13

Sindikalni

priručnik Sindikat turizma i usluga Hrvatske

Sindikalna podružnica Plava Laguna

2

Sindikalni priručnik

3

Sadržaj Sadržaj ................................................................................................. 3

Što je radnički sindikat? ........................................................................ 5

Trebaju li radnici sindikat? .................................................................... 6

1. Osnovice organizacije ................................................................... 7

1.1. Strukovni sindikat ..................................................................... 8

1.2. Opća federacija ........................................................................ 9

1.3. Industrijski sindikat ................................................................. 10

1.4. Varijacije ................................................................................ 11

2. Tri važna načela sindikalizma ...................................................... 12

2.1. Jedinstvo ................................................................................ 13

2.2. Neovisnost ............................................................................. 14

2.3. Demokratske metode ............................................................. 16

3. Ustrojstvo sindikata .................................................................... 17

3.1. Konferencija ili kongres izaslanika ........................................... 18

3.2. Izvršno vijeće ili izršni odbor ................................................... 18

3.3. Upravni odbor ........................................................................ 18

3.4. Izvršni dužnosnici.................................................................... 18

3.5. Ogranak ili lokalni sindikat ...................................................... 19

4. Uprava ....................................................................................... 20

5. Financiranje ................................................................................ 21

6. Aktivnosti ................................................................................... 24

6.1. Organiziranje novih članova .................................................... 24

6.2. Kolektivni pregovori................................................................ 24

4

6.3. Stalno sindikalno osposobljavanje .......................................... 24

6.4. Svakodnevne aktivnosti .......................................................... 25

6.5. Socijalna potpora ................................................................... 25

6.6 Političke i zakonodavne aktivnosti ................................................ 25

7. Sindikat i zajednica ..................................................................... 26

5

Što je radnički sindikat?

U ovom razmatranju možemo ga definirati kao trajnu, stalnu i demokratsku organizaciju koju su stvorili i vode radnici:

kako bi se zaštitili na poslu kako bi poboljšali uvjete rada kako bi kolektivno pregovarali kako bi tražili bolji životni standard kako bi osigurali načine izražavanja radničkih pogleda na

probleme društva U mnogim zemljama radnički sindikat, da bi mogao steći pravnu osobnost, mora biti registriran u Ministarstvu rada i zapošljavanja. Obično, sindikat treba pobijediti na izborima među radnicima koje želi predstavljati da bi bio priznat kao predstavnik u kolektivnom pregovaranju.

6

Trebaju li radnici sindikat?

Da, i stoga radnici osnivaju svoje vlastite sindikate. Stvaranje sindikata je neizbježno uvijek kad postoje dvije skupine ljudi s različitim interesima. Interes je poslodavca dobiti više rada za što manju cijenu, dok su radnici zainteresirani za pristojne plaće za svoj rad ili pružene usluge. Zbog te osnovne suprotnosti, odnosno sukoba interesa, radnici su shvatili da se trebaju okupiti kako bi se suprotstavili poslodavcu. U tu svrhu, prirodni instrument radnika jest radnički sindikat.

Radnici su naučili da, ako nastupaju sami, ne mogu ništa postići u vlastitoj zaštiti od štetnih postupaka poslodavca (kao što je samovoljno otpuštanje), ili u osiguranju boljih radnih uvjeta, ili pak u borbi za zakone koji štite radnike. Radnici - individualci vrlo brzo shvaćaju da su posve nemoćni i da ovise o milosti poslodavca, te da im neprestano prijeti mogućnost izbacivanja s posla. Radnik potpuno ovisi o plaći ili o nadnici, odnosno o svojem poslu, koji mu može biti dat ili oduzet svakim hirom poslodavca. Tako radnik postaje ovisan o dobroj volji poslodavca. To znači da radnik nije slobodna osoba, jer mora služiti poslodavcu ili gladovati. No u zajednici, radnici više nisu nemoćni. Putem snažnog sindikata,

