Situaciona analiza pravnog, institucionalnog i ... · a naročito putem Eko-fonda, pri čemu će se karakteristike finansijskih podsticaja od strane Eko-fonda utvrditi nakon provedenih

1 |Situaciona analiza crnogorskog pravnog, institucionalnog i finansijskog okvira za e-mobilnost | UNDP CG |

Situaciona analiza pravnog, institucionalnog i finansijskog okvira za e-mobilnost u Crnoj Gori

Finalna verzija

Studiju pripremio: Energetski institut Hrvoje Požar | Zagreb | februar 2019.


GEF ujedinjuje 182 zemlje u partnerstvo s internacionalnim institucijama, nevladinim organizacijama (NVO) i privatnim sektorom da bi apostrofirao globalna ekološka pitanja podržavajući inicijative nacionalnog održivog razvoja. Danas je GEF najveći javni finansijer projekata za unapređenje globalne ekologije. Kao finansijski nezavisna organizacija, GEF obezbjeđuje subvencije za projekte vezane za biodiverzitet, klimatske promjene, internacionalne vode, degradaciju zemljišta, ozonski omotač i organske zagađivače. Od 1991. GEF je ostvario značajne rezultate u zemljama u razvoju i zemljama u ekonomskoj tranziciji, obezbijedivši 9,2 milijarde dolara subvencija i 40 milijardi dolara u kofinansiranju preko 2.700 projekata u preko 168 zemalja. www.thegef.org.

UNDP, u partnerstvu s ljudima na svim nivoima društva, podržava razvoj nacija koje su u stanju da podnesu krize, ali i da pokrenu i održe onu vrstu razvoja koja unapređuje kvalitet života svih. U 170 zemalja svijeta u kojima smo prisutni, nudimo globalnu i lokalnu perspektivu da bismo osnažili život pojedinca, ali i stvaranje izdržljivih nacija.

Studija je pripremljena za potrebe projekta ‘„Razvoj niskokarbonskog turizma u Crnoj Gori’“ koji realizuje UNDP u saradnji s Ministarstvom održivog razvoja i turizma, Ministarstvom ekonomije i Ministarstvom saobraćaja i pomorstva, a finansira se iz sredstava Globalnog fonda za životnu sredinu (GEF).

Ovo je nezavisna publikacija, rađena pod okriljem UNDP. Mišljenja iznesena u ovoj publikaciji stavovi su njihovih autora i ne predstavljaju nužno stavove UNDP.

Kratki izvodi iz ove publikacije mogu se nepromijenjeni reprodukovati bez odobrenja autora, pod uslovom da se navede izvor.

Autorski tim Energetskog instituta Hrvoje Požar:

Jurica Brajković

Vesna Bukarica

Tomislav Čop

Karmen Stupin

Bruno Židov

Saradnik: Radoje Vujadinović

UNDP tim:

Aleksandra Kiković

Ana Pajević-Tošić


SADRŽAJ

LISTA SKRAĆENICA ___________________________________ 4

SAŽETAK ___________________________________________ 5

1. UVOD __________________________________________ 6

2. ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA U OBLASTI E-MOBILNOSTI 7

2.1. ZAKONODAVNI OKVIR ZA E-MOBILNOST ................................................................... 7

2.2. STRATEŠKO-PLANSKI OKVIR ZA E-MOBILNOST ......................................................... 20

2.3. INSTITUCIONALNI OKVIR ZA E-MOBILNOST ............................................................. 21

2.4. FINANSIJSKI OKVIR ZA E-MOBILNOST .................................................................... 22

2.5. ZAKLJUČCI I PRIJEDLOG AKTIVNOSTI ..................................................................... 24

3. ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA INFRASTRUKTURE ZA E-MOBILNOST ____________________________________ 26

3.1. POSTOJEĆE STANJE I BUDUĆE POTREBE ZA INFRASTRUKTUROM ZA E-MOBILNOST ........... 26

3.2. PREGLED TEHNIČKIH RJEŠENJA PUNIONICA ZA E-VOZILA ........................................... 28

3.3. KRITERIJUMI ZA POSTAVLJANJE PUNIONICA ZA E-VOZILA .......................................... 31

3.4. PROCEDURA ZA POSTAVLJANJE PUNIONICA ZA E-VOZILA ........................................... 37

3.5. ZAKLJUČCI I PRIJEDLOG AKTIVNOSTI ..................................................................... 39

4. LISTA SLIKA ____________________________________ 42

5. LISTA TABELA __________________________________ 43

6. LITERATURA ___________________________________ 44

7. PRILOZI _______________________________________ 46

PRILOG 1 – PRIJEDLOG MINIMALNIH TEHNIČKIH SPECIFIKACIJA ZA BRZE PUNIONICE

....................................................................................................................... 46

PRILOG 2 – TEN-T MREŽA ............................................................................................. 47

PRILOG 3 – FREKVENCIJA SAOBRAĆAJA U 2007. I 2017. GODINI ........................................ 48


LISTA SKRAĆENICA

AC naizmjenična struja

APEE Akcioni plan energetske efikasnosti

CG Crna Gora

CO2 ugljen-dioksid

DC jednosmjerna struja

EE energetska efikasnost

EK Evropska komisija

EU Evropska unija

MORT Ministarstvo održivog razvoja i turizma

ME Ministarstvo ekonomije

MSP Ministarstvo saobraćaja i pomorstva

NOP Nacionalni okvir politika

ODS operator distributivnog sistema

OIE obnovljivi izvori energije

UNECE Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija za Evropu

UNDP Program Ujedinjenih nacija za razvoj


SAŽETAK

Osnovni cilj ovog dokumenta je pregled situacije u Crnoj Gori u vezi sa zakonskim, strateško-planskim,

institucionalnim i finansijskim okvirom relevantnim za razvoj e-mobilnosti u Crnoj Gori. Situaciona analiza zajedno s ostalim dokumentima koji će se razviti u sklopu Projekta (analiza stanja tržišta, analiza troškova

i koristi uvođenja e-vozila za odabrane subjekte) služiće kao podloga za donošenje podsticajnih mjera za

e-mobilnost, koje u prvom redu treba tražiti u obezbjeđenju odgovarajućeg regulatornog okvira za razvoj poslovnih modela punionica za električna vozila, kao i u finansijskim i fiskalnim podsticajima za snažniju

penetraciju električnih vozila na crnogorsko tržište.

Naime, analiza je pokazala da za uspostavljanje poslovnih modela za e-mobilnost u Crnoj Gori trenutno

postoje dvije osnovne prepreke:

• nedovoljno velika baza korisnika električnih vozila

• neprilagođeni/nepodsticajni regulatorni okvir.

Pri tome je neprilagođeni regulatorni okvir jedna od ključnih prepreka da bi se izgradnja infrastrukture za

punjenje e-vozila odvijala većom dinamikom, čime bi se zasigurno povećao i broj korisnika električnih vozila.

U postojećem regulatornom okviru:

• ne postoje posebni tarifni modeli za naknadu za korišćenje elektroenergetske mreže za punjenje električnih vozila;

• na određene punionice primjenjuje se tarifni model u kojem se obračunava maksimalna

angažovana snaga uz relativno visoke iznose te stavke. Kao rezultat, iznos naknade za korišćenje mreže višestruko je veći nego što je to slučaj u zemljama u regionu. Ovo se odnosi na brze

punionice čija priključna snaga prelazi 34,5 kW.

U novom konceptu regulatornog okvira relevantnog za izgradnju i upravljanje e-punionicama u Crnoj Gori, potrebno je razmotriti uvođenje novih tarifnih modela za korišćenje elektroenergetske mreže za korisnike

električnih vozila. Ključna odrednica novog tarifnog modela treba da bude omogućavanje komercijalizacije infrastrukture za punjenje električnih vozila u ranoj fazi razvoja e-mobilnosti kad je na tržištu prisutan mali

broj korisnika električnih vozila.

Za razvoj poslovnih modela ključno je uspostaviti jasne tržišne odnose, temeljene na najboljoj praksi.

Vlasnika e-punionice treba smatrati krajnjim kupcem, tj. kupcem koji kupuje električnu energiju za

sopstveno korišćenje. Pružanje usluge punjenja električnih vozila ne treba smatrati prodajom električne energije, već isključivo pružanjem usluge. Operator distributivnog sistema vrši svoju regulisanu djelatnost

do tačke priključenja punionice na distributivnu mrežu, a sve ostalo predstavlja tržišnu djelatnost u oblasti e-mobilnosti. Vlasnik e-punionice, kao krajnji kupac, treba da ima mogućnost da ugovornim odnosima

prenese određene djelatnosti na druge subjekte (upravljanje i održavanje punionice, identifikacija korisnika,

pretplatničke usluge, naplata, i sl.).

Paralelno s osiguravanjem podsticajnih tarifnih modela, potrebno je osmisliti i finansijske podsticaje za

kupovinu električnih vozila. Finansijski podsticaji mogu se omogućavati putem različitih modela i institucija, a naročito putem Eko-fonda, pri čemu će se karakteristike finansijskih podsticaja od strane Eko-fonda

utvrditi nakon provedenih svih analiza u sklopu ovog Projekta.

I na kraju, treba takođe istaći da Crnu Goru, kao zemlju kandidatkinju za članstvo u Evropskoj uniji, čekaju

obaveze za prilagođavanje zakonskog i strateško-planskog okvira. U tom smislu posebno se ističe potreba

da se izradi i usvoji Nacionalni energetski i klimatski plan u skladu s Uredbom o upravljanju energetskom unijom, transponovanje Direktive 2014/94/EU o uspostavljanju infrastrukture za alternativna goriva i izrada

Nacionalnog okvira politike za uspostavljanje infrastrukture za alternativna goriva u saobraćaju.


1. UVOD

Svrha i cilj dokumenta

Skupština Crne Gore (CG) donijela je Rezoluciju o životnoj sredini („Službeni list Crne Gore“, br. 01/15), kojom se, između ostalog, poziva na racionalno korišćenje prirodnih resursa i zaštitu prirodnih ekosistema

uz izbalansiran ekonomski i socijalni razvoj, i ukazuje na to da je uspješno uspostavljeni sistem upravljanja

i kontrole i integracija mjera zaštite životne sredine kroz ekonomske i pravne instrumente – osnova za očuvanje i zdravu životnu sredinu. Rezolucija obavezuje Vladu CG da poveća izdvajanja budžetskih

sredstava za oblast životne sredine na nivo veći od prosjeka izdvajanja Evropske unije (EU) za te namjene i uspostavi Eko fond. U novembru 2018. godine, Vlada CG donijela je Odluku o osnivanju Fonda za zaštitu

životne sredine – Eko fonda („Službeni list Crne Gore“, br. 81/2018) sa ciljem da djeluje kao centralna nacionalna institucija za finansiranje i pružanje tehničke podrške projektima/programima u oblasti životne

sredine, klimatskih promjena i energije. Zakonom o životnoj sredini propisano je da će se finansijska

sredstva za pripremu, realizaciju i razvoj programa, projekata i drugih aktivnosti za očuvanje, održivo korišćenje, zaštitu i poboljšanje životne sredine, kao i za iskorišćavanje obnovljivih izvora energije, osigurati

iz Eko fonda.

Jedna od programskih oblasti Eko fonda je čistiji saobraćaj. U CG sektor saobraćaja karakteriše progresivno

povećanje ukupnog broja registrovanih vozila uz istovremeno starenje voznog parka. Drumski saobraćaj je

dominantan način prevoza, udio javnog prevoza u njemu je vrlo nizak te je gotovo u potpunosti zavisan o fosilnim gorivima. Sadašnje stanje voznog parka u CG, koji broji 235.385 registrovanih vozila u 2018. godini,

nezadovoljavajuće je uz prosječnu starost registrovanih vozila oko 16 godina1. Urbane sredine suočavaju se sa zagušenjima u saobraćajnom toku, što na kraju uzrokuje zagađenje vazduha od izduvnih gasova i

buku od vozila. Porastom standarda građana i razvojem autocesta, očekuje se još značajniji porast broja drumskih vozila. Šire korišćenje električnih vozila (e-vozila) jedno je od rješenja za navedene probleme.

Preduslov za uspjeh e-vozila na tržištu je uspostavljanje i prihvatanje elektromobilnosti (e-mobilnosti) kao

sveobuhvatnog društveno-tehničkog sistema. Da bi e-vozila bila u poziciji da se u tržišnim uslovima takmiče s klasičnim vozilima s pogonskim motorima s unutrašnjim sagorijevanjem, potrebno je razviti čitav skup

elemenata e-mobilnosti kao što su standardi, regulatorni okviri, politike zaštite životne sredine i energetske politike, uspostavljene prakse, proizvodi i usluge, korisnička iskustva i potrebe, kao i infrastruktura za

punjenje. Dva su globalno prisutna pristupa za podsticanje e-mobilnosti:

• odozdo prema gore (engl. „Bottom-up“), pri čemu inicijativa dolazi od korisnika i poslovnog segmenta koji nastoji primorati vladu da uvede razne oblike podsticaja;

• odozgo prema dolje (engl. „Top-down“), pri čemu vlada nastoji nametnuti e-mobilnost društvu – većina zemalja u Evropi slijedi ovaj pristup postavljanjem ciljeva i sistema podsticanja.

CG je na samom početku razvoja e-mobilnosti i tek je potrebno odrediti koji je model optimalan za CG.

Upravo je to svrha UNDP-ovog projekta izrade sveobuhvatne studije izvodljivosti e-mobilnosti u CG. Ovaj dokument jeste prvi u nizu dokumenata koji će sačinjavati navedenu studiju, a predstavlja analizu

postojećeg stanja radi utvrđivanja barijera za širu primjenu e-mobilnosti u CG.

Struktura dokumenta

U poglavlju 2 data je analiza postojećeg stanja vezanog za e-mobilnost u CG, koja obuhvata strateški, legislativni, institucionalni i finansijski okvir. Analizirani su relevantni strateški dokumenti i planovi, koji

definišu politiku CG u oblasti zaštite životne sredine, energetske efikasnosti i razvoja saobraćaja kao i zakoni

i propisi iz ovog područja. Ciljevi analize bili su: 1) utvrditi postoji li jasno i nedvosmisleno iskazano strateško opredjeljenje CG za e-mobilnost i 2) utvrditi postoje li legislativne barijere koje sprečavaju šire korišćenje

e-vozila u CG. U poglavlju 3 obrađuje se problematika infrastrukture za punjenje e-vozila. Daje se pregled tehničkih rješenja punionica, zatim se razrađuju kriterijumi za postavljanje punionica i daju preporuke za

CG. Važan dio ovog poglavlja jeste analiza administrativnih postupaka potrebnih za izgradnju punionica u

CG, radi uočavanja nedostataka i barijera, na temelju čega se predlažu poboljšanja. Svako poglavlje završava se glavnim zaključcima utemeljenim na sprovedenim analizama, s preporukama za sljedeće

aktivnosti.

1 Izvori: MONSTAT 2018. i Informacija o stanju životne sredine 2017, Agencija za zaštitu prirode i životne sredine Crne Gore


2. ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA U

OBLASTI E-MOBILNOSTI

2.1. ZAKONODAVNI OKVIR ZA E-MOBILNOST E-mobilnost je oblast koja se razvija velikom brzinom i usko je povezana s razvojem tehnologije. Zahtijeva

adekvatan zakonodavni okvir koji treba da osigura primjenu savremenih tehnoloških rješenja i izgradnju javno dostupnih mjesta za uslugu punjenja odnosno snabdijevanje e-vozila. E-mobilnost zadire i u mnoga

područja javnih politika, pa je ovu oblast potrebno posmatrati s različitih aspekata i na odgovarajući je

način integrisati u nacionalno zakonodavstvo.

Posebno je važan ekološki aspekt, budući da e-mobilnost predstavlja važan doprinos ispunjavanju

ambicioznih klimatskih i energetskih ciljeva EU za buduće razdoblje. Direktiva 2009/28/EC o promociji korišćenja energije iz obnovljivih izvora postavila je obavezujuće ciljeve za sve države članice u odnosu na

udio energije iz obnovljivih izvora uključujući i saobraćaj, a u tom smjeru, samo za duži horizont (2030) nastavlja i Direktiva (EU) 2018/2001/Evropskog parlamenta i Savjeta od 11. decembra 2018. o

promovisanju korišćenja energije iz obnovljivih izvora (RED II) koja očekuje da će e-mobilnost sačinjavati

znatan dio obnovljive energije u sektoru saobraćaja u periodu do 2030. Trebalo bi zato omogućiti dalje

podsticaje s obzirom na brz razvoj e-mobilnosti i potencijala u tom sektoru.

Kod punjenja e-vozila na mjestima za punjenje, trebalo bi, ako je to tehnički i finansijski opravdano, primjenjivati inteligentne mjerne sisteme u periodima u kojima je ukupna potražnja za električnom

energijom visoka. Inteligentni mjerni sistemi, kako su utvrđeni u Direktivi 2012/27/EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 25. oktobra 2012. o energetskoj efikasnosti, omogućavaju produkovanje podataka

u stvarnom vremenu, što je potrebno za osiguravanje stabilnosti elektroenergetske mreže i podsticanje

racionalne upotrebe usluga punjenja. Isto je obuhvaćeno i Direktivom 2014/94/EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 22. oktobra 2014. o uspostavljanju infrastrukture za alternativna goriva gdje se u članu 4.

navodi da se „pri punjenju električnih vozila na javno dostupnim mjestima za punjenje koriste, ako je to

tehnički izvodljivo i ekonomski opravdano, inteligentni mjerni sistemi“.

Kod razvoja infrastrukture za e-vozila, treba osigurati da se postavljanje i upotreba mjesta za punjenje

električnih vozila razvijaju kao konkurentno tržište otvoreno za pristup svim stranama zainteresovanim za uvođenje ili upravljanje infrastrukturama za punjenje, prema principima utvrđenim u okviru Direktive

2009/72/EZ o električnoj energiji i njenoj reviziji.

Operatori distributivnih sistema (ODS) imaju važnu ulogu u odnosu na razvoj mjesta za punjenje. Pri

razvoju svojih zadataka, operatori distributivnih sistema, od kojih neki mogu biti dio vertikalno integrisanog

preduzeća koje u vlasništvu ima mjesta za punjenje ili tim mjestima upravlja, trebaju bez diskriminisanja sarađivati s drugim vlasnicima ili operatorima mjesta za punjenje, posebno pružajući im informacije

potrebne za efikasan pristup i upotrebu sistema. Njihova uloga dodatno se razrađuje prijedlogom revidirane Direktive 2009/72/EZ koja je u postupku usvajanja u institucijama EU. U poglavlju IV predložene revidirane

direktive, navedena su neka pojašnjenja zadataka operatora distributivnih sistema, posebno u pogledu njihovih aktivnosti koje se odnose na uvođenje mrežnih usluga radi osiguranja fleksibilnosti, integracije

električnih vozila i upravljanja podacima. Države članice mogu operatorima distributivnih sistema dopustiti

da posjeduju ili razvijaju stanice za punjenje e-vozila ili njima upravljaju samo ako su ispunjeni sljedeći uslovi: 1) da druge strane nakon otvorenog i transparentnog postupka javnog nadmetanja nijesu izrazile

interes da posjeduju ili razvijaju stanice za punjenje električnih vozila ili njima upravljaju te 2) da je regulatorni organ odobrio da operator distributivnog sistema posjeduje i upravlja infrastrukturom za

punjenje električnih vozila.

