sjedalo kraj Roberta, a ţene su naokolo stajale i promatrale ih kako odlaze.

Pier je zadovoljno rekla: - Sve su mi one stare prijateljice.

- Divno. Gdje je kuća tvoje majke?

- O, ona ne stanuje u gradu.

- Što?

- Ţivi izvan grada na malenoj farmi, pola sata odavde.

Seoska se kuća nalazila u juţnom predgraĊu Napulja, stara kamena kuća malo udaljena od ceste. - Eno je! - uskliknula je Pier. - Nije li prekrasna?

- Da. - Robertu se sviĊala ĉinjenica da je kuća daleko od središta grada. Nema nikakva razloga

da ga netko doĊe ovamo traţiti. Pier je imala pravo. Ovo je savršeno skrovište.

Pošli su prema ulaznim vratima, a ona su se širom otvorila prije nego su stigli do njih, a na njima se

pojavila nasmiješena Pierina majka. Bila je starija verzija svoje kćerke, mršava i sijeda, izborana i

od briga oronula lica. - Pier, cara! Mi sei mancata!

- I ti si meni nedostajala, mama. Ovo je prijatelj o kojem sam ti govorila preko telefona.

Mama nije pokazala nikakvo iznenaĊenje. - Ah? Si, ţelim vam izraziti dobrodošlicu, gospodine... ?

- Jones - rekao je Robert.

- UĊite, uĊite.

Ušli su u dnevnu sobu. Bila je to velika prostorija, udobna i priprosta, nakrcana namještajem.

Mladić dvadesetih godina ušao je u sobu. Bio je nizak i tamnoput, mršava, mrzovoljna lica i smeĊih

oĉiju. Imao je na sebi traperice i jaknu s prišivenim natpisom Diavoli Rossi. Lice mu se razvedrilo

kad je ugledao sestru. - Pier! - Zdravo, Carlo. - Zagrlili su se. - Što radiš ovdje?

- Došli smo vas posjetiti na nekoliko dana. - Okrenula se Robertu. - Ovo je moj brat, Carlo.

Carlo, ovo je gospodin Jones. - Zdravo, Carlo. Carlo je odmjerio Roberta. - Zdravo.

- Pripremit ću lijepu spavaću sobu za vas dvoje zaljubljenih - rekla je mama.

- Ako nemate ništa protiv - rekao je Robert - to jest, ako imate još jednu sobu, radije bih spavao

sam.

Uslijedila je neugodna tišina. Sve troje zurilo je u Roberta. Mama se okrenula prema Pier. – Omo sessuale?

Pier je slegnula ramenima. Ne znam. No, bila je sigurna da Robert nije homoseksualac.

Mama je pogledala Roberta. - Kako ţelite. - Ponovno je zagrlila Pier. - Tako sam sretna što te vi-

dim. DoĊi u kuhinju. Skuhat ću kavu.

U kuhinji je mama uskliknula: - Benissimo! Kako si ga upoznala? Izgleda vrlo imućno. I ta

narukvica na tvojoj ruci. Sigurno je stajala cijelo bogatstvo. Dobri Boţe! Veĉeras ću pripremiti

sveĉanu veĉeru. Pozvat ću sve naše susjede da mogu upoznati tvog... - Ne, mama. Ne smiješ to uĉiniti.

- Ali, cara, zašto ne bismo proširili vijesti o tvojoj sreći? Svim će našim prijateljima biti drago.

- Mama, gospodin Jones se samo ţeli odmoriti nekoliko dana. Nikakve zabave. Nikakvih susjeda.

Mama je uzdahnula: - Dobro. Kako god ţeliš. Sredit ću da ga pokupe daleko od kuće, tako da ne

uznemiravaju mamu.

Carlo je takoĊer zapazio narukvicu. - Ta narukvica. To su pravi smaragdi, je li? Jeste li to vi kupili

za moju sestru?

Robertu se nije sviĊalo nešto u mladićevu ponašanju. - Pitaj nju.

Pier i mama došle su iz kuhinje. Mama je pogledala Roberta. - Sigurni ste da ne ţelite spavati s

Pier?

Robertu je bilo neugodno. - Hvala vam. Ne.

- Pokazat ću ti tvoju sobu - rekla je Pier. Povela ga je prema straţnjem dijelu kuće, do velike,

udobne spavaće sobe s braĉnim krevetom u sredini.

- Roberte, zar se bojiš što će mama misliti ako spavamo zajedno? Ona zna ĉime se ja bavim.

- Nije rijeĉ o tome - rekao je Robert. - To je... - Nije mogao objasniti. - Ţao mi je, ja...

- Nije vaţno - hladno je rekla Pier.

Osjetila se uvrijeĊenom. Već je drugi put odbio spavati s njom. Zasluţio je da ga predam policiji,

pomislila je. A ipak ju je u dubini duše zapekla savjest. Zapravo je vrlo drag. No, pedeset tisuća

dolara je pedeset tisuća dolara.

Za veĉerom je mama puno govorila, ali Pier, Robert i Carlo bili su šutljivi i zamišljeni.

Robert je vrijedno smišljao plan bijega. Sutra ću, razmišljao je, poći do luke i naći brod kojim ću

otići odavde.

Pier je razmišljala o telefonskom pozivu što ga je nakanila obaviti. Nazvat ću iz grada tako da

policija ne moţe otkriti gdje smo.

Carlo je prouĉavao ĉovjeka kojeg je njegova sestra dovela kući. Trebao bi biti lak plijen.

Kad je veĉera završila, dvije su ţene otišle u kuhinju. Robert je ostao sam s Carlom.

- Vi ste prvi ĉovjek kojeg je moja sestra dovela ovamo - rekao je Carlo. - Sigurno se jako

zagrijala za vas.

- I ona se meni jako sviĊa.

- Doista? Hoćete li se brinuti o njoj?

- Vjerujem da se tvoja sestra umije brinuti sama za sebe.

Carlo se glupo smijuljio. - Da. Znam. - Ĉovjek koji mu je sjedio preko puta bio je dobro odjeven i

oĉito bogat. Zašto je došao ovamo umjesto da boravi u nekom otmjenom hotelu? Jedini razlog

kojem se Carlo mogao domisliti bio je taj da se ĉovjek skriva. A to je otvaralo zanimljive

mogućnosti. Kad se bogataš skriva, iz te se situacije nekako, negdje, moţe zaraditi.

- Odakle ste? - upitao je Carlo.

- Nemam stalnog prebivališta - ljubazno je rekao Robert. - Puno putujem.

Carlo je klimnuo glavom. - Shvaćam. - Saznat ću od Pier tko je on. Netko će vjerojatno za njega

puno platiti, a Pier i ja moţemo zaradu podijeliti.

- Radite li? - upitao je Carlo.

- Više ne.

Ne bi bilo teško prisiliti ovog ĉovjeka da govori, zakljuĉio je Carlo. Lucca, voĊa bande Diavoli

Rossi, zaĉas bi ga natjerao da pjeva.

- Koliko dugo ćete ostati kod nas?

- Teško je reći. - Mladićeva radoznalost poĉela je nervirati Roberta.

Pier i njena majka vratile su se iz kuhinje.

- Ţelite li kave? - upitala je mama.

- Ne, hvala. Veĉera je bila izvrsna.

Mama se nasmiješila. - Nije to ništa. Sutra ću vam pripremiti gozbu.

- Dobro. - Dotad će otići. Ustao je. - Ako vam ne smeta, priliĉno sam umoran. Rado bih pošao u

krevet.

- Svakako - rekla je mama. - Laku noć.

- Laku noć.

Promatrali su Roberta dok se udaljavao prema spavaćoj sobi.

Carlo se nacerio. - Ne smatra te dovoljno dobrom da bi spavao s tobom, je li?

Primjedba je zapekla Pier, a i izreĉena je s tom namjerom. Ne bi joj smetalo da je Robert

homoseksualac, ali ĉula ga je dok je razgovarao sa Susan pa je znala da nije rijeĉ o tome. Pokazat ću

mu ja.

Robert je leţao u krevetu i razmišljao o svom sljedećem potezu. Laţni trag što ga je postavio pomoću

odašiljaĉa u kreditnoj kartici, dao mu je malo vremena, ali nije se previše oslanjao na to. Već su

vjerojatno sustigli crveni kamion. Ljudi koji su ga proganjali bili su bezobzirni i pametni. Jesu li

šefovi svjetskih vlada imali svoje prste u ovom golemom zataškavanju? Robert se pitao. Ili je rijeĉ o

organizaciji unutar organizacije, tajnom udruţenju u zajednici obavještajnih sluţbi koje ilegalno

djeluje na svoju ruku? Što je Robert više o tome razmišljao, ĉinilo mu se vjerojatnijim da šefovi

drţava nisu svjesni onoga što se dogaĊa. Iznenada mu je nešto palo na pamet. Uvijek mu se ĉinilo

ĉudnim da su admirala Whittakera odjednom maknuli iz ONI-a i srozali na manje vaţnu duţnost.

MeĊutim, ako ga je netko silom maknuo jer su znali da nikad ne bi sudjelovao u zavjeri, tada je to

imalo smisla. Moram uspostaviti vezu s admiralom, razmišljao je Robert. Samo je njemu mogao

vjerovati i uzdati se u to da će otkriti istinu o ovome što se dogaĊa. Sutra, pomislio je. Sutra.

Zatvorio je oĉi i zaspao.

Probudila ga je škripa vratiju. Uspravio se na krevetu, odmah na oprezu. Netko se pribliţavao.

Robert se ukoĉio, spreman na skok. Tada je osjetio miris njezina parfema, a odmah potom uvukla se

u krevet kraj njega. - Pier... Što ti... ?

- Ššš. - Njezino se tijelo priljubilo uz njegovo. Bila je gola. - Postala sam usamljena - šapnula je.

Još se više privinula uz njega.

- Ţao mi je, Pier, ja... ja ne mogu ništa za tebe uĉiniti.

- Ne? - rekla je Pier. - Onda dopusti da ja uĉinim nešto za tebe. - Glas joj je bio njeţan.

- Nema nikakve koristi. Ne moţeš. - Robert se osjetio duboko frustriranim. Ţelio je i nju i sebe

poštedjeti neugodnosti onoga što se neće dogoditi.

- Zar ti se ne sviĊam, Roberte? Ne misliš li da imam lijepo tijelo?

- Mislim. - Doista je bila lijepa. Osjećao je toplinu njezina tijela uz svoje.

Njeţno ga je milovala, prelazeći prstima po njegovim prsima, polako se primiĉući preponama.

Morao ju je zaustaviti prije nego se ponovi poniţavajući fijasko. - Pier, ja ne mogu voditi ljubav.

Već... jako dugo nisam za to sposoban. - Ne moraš ništa uĉiniti, Roberte - rekla je.

- Samo se ţelim malo poigrati. Voliš li kad se netko s tobom igra?

Ništa nije osjećao. Prokleta Susan! Nije mu oduzela samo sebe, sa sobom je odnijela i dio njegove

muškosti.

Pier se spuštala niz njegovo tijelo. - Okreni se - rekla je.

- Nema smisla, Pier. Ja...

Okrenula ga je pa je leţao na trbuhu proklinjući Susan, proklinjući svoju impotenciju. Osjećao je na

leĊima Pierin jezik, kako se spušta sve niţe i niţe, stvarajući sićušne, njeţne kruţiće. Prstima je

blago dodirivala njegovu koţu.

- Pier...

- Ššš.

Osjećao je kako njen jezik kruţi naniţe, sve dublje i dublje, a tada je poĉeo osjećati uzbuĊenost.

Poĉeo se micati.

- Ššš. Budi miran.

Jezik joj je bio mekan i topao, a istodobno je na svojoj koţi osjećao pomicanje njenih dojki. Puls mu

se poĉeo ubrzavati. Da, pomislio je. Da! O, da! Njegova je erekcija bujala dok nije postao tvrd

poput kamena, a kad više nije mogao izdrţati, zgrabio je Pier i okrenuo je na leĊa.

Opipala ga je i dahnula: - Moj Boţe, ogroman si. Ţelim te u sebi.

Trenutak kasnije Robert se zabio u nju, ponovno i ponovno, a osjećao se kao da se iznova rodio.

Pier je bila vješta i divlja ljubavnica, a Robert je uţivao u mraĉnoj dubini njene baršunaste mekoće.

Te su noći tri puta vodili ljubav. Na kraju su usnuli.

OSAMNAESTI DAN

Napulj, Italija

Kad je izjutra blijedo svjetlo prodrlo kroz prozor, Robert se probudio. Privukao je Pier u zagrljaj i

šapnuo: - Hvala ti.

Pier se vragoljasto nasmiješila. - Kako se osjećaš?

- Predivno - rekao je Robert. Doista se tako osjećao.

Pier se priljubila uz njega. - Ti si prava ţivotinja!

Robert se nacerio. - Dobra si za moj ego – rekao je.

Pier je sjela i ozbiljno rekla: - Ti nisi krijumĉar droge, zar ne?

Bilo je to naivno pitanje. - Nisam.

- Ali Interpol te traţi.

To je već bilo bliţe. - Da.

Lice joj se razvedrilo. - Znam! Ti si špijun! - Bila je uzbuĊena poput djeteta.

Robert se morao nasmijati. - Jesam li? - A pomislio je: Istina iz djeĉjih ustiju.

- Priznaj - inzistirala je Pier. - Špijun si, zar ne?

- Da - ozbiljno je rekao Robert. - Ja sam špijun.

- Znala sam! - Pierine su oĉi blistale. - Moţeš li mi odati neke tajne?

- Kakve tajne?

- Ma znaš, špijunske tajne... šifre i takve stvari. Oboţavam ĉitati špijunske romane. Stalno ih

ĉitam.

- Doista?

- O, da! No, to su samo izmišljene priĉe. Ti znaš sve one prave stvari, zar ne? Kao što su

znakovi kojima se špijuni sluţe. Smiješ li mi odati jednoga?

Robert je ozbiljno rekao: - Pa, zapravo ne bih smio, ali pretpostavljam da ti jednoga mogu odati. -

Što bih joj mogao reći da mi povjeruje? - Postoji stari trik sa zaslonom na prozoru.

Gledala ga je širom otvorenih oĉiju. - Stari trik sa zaslonom na prozoru?

- Da. - Robert je pokazao prema prozoru spavaće sobe. - Ako je sve u redu, ostaviš zaslone

podignute. MeĊutim, ako nešto ne valja, jedan zaslon spustiš. To je znak kojim upozoravaš svog

suradnika da se drţi podalje.

Pier je uzbuĊeno rekla: - To je sjajno! To nikad nisam proĉitala u nekoj knjizi.

- I nećeš - rekao je Robert. - Vrlo je tajno.

- Nikome neću reći - obećala je Pier. - Što još?

Što još? Robert je naĉas razmišljao. - Pa, postoji trik s telefonom.

Pier mu se primaknula još bliţe. - Reci mi o tome.

- Ovaj... recimo da ti suradnik telefonira kako bi saznao je li sve u redu. Zatraţit će Pier. Ako je

sve kako treba, ti ćeš reći: »Ovdje Pier.« No, ako ima problema, ti kaţeš: »Dobili ste pogrešan

broj.«

- To je izvrsno! - uskliknula je Pier.

Moji instruktori na Farmi dobili bi srĉani napad kad bi ĉuli kakve gluposti priĉam.

- Moţeš li mi još nešto reći? - upitala je Pier.

Robert se nasmijao. - Mislim da je to dosta tajni za jedno jutro.

- U redu. - Protrljala je svoje tijelo uz njegovo.

- Ţeliš li se istuširati? - upitala je Pier.

- Vrlo rado.

Nasapunali su jedno drugo pod mlazom tople vode, a kad je Pier raširila Robertove noge i poĉela ga

prati, opet je nabreknuo.

Vodili su ljubav pod tušem.

Dok se Robert odijevao, Pier je navukla kućnu haljinu i rekla: - Idem se pobrinuti za doruĉak.

Carlo ju je ĉekao u blagovaonici.

- Priĉaj mi o svom prijatelju - rekao je.

- Što je s njim?

- Gdje si ga upoznala?

- U Rimu.

- Sigurno je jako bogat kad ti je kupio onu smaragdnu narukvicu.

Slegnula je ramenima. - SviĊam mu se.

- Znaš li što ja mislim? - rekao je Carlo. - Mislim da tvoj prijatelj od neĉega bjeţi. Ako kaţemo

pravim ljudima, mogli bismo se domoći velike nagrade.

Pier se primaknula bratu, a oĉi su joj sijevale. - Ne miješaj se u to, Carlo.

- Dakle, ipak od neĉega bjeţi.

- Slušaj, ti mali piscialetto, upozoravam te, gledaj svoja posla. - Nije joj bilo ni na kraj pameti s

nekim dijeliti novac od nagrade.

Carlo je prijekorno rekao: - Sestrice, sve ţeliš za sebe.

- Ne. Ne razumiješ, Carlo.

- Ne?

- Reći ću ti istinu - ozbiljno je rekla Pier. - Gospodin Jones skriva se od svoje ţene. Unajmila je

detektiva da ga naĊe. Rijeĉ je samo o tome.

Carlo se nasmiješio. - Zašto mi to odmah nisi rekla? Ako je tako, zaboravit ću na to.

- Dobro - rekla je Pier.

A Carlo je pomislio: Moram otkriti tko je on uistinu.

Janus je razgovarao telefonom. - Imate li već kakvih vijesti? - Znamo da se kapetan Bellamy nalazi u Napulju. - Imate li tamo svoje ljude?

- Da. Potraga ne prestaje. Imamo jedan trag. Putuje s prostitutkom koja ima obitelj u Napulju.

Mislimo da su otišli tamo. Provjeravamo.

- Redovito me obavještavajte.

U Napulju je Stambeni zavod vrijedno nastojao utvrditi gdje stanuje Pierina majka.

Desetak tajnih agenata, kao i napuljska policija, pretraţivali su grad u lovu na Roberta.

Carlo je marljivo stvarao vlastite planove glede Roberta.

Pier se pripremala na ponovni poziv Interpolu.

Ĉetrdeset drugo poglavlje

Opasnost u zraku bila je gotovo opipljiva, a Robertu se ĉinilo da moţe ispruţiti ruku i dotaknuti je.