radnici se mogu, kao ravnopravni, sastati s poslodavcem. Radnici tako mogu vratiti svoj ponos osoba koje svoj rad mijenjaju za pristojan život. Ne moraju se osjećati slabima, ni posve ovisnima o dobroj volji poslodavca, već stječu određenu kontrolu nad svojim životom i životnim uvjetima. Više neće morati samo prihvaćati što poslodavac ponudi, već se mogu suprotstaviti upravi, predlagati ideje, tražiti pristojne uvjete rada i o tome pregovarati s poslodavcem. Tako radnici mogu utjecati na svoj život!

7

1. Osnovice organizacije Pitanje osnovice organizacije odnosi se na vrstu temelja na kojima

članovi žele izgraditi sindikat. U razmišljanju o tom pitanju osnovna je tema: stupanj zajedničkih interesa među radnicima i dovoljno zajedništva radnika u susretima s poslodavcem. Osnovno, postoje tri opće mogućnosti:

1. Sindikat zasnovan na struci/zanimanju 2. Opća federacija 3. Industrijski sindikat (nacionalna unija ili federacija)

Dvije varijacije ili dodatne mogućnosti prethodnim trima kategorijama su:

sindikat jedne radionice ili kuće (lokalni sindikat) opći sindikat uposlenih

8

1.1. Strukovni sindikat To je bio prvi oblik sindikata. Takav sindikat čine radnici jedne struke ili

zanimanja. Tako primjerice, svi električari, i samo električari mogu pripadati strukovnom sindikatu električara neovisno o mjestu rada ili o poslodavcu. Dakle, u takvom tipu sindikata radnike povezuje struka ili zanimanje. Strukovni sindikat djeluje dvojako:

Prvo, kontrolira ponudu rada u svojoj kategoriji naučničkim sustavom

Drugo, utvrđuje plaće za rad, odnosno satnicu ispod koje članovi ne smiju prihvatiti posao, i na taj način prisiljavaju poslodavce da plate njihovu cijenu

Taj tip sindikata nije osobito popularan, i stoga za njega opada zanimanje širom svijeta zbog brzog razvoja industrije.

9

1.2. Opća federacija Taj tip sindikata čine svi radnici, neovisno o poslodavcu, industriji ili

zanimanju. Povijesno, takav je sindikat težio organizirati nekvalificirane radnike koji su izostavljeni iz organizacija kvalificiranih, primjerice, strukovnih sindikata. Takav oblik sindikata ima prednost u malim zemljama gdje pojedine skupine radnika nisu dovoljno snažne same stvoriti djelotvoran sindikat. Takav je sindikat obično velik i moćan, jer okuplja sve radnike u zajednicu, kako bi se suočili s poslodavcima, koji često djeluju zajedno, od lokalne razine do države. Koristeći mogućnosti mobilizacije radnika iz nekoliko poduzeća ili industrijskih grana, takav se sindikat može uspješnije suočiti s udruženim poslodavcima i organizirati solidarne akcije, ili financijsku potporu za radnike poduzeća ili djelova industrijskih grana. Određene usluge, poput istraživanja, mogu biti objedinjene, a to ih čini jeftinijim. Opća federacija ima nekoliko nedostataka. Prvo, ako ih postoji više od jedne, tada će postojati suparništvo i preotimanje članstva, što slabi radnički pokret. Također budući da predstavlja sve skupine radnika, teško je utvrditi politiku koja svima odgovara. No, taj se problem može prevladati uspostavom uravnotežene regionalne i strukovne sindikalne strukture. Primjerice, opći sindikati u Velikoj Britaniji imaju strukovne skupine koje brinu o interesima radnika u pojedinim industrijama.