Direktiva 2014/94/EU o uspostavljanju infrastrukture za alternativna goriva (električna energija, vodonik, biogoriva, sintetička i parafinska goriva, prirodni gas, uključujući biogas – u gasovitom i

tečnom obliku, i tečni naftni gas) definiše zajednički okvir mjera za postavljanje infrastrukture za alternativna goriva da bi se na najmanju moguću mjeru smanjila zavisnost od nafe i ublažio negativni uticaj

saobraćaja na životnu sredinu, kao i minimalne zahtjeve za izgradnju infrastrukture za alternativna goriva, uključujući mjesta za punjenje električnih vozila, koji se sprovode putem nacionalnih okvira politika


(NOP) i zajedničke tehničke specifikacije za takva mjesta za punjenje i snabdijevanje te zahtjeve za

informisanje korisnika.

Dodatan podsticaj za razvoj infrastrukture za punjenje e-vozila daje i Direktiva (EU) 2018/844 Evropskog

parlamenta i Vijeća od 30. maja 2018. o izmjeni Direktive 2010/31/EU o energetskim karakteristikama

zgrada i Direktive 2012/27/EU o energetskoj efikasnosti. U njoj se postavljaju minimalni zahtjevi za infrastrukturu za e-mobilnost kod izgradnje novih i rekonstrukcije postojećih zgrada. Za nove nestambene

zgrade i nestambene zgrade koje su podvrgnute velikoj rekonstrukciji koja uključuje parking mjesta i električne instalacije u zgradi, a koje imaju više od 10 parking mjesta, potrebno je obezbijediti barem jednu

stanicu za punjenje i infrastrukturu za kabliranje na svakih pet parking mjesta. Za nove stambene zgrade i zgrade koje su podvrgnute velikoj rekonstrukciji koja uključuje parking mjesta i električne instalacije u

zgradi, a koje imaju više od 10 parking mjesta, potrebno je obezbijediti infrastrukturu za kabliranje za svako

parking mjesto, kao pripremu za buduću instalaciju stanica za punjenje električnih vozila. U tom smislu, građevinski propisi mogu se efikasno iskoristiti za uvođenje ciljanih zahtjeva za podršku uspostavljanja

infrastrukture za punjenje na parkiralištima u stambenim i nestambenim zgradama.

Javna nabavka ima direktan uticaj na nacionalnu privredu pa je država u poziciji da utiče na potražnju za

ekološki poželjnom robom i uslugama i sposobnosti industrije da odgovori na rastuću upotrebu ekoloških

standarda, integrisanjem pitanja uticaja na životnu sredinu u svojem postupku javne nabavke. Tako se članom 95 Zakona o javnim nabavkama uvedeni ekonomski kriterijum najpovoljnije ponude u skladu s

predmetom javne nabavke zasniva i na potkriterijumima programa i stepena zaštite životne sredine,

odnosno energetske efikasnosti (tzv. zelene nabavke).

Da bi se utvrdio tretman e-mobilnosti sa svih ovih aspekata, analizirani su zakonski dokumenti

u svim ovim oblastima i rezultati analize prikazani su u nastavku.

EKOLOŠKI ASPEKTI – ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE I KLIMATSKE PROMJENE

Ustav („Službeni list Crne Gore“, br. 1/2007 i 38/2013 – Amandmani I–XVI)

Ustavom CG određuje se da je CG demokratska, socijalna i ekološka država, da svako ima pravo na zdravu životnu sredinu i na blagovremeno i potpuno obavještavanje o njenom stanju, i obavezu da čuva i

unapređuje životnu sredinu. Takvo određenje predstavlja polazište za zakonodavni okvir zaštite životne

sredine.

Ustavna određenja dalje su razrađena kroz ekološke zakone, Zakon o životnoj sredini kao temeljni zakon

za tu oblast i zakone za pojedine segmente životne sredine u prvom redu vazduh, imajući u vidu doprinose

e-mobilnosti smanjenju zagađenja vazduha.

Zakon o životnoj sredini („Službeni list Crne Gore“, br. 52/2016)

Zaštita životne sredine i održivi razvoj, uređuju se Zakonom o životnoj sredini i posebnim zakonima kojima

se uređuju pojedini segmenti životne sredine, pa tako i vazduh. Zakon o životnoj sredini definiše principe i

ciljeve zaštite životne sredine u Crnoj Gori, subjekte životne sredine, segmente životne sredine, zaštitu od uticaja opterećenja životne sredine, dokumente održivog razvoja i zaštite životne sredine, instrumente

zaštite životne sredine, posebne mjere zaštite životne sredine uključujući dostupnost informacija o emisijama ugljen-dioksida iz novih putničkih vozila, praćenje stanja životne sredine, izvještavanje o stanju

životne sredine, informacioni sistem zaštite životne sredine, informisanje javnosti, učešće javnosti i zainteresovane javnosti i pravo na pravnu zaštitu u pitanjima zaštite životne sredine, te finansiranje životne

sredine, i kroz korišćenje sredstava Fonda za zaštitu životne sredine (Eko fonda).

U kontekstu problematike identifikovanja i kreiranja strateško-planskog i pravnog okvira za e-mobilnost, bitnu ulogu ima zaštita vazduha koja se, prema Zakonu o životnoj sredini, ostvaruje preduzimanjem

mjera sistematskog praćenja kvaliteta vazduha, smanjenjem zagađivanja vazduha zagađujućim materijama i preduzimanjem tehničko-tehnoloških i drugih potrebnih mjera za smanjenje emisije zagađujućih materija

u vazduh, kao i praćenjem uticaja zagađenog vazduha na zdravlje ljudi i životnu sredinu. Sistematsko

praćenje stanja životne sredine obuhvata i nadzor nad kvalitetom vazduha, emisiju zagađujućih materija u

vazduhu i emisiju gasova s efektom staklene bašte.

Zakonom o životnoj sredini propisana je obaveza za pravna lica i preduzetnike koji stavljaju u saobraćaj nova putnička vozila da na mjestu prodaje učine dostupnim informacije o potrošnji goriva i emisijama

ugljen-dioksida za svaki model putničkog vozila. Informacije o potrošnji goriva i emisijama ugljen-dioksida

iz novih putničkih vozila mogu biti dostupne potrošačima preko oznaka (naljepnica) na vozilima, postera ili


displeja istaknutih na mjestima prodaje, vodiča o potrošnji goriva i emisijama ugljen-dioksida i druge

promotivne literature i materijala. Na osnovu člana 50 Zakon o životnoj sredini Pravilnika o bližem sadržaju oznaka, vodiča, postera, displeja i promotivne literature i materijala o potrošnji

goriva i emisijama ugljen-dioksida iz novih putničkih vozila („Službeni list Crne Gore“, br. 40/17)

Ministarstvo održivog razvoja i turizma izradilo je i objavilo na svojoj internet stranici Vodič o potrošnji goriva i emisijama ugljen-dioksida koji se ažurira na godišnjem nivou i sadrži zvanične podatke o

potrošnji goriva i emisijama ugljen-dioksida za svaki navedeni model, popis deset modela novih putničkih vozila s najekonomičnijom potrošnjom goriva i najnižim specifičnim emisijama CO2, poređanih prema

rastućim vrijednostima emisija CO2, savjete za vozače za poboljšanje ekonomičnosti potrošnje goriva i smanjenje emisije CO2 i objašnjenje uticaja emisija gasova s efektom staklene bašte i upotrebe putničkih

vozila i različitih vrsta goriva na životnu sredinu.

Zakon o životnoj sredini ne daje poseban tretman e-mobilnosti, osim indirektno kroz principe

i ciljeve zaštite životne sredine, i kroz mogućnosti finansiranja korišćenjem sredstava Eko fonda.

Zakon o zaštiti vazduha („Službeni list Crne Gore“, br. 25/2010, 40/2011, 43/2015)

Zakon o zaštiti vazduha uređuje način na koji se prati kvalitet vazduha, mjere zaštite, ocjenjivanje i

poboljšanje kvaliteta vazduha, kao i planiranje i upravljanje kvalitetom vazduha. Izvori zagađivanja vazduha su stacionarni i pokretni emisijski izvori (motorna vozila), kao i pojedini proizvodi i aktivnosti koji uzrokuju

emisije zagađujućih materija u vazduhu.

Zakonom je uspostavljen i institucionalni okvir za zaštitu vazduha tako što je utvrđeno da efikasnost zaštite

i poboljšanja kvaliteta vazduha obezbjeđuju državni organi, organi državne uprave, jedinice lokalne

samouprave, domaća i strana pravna lica i preduzetnici, nevladine organizacije, građani i udruženja

građana.

Na osnovu Zakona doneseni su sljedeća podzakonska akta: Pravilnik o sadržaju i načinu izrade godišnje informacije o kvalitetu vazduha („Službeni list Crne Gore“, br. 27/2012), Pravilnik o načinu i uslovima

praćenja kvaliteta vazduha („Sl. list Crne Gore", br. 21/2011 te Uredba o utvrđivanju vrsta zagađujućih

materija, graničnih vrijednosti i drugih standarda kvaliteta („Službeni list Crne Gore", br. 25/2012).

Zakon o zaštiti vazduha ne daje poseban tretman e-mobilnosti osim u vezi uvođenja e-

mobilnosti s ciljem poboljšanja kvaliteta vazduha i određivanjem motornih vozila kao izvorima

zagađivanja vazduha.

Zakon o procjeni uticaja na životnu sredinu („Službeni list RCG", br. 80/2005, „Službeni list Crne Gore“, br. 40/2010, 73/2010, 40/2011, 27/2013, 52/2016)

Zakonom se uređuje postupak procjene uticaja elaborata za projekte koji mogu imati značajan uticaj na životnu sredinu, sadržaj elaborata o procjeni uticaja, učešće zainteresovanih organa i organizacija i javnosti,

postupak ocjene i izdavanja saglasnosti, obavještavanje o projektima koji mogu imati značajan uticaj na životnu sredinu druge države, nadzor i druga pitanja značajna za procjenu uticaja na životnu sredinu.

Procjenom uticaja na životnu sredinu utvrđuju se, opisuju i vrednuju, u svakom pojedinačnom slučaju,

mogući direktni i indirektni uticaji planiranog projekta na život i zdravlje ljudi, floru i faunu, zemljište, vode, vazduh, klimu i pejzaž, materijalna dobra i kulturno nasljeđe, te uzajamne odnose navedenih elemenata.

Predmet procjene uticaja na životnu sredinu su projekti koji se planiraju i izvode, a koji mogu značajno da utiču na životnu sredinu ili zdravlje ljudi, iz oblasti industrije, rudarstva, energetike, saobraćaja, turizma,

poljoprivrede, šumarstva, vodoprivrede i komunalnih djelatnosti, kao i za sve projekte koji se planiraju u

zaštićenom prirodnom dobru i u zaštićenoj okolini nepokretnog kulturnog dobra.

Uredba o projektima za koje se vrši procjena uticaja na životnu sredinu („Službeni list RCG“, br. 20/07, „Službeni list Crne Gore“, br. 47/2013, 53/2014) definiše projekte za koje je obavezna procjena uticaja na životnu sredinu i projekte za koje se može zahtijevati procjena uticaja, ne prepoznajući posebno

kategoriju punionica za e-vozila.

Zakon o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu („Službeni list RCG“, „Sl. list Crne Gore“, br. 40 2011, 59/11, 52/16)


Zakonom se utvrđuju uslovi, način i postupak vršenja procjene uticaja određenih planova i programa na

životnu sredinu – strateška procjena, kroz integrisanje principa zaštite životne sredine u postupak pripreme,

usvajanja i realizacije planova i programa koji imaju značajan uticaj na životnu sredinu.

Zakoni o procjeni uticaja na životnu sredinu ne daju poseban tretman projektima iz oblasti e-mobilnosti.

Zakon o zaštiti prirode („Službeni list Crne Gore“, br. 54/2016)

Ovim zakonom uređuju se uslovi i način zaštite i očuvanja prirode, a e-mobilnost nije predmet zakona.

Međunarodne konvencije iz oblasti klimatskih promjena

Usvajanjem Okvirne konvencije Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama (UNFCCC) 1992.

godine započela je globalna inicijativa o borbi protiv klimatskih promjena. Sprovođenje opšteg cilja UNFCCC bliže definiše Kjoto protokol koji prepoznaje unapređenje stepena energetske efikasnosti i korišćenja

obnovljivih izvora energije kao instrumente koji doprinose smanjenju negativnog uticaja klimatskih promjena, odnosno postizanju ograničenja koja se odnose na količinu emitovanih gasova s efektima

staklene bašte. Crna Gora je u 2007. godini ratifikovala Kjoto protokol (Zakon o ratifikaciji objavljen je u „Službenom listu RCG“ br. 17/07). Ratifikacijom UNFCCC-a i Kjoto protokola Crna Gora se pridružila

zemljama koje imaju aktivnu ulogu u međunarodnim naporima za rješavanje problema klimatskih

promjena.

Takođe, Crna Gora je potpisala i u oktobru 2017. godine ratifikovala Pariski sporazum i obavezala se da

doprinosi smanjenju emisija gasova s efektom staklene bašte na globalnom nivou. Doprinos Crne Gore naporima međunarodne zajednice u borbi protiv klimatskih promjena, iskazan kroz Namjeravani nacionalni

utvrđeni doprinos smanjenju emisija gasova s efektom staklene bašte, najmanje je 30% u periodu do 2030.

godine u odnosu na nivo emisija u baznoj 1990. godini. Ovaj cilj definisan je Nacionalnom strategijom o klimatskim promjenama do 2030. godine i realizovaće se kroz razvoj industrijske tehnologije, kroz

povećanje udjela OIE, opšte povećanje energetske efikasnosti i modernizacijom energetskog sektora. Bliži detalji o izvorima i količini korišćenja energije iz obnovljivih izvora utvrđeni su Nacionalnim akcionim planom

korišćenja energije iz OIE do 2020. a prema Zakonu o energetici, sprovođenje AP-a prati Ministarstvo

ekonomije.

Međunarodne konvencije u oblasti klimatskih promjena postavljaju okvir za mjere

dekarbonizacije u svim sektorima, uključujući saobraćaj.

INFRASTRUKTURNI ASPEKTI – SAOBRAĆAJ I GRAĐENJE

Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju („Službeni list Crne Gore“, br. 71/2017)

Zakonom se određuju uslovi i način obavljanja djelatnosti javnog prevoza putnika i tereta u drumskom

saobraćaju, pružanja usluga autobuskih i teretnih stanica, prevoza za sopstvene potrebe i druga pitanja od

značaja za javni prevoz u drumskom saobraćaju.

U martu 2019. završena je zvanična javna rasprava o Nacrtu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju koju je sprovodilo Ministarstvo saobraćaja i pomorstva, pa se dalje

nastavljaju konsultacije i rasprave povodom Nacrta zakona s Ministarstvom.

Zakon o putevima („Službeni list RCG“, br. 42/2004, „Službeni list Crne Gore“, br. 21/2009 – dr. zakon, 54/2009, 40/2010 – dr. zakon, 36/2011 i 40/2011 – dr. zakon i 92/2017)

Zakon o putevima uređuje pravni položaj, razvoj, održavanje i zaštitu puteva, pod kojima se podrazumijeva svaka površina na kojoj se trajno odvija saobraćaj. Mrežu puteva čine javni i nekategorisani putevi. Javni

putevi su saobraćajne površine od opšteg interesa za javni putni saobraćaj koji se mogu koristiti na određeni

način i pod uslovima određenim propisima o javnim putevima i bezbjednosti saobraćaja. Na javnim putevima ne može se sticati pravo svojine, niti druga stvarna prava po bilo kom osnovu, osim službenosti

od opšteg interesa, kao što su mogućnosti postavljanja električnih kablova i sličnih objekata i uređaja od opšteg interesa, pod uslovom da korišćenje tog prava ne ugrožava stabilnost puta, bezbjednost i režim

saobraćaja na javnim putevima. Na putnim površinama, van saobraćajnih traka javnog puta koje su namijenjene za pružanje usluga učesnicima u saobraćaju, može se ostvariti pravo korišćenja pod posebnim

uslovima. Organ uprave je nadležan za izdavanje saglasnosti za postavljanje električnih vodova i slično na


državnom putu. Za korišćenje javnih puteva plaćaju se naknade uključujući naknadu za postavljanje

električnih vodova.

Zakon o putevima donijet je 2004. godine, a mijenjan je i dopunjavan 2009, 2010, 2011. i 2017. godine. S

obzirom na to da je od donošenja zakona došlo do značajnih promjena zakonske regulative u Crnoj Gori,

što nameće potrebu da se propisi u oblasti puteva usaglase, bila je neophodna izrada novog zakona kojim se uređuje oblast koja se odnosi na pravni položaj puteva, uslove, način upravljanja, njihovu zaštitu i

održavanje, kao i izvore i način finansiranja, a posebno uslove izgradnje i rekonstrukcije puteva i inspekcijskog nadzora. Nacrt Zakona, koji je bio na javnoj raspravi u ljeto 2018. godine, trebalo bi da riješi

uočene nedostatke i nepravilnosti u primjeni važećih pravnih propisa iz oblasti puteva, da uredi precizne uslove i način upravljanja, zaštite i održavanja puteva, da pruži rješenje za način i izvore finansiranja,

omogući usaglašavanje zahtjeva u pogledu izgradnje i rekonstrukcije puteva sa Zakonom o planiranju

prostora i izgradnji objekata, kao i neophodno usaglašavanje s propisima Evropske unije. Nacrt zakona uvodno prepoznaje mjesta za punjenje vozila na električni pogon kao prateće sadržaje puta

odnosno površine i objekte za pružanje različitih usluga korisnicima puta.

Zakoni iz oblasti saobraćaja ne uređuju posebno pitanje mjesta za punjenje/snabdijevanje e-

vozila osim u dijelu koji se odnosi na postavljanje električnih vodova. Zakoni iz ove oblasti takođe ne transponuju Direktivu 2014/94/EU o uspostavljanju infrastrukture za alternativna

goriva niti predviđaju donošenje NOP-a. Izrađen je nacrt novog Zakona o putevima.

Većina država članica transponovala je Direktivu i izradila svoje NOP-ove, u kojima utvrđuju ciljeve koji se odnose na infrastrukturu za punjenje e-vozila. Međutim, ambicioznost i detaljnost tih ciljeva razlikuju se

među državama članicama. Jedan od dobrih primjera je poljski NOP s analizom potreba aglomeracija, gusto

naseljenih područja i cjelokupne mreže TEN-T s obzirom na potrebe povezane s infrastrukturom za alternativna goriva, uključujući tržišne potrebe. U Njemačkoj će najveći pružalac usluga na zaustavnim

mjestima na autoputevima ugraditi mjesta za punjenje visoke snage na svim svojim uslužnim mjestima. Highways England u Ujedinjenom Kraljevstvu radi na tome da mjesta za punjenje visoke snage budu

dostupna barem svaka 32 km uzduž 95% strateške cestovne mreže u Engleskoj. Evropski prioritet je da se

u osnovnoj mreži TEN-T na svakom mjestu za punjenje omoguće mjesta za punjenje visoke snage.2 U svakom slučaju, kroz zakonski okvir iz područja saobraćaja u Crnoj Gori potrebno je osigurati da se

transponuje Direktiva i da se izradi NOP kao temeljni dokument za razvoj e-mobilnosti.

