Sintaksicke Osobenosti Ciklusa Pjesama Radimlja Maka Dizdara

8/18/2019 Sintaksicke Osobenosti Ciklusa Pjesama Radimlja Maka Dizdara

1/14

Zenaida Karavdić

Akademija nauka i umjetnosti Bosne i [email protected]

SintakSičke oSoBenoSti cikluSa pjeSaMa„RADIMLJA“ MAKA DIZDARA

SAŽETAK

U tekstu se daje iscrpan sintaksički opis ciklusa pjesama „Radimlja“

Maka Dizdara. Korpus je analiziran prvo na nivou sintagme, zatim proste i na kraju složene rečenice. U posebnom poglavlju dat je opisreda riječi u rečenici. Kroz analizu su date sintaksičke osobenosti, bilokao prisustvo ili odsustvo određenih sintaksičkih pojava, ili kao speci-čne pojave neuobičajene ili manje uobičajene u standardu. Iako po-tonje predstavljaju istovremeno i sintaksostileme, ovaj se rad ne bavistilističkim komentarima nego se na kraju daje samo popis sintaksič-kih specičnosti ovog ciklusa pjesama.Ključne riječi: sintagma, prosta rečenica, složena rečenica, Mak Dizdar, sintaksičke osobenosti

UVOD

Analiza sintakse bilo kog teksta vrlo je nezahvalna jer je dugotrajna, naročitoako je tekst veći (a jedino se na većem tekstu mogu donijeti značajniji zaključci,kakva god vrsta teksta bila u pitanju), budući da je i spisak osnovnih fenomenau sintaksi znatno veći nego u fonetici, pa i morfologiji, s tim da još nije ni kona-čan, a i u analiziranom materijalu procenat uobičajenih (samim tim i nevažnihza ispitivanje) pojava daleko je veći od procenta pojava koje na bilo koji načinodskaču od uobičajenog. To je i razlog što ovakve analize do sada uglavnomi nisu rađene, što ne znači da ih ne treba ni raditi. Iscrpne sintaksičke analizebi sigurno dale dosta novih informacija i o našem jeziku općenito, a zatim io pojedinim tekstovima. U ovom tekstu dat je primjer jedne takve analize namalom tekstu – ciklusu pjesama „Radimlja“ Maka Dizdara, kao primjer. Prvose analizira na nivou sintagme, zatim proste, i na kraju složene rečenice, a krozanalizu se ukazuje na sintaksičke specičnosti samog teksta. Kao model uzet je pristup I. Palića iz Gramatike bosanskoga jezika (Dom štampe, Zenica, 2000).


2/14

ZBORNIK RADOVA

SINTAGME

U ciklusu „Radimlja“ susreću se sve osnovne vrste sintagmi:S→ A:Ova ← ruka,crni ← zakonici,Ovdje ← gosti,ušće → u dveri…V→ S:vidim → ga, Kome ← zavidješe, za to ← ne pitah…V→ ADV: Pa sada ← Bdijem, tako ← pobjegoše,uđe se → u vrijeme A→ ADV:Ovdje ← prisutan, Duboko ← Srušen…A→ S: spreman → na riječi, pun → nade…ADV→ ADV:tako ← malo,veoma ← smjelo…ADV→ S:vremena ← malo…

ali i sintagma u kojoj je upravni član uzvik: jao → nama.

Od vezanih sintagmi tu su samo one s obaveznim determinatorom:u šesti← čas,onoga ← dana,u ovo ← veče…Također, znatan je broj i složenih sintagmi: tročlanih ( suncem svoga krsta),

četveročlanih ( se doskitah u ovo veče kasno) i petočlanih (Sa ove mračne stranevrata nadire).

VERBALNE SINTAGME

Od verbalnih sintagmi prisutne su adverbijalnoodredbene i objekatske.U adverbijalnoodredbenim zastupljene su one sa zavisnim članom prilo-

gom (Go ori → smjerno, Nekad ← miluje), imenskom riječi u genitivu (od iskoni← oljah,da se s vrata ← vratim), dativu ( silazim → k njemu,okreni → gradu), aku-zativu ( preći → u krug ,Uđi → u mene), instrumentalu ( se penje → Zracima,njome← je Zauzet ) i lokativu (romoraše → Na obali, na zemlji ← go orio nije), zatimsa zavisnim članom konstrukcijomkao + nominativ (kao podvig ← hvaliće, kaoograničenost ← su dane), glagolskim prilogom (veza → Raširivši, sakri → Znajući)i predikatskim apozitivom ( skače → očajna,Smušen ← se vraćam).