10

1.3. Industrijski sindikat Taj tip sindikata organizira sve radnike unutar određene industrije,

primjerice, prehrambene i srodnih industrija, ili metalne, odnosno kemijske industrije. Tako, kvalificirani i nekvalificirani radnici, radnici i činovnici, svi pripadaju jednom sindikatu, sve dok su zaposleni u određenoj industrijskoj grani. Radnici u pojedinoj industrijskoj grani imaju mnoge zajedničke probleme. Primjerice, svi osjećaju ako posao napreduje ili stagnira. Skupne interese lakše je prevladati ako ne postoje suparnički opći ili strukovni sindikati, jer poslodavci ne mogu iskoristiti jedan sindikat protiv drugog. S druge strane, industrijski sindikati uvijek bi se trebali udruživati u opće federacije ili nacionalne saveze kako bi se lakše uhvatili u koštac s glavnim problemima, kao što je zakonodavstvo, te podijelili troškove usluga, koje su za mnoge od njih preskupe.

11

1.4. Varijacije Dvije varijacije ili dodatne mogućnosti prethodnim trima kategorijama

su: Sindikat jedne radionice ili kuće (lokalni sindikat) Opći sindikat uposlenih

Alternativno poznat kao „sindikat kuće“, „sindikat jedne radionice“ organizira sve radnike u jednom poduzeću ili tvornici. Prednost mu je što ga je lako organizirati, jer svim je radnicima zajednički cilj osigurati dobar kolektivni ugovor za poduzeće ili tvornicu. S druge strane, takav je sindikat mali, i s malom snagom u pregovorima. Osim toga, ozbiljna mu je slabost što ga uprava lako pobjeđuje, jer su povjerenici također namještenici u poduzeću. „Opći sindikat uposlenih“ je u osnovici isto, osim što se organizira u poduzeće istog vlasnika. Pati od istih slabosti kao i „sindikat jedne radionice“.

12

2. Tri važna načela sindikalizma

1. Jedinstvo

2. Neovisnost

3. Demokratske metode

13

2.1. Jedinstvo Prvo načelo sindikalizma jest jedinstvo:

Jedinstvo radnika, ili, drugim riječima, solidarnost „ svi za jednoga, jedan za sve“. Čvrstim zajedništvom radnici mogu mnogo postići. Bez jedinstva, radnik sam ne može postići ništa značajno. Stoga je organizacijski cilj sindikata 100-postotno članstvo, a to u praksi znači što veći postotak radnika. Snaga i utjecaj sindikata u odnosima s poslodavcem ovise o broju radnika u poduzeću koji su u sindikatu. Drugim riječima, što je veći omjer radnika – članova u odnosu na one koji nisu, toliko je veća snaga sindikata. Osim po brojnosti, snaga sindikata proistječe iz organiziranja ključnih kvalificiranih radnika u poduzeću. Ovisno o tome kakva je osnovica organiziranja sindikata – struka, industrijska grana, zajednički poslodavac, ili je riječ o općem sindikatu, svi zaposleni trebali bi biti mjerodavni za širok spektar problema u primjerenom zastupanju interesa radnika. Sindikati ne smiju biti zatvorena društva, i ne smiju biti instrument privilegiranih i elitnih radnika koji ljubomorno brane članske privilegije od onih radnika koji nisu članovi, i nisu organizirani pa primaju manje plaće. Sindikat treba biti otvoren svim radnicima, jer inače, u slučaju ozbiljnijih sukoba, neprivilegirani radnici mogu biti upotrjebljeni kao štrajkolomci protiv organiziranih radnika.