Luka je bila košnica aktivnosti, a teretni su brodovi vrijedno iskrcavali i ukrcavali teret. No, bio je

prisutan još jedan ĉimbenik: obalom su krstarili policijski automobili, a policajci u odori i civilnim

odijelima ispitivali su luĉke radnike i mornare. Tako opseţan lov na ĉovjeka iznenadio je Roberta.

Kao da znaju da se on nalazi u Napulju, jer ovakvu potragu nije moguće provesti u svim većim

gradovima Italije. Nije niti pokušao izaći iz automobila. Okrenuo ga je i odvezao se iz luke. Ono što

je drţao lako izvedivim planom, ukrcati se na teretni brod za Francusku, postalo je previše opasno.

Nekako su ga uspjeli slijediti ovamo. Opet je razmotrio sve svoje mogućnosti. Putovati automobilom

na veće udaljenosti predstavljalo je preveliki rizik. Oko cijelog su grada već sigurno postavili

barikade na cestama. Ĉuvaju luku. To znaĉi da sigurno pokrivaju i ţeljezniĉki kolodvor, kao i zraĉnu

luku. Našao se u škripcu koji se sve više steţe oko njega.

Robert je razmislio o Susaninoj ponudi. Nalazimo se blizu Gibraltara. Moţemo te pokupiti gdje

god ti kaţeš. To ti je vjerojatno jedina prilika za bijeg. Nije

ţelio dovoditi Susan u opasnost zbog sebe, ali se nije mogao domisliti nikakvom drugom rješenju.

To je jedini izlaz iz klopke u kojoj se nalazi. Neće ga traţiti na privatnoj jahti. Ako naĊem naĉin za

ukrcavanje na Halcyon, razmišljao je, mogu me iskrcati blizu obale kraj Marseillesa, pa se mogu

sam domoći kraja. Na taj naĉin, oni ne bi bili u opasnosti.

Parkirao je automobil ispred malene gostionice u sporednoj ulici, te je ušao unutra kako bi obavio te-

lefonski poziv. Za pet minuta dobio je vezu s Haleyonom.

- GospoĊu Banks, molim vas.

- Što ću reći, tko je zove?

Monte na jahti ima jebenog batlera za javljanje na telefon. - Samo recite da je treba stari prijatelj.

Minutu kasnije ĉuo je Susanin glas. - Roberte... jesi li to ti?

- Glavom i bradom.

- Oni... nisu te uhvatili, zar ne?

- Nisu, Susan. - Bilo mu je teško izgovoriti pitanje.

- Vrijedi li još uvijek tvoja ponuda?

- Jasno da vrijedi. Kad... ?

- Moţete li veĉeras stići do Napulja?

Susan je oklijevala. - Ne znam. Priĉekaj trenutak. - Robert je ĉuo kako netko razgovara. Susan se po-

novno javila. - Monte kaţe da imamo problema s motorom, ali moţemo stići do Napulja za dva

dana.

Prokletstvo. Svaki dan što ga ovdje provodi uvećava izglede da će ga uhvatiti. - Dobro. To će biti u

redu.

- Kako ćemo te naći?

- Ja ću se javiti vama.

- Roberte, molim te, ĉuvaj se.

- Nastojim. Doista se trudim.

- Nećeš dopustiti da ti se nešto dogodi?

- Ne, neću dopustiti da mi se nešto dogodi. - Ili da se tebi nešto dogodi.

Kad je Susan spustila slušalicu, okrenula se prema svom suprugu i nasmiješila se. - Dolazi na brod.

Sat vremena kasnije, u Rimu je Francesco Cesar pruţio brzojav pukovniku Franku Johnsonu. Bio je

s Halcyona. Glasio je: »Bellamy će se ukrcati na Halcyon. Izvještavat ćemo vas.« Nije bilo potpisa.

- Pobrinuo sam se za nadgledanje svih komunikacija s Haley onom - rekao je Cesar. - Ĉim se

Bellamy ukrca na jahtu, imamo ga.

Ĉetrdeset treće poglavlje

Što je Carlo Valli više razmišljao, postajao je sve sigurniji da mu je sjekira upala u med. Pierina

bajka o tome da Amerikanac bjeţi od svoje ţene bila je smiješna. Gospodin Jones doista bjeţi, ali od

policije. Vjerojatno je raspisana nagrada za njega. Moţda velika nagrada. Mora postupati vrlo

paţljivo. Carlo je odluĉio o tome porazgovarati s Mariom Luccom, voĊom bande Diavoli Rossi.

Rano jutrom, Carlo je sjeo na svoju vespu i krenuo prema Via Sorcella, iza Piazze Garibaldi.

Zaustavio se ispred zapuštene stambene zgrade i pritisnuo zvono na razbijenom poštanskom

sanduĉiću s natpisom »Lucca«.

Minutu kasnije proderao se neki glas: - Tko to zajebava?

- Ja sam, Carlo. Moram razgovarati s tobom, Mario.

- Bolje da bude vaţno kad me budiš ovako rano ujutro. DoĊi gore.

U vratima je zazujalo i Carlo je pošao na kat.

Mario Lucca stajao je na otvorenim vratima, posve gol. U dnu sobe Carlo je ugledao djevojku u

njegovu krevetu.

- Che cosa? Kojeg vraga radiš tako rano?

- Nisam mogao spavati, Mario. Previše sam uzbuĊen. Mislim da sam naletio na nešto veliko. - Je li? UĊi.

Carlo je ušao u malen i neuredan stan. - Sinoć je moja sestra dovela kući nekog tipa.

- Pa što? Pier je kurva. Ona...

- Tako je, ali ovaj je bogat. I skriva se.

- Od koga se skriva?

- Ne znam. Ali ću otkriti. Mislim da bi za njega mogla biti raspisana nagrada. - Zašto ne pitaš svoju sestru?

Carlo se namrštio. - Pier ţeli sve zadrţati za sebe. Trebao bi vidjeti narukvicu koju joj je kupio;

smaragdi. - Narukvicu? Je li? Koliko vrijedi? - Javit ću ti. Danas ću je prodati.

Lucca je naĉas zamišljeno stajao. - Znaš kako ćemo, Carlo. Najbolje da malo popriĉamo s

prijateljem tvoje sestre. Pokupit ćemo ga i odvesti u klub. - Klub je prazno skladište u Pascalone

Quartiere Sanita, a tamo postoji jedna zvuĉno izolirana prostorija.

Carlo se nasmiješio. - Bene. Lako ću ga dovesti onamo.

- Ĉekat ćemo ga - rekao je Lucca. - Malo ćemo popriĉati s njim. Nadam se da ima ugodan glas

jer će nam pjevati.

Kad se Carlo vratio kući, gospodin Jones nije bio tamo. Carla je uhvatila panika. - Kamo je otišao tvoj prijatelj? - upitao je Pier.

- Rekao je da mora nakratko otići u grad. Vratit će se. Zašto? Prisilio se na smiješak. - Samo pitam.

Carlo je priĉekao dok se njegova majka i Pier nisu zatvorile u kuhinju prpremajući ruĉak, a tada je

poţurio u Pierinu sobu. Našao je narukvicu skrivenu meĊu rubljem u ladici komode. Hitro ju je

spremio u dţep i zaputio se prema izlazu kad mu je majka izašla iz kuhinje.

- Carlo, zar nećeš ostati na ruĉku?

- Ne. Imam jedan sastanak, mama. Kasnije ću se vratiti.

Sjeo je na vespu i zaputio se prema Quartiere Spagnolo. Moţda je narukvica laţna, razmišljao je.

Mogla bi biti imitacija. Nadam se da neću ispasti budala pred Luccom. Parkirao je motor ispred

malene draguljarnice nad kojom je visio natpis koji je glasio: »Orologia«. Vlasnik, Gambino, bio je

postariji mršavi ĉovjek s crnom perikom koja mu je loše pristajala i punim ustima umjetnih zubi.

Podigao je glavu kad je Carlo ušao.

- Dobro jutro, Carlo. Rano si ustao.

- Da.

- Što imaš za mene danas?

Carlo je izvadio narukvicu i poloţio je na pult.

- Ovo.

Gambino ju je uzeo u ruku. Dok ju je prouĉavao, oĉi su mu se raširile. - Odakle ti ovo?

- Umrla mi je bogata teta i to mi ostavila. Vrijedi li štogod?

- Moglo bi vrijediti - oprezno je rekao Gambino.

- Nemoj se zajebavati sa mnom.

Gambino je djelovao uvrijeĊeno. - Jesam li te ikad prevario?

- Svaki put.

- Vi momci se uvijek zafrkavate. Reći ću ti što ću uĉiniti, Carlo. Nisam siguran da se mogu sam

pobrinuti za ovo. Vrlo je vrijedna.

Carlovo je srce poskoĉilo od uzbuĊenja. - Doista?

- Moram vidjeti hoću li je se uspjeti riješiti. Veĉeras ću te nazvati.

- U redu - rekao je Carlo. Zgrabio je narukvicu.

- Ja ću to ĉuvati dok mi se ne javiš.

Carlo je lebdeći izašao iz prodavaonice. Dakle, imao je pravo! Naivĉina je bogat, a takoĊer je i lud.

Zašto bi inaĉe netko dao skupu narukvicu jednoj kurvi?

U draguljarnici je Gambino gledao za Carlom. U što li su se to ovi idioti uvalili? razmišljao je.

Ispod pulta je izvukao okruţnicu što su je dobile sve zalagaonice. Sadrţavala je opis narukvice što ju

je upravo vidio, ali se u dnu, umjesto uobiĉajenog broja policije, nalazila posebna obavijest: »Odmah

obavijestite SIFAR«. Gambino bi ignorirao obiĉnu policijsku okruţnicu, kao što je uĉinio već stotine

puta, ali je znao dosta o SIFAR-u pa mu je bilo sasvim jasno da njih ne smije prijeći. Bilo mu je

mrsko što će izgubiti profit od prodaje narukvice, ali nije ţelio riskirati vlastitu koţu. Nevoljko je

podigao slušalicu i okrenuo broj naveden u okruţnici.

Ĉetrdeset ĉetvrto poglavlje

Bilo je to vrijeme straha, vrtoglavih smrtonosnih sjenki. Prije puno godina Roberta su poslali na

zadatak na Borneo gdje je zašao u dubinu dţungle goneći izdajnika. To se zbivalo u listopadu, za

vrijeme musirn takoot, tradicionalne sezone lova na glave, kad su domoroci u dţungli ţivjeli u strahu

od Balli Salanga, duha koji je traţio ljudska bića radi njihove krvi. Bilo je to vrijeme ubojstava, a za

Roberta je Napulj odjednom postao dţungla na Bomeu. Smrt se osjećala u zraku. Neću im se predati

poput ţrtvenog janjeta, razmišljao je Robert. Najprije me moraju uhvatiti. Kako su ga slijedili ovamo?

Pier. Sigurno su ga pronašli preko Pier. Moram se vratiti u kuću i upozoriti je, mislio je Robert. No,

najprije moram pronaći izlaz odavde.

Robert je vozio polako i koncentrirao se, pokušavajući razmišljati poput svojih progonitelja.

Sigurno su blokirali sve mogućnosti bijega iz Italije. Pretraţit će svaki brod koji odlazi iz zemlje.

Odjednom se domislio jedne mogućnosti. Neće imati razloga za pretraţivanje brodova koji ne odlaze

iz Italije. To je moguće, razmišljao je Robert. Ponovno je krenuo prema luci.

Oglasilo se zvonce iznad ulaza u draguljarnicu, te je Gambino podigao pogled. Ušla su dva

muškarca u tamnim odijelima. Nisu bili kupci.

- Mogu li vam pomoći?

- Gospodin Gambino?

Razotkrio je svoje umjetne zube. - Da.

- Nazvali ste zbog smaragdne narukvice.

SIFAR. Oĉekivao ih je. No, ovoga je puta na strani pozitivaca. - Tako je. Kao domoljubni graĊanin,

drţao sam svojom duţnošću...

- Prekinite s glupostima. Tko ju je donio?

- Mladić po imenu Carlo.

- Je li ostavio narukvicu?

- Nije, uzeo ju je sa sobom.

- Kako je Carlu prezime?

Gambino je slegnuo ramenima. - Ne znam kako mu je prezime. On je ĉlan skupine Diavoli Rossi.

To je jedna od naših lokalnih bandi. Vodi je momak po imenu Lucca.

- Znate li gdje moţemo naći tog Luccu?

Gambino je oklijevao. Ako Lucca sazna da ga je

on izdao, odrezat će mu jezik. Ako pak ovim ljudima ne kaţe ono što ţele znati, oni će mu razbiti

glavu. - Stanuje u Via Sorcella, iza Piazze Garibaldi.

- Hvala vam, gospodine Gambino. Puno ste nam pomogli. - Uvijek rado suraĊujem s... Muškarci su nestali.

Lucca se nalazio u krevetu sa svojom djevojkom kad su dva muškarca upala u njegov stan.

Lucca je skoĉio iz kreveta. - Koji je ovo vrag? Tko ste vi?

Jedan od muškaraca izvadio je svoju iskaznicu.

SIFAR! Lucca je progutao slinu. - Hej, nisam uĉinio ništa loše. Ja sam graĊanin koji poštuje zakon

i...

- Znamo mi to, Lucca. Ne zanimaš nas ti. Zanima nas mladić po imenu Carlo.

Carlo. Dakle, o tome je rijeĉ. Ona jebena narukvica! U što li se to Carlo uvalio? SIFAR nije nao-

kolo slao ljude kako bi traţili ukradeni nakit.

- Dakle... poznaješ li ga ili ne?

- Moţda.

- Ako nisi siguran, osvjeţit ćemo ti pamćenje dolje u stoţeru.

- Ĉekajte! Sjetio sam se - rekao je Lucca. - Sigurno mislite na Carla Vallija. Što je s njim?

- Ţeljeli bismo malo popriĉati s njim. Gdje stanuje?

Svaki se pripadnik bande Diavoli Rossi morao zakleti krvlju na lojalnost, da će umrijeti prije nego

izda nekog od ĉlanova bande. To ih je ĉinilo tako sjajnom ekipom. Drţali su se zajedno. Jedan za

sve i svi za jednoga.

- Ţeliš li poći s nama u centar?

- Zbog ĉega? - Lucca je slegnuo ramenima. Dao im je Carlovu adresu.

Tridesetak minuta kasnije, Pier je otvorila vrata i na pragu ugledala dva nepoznata muškarca. - Signorina Valli? Nevolje. - Da.

- Smijemo li ući?

Poţeljela je reći da ne smiju, ali se nije usudila.

- Tko ste vi?

Jedan je izvadio lisnicu i pokazao joj iskaznicu. SIFAR. To nisu ljudi s kojima je pregovarala. Pier je

osjetila paniku pri pomisli da će je pokušati prevariti za nagradu. - Što ţelite od mene? - Rado bismo vam postavili nekoliko pitanja.

- Izvolite. Nemam što skrivati. - Hvala Bogu, Pier je pomislila, Robert nije u kući. Još uvijek

mogu pregovarati.

- Juĉer ste stigli automobilom iz Rima, zar ne. - To je bila izjava, a ne pitanje.

- Da. Je li to protuzakonito... jesam li prebrzo vozila?

Ĉovjek se nasmiješio. To ni najmanje nije promijenilo izraz njegova lica. - S vama je bio jedan

muškarac? - Tako je - oprezno je odgovorila Pier. - Tko je on, signorina!

Slegnula je ramenima. - Neki ĉovjek kojeg sam pokupila putem. Ţelio se povesti do Napulja. Drugi je ĉovjek upitao: - Je li on sada ovdje?

- Ne znam gdje je sada. Iskrcala sam ga kad smo stigli u grad, a on je potom nestao. - Je li se vaš suputnik zvao Robert Bellamy?

Nabrala je ĉelo, kao uslijed koncentracije. - Bellamy? Ne znam. Ĉini mi .se da mi nije rekao kako se

zove.

- O, mi mislimo da jest. Pokupio vas je u Tor di Ounto, proveli ste s njim noć u hotelu

L’Incrocio, a idućeg vam je jutra kupio smaragdnu narukvicu. Poslao vas je u nekoliko hotela s

kartama za avione i vlak, a potom ste unajmili automobil i došli u Napulj, zar ne?

Sve znaju. Pier je klimnula glavom, a oĉi su joj se ispunile strahom.

- Hoće li se vaš prijatelj vratiti ovamo, ili je već otišao iz Napulja?

Oklijevala je, pokušavajući odluĉiti koji je najbolji odgovor. Ako im kaţe da je Robert otišao iz

grada, ionako joj neće vjerovati. Ĉekat će ovdje, u kući, a kad se on pojavi, optuţit će je da je zbog

njega lagala pa će je proglasiti suuĉesnikom. Zakljuĉila je da je bolje reći istinu. - Vratit će se - rekla

je Pier. - Uskoro?

- Nisam sigurna.

- Pa, mi ćemo se ovdje raskomotiti. Nemate ništa protiv da malo pogledamo po kući, zar ne? -

Raskopĉali su jakne razotkrivši svoje pištolje.

- N... ne.

Razdvojili su se i krenuli kroz kuću.

Mama je došla iz kuhinje. - Tko su ovi ljudi?

- To su prijatelji gospodina Jonesa - rekla je Pier. - Došli su ga posjetiti.

Mama se ozarila. - Tako drag ĉovjek. Ţelite li ruĉati? - Svakako, mama - rekao je jedan od muškaraca. - Što imamo za ruĉak?

Pierinom glavom kovitlale su se misli. Moram ponovno nazvati Interpol, razmišljala je. Rekli su da

će mi platiti pedeset tisuća dolara. U meĊuvremenu, morala je Roberta drţati podalje od kuće dok se

ne dogovori kako će im ga predati. Ali kako? Odjednom se sjetila njihova jutrošnja razgovora. Ako

nešto nije u redu, spustiš samo jedan zaslon. Dva su ĉovjeka sjedila za stolom u blagovaonici i jela

capellini.

- Ovdje previše blješti - rekla je Pier. Ustala je, pošla u dnevnu sobu i spustila zaslon na prozoru.

Zatim se vratila do stola. Nadam se da će se Robert sjetiti upozorenja.