Objekatske verbalne sintagme kao zavisni član najčešće imaju imensku ri- ječ u besprijedložnom akuzativu ili genitivu (rozgu ← ću otsjeći, Ne nađe → nikrvi), zatim u dativu (ne pripada → meni, Riječima ← se divimo), prijedložnomakuzativu ( pogledaš → na ruke, za njih ← ne mare), instrumentalu ( zamisliš se →nad rukama, ne časti → pićem), lokativu ( se misli → o vremenu, Čuli → o skrive-nosti) te u genitivu koji ne predstavlja bliži objekat ( se riječi ← stidimo, niti odkoga ← da ne krije). Jedna je objekatska verbalna sintagma u kojoj je zavisni član vezana sintagma (vremena ima → malo).


3/14


4/14

ZBORNIK RADOVA

sebe), dok nema onih u ostalim padežima, niti sintagmi u kojima je upravni članu komparativu, a zavisni u oblikuod + supstantivna riječ u genitivu ilinego +

supstantivna riječ u nominativu.Samo su dvije dopunske adverbijalne sintagme i objema je zavisni član ime-nica u dativu (k tomu ← još veće, teško → onim), dok nema onih sa zavisnim čla-nom supstantivnom riječju u ostalim padežima.

I kvantikativnih sintagmi je samo tri, i svima je upravni član količinski prilog, a zavisni supstantivna riječ u besprijedložnom genitivu (čistih ← malo,vremena ← malo,vremena ← više) (nema onih s upravnim članom brojevima dva,tri ili četiri niti zbirnim brojem).

TIPOVI VEZE MEĐU ČLANOVIMA SINTAGMIU ovom ciklusu nema riječi koje bi mogle imati dvojaku kongruenciju.

Rekcijom glagoli uza se vežu supstantivne riječi u besprijedložnom genitivu ( anđela ← nije ostalo, se riječi ← stidimo), dativu ( Riječima ← se divimo,vam ← glagoljah), akuzativu – besprijedložnom ( zube ← nije imala,nas ← tišti) i prijed-ložnom ( pogledaš → na ruke, za to ← ne pitah, za njih ← ne mare), instrumentalu,također s prijedlogom i bez prijedloga ( zamisliš se → nad rukama, ne časti → pi-ćem) te lokativu ( se misli → o vremenu, Čuli → o skrivenosti), a jedan je primjer idvojake rekcije ( Ništa niti od koga ← da ne krije). Odglagolske imenice rekcijomuza se vežu supstantivne riječi u akuzativu s prijedlogom (ušće → u dveri, Za nju← čulo) te u lokativu ( Riječi → o prstu), a ostali padeži nisu prisutni, dok pridjevi vežu supstantivne riječi u genitivu ( pun → nade), akuzativu ( spreman → na riječi, podobnu → za riječ ) i lokativu ( zatečen → u gledanju), ali nema primjera za dativ iinstrumental. Prilozi, opet, rekcijom vežu supstantivne riječi u dativu(k tomu ← još veće, blago → nama) i akuzativu ( Duboko → U sebe), ali ne i u ostalim padeži-ma. Također imamo primjere s rekcijom nakon broja dva i četiri (dva → kamena,ruke ← dvije, četiri → strane) te u kojima ostali glavni brojevi vezuju rekcijomsupstantivnu riječ u genitivu (devet → odaja, tisuću → imena), kao i primjer s

upravnom riječju uzvikom ( jao → nama).Pridruživanjem je prilog dodat ličnom glagolskom obliku (Čuli smo → sada,

se penje → smjelo), innitivu (već jednom ← preći,ovdje ← pronaći), imenici (Ovdje← gosti, tek tada ← riječ ), pridjevu (Ovdje ← prisutan, spreman → uvijek) i prilogu(tako ← malo,veoma ← smjelo). Innitiv je dodat samo glagolu (trebalo bi → preći, Pokušavah → pronaći), ne i imenici ili pridjevu, a imamo primjera i s pridruživa-njem glagolskog priloga ( sakri → Znajući,davasmo → Želeći).