U Tabeli 2-1 prikazana su zakonska rješenja vezana uz infrastrukturu za punjenje e-vozila u odabranim

zemljama u regionu.

Tabela 2-1: Zakonska rješenje za infrastrukturu za alternativna goriva u zemljama u regionu

Država Zakonsko rješenje

Slovenija Slovenija je transponovala Direktivu 2014/94/EU usvajanjem Uredbe o

uspostavljanju infrastrukture za alternativna goriva (Službeni list RS, br. 41/17). Predmetna Uredba utvrđuje obavezu ministarstva nadležnog za saobraćaj da

osigura sveobuhvatnu bazu podataka o lokacijama javno dostupnih stanica

snabdijevanja i punjenja za alternativna goriva, i omogući korisnicima slobodan i nediskriminativan pristup tim podacima. Uredbom se definišu i tehnički uslovi koje

punionice moraju ispunjavati. Član 314 Zakona o energiji (Službeni list RS, br. 17/14 i 81/15) u prvoj stavki

navodi da promovisanje mjera energetske efikasnosti i korišćenja OIE sprovodi država putem programa obrazovanja, informisanja i osvješćivanja javnosti,

energetskih savjeta, promovisanja energetskih pregleda, pripreme propisa,

finansijskih podsticaja i drugih programa podrške. Na ovom temelju, Slovenija je 2017. godine usvojila Strategiju razvoja tržišta za uspostavljanje odgovarajuće

infrastrukture koja se odnosi na alternativna goriva u sektoru saobraćaja u Republici Sloveniji, kojom se transponuje obaveza država članica iz Direktive

2014/94/EU o donošenju nacionalnog okvira politika.

2 Izvor: KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA: Prema najširoj uporabi alternativnih goriva – Akcioni plan za infrastrukturu za alternativna goriva u skladu s članom 10 stavom 6 Direktive 2014/94/EU, uključujući procjenu nacionalnih okvira politike u skladu sa članom 10 stavom 2 Direktive 2014/94/EU http://ec.europa.eu/transparency/regdoc/rep/1/2017/HR/COM-2017-652-F1-HR-MAIN-PART-1.PDF

http://ec.europa.eu/transparency/regdoc/rep/1/2017/HR/COM-2017-652-F1-HR-MAIN-PART-1.PDF


Hrvatska Hrvatska je 2016. godine usvojila poseban zakon kojim se transponuje Direktiva

2014/94/EU – Zakon o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva (Narodne

novine br. 120/16). Zakonom se definišu i tehnički uslovi koje punionice moraju ispunjavati.

Zakon utvrđuje obavezu donošenja NOP-a, što je i urađeno u 2017. godini. Zakonom je takođe utvrđeno da je ministarstvo zaduženo za saobraćaj nadležno

za pitanja razvoja infrastrukture za alternativna goriva, a da je nacionalno koordinaciono tijelo za energetsku efikasnost (koje je u sklopu ministarstva

nadležnog za energetiku) zaduženo za praćenje implementirane politike.

Češka Republika Češka izradila je „Nacionalni akcioni plan za čistu mobilnost“ pripremljen u saradnji s Ministarstvom industrije i trgovine, Ministarstvom saobraćaja i

Ministarstvom životne sredine, a odobren je na sjednici Vlade 20. novembra 2015.

godine. Taj dokument temelji se na zahtjevima Direktive 2014/94/EU. Može se reći da

češki NOP stavlja relativno nizak naglasak na električna vozila u odnosu na ostale vidove alternativnih goriva.

Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata („Službeni list Crne Gore“, br. 64/2017, 44/2018, 63/2018 i 11/2019 – ispr.)

Zakonom se reguliše sistem planiranja prostora, način i uslovi izgradnje objekata, legalizacija bespravnih

objekata i druga pitanja značajna za planiranje prostora i izgradnju objekata. Ciljevi planiranja i izgradnje jesu racionalno i efikasno korišćenje i očuvanje prostornih potencijala i resursa i zaštita prirodnih dobara te

racionalno korišćenje prirodnih bogatstava, energije i povećanje stepena energetske efikasnosti. Zakon

promoviše načela prostorne održivosti razvoja i kvaliteta planiranja i izgradnje u skladu s kojima se podstiče privredni i socijalni razvoj društva, održivi razvoj, zaštita životne sredine, razvoj djelatnosti i infrastrukture

kao i sprečavanja ili ublažavanja uticaja klimatskih promjena u skladu s kojima se planiraju mjere za ublažavanje klimatskih promjena i prilagođavanje na klimatske promjene. Pod pojmom infrastrukture

navode se komunalne, saobraćajne, energetske, elektronsko-komunikacione i druge komunikacije kojima se obezbjeđuje zajedničko snabdijevanje, usluge i drugi oblici povećanja kvaliteta života u naselju ili

korisnicima prostora na određenom području a pod inženjerskim objektima, između ostalog, stanice za

snabdijevanje motornih vozila naftnim derivatima i gasom, ali ne i električnom energijom i drugim oblicima

alternativnih goriva.

Zakon o prostornom planiranju i izgradnji objekata ne daje tretman objektima za punjenje e-

vozila u smislu prepoznavanja objekta za punjenje/snabdijevanje električnih motornih vozila,

obveze uvrštavanja istih u akte prostornog planiranja ili eventualno olakšavanje uslova

njihove izgradnje.

U Tabeli 2-2 dat je primjer tretmana punionica za e-vozila u zakonodavstvu vezanom uz izgradnju objekata

u Hrvatskoj i Sloveniji.

Tabela 2-2: Primjer zakonskog rješenja u vezi s građenjem punionica za e-vozila


Hrvatska Pravilnikom o jednostavnim građevinama i drugim građevinama i radovima

(Narodne novine br. 112/17, 34/18) koji se donosi na temelju Zakona o gradnji (Narodne novine br. 153/13, 20/17), utvrđuje se da se bez građevinske dozvole,

a u skladu s glavnim projektom, mogu izvoditi radovi na postojećoj građevini,

odnosno njezinom dijelu, kojim se postavlja oprema namijenjena punjenju elektromotornih vozila, bez pripadajuće nadstrešnice ili sa pripadajućom

nadstrešnicom na kojoj su fotonaponski moduli za proizvodnju električne energije za punjenje vozila.

Slovenija Stanica za punjenje je jednostavan objekt (nije potrebna građevinska dozvola),

prema Uredbi o razvrstavanju zgrada prema složenosti gradnje (Službeni list RS br. 18/13, 24/13, 26/13, 61/17, 37/18).

Pravilnik o tehničkim zahtjevima za izgradnju i rad stanica za punjenje motornih vozila gorivima (Službeni list RS br. 111/09, 61/17) propisuje da se na području

benzinske pumpe može graditi i upravljati uređajem za napajanje motornih vozila

električnom energijom iz mreže, uzimajući u obzir zahtjev iz prethodnog člana da stanice za punjenje motornih vozila gorivom moraju u potpunosti biti u skladu sa


zakonodavstvom za prostorno planiranje, izgradnju zgrada, zaštitu okoline, zaštitu

od požara, zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu, zaštitu od eksplozija.

ENERGETSKI ASPEKTI – INFRASTRUKTURA, TARIFE I ENERGETSKA EFIKASNOST

Zakon o energetici („Službeni list Crne Gore“ br. 5/2016)

Zakonom o energetici određuju se energetske djelatnosti, uređuju uslovi i način njihovog obavljanja radi

kvalitetnog i sigurnog snabdijevanja krajnjih kupaca energijom, podsticanja proizvodnje energije iz

obnovljivih izvora i visokoefikasne kogeneracije, način organizovanja i upravljanja tržištem električne

energije i gasa, i druga pitanja od značaja za energetiku.

Imajući u vidu sve aspekte e-mobilnosti za koje je potrebno osigurati zakonske i regulatorne pretpostavke (doprinos ostvarenju nacionalnih ciljeva za OIE, ulogu i zadatke operatora distributivnog sistema, pitanje

priključka, tarife i dr.) potrebno je uzeti u razmatranje odredbe Zakona o energetici koje se odnose na:

• planiranje energetskog razvoja

• OIE i podsticajne mjere

• nadležnosti Regulatorne agencije za energetiku u pogledu odobravanja metodologija, pravila,

naknada i određivanje cijena kao i formiranja cijena i naknada u elektroenergetskom sistemu,

• licence, sertifikati i energetske dozvole • prava i obaveze za distribuciju električne energije

o prava, obaveze i odgovornosti operatora distributivnog sistema

o pravila za funkcionisanje distributivnog sistema o mjerenje

o pristup distributivnom sistemu.

Pravila za funkcionisanje distributivnog sistema električne energije („Službeni list Crne Gore“, br. 15/2017)

Pravila određuju opšte uslove za korišćenje distributivnog sistema: obaveze i prava CEDIS-a, snabdjevača, krajnjih kupaca, proizvođača električne energije priključenih na distributivni sistem te naročito standardne

i nestandardne usluge, ugovorne odnose isporuke električne energije, planiranje razvoja distributivnog

sistema, te kategorije kupaca.

Odluka o određivanju naknada za priključenje na distributivni sistem električne energije

(„Službeni list Crne Gore“, br. 90/2017, 24/2018)

Naknada za priključenje na distributivni sistem sastoji se od naknade za izvođenje priključka na distributivni

sistem i naknade za stvaranje tehničkih uslova u distributivnom sistemu. Prema tipu priključka naknada za izvođenje priključaka na distributivni sistem utvrđuju se za: priključke na 0,4 kV naponski nivo, priključke

na 10 kV naponski nivo i priključke na 35 kV naponski nivo.

Proces instalacije punionica e za e-vozila uključuje ugovor o priključenju s operatorom distributivnog

sistema u kojem se utvrđuju jednokratni troškovi priključenja prema regulativi opisanoj u Tabeli u nastavku.

Jedinična cijena određuje se zavisno od tipa priključka, dužine voda i broja brojila. U zavisnosti od naponskog nivoa naknade za stvaranje tehničkih uslova u distributivnom sistemu koje se obračunavaju po

1 kW, iznose 21,05 EUR (bez PDV-a) za priključke na 0,4 kV naponski nivo. U donjoj Tabeli radi

upoređivanja, date su vrijednosti ove naknade u zemljama u regionu.

Tabela 2-3: Zakonodavno uređenje priključka punionice na elektrodistributivnu mrežu


Slovenija Naknada za priključenje određuje se shodno Zakonu o metodologiji za utvrđivanje regulatornog okvira i metodologiji za naplaćivanje mrežnih naknada za električne

operatere (Ur.I.RS 46/2018). SODO (sistemski operator distribucijske mreže) je s 1. 1. 2019. definisao cijene

mrežne naknade za priključnu snagu za grupe potrošača „Punjenje EV“. Cijena po

kW (bez PDV-a) iznosi 71,82 EUR. Stopa PDV-a u Sloveniji iznosi 22 posto.

Hrvatska Naknada za priključenje određuje se prema Metodologiji utvrđivanja naknade za

priključenje na elektroenergetsku mrežu novih korisnika mreže i za povećanje priključne snage postojećih korisnika mreže (NN 51/17), a za jednostavno

priključenje novog kupca naknada se određuje po jediničnoj cijeni po kW tražene


priključne snage. Jedinična cijena po kW za Grad Zagreb iznosi 1700 kn (oko 226

EUR), dok za ostala geografska područja iznosi 1350 kn (oko 180 EUR), bez PDV-

a. Stopa PDV-a u Hrvatskoj iznosi 25 posto.

Jednokratna jedinična naknada za priključnu snagu ne predstavlja značajnu prepreku

izgradnji infrastrukture za punjenje e-vozila u CG.

Opšti uslovi za snabdijevanje električnom energijom („Službeni list Crne Gore“, br. 70/2016)

Opštim uslovima za snabdijevanje električnom energijom utvrđuju se: prava i obaveze kupca i snabdjevača; uslovi i način očitavanja, obračun i plaćanje utrošene električne energije i druga pitanja od značaja za

snabdijevanje električnom energijom.

Pravila mjerenja u distributivnom sistemu električne energije („Službeni list Crne Gore“, br. 7/2017)

Pravila sadrže odredbe kojima se uređuje mjerenje električne energije na mjernim mjestima u distributivnom sistemu: mjesto, način i vrste mjerenja i karakteristike mjerne opreme; način instalacije,

prijema, ispitivanja i održavanja mjerne opreme; način prikupljanja mjernih i ostalih podataka na mjernom mjestu, te način obrade, dostupnosti i prenosa mjernih i drugih podataka o mjernim mjestima korisnicima

podataka, kao i način grupisanja i arhiviranja podataka.

Pravila o minimumu kvaliteta isporuke i snabdijevanja električnom energijom („Službeni list Crne Gore“, br. 50/2017)

Pravilima se propisuje minimum kvaliteta isporuke i snabdijevanja električnom energijom koji se zasniva na kriterijumima kvaliteta usluga posebno u odnosu na vrijeme potrebno operatoru prenosnog/distributivnog

sistema električne energije za obavljanje priključenja i popravke, neprekidnosti napajanja i kvaliteta napona

električne energije.

Pravilnik o tarifama za električnu energiju

Pravilnikom o tarifama za električnu energiju uređuje se način utvrđivanja naknada elektroenergetskim subjektima za obavljanje elektroenergetskih djelatnosti i način utvrđivanja tarifa za kupoprodaju električne

energije koja se isporučuje, kao i usluga koje u vezi s tom isporukom potrošačima/kupcima obezbjeđuju

elektroenergetski subjekti u skladu sa Zakonom o energetici. Posebno se uređuje sljedeće:

• struktura naknada po djelatnostima uključujući utvrđivanje jediničnih cijena za električnu energiju

i usluge

• metodologija za utvrđivanje regulatorno dozvoljenog prihoda

• kategorizacija potrošnje prema naponskom nivou priključenja kupaca na mrežu

• utvrđivanje tarifnih elemenata i tarifnih stavova prema mjestu isporuke i mjestu mjerenja, kategoriji

potrošača, danu u sedmici i dobu dana na osnovu kojih se vrši obračun isporučene električne energije i pruženih usluga potrošačima

• postupak odobravanja i izmjene naknada i dr.

Cijene za snabdijevanje krajnjih kupaca električne energije (u primjeni od 1. 5. 2019)

U skladu sa članom 205 Zakona o energetici i članom 15 Opštih uslova za snabdijevanje električnom

energijom, EPCG AD Nikšić – FC Snabdijevanje objavila je 13. 2. 2019. godine cijene za snabdijevanje

krajnjih kupaca električne energije te akte kojima se iste određuju.

Naknada za korišćenje distributivne mreže, koje je relevantna za brze punionice s priključnom snagom iznad 34,5 kW, definisana je tarifnim modelom T3 ili T4, koji sadrži tarifne stavke za sljedeće tarifne

elemente: • reaktivna energija (EUR/ kVArh)

• angažovanje mrežnog kapaciteta (EUR/kW)

• gubici u mreži (EUR/kWh) • naknada operatoru tržišta (EUR/kWh)

• naknada za podsticanje OIE (EUR/kWh).


Razlika u visini tarifnih stavki ova dva modela je samo u dijelu reaktivne energije te činjenici da se T4

primjenjuje za male kupce, koji po Zakonu o energetici imaju pravo na snabdijevanje posljednjeg izbora, a definišu se kao kupci na 0,4 kV naponskom nivou koji ne pripada kategoriji domaćinstva koji kupuje

električnu energiju za sopstvenu potrošnju, ima manje od 50 zaposlenih, potrošnju električne energije u

prethodnoj kalendarskoj godini do 30.000 kWh i godišnji prihod manji od 8.000.000 EUR ili ukupnu aktivu (imovina po bilansu stanja) manju od 8.000.000 EUR. Treba istaći da iznosi naknade za angažovanje

mrežnog kapaciteta nijesu promijenjeni u odnosu na aktuelnu cijenu (u primjeni do 1. 5. 2019) te da iznose visokih 17,2733 EUR/kW.

Što se tiče cijena aktivne električne energije, one se definišu tarifnim modelima za: 1) domaćinstva i male

kupce i za 2) ostale kupce. U kategoriji 1) uz Osnovni model postoje još Plavi, Crveni i Zeleni model u

režimu dvotarifnog mjerenja, koji je relevantan za e-mobilnost. U kategoriji 2) uz Osnovni model postoji još samo Zeleni. Zeleni model u oba slučaja uključuje dodatnu naknadu za 100% snabdijevanje iz OIE, uz

cijene iz Osnovnog modela.

Primjeri tarifnih modela relevantnih za punionice e-vozila u Hrvatskoj i Sloveniji prikazani su u narednoj

Tabeli.

Tabela 2-4: Tarifni modeli u zemljama u regionu


Slovenija Uredba o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva definiše operatere distributivnih sistema električne energije koji obavljaju javnu uslugu shodno članu

78 Energetskog zakona, kao subjekte zadužene za razvoj mjesta za punjenje.

Slovenački Energetski zakon (Službeni list RS, br. 17/14 i 81/15) u članu 78 definiše da je operator distribucionog sistema zadužen za razvoj osnovne javne

infrastrukture brzih punionica za putnička vozila na električni pogon na mreži autoputeva. Do kraja 2015. godine, na mreži autoputeva Slovenije, u pogon je

pušteno ukupno 26 brzih punionica, koje omogućavaju istovremeno punjenje

dvaju vozila (50 kW DC i 43 kW AC). Slovenija je 2015. godine u Zakonu o metodologiji za utvrđivanje regulatornog

okvira i metodologije obračuna mrežne naknade (Službeni list RS, br. 66/15, 105/15, 61/16 i 46/18) u članu 119 (odnosi se na tarife za obračun mrežnih

naknada) prepoznala posebnu grupu kupaca koji koriste električnu energiju za punjenje e-vozila na javno dostupnoj infrastrukturi brzih punionica (na autoputu

i šire). Brza punionica u tom kontekstu podrazumijeva punionicu koja omogućuje

transfer električne energije (barem jedno mjesto za punjenje) sa snagom većom od 43 kW. Ova grupa kupaca privilegovana je u odnosu na ostale, s ciljem

inicijalnog razvoja e-mobilnosti. Tarifni sastav ima sljedeće tarifne stavke: • radna energija po višoj dnevnoj tarifi (EUR/kWh)

• radna energija po nižoj dnevnoj tarifi (EUR/kWh)

• obračunska vršna radna snaga (EUR/kW). U zadnjim izmjenama Zakona, od 21. 6. 2018. godine, ukidaju se tarifne stavke

za brze punionice, pa je u članu 131 prepoznata posebna grupa kupaca koji koriste električnu energiju za punjenje električnih vozila na javno dostupnoj infrastrukturi

(ne odnosi se isključivo na brzo punjenje).

Hrvatska Zakon o uspostavljanju infrastrukture za alternativna goriva (Narodne novine br.

