SEMINARSKI RAD

PREDMET: Sintaksa glagola

TEMA : Složeni glagolski oblici u djelu Zovem se Crvena, Orhana Pamuka

1

1. Uvod

U ovom radu analizirat ću složene glagolske oblike u djelu Zovem se Crvena, Orhana Pamuka, te

odrediti njihova značenja i vidjeti kako se međusobno prepliću u rečenicama.

U složene glagolske oblike ubrajamo: perfekat, pluskvamperfekat, futur I, futur II, kondicional I,

kondicional II, te sve pasivne oblike. Kao i prosti i složeni glagolski oblici mogu imati

vremenka ili modalna značenja. Za modalna značenja karakteristično je da izražavaju stav u vezi

sa vršenjem radnje, a vremensko značenje može biti indikativnao ili relativno. Ako se vršenje

neke radnje odmjerava prema trenutku govora, onda se takvo značenje naziva apsolutnim

indikativom, a ako se neko vršenje radnje ne odmjerava prema trenutku govora, nego prema

nekom drugom trenutku, onda se takvo značenje naziva relativ.

2

2. Složeni glagolski oblici i njihova značenja u djelu Zovem se Crvena

Složeni glagolski oblici tvore se objedinjavanjem dvaju ili više oblika u jednu morfološku

cjelinu. Mogu biti aktivni, to su perfekat, pluskvamperfekat, futur I, futur II, potencijal I,

potencijal II, Zatim svi pasivni glagolski oblici. Kao i prosti i složeni glagolski oblici mogu imati

vremenska i modalna značenja. Za modalna značenja karakteristično je da se ona sastoje u

izražavanju stava u vezi sa vršenjem radnje. Taj stav može biti: želja, zapovjed, molba,

mogućnost, namjera i sl . Vremensko značenje može biti indikativno i relativno. Ako se vršenje

neke radnje ( bilo da se ona vrši u sadašnjosti, ili se vršila u prošlosti ili će se vršiti u budućnosti)

odmjerava prema trenutku govora, onda se takvo značenje naziva apsolutnim indikativom.

Međutim ako se neko vršenje radnje ne odmjerava prema trenutku govora, već prema nekom

drugom trenutku, onda se takvo značenje naziva relativnim. Neki složeni glagolski oblici imaju

samo relativna značenja. To su pluskvamperfekat i futur II. 1

2.1 Perfekat

Perfektom se obilježava glagolska radnja koja pripada prošlosti, koja se dakle izvršila prije

tenutka u kojem se o njoj govori. Tvori se od nenaglašenih prezentskih oblika glagola jesam i

pridjeva radnog glagola koji se mijenja. Perfekt je glagolsko vrijeme koje se danas najčešće

koristi za obilježavanje radnje koja se desila u prošlosti i potisnuo je ostale oblike za prošlost:

aprist, imperfekt i pluskvamperfekat.

Pored indikativnog značenja, perfekat može imati i relativno značenje.

U relativnoj upotrebi perfektom se označuje:

1. radnja za koju je govornik uvjeren ili je vjerovatno da će se dogoditi u budućnosti.

2. zapovjed ili zabrana (sa česticom da).

3. svevremenost. Takav se perfekat naziva i poslovičnim.

Evo nekoliko primjera perfekta u rečenicama iz djela Zovem se Crvena, Orhana Pamuka:

1 Milivoj Minović, Glagolski oblici,

3

U Isanbulu prije dvanaest godina zaljubio sam se u sestru od tetke koja je još bila dijete.

Samo četiri godine nakon što sam napustio Istanbul, dok sam lutao persijskim stepama,

snježnim planinama i tužnim gradovima, noseći pisma i ubirući poreze, primjetio sam da

polagano zaboravljam lice djevojčice u koju sam bio zaljubljen

Uznemirio sam se, pokušavao sam da se sjetim tog lica ali shvatio sam da čovjek

zaboravlja lica onih koje dugo ne viđa ma koliko ih volio.