Robert je vozio prema kući, razmišljajući o planovima za bijeg. Nije savršeno, mislio je, ali bi ih

barem na neko vrijeme trebalo zavarati pa bih dobio na vremenu. Pribliţavao se kući. Kad je došao

sasvim blizu, usporio je i osvrnuo se naokolo. Sve je izgledalo normalno. Upozorit će Pier neka se

skloni, a zatim će otići. Kad je Robert krenuo parkirati automobil, nešto mu se uĉinilo ĉudnim. Jedan

od zaslona na prednjim prozorima bio je spušten. Drugi su bili podignuti. Vjerojatno se to sluĉajno

dogodilo, ali ipak... u glavi mu je zazvonilo na uzbunu. Moţda je Pier njegovu šalu ozbiljno shvatila?

Je li to nekakvo upozorenje? Robert je pritisnuo papuĉicu gasa i nastavio voţnju. Nije smio ništa

riskirati, bez obzira koliko mu se sve to ĉinilo nevjerojatnim. Odvezao se do gostionice udaljene oko

kilometar i pol i ušao kako bi telefonirao.

Sjedili su za stolom u blagovaonici kad je telefon zazvonio. Ljudi su se ukoĉili. Jedan se poĉeo

dizati. - Zar bi Bellamy ovamo telefonirao?

Pier ga je prezirno pogledala. - Jasno da ne bi. Ĉemu? - Ustala je i pošla do telefona. Podigla je

slušalicu. - Halo? - Pier? Vidio sam zaslon na prozoru i...

Samo je trebala reći da je sve u redu i on bi se vratio u kuću. Ovi bi ga ljudi uhitili, a ona bi mogla

zahtijevati svoju nagradu. No, da li bi ga samo uhitili? Mogla je ĉuti kako Robert govori: Ako me

policija naĊe, imaju nareĊenje da me ubiju.

Muškarci za stolom pozorno su je promatrali. Toliko je toga mogla uĉiniti s pedeset tisuća dolara.

Mogla bi nakupovati krasne odjeće, poći na krstarenje, useliti u ugodan maleni stan u Rimu... a Robert

bi bio mrtav. Osim toga, ona mrzi proklete policajce. - Dobili ste pogrešan broj - rekla je Pier.

Robert je ĉuo kako je spustila slušalicu, a cijela ga je situacija ostavila bez rijeĉi. Pier je

povjerovala u njegove bajke, što mu je vjerojatno spasilo ţivot. Neka je blagoslovljena.

Robert je okrenuo automobil i zaputio se u suprotnom pravcu od kuće, prema luci, ali nije pošao u

glavni dio luke gdje su se nalazili teretni i prekooceanski brodovi koji su odlazili iz Italije, već na

drugu stranu, dalje od Santa Lucije, do malenog pristaništa gdje se nalazila kućica s natpisom: »Capri

i Ischia«. Robert je parkirao automobil tamo gdje ga je bilo lako opaziti, a potom je prišao blagajni.

- Kad polazi sljedeći gliser za Ischiju?

- Za pola sata.

- A za Capri?

- Za pet minuta.

- Dajte mi kartu za Capri.

- Si, signore.

- Kakvo je to »si signore« sranje? - glasno je rekao Robert. - Zašto vi ljudi ne moţete govoriti

engleski poput cijelog svijeta?

Ĉovjek je širom otvorio oĉi od zaprepaštenja.

- Vi prokleti Talijani, svi ste isti. Glupi! Ili, kako vi kaţete, stupido. - Robert je gurnuo novac

prema ĉovjeku, pograbio kartu i zaputio se prema gliseru.

Tri minute kasnije bio je na putu za otok Capri. Brod je krenuo polako, oprezno se provlaĉeći kroz

kanal. Kad je izašao na otvoreno more, pojurio je naprijed, izdiţući se nad vodom poput skladne

pliskavice. Gliser je bio pun turista iz razliĉitih zemalja, a svi su radosno ĉavrljali na raznim jezicima.

Nitko nije obraćao pozornost na Roberta. Probio se do malenog šanka gdje su sluţili piće. Obratio se

barmenu:

- Dajte mi votku i tonik.

- Da, gospodine.

Gledao je kako barmen miješa piće. - Izvolite, signore.

Robert je podigao ĉašu i otpio gutljaj. Zatim je njome tresnuo na šank. - Zar ovo zovete pićem, za

Isusa Krista? - viknuo je. - Ima okus po konjskoj mokraći. Što je s vama, prokletim Talijanima? Ljudi oko njega su se okrenuli i poĉeli zuriti.

Barmen je ukoĉeno rekao: - Ţao mi je, signore, upotrebljavamo najbolje... - Nemojte mi servirati ta sranja!

Jedan je Englez ukoĉeno rekao: - Ovdje ima i dama. Zašto ne pripazite kako se izraţavate?

- Ne moram paziti kako se izraţavam - viknuo je Robert. - Znate li tko sam ja? Ja sam kapetan Ro-

bert Bellamy. I oni ovo zovu brodom? Ovo je ploveći otpad!

Pošao je na pramac i sjeo. Osjećao je na sebi poglede drugih putnika. Srce mu je lupalo, ali predsta-

va još nije bila gotova.

Kad je gliser pristao na Capriju, Robert je prišao blagajni na ulazu u uspinjaĉu. Ondje je postariji

ĉovjek prodavao karte.

- Jednu kartu - viknuo je Robert. -1 poţurite! Nemam cijeli dan na raspolaganju. Ionako ste

prestari za prodavanje karata. Trebali biste ostati kod kuće. Vaša se ţena vjerojatno ševi sa svim

susjedima.

Stariji se ĉovjek poĉeo ljutito dizati. Prolaznici su Robertu dobacivali bijesne poglede. Robert je

pograbio kartu i ušao u pretrpanu uspinjaĉu. Zapamtit će me, mraĉno je pomislio. Ostavljao je trag

koji nikome nije mogao promaknuti.

Kad se uspinjaĉa zaustavila, Robert se progurao kroz guţvu. Krenuo je uzbrdo zavojitom Via

Vittorio Emanuele do hotela Quisisana.

- Treba mi soba - Robert se obratio sluţbeniku na recepciji.

- Ţao mi je - ispriĉavao se sluţbenik - ali sve nam je zauzeto. Trenutno je...

Robert mu je pruţio šezdeset tisuća lira. - Bilo kakva soba će mi odgovarati.

- Pa, u tom sluĉaju, vjerujem da vas moţemo negdje smjestiti, signore. Hoćete li se upisati, molim

vas?

Robert je upisao svoje ime. Kapetan Robert Bellamy.

- Koliko se namjeravate zadrţati, kapetane?

- Jedan tjedan.

- To će biti u redu. Mogu li dobiti vašu putovnicu?

- Nalazi se u mojim torbama. Stići će za nekoliko minuta.

- Jedan će vas posluţitelj odvesti do vaše sobe.

- Ne sada. Moram izaći na nekoliko minuta. Odmah ću se vratiti.

Robert je izašao iz hotelskog predvorja na ulicu. Uspomene su ga pogodile poput naleta hladnog

zraka. Ovuda je šetao sa Susan, istraţujući male pokrajnje uliĉice, i šetao niz Via Ignazio Cerio i Via

di Campo. Bilo je to vrijeme ĉarolija. Posjetili su Grotta Azzurra i pili jutarnju kavu na Piazzi Um-

berto. Uspinjaĉom su se popeli do Anacapri, a na magarcima su jahali do Ville Jovis, Tiberijusove vi-

le, i plivali u smaragdno zelenim vodama u Marini Picola. Kupovali su u Via Vittorio Emanuele i

ţiĉarom pošli na vrh Monte Solaro, a stopala su im dodirivala listove vinove loze i krošnje niskih

stabala. S desne strane mogli su vidjeti kućice razbacane niz padinu prema moru, a ţutilovka je

prekrivala tlo. Bila je to jedanaestminutna voţnja kroz ţivopisnu vilinsku zemlju zelenog drveća,

bijelih kućica i plavetnila mora u daljini. Na vrhu su popili kavu u Barbarossa Ristorante, a potom su

pošli u crkvicu u Anacapriju kako bi zahvalili Bogu na svojoj sreći i na tome što imaju jedno drugo.

Robert je tada mislio da ĉaroliju stvara Capri. Nije bio u pravu. Ĉaroliju je stvarala Susan, a ĉarobnjak

je sišao s pozornice.

Robert se vratio do uspinjaĉe na Piazzi Umberto i pošao dolje, tiho se pomiješavši s ostalim

putnicima. Kad je uspinjaĉa stigla do dna, izašao je pazeći da ga ne opazi prodavaĉ karti. Pošao je do

blagajne u pristaništu. S jakim španjolskim naglaskom, Robert je upitao: - A que hora sale el barco a

Ischia?

- Sale en treinta minutos.

- Gracias. - Robert je kupio kartu.

Ušao je u gostionicu na obali, sjeo otraga i polako pijuckao viski. Sad su već nesumnjivo pronašli

automobil i lov na njega će se suţavati. U mislima je raširio zemljovid Europe. Logiĉno bi bilo da

krene za Englesku i pronaĊe naĉin za povratak u Sjedinjene Drţave. Vraćanje u Francusku ne bi

imalo nikakva smisla. Dakle, idem u Francusku, zakljuĉio je Robert. Treba mu prometna luka iz koje

će napustiti Italiju. Civitavecchia. Moram doprijeti do Civitavecchie. Halcyon.

Promijenio je novĉanicu u kovanice i pošao na telefon. Telefonistu u Obalnoj stanici trebalo je

deset minuta za prosljeĊivanje njegova poziva. Susan se gotovo odmah javila.

- Oĉekivali smo tvoj poziv. - Mi. To mu se uĉinilo zanimljivim. - Motor je popravljen. Moţemo

biti u Napulju rano ujutro. Gdje ćemo te pokupiti?

Bilo bi previše riskantno da Halcyon doĊe ovamo.

- Sjećaš li se palindroma? - rekao je Robert. - Bili smo tamo na medenom mjesecu.

- Ĉega?

- Našalio sam se u vezi toga jer sam bio jako umoran.

S druge strane ţice zavladala je tišina. Tada je Susan tiho rekla: - Sjećam se.

- Moţe li Halcyon sutra doći onamo po mene?

- Priĉekaj trenutak.

Ĉekao je.

Susan se vratila na telefon. - Da, moţemo doći onamo.

- Dobro. - Robert je oklijevao. Pomislio je na sve neduţne ljude koji su već umrli. - Puno traţim

od vas. Ako ikad otkriju da ste mi pomogli, mogli biste se naći u velikoj opasnosti.

- Ne brini. Ĉekat ćemo te ondje. Ĉuvaj se.

- Hvala.

Veza se prekinula.

Susan se okrenula Monte Banksu. - Dolazi.

U stoţeru SIFAR-a u Rimu slušali su cijeli razgovor. U sobi su se nalazila ĉetiri muškarca.

Radiotelegrafist je rekao: - Snimili smo razgovor, ako ga ţelite ponovno ĉuti, gospodine.

Pukovnik Cesar upitno je pogledao Franka Johnsona.

- Da. Zanima me onaj dio o mjestu sastanka. Ĉinilo mi se da je rekao Palindrom. Je li to neko

mjesto u Italiji?

Pukovnik Cesar je odmahnuo glavom. - Nikad nisam ĉuo to ime. Provjerit ćemo. - Okrenuo se svom

pomoćniku. - Potraţi na zemljovidu. I nastavi snimati sve razgovore s Halcyonom. - Da, gospodine.

Na farmi blizu Napulja zazvonio je telefon. Pier je ustala kako bi se javila.

- Ĉekaj - rekao je jedan od dvojice. Prišao je telefonu i podigao slušalicu. - Halo? - Naĉas je

slušao, a zatim je naglo spustio slušalicu i okrenuo se svom partneru. - Bellamy je pošao gliserom na

Capri. Idemo!

Pier je gledala kako dva ĉovjeka ţurno izlaze iz kuće, pomislivši: Bog ionako nikad nije predvidio

da ja imam onako puno novca. Nadam se da će pobjeći.

Kad je stigao brodić za Ischiju, Robert se pomiješao s mnoštvom i ukrcao. Drţao se povuĉeno i

izbjegavao sve poglede. Kad je trideset minuta kasnije brod pristao na Ischiji, Robert se iskrcao i

pošao prema blagajni na molu. Na jednom je znaku pisalo da za deset minuta kreće trajekt za

Sorrento. - Povratnu kartu za Sorrento - rekao je Robert. Deset minuta kasnije bio je na putu za Sorrento,

natrag na kopno. Uz malo sreće, potraga se preselila na Capri, mislio je Robert. Uz malo sreće.

Trţnica u Sorrentu bila je krcata. Farmeri su došli sa sela i donijeli svjeţe voće i povrće, te goveĊe

butove koji su visjeli u pregracima za meso. Ulica je bila krcata prodavaĉa i kupaca.

Robert je prišao snaţnom muškarcu s prljavom pregaĉom koji je ukrcavao robu u kamion. - Par-

don, monsieur... - Robert je govorio sa savršenim francuskim naglaskom. - Traţim prijevoz do

Civitavecchie. Idete li sluĉajno u tom pravcu?

- Ne. Idem u Salerno. - Pokazao je prema ĉovjeku koji je u blizini ukrcavao robu u drugi kamion.

- Moţda bi vam Giuseppe mogao pomoći.

- Merci.

Robert je pošao do drugog kamiona. - Monsieur, idete li kojim sluĉajem do Civitavecchie?

Ĉovjek je neodreĊeno rekao: - Moţda.

- Rado bih vam platio za prijevoz.

- Koliko?

Robert je ĉovjeku pruţio sto tisuća lira.

- Za toliko novca mogli biste kupiti avionsku kartu do Rima, zar ne?

Robert je odmah shvatio kako je pogriješio. Nervozno se osvrnuo oko sebe. - Zapravo, neki moji

vjerovnici paze na zraĉnu luku. Radije bih pošao kamionom.

Ĉovjek je klimnuo glavom. - Ah. Razumijem. U redu, upadajte. Spremni smo za pokret.

Robert je zijevnuo. - Ja sam très fatigué. Kako vi to kaţete? Umoran. Hoće li vam smetati ako malo

odspavam otraga?

- Bit će vam neudobno, ali kako hoćete.

- Merci.

Straţnji dio kamiona bio je pun praznih kutija i sanduka. Giuseppe je gledao kako se Robert penje

na kamion, a zatim je zatvorio straţnju stranu. Unutra se Robert sakrio iza nekih sanduka. Odjednom

je shvatio koliko ja doista umoran. Lov ga je poĉeo iscrpljivati. Koliko je vremena prošlo otkako je

zadnji put spavao? Pomislio je na Pier i na to kako je došla k njemu tijekom noći i ponovno ga

uĉinila cijelim, ponovno muškarcem. Nadao se da je s njom sve u redu. Robert je zaspao.

U kabini kamiona Giuseppe je razmišljao o svom putniku. Govorilo se o nekom Amerikancu kojega

je traţila policija. Njegov je putnik govorio s francuskim naglaskom, ali je izgledom i odjećom više

sliĉio

Amerikancu. Vrijedilo je provjeriti. Moţda je raspisana lijepa nagrada.

Sat vremena kasnije, na kamionskoj postaji uz autocestu, Giuseppe se zaustavio ispred benzinske

stanice. - Napunite - rekao je. Pošao je do straţnjeg dijela kamiona i virnuo unutra. Njegov je putnik

spavao.

Giuseppe je ušao u restoran i nazvao mjesnu policiju.

Ĉetrdeset peto poglavlje

Poziv je proslijeĊen do pukovnika Cesara. - Da - rekao je Giuseppeu - to doista zvuĉi poput našeg

ĉovjeka. Slušajte me pozorno. Opasan je pa ţelim da postupite toĉno prema mojim uputama.

Razumijete li?

- Da, gospodine.

- Gdje se trenutno nalazite?

- Na AGIP kamionskoj postaji, na autocesti za Civitavecchiu.

- A on je sada u straţnjem dijelu vašeg kamiona?

- Da. - Razgovor ga je ĉinio nervoznim. Moţda sam trebao gledati svoja posla.

- Nemojte uĉiniti ništa što bi moglo pobuditi njegovu sumnju. Vratite se u kamion i nastavite

voţnju za Civitavecchiu. Dajte mi svoju registraciju i opišite kamion.

Giuseppe mu je udovoljio.

- Dobro. Mi ćemo se za sve pobrinuti. A sad, krenite.

Pukovnik Cesar okrenuo se pukovniku Johnsonu i klimnuo glavom. - Imamo ga. Dat ću da se blokira

cesta. Helikopterom moţemo onamo stići za tridesetak minuta.

- PoĊimo.

Kad je Giuseppe spustio slušalicu, obrisao je oznojene dlanove o košulju i zaputio se prema

kamionu. Nadam se da neće biti pucnjave. Maria bi me ubila. S druge strane, ako je nagrada

pristojna... Popeo se u kabinu kamiona i krenuo put Civitavecchie.

Trideset pet minuta kasnije Giuseppe je iznad glave zaĉuo zvuk helikoptera. Pogledao je gore.

Imao je oznake drţavne policije. Ispred sebe, na autocesti, ugledao je dva policijska automobila kako

stoje jedan do drugoga i blokiraju cestu. Iza automobila nalazili su se policajci s automatskim

oruţjem. Helikopter se spustio kraj ceste, a iz njega su izašli Cesar i pukovnik Frank Johnson.

Kad se pribliţio barikadi, Giuseppe je usporio voţnju. Ugasio je motor i iskoĉio iz kamiona

potrĉavši prema policajcima. - On je otraga! - viknuo je.

Kamion se polako zaustavio. Cesar je viknuo: - Opkolite ga!

Policajci su se sa svih strana poĉeli pribliţavati kamionu, s uperenim oruţjem.

- Nemojte pucati - viknuo je pukovnik Johnson. - Ja ću ga uhvatiti. - Prišao je straţnjem dijelu ka-

miona. - IzaĊi, Roberte - doviknuo je pukovnik Johnson - gotovo je.

Nije bilo odgovora.

- Roberte, imaš pet sekundi.

Tišina. Ĉekali su.

Cesar se okrenuo svojim ljudima i klimnuo glavom.

- Ne! - viknuo je pukovnik Johnson. No, bilo je prekasno.

Policajci su poĉeli pucati u Straţnji dio kamiona. Buka automatskog oruţja bila je zaglušujuća.