120/16) definiše da operatori javno dostupnih mjesta za punjenje, kao i krajnji kupci električne energije, mogu slobodno da odaberu svog snabdjevača električne

energije. To znači da se pružanje usluge punjenja e-vozila ne smatra prodajom

električne energije već isključivo pružanjem usluge. Uloga ODS-a u procesu izgradnje pojedine e-punionice ne razlikuje se u odnosu

na druge građevine za koje je potreban jednostavan priključak, a po Pravilima o priključenju na distribucijsku mrežu, i odnosi se na:

• izdavanje elektroenergetske saglasnosti (EES), na bazi zahtjeva korisnika

za izdavanje elektroenergetske saglasnosti • sklapanje ugovora o priključenju s korisnikom mreže

• izvršenje priključenja na distributivnu mrežu.


Prema Zakonu o uspostavljanju infrastrukture za alternativna goriva, sve

punionice priključne snage preko 22 kW tretiraju se kao mjesta za punjenje visoke

snage. Takve punionice, prema važećem tarifnom sastavu plaćaju sljedeće tarifne stavke:

• radna energija po višoj dnevnoj tarifi (HRK/kWh) • radna energija po nižoj dnevnoj tarifi (HRK/kWh)

• prekomjerna jalova energija (HRK/kVArh) • naknada za obračunsko mjerno mjesto (HRK/mj.)

• obračunska vršna radna snaga (HRK/kW).

Tarifni model primjenjuje se na sve potrošače snage veće od 20 kW odnosno ne postoji poseban tarifni model za e-punionice.

U Crnoj Gori tarifni sistem se ne koristi za podsticanje e-mobilnosti, tj. ne postoji tarifni model

koji se odnosi isključivo na infrastrukturu za punjenje e-vozila. Naknada za angažovanje mrežnog kapaciteta (snage) jeste visoka i sigurno predstavlja barijeru za razvoj e-mobilnosti

u pogledu e-punionica visoke snage. Definisanje posebnog tarifnog modela smatra se ključnim preduslovom za omogućavanje ostvarivanja poslovnih modela e-mobilnosti u uslovima

nerazvijenog tržišta, kakvo je trenutno u CG.

Poređenje iznosa troška mrežarine prema postojećim tarifnim modelima i iznosima tarifnih stavki u Crnoj

Gori, Hrvatskoj i Sloveniji prikazani su u Tabeli 3-2.

Zakon o efikasnom korišćenju energije

Zakonom o efikasnom korišćenju energije uređuje se način efikasnog korišćenja energije, mjere za poboljšanje energetske efikasnosti i druga pitanja od značaja za energetsku efikasnost u finalnoj potrošnji.

Kako finalna potrošnja uključuje i saobraćaj, to znači da implicitno e-mobilnost takođe obuhvata ovaj Zakon.

Zakon predviđa donošenje Akcionog plana energetske efikasnosti (APEE) kao temeljnog dokumenta u kojem se definišu mjere za poboljšanje energetske efikasnosti u skladu s Direktivom 2012/27/EU o

energetskoj efikasnosti, a u njemu se definišu i mjere koje se tiču poboljšanja energetske efikasnosti u sektoru saobraćaja.

HOMOLOGACIJA VOZILA

Na nivou UN 1958. godine usvojen je Sporazum o usvajanju jednoobraznih uslova za

homologaciju i uzajamno priznavanje homologacije opreme i djelova vozila radi donošenja međunarodnih pravila (UN/ECE Pravilnici) za konstrukciju opreme i djelova vozila, i ujednačenih pravila za

ispitivanje djelova vozila i uzajamno priznavanje homologacionih odobrenja. Pri UNECE-u postoji Svjetski

forum za harmonizaciju propisa o vozilima – WP.29 i CG ima svog predstavnika u ovom radnom tijelu.

U CG je na snazi Sporazum o usvajanju jednoobraznih tehničkih propisa za vozila s točkovima,

opremom i djelovima koji mogu biti ugrađeni i/ili korišćeni na vozilima s točkovima i uslovima za uzajamno priznavanje dodijeljenih homologacija na osnovu ovih propisa, koji je stupio na

snagu 16. oktobra 1995. godine („Službeni list CG – Međunarodni ugovori“, br. 5/2014)

CG se notifikacijom, kroz sukcesiju, obavezala na primjenu navedenih sporazuma, odnosno da će sprovoditi

homologaciju vozila i njihove opreme i djelova u skladu s pravilnicima koje donosi UNECE, i da će priznavati

homologacije koje su na osnovu ECE pravilnika izdale ovlašćene laboratorije drugih država. Tako su u CG na snazi svi Pravilnici UNECE. Takođe, na osnovu navedenih sporazuma, Crna Gora je nakon obnove

državnosti 2006. godine dobila međunarodnu oznaku za homologaciju E56.

Bitno je napomenuti da se u Evropskoj uniji područje homologacije vozila, pored direktiva i regulativa

alternativno uređuje i pravilnicima Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija za Evropu, tj. po osnovu

Direktive 2007/46 Pravilnici UNECE smatraju se ekvivalentnim direktivama i regulativama EU iz ove

oblasti.

Mašinski fakultet Univerziteta Crne Gore u Podgorici je institucija ovlašćena za obavljanje administrativnih poslova iz oblasti homologacije motornih vozila u skladu s Pravilnikom o tehničkim

zahtjevima za vozila koja se uvoze ili se prvi put stavljaju na crnogorsko tržište („Službeni list Crne Gore“

br. 5/15) i Izmjene i dopune Pravilnika („Službeni list Crne Gore“ br. 63/18).


Pored sistema homologacije vozila koji važi za države članice UN, na nivou EU postoji sistem koji se

bazira na direktivama i regulativama, odnosno na osnovnoj direktivi o homologaciji vozila kao

cjeline i pojedinačnim direktivama za opremu i djelove vozila.

U EU za vozila kao cjelinu izdaje se EU homologacija tipa vozila (WVTA – Whole Vehicle Type Approval)

koja se bazira na homologacijama za opremu i djelove vozila prema pojedinim direktivama i zamjenjuje

nacionalnu homologaciju tipa vozila.

Zakon o bezbjednosti saobraćaja na putevima („Službeni list Crne Gore“, br. 33/2012, 58/2014 i 14/2017 – odluka US)

Zakonom se uređuju pravila saobraćaja na putevima, obaveze učesnika i drugih subjekata u saobraćaju, ograničenje saobraćaja, saobraćajna signalizacija, oznake, znaci i naredbe kojih se moraju pridržavati

učesnici u saobraćaju, uslovi koje vozači moraju ispunjavati za upravljanje vozilima, uslovi koje moraju

ispunjavati vozila, posebne mjere koje se preduzimaju u saobraćaju i druga pravila i mjere kojima se

obezbjeđuje bezbjednost saobraćaja na putevima.

U uvodnom dijelu Zakon definiše sve vrste vozila spominjući posebno mopede, tricikle i četvorocikle na

električni pogon, dok se za druga vozila na motorni pogon posebno ne navodi vrsta pogona.

Zakonom je regulisan postupak homologacije i određeno da vozila koja se uvoze, odnosno prvi put stavljaju

na tržište u CG, kao i njihovi djelovi, uređaji i oprema, prema svojim konstrukcionim i bezbjednosnim

karakteristikama, moraju biti usaglašeni s tehničkim zahtjevima i uslovima.

Pravilnik o tehničkim zahtjevima za vozila koja se uvoze ili se prvi put stavljaju na tržište u Crnoj Gori („Službeni list Crne Gore“, br. 5/2015, 63/2018)

Pravilnikom su određeni tehnički zahtjevi i uslovi u pogledu bezbjednosnih karakteristika za vozila i njihove djelove, uređaje i opremu koji se uvoze, odnosno, prvi put stavljaju na tržište u CG, bliži sadržaj zahtjeva i

tehničke dokumentacije, način sprovođenja homologacije vozila, sadržaj i izgled sertifikata o homologaciji

vozila za tip vozila, odnosno potvrde o homologaciji za pojedinačno vozilo, način izdavanja, sadržaj i način vođenja evidencije o sprovođenju homologacije vozila, kao i uslovi u pogledu kadra, opreme i prostora za

pravno lice koje obavlja poslove homologacije. Pravilnik se odnosi samo na kategorije vozila M, N i O. To

znači da se ostale kategorije vozila mogu uvesti u Crnu Goru bez ikakvih ograničenja.

Može se utvrditi da zakonodavstvo vezano uz homologaciju vozila i stavljanje vozila na tržšte

CG ne sadrži nikakve ulazne barijere za e-vozila svih kategorija.

FINANSIJSKI ASPEKTI

Zakon o porezu na upotrebu putničkih motornih vozila, plovnih objekata, vazduhoplova i

letilica („Službeni list RCG", br. 28/2004 1 37/2004 i „Službeni list Crne Gore", br. 86/2009)

Zakon uvodi obavezu plaćanja poreza na upotrebu putničkih motornih vozila, motocikala, plovnih objekata, vazduhoplova i letilica. Porez na upotrebu motornih vozila plaćaju pravna i fizička lica koja su vlasnici

registrovanih putničkih automobila i motocikala. Porez na upotrebu putničkih motornih vozila plaća se godišnje prema radnoj zapremini motora. Porez na motorna vozila obračunava vlasnik motornog vozila.

Porez se plaća prilikom registracije motornog vozila. Kontrolu obračunavanja poreza vrši ministarstvo

nadležno za unutrašnje poslove. Registracija motornih vozila ne može se izvršiti bez dokaza o plaćenom

porezu.

Uredba o visini troškova za tehnički pregled vozila („Službeni list Crne Gore“, br. 16/2013) utvrđuje troškove tehničkog pregleda prema vrsti i zapremini vozila ne prepoznajući e-vozila. Tehnički pregled ne

vrši se za novoproizvedena vozila nego nakon tri godine od dana prve registracije.

Odluka o utvrđivanju visine godišnje naknade za korišćenje puteva pri registraciji drumskih

motornih vozila, traktora i priključnih vozila („Službeni list RCG“, br. 60/2005) utvrđuje visinu

godišnje naknade za korišćenje puteva pri registraciji drumskih motornih vozila, traktora i priključnih vozila,

prema vrsti i radnoj zapremini motora zavisno od vrste vozila (e-vozila nijesu posebno prepoznata).

Odluka o utvrđivanju visine posebne naknade za drumska motorna vozila i njihova priključna vozila („Službeni list RCG“, br. 60/2005) utvrđuje visinu posebne naknade za drumska motorna vozila i


njihova priključna vozila radi obezbjeđenja nesmetanog odvijanja saobraćaja i pružanja informativnih

usluga korisnicima puta, zavisno od vrste vozila (e-vozila nijesu posebno prepoznata).

Pravilnik o registraciji vozila („Službeni list Crne Gore“, br. 10/2015, 21/016, 43/2016, 42/2017)

definiše cijenu registarske tabele zavisno od vrste vozila (e-vozila nijesu posebno prepoznata).


Zakonom o porezu na upotrebu putničkih motornih vozila i dr. propisano je da se porez na motorna vozila ne plaća na motorna vozila na elektro pogon. Nijesu utvrđeni drugi porezi ili

naknade koji se odnose na e-vozila.

ZELENA I DRUŠTVENO ODGOVORNA JAVNA NABAVKA

Postojeći Zakon o javnim nabavkama („Službeni list Crne Gore“, br. 42/2011, 57/2014, 28/2015,

42/2017) predstavlja opšti normativni okvir kojim je uređen sistem javnih nabavki u CG. On uređuje postupke javnih nabavki koji prethode zaključivanju ugovora o javnoj nabavci i okvirnih sporazuma, radi

nabavke robe, usluga ili radova, postupak zaštite prava i nadležnost za odlučivanje, organizacija i status

Komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki, nadležnosti Uprave za javne nabavke, inspekcijski nadzor i druga pitanja od značaja za javne nabavke. U Zakonu o javnim nabavkama oblast „zelenih“ javnih

nabavki definisana je kroz sljedeće institute javne nabavke:

• kriterijum ekonomski najpovoljnije ponude pri čemu se navedeni kriterijum može zasnivati, između ostalog, na sljedećim potkriterijumima: program i stepen zaštite životne sredine, odnosno

energetske efikasnosti, tekući troškovi održavanja i troškovna ekonomičnost

• tehničke specifikacije koje mogu da uključe upravljanje zaštitom životne sredine, zahtjeve energetske efikasnosti i socijalne zahtjeve

• opis predmeta javne nabavke, gdje naručioci mogu navesti podatke o količini, mjestu i rokovima

izvršenja ili posebne zahtjeve u pogledu načina izvršenja predmeta javne nabavke, koji su od

značaja za izradu ponude i izvršenje ugovora, uključujući i podatke koji su od značaja za zaštitu životne sredine, energetsku efikasnost ili socijalne zahtjeve.

Pripremljen je prijedlog novog Zakona o javnim nabavkama (iz 2018. godine) koji se usklađuje sa zakonodavstvom EU za javne nabavke te uvodi novine koje se odnose na omogućavanje upotrebe

kriterijuma održive nabavke, uzimanje u obzir socijalnih aspekata javne nabavke, podsticanje inovacija u

javnim nabavkama i lakši pristup MSP, kao i omogućavanje korišćenja kriterijuma troškova cijelog životnog ciklusa. Primjera radi, prijedlog Zakona o javnim nabavkama definiše načelo zaštite životne

sredine i obezbjeđenja energetske efikasnosti prema kojem je naručilac dužan da nabavlja robu, usluge i radove koji minimalno utiču na životnu sredinu i koji obezbjeđuju adekvatno smanjenje potrošnje

energije, odnosno energetsku efikasnost.

Uredbom o objedinjavanju javnih nabavki robe i usluga („Službeni list Crne Gore“, br. 74/2017) definisano je da objedinjavanje javnih nabavki robe i usluga sprovodi organ uprave – Uprava za imovinu,

za potrebe organa državne uprave, organa uprave u sastavu organa državne uprave i samostalnih organa uprave, kao naručilaca. Nijesu predviđeni posebni kriterijumi zelene i održive nabavke.

Zaključno, osim dopune pravnog okvira koji bi stvorio pretpostavke za sprovođenje Zelene javne nabavke, potrebno je sprovoditi edukaciju osoba zaduženih za javne nabavke za primjenu navodnih kriterijuma

održivosti, zaštite životne sredine i energetske efikasnosti u tenderima koje sprovode.

U Tabeli 2-5 dat je primjer dodatnog zakonskog rješenja za podsticanje ekološki prihvatljivijih vozila u

Hrvatskoj.

Tabela 2-5: Primjer dodatnog zakonskog rješenja za ekološki prihvatljivija vozila u Hrvatskoj


Hrvatska Zakonom o promovisanju čistih i energetski efikasnih vozila u drumskom prevozu

(Narodne novine br. 127/13) transponovana je Direktiva 2009/33/EZ o

promovisanju čistih i energetski efikasnih vozila u drumskom saobraćaju. Ovim zakonom propisano je da javni organi kod kupovine transportnih vozila moraju

kao kriterijume pri javnoj nabavci uzimati energetske efekte i uticaj na životnu sredinu tokom radnog vijeka vozila, uključujući potrošnju energije i emisiju CO2.

Javne nabavke imaju snažan potencijal za promociju e-mobilnosti. Primjena kriterijuma zaštite životne sredine i energetske efikasnosti mora biti praćena uputstvima i preporukama

nadležnih institucija te edukacijom kako te kriterijume praktično primijeniti u procesu javnih

nabavki.


2.2. STRATEŠKO-PLANSKI OKVIR ZA E-MOBILNOST Strateške i planske dokumente u oblasti zaštite životne sredine, energetike i saobraćaja, njihove glavne

odrednice za e-vozila i e-mobilnost u CG prikazuje Tabela 2-6.

Tabela 2-6: Pregled strateških i planskih dokumenata relevantnih za e-mobilnost

Naziv dokumenta Tretman e-mobilnosti u dokumentu

Nacionalna strategija za transpoziciju, implementaciju i primjenu pravne tekovine EU u oblasti životne sredine i klimatskih promjena s Akcionim planom za period 2016–2020 (NEAS)

• utvrđuje se da Ministarstvo saobraćaja i pomorstva ima ključnu ulogu u promociji vozila s efikasnom potrošnjom goriva, kao i u usvajanju odgovarajućih standarda

• nije utvrđena potreba transpozicije Direktive 2014/94/EU o uspostavljanju infrastrukture za alternativna goriva, najvjerovatnije iz prethodno navedenog razloga, odnosno nadležnosti Ministarstva saobraćaja i prometa

Nacionalna strategija održivog razvoja do 2030. godine

• prepoznaje saobraćaj kao značajan sektor u potrošnji energije

• među predloženim mjerama je uvođenje hibridnih i

električnih vozila

Nacionalna strategija za klimatske promjene

• predviđa mjeru Uvođenje alternativnih mjera kao zamjena za postojeća fosilna goriva, koja uključuje korišćenje hibridnih i električnih vozila

Strategija razvoja saobraćaja • postojeća Strategija ne bavi se pitanjem energetske efikasnosti u oblasti saobraćaja niti spominje e-mobilnost ili korišćenje alternativnih goriva u drumskom saobraćaju – u izradi je nova Strategija i u nacrtu te Strategije navedeno je da CG treba da u narednim godinama promoviše inicijative, studije i uključivanje privatnog sektora u uvođenje elektromobilnosti u zemlju, te da kao jedan od ciljeva postavi zamjenu i inovativnost voznog parka zemlje

Strategija razvoja energetike do 2030. godine • uzima saobraćaj kao značajan sektor sa stanovišta potrošnje energije

• među predloženim mjerama za promovisanje energetske efikasnosti u saobraćaju je javna kampanja za podizanje opšte svijesti o nabavci/upotrebi energetski efikasnih vozila, odnosno vozila na alternativna goriva

Nacionalni akcioni plan korišćenja energije iz OIE • plan pokriva razdoblje do 2020. godine i ne predviđa se korišćenje električne energije u drumskom saobraćaju

Nacionalni akcioni plan energetske efikasnosti • predviđa izradu akcionog plana energetske efikasnosti u saobraćaju

Akcioni plan energetske efikasnosti (APEE) ne specifikuje posebne mjere za saobraćaj, ali se jasno poziva na IPA projekat „Razvoj održivog korišćenja energije“, u sklopu kojega je predviđena izrada Akcionog plana

energetske efikasnosti u transportu. Nacrt APEE u trasnportu je izrađen, te on predviđa sljedeće mjere koje

se tiču e-mobilnosti:

• Uspostavljanje sistema za korišćenje alternativnih goriva i sprovođenje mjera energetske

efikasnosti

• Sprovođenje shema podrške za zelena vozila javnog prevoza

• Oporezivanje vozila na osnovu emisija CO2 prilikom godišnje registracije

• Uvođenje subvencija za kupovinu zelenih vozila

• Mjere za podizanje svijesti o alternativnim gorivima u saobraćaju i alternativnim načinima

transporta.

Nije predviđeno usvajanje ovog dokumenta, jer on nije prepoznat kao strateški dokument nijednim

zakonom, već se očekuje da svi organi koji su bili uključeni u pripremu Akcionog plana kroz svoje planske

dokumente preuzmu mjere za čiju implementaciju su prepoznati kao nosioci.


Bez obzira na to, mjere predviđene u ovom dokumentu predstavljaju snažan podsticaj za dalji razvoj e-

mobilnosti u CG.