5/14

SLOVO O MAKU

PROSTA REČENICASUBJEKAT

U ulozi subjekta su imenice ( Jer opaka zvijer raširi krila; To kroza nj progo ori Riječ Sama), imenička zamjenica (On mi reče; Jer tako još nikto Go orio Nije) isupstantivizirane pridjevske zamjenice (koja rađa; da nije sve u Hljebu ovome),dok se u toj ulozi ne pojavljuju brojne imenice, zbirni brojevi, supstantivizira-ni pridjevi i redni brojevi, vezane sintagme niti innitiv. Osim toga, dosta jerečenica u kojima je subjekt sadržan (i davasmo vrelu krv i srca gola Želeći smrt ;odakle sam pun nade i pošao), izostavljen (zbog zalihosti) ( Jer opaka zvijer raširikrila i sakri zoru Znajući; Kao niz brzu odu nekada riječi dođu brzo i još bržeodu), a ima i jednočlanih rečenica (Vrijeme je; Neka se istina zna o hljebu Ino-

sušnome). Također, javlja se i subjekat s dva i više članova ( Pred njego im čudom zanijemiše žreci i ojnici;Sunce mjesec i savršen čo jek snage su makrokozma).Što se tiče slaganja subjekta s predikatom, ono što je specično jeste je-

dan slučaj predikata u jednini uz višečlani subjekat ( Ni život ni smrt ne pripadameni). O slaganju u rodu ne može se ništa zaključiti jer nema predikata u gla-golskom obliku složenom od glagolskog pridjeva radnog.

PREDIKAT

Od predikata prisutan je prosti ( sada mrijem tako na ovom do ratku; I kad se slo om svojim on ponekad nasmije) i složeni glagolski (Od čije oštrine i gorčinenevidljive Čo jek zatečen u gledanju Počinje uporno da se pita; Kušah urezat slo-

o o Slo u)1, zatim imenski kopulativni s imenicom u nominativu ( Az esamloza; Ako su vrata iz riječi samo san) ili instrumentalu (On slo om svojim gorkim a ne mačem i kopljem Učini se i žeteocem I snopljem), imeničkom zamjenicom(i riječi upravo nisu ništa), pridjevom u nominativu (koji ste čisti; Da l’ postajemanji), prilogom ( Jer je vrijeme blizu), kao i s prijedložno-padežnim izrazom(Gdje riječ je od prijeka lijeka; Da carstvo nebesko je u nama) dok nema onih s pridjevskom zamjenicom, brojem, kongruentnom supstantivnom sintagmomu besprijedložnom genitivu niti konstrukcijom s ličnim glagolskim oblikom,kao ni imenskih semikopulativnih, usložnjenih niti dekomponiranih.

Specično je izostavljanje predikata ( Kad nigdje još zlatne zrake;kad nigdje glasa Ni pijetlu navještenom ni bilo kakvoj hori) što se može navesti kao jedna odsintaksičkih karakteristika ovog ciklusa.

1 Od ukupno trinaest složenih glagolskih predikata, sedam ih je s konstrukcijomda + prezent, a šest s innitivom.


6/14

ZBORNIK RADOVA

OBJEKAT

U ulozi objekta javljaju se imenice (Ostavljam sestru i brata; da rane liječi), za-mjenice (Smrt ga tražaše;kako Da oslo im Tebe) i vezane sintagme ( Jer vremenaima tako malo). Brojevi se u ulozi objekta ne javljaju.

Pored bližeg objekta u akuzativu ( Ja opet hoću tamo da snim Tu slatku Gat-ku; Čim ih ugleda no o jutro), slavenskom ( Kad nigdje još zlatne zrake) i parti-tivnom genitivu ( Ne nađe ni kosti ni meso ni krvi), tu je i dalji objekat u bespri- jedložnom genitivu (Oslobodi zato se svijeta; Ima no ih riječi o no im i oštrimmačima I čudnim štitima spasenja Budnim za badce bludne) uod + genitiv ( Daništa ni ikoga i niti od koga da ne krije), besprijedložnom dativu (On mi reče;

Riječima se nekim divimo),na + akuzativ ( I pomno pogledaš na svoje ruke), za + akuzativ (kad ga za to i ne pitah), u besprijedložom instrumentalu ( Nikada nasnikto ne časti takvim pićem) teo + lokativ (da se misli o vremenu; Čuli o skrive-nosti vinoj onih u debelim togama O logama krvi) inad + lokativ ( I zamisliš senad svojim rukama).

Pored pojave bližeg i daljeg objekta uz isti predikat (S medom i pelin dajenam u svojoj čaši; od drugog što je stekoh), dešava se da objekat bude izostavljenzbog zalihosti ( Najtanjom zlatnom žicom iz tog smijeha Nekad nas miluje Anekada Bije).