Djelići

sanduka poĉeli su letjeti zrakom. Nakon desetak sekundi, pucnjava je prestala. Pukovnik Frank John-

son uskoĉio je u kamion i maknuo s puta kutije i sanduke.

Okrenuo se Cesaru. - Nije ovdje.

V

DEVETNAESTI DAN

Civitavecchia, Italija

Civitavecchia je drevna rimska luka, zaštićena golemom tvrĊavom što ju je Michelangelo

dovršio 1537. To je jedna od najprometnijih luka Europe jer se u njoj odvija sav pomorski promet

Rima i Sardinije. Bilo je rano ujutro, ali je u luci već bilo ţivo i buĉno. Robert je prošao kraj

ţeljezniĉkih skladišta i ušao u malenu gostionicu ispunjenu oštrim mirisima kuhanja, te je naruĉio

doruĉak.

Halcyon će ga ĉekati na dogovorenom mjestu, Elbi. Bio je zadovoljan što se Susan sjetila. Dok

su bili na medenom mjesecu, tamo su tri dana i tri noći bili zatvoreni u sobi i vodili ljubav. Susan je

pitala: - Ţeliš li poći na kupanje, dragi?

Robert je odmahnuo glavom. - Ne. Ne mogu se maknuti. »Able was I, ere I saw Elba.« - I Susan

se nasmijala pa su ponovno vodili ljubav. I neka je blagoslovljena, sjetila se palindroma.3

Sad je još samo morao pronaći plovilo koje će ga prebaciti do Elbe. Zaputio se ulicama što su

vodile do luke. Tamo je sve vrvjelo od aktivnosti, a luka je bila puna teretnih brodova, malenih

motornih ĉamaca i jahti. Postojalo je i trajektno pristanište. Robert se razvedrio kad ga je ugledao.

To je najsigurniji naĉin za putovanje do Elbe. Moći će se izgubiti u mnoštvu.

Kad je Robert krenuo prema trajektnom pristaništu, primijetio je tamnu, neobiljeţenu limuzinu

na udaljenosti od pola bloka. Zaustavio se. Vozilo je imalo sluţbene tablice. Unutra su sjedila dva

muškarca i motrila luku. Robert se okrenuo i zaputio u suprotnom smjeru.

MeĊu luĉkim radnicima i turistima zapazio je policajce u civilu koji su nastojali djelovati

neprimjetno. Isticali su se poput svjetionika. Robertovo je srce poĉelo ubrzano lupati. Kako li su ga

uspjeli slijediti ovamo? I tada je shvatio što se dogodilo. Moj Boţe, rekao sam vozaĉu kamiona

kamo idem! Glupo! Sigurno sam jako umoran.

Zaspao je u kamionu, a probudio se kad se kamion prestao kretati. Ustao je i pogledao van, pa je

vidio kako Giuseppe ulazi u benzinsku stanicu i telefonira. Robert je neprimjetno izašao iz kamiona

i ukrcao se u straţnji dio drugog kamiona, takoĊer na putu prema sjeveru i Civitavecchii.

Sam je sebe uhvatio u klopku. Sad ga traţe ovdje. Nekoliko stotina metara dalje nalazilo se na

desetke plovila koja su mu mogla omogućiti bijeg. Sad je to nemoguće.

Robert je okrenuo leĊa luci i zaputio se prema gradu. Prošao je kraj zgrade na kojoj se koĉio

golemi šareni plakat. Na njemu je pisalo: »DoĊite na sajam. Zabava za sve! Hrana! Igre! Luna-

park! Pogledajte veliku utrku!« Zaustavio se i zurio.

Pronašao je naĉin bijega.

3 Palindrom - vrsta zagonetke, rijeĉi koje se mogu ĉitati i naopako, a da

zadrţe isti smisao.

Able was I, ere I saw Elba - Mogao sam dok nisam ugledao Elbu.

Ĉetrdeset šesto poglavlje

Na sajmištu, osam kilometara udaljenom od Civitavecchie, desetak velikih, raznobojnih balona

bilo je rasprostrto preko polja, a podsjećali su na okrugle duge. Bili su privezani za kamione, a

ekipe su ih marljivo punile hladnim zrakom. U blizini se nalazilo šest automobila, spremnih za

praćenje balona, a u svakom po dva ĉovjeka, vozaĉ i promatraĉ.

Robert je prišao ĉovjeku koji je, izgleda, upravljao cijelom predstavom. - Ĉini se da se

pripremate za veliku utrku - rekao je Robert.

- Tako ie. Jeste li ikad bili u balonu?

- Ne.

Letjeli su tik iznad jezera Como, a on je spustio balon tako nisko da su dotaknuli površinu vode.

- Srušit ćemo se - vrisnula je Susan. Nasmiješio se. - Ne, nećemo. - Dno košare poigravalo je na

valovima. Izbacio je vreću s pijeskom i balon se opet poĉeo dizati. Susan se nasmijala, zagrlila ga

i rekla...

Ĉovjek je nešto govorio. - Trebali biste pokušati jednoga dana. To je divan sport.

- Imate pravo. Kamo ste naumili?

- U Jugoslaviju. Imamo dobar istoĉni vjetar. Krenut ćemo za nekoliko minuta. Bolje je letjeti

rano ujutro, dok je vjetar hladan.

- Doista? - prijazno je rekao Robert. Pao mu je na pamet ljetni dan u Jugoslaviji. Moramo

odavde izvesti ĉetiri osobe, kapetane. Treba priĉekati dok zrak ne postane hladniji. Balon koji zimi

moţe nositi ĉetiri osobe, ljeti moţe ponijeti samo dvoje.

Robert je primijetio da su posade dovršavale punjenje balona zrakom i poĉele paliti velike

plinske plamenike, usmjeravajući plamen prema otvoru balona kako bi zagrijali zrak u njemu.

Baloni koji su dotad leţali na tlu, poĉeli su se uzdizati dok se njihove košare nisu uspravile.

- Smijem li malo pogledati naokolo? - upitao je Robert. - Samo izvolite. Samo nemojte nikome smetati.

- Dobro. - Robert je prišao ţuto-crvenom balonu ispunjenom propanom. Na zemlji ga je

zadrţavao samo konopac privezan za jedan od kamiona.

Ĉlanovi posade koji su na njemu radili malo su se udaljili kako bi s nekim razgovarali. Nikoga

nije bilo u blizini.

Robert se popeo u košaru balona, a golema vreća kao da je ispunila nebo nad njim. Provjerio je

uţad i opremu, visinomjer, karte, pirometar za mjerenje temperature u balonu, pokazivaĉ brzine

penjanja i kutiju s alatom. Sve je bilo u redu. Robert je posegnuo u kutiju s alatom i izvadio noţ.

Presjekao je konopac kojim je balon bio vezan za kamion, a trenutak kasnije poĉeo se dizati uvis.

- Hej! - viknuo je Robert. - Što se ovdje dogaĊa? Spustite me!

Ĉovjek s kojim je ranije razgovarao otvorenih je ustiju zurio u odbjegli balon. - Figlio d’una

mignotta! Nemojte paniĉariti - viknuo je. - Tamo imate visinomjer. Koristite svoj balast i nastojte

se zadrţati na visini od tristo metara. Vidjet ćemo se u Jugoslaviji. Ĉujete li me?

- Ĉujem vas.

Balon se dizao sve više i više, noseći ga na istok, dalje od Elbe koja se nalazila na zapadu.

MeĊutim, Robert se nije zabrinjavao. Vjetar je mijenjao smjer na razliĉitim visinama. Niti jedan od

preostalih balona još nije krenuo. Robert je opazio kako je jedan automobil krenuo za njim kako bi

ga drţao na oku. Izbacio je balast i gledao kako se kazaljka na visinomjeru penje. Dvjesto metara...

dvjesto trideset metara... dvjesto osamdeset metara... tristo dvadeset metara...

Na visini od ĉetiristo pedeset metara vjetar je poĉeo slabiti. Balon se gotovo zaustavio. Robert je

izbacio još balasta. Koristio se tehnikom pri kojoj se zaustavljao na razliĉitim visinama i

provjeravao smjer vjetra.

Na visini od šesto pedeset metara Robert je osjetio promjenu smjera vjetra. Balon se naĉas

ljuljao u nemirnom zraku, a potom je polako promijenio pravac i krenuo na zapad.

Daleko ispod sebe Robert je vidio kako se drugi baloni odljepljuju od tla i kreću na istok prema

Jugoslaviji. Nije bilo nikakvog zvuka, osim tihog šapta vjetra. Tako je tiho, Roberte. Kao da letimo

na oblaku. Voljela bih da moţemo zauvijek ostati ovdje. Priljubila se uz njega. Jesi li ikad vodio

ljubav u balonu? promrmljala je. Pokušajmo.

A kasnije, kladim se da smo mi jedini ljudi na svijetu koji su vodili Ijubav u balonu, dragi.

Robert se već nalazio iznad Tirenskog mora, a kretao se na sjeverozapad prema obali Toskane.

Ispod njega nalazio se niz otoka smješten u krug podalje od obale, a Elba je najveći.

Napoleon je bio ovdje u progonstvu, a vjerojatno je izabrao Elbu jer je za sunĉana dana,

razmišljao je Robert, mogao vidjeti svoju voljenu Korziku. U progonstvu je Napoleonova jedina

misao bila kako pobjeći i stići u Francusku. Ja takoĊer samo na to mislim. Samo Napoleon nije

imao Susan i Halcyon da ga spase.

U daljini se odjednom pojavila Monte Capanne, uzdiţući se tisuću metara u nebo. Robert je

povukao sigurnosno uţe za otvaranje ventila na vrhu balona kroz koji je mogao izaći topli zrak, a

balon se poĉeo spuštati. Ispod sebe je ugledao ruţiĉastu i zelenu boju Elbe. Ruţiĉasta je potjecala

od vanjskih slojeva granita i od toskanskih kuća, a zelenilo od bujnih šuma. Uz rubove otoka

protezale su se nedirnute bijele plaţe.

Spustio je balon u podnoţju planine, dalje od gradića, kako bi na sebe privukao što manje

pozornosti. Blizu mjesta na koje se spustio prolazila je cesta, te je stigao do nje i priĉekao dok se

nije pojavio jedan automobil.

- Moţete li me povesti do grada? - doviknuo je Robert.

- Svakako. Uskaĉite.

Vozaĉ je mogao imati osamdesetak godina, a imao je staro, izborano lice.

- Mogao bih se zakleti da sam maloĉas u zraku vidio balon. Jeste li ga vi vidjeli, gospodine?

- Nisam - rekao je Robert.

- Došli ste u posjet?

- Samo sam u prolazu. Putujem za Rim.

Vozaĉ je klimnuo glavom. - Bio sam jednom ondje.

Ostatak voţnje protekao je u tišini.

Kad su stigli u Portoferraio, glavni i jedini grad na Elbi’, Robert je izašao iz automobila.

Napoleon je bio ovdje u progonstvu, a vjerojatno je izabrao Elbu jer je za sunĉana dana,

razmišljao je Robert, mogao vidjeti svoju voljenu Korziku. U progonstvu je Napoleonova jedina

misao bila kako pobjeći i stići u Francusku. Ja takoĊer samo na to mislim. Samo Napoleon nije

imao Susan i Halcyon da ga spase.

U daljini se odjednom pojavila Monte Capanne, uzdiţući se tisuću metara u nebo. Robert je

povukao sigurnosno uţe za otvaranje ventila na vrhu balona kroz koji je mogao izaći topli zrak, a

balon se poĉeo spuštati. Ispod sebe je ugledao ruţiĉastu i zelenu boju Elbe. Ruţiĉasta je potjecala

od vanjskih slojeva granita i od toskanskih kuća, a zelenilo od bujnih šuma. Uz rubove otoka

protezale su se nedirnute bijele plaţe.

Spustio je balon u podnoţju planine, dalje od gradića, kako bi na sebe privukao što manje

pozornosti. Blizu mjesta na koje se spustio prolazila je cesta, te je stigao do nje i priĉekao dok se

nije pojavio jedan automobil.

- Moţete li me povesti do grada? - doviknuo je Robert.

- Svakako. Uskaĉite.

Vozaĉ je mogao imati osamdesetak godina, a imao je staro, izborano lice.

- Mogao bih se zakleti da sam maloĉas u zraku vidio balon. Jeste li ga vi vidjeli, gospodine?

- Nisam - rekao je Robert.

- Došli ste u posjet?

- Samo sam u prolazu. Putujem za Rim.

Vozaĉ je klimnuo glavom. - Bio sam jednom ondje.

Ostatak voţnje protekao je u tišini.

Kad su stigli u Portoferraio, glavni i jedini grad na EM, Robert je izašao iz automobila.

- Ţelim vam ugodan dan - starac je rekao na engleskom.

Moj Boţe, pomislio je Robert, ţitelji Kalifornije bili su ovdje.

Robert je pošao kroz Via Garibaldi, glavnu ulicu ispunjenu turistima, uglavnom obiteljima, a

ĉinilo mu se da je vrijeme ovdje stalo. Ništa se nije promijenilo; osim što sam izgubio Susan, a pola

svjetskih policija me pokušava ukloniti. Inaĉe, ironiĉno je razmišljao Robert, sve je posve isto.

Kupio je dalekozor i pošao do obale. Sjeo je za stol ispred restorana Stella Mariner odakle je

mogao dobro vidjeti luku. Nije bilo sumnjivih automobila, policijskih ĉamaca, niti policajaca na

vidiku. Još uvijek vjeruju da su ga opkolili na kopnu. Moći će se bez opasnosti ukrcati na Halcyon.

Sad samo mora ĉekati da jahta stigne.

Sjedio je i pio procanico, fino domaće bijelo vino, i pazio hoće li se pojaviti Halcyon. Ponovno

je razmotrio svoj plan. Jahta će ga iskrcati blizu obale Marseillesa, a on će se zatim probiti do

Pariza gdje je ţivio njegov prijatelj Li Po koji će mu pomoći. Prava ironija. Ĉuo je glas Francesca

Cesara kako govori: Ĉuo sam da si se dogovorio s Kinezima.

Znao je da će mu Li Po pomoći jer je Li jednom spasio Robertov ţivot, a prema drevnoj

kineskoj tradiciji, postao je odgovoran za Roberta. To je bilo pitanje win yu - ĉasti.

Li Po je radio za Guojia Anquanbu, Kinesko minislnrstvo drţavne sigurnosti koje se bavilo

špijunaţom. Prije puno godina Roberta su uhvatili dok je pokušavao izvući jednog disidenta iz

Kine. Poslali su ga u Olnehcng, strogo ĉuvani zatvor u Beijingu. Li Po je bio dvostruki agent koji je

ranije radio s Robertom. Uspio je organizirati Robertov bijeg.

Na kineskoj granici Robert je rekao: - Trebao bi se izvući iz ovoga dok si još ţiv, Li. Neće te

vjeĉno pratiti sreća.

Li Po se nasmiješio. - Ja imam ren, sposobnost istrajavanja i preţivljavanja.

Godinu je dana kasnije Li Po premješten u Kinesko veleposlanstvo u Parizu.

Robert je zakljuĉio da je vrijeme za njegov prvi potez. Izašao je iz restorana i odšetao do

pristaništa. Bilo je krcato velikih i malenih plovila ĉija je matiĉna luka bila Portoferraio.

Robert je prišao ĉovjeku koji je ĉistio trup elegantnog glisera. Bio je to donzi sa snaţnim

unutrašnjim motorom V-8 351.

- Lijep ĉamac - rekao je Robert.

Ĉovjek je klimnuo glavom. - Merci.

- Pitam se biste li mi ga iznajmili da malo prokrstarim uz obalu?

Ĉovjek je prekinuo svoj posao i pozornije pogledao Roberta. - Moţda bi se to moglo urediti.

Znate li upravljati ĉamcem?

- Da. Kod kuće imam ĉamac donzi.

Ĉovjek je odobravajući klimnuo. - Odakle ste?

- Iz Oregona - rekao je Robert.

- Stajat će vas ĉetiri stotine franaka na sat.

Robert se nasmiješio. - To je u redu.

- I polog, naravno.

- Naravno.

- Spreman je za pokret. Ţelite li sada isploviti?

- Ne, moram obaviti još neke stvari. Mislio sam na sutra ujutro.

- U koje vrijeme?

- Javit ću vam - rekao je Robert.

Pruţio je ĉovjeku nešto novca. - Ovo je dio pologa. Vidjet ćemo se sutra.

Moglo bi biti opasno da Halcyon doĊe u luku, zakljuĉio je. Bilo je raznoraznih formalnosti.

Capitano di porto, luĉki kapetan, izdavao je svakoj jahti autorizzazione i biljeţio njezin dolazak.

Robert je htio da Halcyon ima što je moguće manje veze s njim. Ukrcat će se na moru.

U uredu Francuskog ministarstva pomorstva pukovnik Cesar i pukovnik Johnson razgovarali su s

telefonistom Obalne stanice. - Jeste li sigurni da više nitko nije uspostavljao vezu s Haley onom!

- Nije, gospodine, ne od posljednjeg razgovora kojeg sam vam prijavio.

- Slušajte i dalje. - Pukovnik Cesar okrenuo se pukovniku Johnsonu i nasmiješio. - Ne brinite.

Znat ćemo ĉim se kapetan Bellamy ukrca na Halcyon. - Ali ja ga se ţelim doĉepati prije nego se ukrca.

Cesarov pomoćnik je rekao: - Pukovniĉe Cesar, na

zemljovidu Italije ne postoji mjesto pod imenom Palindrom. No, vjerujem da smo otkrili o ĉemu

je rijeĉ.

- Gdje je?

- To nije mjesto, gospodine. To je rijeĉ.

- Što?

- Da, gospodine. Palindrom je rijeĉ ili reĉenica koja se isto piše s obje strane. Na primjer,

»Ana voli Milovana«. Ubacili smo to u naše raĉunalo. - Pruţio mu je dugaĉak popis rijeĉi.

Pukovnik Cesar i pukovnik Johnson preletjeli su pogledima popis. - Ara... bob... dud... joj...

kapak... kisik... kuk... melem... oko... ono... potop.., ranar... ratar... tat... topot... - Cesar je

podigao glavu. - To nam baš previše ne pomaţe, zar ne?