14

2.2. Neovisnost Ako organizacija treba služiti potrebama svojeg članstva, moraju je

kontrolirati sami članovi, jer, tko osim njih samih, može bolje utvrditi ili čuvati vlastite interese? Ako sindikat uistinu namjerava ostvariti načela i ciljeve zbog kojih je osnovan, ne smije dopustiti da ga kontroliraju vanjski interesi – vlada, poslodavci, političke stranke, religiozne organizacije, lokalne vlasti ili pojedinci. Vlada može i ne mora biti sklona sindikatima, ali uglavnom ima razumijevanja za interese moćnih skupina – poslodavaca. Osim toga, ako vlada može kontrolirati zahtjeve i aktivnosti sindikata, on postaje više instrument vlade, nego radnika koji su ga stvorili. Postoje slučajevi gdje tzv. „sindikat“ za zaposlene organizira poslodavac. Taj tip sindikata naziva se „žuti sindikat“ (u vlasništvu poduzeća), a njime upravljaju članovi uprave. Obično je to lokalni sindikat ili „sindikat jedne radionice“, što znači da članovi mogu biti samo zaposleni u tome poduzeću. Nepotrebno je isticati kako je takav oblik sindikata posve beskoristan, jer mu osnovna svrha nije promicanje interesa radnika, već spiječiti stvaranje pravoga sindikata. Kada uprava počinje tjerati zaposlene da se priključe lokalnom sindikatu, to je jasan znak da je riječ o „žutom sindikatu“. Jednako tako, sindikat se mora oduprijeti svakom pokušaju bilo koje političke stranke da zavlada sindikatom. Interesi političke stranke ne moraju nužno biti istovjetni interesima sindikata. Iako postoje područja u kojima si interesi isti, osnovni je cilj sindikata služiti svojim članovima. Taj bi se cilj mogao primijeniti ako sindikatom vlada stranka, čiji je osnovni cilj zadržati potporu iz svih sektora kako bi osigurala moć. U mnogim zemljama sindikati su stvorili vlastite političke stranke, koje imaju potporu i od drugih slojeva društva koji dijele političke ciljeve radnika (manji farmeri, niža srednja klasa). Sposobni sindikati zadržavaju kontrolu nad tim strankama i ne puštaju da se unište raskolničkim podjelama. Takve su stranke najbolji način ostvarivanja interesa radnika u predstavničkim tijelima gdje se donose zakoni.

15

Povremeno može doći do pokušaja da pojedine religijske ili lokalne skupine pokušaju podrediti sindikat svojoj kontroli, kako bi služio njihovim religijskim ili posebnim lokalnim interesima. Ako se to dogodi, sindikat će oslabiti i neizbježno se podijeliti pri pokušaju jedne skupine da ostvari hegemoniju nad ostalima. Takva su djelovanja antisindikalna, jer međusobno suprotstavljaju radnike, umjesto suprotstavljanja poslodavcu.

Naravno, svi članovi sindikata mogu biti vjernici bilo koje religije ili prihvatiti bilo koje političko uvjerenje, ali ne smiju svojim mišljenjem utjecati na organizaciju.

16

2.3. Demokratske metode Sindikat ne može djelotvorno ostvarivati interese članova ako nije

udruženje radnika sa zajedničkim interesima, kao što su veća plaća i bolji uvjeti rada. Dobrovoljna organizacija ne može biti jaka i djelotvorna ako članstvo ne može sudjelovati jedino ako je organizacija demokratska. Stoga je demokracija bitan stup sindikalizma. U praksi demokratske metode znače:

Svi djelovi članstva trebaju biti ravnopravno i potpuno predstavljeni u donošenju odluka. Cilje kojem treba težiti jest da odluka bude izraz volje većine članova.

Svaki član ima pravo biti poučen o statutu i pravilima sindikata,

a to mu omogućuje potpuno sudjelovanje u donošenju sindikalnih odluka.

Svi članovi trebaju imati ista prava i povlastice, kao i dužnosti i obveze.

Predstavnike, izvršne dužnosnike i druge trebalo bi, u

određenim razdobljima, tajnim glasovanjem, između sebe birati članstvo, kojemu bi trebali biti i odgovorni. Ako većina članova nije zadovoljna njihovim radom, trebali bi podlijegati opozivu. Nikada se ne smije predlagati samo jednu osobu.