Kad bi mi neko rekao da je Istambul prije bio siromašniji , manji ali sretniji, ne bih mu

povjerovao, no moje srce mi je baš to govorilo. Jer kuća dragane koju sam ostavio i dalje

je bila na istom mjestu, skrivena iza stabala lipa i kestenova, ali kad sam se bio raspitao,

neko drugi je stanovao tamo.( Orhan Pamuk, Zovem se Crvena 12-18.)

Svi navedeni primjeri perfekta imaju vremenska značenja.

Indikativi su: zaljubio sam se, sam napustio, sam lutao, primjetio sam, uznemirio sam se,

pokušavao sam, shvatio sam, sam ostavio, je stanovao.

Navedeni primjeri imaju indikativno značenje zato sto je glagolska radnja izvršena u prošlosti

prije trenutka govora.

Relativi su: je bila dijete, je bio siromašniji, je govorilo, je bila na mjestu.

Ovi primjeri imaju relativno značenje zbog toga što označavaju osobinu (pr. je bila dijete, je bio

siromašniji), neku uobičajenu radnju (pr. je bila na mjestu) ili radnja nije izvšena u prošlosti prije

trenutka govora, nego će se izvršiti u budućnosti ili se vrši u sadašnjosti, a obilježena je

perfektom (pr. je govorilo)

2.2 Pluskvamperfekat

Pluskvamperfektom se izriče radnja (ili stanje ili zbivanje) koja se desila u prošlosti, prije, za

vrijeme ili poslije neke druge radnje. Tvori se od imperfekta ili perfekta pompćnog glagola biti i

pridjeva radnog glagola koji se mijenja. U suvremenom jeziku on je rijedak i većinom se

zamjenjuje perfektom. Pluskvamperfekat može imati smo relativno značenje. U djelu Zovem se

Crvena rijetko se pojavljuje i to u svega tri rečenice:

Samo četiri godine nakon što sam napustio Istanbul, dok sam lutao persijskim

stepama,snijeznim planinama i tuznim gradovima,noseci pisma i ubiruci poreze,primjetio

sam da polagano zaboravljam lice djevojčice u koju sam se bio zaljubio.

4

Ja sam na kraju bila shvatila da se neću moći udati za njega, jer njegova naglost i

brzopletost nisu davale mogućnost da se probudi istinska i plemenita ljubav iz bajke.

Probudila sam svekra svojim urlanjem i strahom od dzina, razotkrila Hasana, njegovog sina,

čija strast još nije bila nestala .

Dakle, pluskvamperfekti su i u ovom djelu kao i u savremenom jeziku rijetki i uglavnom se u

rečenicama prepliću sa drugim složenim glagolskim oblicima, najčešće perfektom ali i futurom i

kondicionalom. Pluskvamperfekti u ovom djelu su: sam se bio zaljubio,sam bila shvatila,nije

bila nestala.

Pluskvamperfekat može imati samo relativna značenja, pa tako su i ovi primjeri relativi.

2.3 Futur I

Osnovna uloga futura I je obilježavanje budućnosti. To znači da se njime označava radnja koja će

se desiti poslije trenutka u kojem se o njoj govori. Tvori se od enklitičkih prezentskih oblika

pomoćnog glagola htjeti i infinitiva glagola koji se mijenja. Futur I može imati i relativna i

indikativna značenja ali i modalna.

U relativnoj upotrebi futur prvi može označavati:

1. prošlost, pa se zove historijski (pripovjedački) futurom.

2. svevremenost, pa se zove svevremenski (gnomskim) futurom.

3. imodalnost. Takav futur obično označuje:

a. blagu tvrdnju ili nesigurnost u ono što se tvrdi.

b. nužnost

c. zapovijed2

U djelu Zovem se Crvena, Orhana Pamuka, futur prvi se najčešće u rečenicama isprepliće sa

perfektom i kondicionalom prvim, a sasvim rijetko sa drugim složenim glagolskim

oblicima.U ovom dijelu futur prvi sa modalnim značenjem javlja se samo u jednoj rečenici.