- Moglo bi nam pomoći, gospodine. Oĉito su se sluţili nekom vrstom šifre. A navodno je jedan

od najslavnijih palindroma izgovorio Napoleon: »Able was I ere I saw Elba.«

Pukovnik Cesar i pukovnik Johnson su se pogledali. - Elba. Isuse Kriste! Tamo je!

DVADESETI DAN

Otok Elba

Najprije se pojavila kao jedva vidljiva toĉkica na obzoru, a zatim se naglo uvećavala na jutarnjoj

svjetlosti. Robert je kroz dalekozor promatrao kako se pretvara u Halcyon. Nije se moglo

pogriješiti. Takvih jahti nije bilo puno.

Poţurio je na obalu gdje ga je ĉekao gliser.

- Dobro jutro.

Vlasnik ĉamca ga je pogledao. - Bonjour, monsieur. Jeste li spremni za isplovljavanje?

Robert je klimnuo glavom. - Da.

- Koliko dugo će vam trebati?

- Ne više od sat ili dva.

Robert je dao ĉovjeku ostatak pologa i ušao u ĉamac.

- Dobro ga ĉuvajte - rekao je ĉovjek.

- Ne brinite - uvjeravao ga je Robert - hoću.

Vlasnik je odriješio konop, a trenutak kasnije gliser je krenuo na otvoreno more, jureći prema

Halcyonu. Robertu je trebalo deset minuta da stigne do jahte. Kad joj se pribliţio, ugledao je

Susan i Monte Banksa kako stoje na palubi. Susan mu je mahnula, a on je na njenom licu ugledao

brigu. Robert je gliser pribliţio jahti i dobacio konopac jednom mornaru.

- Ţelite li ĉamac podići na brod, gospodine? - doviknuo mu je ĉovjek.

- Ne, pustite ga. - Vlasnik će ga uskoro pronaći.

Robert se popeo ljestvama do besprijekorno ĉiste palube od tikovine. Susan je jednom Robertu

opisala Halcyon, a ono što je rekla impresioniralo ga je, ali je u stvarnosti jahta ostavljala još dublji

dojam.

Halcyon je jahta duga sedamdeset pet metara s luksuznom vlasnikovom kabinom, osam udobnih

kabina za goste, te kabinama za šesnaest ĉlanova posade. Ima sobu za primanje, blagovaonicu,

ured, salon i bazen.

Brod pokreću dizel-motori šesnaestcilindriĉnih turbo caterpillara D399 od 1250 konjskih snaga,

a nosi šest pomoćnih ĉamaca. Unutrašnjost jahte uredio je Luigi Sturchio u Italiji. To je ploveća

palaĉa. - Drago mi je da si uspio - rekla je Susan.

Robert je imao osjećaj da se Susan osjeća nelagodno, da nešto nije u redu. Ili su to samo njegovi

ţivci?

Izgledala je prekrasno, a on je zbog toga nekako bio razoĉaran. Kojeg sam vraga oĉekivao? Da

će izgledati blijedo i jadno?

Okrenuo se Monteu. - Ţelim ti izraziti svoju najdublju zahvalnost.

Monte je slegnuo ramenima. - Drago mi je da ti mogu pomoći. Ĉovjek je pravi svetac. - Kakav ti je plan?

- Ţelio bih da se okrenete i poĊete na zapad prema Marseillesu. Moţete me iskrcati blizu

obale i...

Prišao im je ĉovjek u bijeloj odori. Bio je pedesetih godina, krupan, uredno podrezane brade.

- Ovo je kapetan Simpson. Ovo je... - Monte Banks je upitno pogledao Roberta. - Smith. Tom Smith.

Monte je rekao: - Krenut ćemo prema Marseillesu, kapetane. - Ne idemo na Elbu?

- Ne.

- Vrlo dobro - rekao je kapetan Simpson. U glasu mu se osjetilo iznenaĊenje. Robert je promotrio obzor. Nigdje nikoga.

- Predlaţem da siĊemo u potpalublje - rekao je Monte Banks.

Kad se njih troje smjestilo u salonu, Monte je upitao: - Ne misliš li da nam duguješ objašnjenje?

- Da, mislim - rekao je Robert - ali vam ga neću dati. Što manje znate o svemu ovome, to bolje.

Jedino vam mogu reći da sam neduţan. Upleten sam u politiĉku zavrzlamu. Previše znam i zato

me love. Ako me naĊu, ubit će me. Susan i Monte su se pogledali.

- Nemaju nikakva razloga dovesti me u vezu s Halcyonom - nastavio je Robert. - Vjeruj mi,

Monte, da imam bilo koju drugu mogućnost bijega, iskoristio bih je.

Robert je pomislio na sve one ljude koje su poubijali zato što ih je on pronašao. Ne bi mogao

podnijeti da se nešto dogodi Susan. Nastojao je da mu glas zvuĉi mirno. - Radi vaše sigurnosti bilo

bi dobro da nikome ne spominjete moj boravak na ovoj jahti. - Naravno da nećemo - -rekao je Monte.

Jahta se polako okrenula i zaputila na zapad.

- Molim vas, ispriĉajte me, moram porazgovarati s kapetanom.

Veĉera je protekla u nelagodnom ugoĊaju. Bilo je ĉudnih, skrivenih struja što ih Robert nije

mogao razumjeti, gotovo opipljive napetosti. Je li tome razlog njegova nazoĉnost? Ili je rijeĉ o

neĉem drugom? Neĉemu izmeĊu njih dvoje? Što se prije maknem odavde, to bolje, razmišljao je

Robert.

Nalazili su se u salonu uz piće poslije veĉere kad je ušao kapetan Simpson.

- Kad ćemo stići do Marseillesa? - upitao je Robert.

- Ako nas posluţi vrijeme, trebali bismo stići sutra poslijepodne, gospodine Smith.

Nešto u drţanju kapetana Simpsona iritiralo je Roberta. Kapetan je bio osoran, gotovo do

nepristojnosti. No, sigurno je dobar, razmišljao je Robert, jer ga Monte inaĉe ne bi zaposlio. Susan

zasluţuje ovu jahtu. Ona zasluţuje najbolje od svega.

U dvadeset tri sata Monte je pogledao na sat i rekao Susan: - Mislim da bismo trebali poći na

spavanje, draga. Susan je ovlaš pogledala Roberta. - Da. Sve troje je ustalo.

- Naći ćeš ĉistu odjeću u svojoj kabini - rekao je Monte. - Otprilike smo jednako graĊeni. - Hvala. - Laku noć, Roberte.

- Laku noć, Susan.

Robert je stajao i gledao kako ţena koju voli odlazi u krevet s njegovim suparnikom.

Suparnikom? Koga ja, dovraga, zavaravam? On je pobjednik. Ja sam gubitnik.

San mu nikako nije htio na oĉi, stalno mu izmiĉući. Leţeći u krevetu, Robert je mislio da se s

druge strane zida, samo nekoliko koraka dalje, nalazi ţena koju voli više od iĉega na svijetu.

Mislio je na Susan kako leţi u svom krevetu, gola... nikad nije nosila spavaćicu... i osjetio je kako

dobiva erekciju. Vodi li Monte ljubav s njom u ovom trenutku, ili je sama?... misli li ona na njega i

sjeća li se svih njihovih divnih zajedniĉkih trenutaka? Vjerojatno ne misli. Pa, uskoro će nestati iz

njezina ţivota. Vjerojatno je više nikada neće vidjeti.

Svanulo je prije no što je sklopio oĉi.

U prostoriji za komunikacije u SIFAR-u radar je slijedio jahtu Halcyon. Pukovnik Cesar

okrenuo se pukovniku Johnsonu i rekao: - Šteta što ga nismo uspjeli presresti na Elbi, ali sad ga

imamo! U pripravnosti ĉeka krstarica. Samo ĉekamo odobrenje s Haley ona da se ukrcamo.

DVADESET PRVI DAN

Rano izjutra Robert je izašao na palubu i zagledao se preko mirne puĉine. Prišao mu je kapetan Sim-

pson. - Dobro jutro. Ĉini se da ćemo imati dobro vrijeme, gospodine Smith. - Da.

- Stići ćemo u Marseilles do petnaest sati. Hoćemo li se ondje dugo zadrţati?

- Ne znam - ljubazno je odgovorio Robert. - Vidjet ćemo. - Da, gospodine.

Robert je gledao kako se Simpson udaljava. Što mu je smetalo kod tog ĉovjeka?

Robert je odšetao do krme i zagledao se prema obzoru. Ništa nije vidio, a ipak... U prošlosti su mu

njegovi instinkti više no jednom spasili ţivot. Davno se nauĉio oslanjati na njih. Nešto nije bilo u

redu.

S onu stranu obzora, izvan vidokruga, krstarica Stromboli talijanske ratne mornarice prikradala se

Halcyonu.

Kad se Susan pojavila na doruĉku, djelovala je blijedo i izmuĉeno. - Jesi li lijepo spavala, draga? - upitao je Monte. - Da, dobro - rekla je Susan.

Dakle, nisu spavali u istoj kabini! Robert je osjetio kako mu to saznanje priĉinjava nerazumno

zadovoljstvo. On i Susan su uvijek spavali u istom krevetu, a njezino golo, senzualno tijelo privijalo

se uz njegovo. Isuse, moram prestati ovako razmišljati.

Ispred Halcyona, s desne strane broda, nalazio se ribarski brod marsejske flote, noseći svjeţi ulov

ribe.

- Ţelite li ribu za ruĉak? - upitala je Susan.

Oba su muškarca klimnula. - Moţe.

Stigli su gotovo uz bok ribarske brodice.

Kad je kapetan Simpson prošao kraj njih, Robert je upitao: - Kad bismo trebali stići u Marseilles?

- Bit ćemo ondje za dva sata, gospodine Smith. Marseilles je zanimljiva luka. Jeste li ikad bili

tamo?

- Doista je zanimljiva luka - rekao je Robert.

U prostoriji za komunikacije SIFAR-a dva su pukovnika gledala poruku što je upravo stigla s Hal-

cyona. Jednostavno je glasila: »Sada.«

- Gdje se nalazi Halcyon? - pitao je pukovnik Cesar.

- Dva sata ispred Marseillesa, a plove prema luci.

- Naredite krstarici Stromboli da ih stigne i neka se odmah ukrcaju.

Trideset minuta kasnije talijanska krstarica Stromboli brzo se pribliţavala Halcyonu. Susan i Monte

nalazili su se na krmi i promatrali kako ratni brod juri prema njima.

Preko zvuĉnika krstarice odjeknuo je glas: - Ahoj, Halcyon. Zaustavite se. Dolazimo na brod.

Susan i Monte su se pogledali. Kapetan Simpson im se ţurno pribliţavao.

- Gospodine Banks...

- Ĉuo sam. Poslušajte ih. Zaustavite motore.

- Da, gospodine.

Minutu kasnije motori su utihnuli, a jahta se smirila na vodi. Susan i njezin muţ promatrali su kako

naoruţani mornari s krstarice silaze u ĉamac.

Deset minuta kasnije desetak se mornara uspinjalo ljestvama na Halcyon.

Mornariĉki ĉasnik, poruĉnik koji ih je vodio, obratio se Banksu: - Ţao mi je što vas uznemiravamo,

gospodine Banks. Talijanske vlasti imaju razloga vjerovati da krijete jednog bjegunca. Imamo

nareĊenje da pretraţimo vaš brod.

Susan je stajala i gledala kako su se mornari raširili palubom i sišli u potpalublje kako bi pretraţili

kabine.

- Ništa nemoj reći.

- Ali...

- Ni rijeĉi.

Stajali su u tišini na palubi i promatrali kako se odvija potraga.

Nakon pola sata svi su se ponovno okupili na palubi.

- Nema mu ni traga, zapovjednice - izvijestio je jedan mornar. - Sigurni ste u to?

- Posve, gospodine. Na brodu nema niti jednog putnika, a identificirali smo sve ĉlanove posade.

Zapovjednik je naĉas frustrirano stajao na palubi. Njegovi su pretpostavljeni poĉinili ozbiljnu

grešku.

Okrenuo se prema Monteu, Susan i kapetanu Simpsonu. - Dugujem vam ispriku - rekao je. -

Strahovito mi je ţao.što smo vam smetali. Sad ćemo otići. - Okrenuo se od njih. - Zapovjednice...

- Da?

- Ĉovjek kojega traţite otišao je ribarskim brodom prije pola saita. Morali biste ga uhvatiti bez

problema.

Pet minuta kasnije Stromboli je jurila prema Marseillesu. Poruĉnik je imao razloga biti zadovoljan

sam sobom. Pola svjetskih vlada traţi kapetana Roberta Bellamyja, a on ga je našao. Ovo bi mi moglo

donijeti lijepo promaknuće, razmišljao je.

S mosta ga je pozvao navigator: - Zapovjednice, moţete li doći gore, molim vas?

Zar su već opazili ribarski brod? Poruĉnik je poţurio na most.

- Pogledajte, gospodine!

Poruĉnik je pogledao, a odmah su mu sve nade potonule. U daljini ispred njih, prekrivajući obzor,

nalazila se cijela marsejska ribarska flota, stotinu jednakih brodova što su se vraćali u luku. Nikako

nije mogao utvrditi na kojem se nalazi kapetan Robert Bellamy.

Ĉetrdeset sedmo poglavlje

U Marseillesu je ukrao automobil. Bio je to fiat 1800 spider kabriolet, parkiran u slabo

osvijetljenoj sporednoj ulici. Bio je zakljuĉan, a unutra nije bilo kljuĉa. Nikakav problem. Osvrnuvši

se oko sebe kako bi se uvjerio da ga nitko ne gleda, Robert je poderao platneni krov, gurnuo ruku

unutra i otvorio vrata. Ušao je u automobil, posegnuo pod kontrolnu ploĉu i izvukao sve ţice što su

vodile do brave za paljenje. Jednom je rukom drţao debelu crvenu ţicu, a drugom joj je prinosio

jednu po jednu od preostalih ţica sve dok se kontrolna ploĉa nije rasvijetlila. Spojio je te dvije ţice, a

potom im je prinosio ostale dok se motor nije poĉeo okretati. Izvukao je ĉok i motor je oţivio.

Trenutak kasnije Robert je bio na putu za Pariz.

Prvo što je trebao uĉiniti bilo je pronaći Li Poa. Kad je stigao u predgraĊe Pariza, zaustavio se kraj

telefonske govornice. Nazvao je njegov stan i ĉuo poznati glas na telefonskoj sekretarici: Zao, mes

amis... Je regrette que je ne sois pas chez moi mais il n’y a pas du danger que je ne réponde pas à

votre coup de téléphone. Prenez garde que vous attendiez le signal de l’appareil.

Dobro jutro. Ţalim što nisam kod kuće, ali nema opasnosti da vam neću uzvratiti telefonski poziv.

Pazite da priĉekate na znak. Robert je brojio rijeĉi u njihovoj privatnoj šifri. Kljuĉne rijeĉi bile su:

ţalim... opasnost... pazite.

Telefon su prisluškivali, naravno. Li je oĉekivao njegov poziv, a ovo je bio njegov naĉin da ga

upozori na opasnost. Morao ga je naći što je brţe moguće. Upotrijebit će drugu šifru kojom su se

takoĊer sluţili u prošlosti.

Robert je hodao duţ Rue St Honoré. Ovom je ulicom šetao sa Susan. Zaustavila se ispred jednog

izloga i zauzela pozu manekenke. Ţeliš li me vidjeti u toj haljini, Roberte? Ne, radije bih te gledao

bez nje. Zatim su posjetili Louvre, a Susan je kao opĉinjena stajala ispred Mona Lise, oĉiju ispunjenih

suzama...

Robert se zaputio prema uredu novina Le Matin. Pola bloka od ureda zaustavio je jednog tinejdţera

na ulici. - Ţeliš li zaraditi pedeset franaka?

Momak ga je sumnjiĉavo pogledao. - Što bih trebao raditi?

Robert je nešto naĉrĉkao na komadiću papira, a potom ga je pruţio djeĉaku zajedno s novĉanicom

od pedeset franaka. - Samo ovo odnesi u Oglasni ured Le Matina. - Bon, d’accord.

Robert je gledao kako djeĉak ulazi u zgradu. Oglas će stići na vrijeme da bi izašao u sutrašnjem

broju novina. Glasio je: »Tilly. Tata jako bolestan, treba te. Molim, javi se uskoro. Majka.«

Sad nije mogao drugo do ĉekati. Nije se usudio poći u neki hotel jer su sigurno svi upozoreni na

njega. Pariz je za njega bio poput tempirane bombe.

Robert se ukrcao u pretrpani izletniĉki autobus i sjeo otraga, drţeći se povuĉeno i tiho. Grupa

turista posjetila je Luksemburške vrtove, Louvre, Napoleonov grob u Les Invalides, te desetak drugih

znamenitosti. Robert se uvijek uspijevao izgubiti usred guţve.

Kupio je kartu za ponoćnu predstavu u Moulin Rougeu, kao dio još jedne izletniĉke grupe.

Predstava je poĉela u dva ujutro. Kad je završila, ostatak noći proveo je lutajući Montmartreom,

premještajući se iz jednog malenog bara u drugi.

DVADESET DRUGI DAN

Pariz, Francuska

Jutarnje novine neće biti na ulicama prije pet sati. Nekoliko minuta prije pet Robert je stajao kraj

novinskog kioska i ĉekao. Stigao je crveni kamion, a neki je djeĉak bacio sveţanj novina na ploĉnik.

Robert je uzeo jedne. Otvorio ih je na stranicu s oglasima. Njegov je oglas izašao. Opet je mogao

samo ĉekati.

Oko podneva Robert je ušetao u malenu trafiku gdje je na jednoj ploĉi bilo prikaĉeno na desetke

osobnih poruka. Bilo je oglasa kojima se traţila ispomoć u kući... o iznajmljivanju stanova... studenti

su traţili cimere... o prodaji bicikla... Na sredini ploĉe Robert je našao poruku što ju je traţio. »Tilly

jedva ĉeka da te vidi. Nazovi je na broj 50 41 26 45.«

Li Po se javio ĉim je telefon zazvonio. - Robert?

- Zao, Li.

- Moj Boţe, ĉovjeĉe, što se dogaĊa?

- Nadao sam se da ćeš mi ti to znati reći.