Sve članove sindikata treba povremeno upoznati sa svim sindikalnim aktivnostima, koje članstvo treba i analizirati, odnosno ocijeniti.

Sindikati su, tradicionalno, oduvijek demokratske institucije, jer ne postoji drugi dugotrajniji način djelovanja. Kaže se da su sindikati snaga demokracije (posebice u nerazvijenim društvima koja traže osuvremenjivanje).

17

3. Ustrojstvo sindikata Ustrojstvo sindikata određuje sljedeće:

Kako se odlučuje u organizaciji Kako su članovi predstavljeni u tijelima koja donose odluke Kako se članstvo mobilizira u rješavanju problema

Općenito, postoji pet razina:

1. Konferencija ili kongres izaslanika 2. Izvršno vijeće ili izvršni odbor 3. Upravni odbor 4. Izvršni dužnosnici 5. Ogranak ili lokalni sindikat

18

3.1. Konferencija ili kongres izaslanika To je glavno tijelo koje donosi odluke, a u njemu sve članove

predstavljaju izabrani predstavnici. Zadaća mu je odlučivanje o općoj politici, izbor dužnosnika i članova izvršnog tijela, analiza dosadašnjih aktivnosti i smjernica za buduće aktivnosti. Konferencija izaslanika može se održati jednom u svake dvije, tri, četiri ili pet godina.

3.2. Izvršno vijeće ili izvršni odbor To se tijelo obično bira na konferenciji izaslanika. Predstavlja cijelo članstvo i sastaje se da bi donijelo važne odluke i nadgledalo rad izvršnih dužnosnika.

3.3. Upravni odbor Umjesto da sva moć, te donošenje odluka između sastanaka izvršnog vijeća, bude ovlast jedne osobe, popust predsjednika ili glavnog tajnika, pravo i odgovornost kolektivnog odlučivanja može imati mala mobilna

skupina vodećih sindikalnih dužnosnika. To je obično malobrojna skupina ljudi koji su u međusobnom bliskom kontaktu.

3.4. Izvršni dužnosnici Izvršni dužnosnici su predsjednik, glavni tajnik, blagajnik itd. Izvršne

dužnosnike u nekim sindikatima bira konferencija izaslanika, a u drugim izvršno vijeće.

19

3.5. Ogranak ili lokalni sindikat Ogranak je osnovna jedinica sindikalne organizacije i zadržava najuži

kontakt s članovima. Bilo da se organizira na temelju toga gdje članovi žive (npr. Regionalni ogranak, ogranak nekog područja ili ogranak okruga), ili gdje članovi rade (npr. X, Y ili Z tvornički ogranak), ogranak je izvor životnosti i aktivnosti svakog sindikata. Snažna organizacija sindikata na radnom mjestu važna je kao osnovica za snažno ustrojstvo sindikata. Obično ogrankom upravlja izabrani područni odbor, a uobičajene su aktivnosti primanje pritužbi, osposobljavanje članstva, organizacija novih članova, primjena kolektivnih ugovora itd. Kolektivno pregovaranje s poslodavcem je obično zadaća sindikalne središnjice, a ne ogranka.

20

4. Uprava Nakon što su stvorili sindikat kako bi štitili i promicali njihove interese,

članovi se trebaju pobrinuti da sindikat može raditi trajno i djelotvorno. Članstvo mora za dužnosnike izabrati odgovorne i sposobne, te ih nadzirati da ne bude nemara i da se demokratski utvrđena politika dosljedno provodi. Uprava sindikata ne ovisi o izvršnim dužnosnicima, već, što je važnije, i o samom članstvu. Članovi moraju dužnosnike obavještavati o svojim problemima, te trebaju biti svjesni svega što sindikat i dužnosnici rade, odnosno ne rade. Upravne poslove sindikata obavljaju izabrani dužnosnici odgovorni za različite zadaće. Oni ne smiju izbjegavati odgovornost i podnošenje članstvu na uvid svih svojih djelatnosti i odluka. Štoviše, članstvo bi trebali ohrabrivati u takvim zahtjevima, i sudjelovati u svim oblicima sindikalne aktivnosti, uključujući i upravu, jer je to važno za snagu organizacije. Uprava sindikata, u osnovnom, sastoji se od sljedećih aktivnosti:

Čuvanja zapisnika o sastancima i odlukama upravnih tijela

sindikata Pridržavanja pravila organizacije glede sastanaka, i obveze

izvješćivanja odgovarajućih nadležnih tijela organizacije, kao i pridržavanja opće sindikalne odgovornosti

Pridržavanja i provedbe politike i odluka koje su donijela različita tijela sindikata

Prikupljanje članarine, čuvanja financijskih dokumenata, te upravljanja sredstvima sindikata

Poštovanja zakonskih odredaba o sindikalnim aktivnostima, primjerice u popunjavanju godišnjih financijskih izvješća i članskih statistika, čuvanja zapisnika izbora i glasovanja o štrajkovima itd.

21

5. Financiranje Postoje radnici koji misle kako je dovoljno ujediniti se u borbi kad se

pjavi veliki problem, kao što je osiguranje većih plaća. Kada se odvija borba za neko od prava, oni će velikodušno sudjelovati, no trajnu organizaciju smatraju negativnim oblikom, čije stvaranje ne žele podupirati. Iskustvo je pokazalo kako je takav pristup loš, jer zbog nedostajanja trajne organizacije dolazi do problema, a s druge strane postojanje snažne stalne organizacije obeshrabruje poslodavce u tome da stvore probleme. Uz to, obično je prekasno misliti na organizaciju kad je problem već pred vratima. To je poput poziva agentu osiguravajućeg društva kad je u kući već izbio požar. S druge strane, postoje i radnici koji ne vide što to sindikat radi, osim što povremeno pregovara o ugovorima (a misle da taj posao mogu obaviti radnici – dragovoljci), zatim se bavi pritužbama (što također, kažu mogu obaviti dobrovoljni savjetnici ili činovnici), te se bavi s ponešto upravnog rada (a i to, smatra se ponekad mogu obaviti dragovoljci). Stoga, zaključuju ti radnici, sindikat ne bi trebao prikupljati ništa osim članarine i članskih doprinosa. Tu postoje dva opća pitanja. Prvo je domet sindikalnih aktivnosti, a drugo korištenje dragovoljaca nasuprot profesionalcima, odnosno zaposlenim osobama. Ovisno o pogledima sindikata na cilj i svrhu akcije, varira razina uloženog truda. Primjerice, neki se sindikalni dužnosnici malo ili nikako pripremaju za pregovore, pa dobivaju jedva 5 do 10 posto povećanja plaća u odnosu na prethodni ugovor. S druge strane, neki sindikalni dužnosnici provode opsežna istraživanja kako bi utvrdili maksimum koji mogu dobiti od poslodavca; temeljito pronalaze kolike su njegove stvarne platežne mogućnosti. Kao što smo prethodno naznačili, snaga sindikata ovisi o širini članstva i broju svjesnih članova. To znači da će ozbiljno vođen sindikat provoditi aktivnosti osposobljavanju da podigne svijest svojih članova, a te aktivnosti imaju svoju cijenu. Organiziranje prosvjeda također je potrebno, ali to ima svoju cijenu. Ponavljamo, dobro organizirani