U postupku pridruživanja EU Crna Gora će imati i obavezu da transponuje Direktivu 2014/94/EU o uspostavljanju infrastrukture za alternativna goriva i da izradi NOP.

Treba istaći da ova obaveza nije prepoznata ni u jednom analiziranom strateškom ili planskom dokumentu.

Osim toga, izvjesno je da će, kao članica Energetske zajednice, CG morati pripremiti i Nacionalni energetski i klimatski plan za period do 2030. godine.

Taj Plan objedinjuje ciljeve smanjenja emisija gasova staklene bašte, udjela OIE i poboljšanja energetske efikasnosti, a razmatra i pitanja sigurnosti snabdijevanja energijom, slobodnog energetskog tržišta,

konkurentnosti, inovacija i istraživanja. Ovim planom u periodu 2021–2030. godine biće obuhvaćeni sadašnji akcioni planovi energetske efikasnosti i planovi korišćenja obnovljivih izvora energije. Sektor

saobraćaja važan je kako za dimenziju dekarbonizacije tako i za dimenziju energetske efikasnosti te će se u njemu morati jasno definisati sprovedene mjere do 2030. godine za postizanje zacrtanih ciljeva. Takođe,

Crna Gora će u skladu sa Zakonom o životnoj sredini izraditi i svoju strategiju niskougljeničnog razvoja, u

kojoj je takođe ključno definisati strateške pravce niskokarbonskog razvoja saobraćaja.

2.3. INSTITUCIONALNI OKVIR ZA E-MOBILNOST Kao što je prikazano u analizi strateško-legislativnog okvira, e-mobilnost jeste i treba da bude sastavni dio

javnih politika iz različitih oblasti: zaštite životne sredine uključujući zaštitu vazduha, klimatskih promjena, energetske efikasnosti, saobraćaja, elektroenergetike. U tom smislu, i broj institucija koje treba da budu

uključene u razvoj e-mobilnosti je značajan. Njihov pregled s nadležnostima dat je u Tabeli 2-7.

Tabela 2-7: Pregled institucija u CG s nadležnostima vezanim uz e-mobilnost

Institucija Organizaciona jedinica Opis nadležnosti za Donošenje strateško-legislativnih dokumenta i definisanje podsticajnih mjera

Ministarstvo održivog razvoja i

turizma

Direktorat za građevinarstvo Izdavanje dozvola za izgradnju punionice i za e-vozila

Direktorat za životnu sredinu Strateško-legislativni dokumenti iz domena zaštite vazduha; nadzor nad Eko fondom

Direktorat za klimatske promjene i mediteranske poslove

Strateško-legislativni dokumenti iz domena klimatskih promjena

Ministarstvo

ekonomije

Direktorat za energetiku Strateško-legislativni dokumenti iz domena tržišta električne energije

Direktorat za energetsku efikasnost

Strateško-legislativni dokumenti iz domena energetske efikasnosti, što uključuje definisanje mjera za sektor saobraćaja

Ministarstvo

saobraćaja i pomorstva

Direktorat za drumski saobraćaj

Strateško-legislativni dokumenti iz domena razvoja drumskog saobraćaja, uključujući propise iz područja motornih vozila i homologacije vozila

Ministarstvo

unutrašnjih poslova

Direktorat za građanska stanja i lične isprave – Direkcija za vozače, vozila i oružje

Predlaganje zakona i propisa u oblasti vozača i registracije vozila te njihovo sprovođenje

Tijela za sprovođenje pojedinih aspekata e-mobilnosti

Eko fond / Finansijsko podsticanje čistijeg saobraćaja i korišćenja alternativnih goriva u saobraćaju

Mašinski fakultet

Univerziteta Crne Gore u Podgorici

Centar za motore i vozila Obavljanje administrativnih poslova iz oblasti homologacije motornih vozila u skladu s Pravilnikom o tehničkim zahtjevima za vozila koja se uvoze ili se prvi put stavljaju na tržište u Crnoj Gori („Službeni list Crne Gore“ br. 5/15) i Izmjene i dopune Pravilnika („Službeni list Crne Ggore“” br. 63/18)

Crnogorski

elektrodistributivni

sistem (CEDIS)

/ Odobravanje priključaka na distributivnu elektroenergetsku mrežu


Regulatorna

agencija za

energetiku

/ Analize i razmatranja u pogledu uvođenja tarifnih modela za električnu energiju koji će omogućiti brži razvoj e-mobilnosti u Crnoj Gori

Ovakav institucionalni okvir je uobičajen i u zemljama u okruženju i odražava sve ranije spomenute aspekte

e-mobilnosti.

Nijesu potrebne izmjene ili nadopune institucionalnog okvira, ali je nužno osigurati da se

svaka institucija u okviru svojih nadležnosti takođe bavi i pitanjima značajnim za e-mobilnost,

te da se osigura efikasna saradnja i koordinacija među tim institucijama.

2.4. FINANSIJSKI OKVIR ZA E-MOBILNOST Finansijski okvir za podsticanje e-mobilnosti uobičajeno uključuje investicione podsticaje za nabavku e-

vozila i/ili za izgradnju infrastrukture za punjenje e-vozila ili mjere poreske politike kojima se favorizuju e-

vozila.

U CG ne postoje mjere finansijskog podsticanja e-mobilnosti. Važan korak u uspostavljanju ovakvih

podsticaja je osnivanje Fonda za zaštitu životne sredine (dalje: Eko fond). Odlukom o osnivanju Fonda, u članu 6 jasno se utvrđuje da se sredstva Eko fonda, između ostaloga, koriste za podsticanje čistijeg

saobraćaja i korišćenja alternativnih goriva u saobraćaju. Očekuje se da bi se finansijski podsticaji iz Eko fonda mogli najprije uspostaviti upravo u oblasti e-mobilnosti. Primjeri iz zemalja u regionu, prikazani u

Tabeli 2-8, mogu poslužiti kao dobar primjer podsticajnih mjera.

Tabela 2-8: Primjeri investicijskih podsticaja za nabavku e-vozila u regionu

Država Opis podsticaja

Slovenija Slovenački javni fond za zaštitu životne sredine Eko sklad nudi subvencije za kupovinu električnih i plug-in hibridnih vozila i to za građane, ali i za pravne osobe iz poslovnog i javnog sektora. Iznosi subvencija su:

• 7.500 EUR za električna vozila kategorije M1 • 4.500 EUR za električna vozila kategorije N1 i L7e • 4.500 EUR za plug-in hibridna vozila kategorije M1 i N1 s emisijom CO2 manjom od

50 g CO2/km

• 3.000 EUR za električna vozila kategorije L6e • 1.000 EUR za električna vozila kategorije L3e ali L4e ali L5e • 500 EUR za električna vozila kategorije L1e-B ali L2e • 200 EUR za električna vozila kategorije L1e-A.

Hrvatska Hrvatski Fond za zaštitu sredine i energetsku efikasnost takođe osigurava subvencije za kupovinu električnih i plug-in hibridnih vozila kako za građane tako i za pravna lica. Iznosi subvencija su:

• 20.000 HRK (oko 2.700 EUR) za električna vozila kategorija L1 do L7 • 40.000 HRK (oko 5.400 EUR) za plug-in hibridna vozila kategorije M1 s emisijom

CO2 manjom od 50 g CO2/km • 80.000 HRK (oko 10.800 EUR) za električna vozila kategorije M1, isključivo niže i

srednje kategorije (A, B i C segment vozila prema evropskoj klasifikaciji. Osim za vozila, hrvatski Fond je u 2018. godini osigurao subvencije i za električne bicikle u iznosu od 5.000 HRK (oko 675 EUR), dok je u 2014. i 2015. godini osiguravao i subvencije do 40% za pravna lica za postavljanje punionica za električna vozila. Ovu priliku su iskoristili brojni gradovi i opštine da bi postavili punionice za e-vozila na javnim mjestima.

Poreska politika u vezi s vozilima definisana je u Zakonu o porezu na upotrebu putničkih motornih vozila,

plovnih objekata, vazduhoplova i letjelica („Službeni list CG“, br. 28/04, 37/04, 86/09). Porez na upotrebu

motornih vozila plaća se na godišnjem nivou i to prema zapremini motora za putnička motorna vozila, prema dužini i snazi motora za plovne objekte te prema broju sjedišta za vazduhoplove i letilice. Ovaj porez

plaćaju pravna i fizička lica koji su vlasnici registrovanih putničkih automobila, plovnih objekata, vazduhoplova i letilica, prema propisanoj tarifi. Prihodi po ovom osnovu u cjelosti pripadaju budžetu Države.

Članom 6 Zakona utvrđuje se da se za motorna vozila na elektro pogon ne plaća porez te je ova poreska olakšica jedini finansijski podsticaj za e-vozila i e-mobilnost uopšte koji trenutno postoji u Crnoj Gori.

Iz domena poreske politike, može se još spomenuti Zakon o porezu na promet upotrebljavanih motornih

vozila, plovnih objekata, vazduhoplova i letilica („Službeni list CG“, br. 55/03), kojim se definiše da je kupac, odnosno sticalac upotrebljavanih putničkih i ostalih motornih vozila, plovnih objekata, vazduhoplova i letilica


obavezan platiti porez u iznosu 5% procijenjene vrijednosti vozila. Izuzeci od obaveze su definisani jedino

za nasljeđivanje i davanje poklona kod prvog nasljednog reda te ne postoje izuzeci vezani uz e-vozila. Pregled poreskih olakšica za električna vozila u EU dat je u Tabeli 2-8.

Tabela 2-9: Pregled poreskih olakšica za e-vozila u EU-28

Država Opis poreske olakšice

Austrija Električna vozila su izuzeta iz poreza na gorivo i iz mjesečnog poreza na vozilo i za njih se primjenjuje smanjena stopa PDV-a.

Belgija U sve tri regije u ovoj državi, za električna vozila se primjenjuje najniži iznos godišnjeg poreza na korišćenje vozila.

Bugarska Električna vozila su izuzeta iz poreza na vlasništvo vozila.

Kipar Vozila s emisijom manjom od 120 g CO2/km izuzeta su od plaćanja poreza na registraciju i plaćaju najnižu poresku stopu godišnjeg poreza za korišćenje puteva.

Češka Električna, hibridna i druga vozila na alternativno gorivo izuzeta su iz poreza na korišćenje puteva.

Danska Električna vozila plaćaju porez na registraciju od 40% u 2017. Ovaj iznos povećao se na 65% u 2018, 90% u 2019. pa do 100% u 2020. godini.

Estonija /

Finska Električna vozila plaćaju minimalan porez kod registracije vozila, koji se zasniva na CO2 emisijama.

Francuska Regije imaju mogućnost da uvedu izuzeće od poreza na registraciju (potpuno ili u iznosu od 50%) za vozila na alternativna goriva. Električna vozila su izuzeta od poreza na vozilo koje plaćaju kompanije.

Grčka Električna i hibridna vozila su izuzeta od poreza na registraciju i poreza na luksuz. Električna i hibridna vozila (zapremine do 1.549 cc) takođe su izuzeta iz poreza na korišćenje vozila.

Hrvatska Porez na registraciju i porez na korišćenje vozila vežu se uz emisije CO2.

Irska Do decembra 2021, električna vozila će imati smanjenu stopu poreza na registraciju, u iznosu do maksimalno 5000 EUR. Za plug-in hibridna vozila maksimalno smanjenje je 1500 EUR (do decembra 2018). Osim toga, pri kupovini novog električnog i plug-in hibridnog vozila dobija se grant u iznosu do 5000 EUR (vrijedi do decembra 2021. za električna odnosno do 2018. za plug-in hibridna vozila). Električna vozila plaćaju minimalan iznos poreza na korišćenje cesta (120 EUR).

Italija Električna vozila su izuzeta iz godišnjeg poreza na korišćenje (porez na vlasništvo) u periodu od pet godina nakon prve registracije. Nakon ovog petogodišnjeg perioda imaće pravo na smanjenje poreza od 75% iznosa koji se primjenjuje za ekvivalentno konvencionalno vozilo.

Latvija Električna vozila plaćaju najniži iznos poreza na vozila u vlasništvu kompanija (10 EUR)

Litvanija /

Luksemburg Električna vozila imaju pravo na smanjenje poreza pri registraciji vozila u iznosu od 5.000 EUR. Takođe, električna vozila plaćaju minimalni iznos godišnjeg poreza na korišćenje vozila.

Mađarska Električna vozila su izuzeta iz poreza na registraciju, godišnjeg poreza na korišćenje vozila i poreza na vozila u vlasništvu kompanija.

Malta Za električna vozila ne plaća se porez na registraciju.

Holandija Električna vozila su izuzeta od plaćanja poreza na registraciju. Putnička vozila s nultom emisijom CO2 su do 2020. godine oslobođena plaćanja poreza na motorno vozilo te plaćaju najnižu stopu poreza na dohodak (4%) za privatno korišćenje vozila od kompanije.

Njemačka Električna vozila ne plaćaju godišnji porez na korišćenje u periodu od 10 godina od datuma prve registracije.

Poljska Električna i plug-in električna vozila biće izuzeta od plaćanja poreza na registraciju.

Portugal Električna vozila su oslobođena plaćanja poreza na registraciju, a plug-in hibridna vozila s električnim dometom do 25 km imaju 75% smanjenje.

Rumunija Električna vozila su izuzeta iz godišnjeg poreza na korišćenje (porez na vlasništvo).

Slovačka Električna vozila plaćaju najniži iznos poreza na registraciju (33 EUR) i oslobođena su godišnjeg poreza na korišćenje vozila.

Slovenija Električna vozila plaćaju najnižu stopu poreza na motorna vozila (0,5%).

Španija U velikim gradovima (Madrid, Barselona, Saragosa, Valencija itd.) za električna vozila primjenjuje se smanjena stopa godišnjeg poreza na korišćenje vozila (porez na vlasništvo) u iznosu od 75%. Smanjenja u iznosu od 30% primjenjuju se i kod oporezivanja električnih i plug-in hibridnih vozila u vlasništvu kompanija.


Švedska Izuzeće od godišnjeg poreza na korišćenje vozila u trajanju od pet godina primjenjuje se na električna vozila i plug-in hibride. Za električna i plug-in hibridna vozila u vlasništvu kompanija primjenjuje se smanjenje poreza na vozilo od 40%.

Ujedinjeno

Kraljevstvo

Električna vozila (sa CO2 emisijom do 100 g/km) oslobođena su godišnjeg poreza na korišćenje, dok vozila na druga alternativna goriva dobijaju popust od 10 EUR na plaćeni iznos. Čisto električna vozila su oslobođena plaćanja poreza na vozila u vlasništvu kompanija dok su sva vozila sa CO2 emisijom manjom od 50 g/km plaćala 5% u 2015/2016. godini.

Izvor: ACEA – Evropska asocijacija proizvođača automobila: https://www.acea.be/uploads/publications/EV_incentives_overview_2018_v2.pdf (25. 2. 2019)

Finansijskih podsticaja za kupovinu e-vozila i razvoj infrastrukture u Crnoj Gori nema. Očekuje

se da će se ova situacija promijeniti s početkom operativnog rada Eko fonda. Fiskalni podsticaj

postoji, u smislu izuzeća od plaćanja poreza na upotrebu putničkih motornih vozila. Ipak, mora se istaći da ima prostora i rezona za izmjene Zakona o porezu na upotrebu putničkih motornih

vozila, plovnih objekata, vazduhoplova i letilica. Naime, obračun poreza isključivo prema zapremini/snazi motora uz dodatno smanjenje poreza za starija vozila nema ekološki

karakter, jer ni na koji način ne uzima u obzir ekološke karakteristike vozila, kao što je npr. podatak o emisiji CO2. Ovo bi svakako u dogledno vrijeme trebalo promijeniti uz zadržavanje

poreske olakšice za e-vozila.

2.5. ZAKLJUČCI I PRIJEDLOG AKTIVNOSTI Glavni zaključci sprovedene analize prikazani su u Tabeli 2-9.

Tabela 2-10: Pregled poreskih olakšica za e-vozila u EU-28

Aspekt e-mobilnosti Zaključci i prijedlozi

Zaštita životne

sredine

U strateškim i zakonskim dokumentima iz ove oblasti, saobraćaj se

prepoznaje kao jedan od važnih izvora zagađenja, što implicitno daje značaj

e-mobilnosti. Čistiji saobraćaj predstavlja i područje rada Eko fonda, za koji se očekuje da će značajno doprinijeti ostvarenju ciljeva zaštite životne

sredine, što uključuje i smanjenje zagađenja iz saobraćaja. U tom smislu, ključno je u skorijem vremenu osmisliti i pokrenuti programe finansijskog

podsticanja e-vozila i infrastrukture kroz Eko fond.

Energetsko-klimatska politika

Crna Gora, kao članica Energetske zajednice i kao država kandidat za pristup EU, moraće usvojiti Nacionalni energetski i klimatski plan u skladu s Uredbom

o upravljanju energetskom unijom – taj plan zamijeniće dosadašnje APEE i AP za podsticanje korišćenja OIE te će morati utvrditi mjere za podsticanje

e-mobilnosti radi dekarbonizacije, ostvarivanja odgovarajućeg udjela OIE u

saobraćaju i poboljšanja energetske efikasnosti.

Saobraćajna politika Saobraćajna politika u Crnoj Gori do sada se nije bavila pitanjima e-mobilnosti. Kao država kandidat za pristup EU, CG će morati da transponuje

Direktivu 2014/94/EU o uspostavljanju infrastrukture za alternativna goriva i

da izradi NOP.

Izgradnja objekata U zakonodavstvo iz ove kategorije trebalo bi uvesti izuzetke od potrebe da

se dobije građevinska dozvola za jednostavne objekte kakve su punionice za

e-vozila.

Priključak i

korišćenje

distributivne elektroenergetske

mreže

U kontaktu naknade za priključak na distributivnu mrežu ne postoje značajne

barijere. Preduslov za razvoj poslovnih modela za izgradnju punionica je

povoljan tarifni model. Trenutni tarifni sistem u CG ne prepoznaje punionice kao posebnu kategoriju, što bi svakako trebalo razmotriti

te uvesti kao mjeru za inicijalni razvoj tržišta e-mobilnosti.

Homologacija vozila Nijesu utvrđene nikakve barijere za ulaz e-vozila svih kategorija na tržište u

CG.

Finansijski i fiskalni podsticaji

Dok finansijske podsticaje treba osigurati kroz Eko fond i povoljni tarifni model za punionice, u domenu poreske politike naglasak je na

porezu na korišćenje motornih vozila. Prihod od tog poreza trebalo bi

usmjeriti u Eko fond, a Zakon primijeniti tako da se osigura ekološki karakter

https://www.acea.be/uploads/publications/EV_incentives_overview_2018_v2.pdf%20(25


(uvesti kriterijumum emisije CO2), uz zadržavanje poreskog izuzetka za

električna vozila.

Javne nabavke Propisivanje obaveze da javni organi kod kupovine transportnih vozila moraju kao kriterijume pri javnoj nabavci uzimati energetske efekte i uticaj na

životnu sredinu tokom radnog vijeka vozila, uključujući potrošnju energije i emisiju CO2, moglo bi djelovati kao dodatni podsticaj za e-mobilnost. Takav

je zahtjev u skladu s Direktivom 2009/33/EZ o promovisanju čistih i

energetski efikasnih vozila u drumskom saobraćaju, a treba osigurati da se i sprovodi u praksi i to kroz upute i edukaciju učesnika u javnoj nabavci.


3. ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA

INFRASTRUKTURE ZA E-MOBILNOST

3.1. POSTOJEĆE STANJE I BUDUĆE POTREBE ZA

INFRASTRUKTUROM ZA E-MOBILNOST Vozila s električnim pogonom u strukturi registrovanih vozila u CG zauzimaju zanemarljiv udio. Prema

podacima iz 2017. godine3, dominantan udio od 70% zauzimaju dizelska vozila. Ostatak čine vozila s pogonom na benzin (26%) te tečni naftni gas (4%). U toj godini bilo je registrovano ukupno 49 vozila s

električnim pogonom. Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore, u trenutku pisanja ove

studije, u Crnoj Gori postoji 81 registrovano vozilo s električnim pogonom.

Slika 3-1: Struktura registrovanih motornih vozila u 2017. godini

Prema PlugShare4 interaktivnoj bazi, u CG javnosti se nudi punjenje na ukupno sedam punionica. Po pravilu

se radi o zidnim konektorima (Nivo 1 punjenje) gdje se korisnici mogu besplatno priključiti s vlastitim konekcijskim kablovima.

Izuzetak je punionica na adresi Obala Bijela b. b., Bijela 85343 (u

sklopu hotela Bela Roza), gdje korisnici mogu ostvariti besplatnu Tip 2 konekciju (25 A/ 230 V) ukoliko su gosti hotela ili restorana.

Cijena punjenja za korisnike koji nijesu gosti iznosi 5 EUR po satu. Na adresi Radovići b. b. (u sklopu hotela Chedi Luštica Bay),

instaliran je Destination Charger za korisnike s Tesla vozilima. Shodno Puni.hr5 interaktivnoj bazi, u CG prisutna je jedna javno

dostupna punionica na lokaciji Aman Sveti Stefan (pružalac usluge

– Crnogorski Telekom). Na predmetnoj lokaciji moguće je ostvariti

dvije paralelne Tip 2 konekcije (32 A/230 V).

Da bi se odredile buduće potrebe za infrastrukturom za punjenje električnih vozila, prije svega nužno je definisati obim

potencijalnog tržišta. Za potrebe modelovanja i dugoročne

procjene broja električnih vozila i potrebnih punjača korišćen je pojednostavljeni MAED model, razvijen pod okriljem

Međunarodne agencije za atomsku energiju6. Analiza uzima u obzir ključne ekonomske, tehničke i socijalne faktore, koji utiču na

3 Izvor: MONSTAT Annual statistic of transport storage and communications 2017, April 2018. 4 Izvor: https://www.plugshare.com/ (pristup 26. 2. 2019) 5 Izvor: http://puni.hr/ (pristup 26. 2. 2019) 6 Izvor: https://www.iaea.org/topics/energy-planning/energy-modelling-tools (pristup 26. 2. 2019)

26%

70%

4%

Benzin

Dizel

UNP

Elektična energija

Slika 3-2: Lokacije javno dostupnih punionica sukladno PlugSurfing interaktivnoj bazi

https://www.plugshare.com/

http://puni.hr/

https://www.iaea.org/topics/energy-planning/energy-modelling-tools


nivo usvajanja električnih vozila u razdoblju do 2035. godine. Kao ključan, dominantan segment na kojem

se temelji predmetna analiza prepoznat je putnički prevoz ličnim automobilima, čiji udio u broju ukupno

registrovanih vozila iznosi preko 90%.

S obzirom na to da je veličina prosječne dnevne udaljenosti koju ostvari pojedini stanovnik osnovni

parametar koji određuje aktivnost putnika, nužno je definisati faktor vlasništva ličnih automobila kao dominantnih sredstava mobilnosti u gradskom i međugradskom saobraćaju. Drugim riječima, za potrebe

modelovanja broja automobila u budućem razdoblju, potrebno je konzistentno odrediti broj stanovnika i registrovanih automobila u CG, koji se očekuje paralelno s rastom BDP-a po stanovniku. U nastavku je dat

grafički prikaz istorijske zavisnosti faktora vlasništva nad automobilima (broj stanovnika po registrovanom automobilu) o BDP po stanovniku pojedinih evropskih zemalja, uključujući Crnu Goru. Iz analize slike

proizlazi nekoliko generalnih zaključaka. Evropske zemlje kojima se pripisuje epitet razvijenosti poput

Njemačke, Holandije ili Italije u načelu imaju veći postotak registrovanih automobila po stanovniku od zemalja koje ostvaruju niži BDP po stanovniku, poput Bugarske, Rumunije ili Hrvatske. Nadalje, razvijene

zemlje u prošlom desetogodišnjem razdoblju ostvaruju blagi porast specifičnog vlasništva nad registrovanim automobilima, bez obzira na vrlo intenzivan porast BDP-a. U istom razdoblju, zemlje u razvoju, a članice

Evropske unije, poput Poljske, Bugarske ili Hrvatske, ostvaruju intenzivan porast vlasništva nad

automobilima te, bez obzira na to što nijesu prošle isti razvojni put, već sada ostvaruju specifične vrijednosti u rangu razvijenih zemalja. U 2016. godini na hiljadu stanovnika u CG bilježi se brojka od oko 296

registrovanih sopstvenih vozila. U razdoblju do 2035. godine očekuje se konvergencija navedenog omjera ka prosjeku Evropske unije, koji je u 2016. godini iznosio oko 511 registrovanih ličnih vozila na hiljadu

stanovnika7. Prema navedenim pretpostavkama i analognim upoređenjem sa sličnim zemljama te uvažavajući očekivane ekonomske i demografske pokazatelje modelski je predviđen omjer broja

registrovanih automobila i stanovnika u CG u 2035. godini, a isti bi trebao iznositi oko 0,45, što znači porast

ukupnog broja ličnih automobila na oko 284 hiljade (u realnom scenariju), odnosno oko 0,53 (oko 329

hiljada ličnih automobila) u optimističnom scenariju.

Slika 3-3: Očekivano kretanje faktora vlasništva ličnih vozila u zavisnosti od BDP-a po stanovniku u Crnoj Gori (EIHP)

U kontekstu dinamike elektrifikacije drumskog saobraćaja, prilikom modelovanja u obzir su uzeti faktori

nivoa razvijenosti tehnologije i s njom povezane infrastrukture, pripremljenost poslovnih modela za privatne investitore te prihvatljivost električne energije kao alternativne opcije za krajnje korisnike, iz čega na kraju

proizlaze realna ograničenja u smislu razvoja tržišta u razdoblju do 2035. godine. Očekivani broj

registrovanih automobila s električnim pogonom u 2035. godini u Crnoj Gori iznosi oko 60 hiljada u realnom

scenariju, odnosno oko 96 hiljada u optimističnom scenariju.

Uzimajući u obzir odredbe Direktive 2014/94/EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 22. oktobra 2014. o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva, moguće je definisati odgovarajući broj javno dostupnih

mjesta za punjenje koja bi zadovoljila potrebe predmetnog tržišta. U smislu Direktive, na mjestu za punjenje

je u datom trenutku moguće puniti jedno električno vozilo, dok javno dostupno mjesto za punjenje znači

7 ACEA Report, Vehicles in use Europe 2018

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

4,5

5

5,5

6

0 10000 20000 30000 40000 50000 60000

Oso

ba/o

sobn

o vo

zilo

GDP per capita (constant 2010 US$)

Belgija

Bugarska

Češka

Estonija

Njemačka

Španjolska

Grčka

Hrvatska

Italija

Nizozemska

Austrija

Poljska

Slovenija

Rumunjska

Crna Gora

CG -projekcije


mjesto za punjenje na kom se pruža snabdijevanje električnog vozila i koje korisnicima omogućava

nediskriminišući pristup. Nediskriminišući pristup može uključivati različite mogućnosti autentifikacije, upotrebe i plaćanja. Uzimajući u obzir procjenu broja registrovanih električnih vozila do kraja 2020. godine

na nivou EU, okvirni primjereni prosječni broj mjesta za punjenje trebao bi odgovarati najmanje jednom

mjestu za punjenje na 10 automobila. Uzimajući u obzir specifičnosti tržišta CG, pretpostavljeno je da se takav omjer postiže u razdoblju od 2025. do 2030. godine. Analizom je utvrđeno da primjeren broj javno

dostupnih mjesta za punjenje u 2035. godini u Crnoj Gori iznosi oko 3.050 (što se odnosi na spore i brze punionice), u realnom scenariju, odnosno oko 4.700 u optimističnom scenariju. Drugim riječima, primjeren

broj javno dostupnih mjesta za punjenje, u 2035. godini, trebao bi odgovarati najmanje jednom mjestu za punjenje (snage do 22 kW) na 20 električnih automobila. Osim toga potrebno je omogućiti brzo punjenje

(snagama iznad 50 i više kW). Procjenjuje se da će do 2035. godine biti potrebno instalirati minimalno 50

takvih punjača.

REALAN scenario OPTIMISTIČAN scenario

Slika 3-4: Projekcije broja električnih sopstvenih vozila i potrebnog broja javno dostupnih mjesta za punjenje u Crnoj Gori (EIHP)

Tabela 3-1: Projekcija udjela električnih sopstvenih vozila u ukupnom broju registrovanih sopstvenih vozila

REALAN scenario

2025. 2026. 2027. 2028. 2029. 2030. 2031. 2032. 2033. 2034. 2035.

Broj električnih ličnih vozila

1.419 2.255 3.765 5.944 8.881 12.674 18.103 25.375 34.712 46.351 60.549

Udio u ukupnom broju ličnih vozila

0,6% 1,0% 1,6% 2,5% 3,6% 5,0% 7,0% 9,6% 12,8% 16,7% 21,3%

OPTIMISTIČAN scenario

2025. 2026. 2027. 2028. 2029. 2030. 2031. 2032. 2033. 2034. 2035.

Broj električnih ličnih vozila

2.189 3.613 6.185 9.899 14.815 21.054 29.838 41.424 56.084 74.110 95.811

Udio u ukupnom broju ličnih vozila

0,9% 1,4% 2,3% 3,5% 5,1% 7,1% 9,9% 13,4% 17,8% 23,0% 29,1%

Crna Gora bi trebala osigurati da se izgradnjom javno dostupnih mjesta za punjenje ostvari odgovarajuća pokrivenost da bi se omogućilo da električna vozila saobraćaju barem u gradskim/prigradskim

aglomeracijama i drugim gusto naseljenim područjima te u okviru osnovnih saobraćajnih međugradskih mreža. U tom kontekstu posebnu važnost valja pridodati intermodalnim lokacijama, te bi stoga trebalo

instalirati primjeren broj javno dostupnih mjesta za punjenje na lokacijama kao što su putnički terminali u lukama, na aerodromima ili željezničkim stanicama. Osim toga, privatni vlasnici električnih vozila uveliko

zavise od pristupa mjestima za punjenje na zajedničkim parkiralištima, na primjer, parkiralištima stambenih

blokova i poslovnih prostora. Organi javne uprave trebali bi preduzeti mjere za pomoć korisnicima takvih vozila time što bi se pobrinuli da investitori osiguraju odgovarajuću infrastrukturu s dovoljnim brojem mjesta

za punjenje električnih vozila.

3.2. PREGLED TEHNIČKIH RJEŠENJA PUNIONICA ZA E-VOZILA U nastavku se daje osvrt na opremu za punjenje električnih vozila i njihovu konkretnu primjenjivost. Tri

osnovne karakteristike koje obilježavaju svaku pojedinačnu punionicu su:

• nivo: varira od 1 do 3, a odnosi se na raspon izlazne snage na punjaču

• tip: označava utičnicu, odnosno priključak koji se koristi u procesu punjenja

0

500

1000

1500

2000

2500

3000

3500

0

50000

100000

150000

200000

250000

300000

2020 2021 2022 2023 2024 2025 2026 2027 2028 2029 2030 2031 2032 2033 2034 2035

Bro

j mje

sta

za

pu

nje

nje

Bro

j oso

bnih

voz

ila

Broj električnih osobnih vozila Ukupan broj osobnih vozila Potreban broj mjesta za punjenje

0

1000

2000

3000

4000

5000

6000

0

50.000

100.000

150.000

200.000

250.000

300.000

350.000

2020 2021 2022 2023 2024 2025 2026 2027 2028 2029 2030 2031 2032 2033 2034 2035

Bro

j mje

sta

za p

unje

nje

Bro

j oso

bnih

voz

ila

Broj električnih osobnih vozila Ukupan broj osobnih vozila Potreban broj mjesta za punjenje


• način: varira od 1 do 4, a odnosi se na komunikacijski protokol između punionica i električnog vozila

(propisano međunarodnim standardom IEC 61851-1)

Prema pomenutom standardu način 1 označava konekciju vozila i električnog sistema putem konvencionalne kućne utičnice (Schuko). Ne postoji komunikacija između mreže i vozila. Nema ni posebnih

zaštitnih elemenata. Međutim, električne instalacije moraju zadovoljavati određene uslove, tj. mora

postojati sistem uzemljenja i osigurač za zaštitu od preopterećenja. Osim toga, poželjno je da na utičnicama postoji zaštita od dodirnog napona. Takav način uobičajen je za punjenje manjih vozila, poput električnih

bicikala ili motocikala.

Način 2 podrazumijeva mogućnost određivanja različitih parametara punjenja, a veza između punionice i

vozila ostvaruje se kablom u koji je ugrađen zaštitni element. Zaštitni element ima i upravljačku funkciju jer može kontrolisati i upravljati strujom punjenja. Komunikacija se obavlja preko kontrolnog pina koji mora

sadržati utičnicu na vozilu. Zaštitni element sadrži sklopku koja štiti od električnog udara, a postoje i

ugrađeni osigurači od strujnog i temperaturnog preopterećenja. Omogućava se da sistem postiže maksimalnu snagu od 7,4 kW u jednofaznoj konekciji, odnosno 22 kW u trofaznoj konekciji, uz ograničenje

struje na 32 A po fazi.

Način 3 podrazumijeva punionicu s namjenskom utičnicom koja omogućava niz funkcija poput provjere

ispravne konekcije, kontinuirane provjere ispravnog uzemljenja, aktiviranja i deaktiviranja punjenja, kao i

mogućnosti odabira snage punjenja ovisno o potrebama vozila. Punionica ima već unaprijed ugrađene zaštitne i upravljačke elemente poput osigurača za prenaponsku i nadstrujnu zaštitu, sklopku koja štiti od

električnog udara te regulatora snage punjenja. Komunikacija je omogućena preko dodatnih kontrolnih pinova koji se nalaze i na punionicama i na vozilu. Upravo zbog te specifičnosti ovaj je način pogodan za

spajanje na napredne mreže (smart grid).

Za razliku od prethodna tri načina, u načinu 4, punjenje se vrši jednosmjernom strujom, što omogućava

sistemu da generiše značajne izlazne snage od 50 kW na više. Zaštitne i upravljačke funkcije ugrađene su,

kao i kod načina 3, u punionicu, te je takođe omogućena komunikacija vozila s punionicom. One punionice koje koriste ovaj način rada su po pravilu javne, a iste omogućavaju brzo punjenje. Predstavljaju značajno

opterećenje za elektroenergetsku mrežu zbog relativno velikih vrijednosti napona i struja.

Tabela 3-2: Načini punjenja električnih vozila

NAČIN 1 NAČIN 2 NAČIN 3 NAČIN 4

Direktna veza između vozila i mreže



Veza između vozila i mreže preko spoljašnjeg punjača

- nenamjenska utičnica - kabl bez

komunikacijske veze - rizik od pregrijavanja

- nenamjenska utičnica - kabl s komunikacijskim

uređajem - mogućnost praćenja

punjenja

- namjenska utičnica s praćenjem punjenja

- namjenski kabl

- spoljna utičnica jednosmjerne struje s praćenjem punjenja

- namjenski kabl

U nastavku je dat generalni pregled različitih vrsta punionica s najvažnijim karakteristikama koje ih

obilježavaju. Punionice se priključuju na naizmjeničnu (AC) ili jednosmjernu (DC) struju. U slučaju AC

punionica primijenjeni upravljivi pretvarač za punjenje baterija električnih vozila nalazi se u samom vozilu te je u njega ugrađen i sam protokol punjenja. Instalirana stanica za punjenje je samo AC izvor energije

koja daje podršku za potrebne sigurnosne protokole i siguran rad. Kod DC punionica isporučuje se jednosmjerna struja, a protokol punjenja određen je IEC 62196-3 standardom. U ovom slučaju pretvarač

za punjenje baterija nalazi se u punionicama pa su osim energetskih priključaka za punjenje baterija vozila

potrebni i signalni priključci koji određuju način punjenja.

Direktiva 2014/94/EU od 22. oktobra 2014. o uspostavljanju infrastrukture za alternativna goriva u prilogu

II definiše tehničke specifikacije za mjesta za punjenje, te kao obavezne norme za mjesta za punjenje motornih vozila naizmjeničnom strujom (AC) i jednosmjernom strujom (DC), navodi EN62196-2 odnosno

EN62196-3.


Tabela 3-3: Karakteristike punionica za snabdijevanje e-vozila

Tip punionice Struja Nivo Snaga Način Konektor Okvirna cijena

Vrijeme* punjenja

Kućne punionice

AC Nivo 1 ≤ 3,7 kW Način 1 - 2

Tip C (Eurokonektor)

400–800 EUR

11–14 h

Spore punionice

AC Nivo 2 ≥ 3,7 kW ≤ 22 kW

Način 2 -3

IEC 62196-2 Tip 2 (7–22 kW);

Komando (7–22 kW)

Tesla konektor

1500–4000 EUR

2–6 h

Brze punionice AC, tri faze

Nivo 2 > 22 kW ≤ 43,5 kW

Način 3 IEC 62196-2 Tip 2 ~4000 EUR u izvedbi 2x22 kW ~15,000 EUR u izvedbi 50 kW DC + 43 kW AC

1–2 h

Brze punionice

DC Nivo 3 Trenutno < 200 kW

Način 4 CCS Combo 2 konektor (IEC 62196-3 Tip 2, 50 kW)

CHAdeMO (IEC 62196-3 Tip 4, 50 kW)

Tesla (120 kW)

15.000–25.000 EUR

50 min – 1 h

Ultra brze punionice

DC Nivo 3 ≤ 350 kW Način 4 CCS Combo 2 konektor (IEC 62196-3 Tip 2, 350 kW) CHAdeMO (350 kW)

>30.000 EUR

7–10 min


Tip punionice Struja Nivo Snaga Način Konektor Okvirna cijena

Vrijeme* punjenja

*Uz pretpostavku da EV ima bateriju kapaciteta 40 kWh, te da nema tehničkih ograničenja za punjenje na predmetnim punionicama

Priključenje objekta (u ovom slučaju punionice) na distributivni sistem električne energije vrši se na osnovu rješenja o izdavanju saglasnosti za priključenje, koje izdaje Crnogorski elektrodistributivni sistem (CEDIS)

na čiji sistem se priključuje objekat korisnika. U Prilogu 1 dat je prijedlog minimalnih tehničkih specifikacija

koje se predlažu kod instalacije brzih punionica.