ATRIBUT I APOZICIJAOd kongruentnih atributa prisutni su kvalitativni ( Na teške tezge, glasom glasnim), kvantitativni (triju sila, Jedna riječ ), posesivni ( Pred njego im čudom,uz pseći lavež), referencijalni (ovog plama, Riječima nekim) i diferencijalni ( pravogključa). Kao obavezni determinator javlja se onaj u vremenskom genitivu (onoga dana) i akuzativu (u ovo veče).

Nekongruentni atribut javlja se kao posesivni s besprijedložnim genitivom( snage mikrokozma, Na obali mora) i dativom ( glasa pijetlu) te una + lokativ(rozgu na meni), zatim kao kvalitativni u lokativu s prijedlogomu (onih u toga-ma) io (riječi o hljebu), namjenski sa za + akuzativ (ključa za vrata,o štitima zabadce) te mjesni sa sred + genitiv (um sred njih),od + genitiv (od ruke istragu),do + genitiv (do ključanice istragu),iz + genitiv (vrata iz riječi), s(a) + genitiv ( gomi-le sa ulice),u + akuzativ ( za vrata u stepeništa),na + akuzativ (onima na moru), pred + instrumental (O vratima pred nogama) iu + lokativ (o prstu u krstu).

Od apozicije samo su dva primjera ( guja aždahaka, Ja Ništi).


7/14

SLOVO O MAKU

ADVERBIJALNE ODREDBE

U ulozi adverbijalne odredbe mjesta nalazimo priloge (Što sam tek došao Tamo)i prijedložno-padežne izraze u lokacionom (općem: Da zbačena bi na zemljuotro na guja aždahaka; i značenju tipa pravca kretanja: I silazim k njemu Krozto bijelo Lozje), orijentacionom (općem: što nas oko nas Od iskoni tišti; i u odno-su na dva lokalizatora:ostavljam oca i majku između zvijeri i ljudi), ablativnomznačenju (Sa ove mračne strane vrata nadire vjetar hudi) te u značenju granične( Do nas stigle i kroz brenija; A neka se glavato i glasito Šepuri do na vrh bunjišta)i negranične direktivnosti ( I silazim k njemu Kroz to bijelo Lozje).

Adverbijalna odredba vremena javlja se u obliku priloga ( Kakve ranije jošnikto Go orio nije), glagolskog priloga (Go oreći tako ja vam ne go orih sam od sebe ništa), padežnog izraza uz obavezni determinator ( Kako se u ovo veče svaostrva razbježaše), te prijedložno-padežnog izraza u lokacionom (ne umjeh Nakraju ništa Ja Ništi) i ablativnom značenju (On čeka me od vijeka).

Adverbijalna odredba načina najčešće je u obliku priloga (On tako toplo imeko go oraše) te u prijedložno-padežnom izrazu (Vlasnici ih u naramku nose) i uobliku konstrukcije s kao ( I kao podvig hvaliće čas tvog mučnog i mučkog rastanka).

Adverbijalna odredba uzroka je također u obliku priloga (Oslobodi zato se svijeta), glagolskog priloga ( I sakri zoru Znajući da vremena ima malo) te pri- jedložno-padežnog izraza uod + genitiv ( pa žvatasmo jezike svoje od bola) i pred + instrumental ( Pred njego im čudom zanijemiše žreci i ojnici).

Adverbijalna odredba sredstva je u obliku besprijedložnog instrumentala(neka i dalje nepravdom prijeti),na + akuzativ (koji na moja usta tada reče),kroz + akuzativ (To kroza nj progo ori Riječ Sama).

Adverbijalna odredba popratne okolnosti javlja se u obliku glagolskog pri-loga ( Kad veza ih za zemlju suncem svoga krsta Raširivši ruke od prsta do prsta), prijedložno-padežnog izraza uuz + akuzativ ( što ih istraga crna proliva Uz križi kalež uz palež i pseći lavež) te s + instrumental (S medom i pelin daje nam u svojoj čaši).

Adverbijalna odredba namjene se javlja u prijedložno-padežnom izrazu u za ina + akuzativ (Ove riječi su stvorene Za čista Prenija; Da svaka riječ je naranu rečena).

Adverbijalna odredba namjere je također u prijedložno-padežnom izrazuna + akuzativ (izvuci mač na svoje goniče), adverbijalna odredba posljedice udo + genitiv ( Jer trulež do besvijesti bazdi sa smrti gnjile), adverbijalna odred-ba dopuštanja ukroz + akuzativ (Od takve riječi kroz usahlost kroz oholosti I


8/14

ZBORNIK RADOVA

lasti Procvjetaće iz pustih mladica zeleni jeleni i mliječi), a adverbijalna odredbakoličine prilog ( I reče k tomu još veće).