- Moj prijatelju, o tebi se govori više nego o predsjedniku Francuske. Telegrafski kabeli usijali su

se zbog tebe. Što si uĉinio? Ne, nemoj mi reći. Bez obzira o ĉemu je rijeĉ, nalaziš se u ozbiljnim

nevoljama. Prisluškuju telefon u Kineskom veleposlanstvu, kao i moj kućni telefon, a motre i na moj

stan. Postavili su mi puno pitanja o tebi. - Li, imaš li pojma o ĉemu se zapravo... ?

- Nećemo preko telefona. Sjećaš li se gdje se nalazi Sungin stan? Lijeva djevojka. - Da.

- Naći ćemo se tamo za pola sata.

- Hvala. - Robert je bio duboko svjestan kakvoj se opasnosti izlaţe Li Po. Sjetio se što se dogodilo

Alu Traynoru, njegovom prijatelju iz FBI-a. Ja sam jebeni Jona. Umiru svi kojima se pribliţim.

Stan se nalazio u Rue Benouville, u mirnom dijelu Pariza. Kad je Robert stigao do zgrade, nebo su

prekrili teški kišni oblaci, a ĉula se i potmula grmljavina iz daljine. Ušao je u zgradu i pozvonio na

vratima stana. Li Po je odmah otvorio vrata.

- UĊi - rekao je. - Brzo. - Zatvorio je vrata za Robertom i zakljuĉao ih. Li Po nije se promijenio ot-

kako ga je Robert zadnji put vidio. Bio je visok, mršav i vjeĉno mlad.

Dva su se muškarca srdaĉno rukovala.

- Li, znaš li koji se vrag dogaĊa?

- Sjedni, Roberte.

Robert je sjeo.

Li ga je na trenutak prouĉavao. - Jesi li ikad ĉuo za Operaciju Sudnji dan?

Robert se namrštio. - Ne. Ima li to neke veze s NLO-ima?

- NLO-i su u njenom središtu. Svijet je suoĉen s katastrofom, Roberte.

Li Po je poĉeo hodati sobom. - Izvanzemaljci dolaze na Zemlju kako bi nas uništili. Prije tri godine

došli su prvi put, sastali se s predstavnicima vlasti i zahtijevali da sve industrijske velesile zatvore

svoja postrojenja na nuklearni pogon, te da se prestane s korištenjem fosilnih goriva.

Robert ga je zbunjeno slušao.

- Inzistirali su na prestanku proizvodnje naftnih derivata, kemikalija, gume, plastike... To bi

znaĉilo zatvaranje tisuća tvornica u cijelom svijetu. Propala

bi automobilska industrija i ĉeliĉane. Svjetska ekonomija našla bi se u rasulu.

- Zašto bi oni... ?

- Tvrde da mi zagaĊujemo svemir, uništavamo tlo i mora... zahtijevaju da prestanemo proizvoditi

oruţje, prekinemo ratovati.

- Li...

- Okupila se grupa moćnika iz dvanaest zemalja, najjaĉih industrijalaca iz Sjedinjenih Drţava, Ja-

pana, Rusije, Kine... Ĉovjek kojeg svi znaju pod imenom Janus organizirao je obavještajne sluţbe

cijeloga svijeta kako bi stvorio Operaciju Sudnji dan, za zaustavljanje izvanzemaljaca. - Okrenuo se

Robertu.

- Jesi li ĉuo za SDI?

- Zvjezdani ratovi. Satelitski sustav za obaranje sovjetskih interkontinentalnih projektila.

Li je odmahnuo glavom. - Ne. To je bilo pokriće. SDI nije stvoren za borbu protiv Rusa. Stvoren je

iskljuĉivo u cilju obaranja NLO-a. To nam je jedina šansa da ih zaustavimo.

Robert je zaprepašteno sjedio i šutio, pokušavajući shvatiti ono što je Li Po govorio, a potmula

grmljavina postajala je sve glasnija. - Ţeliš reći da su vlade iza... ?

- Recimo da unutar svake vlade postoji tajno udruţenje. Operacija Sudnji dan nije sluţbena, već

privatna. Razumiješ li sada?

- Moj Boţe! Vlade nisu svjesne da... - Pogledao je Lija. - Li, kako si saznao sve to?

- Vrlo je jednostavno, Roberte - tiho je rekao Li - ja sam kineska veza. - U ruci je drţao berettu.

Robert je zurio u pištolj. - Li... !

Li je pritisnuo okidaĉ, a zvuk pucnja stopio se s nenadanim zaglušujućim praskom groma i bljeskom

munje.

Ĉetrdeset osmo poglavlje

Probudilo ju je prvih nekoliko kapi ĉiste kišnice. Leţala je na klupi u parku, previše iscrpljena da bi

se mogla pomaknuti. Tijekom posljednja dva dana osjećala je kako iz nje nestaje ţivotna energija.

Umrijet ću ovdje na ovom planetu. Utonula je u ono što je drţala svojim posljednjim snom. A tada je

stigla kiša. Predivna kiša. Jedva je mogla povjerovati. Uzdigla je lice prema nebu i osjetila kako joj

svjeţe kapljice teku niz obraze. Poĉelo je padati sve jaĉe i jaĉe. Svjeţa, ĉista tekućina. Tada je ustala i

visoko podigla ruke puštajući da se voda slijeva po njoj, daje joj novu snagu, vraća je u ţivot. Pustila

je da joj kišnica ispuni cijelo tijelo, upijajući je u svaku svoju poru, dok nije poĉela osjećati kako

njezin umor nestaje. Osjetila je kako postaje sve jaĉa i jaĉa, dok konaĉno nije pomislila: Spremna

sam. Mogu jasno razmišljati. Znam tko će mi pomoći pri povratku. Izvadila je maleni odašiljaĉ,

zatvorila oĉi i stala se koncentrirati.

Ĉetrdeset deveto poglavlje

Bljesak munje spasio je Robertu ţivot. U trenutku kad je Li Po pritisnuo okidaĉ, nenadani bljesak

svjetla izvana na trenutak ga je omeo. Robert se pomaknuo i metak ga je pogodio u desno rame

umjesto u prsa.

Kad je Li podigao pištolj da bi ponovno pucao, Robert je naglo zamahnuo nogom sa strane i

izbacio pištolj iz Lijeve ruke. Li se bacio naprijed i snaţno udario Roberta u ranjeno rame. Bol je bila

neizdrţljiva. Robertova se jakna natopila krvlju. Svom je snagom tresnuo Lija laktom. Li je zastenjao

od bola. Odgovorio je smrtonosnim shuto zamahom prema vratu, ali mu je Robert izmaknuo. Dva su

muškarca kruţila jedan oko drugoga, a obojica su teško disala i traţila priliku za udarac. Borili su se

tiho u smrtonosnom obredu starijem od vremena, a obojica su znala da će samo jedan od njih odavde

izaći ţiv. Robert je poĉeo gubiti snagu. Bol u ramenu bila je sve jaĉa, a vidio je kako njegova krv

kaplje po podu.

Vrijeme je bilo na strani Li Poa. Moram ovo brzo okonĉati, pomislio je Robert. Primaknuo se kako bi

ga naglo udario nogom. Umjesto da izbjegne udarac, Li ga je primio pa se dovoljno pribliţio Robertu

i zabio mu lakat u rame. Robert je zateturao. Li se zavrtio i udario ga nogom s leĊa, a Robert je

posrnuo. Li se odmah našao na njemu, udarajući ga, lupajući uvijek iznova po njegovu ramenu,

tjerajući ga unatrag kroz sobu. Robert je bio previše slab da bi zaustavio kišu udaraca. Pred oĉima mu

se poĉelo magliti. Bacio se na Lija, pograbio ga, pa su se obojica srušila na tlo, usput razbivši u

komadiće stakleni stolić. Robert je leţao na podu, bez snage. Gotovo je, pomislio je. Pobijedili su.

Leţao je u polusvjesnom stanju i ĉekao da ga Li dokrajĉi. Ništa se nije dogodilo. Polako, bolno,

Robert je podigao glavu. Li je leţao kraj njega na podu, a njegove širom otvorene oĉi zurile su u

strop. Veliki komad stakla, poput prozirnog bodeţa, virio je iz njegovih prsiju.

Robert se s mukom uspravio u sjedeći poloţaj. Osjećao je slabost uslijed gubitka krvi. Njegovo je

rame bilo more boli. Moram doći do lijeĉnika, mislio je. Ima jedno ime... netko koga je agencija

koristila u Parizu... netko u Ameriĉkoj bolnici. Hilsinger. Tako je. Leon Hilsinger.

Dr. Hilsinger pripremao se otići iz ordinacije kad je zazvonio telefon. Njegova je medicinska sestra

već otišla kući pa je sam podigao slušalicu. S druge strane ţice javio se jedva razumljiv glas.

- Dr. Hilsinger?

- Da.

- Ovdje Robert Bellamy... treba mi vaša pomoć. Teško sam ranjen. Hoćete li mi pomoći?

- Naravno. Gdje ste?

- Nije vaţno. Sastat ćemo se u Ameriĉkoj bolnici za pola sata.

- Bit ću tamo. PoĊite ravno na Hitni trakt.

- Doktore, nemojte nikome spominjati ovaj poziv.

- Imate moju rijeĉ. - Veza se prekinula.

Dr. Hilsinger okrenuo je jedan broj. - Upravo mi se javio kapetan Bellamy. Sastat ću se s njim u

Ameriĉkoj bolnici za pola sata...

- Hvala vam, doktore.

Dr. Hilsinger je spustio slušalicu. Ĉuo je kako se otvaraju vrata i podigao pogled. Tamo je stajao

Robert Bellamy s pištoljem u ruci.

- Kad bolje razmislim - rekao je Robert - moţda je ipak bolje da se ovdje pobrinete za moju ranu.

Lijeĉnik je pokušao prikriti svoje iznenaĊenje.

- Vi... trebali biste biti u bolnici.

- Previše je blizu mrtvaĉnici. Zakrpajte me, i budite brzi. - Bilo mu je teško govoriti.

Dr. Hilsinger se poĉeo buniti, ali se predomislio.

- Da. Kako god kaţete. Moram vam dati anestetik. To će...

- Nemojte niti pomišljati na to - rekao je Robert. - Bez trikova. - Drţao je pištolj u lijevoj ruci. -

Ako odavde ne izaĊem ţiv, nećete ni vi. Imate li pitanja? - Osjećao je slabost.

Dr. Hilsinger je gutnuo. - Né.

- Onda prijeĊite na posao.

Dr. Hilsinger je poveo Robeita u susjednu prostoriju, ordinaciju punu medicinske opreme. Polako i

paţljivo Robert je skinuo jaknu. I dalje drţeći pištolj, sjeo je na stol. Dr. Hilsinger je u ruci imao

skalpel. Robert je ĉvršće uhvatio pištolj.

- Opustite se - nervozno je rekao dr. Hilsinger.

- Samo ću ukloniti vašu košulju.

Rana je bila otvorena i crvena, a iz nje je tekla krv. - Metak je još uvijek unutra - rekao je dr. Hilsin-

ger. - Nećete moći podnijeti bolove ako vam ne...

- Ne! - Nije namjeravao dopustiti da ga drogira.

- Samo ga izvadite.

- Kako god kaţete.

Robert je gledao kako lijeĉnik odlazi do aparata za steriliziranje i stavlja unutra jedna kliješta. Robert

je sjedio na rubu stola i borio se protiv nesvjestice koja mu je prijetila. Na trenutak je zatvorio oĉi, a

odmah zatim pred njim je stajao dr. Hilsinger s kliještima u ruci.

- Dakle, krećemo. - Gurnuo je kliješta u bolnu ranu, a Robert je vrisnuo od bola. Pred oĉima su

mu poĉela bljeskati jarka svjetla. Poĉeo je gubiti svijest.

- Vani je - rekao je dr. Hilsinger.

Robert je ostao sjediti, tresući se, duboko dišući, boreći se kako bi zadrţao kontrolu nad sobom.

Dr. Hilsinger ga je pozorno promatrao. - Je li vam dobro?

Robertu je trebao trenutak ili dva dok nije našao svoj glas. - Da... zakrpajte me.

Lijeĉnik je zalio ranu superoksidom, a Robert je ponovno poĉeo gubiti svijest. Stisnuo je zube. Drţi

se. Još samo malo. I konaĉno je, na svu sreću, najgore prošlo. Lijeĉnik je stavljao debeli zavoj preko

Robertova ramena.

- Dajte mi moju jaknu - rekao je Robert.

Dr. Hilsinger je zurio u njega. - Ne moţete sada izaći. Ne moţete ĉak ni hodati.

- Donesite mi moju jaknu. - Glas mu je bio tako slab da ga je lijeĉnik jedva ĉuo. Gledao je kako

lijeĉnik prelazi sobu kako bi mu donio jaknu, a ĉinilo mu se da vidi dvojicu.

- Izgubili ste puno krvi - upozoravao ga je dr. Hilsinger. - Bilo bi opasno za vas da sad odete.

I još opasnije da ostanem, pomislio je Robert. Oprezno je navukao jaknu i pokušao stati na noge.

Koljena su mu poĉela klecati. Uhvatio se za stol.

- Nikad nećete uspjeti - rekao mu je dr. Hilsinger.

Robert je pogledao nejasni lik pred sobom. - Uspjet ću.

No, znao je da će dr. Hilsinger opet telefonirati, ĉim on izaĊe odavde. Robertov je pogled pao na ko-

lut širokog flastera što ga je dr. Hilsinger upotrijebio.

- Sjednite na stolicu. - Govorio je nerazgovijetno.

- Zašto? Što ćete... ?

Robert je podigao pištolj. - Sjednite.

Dr. Hilsinger je sjeo. Robert je uzeo kolut flastera. Bio je nespretan jer se mogao sluţiti samo

jednom rukom. Oslobodio je kraj širokog flastera i poĉeo ga odmotavati. Primaknuo se dr.

Hilsingeru.

- Samo mirno sjedite i ništa vam se loše neće dogoditi.

Priĉvrstio je kraj flastera za stolicu, a zatim ga je poĉeo omatati oko lijeĉnikovih ruku.

- To doista nije potrebno - rekao je dr. Hilsinger. - Ja neću...

- Umuknite. - Robert je nastavio vezivati lijeĉnika za stolicu. Napor je iznova pokrenuo rijeke

bolova. Pogledao je lijeĉnika i tiho rekao: - Neću se onesvijestiti. Onesvijestio se.

Lebdio je prostorom, kretao se kroz bijele oblake ne osjećajući teţinu, smireno. Probudi se. Nije se

ţelio probuditi. Ţelio je da ovi predivni osjećaji potraju vjeĉno. Probudi se.

Nešto ga je tvrdo pritiskalo sa strane. Nešto u dţepu njegove jakne. Oĉiju i dalje zatvorenih,

posegnuo je u dţep i dotaknuo predmet. Bio je to kristal. Ponovno je utonuo u san.

Roberte. Ĉuo je ţenski glas, blag i umirujući. Nalazio se na prekrasnoj zelenoj livadi, zrak je

ispunjavala glazba, a na nebu je vidio jarka svjetla. Jedna mu se ţena pribliţavala. Visoka i lijepa,

njeţna ovalna lica i gotovo prozirne puti. Na sebi je imala snjeţnobijelu haljinu. Govorila je blagim i

prigušenim glasom.

Nitko te više neće povrijediti, Roberte. DoĊi k meni. Ĉekam te ovdje.

Robert je polako otvorio oĉi. Dugi je trenutak tako leţao, a potom je sjeo, ispunjen iznenadnim uz-

buĊenjem. Shvatio je tko je bio jedanaesti oĉevidac, a takoĊer je znao gdje se s njom trebao sastati.

Pedeseto poglavlje

DVADESET TREĆI DAN Pariz, Francuska

Telefonirao je admiralu Whittakeru iz lijeĉnikova ureda.

- Admirale. Ovdje Robert.

- Roberte! Što se dogaĊa? Rekli su mi...

- To sad nije vaţno. Treba mi vaša pomoć, admirale. Jeste li ikad ĉuli ime Janus?

Admiral Whittaker je polako rekao: - Janus? Ne. Nikad nisam ĉuo za njega.

- Otkrio sam da je on na ĉelu nekakve tajne organizacije koja ubija neduţnb ljude - rekao je

Robert.

- Sad pokušava ubiti mene. Moramo ga zaustaviti.

- Kako mogu pomoći?

- Moram doprijeti do Predsjednika. Moţete li mi ugovoriti sastanak?

Uslijedio je trenutak tišine. - Siguran sam da mogu.

- Ima još nešto. General Hilliard ima svoje prste u tome.

- Što? Kako... ?

- A ima i drugih. Većina obavještajnih sluţbi Europe takoĊer sudjeluje u tome. Sad više ne mogu

objašnjavati. Ţelim da nazovete Hilliarda. Recite mu da sam našao jedanaestog oĉevica.

- Ne razumijem. Jedanaestog oĉevica ĉega?

- Ţao mi je, admirale, ali ne mogu vam reći. Hilliard će znati. Neka se sa mnom sastane u

Švicarskoj.

- Švicarskoj?

- Recite mu da sam ja jedina osoba koja zna gdje se nalazi jedanaesti oĉevidac. Ako uĉini jedan

pogrešan potez, dogovor ne vrijedi. Recite mu neka ide u Dolder Grand u Zürichu. Na recepciji će

ga ĉekati poruka. Recite mu da se i Janus mora nacrtati u Švicarskoj, osobno.

- Roberte, jesi li siguran da znaš što radiš?

- Ne, gospodine, nisam. No, ovo je jedina šansa koju imam. Recite mu da se o mojim uvjetima ne

moţe raspravljati. Prvo, ţelim siguran prolaz do Švicarske. Drugo, general Hilliard i Janus moraju

doći onamo i sastati se sa mnom. Treće, poslije toga ţelim sastanak s predsjednikom Sjedinjenih

Drţava.

- Uĉinit ću sve što je u mojoj moći, Roberte. Kako ću stupiti u vezu s tobom?

- Ponovno ću vas nazvati. Koliko vam vremena treba?

- Daj mi jedan sat.

- Dobro.

- I Roberte...

Uĉinilo mu se da u starĉevu glasu osjeća bol. - Da, gospodine? - Ĉuvaj se.

- Ne brinite, gospodine. Ja sam od onih koji preţivljavaju. Sjećate se?