Osim prethodno opisanih tipova punjenja, postoje i tehnološke opcije bežičnog punjenja (rezonantni prenos elektromagnetskom indukcijom) ili zamjene baterija. Obje opcije u kontekstu trenutnog tržišta Crne Gore

nijesu realne te se stoga neće detaljno razmatrati.

U kontekstu integracije punionice s obnovljivim izvorima energije, postoje tehnološka rješenja modularne primjene fotonaponskih ćelija u paru s punionicama za električna vozila. Predmetni sistem moguće je izvesti

sa ili bez baterijskog rezervoara energije.

3.3. KRITERIJUMI ZA POSTAVLJANJE PUNIONICA ZA E-VOZILA Brojna do sada provedena istraživanja pokazuju da se najveći udio punjenja električnih automobila obavlja

kod kuće, a u stručnoj literaturi predviđa se da će taj udio u daljoj budućnosti iznositi oko 80%. Uprkos

tome, dostupnost infrastrukture za punjenje e-vozila ključan je element e-mobilnosti, a posebno važnu ulogu ima njen razvoj u početnim stadijima razvoja tržišta e-vozila. Dobrim planiranjem mreže javno

dostupnih punionica ispunjavaju se preduslovi za penetraciju e-vozila te se nadilaze temeljne barijere s kojima se njihovi vlasnici susrijeću, kao što su mogućnost putovanja na dužim relacijama te prevladavanje

straha od ostanka s praznom baterijom tokom puta. S obzirom na to da je proces planiranja, izgradnje i održavanja punionice složen iz raznih aspekata (finansijski, pravni, logistički itd.), potrebno je posebnu

pažnju posvetiti odabiru lokacija i tipu punionice koje će imati prioritet u izgradnji kako bi činile osnovnu

mrežu javno dostupnih punionica koja mora odgovoriti na potrebe korisnika. Stoga je potrebno odrediti ključne kriterijume u skladu s kojima će biti odabrane lokacije i tipovi punionice koje će na njima biti

izgrađene.

Kriterijumi za odabir lokacija generalno se razlikuju za punionice u urbanim sredinama te one na

međugradskim i brzim cestama, a sama lokacija punionice određuje i optimalan tip punionice koja se

postavlja. S obzirom na to da punionice na međugradskim i brzim cestama uglavnom nijesu ujedno i odredišne lokacije korisnika, na tim mjestima svrsishodno je postavljanje brzih DC punionica (izlazne snage

>50 kW), a pri odabiru lokacija potrebno se voditi kriterijumima maksimalne međusobne udaljenosti punionica, intenzitetom saobraćaja, pristupačnosti lokacije i mogućnosti priključka na elektroenergetsku

mrežu. S druge strane, u urbanim sredinama potrebe korisnika mogu zadovoljiti punionice niže snage , a obično se postavljaju na lokacijama gdje se automobili parkiraju na duže vrijeme (javne garaže, javna

parking mjesta, prodajni centri, sajmišni prostori, kulturni i sportski sadržaji i slično). Stoga su osnovni

kriterijumi za odabir lokacija uobičajeno vrijeme zadržavanja automobila na tim lokacijama, dostupnost

parking mjesta i pristupačnost lokacije, kao i mogućnosti priključka na elektroenergetsku mrežu.

Takođe treba istaći lokacije intermodalnih čvorišta na kojima korisnici mijenjaju način prevoza, kao što su autobuske i željezničke stanice i aerodromi. Postavljanje infrastrukture za brzo punjenje vozila na

intermodalnim lokacijama ne predstavlja samo dodatnu mogućnost postojećim korisnicima e-vozila, već

otvara prostor za razvoj novih usluga kao što su e-taxi ili e-car sharing.

Na kraju treba spomenuti da će u budućnosti rasti i broj turista koji dolaze električnim automobilima. I dok

je očekivano da će punjenje vozila na krajnjem odredištu obavljati u sklopu privatnih smještajnih objekata (hoteli, apartmani, kampovi), pri planiranju lokacija javno dostupnih punionica potrebno je uzeti u obzir

putne pravce kojima dolazi najveći broj turista.

Tabela 3-4: Lokacije i odgovarajući tipovi punionca

Tip punionice

Lokacija

Kućne punionice

Spore punionice

Brze AC punionice

Brze DC punionice

Ultra brze DC punionice

Kuća, stambena zgrada ✓

Urbano područje ✓ ✓ ✓


Međugradski putni pravci ✓ ✓ ✓ Intermodalne lokacije ✓ ✓ ✓ ✓ Turističke lokacije i objekti ✓ ✓ ✓

Određivanje potencijalnih lokacija za postavljanje punionica u Crnoj Gori

U skladu s opisanim vrstama lokacija, prvi korak u prepoznavanju potencijalnih lokacija za izgradnju

punionica je analiza saobraćajnih prilika u CG.

Ukupna dužina puteva u CG iznosi približno 5.300 km,

od čega je oko 1.700 u tvrdoj podlozi. U ovom trenutku nema auto-puteva otvorenih za saobraćaj

(radovi na izgradnji dionice Mateševo – Smokovac auto-puta Bar – Boljare su u toku), dok se

međugradski/regionalni drumski saobraćaj odvija

posredstvom magistralnih i regionalnih puteva.

Magistralni putevi su putevi u čvrstoj podlozi, s

kolovozom koji ima jednu saobraćajnu traku po smjeru (širina trake je namjanje 3 metra, s uskom

bankinom u većini slučajeva) i trećom, preticajnom

trakom na strmim dionicama. Trasa magistralnih

puteva dozvoljava maksimalnu brzinu od 80 km/h.

Regionalni putevi povezuju regionalne centre, slivaju saobraćaj u glavnu mrežu i omogućavaju saobraćajne

veze s graničnim prelazima.

Crna Gora planira da u narednim godinama razvije

mrežu auto-puteva što obuhvata auto-put Bar –

Boljare i Primorsku varijantu Jadransko-jonskog auto-

puta – brza saobraćajnica duž Crnogorskog primorja.

U CG se ostvaruje izraženo sezonsko korišćenje

određenih putnih pravaca. Naime, tokom ljetnje turističke sezone (jun – septembar) frekvencija saobraćaja

je i do pet puta veća od frekvencije tokom ostalog dijela godine.

Na temelju podataka prikupljenih putem brojača prometa može se analizirati intenzitet saobraćaja na magistralnim putevima u Crnoj Gori, što je jedan od ključnih kriterijuma za odabir potencijalnih lokacija za

postavljanje e-punionica. Prema podacima za 2017. godinu, najvećim intenzitetom saobraćaja izdvajaju se

dionice Radanovići – Budva, Herceg Novi – Kamenari te Virpazar – Podgorica. Saobraćajni promet od 25.568 ličnih automobila zabilježen je na dionici Radanovići – Budva u subotu 12. 8. 2017. Podaci o mjesečnom

saobraćaju magistralnim putevima i prosječnom godišnjem dnevnom saobraćaju u 2017. godini prikazani

su u sklopu Priloga 3 ove studije.

Od urbanih središta po broju stanovnika izdvaja se glavni grad Podgorica (prema popisu stanovništva iz

2011. godine oko 150.000), a slijedi Nikšić s oko 60.000 stanovnika. Nakon ta dva najveća grada, broj

stanovnika u desetak urbanih sredina kreće se između 5.000 i 20.000.

Multimodalni putnički transport u CG ostvaruje se kombinacijom saobraćaja sopstvenih automobila,

autobusa, željeznice i vazdušnog saobraćaja.

Dubljim uvidom u stanja i potrebe pojedinih elemenata putničkog saobraćaja u CG, prepoznate su okvirne

lokacije na kojima se preporučuje planiranje buduće mreže javno dostupnih punionica za e-vozila. Uz to,

dat je indikativan broj punionica koji bi ispunio minimalne zahtjeve korisnika.

Tabela 3-5: Pregled indikativnih lokacija za izgradnju javno dostupnih punionica u CG

Slika 3-5: Magistralni i regionalni putevi u Crnoj Gori (označeni plavom, odnosno žutom bojom); IZVOR: Izvještaj o

strategiji razvoja saobraćaja


Vrsta lokacije

Lokacija Opis Indikativan broj

punionia

Urbano područje

Podgorica i Nikšić

Uz glavni grad Podgoricu (oko 150.000 stanovnika) veličinom se ističe još Nikšić s oko 60.000. S obzirom na to da se radi o većim gradovima u kojima se odvija apsolutno najveća saobraćajna aktivnost putničkog saobraćaja tokom cijele godine, oni predstavljaju najveći potencijal za razvoj e-mobilnosti u Crnoj Gori. Pametno planiranje i izgradnja infrastrukture za punjenje ohrabriće potencijalne kupce e-vozila i doprinijeti prevladavanju ključnih barijera. U urbanim područjima kao potencijalne lokacije za izgradnju punionica generalno se prepoznaju javna parking mjesta (vanjska i garažna) u blizini raznih sadržaja (centar grada, sportski objekti, kulturne ustanove, tržnice i sajmišni prostori i slično). Valja naglasiti kako s pojavom e-vozila u gradovima privatni sektor vrlo brzo prepoznaje dodatu vrijednost koju može pružiti svojim klijentima te se odlučuju na gradnju punionica u sklopu objekata u kojima se pružaju određene usluge (prodajni centri, ugostiteljski objekti).

U Podgorici je u 2016. godini bilo registrovano oko 68.000 putničkih automobila, a u Nikšiću oko 18.000. Može se reći da bi izgradnja punionice na oko 16 lokacija u Podgorici te osam u Nikšiću znatno ubrzala razvoj e-mobilnosti, pri čemu je važno dobro planiranje prostornog rasporeda lokacija da bi se ostvarila dobra pokrivenost u cijelom gradu.

Ostali veći gradovi

U ostalim većim gradovima u CG s brojem stanovnika od 10.000 do 20.000 preporučuje se prethodna analiza voznog parka i uticaj sezonalnosti, da bi se odabrali prioriteti za razvoj mreže punionica i procijenio broj potrebnih punionica. Uticaj sezonalnosti usko je vezan uz turističku aktivnost, stoga se može očekivati potreba za većim brojem punionica u primorskim gradovima.

Načelno, u svim ostalim urbanim sredinama preporučuje se da broj punionica odgovara broju važnih lokacija na kojima se bilježi veći obim saobraćaja u mirovanju (veća javna parkirališta, javne garaže) te svakako na povoljnim lokacijama u centru grada.

Međugradski putni pravci

Magistralni i regionalni

putevi

Dužina putne mreže magistralnih i regionalnih puteva iznosi oko 1.900 km od čega se oko 900 km odnosi na magistralne puteve koji predstavljaju najopterećenije djelove putne mreže s obzirom na to da povezuju važne gradove u zemlji, ekonomske centre i granične prelaze. Za inicijalni odabir potencijalnih lokacija za punionice preporučuje se korišćenje podataka o frekvenciji saobraćaja na pojedinim putevima (Prilog 2).

Uz preporučeni kriterijum

maksimalnog razmaka između dvije punionice od 50 km, može se procijeniti da je potrebno odrediti oko 20 lokacija za izgradnju punionica na mreži magistralnih puteva. Najpogodnije lokacije za izgradnju punionica na ovim rutama su benzinske pumpe i odmarališta s dodatnim sadržajima.

TEN-T i auto-put

U budućnosti se očekuje integrisanje saobraćajne mreže Crne Gore u Trans-evropsku transportnu mrežu. Izgradnja punionica na putevima koji će biti sastavni dio Evropske mreže od zajedničkog je interesa Crne Gore i Evropske unije, jer se time daje doprinos

održivom i multimodalnom razvoju saobraćaja i eliminaciji uskih grla. Stoga se može očekivati i finansijska podrška u sklopu projekata EU (CEF) za izgradnju infrastrukture za punjenje e-vozila na tim koridorima. (Primjer u Hrvatskoj: „EAST-E projekt“ – izgradnja 27 brzih DC punionica na ruti Mediteranskog TEN-T koridora, finansirano od strane CEF fonda). U Prilogu 3 dat je prikaz indikativnog produženja TEN-T transportne mreže u CG. Dio budućeg TEN-T koridora biće i planirani auto-put Bar – Boljare na kojem su radovi na

Ključan kriterijum za odabir lokacija na ovim rutama je maksimalna udaljenost između dvije punionice, a preporučuje se da ona ne bude veća od 50 km.

Ukupna dužina planiranog auto-puta Bar – Boljare iznosi 129 km, pa se predviđa potreba za izgradnjom punionice na tri lokacije u svakom smjeru auto-puta.


izgradnji zvanično počeli 11. 5. 2015. godine izgradnjom prioritetne dionice Smokovac – Uvač – Mateševo.

Intermodalne lokacije

Aerodrom U CG postoje dva međunarodna aerodroma – Aerodrom Podgorica i Aerodrom Tivat.

Svaki međunarodni aerodrom predstavlja jednu lokaciju za izgradnju punionice.

Željezničke i

autobuske stanice

Sve željezničke i autobuske stanice u urbanim sredinama potencijalne su lokacije za izgradnju punionica, a dinamiku izgradnje odnosno odabir prioritetnih lokacija potrebno je koordinirati s razvojem cjelokupne mreže punionica u toj urbanoj sredini.

Pri planiranju mreže punionica u pojedinoj urbanoj sredini preporučuje se odabir 1–2 intermodalne lokacije (glavna autobuska stanica, glavna željeznička stanica).

Turističke lokacije i objekti

Putni pravci

Prema podacima granične policije, u 2016. godini zabilježeno je nešto više od 1,5 miliona dolazaka stranih vozila. U vrijeme turističkih sezona, dnevni prosječni drumski saobraćaj na graničnim prelazima uvećava se dvostruko ili čak trostruko u odnosu na tipične dane u godini. Na određenim dionicama (Herceg Novi –

Kamenari i Budva – Bar) dnevna frekvencija u toku turističke sezone i za vikend prelazi 25.000 vozila. Naročito su opterećeni glavni putni pravci, Debeli brijeg (granica s Hrvatskom) – Sukobin (granica s Albanijom) dužine cca 124 km, Budva – Cetinje – Podgorica – Barski Most (granica sa Srbijom) dužine cca 200 km, kao i Bar – tunel Sozina – Podgorica. Postavljanje infrastrukure za punjenje e-vozila na pravcima kojima se kreću strana vozila pri turističkim dolascima u Crnu Goru od posebne su važnosti jer će imati direktan uticaj na cjelokupno iskustvo boravka u CG a nekim će turistima upravo činjenica dostupnosti punionica biti presudna u donošenju odluke o dolasku u Crnu Goru. Na pojavu i povećanje potražnje za uslugom

punjenja e-vozila od strane turista privatni sektor će u kratkom roku odgovoriti odgovarajućom ponudom infrastrukture koja će biti izgrađena na odredišnim tačkama korisnika (u sklopu hotela, apartmana, kampova). S druge strane, javno dostupne punionice na putnim pravcima infrastrukturni su preduslov da bi turisti s električnim vozilima došli do krajnje destinacije.

Turistički putni pravci uglavnom se ostvaruju magistralnim putevima na kojima je preporučena izgradnja punionica, no na tim pravcima sigurno je potrebno izgraditi dodatan broj

punionica. Da bi ispunili zahtjeve korisnika, na tim lokacijama preporučuje se postavljanje brzih DC punionica, s obzirom na pretpostavku da korisnici na tim lokacijama žele u što kraćem roku napuniti svoja vozila. Preporučuje se izgradnja tri punionice na ruti Debeli brijeg – Sukobin, te pet punionica na ruti od Budve do granice sa Srbijom.

Odredišne lokacije

Osim putnih pravaca, dodatni aspekt su odredišne lokacije povoljne za postavljanje punionica kao što su nacionalni parkovi, parkovi prirode i ostala zaštićena područja prirode. Izgradnja infrastrukture na tim lokacijama ne omogućava samo dolazak domaćim i stranim posjetiocima, već takođe doprinosi očuvanju karakteristika zbog koja su neka područja proglašena zaštićena i generalnoj promociji ekoloških vozila. Na tim lokacijama pogodno je postavljanje punionica manje snage koje zahtijevaju manju investiciju, s obzirom na to da se očekuje duže vremensko zadržavanje korisnika na tim lokacijama.

Svaka odredišna lokacija turista predstavlja potencijalnu lokaciju za postavljanje punionica. S obzirom na to da se na tim mjestima korisnici obično zadržavaju nekoliko sati, racionalno je postavljanje punionica manjih snaga. Kao primjer može se navesti Tesla destination chargere koji se nude u odredišnim tačkama kao što su hoteli i restorani, a postavljaju se u saradnji s lokalnim partnerima koji na taj način privlače i pružaju dodatne usluge svojim klijentima.


Selekcija konačnih lokacija za izgradnju punionica

Nakon inicijalne identifikacije potencijalnih lokacija u skladu s navedenim preporukama, do konačne odluke kojom se određuju najpovoljnije lokacije za postavljanje punionica potrebno je doći sinergijom

odgovarajuće tehnike višekriterijumskog odlučivanja (engl. MCDM, multi-criteria decision making) i alata za

prostornu analizu. Važan sistem podrške pri određivanju lokacija za postavljanje punionica je geografski informativni sistem (GIS) koji omogućava istovremeno upravljanje i analizu semantičkih i prostornih

podataka.

U nastavku je dat pregled faktora koji se uobičajeno uključuju u višekriterijumsku analizu za odabir

najpovoljnijih lokacija.

Brojni faktori imaju uticaj na odabir konačne lokacije za izgradnju punionice, među kojima se posebno ističu

ekonomski i zemljišni, a u pogledu praktičnosti i sigurnosti sagledavaju se i inženjerski faktori izvodivosti.

Iz aspekta raspoloživosti usluge, punionice trebaju biti locirane na mjestima gdje postoji dobra saobraćajna povezanost i velika potražnja za uslugom. Konačno, kao važan element infrastrukture, punionice su direktno

vezane uz društveni razvoj pa je stoga potrebno uzeti u obzir i društvene faktore, a radi postizanja održivog razvoja takođe je u razmatranje potrebno uključiti i faktore životne sredine. Uzimajući u obzir istovremeno

sve pomenute faktore može se osigurati sveobuhvatnost i racionalnost procesa odabira mjesta punionica.

Tabela 3-6: Pregled kriterijuma za izbor konačnih lokacija punionica u CG

Vrsta kriterijuma

Kriterijum Opis

Ekonomski

Trošak izgradnje

Trošak izgradnje uključuje sljedeće troškove: kupovina zemljišta, pripremne radnje na lokaciji (rušenje postojećih objekata, priprema terena), nabavka punionice, izrada projekta, taksa za priključenje i slično.

Operativni troškovi Uključuju sve vrste troškova i amortizacije dnevnog funkcionisanja i održavanja punionice.

Inženjerska izvodivost

Dostupnost infrastrukture za

priključak na elektroenergetsku

mrežu

Udaljenost od trafostanice odnosno mjesta na koje je moguće priključiti punionicu na električnu mrežu vrlo je važan faktor koji utiče na izvodivost projekta, pouzdanost napajanja električnom energijom, gubitke energije kao i ukupan trošak projekta.