SLOŽENA REČENICANEZAVISNOSLOŽENE REČENICE

Sastavne rečenice su s veznikomi (On slo om svojim krči pute I put otvori Zori),i to s istovremenim (Tražim i nađem) i s klauzama u vremenskom slijedu ( Pa ina one ovdje izrečene Prašina je već gusta pala I odvela ih na kolo oze Do kala I prašina ta još veće pada), a ima ih i s intenzikatoromi ( I davasmo ruke svoje idavasmo vrelu krv i srca gola Želeći smrt ), ovdje kao odlikom biblijskog stila zakoji je poznato da ga je Mak Dizdar koristio u Kamenom spavaču. Pored toga,

ima i sastavnih rečenica s veznikom pa, u uzročno-posljedičnom značenju ( Ikuga bi i rat i glad pa žvatasmo jezike svoje od bola; Ja ne znam još uvijek dakle Pa ostah na svome hudome Be i Be Be I Be) te implicitnih sastavnih rečenica (Saove mračne strane vrata nadire vjetar hudi razdire vjetar ludi; Ostavi zato oca imajku ostavi brata i sestru Oslobodi se svijeta prezri njego cvijet Ostavi grad naishodu ostavi grad na zapadu Izgradi grad u sebi okreni lice svom gradu) u funk-ciji stilskog sredstva asindeta kao još jedne sintaksičke odlike Makove poezije.

Suprotne rečenice javljaju se samo s veznikom ali (Sve zvijezde su nam se javile, ali sve zvijezde zađoše; Riječi su dakle sve, ali i kao ograničenost su svega

dane) i a ( Budite tako u meni, a ja ću svakako u vama; Riječima se nekim divimo a nekih se riječi opet stidimo), a rastavne su samo dvije, obje s veznikomili (One su nemušte ili Imaju Glas; Da l’ postaje manji Il’ postaje Veći).

ZAVISNOSLOŽENE REČENICE

Objekatske klauze koje se pojavljuju u ovom ciklusu pjesama su izrične (s ve-znikomda: i sakri zoru Znajući da vremena ima malo; kako: koji na moja ustatada reče Kako se u ovo veče sva ostrva razbježaše I gore se više ne nađoše; i što:

Bože Oprosti mi Što sam tek došao Tamo), (opće)upitne (Od čije oštrine i gorčinenevidljive Čo jek zatečen u gledanju Počinje uporno da se pita Da l’ postaje manji Il’ postaje Veći) i implicitne ( Koji po vjernom očito anju reče Az esam loza istinia;On mi reče Ja sam ta porta).

Atributske klauze su (opće) odnosne s veznikom što: (Ova ruka Nemušta je što iz kama niče), koji (Ovdje je prisutan onaj Koji po vjernom očito anju reče)te, kao karakteristično, veznikom a ( I vsaku rozgu na meni, a plod ne da, ja ću


9/14

SLOVO O MAKU

otsjeći)2, zatim odnosne s kvalitativnim značenjem i veznikom kakav (Čuli smoeto sada neke no e riječi Kakve ranije još nikto Go orio nije) te s prisvojnim zna-

čenjem i veznikomčiji (da vrijede samo još neke male riječi Od čije oštrine i gorči-ne nevidljive Čo jek zatečen u gledanju Počinje uporno da se pita), kao i s osamo-staljenom atributskom klauzom (P a kto čini nepravdu, neka i dalje nepravdom prijeti; Kto pogan jest, neka se još pogani). Jedan je primjer implicitne atributskeklauze ( Do nas stigle i kroz brenija Ove riječi su stvorene Za čista Prenija).

Mjesne klauze su svega dvije, od kojih je jedna uvedena predikatom (Što spreman je uvijek na riječi na djelo Gdje riječ je od prijeka lijeka A djelo kao vreGvozje), a druga kataforičnim mjesnim prilogom (Što sam tek došao Tamo oda-kle sam pun nade i pošao).