22

sindikati posve su spremni za svaku situaciju. Znaju da su, kada sindikat kreće u štrajk, potrebna golema sredstva i stoga stvaraju rezerve od u mirnim danima neiskorištenih fondova. Sve to nije moguće ako članovi misle da članarine i drugi prinosi koje plaćaju sindikatu trebaju biti što niži. Konačno, da bi sindikat bio neovisan o poslodavcu, vladi, političkim strankama, te drugim grupama i pojedincima, sindikalna bi sredstva trebala potjecati isključivo od članova, a ne iz bilo kakvih vanjskih

izvora. Izreka „Tko plaća sviraču, bira glazbu“ potpuno je točna. Sindikat koji prima novac iz drugih izvora, a ne samo od svojih članova, prije ili kasnije mora igrati prema naredbi onoga koji plaća. Stoga je važno da svi članovi shvate zašto moraju plaćati članarinu i druge prinose, ali je važno i da shvate kako ih se treba i redovito obavješćivati o tome kako i gdje se novac koristi. To je jedno od prava svakog člana u demokratskoj organizaciji. Ako je zajedništvo mišićje organizacije, onda je novac krvotok. Može se

postaviti pitanje: Koliko novca sindikatu uistinu treba? Takvo je pitanje neprimjereno! Ono što možda treba pitati jest: Koliko novca sindikatu treba da bi imao dovoljno snage za pojedini projekt? Ne postoji granica potreba sindikata. Što više ima, to je financijski jači i više može učiniti za svoje članove. Pitanje jest: Kakav sindikat članovi žele? Hoćeli biti zadovoljni slabom organizacijom, ili žele najdjelotvornije moguće instrumente? Radnici u mnogim zemljama shvaćaju da mogu imati razumno jak sindikat ako sudjeluju s 1 posto od svojeg bruto dohotka, i slučaju da članstvo nije premaleno. Povećanje članstva jest bitno, i povećati će prihode sindikata, ali to ne smije biti zamjena za postotak koji se izdaja. Prednost sustava postotka je pravednost, jer teret doprinosa snose svi radnici jednako. Oni s većim prihodima, koji se mogu priuštiti sudjelovanje većim iznosom, tako i čine. Oni s manjim prihodima, plaćajući razmjeran iznos u odnosu na prihod, tako plaćaju manje. Drugo opće pitanje jest način prikupljanja članarine. Uobičajen je način bio da se mjesni dužnosnici, ili sindikalni povjerenici (zastupnici radnika u poduzećima) dolaze svakog mjeseca radnicima na njihova radna mjesta i prikupljaju članarinu. Neposredno prikupljanje članarine

23

zahtijeva neposredni kontakt s članovima, i ne ovisi o suradnji s poslodavcem. Sindikati, međutim, sve češće sklapaju ugovor s poslodavcem, da se pristojbe redovito odbijaju od plaća članova, a prikupljeni iznos tada se šalje sindikatu. Taj sustav, poznat kao „Check-off“, ima i nedostataka, jer u slučaju većega spora, poslodavac može zadržati sredstva. Osim toga, sindikalni dužnosnici moraju pronaći drugačiji način za zadržavanje neposrednog kontakta s članovima. Ipak, prednost je „Check-off“ sustava da štedi

dosta vremena i energije sindikalnim dužnosnicima, te unaprjeđuje financijsku stabilnost sindikata, pa se danas sve više koristi. Obično se, što je posve pogrešno, kaže da loše plaćeni radnici u nerazvijenim zemljama ne mogu plaćati sindikalnu članarinu. To nije dobar način sagledavanja problema. Bez obzira na to koliko su niske plaće u zemlji, ako se primjeni načelo postotka, i ako se sindikat organizira s primjerenom osnovicom u broju članova, neće biti slab, već će se moći razviti u snažan sindikat, sa stabilnim financijskim izborima, kako bi mogao obaviti svoje zadaće.

24

6. Aktivnosti Glavne aktivnosti sindikata su slijedeće:

Organiziranje novih članova Kolektivni pregovori Stalno sindikalno osposobljavanje Svakodnevne aktivnosti Socijalna potpora Političke i zakonodavne aktivnosti

6.1. Organiziranje novih članova Organiziranje novih članova je osnovno budući da snaga u kolektivnom pregovaranju ovisi o broju članova. Što je sindikat veći, to će biti snažniji i moćniji.