* * *

Sat vremena kasnije Robert je ponovno razgovarao s admiralom Whittakerom.

- Dogovor stoji. Generala Hilliarda potresle su vijesti o još jednom oĉevicu. Dao mi je rijeĉ da ti

nitko neće nauditi. Udovoljit će se tvojim zahtjevima. Leti za Zürich i bit će tamo sutra ujutro.

- A Janus?

- Janus će biti u zrakoplovu s njim.

Robert je osjetio olakšanje. - Hvala vam, admirale. Što je s Predsjednikom?

- Osobno sam razgovarao s njim. Njegovi će pomoćnici organizirati sastanak s tobom ĉim budeš

spreman.

Hvala Bogu!

- General Hilliard pripremio je avion kojim moţeš...

- Ni sluĉajno. - Neće im dopustiti da ga strpaju u avion. - Ja sam u Parizu. Ţelim automobil, a

vozit ću ga sam. Neka mi ga ostave ispred hotela Littré na Montparnasseu u roku od pola sata.

- Pobrinut ću se za to.

- Admirale?

- Da, Roberte?

Bilo mu je teško govoriti mirnim glasom. - Hvala vam.

Zaputio se niz Rue Littré, a kretao se polako jer je imao jake bolove. Oprezno se pribliţio hotelu.

Toĉno ispred zgrade bio je parkiran crni mercedes. Unutra nije bilo nikoga. Na drugoj strani ulice

nalazio se plavo-bijeli policijski automobil, a za volanom je sjedio policajac u odori. Na ploĉniku su

stajala dva muškarca u civilnim odijelima i gledala kako se Robert pribliţava. Francuska tajna

policija.

Robert je otkrio da ima teškoća s disanjem. Srce mu je lupalo. Ulazi li pravo u zamku? Jedino osigu-

ranje što ga je imao bio je jedanaesti oĉevidac. Je li mu Hilliard povjerovao? Je li to dovoljno?

Pošao je prema kolima, ĉekajući da muškarci nešto poduzmu. Oni su samo stajali i bez rijeĉi ga

promatrali.

Robert je prišao do vozaĉeve strane mercedesa i pogledao u automobil. Kljuĉevi su bili unutra.

Osjećao je na sebi poglede muškaraca dok je otvarao vrata i kliznuo na sjedište vozaĉa. Na trenutak je

tako sjedio i zurio u bravu za paljenje. Ako je general Hilliard prevario admirala Whittakera, ovo je

trenutak kad će sve završiti snaţnom eksplozijom.

Dakle, idemo. Robert je duboko udahnuo, ispruţio lij_evu ruku i okrenuo kljuĉ. Motor je oţivio.

Ljudi iz Tajne sluţbe stajali su na ploĉniku i gledali ga kako odlazi. Kad se Robert pribliţio raskriţju,

ispred njega se u promet ubacio policijski automobil, a Robert je naĉas pomislio da će ga zaustaviti.

Umjesto toga, policija je upalila svoje rotirajuće crveno svjetlo, a prometna je guţva odjednom

nestala. Dali su mi jebenu pratnju!

Robert je iznad sebe ĉuo zvuk helikoptera. Pogledao je gore. Helikopter je bio obiljeţen znakovima

francuske drţavne policije. General Hilliard je poduzeo sve moguće mjere kako bi Robert sigurno

stigao u Švicarsku. A nakon što mu pokaţem posljednjeg oĉevica, mraĉno je razmišljao Robert,

namjerava me ubiti. No, general će doţivjeti iznenaĊenje.

Robert je stigao na švicarsku granicu u šesnaest sati. Na granici su se kola francuske policije

okrenula, a pratnju je preuzela švicarska policija. Prvi put otkako je sve ovo poĉelo, Robert se malo

opustio. Hvala Bogu da admiral Whittaker ima prijatelje na visokim poloţajima. Budući da

Predsjednik oĉekuje sastanak s Robertom, general Hilliard mu se neće usuditi nauditi. Misli su mu se

okrenule ţeni u bijelom i u istom je trenutku ĉuo njezin glas. Zvuk se razlijegao automobilom.

Poţuri, Roberte. Svi te ĉekamo.

Svi? Zar ih ima više? Uskoro ću saznati, pomislio je Robert.

U Zürichu se Robert zaustavio u hotelu Dolder Grand i na recepciji ostavio poruku za generala

Hilliarda.

- General Hilliard će pitati za mene - Robert je rekao sluţbeniku. - Molim vas, predajte mu ovo.

- Da, gospodine.

Vani je Robert prišao policijskom automobilu što ga je pratio. Sagnuo se i obratio vozaĉu: - Odsad

nadalje ţelim biti sam.

Vozaĉ je oklijevao. - Vrlo dobro, kapetane.

Robert se vratio u svoj automobil i krenuo prema Uetendorfu i mjestu pada NLO-a. Dok je vozio,

razmišljao je o svim tragedijama što su se dogodile zbog toga i o svim oduzetim ţivotima. Hans

Beckerman i otac Patrini; Leslie Mothershed i William Mann; Daniel Wayne i Otto Schmidt; Laslo

Bushfekete i Fritz Mandel; Olga Romanchanko i Kevin Parker. Mrtvi. Svi su mrtvi.

Ţelim vidjeti Janusovo lice, mislio je Robert, i pogledati ga u oĉi.

Jurio je kraj zaselaka, a netaknuta ljepota Alpa kao da je pobijala krvoproliće i uţas što je ovdje za-

poĉeo. Automobil se pribliţio Thunu, a Robertov je adrenalin poĉeo rasti. Ispred njega nalazila se

ĉistina na kojoj su on i Beckerman našli meteorološki balon, mjesto gdje je poĉela noćna mora. Robert

je zaustavio automobil uz rub ceste i ugasio motor. Tiho se pomolio. Potom je izašao iz automobila,

prešao cestu i zašao u polje.

Tisuće sjećanja navrlo je u Robertove misli. Telefonski poziv u ĉetiri ujutro. Morate se javiti

generalu Hilliardu u stoţer Nacionalne sigurnosne agencije, Fort Meade, jutros u 6.00 sati. Jeste li

razumjeli poruku, kapetane?

Kako je tada malo razumio. Sjetio se rijeĉi generala Hilliarda: Morate pronaći te oĉevice. Sve do

jednoga. Potraga ga je vodila od Züricha do Berna, Londona, Miinchena, Rima i Orvieta; od Waca do

Fort Smitha; od Kijeva do Washingtona, i Budimpešte. Pa, krvavi će put konaĉno ovdje završiti, gdje

je sve i poĉelo.

Ĉekala ga je, kao što je Robert znao da će ga Ĉekati, a izgledala je posve jednako kao u njegovu

snu. Krenuli su jedno prema drugome, a ona je nekako lebdjela prema njemu, lica obasjana blistavim

smiješkom.

Hvala što si došao, Roberte.

Zar ju je doista ĉuo da govori, ili je ĉuo njezine misli? Kako se moţe razgovarati s bićem iz

svemira?

- Morao sam doći - jednostavno je rekao. Cijeli je prizor djelovao posve nestvarno. Stojim ovdje i

razgovaram s nekim iz drugog svijeta! Trebao bih osjećati uţasan strah, ali u cijelom svom ţivotu

nisam bio ovako smiren. - Moram te upozoriti - rekao je Robert. - Ovamo dolaze neki ljudi koji ti ţele

nauditi. Bilo bi bolje da odeš prije njihova dolaska. Ne mogu otići.

I Robert je shvatio. Posegnuo je lijevom rukom u dţep i izvadio maleni komadić metala s kristalom.

Lice joj se razvedrilo. Hvala ti, Roberte.

Pruţio joj ga je i gledao kako ga namješta u predmet što ga je drţala u ruci.

- Što će se sada dogoditi? - upitao je Robert.

Sad mogu stupiti u vezu sa svojim prijateljima. Oni će doći po mene.

Je li u njezinim rijeĉima bilo neĉeg prijetećeg? Robert se sjetio rijeĉi generala Hilliarda:

Namjeravaju zavladati ovim planetom i pretvoriti nas u roblje. Što ako je general Hilliard u pravu?

Što ako izvanzemaljci doista namjeravaju zavladati Zemljom? Tko će ih zaustaviti? Robert je

pogledao na sat. Bilo je gotovo vrijeme za dolazak generala Hilliarda i Janusa, a ĉak i dok je

razmišljao o tome, zaĉuo je zvuk golemog helikoptera kako se pribliţava sa sjevera.

Tvoji su prijatelji stigli.

Prijatelji. Bili su to njegovi smrtni neprijatelji, a on ih je ĉvrsto odluĉio razotkriti kao ubojice, uništiti

ih.

Trava i cvijeće divlje su se svijali kad se helikopter spustio.

Uskoro će se naći licem u lice s Janusom. Ta ga je pomisao ispunila ubilaĉkim bijesom. Vrata

helikoptera su se otvorila.

Izašla je Susan.

Pedeset prvo poglavlje

U matiĉnom brodu, što je lebdio visoko nad Zemljom, zavladalo je veliko veselje. Sva su svjetla

na kontrolnim ploĉama bljeskala zelenim svjetlom.

Našli smo je!

Moramo poţuriti.

Golemi se brod poĉeo naglo spuštati prema planetu ispod sebe.

Pedeset drugo poglavlje

U jednom je trenutku vrijeme stalo, a zatim se raspalo na tisuće komadića. Robert je

zaprepašteno gledao kako Susan izlazi iz helikoptera. Ĉasak je tamo stajala, a zatim je krenula

prema Robertu, ali je Monte Banks bio odmah iza nje pa ju je zgrabio i zadrţao. - Bjeţi, Roberte! Bjeţi! Ubit će te!

Robert je koraknuo prema njoj, a u tom su trenutku iz helikoptera izašli general Hilliard i

pukovnik Frank Johnson.

General Hilliard je rekao: - Ovdje sam, kapetane. Drţao sam se svojeg dijela pogodbe. - Prišao

je Robertu i ţeni u bijelom. - Pretpostavljam da je ovo jedanaesti oĉevidac. Nestali

izvanzemaljac. Siguran sam da će biti vrlo zanimljiva. Dakle, napokon je gotovo. - Još nije. Rekli ste da ćete dovesti Janusa. — O, da. Janus te je svakako ţelio doći vidjeti.

Robert se okrenuo prema helikopteru. Na vratima je stajao admiral Whittaker. - Ţelio si me vidjeti, Roberte?

Robert je s nevjericom zurio, a pred oĉima mu se pojavila crvena magla. Ĉinilo mu se da se

cijeli njegov svijet srušio. - Ne! Zašto... ? Zašto za ime Boţje?

Admiral mu se pribliţavao. - Ne razumiješ, zar ne? Nikad i nisi. Brineš o nekoliko

beznaĉajnih ţivota. Mi brinemo o spašavanju našeg svijeta. Ova Zemlja , pripada nama i

moţemo ĉiniti s njom što god hoćemo.

Okrenuo se i zagledao u ţenu u bijelom. - Ako vi stvorenja ţelite rat, dobit ćete ga. I mi

ćemo pobijediti! - Opet se okrenuo Robertu. - Izdao si me. Bio si moj sin. Dopustio sam ti da

zauzmeš Edwardovo mjesto. Pruţio sam ti priliku sluţiti svojoj zemlji. A kako si mi ti to

vratio? Došao si mi cviljeti neka te ostavim kod kuće kako bi mogao biti sa svojom ţenom. -

Glas mu je bio pun prezira. - Moj sin to nikada ne bi uĉinio. Već sam tada trebao shvatiti

kako su naopako postavljene tvoje vrijednosti.

Robert je nepomiĉno stajao, previše šokiran da bi mogao govoriti.

- Razorio sam tvoj brak jer sam i dalje vjerovao u tebe, ali...

- Razorili ste moj... ?

- Sjećaš li se kad te CIA poslala u lov na Lisicu? Ja sam to sredio. Nadao sam se da će te

to prizvati pameti. Nisi uspio jer Lisica nije niti postojao. Vjerovao sam da sam te

preodgojio, da si postao jedan od nas. A tada si mi rekao da ćeš otići iz Agencije. U tom sam

trenutku shvatio da nisi nikakav domoljub, da te treba ukloniti, uništiti. No, najprije si nam

morao pomoći u našoj misiji.

- Vašoj misiji? Ubijanje svih onih neduţnih ljudi? Vi ste bolesni!

- Morali smo ih ubiti kako ne bi izazvali paniku. , Sad smo spremni za izvanzemaljce.

Trebalo nam je samo još malo vremena, a ti si nam to dao.

Ţena u bijelom cijelo je vrijeme stajala i slušala, ništa ne govoreći, ali sad je svojim mislima

prodrla u glave onih koji su stajali na ĉistini. Došli smo ovamo kako bismo vas sprijeĉili u

uništavanju vašeg planeta. Svi smo dio jednog svemira. Pogledajte gore.

Njihove su se glave okrenule prema nebu. Gore se. nalazio golemi bijeli oblak, a dok su oni

zurili, on se pred njihovim oĉima mijenjao. Gledali su sliku polarnog ledenog pokrova, a on se

pred njihovim oĉima poĉeo topiti, a voda se poĉela izlijevati iz rijeka i mora, poplavivši

London, Los Angeles, New York, Tokio i druge obalne gradove svijeta u vrtoglavom iz-

mjenjivanju prizora. Slika se promijenila u ogromni prizor opustošenih polja, a urod je izgorio

pod uţarenim, nemilosrdnim suncem, dok su uginule ţivotinje bile razbacane po cijelom kraju.

Prizor pred njihovim oĉima ponovno se promijenio, te su gledali nerede u Kini, opću glad u

Indiji, razorni nuklearni rat, i na kraju, ljude kako ţive u pećinama. Prikaz je polako nestajao.

Zavladao je trenutak tišine pune strahopoštovanja! To je vaša budućnost nastavite li se ovako

ponašati.

Admiral Whittaker se prvi pribrao. - Masovna hipnoza - prasnuo je. - Siguran sam da nam

moţeš pokazati još zanimljivih trikova. - Prišao je ţeni u bijelom.

- Vodim te sa sobom u Washington. Od tebe ćemo dobiti puno podataka. - Admiral je

pogledao Roberta. - Ti si gotov. - Okrenuo se Franku Johnsonu.

- Pobrini se za njega.

Pukovnik je Johnson izvadio pištolj iz futrole.

Susan se otrgnula od Montea i potrĉala k Robertu.

- Ne! - vrisnula je.

- Ubij ga! - rekao je admiral Whittaker.

Pukovnik Johnson uperio je pištolj u admirala Whittakera. - Admirale, uhićeni ste.

Admiral Whittaker je zabezeknuto zurio u njega. - Što... Što to govoriš? Rekao sam ti da ga

ubiješ. Ti si jedan od nas.

- Griješite. Nikad nisam ni bio. Davno sam se ubacio u vašu organizaciju. Traţio sam

kapetana Bellamyja kako bih ga spasio, a ne da ga ubijem. - Okrenuo se Robertu. - Ţao mi je

što nisam ranije uspio doći do vas.

Lice admirala Whittakera postalo je sivo. - Onda ćeš i ti biti uništen. Nitko nam ne moţe

stati na put. Naša organizacija...

- Više nemate organizaciju. U ovom trenutku uhićuju sve vaše ĉlanove. Gotovo je,

admirale.

Iznad njih, nebo je vibriralo od svjetla i zvuka. Golemi matiĉni brod lebdio je toĉno iznad

njih, a iznutra su bljeskala jarko zelena svjetla. S divljenjem su gledali kako se brod spušta.

Pojavila se manja svemirska letjelica, zatim još jedna, pa još dvije i još dvije, dok se nije ĉinilo

da su prekrile nebo. Zrak su ispunili glasni zvukovi koji su se pretvorili u veliĉanstvenu glazbu

što je odjekivala kroz planine. Otvorila su se vrata matiĉnog broda i na njima se pojavio

izvanzemaljac.

Ţena u bijelom okrenula se Robertu. Ja sad odlazim. Prišla je admiralu Whittakeru, generalu

Hilliardu i Monte Banksu. Vi ćete poći sa mnom. Admiral Whittaker je ustuknuo. - Ne! Neću poći!

Da. Nećemo vas povrijediti. Ispruţila je ruku i na trenutak se ništa nije dogodilo. Zatim su

se, dok su ostali promatrali, tri muškarca polako poĉela kretati prema svemirskom brodu, kao u

transu. Admiral Whittaker je vrisnuo: - Ne!

I dalje je vriskao kad su tri ĉovjeka nestala u unutrašnjosti broda.

Ţena u bijelom okrenula se prema ostalima. Nećemo im nauditi. Moraju puno nauĉiti. Kad

nauĉe, dovest ćemo ih natrag.

Susan je ĉvrsto drţala Roberta.

Reci ljudima da moraju prestati ubijati ovaj planet, Roberte. Natjeraj ih da shvate.

- Ja sam samo jedan ĉovjek.

Ima vas na tisuće. Svakoga dana ima vas sve više i više. Jednoga dana bit će vas na milijune,

a svi morate govoriti jednim snaţnim glasom. Hoćeš li to uĉiniti?

- Pokušat ću. Pokušat ću.

Mi sad odlazimo. Ali ćemo vas promatrati. I vratit ćemo se.

Ţena u bijelom se okrenula i ušla u matiĉni brod. Svjetla u njegovoj unutrašnjosti postajala su

sve sjajnija, dok se nije ĉinilo da su rasvijetlila cijelo nebo. Odjednom, bez upozorenja,

matiĉni je brod uzletio, a slijedile su ga manje letjelice, dok se konaĉno nisu svi izgubili iz

vida.

Reci ljudima da moraju prestati ubijati planet. Tako je, pomislio je Robert. Sad znam ĉime ću

se baviti ostatak ţivota.

Pogledao je Susan i nasmiješio se.

P O Č E T A K

Autorova rijeĉ

Tijekom istraţivanja za ovaj roman, proĉitao sam brojne knjige, te ĉlanke u ĉasopisima i

novinama o astronautima koji su navodno imali doţivljaje s izvanzemaljcima: pukovnik Frank

Borman sa Gemini 7 navodno je fotografirao NLO koji je slijedio njegovu kapsulu. Neil

Armstrong s Apollo II vidio je dvije neidentificirane svemirske letjelice kad se spustio na

Mjesec. Buzz Aldrin fotografirao je neidentificirane letjelice na Mjesecu. Pukovnik L. Gordon

Cooper je na letu #Projekta Mercury# susreo veliki NLO iznad Pertha u Australiji, a snimio je

glasove koji su govorili jezikom za kojeg se kasnije otkrilo da na Zemlji ne postoji.