Vremenske su klauze u odnosu potpune istovremenosti s glavnom klauzom,bilo da je u njoj glagol svršenog ( A kad se slo om svojim on ponekad nasmije Najtanjom zlatnom žicom iz tog smijeha Nekad nas miluje A nekada Bije) ilinesvršenog vida ( Jedna te ista riječ Nije ipak ista Kada ulazi u I izlazi iz Ulišta),te anteriornosti ( Pred njego im čudom zanijemiše žreci i ojnici Kad veza ih za zemlju suncem svoga krsta Raširivši ruke od prsta do prsta; Kada se doskitah uovo veče kasno On mi reče) i neposredne anteriornosti ( Bajate su olinjale i jalo e Poput starih krzana Čim ih ugleda no o jutro Čim ih dotakne Bistro oko Dana).

Prisutna je i jedna kontrastna klauza s veznikom kad (On reče mi tako kad ga za

to i ne pitah) koji je, kao primarno vremenski veznik, ovdje izrazito stilski obilježen.Uzročne klauze su samo s veznikom jer (Uđi u mene jer ja sam ta vrata sjaj-na; Vrijeme je da se misli o vremenu Jer trulež do besvijesti bazdi sa smrti gnjile),namjerne samo s veznikomda (koja rađa da polje bude bolje; Da svaka riječ jena ranu rečena da rane liječi), a pogodbene samo realne s veznikom ako ( Riječ jetek tada riječ ako Za nju i čulo steknemo). Poredbene klauze su s veznikomkaoda ( go ori on nekada Kao da juče bičem) ikao što ( a ja ću svakako u vama Kaou onim što sam), a imaju i dva specična primjera s izostavljenom riječcomkao,što ostavlja samoda kao veznik (On go oraše glasom i glasnim i jasnim Da ništa

ni ikoga i niti od koga da ne krije;Ovako još nikto go orio ranije nije Da svaka riječ je na ranu rečena).

2 S obzirom na to da je veznik a nezavisni, što znači da ni u kom slučaju ne bi smio uvoditizavisnu klauzu, ovu bismo rečenicu možda trebali tretirati kao suprotnu, ali u tom slučaju onane bi imala smisla (*Ja ću otsjeći vsaku rozgu na meni a plod ne da.)


10/14

ZBORNIK RADOVA

REČENIČNA KONDENZACIJA

Innitivizirane su izrične klauze ( I trebalo bi već jednom preći u krug svjetlosti; što nam umiju Nešto no o reći), adverbijalizirane vremenska (Go oreći tako javam ne go orih sam od sebe ništa), uzročna (i davasmo vrelu krv i srca gola Želeći smrt ), dopusna (Go oreći tako ja vam ne go orih sam od sebe ništa) i popratno-okolnosna ( Kad veza ih za zemlju suncem svoga krsta Raširivši ruke od prsta do prsta), nominalizirane objekatska (Čuli o skrivenosti vinoj onih u debelim toga-ma O logama krvi) i uzročna ( Pred njego im čudom zanijemiše žreci i ojnici),a kondenzirane predikatskim apozitivom popratnookolnosna (odakle sam punnade i pošao), uzročna (i rida očajna I mala) i dopusna ( Jer Mada kazane tek sada One u hipu postaju uvele i stare).

RED RIJEČI U REČENICI

Što se tiče enklitika, javljaju se i iza prve naglašene riječi u rečenici ( Jedina je riječOna; U kojoj bi od riječi da se Uznemiri žiće), ali i nakon prve sintagme ( Neka krhka riječ se penje veoma smjelo Zracima tankim i zlatnim Kao sićušna puzavica), pa čak i nakon glagola (Ova ruka kaže ti) ili imenskog dijela predikata (Ova ruka Nemušta je). Tako npr. enklitiku se imamo i neposredno nakon veznika ( Neka se istina zna o hljebu Inosušnome), ali i nakon glagola (da uđe se u ovo vrijeme).

Subjekat se često nalazi iza predikata (Ovdje je prisutan onaj ;Sa ove mračne strane vrata nadire vjetar hudi), kao i bliži objekat ispred predikata ( a plod neda; i prvi Put za nešto smrt zube nije imala). U slučaju dva, bližeg i daljeg objek-ta, oba puta bliži je ispred, a dalji iza predikata ( Da hljeba valja dati svakome; I put otvori Zori).