6.2. Kolektivni pregovori Kolektivno pregovaranje je osnovni razlog zbog kojeg se članovi uključuju u sindikat, jer žele biti dio ujedinjenih snaga kako bi od poslodavca izborili veću plaću i bolje uvjete rada. Prva zadaća sindikata jest da ga poslodavac prizna, i da s njim uspostavi odnose za kolektivno pregovaranje.

6.3. Stalno sindikalno osposobljavanje Obučavanje novih članova, kako bi ih se osposobilo za aktivno sudjelovanje u radu i aktivnostima sindikata, pokazuje se kao jedna od važnijih zadaća u sindikalnim aktivnostima. Snaga sindikata ne ovisi samo o ukupnoj brojnosti, već i o broju svjesnih i aktivnih članova.

25

6.4. Svakodnevne aktivnosti Svakodnevna aktivnost sindikata sastoji se od reagiranja na probleme članova, na pritužbe zbog posla, otpuštanja, kao i od osiguravanja da se

poslodavac pridržava potpisanih kolektivnih ugovora. Takve aktivnosti obično provode povjerenici u ograncima ili odbori za pritužbe.

6.5. Socijalna potpora Socijalnu skrb članovi sindikata mogu ostvariti kao povlasticu koju sindikat pruža svojim članovima. Primjerice, ako se član suoči s obiteljskim problemima, sindikat mu može pomoći prevladati teškoće. Postojanje i aktivnosti sindikata su, u određenoj mjeri ograničeni

zakonima svake države. Različiti zakoni u različitim državama na različite načine ograničavaju aktivnosti sindikata.

6.6 Političke i zakonodavne aktivnosti Budući da radnici i sindikati trebaju slobodu u svojem radu, svi sindikati u svijetu prirodno se neprekidno zauzimaju i od svojih vlada traže što više slobode u aktivnostima. Sloboda je sindikalnim organizacijama jednako važna kao i zrak svima nama. Stoga borba za veća sindikalna i demokratska prava općenito spada u tipične aktivnosti svih sindikata. To, naravno, od sindikata traži da svoju snagu i utjecaj ujedinjene u nacionalnim središnjicama i uspostave radničke stranke pod svojom kontrolom.

Za sve je sindikate značajno ujediniti se u industrijske sindikate i/ili u nacionalni savez, u čijoj se nadležnosti takva nacionalna pitanja kao što su prava i slobode. Sindikati stoga moraju ulagati vrijeme, trud i sredstva sudjelujući u radu nacionalne središnjice i radničke stranke, ako ona postoji.

26

7. Sindikat i zajednica Radno mjesto, poduzeće i ljudi koji u njemu rade dio su društva. Nemoguće je razdvojiti poduzeće i radno mjesto od društva u cjelini.

Uvjet u kojima radimo ne ovise samo o poduzeću i radnom mjestu. Na naš položaj na radnom mjestu utječu i mnoge druge stvari. Mogućnost obrazovanja i uspješne komunikacije činitelji su koji utječu na našu radnu situaciju. Sindikat svoje zadaće ne može ograničiti samo na radno mjesto. Ako sindikat želi djelovati u korist svojega članstva mora utjecati i na društvo u cjelini. To se može postići, primjerice, putem:

Politike pune zaposlenosti

Politike cijena Politike troškova života Politike industrijskih odnosa

To je razloga zbog kojeg bi svi mjesni sindikati morali uspostaviti industrijske sindikate za cijelu zemlju, a zatim i nacionalnu središnjicu.

To je također razlog zbog kojega bi sindikati trebali stvoriti političke stranke – radničke stranke, koje bi u političkim institucijama promicale sindikalne interese i interese svih ljudi. Da bi sindikat mogao utjecati na politiku društva, treba veliku i snažnu organizaciju na industrijskoj i političkoj razini.

27

Prijepis Sindikalnog priručnika SSSH