Dva-tri puta nasrnuo je na mene da me poljubi, miluje, govorio je da mi se muž neće vratiti,

prijetio da će me ubiti, plakao kao dijete,a ja sam na kraju bila shvatila da se neću moći

udati za njega, jer njegova naglost i brzopletost nisu davale mogućnost da se probudi

istinska i plemenita ljubav iz bajke.(O. Pamuk, Zovem se Crvena, str.51)

Vremenska značenja futura prvog u ovom dijelu su mnogo češća. Rečenice u kojima imamo

futur sa indikativnim značenjem su:

2 Josip Silić, Ivo Pranjković, Gramatika hrvatskog jezika, Školska knjiga, str.194

5

Efendi Crni, dolaziš u moju kuću jer si blizak s mojim ocem. Ali nemoj mosliti da ćeš od

mene dobiti bilo kakav znak. Jedanput si povrijedio moju čast i tad sam se namučila da bih

se opravdala pred ocem.

Sjećam se da je posmatrao kako ga gledam i pratio kako ću reagovati.

Otići ću danas tamo i čekat ću kad god budeš došla.

U koliko Šekura ne bude čekala da se moj brat vrati iz rata i nju će kazniti, reče Hasan i

preda mi pismo.

Futur prvi sa relativnim značenjem u ovom djelu pojavljuje se samo u jednoj rečenici.

Da mi je samo neko, prije nego što ću ubiti tu budalu, rekao to, ne bih mu vjerovao.( O.

Pamuk, Zovem se Crvena,str.21)

2.4 Futur II

Futur drugi obilježava se zavisna budućnost: njime se izriče neostvarena radnja ili stanje ili

zbivanje za koje se pretpostavlja da ce se desiti u budučnosti prije, za vrijeme ili poslije

neke druge radnje. Tvori se od svrsenog prezenta glagola biti i pridjeva radnog glagola koji

se mijenja. Futur drugi uvijek je relativ jer označuje buduću radnju koja prethodi drugoj

budućoj radnji ili je istodobno s njom. To je razlog sto dolazi samo u zavisnim

surečenicama zavisnosloženih rečenica, posebno vremenskih i uvjetnih. Prethodnost se

načelno izražava futurom drugim svršenih glagola. Takav je futur međutim u savremenom

jeziku rijedak i uvijek zamjenjiv prezentom. Futur drugi nesvršenih glagola označuje u

prvom redu istodobnost s drugom budućom radnjom i takav futur nije zamjenjiv prezentom.

Rjeđe i futur drugi nesvršenih glagola označuje buduću radnju koja prethodi drugoj budućoj

radnji. Takav je futur zamjenjiv prezentom, ali taj prezent primarno označuje sadašnjost a

tek sekundarno budućnost. 3

U djelu Zovem se Crvena futur drugi je također veoma rijedak i javlja se u sljedećim

rečenicama:

Otići ću danas tamo i čekat ću te kad god budeš došla.

Ukoliko Šekura ne bude čekala da se moj brat vrati iz rata i nju će kazniti, reče Hasan i

preda mi pismo.( O. Pamuk, Zovem se Crvena, str. 141 )

U ovim rečenicama futur drugi (budeš došla, ne bude čekala) označuje buduću radnju koja

prethodi drugoj budućoj radnji (otići ću, će kazniti).

3 Josip Silić, Ivo Pranjković Gramatika hrvatskog jezika, Školska knjiga, Zagreb, str.194

6

2.5 Kondicional I

Osnovna uloga kondicionala prvog je izricanje mogučnosti ili želje. Njime se jos obilježava

radnja ili stanje ili zbivanje koje se u prošlosti ponavljalo. Tvori se od nenaglašenog

aoristnog oblika pomoćnog glagola biti i pridjeva radnog glagola koji se mijenja.