Također imamo primjera adverbijalne odredbe iza predikata kada je izraže-na prilogom kojim se obilježava svojstvo radnje ( Neka krhka riječ se penje veoma smjelo Zracima tankim i zlatnim Kao sićušna puzavica;Go ori on nama dakle i smjerno i vjerno I silno), kao i ispred kada je izražena prilogom kojim se izražavaokolnost radnje, ili kad je u prijedložno-padežnom izrazu ( što iz kama niče; Krozcvijetja proljetja kroz kose smrti tražim ušće u te zlatne dveri), međutim, kada jeizražena zamjeničkim prilozima i priložnim izrazima kao deiktičkim riječimauvijek se nalazi na uobičajenom mjestu – na početku rečenice ( I eto tako svaostrva pobjegoše; Ovako još nikto go orio ranije nije). Kad u rečenici ima više ad- verbijalnih odredbi, iako bi predikatu najbliža trebala biti adverbijalna odredbamjesta, zatim adverbijalna odredba vremena, pa onda ostale, imamo primjera ukojima je predikatu bliža adverbijalna odredba načina od adverbijalne odredbe vremena ( sada mrijem tako na ovom do ratku; i iznose kao svaku robu Na teške


11/14

SLOVO O MAKU

tezge malih i velikih trago a trzana) ili mu je bliža adverbijalna odredba vreme-na od adverbijalne odredbe mjesta ( što nas oko nas Od iskoni tišti).

Primjera za inverziju supstantivne riječi i kongruentnog atributa, svojstve-nim za poeziju, ima dosta (loza → istinita, obris → znameni), kao i primjera inverzije s nekongruentnim atributom ( za nešto ← zube, od ruke do ključanice ←istragu), međutim, nema primjera za promjenu uobičajenog poretka više kon-gruentnih atributa – dosljedno se poštuje pravilo da se neposredno uz supstan-tivnu riječ nalaze oni s užim značenjskim opsegom (blagodetna proljetna kiša, Najtanjom zlatnom žicom), da se pridjevske zamjenice nalaze ispred pridjevai rednih brojeva ( Neka krhka riječ , svoj sanjani čas), pa čak i kad su atributi uinverziji ( Iz tijela ovog golog , ključ taj plavi). I u apoziciji se također poštuje uo-bičajeni poredak, pa se tako ona nalazi ispred imenice ( Da zbačena bi na zemljuotro na guja aždahaka), ali iza zamjenice (ne umjeh Na kraju ništa Ja Ništi).

I zavisne klauze (osim atributskih) uvedene kataforičnim riječima u osnov-noj klauzi dolaze neposredno iza tih riječi (Što sam tek došao Tamo odakle sam pun nade i pošao), dakle, ni tu nema inverzije. Međutim, ona se dešava s atribut-skim klauzama koje se često ne nalaze neposredno iza riječi kojom su uvedene,bilo da se između njih nalazi dio glavne (Ova ruka Nemušta je što iz kama niče)ili zavisne klauze ( Kao u onim što sam od iskoni koje oljah). Iako inverzije ukojima su objekatske, mjesne, načinske, poredbeno-načinske i namjerne klauzeispred osnovne klauze nisu tako neuobičajene, samo su dva, istovrsna primjera( Da carstvo nebesko je u nama treba da se zna; Da carstvo nebesko je van nas Neka se spozna), dok je nešto više primjera inverzije vremenske ( Pred njego im čudom zanijemiše žreci i ojnici Kad veza ih za zemlju suncem svoga krsta Raširivši rukod prsta do prsta; Jedna te ista riječ Nije ipak ista Kada ulazi u I izlazi iz Ulišta;

Bajate su olinjale i jalo e Poput starih krzana Čim ih ugleda no o jutro Čim ihdotakne Bistro oko Dana) i pogodbene klauze ( Riječ je tek tada riječ ako Za nju ičulo steknemo). Nema primjera za inverziju uzročnih klauza uvedenih veznikom jer – sve su dosljedno iza osnovne klauze (Uđi u mene jer ja sam ta vrata sjajna).

ZAKLJUČAK Nakon ovakve podrobne sintaksičke analize dolazimo do sljedećih zaključaka osintaksičkim osobenostima ciklusa „Radimlja“ Maka Dizdara:1. javlja se sintagma u kojoj je upravni član uzvik ( jao → nama);2. nema supstantivnih sintagmi s upravnim članom brojem, kao ni onih

sa zavisnim članom u obliku konstrukcije skao niti u obliku innitiva,nema adverbijalnoodredbenih adjektivnih sintagmi sa zavisnim članom