Razgovarao sam s tim ljudima, kao i s ostalim astronautima, a svi su me oni uvjeravali da su

te priĉe laţne umjesto tajanstvene, da nitko od njih nije imao nikakvih doţivljaja s NLO-ima.

Nekoliko dana nakon mog telefonskog razgovora s pukovnikom Gordonom Cooperom, on me

je ponovno nazvao. Uzvratio sam mu poziv, ali je odjednom postalo nemoguće doprijeti do

njega. Godinu dana kasnije uspio sam doći do pisma što ga je on pisao 9. studenog 1978., a

govorilo je o NLO-ima.

Ponovno sam nazvao pukovnika Coopéra kako bih ga upitao je li pismo autentiĉno. Ovoga

je puta bio susretljiviji. Rekao mi je da je pismo autentiĉno, te da je tijekom svojih putovanja u

svemir on osobno vidio nekoliko NLO-a. TakoĊer je spomenuo da su drugi astronauti imali

sliĉna iskustva, ali su upozoreni neka o tome ne razgovaraju.

Proĉitao sam desetak knjiga koje uvjerljivo dokazuju da leteći tanjuri postoje. Proĉitao sam

desetak knjiga koje uvjerljivo dokazuju da leteći tanjuri ne postoje. Gledao sam videovrpce

koje sadrţe snimke letećih tanjura; upoznao sam terapeute iz Sjedinjenih Drţava i iz drugih

zemalja koji su specijalizirali hipnotiziranje ljudi koji tvrde da su ih odveli u NLO-ima.

Terapeuti kaţu da su se bavili stotinama sluĉajeva u kojima su pojedinosti iskustava ţrtava

zapanjujuće sliĉne, ukljuĉujući jednake, neobjašnjive oţiljke na njihovim tijelima.

General zraĉnih snaga koji je na ĉelu projekta Plava knjiga - grupe koju je formirala

ameriĉka vlada u svrhu istraţivanja letećih tanjura - uvjeravao me je da nikad nije bilo stvarnih

dokaza o postojanju letećih tanjura, ili izvanzemaljaca.

Ipak, u predgovoru knjige Above Top Secret, iznimnoga djela Timothyja Gooda, Lord Hill-

Norton, admiral flote i britanski vrhovni zapovjednik obrane od 1971. do 1973. piše:

Dokazi o postojanju objekata viĊenih u našoj atmosferi, pa ĉak i na zemlji, što ih se ne moţe

objasniti kao djelo ljudskih ruku ili bilo kakve fiziĉke sile ili efekta poznatog znanstvenicima,

meni se ĉine vrlo snaţnima... Za veliki broj opaţanja jamĉe osobe u ĉiju se vjerodostojnost ne

moţe sumnjati. Zapanjuje što meĊu njima postoji puno uvjeţbanih promatraĉa, kao što su

policajci, te civilni ili vojni piloti...

Godine 1933. je 4. švedski leteći korpus zapoĉeo istragu o tajanstvenim neobiljeţenim

letjelicama što su se pojavljivale iznad Skandinavije, a 30. travnja 1934. general bojnik Erik

Reuterswaerd dao je sljedeću izjavu za tisak:

Sliĉnosti ovih izvještaja pokazuju da se ne moţe sumnjati u postojanje ilegalnog zraĉnog

prometa iznad naših tajnih vojnih podruĉja. Postoje mnogi iskazi pouzdanih oĉevidaca koji

govore o bliskom viĊenju zagonetnog letaĉa. A u svakom sluĉaju postoji jedna zajedniĉka

znaĉajka; na letjelicama nije bilo nikakvih znakova ili oznaka za identifikaciju... pitanje je:

Tko ili što su oni, i zašto uzurpiraju naš zraĉni prostor?

Godine 1947. zamolili su profesora Paula Santorinija, vodećeg grĉkog znanstvenika, da

istraţi porijeklo projektila što su prelijetali Grĉku. »Uskoro smo utvrdili da nije rijeĉ o

projektilima. MeĊutim, prije no što smo uspjeli saznati nešto više, vojska je, nakon dogovora

sa stranim struĉnjacima, naredila obustavljanje istrage. Strani znanstvenici doletjeli su u Grĉku

na tajne razgovore sa mnom.« (Kasnije naglašeno.) Profesor je potvrdio da pitanje NLO-a

pokriva »svjetski veo tajni« jer, izmeĊu ostaloga, vlasti nisu htjele priznati postojanje sile

protiv koje »nema mogućnosti obrane«.

Od 1947. do 1952. ATIC (Air Technical Intelligence Centre) primio je otprilike 1500

sluţbenih prijava o opaţanju NLO-a. 20 posto istih zraĉne snage ne mogu objasniti.

Stoţerni general Lord Dowding, vrhovni zapovjednik RAF-a tijekom Bitke za Britaniju

1940., napisao je:

Prijavljeno je više od deset tisuća opaţanja, a većina se ne moţe objasniti nikakvim

»znanstvenim razlozima«. Uhvaćeni su na radarskim ekranima... a zabiljeţene brzine dosezale

su ĉak 14 tisuća kilometara na sat... Uvjeren sam da takvi objekti postoje i da ih ne proizvodi

niti jedna drţava na Zemlji. Stoga nemam drugog izbora do prihvatiti teoriju da dolaze iz

izvanzemaljskog podruĉja...

Nedavno je u Elmwoodu, u Wisconsinu, cijeli grad gledao kako se nekoliko dana nebom

iznad njih kreću leteći tanjuri.

General Lionel Max Chassin, koji se uzdigao do poloţaja vrhovnog zapovjednika

francuskih zraĉnih snaga, a obavljao je duţnost koordinatora zraĉne obrane, zraĉnih snaga

Saveznika, središnja Europa (NATO), napisao je:

Više nema nikakve sumnje da su viĊene neobiĉne pojave... Broj savjesnih, inteligentnih,

školovanih ljudi pri punoj svijesti koji su »nešto vidjeli« i to opisali, raste iz dana u dan.

Zatim je tu poznati Roswell sluĉaj iz 1947. Prema izvještajima oĉevidaca, uveĉer 2. lipnja

iznad Roswella u New Mexicu, viĊena je blistava letjelica u obliku diska. Idućeg su dana

mjesni upravitelj ranca i njegovo dvoje djece pronašli dijelove olupine razbacane po širokom

podruĉju. Obaviještene su vlasti i izdana je sluţbena izjava kojom se potvrdilo da je pronaĊena

olupina letećeg tanjura.

Odmah je uslijedila druga izjava za tisak kojom se tvrdilo da je olupina samo ostatak

meteorološkog balona kojeg su poslušno pokazali na tiskovnoj konferenciji. U meĊuvremenu

se tvrdilo da je prava olupina poslana u Wright Field. Jedan je oĉevidac opisao tijela rijeĉima

»nalik ljudskima, ali nisu ljudska. Glave su im okrugle, oĉi malene, a nisu imali kose. Oĉi su

im smještene široko. Prema našim mjerilima, bili su priliĉno maleni, a glave su im

proporcionalno puno veće od tijela. Odjeća se ĉinila napravljena od jednog komada, sive boje.

Ĉinilo se da su svi muškog roda i bilo ih je puno... Vojno je osoblje preuzelo stvar u svoje

ruke, a nama je reĉeno neka napustimo to podruĉje i ni s kim ne razgovaramo o onome što smo

vidjeli.«

Prema jednom dokumentu dobivenom od obavještajca godine 1984., predsjednik Truman je

1947. osnovao vrlo tajni odbor pod šifrom »Majestic 12«

ili »MJ-12« u svrhu istraţivanja NLO-a, a o svojim su rezultatima trebali izvještavati

Predsjednika. Na dokumentu je datum 18. studenoga 1952., klasificiran je kao STROGO

POVJERLJIVO / MAJIC / SAMO NA UVID, a navodno ga je pripremio admiral

Hillenkoetter za predsjednika Dwighta Eisenhowera. U njemu se nalazi zapanjujuća izjava o

ostacima ĉetiri tijela izvanzemaljaca koje su pronašli tri kilometra od mjesta u Roswellu gdje

se srušio NLO.

Pet godina nakon osnivanja odbora njegovi su ĉlanovi napisali kratku poruku tada

izabranom predsjedniku Eisenhoweru o prouĉavanju NLO-a i potrebom za tajnovitošću:

Implikacije za ##Nacionalnu sigurnost# od trajne su vaţnosti, budući da motivi i krajnje

namjere tih posjetitelja ostaju posve nepoznati... Iz tih razloga, kao i oĉitih meĊunarodnih

tehnoloških pitanja, te osnovne potrebe da se pod svaku cijenu izbjegne panika u javnosti,

grupa #Majestic 12# ostaje pri jednoglasno prihvaćenom zakljuĉku o potrebi nametanja

najstroţih sigurnosnih mjera što ih treba nastaviti bez prekida i nova administracija.

Sluţbeno objašnjenje nijekanja glasi da je autentiĉnost dokumenta upitna.

Smatra se da Nacionalna sigurnosna agencija prikriva više od stotinu dokumenata koji se

odnose na NLO-e, CIA otprilike pedeset dokumenata, a DIA šest.

Bojnik Donald Keyhoe, nekadašnji pomoćnik Charlesa Lindbergha, javno je optuţio vladu

Sjedinjenih Drţava za nijekanje postojanja NLO-a kako bi se sprijeĉila panika u javnosti.

U kolovozu 1948., kad je strogo povjerljiva »Procjena situacije« ATIC-a iznijela mišljenje

da su NLO-i meĊuplanetarni posjetitelji, tadašnji vrhovni zapovjednik zraĉnih snaga, general

Vandenberg, naredio je spaljivanje tog dokumenta.

Postoji li urota svjetskih vlada kako bi se od javnosti sakrila istina?

U kratkom razdoblju od šest godina, dvadeset tri engleska znanstvenika, koji su radili na

projektima tipa Zvjezdani ratovi, umrli su pod sumnjivim okolnostima. Svi su oni radili na

razliĉitim aspektima elektroniĉkog ratovanja, što ukljuĉuje i istragu o NLO-ima.

Slijedi popis umrlih, uz datume i okolnosti njihovih smrti.

1982. - profesor Keith Bowden, poginuo u saobraćajnoj nesreći.

Srpanj 1982. - Jack Wolfenden, poginuo u nesreći jedrilice koju vuĉe avion.

Studeni 1982. - Ernest Brockway, samoubojstvo.

1983. - Stephen Drinkwater, samoubojstvo davljenjem.

Travanj 1983. - potpukovnik Anthony Godley, nestao, proglašen mrtvim.

Travanj 1984. - George Franks, samoubojstvo vješanjem.

1985. - Stephen Oke, samoubojstvo vješanjem.

Studeni 1985. - Jonathan Wash, samoubojstvo skokom sa zgrade.

1986. dr. John Brittan, samoubojstvo trovanjem ugljiĉnim monoksidom.

Listopad 1986. - Arshad Sharif, samoubojstvo tako što je stavio konopac oko vrata, vezao ga

za drvo, a zatim se velikom brzinom odvezao automobilom. To se dogodilo u Bristolu, sto

šezdeset kilometara dalje od njegove kuće u Londonu.

Listopad 1986. - Vimal Dajibhai, samoubojstvo skokom s mosta u Bristolu, sto šezdeset

kilometara daleko od Londona gdje je ţivio.

Sijeĉanj 1987. - Avtar Singh-Gida, nestao, proglašen mrtvim.

Veljaĉa 1987. - Peter Peapell, samoubojstvo nakon što se zavukao pod automobil u garaţi.

Oţujak 1987. - David Sands, samoubojstvo tako što se velikom brzinom zaletio u bar.

Travanj 1987. - Mark Wisner, umro od gušenja.

10. travnja 1987. - Stuart Gooding, ubijen na Cipru.

Travanj 1987. - Shani Warren, samoubojstvo utapljanjem.

Svibanj 1987. - Michael Baker, poginuo u sudaru automobila.

Svibanj 1988. - Trevor Knight, samoubojstvo.

Kolovoz 1988. - Alistair Beckham, samoubojstvo elektriĉnom strujom.

Kolovoz 1988. - brigadir Peter Ferry, samoubojstvo elektriĉnom strujom.

Datum nepoznat - Victor Moore, samoubojstvo.

Sluĉajnosti?

U protekla tri desetljeća prijavljeno je najmanje 70.000 tajanstvenih objekata na nebu, a

viĊeno ih je daleko više, moţda deset puta više od onoga što je prijavljeno.

Izvještaji o NLO-ima dolazili su iz stotina zemalja širom svijeta. U Španjolskoj NLO-i su

poznati kao Objetos Foladores No Identificados ... u Njemaĉkoj ih zovu Fliegende

Untertassen ... u Francuskoj Soucoupes Volantes ... u Ĉehoslovaĉkoj Letajici Talire.

Ugledni je astronom Cari Sagan procijenio da se samo naša galaksija Mlijeĉni put sastoji od

otprilike 250 milijardi zvijezda. On vjeruje da oko milijun tih zvijezda moţe imati prateće

planete sposobne za odrţavanje neke vrste civilizacije.

Naša vlada nijeĉe postojanje izvanzemaljske inteligencije, a ipak je na Kolumbov dan 1992.

NASA u Kaliforniji i Puerto Ricu aktivirala radioteleskope opremljene posebnim

prijamnicima i raĉunalima sposobnim za analiziranje deset milijuna radiokanala odjednom,

kako bi traţili znakove inteligentnog ţivota u svemiru.

NASA je pothvat nazvala »MOP« (Microwave Observing Project - Mikrovalni promatraĉki

projekt), ali astronomi ga zovu »SETI« (Search for Extraterrestrial Intelligence - Potraga za

izvanzemaljskom inteligencijom).

Pitao sam dva bivša predsjednika Sjedinjenih Drţava znaju li nešto o NLO-ima ili

izvanzemaljcima, ali su mi odgovorili nijeĉno. Bi li mi rekli istinu kad bi imali neke podatke?

S obzirom na veo tajni koji obavija temu, mislim da ne bi.

Postoje li doista leteći tanjuri? Posjećuju li nas izvanzemaljci s nekog drugog planeta? Uz

novu tehnologiju koja zadire sve dublje i dublje u svemir, traţeći znakove inteligentnog ţivota,

moţda ćemo odgovore dobiti prije no što oĉekujemo.

Mnogi koji se bave istraţivanjem svemira, astronomijom i kozmologijom, ne mogu strpljivo

ĉekati na odgovore, izvrgnu se opasnosti i iznose vlastita predviĊanja. Jill Tartar, astrofiziĉar i

znanstvenik na projektu SETI u NASA-inom istraţivaĉkom centru Ames, u Amesu, Iowa,

spada u tu grupu.

U galaksiji ima 400 milijardi zvijezda. Stvoreni smo od zvjezdane prašine, sasvim

uobiĉajene tvari. U svemiru punom zvjezdane prašine, teško je povjerovati da smo mi jedina

stvorenja koja postoje.

Tekst pisma pukovnika L. Gordona Coopéra veleposlaniku Griffithu:

Veleposlanik Griffith

Poslanstvo Grenade pri Ujedinjenim nacijama

866 Druga avenija

Stan 502

New York, New York 10017

Poštovani veleposlanice Griffith,

ţelio bih vam prenijeti svoje stavove o izvanzemaljskim posjetiteljima, popularno nazvanim

NLO-ima, i predloţiti što bi se moglo uĉiniti kako bi se pravilno postupalo s istima.

Vjerujem da te izvanzemaljske letjelice i njihove posade posjećuju naš planet s drugih

planeta, koji su oĉito tehniĉki nešto napredniji od nas na Zemlji. Drţim da bismo trebali stvoriti

koordinirani program na najvišoj razini za znanstveno prikupljanje i analiziranje podataka iz

svih dijelova svijeta koji govore o bilo kojoj vrsti susreta, te odrediti najbolji put uspostavljanja

komunikacije s tim posjetiteljima na prijateljski naĉin. Moţda ćemo im najprije morati pokazati

da smo nauĉili rješavati svoje probleme mirnim putem, a ne ratovanjem, prije nego nas prihvate

kao ravnopravne pripadnike svemirske zajednice. Takvo bi prihvaćanje donijelo goleme

mogućnosti unapreĊivanja našeg svijeta u svim podruĉjima. Tada bi se svakako ĉinilo da UN

imaju vjerodostojan interes za pravilno i ekspeditivno bavljenje tim pitanjem.

Trebao bih naglasiti da ja nisam iskusni i profesionalni istraţitelj NLO-a. Još nisam imao

ĉast letjeti u NLO-u, niti upoznati posadu nekog NLO-a. Ipak, osjećam se pozvanim

raspravljati o njima budući da sam bio na granicama golemih prostranstava kojima oni putuju.

TakoĊer sam 1951. imao priliku tijekom dva dana promatrati mnogo njihovih letova. Bili su

razliĉitih veliĉina i oblika, a letjeli su u borbenim formacijama, uglavnom od istoka prema

zapadu Europe. Bili su na većoj visini od one do koje smo mi u ono vrijeme mogli doprijeti u

našim borbenim avionima.

TakoĊer bih ţelio istaknuti da većina astronauta ne ţeli razgovarati o NLO-ima zbog velikog

broja ljudi koji su neozbiljno prodavali laţne priĉe i krivotvorene dokumente, bez oklijevanja

izvrgavajući ruglu svoja imena i ugled. Onih nekoliko astronauta koji su nastavili sudjelovati u

radu na polju NLO - a, to moraju ĉiniti vrlo oprezno. Ima nas nekoliko koji doista vjerujemo u

NLO-e i imali smo pm ke vidjeti NLO-e na zemlji ili iz zrakoplova.

Ako UN pristanu na bavljenje ovim projektom, u kojeg će uloţiti svoju vjerodostojnost,

moţda bi mnogi sposobni ljudi stupili na scenu i pruţili svoju pomoć i znanje.

U nadi da ćemo se uskoro vidjeti,

iskreno vaš

L. Gordon Cooper

Col. USAF (kct)

Astronaut