Kondicional prvi u apsolutnoj upotrebi označuje želju ili mogućnost. U relativnoj upotrebi

kondicional prvi označuje uvjet. Kondicional prvi relativ je i onda kad ima vremensko

značenje, u tom slučaju označuje radnju koja se u prošlosti ponavljala.4

U djelu Zovem se Crvena kondicional prvi se javlja veoma često i najčešće se prepliće sa

perfektom i futurom prvim.

Relativna značenja kondicional prvi ima u sljedećim rečenicama:

Kad bi mi neko rekao da je Istanbul prije bio siromašniji, manji ali sretniji ne bih mu

povjerovao, no moje srce mi je baš to govorilo.

Da mi je samo neko, prije nego što ću ubiti tu budalu, rekao to, ne bih mu vjerovao.

One bi išle od usta do usta i vratile se meni kao muštuluk, a ja bih povjerovala u njh.

Da te još jednom vidim izbliza, ne bih se plašio da ću ti lice zaboraviti i tako bih završio

knjigu tvog srca.( O. Pamuk, Zovem se Crvena,str.18,21)

U ovom djelu nema kondicionala prvog sa indikativnim značenjem.

Modalna značenja kondicionala prvog imamo u sljedećim rečenicama:

Jedanput si povrijedio moju čast i tad sam se namučila da bih se opravdala pred ocem.

(namjera)

I lagala sam im da nebi plakali kako je taj i taj rekao da postoji dokaz da će se otac vratiti

prije proljeća.(namjera)

Da bi kasnije te laži oni prenosili drugima.(namjera)

Zbog nepovjerenja karakterističnog za namrgođene i mračne starce, da bi bio daleko od

osmanliske vojske, svoj prijesto je iz Tabriza, koji je u to vrijeme pripadao Perziji, preselio

u Gazvin.(namjera), (O. Pamuk, Zovem se Crvena, str.53)

4 Josip Silić, Ivo Pranjković, Gramatika hrvatskog jezika,str.195

7

2.6 Kondicional lI

Kondicionalom drugim izriče se mogućnost. Tvori se od kondicionala prvog pomoćnog

glagola biti i pridjeva radnog glagola koji se mjenja. Kondicional drugi je uvijek relativ.

Upotrebljava se rijetko i to najviše u irealnim uvjetnim rečenicama, međutim i u takvim je

rečenicama kondicional drugi zamjenjiv kondicionalom prvim. U ovom djelu nema

primjera za kondicional drugi.

8

3. Zaključak

U djelu Zovem se Crvena, Orhana Pamuka, najzastupljeniji složeni glagolski oblik je perfekat.

Također veoma često je upotrebljavan futur prvi i kondicional prvi a pluskvamperfekat i futur

drugi veoma rijetko dok kondicionala drugog nema. U rečenicama najčešće su se preplitali

perfekat i futur prvi , ali i perfekat i drugi složeni glagolski oblici. U djelu su više zastupljena

vremenska nego modalna značenja. Od vremenskih značenja ima podjednako i indikativa i

relativa a od modalnih najčešće je zastupljena namjera.

9

4. Literatura

1. Đevad Jahić, Senahid Halilović, Ismail Palić, Gramatika bosanskog jezika, Dom štampe

Zenica, 2000.

2. Josip Silić, Ivo Pranjković, Gramatika hrvatskog jezika, Školska knjiga, Zagreb

3. Milivoj Minović, Glagolski oblici..

Izvor: Orhan Pamuk, Zovem se Crvena, Vuković & Runjić, Zagreb, 2004.

10

5. Sadržaj

1. Uvod..................................................................................................................................2

2. Složeni glagolski oblici i njihova značenja u djelu Zovem se Crvena..............................3

2.1Perfekat..............................................................................................................................3

2.2Pluskvamperfekat..............................................................................................................4

2.3Futur I................................................................................................................................5

2.4Futur II...............................................................................................................................6

2.5Kondicional I......................................................................................................................7

2.6Kondicional II.....................................................................................................................8

3.Zaključak..............................................................................................................................9

4.Literatura............................................................................................................................10

5.Sadržaj................................................................................................................................11

11