12/14

ZBORNIK RADOVA

supstantivnom riječju u dativu, kao ni konstrukcijom poput + supstantivnariječ u genitivu ilikao + supstantivna riječ u N, niti onih s upravnim članom

pridjevom u komparativu, a zavisnim članom u obliku konstrukcijaod +

supstantivna riječ u genitivu ilinego + supstantivna riječ u nominativu, nemadopunskih adjektivnih sintagmi čiji je zavisni član u dativu, instrumentaluili lokativu ili u obliku innitiva, nema adjektivnih adverbijalnoodredbenihsintagmi u genitivu, dativu, instrumentalu ni lokativu, niti sintagmi ukojima je upravni član u komparativu, a zavisni u oblikuod + supstantivnariječ u genitivu ilinego + supstantivna riječ u nominativu, nema dopunskihadverbijalnih sintagmi sa zavisnim članom supstantivnom riječju u padežima osim dativa, kao ni kvantikativnih sintagmi s upravnim članombrojevima dva, tri ili četiri niti zbirnim brojem;

3. odglagolske imenice rekcijom uza se vežu samo supstantivne riječi uakuzativu s prijedlogom, pridjevi ne vežu supstantivne riječi u dativu iinstrumentalu, a prilozi supstantivne riječi u genitivu, instrumentalu ilokativu, innitiv se ne pridružuje imenici ili pridjevu;

4. u ulozi subjekta se ne pojavljuju brojne imenice, zbirni brojevi,supstantivizirani pridjevi ni redni brojevi, vezane sintagme niti innitiv;

5. jedan je predikat u jednini uz višečlani subjekat ( Ni život ni smrt ne pripadameni);

6. nema imenskih predikata s pridjevskom zamjenicom, brojem, kongruentnom

supstantivnom sintagmom u besprijedložnom genitivu niti konstrukcijom sličnim glagolskim oblikom, kao ni imenskih semikopulativnih, usložnjenihniti dekomponiranih;

7. javlja se izostavljanje predikata ( Kad nigdje još zlatne zrake;kad nigdje glasa Ni pijetlu navještenom ni bilo kakvoj hori);

8. brojevi se ne javljaju u ulozi objekta;9. ima primjera sastavnih rečenica s intenzikatoromi ( I davasmo ruke svoje i

davasmo vrelu krv i srca gola Želeći smrt ), ovdje kao odlika biblijskog stila;10. česte su implicitne sastavne rečenice (Sa ove mračne strane vrata nadire vjetar

hudi razdire vjetar ludi;Ostavi zato oca i majku ostavi brata i sestru Oslobodi se svijeta prezri njego cvijet Ostavi grad na ishodu ostavi grad na zapadu Izgradi grad u sebi okreni lice svom gradu) kao stilsko sredstvo asindet;

11. jedan je primjer atributske klauze s veznikom a ( I vsaku rozgu na meni, a plod ne da, ja ću otsjeći), kontrastne klauze s veznikomkad (On reče mi takokad ga za to i ne pitah) te pogodbene klauze s izostavljenom riječcomkao,što ostavlja samoda kao veznik (On go oraše glasom i glasnim i jasnim Da


13/14


14/14

ZBORNIK RADOVA

Katičić, Radoslav (2002),Sintaksa hrvatskoga književnog jezika, HAZU, ZagrebKordić, Snježana (1995), Relativna rečenica, Hrvatsko lološko društvo, Matica Hrvatska,

ZagrebKordić, Snježana, Miloš Kovačević (1992), Kroz sintagme i rečenice, Svjetlost, SarajevoKovačević, Miloš (1998),Sintaksa složene rečenice u srpskom jeziku, Raška škola, BeogradPalić, Ismail (2007),Sintaksa i semantika načina, Bookline, SarajevoPalić, Ismail (2010), Dativ u bosanskome jeziku, Bookline, SarajevoPranjković, Ivo (1984), Koordinacija u hrvatskom književnom jeziku, Hrvatsko lološko

društvo, ZagrebPranjković, Ivo (2001), Druga hrvatska skladnja. Sintaksičke rasprave, Hrvatska sveučilišna

naklada, ZagrebRadovanović, Milorad (1990),Spisi iz sintakse i semantike, Izdavačka knjižarnica Zorana

StojanovićaStevanović, Mihajlo (1974),Savremeni srpskohrvatski jezik II. Sintaksa, Naučna knjiga,Beograd

Znika, Marija (1988),Odnos atribucije i predikacije, Institut za lologiju i folkloristiku,Zagreb

Znika, Marija (2002), Kategorija brojivosti u hrvatskome jeziku, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb

Silić, Josip (1984),Od rečenice do teksta, SNL, ZagrebSilić, Josip, Ivo Pranjković (2007),Gramatika hrvatskoga jezika, Školska knjiga,

Zagreb

Documents

Sintaksicke Osobenosti Ciklusa Pjesama Radimlja Maka Dizdara