Uticaj na elektroenergetski

sistem

Punionice za električna vozila integralni su element energetskog

sistema, tačnije srednjenaponske i niskonaponske elektroenergetske distributivne mreže te stoga mogu imati značajan uticaj na nju. Stoga je nužno da odabrane lokacije budu u područjima gdje neće prouzrokovati negativne posljedice na stabilnost distributivne mreže.

Dostupnost usluge

Praktičnost Dobra pristupačnost punionice važan je kriterijum za odabir lokacije pri čemu se u obzir uzima stanje pristupnih puteva i čvorišta.

Kapacitet usluge Određuje se kao dnevni volumen usluga i broj e-vozila koji može dobiti pristup usluzi punjenja na promatranoj lokaciji.

Radijus usluge

Pri odabiru pojedine lokacije potrebno je uzeti u obzir udaljenost od drugih lokacija u sklopu mreže javnih punionica. U pogledu vangradskog transporta potrebno je odrediti maksimalnu udaljenost između dviju punionica koja će omogućiti putovanja na dužim relacijama. U urbanim sredinama u obzir treba uzeti ponudu sadržaja u okolini planirane lokacije, odnosno ocijeniti

potencijalnu potražnju korisnika.

Društveni faktori

Mogućnost proširenja

Društveni razvoj i zaštita okoline neminovno će doprinijeti kontinuiranom povećanju potražnje za uslugom punjenja e-vozila, stoga je preporučeno uzeti u obzir kriterijum mogućnosti proširenja postojeće lokacije, tj. instalacije dodatnih priključnih tačaka na toj lokaciji.

Stav lokalnih stanovnika

Preporučljivo je uzeti u obzir stav lokalnog stanovništva u bliskoj okolini punionice zbog eventualne negativne percepcije usljed dodatnog zauzimanja postojećih parking mjesta za ostale korisnike te povećanog saobraćaja i buke u blizini punionice.

Podrška lokalnih vlasti Razne politike jedinica lokalne samouprave koje podržavaju razvoj e-mobilnosti u finansijskom i nefinansijskom smislu.


Okolinski i geografski

faktori

Uticaj izgradnje punionice na okolinu

Pri odabiru lokacije za izgradnju punionice potrebno je uzeti u obzir eventualne posljedice na životnu sredinu. Ovaj faktor je uglavnom zanemariv s obzirom na to da se punionice najčešće grade na već izgrađenim površinama.

Topografija Posmatrana lokacija mora ispuniti kriterijume sigurnosti i stabilnosti objekta. Stoga se ne preporučuju lokacije na nesigurnim visinama ili klizištima.

Lokacije uz benzinske pumpe

Slika 3-6 daje indikativan prikaz potencijalnih lokacija za postavljanje punionice u sklopu postojećih

benzinskih pumpi. Na tim lokacijama preporučuje se postavljanje brzih punionica. Konačan izbor lokacija proizaći će iz višekriterijumske analize pri čemu će svakako važnu ulogu imati kooperativnost lokalnog

partnera, odnosno vlasnika benzinske pumpe.

Slika 3-6: Lokacije uz benzinske pumpe

Intermodalne lokacije

Slika 3-7 daje indikativan prikaz potencijalnih lokacija za postavljanje punionica koje ispunjavaju

intermodalne kriterijume. Tu su željezničke i autobuske stanice kao i taksi stajališta. Konačne odluke o

odabiru lokacija potrebno je donositi usklađeno s dinamikom razvoja ostalih segmenata e-mobilnosti u

okruženju.


Slika 3-7: Intermodalne lokacije (PLAV INTERMODALNO?)

3.4. PROCEDURA ZA POSTAVLJANJE PUNIONICA ZA E-VOZILA Postavljanje punionica za e-vozila uključuje dva ključna koraka: 1) samu izgradnju punionice i 2) priključak

punionice na distributivnu elektroenergetsku mrežu. U nastavku su date smjernice i primjeri dobre prakse

za oba ova koraka.

Izgradnja objekta punionice za e-vozila

Ključni elementi procedure postavljanja punionice koji utiču na složenost i dinamiku procesa u najvećoj mjeri zavise od dva faktora: 1) pravne osobe koja postavlja punionicu; 2) vlasništva zemljišta na kojem se

postavlja punionica. U pogledu pravne osobe, možemo razlikovati (a) poslovne subjekte privatnog sektora i (b) jedinice lokalne samouprave, javne ustanove i privredna društva. Svaka pravna osoba može postavljati

punionicu na vlastitom zemljištu ili tuđem.

Za razliku od postupka kad punionicu postavlja poslovni subjekt iz privatnog sektora, postupak postavljanja punionice za jedinice lokalne samouprave, javne ustanove i privredna društva složeniji je usljed njihove

obaveze da sprovode javne nabavke. S druge strane, status vlasništva nad zemljištem na kojem se planira postavljanje punionice često ima ključnu ulogu u dinamici realizacije čitavog projekta. Proces dogovora oko

gradnje punionice na zemljištu koje nije vlastito, u praksi često predstavlja usko grlo čitavog procesa.

Tabela 3-7 prikazuje osnovne značajne procedure postavljanja punionice za četiri kombinacije spomenutih

faktora.

Tabela 3-7: Ključni faktori koji utiču na elemente postupka postavljanja punionice

Pravna osoba

Privatni poslovni subjekt Jedinice lokalne samuprave, javne ustanove i trgovačka

društva

Zemljište

Vlastito

• jednostavna procedura • brzo sprovođenje • traže se ponude za kupovinu

punionice

• obaveza sprovođenja javne nabavke

Nije vlastito • ugovorni odnosi s vlasnikom

zemljišta

• obaveza sprovođenja javne nabavke

• ugovorni odnosi s vlasnikom zemljišta

Ranije pomenuta Direktiva 2014/94/EU o uspostavljanju infrastrukture za alternativna goriva, navodi

osnovne tehničke uslove koje moraju ispuniti javno dostupne punionice. Ključne stavke su:

• Interoperabilnost


➢ Mjesta za punjenje naizmjeničnom strujom (AC) male i velike snage treba da budu

opremljene najmanje utičnicama ili priključcima za vozila tipa 2, u skladu s normama EN

62196-2.

➢ Mjesta za punjenje jednosmjernom strujom (DC) velike snage treba da budu opremljene

najmanje priključcima kombinovanog sistema („Combo 2“) za punjenje, shodno normi EN

62196-3.

• Pametni sistemi mjerenja

➢ Direktiva upućuje na to da se pri punjenju e-vozila na javno dostupnim mjestima koriste

pametni sistemi mjerenja ako je to tehnički izvodivo i ekonomski opravdano.

• Ad hoc punjenje

➢ Sva javno dostupna mjesta za punjenje korisnicima e-vozila treba da omoguće punjenje na ad hoc osnovi (bez sklapanja ugovora s dotičnim opskrbljivačem električnom energijom

ili operatorom).

• Cijene punjenja

➢ Cijene koje naplaćuju operatori moraju biti opravdane, lako i jasno uporedive, pregledne i

nediskriminišuće.

O svim navedenim uslovima treba voditi računa kod nabavke i instalacije punionice za e-vozila.

Dodatno, u postupku instalacije punionice, treba voditi i računa o regulativi iz oblasti izgradnje objekata,

što znači da treba obezbijediti građevinsku dozvolu ako je tako propisano.

Za promovisanje e-mobilnosti izuzetno je značajno javnosti osigurati pristup informacijama o javno dostupnim punionicama. U nastavku se prikazuje primjer dobre prakse iz Češke, koji može poslužiti kao

primjer za uređenje sistema u CG.

Priključenje punionice na elektroenergetsku mrežu

Priključenje punionice na elektroenergetsku mrežu obavlja se u skladu s pravilima o priključenju od strane

operatora distributivnog sistema. Svrha postupka priključenja jeste uspješno priključiti korisnika mreže i omogućiti mu korišćenje mreže u propisanim okvirima. U postupku priključenja sagledava se mogućnost

priključenja, utvrđuje se optimalno tehničko rješenje priključenja, te se određuju tehnički, ekonomski i

ostali uslovi priključenja na mrežu, kao i uslovi izgradnje priključka i stvaranja uslova u mreži. Postupak je razrađen sa ciljem da se priključenje korisnika ostvari na optimalan način i da bude transparentan i osigura

ravnopravnost svim korisnicima mreže.

Kao primjer dobre prakse, u nastavku se navodi Hrvatska, u kojoj punionice imaju status jednostavnog

objekta.

- Primjer dobre prakse -

Registar punionica – Češka

Ministarstvo industrije i trgovine Republike Češke, na temelju pomenutog Zakona o pogonskim gorivima, zaduženo je za vođenje evidencije javno dostupnih punionica za električna vozila.

Naime, operator punionice dužan je prije puštanja u pogon dostaviti Ministarstvu detaljne

zakonom propisane podatke o punionicama.

Time je osigurana sistemska evidencija svih javno dostupnih punionica, a nadležno

ministarstvo periodično objavljuje publikaciju s popisom punionica.


3.5. ZAKLJUČCI I PRIJEDLOG AKTIVNOSTI Analizom sprovedenom u ovom i u prethodnom poglavlju utvrđeno je da najznačajnija barijera za razvoj e-

mobilnosti u CG leži u tarifnom sistemu za korišćenje distributivne elektroenergetske mreže. Da bi potvrdili ovaj zaključak, u nastavku je data komparativna analiza troškova punionice u Sloveniji, Hrvatskoj i Crnoj

Gori. Nakon toga, daje se prijedlog poslovnog modela za razvoj punionice za e-vozila.

Troškovi priključka i korišćenja distributivne mreže – komparativna analiza SLO, HR i CG

Komparativna analiza napravljena je za punionice snage 50 kW. Komparativnom analizom utvrđeno je da

je jednokratni trošak naknade za priključnu snagu višestruko manji nego što je to slučaj, na primjer, u Hrvatskoj. Predmetni trošak manji je i od onog u Sloveniji, bez obzira na to što je u Sloveniji definisana

podsticajna naknada za razvoj e-mobilnosti.

Tabela 3-8: Primjer kalkulacije naknade za priključak na distributivnu mrežu za 50 kW punionice

Država Jedinična mrežna naknada za priključnu snagu (EUR/kW)

Mrežna naknada za priključnu snagu 50 kW (EUR)

Slovenija 71,82 3.591

Hrvatska 226,67 (Grad Zagreb) 11.333

Crna Gora 21,05 2.740 (uključuje naknadu za priključak na 0,4 kV naponski nivo podzemnim NN priključkom s vodom tipa XPOO-A 4X150 mm2 dužine 31–60 metara)

U kontekstu realizacije održivih poslovnih modela vrlo značajan faktor je postojeći tarifni sistem. U Tabeli 3-9 dat je okvirni pregled troškova korišćenja distributivne mreže u pojedinoj analiziranoj državi, pri čemu

su uzete u obzir sljedeće pretpostavke:

• punjenje na punionicama od 50 kW, tj. pri snazi od 50 kW • trajanje punjenja 0,5 h, tj. 25 kWh preuzete el. energije

• punjenje se obavlja u najskupljoj/dnevnoj tarifi

• trošak punjenja, tj. korišćenja e-punionice bazira se na jednom punjenju u mjesecu.

Tabela 3-9: Primjer kalkulacije naknade za mrežarinu za 50 kW punionice

Naknada za korišćenje distributivne mreže (mrežarina)*

Država Jedinični trošak

angažovane/ zakupljene

snage u višoj tarifi

(EUR/kW)

Jedinični trošak el. energije u višoj tarifi

(EUR/kWh)

Trošak angažovane/ zakupljene

snage (za 50 kW)

(EUR/mj.)

Trošak el. Energije (za

25 kWh) (EUR/mj.)

UKUPNO mrežarina (EUR/mj.)

Napomena

Slovenija 3,24 0,01 162,15 0,29 162,45 \

Hrvatska 5,93 0,03 296,67 0,83 303,01 uključuje naknadu za mjernu


Priključenje punionice na mrežu – Hrvatska

Priključenje punionice na distributivnu mrežu sprovodi se u zavisnosti od složenosti priključka

i vrste i složenosti građevine. Prema složenosti priključka postupak priključenja dijeli se na

složeno i jednostavno priključenje.

Jednostavan priključak odnosi se na priključenje jednostavne građevine u skladu s propisima

o prostornom uređenju i izgradnji, što uključuje punionicu za električna vozila, za kojeg ne

treba stvarati uslove u mreži.

Složeni priključak je svaki priključak na distributivnu mrežu koji nije jednostavan priključak, odnosno priključak za koji je potrebno stvaranje tehničkih uslova u mreži ili priključak na mrežu

srednjeg napona.


uslugu 5,5 EUR/mj.

Crna Gora 17,27 0,02 863,67 0,41 864,07 \

* nije uključena prekomjerna jalova energija (u Hrvatskoj 0,02 EUR/kVArh, u Sloveniji 0,00851 EUR/kVArh, u Crnoj Gori 0,010485 EUR/kVArh)

Uspostavljanje tržišnih modela za e-mobilnost u CG trenutno sprečavaju dvije osnovne prepreke:

• nedovoljno velika baza korisnika e-vozila

• neprilagođeni/nepodsticajni regulatorni okvir.

Pri tome je neprilagođeni regulatorni okvir jedna od ključnih prepreka da bi se izgradnja infrastrukture za

punjenje e-vozila odvijala većom dinamikom, čime bi se zasigurno povećao i broj korisnika e-vozila.

U postojećem regulatornom okviru:

• ne postoje posebni tarifni modeli za naknadu za korišćenje elektroenergetske mreže za punjenje

e-vozila

• na punionicama se primjenjuje tarifni model u kojem se obračunava glavna angažovana snaga uz relativno visoke iznose te stavke. Posljedično, iznos naknade za korišćenje mreže je višestruko veći

nego što je to slučaj u zemljama u regionu.

Najveći je problem ovakvog obračuna i tarifnog modela činjenica da se vršna radna snaga naplaćuje kao

najveća prosječna radna snaga izmjerena tokom svakog obračunskog mjernog intervala u doba više dnevne

tarife, što znači da je moguće da se ta vršna radna snaga najvećim dijelom vremena ne koristi.

Stoga, u novom konceptu regulatornog okvira relevantnog za izgradnju i upravljanje punionica u CG, potrebno je razmotriti uvođenje novih tarifnih modela za korišćenje

elektroenergetske mreže za korisnike e-vozila. Ključna odrednica novog tarifnog modela treba da bude omogućavanje komercijalizacije infrastrukture za punjenje e-vozila u ranoj fazi

razvoja e-mobilnosti kad je na tržištu prisutan mali broj korisnika e-vozila.

Detaljne analize mogu pokazati može li se novi tarifni model strukturirati tako da ne sadrži stavku obračuna

angažovane energije, da iznosi tarifne stavke angažovane snage budu smanjeni ili nešto drugo. Kao primjer dobre prakse može poslužiti primjer Češke, gdje su uspostavljene dvije tarife za punjenje automobila

električnom energijom, od kojih se jedna odnosi na domaćinstva, a druga na trgovačka društva (naknada za korišćenje mreže tokom trajanja niže tarife je oko 25 puta manja po jedinici isporučene energije u

odnosu na višu tarifu). Tarife s nižom cijenom važeće su u trajanju od najmanje 8 sati u razdoblju između

18 i 8 sati, a raspored i trajanje razdoblja niže tarife određuje nadležni ODS za svoje distributivno područje. Domaćinstva koja koriste ovu tarifu imaju pogodnost da tokom trajanja niže tarife mogu koristiti sve

uređaje, dok trgovačka društva mogu koristiti nižu tarifu samo za punjenje e-vozila.

Tržišni model

Dobro uspostavljeni tržišni odnosi glavnih subjekata osnova su za razvoj poslovnih modela i cjelokupnog

razvoja e-mobilnosti. Posebnu pažnju treba obratiti na pozicioniranje operatora distributivnog sistema čija osnovna aktivnost spada u regulisane djelatnosti, dok su postavljanje i upravljanje punionicama i pružanje

usluge punjenja tržišne aktivnosti. Takvi odnosi subjekata, gdje operatori distributivnog sistema ne učestvuju u izgradnji i upravljanju infrastrukturom za punjenje e-vozila, prisutni su u mnogim državama u

kojima je koncept e-mobilnosti dobro razvijen, a one države koje su u početnim stadijima razvoja e-mobilnosti zadužile operatora distributivnog sistema za izgradnju punionica sada napuštaju te modele te ih

nastoje preoblikovati.


Visine i strukture cijene punjenja e-vozila produkt su poslovnih modela koji će proizaći na

temelju postavljenog tržišnog modela. Za postavljanje konkurentnih i privlačnih cijena punjenja preduslov je uspostavljanje regulatornog okvira koji će podržavati razvoj e-

mobilnosti u Crnoj Gori.


Tržišni model

Primjeri dobre prakse pokazuju da je povoljno okruženje ono u kojem se, u kontekstu tržišta

električne energije, vlasnik e-punionice smatra krajnjim kupcem, tj. kupcem koji kupuje

električnu energiju za vlastito korišćenje. S tim u vezi, pružanje usluge punjenja električnih vozila ne smatra se prodajom električne energije, već isključivo pružanjem usluge. Dakle, u

regulisanu djelatnost koju obavlja operator distributivnog sistema (ODS) spadaju aktivnosti koje se odvijaju do tačke priključenja e-punionice na distributivnu mrežu, a sve ostalo

predstavlja tržišnu djelatnost u području e-mobilnosti.

Vlasnik e-punionice, kao krajnji kupac, ima mogućnost ugovornim odnosima prenijeti

određene djelatnosti koje obuhvata e-mobilnost na druge subjekte. Tako je moguće da e-

punionicama upravlja i održava ih drugi subjekat, koji nije njen vlasnik. Isto tako, pružanje usluge e-mobilnosti (punjenje električnih vozila, identifikacija korisnika, pretplatničke usluge,

naplata i sl.) krajnjim korisnicima (korisnicima električnih vozila) moguće je kroz ugovorne

odnose prepustiti zasebnom subjektu.


4. LISTA SLIKA

Slika 3-1: Struktura registrovanih motornih vozila u 2017. godini ......................................................... 26

Slika 3-2: Lokacije javno dostupnih punionica prema PlugSurfing interaktivnoj bazi .............................. 26

Slika 3-3: Očekivano kretanje faktora vlasništva ličnih vozila u zavisnosti od BDP-a po stanovniku u Crnoj

Gori (EIHP) ...................................................................................................................................... 27

Slika 3-4: Projekcije broja električnih sopstvenih vozila i potrebnog broja javno dostupnih mjesta za

punjenje u Crnoj Gori (EIHP) ............................................................................................................ 28

Slika 3-5: Magistralni i regionalni putevi u Crnoj Gori (označeni plavom, odnosno žutom bojom); IZVOR:

Izvještaj o strategiji razvoja saobraćaja ............................................................................................. 32

Slika 3-6: Lokacije uz benzinske pumpe ............................................................................................. 36

Slika 3-7: Intermodalne lokacije ....................................................................................................... 37

Slika 7-1: Frekvencija saobraćaja 2007. ............................................................................................. 49

https://energetskiinstituth.sharepoint.com/sites/CG_E-mobility/Shared%20Documents/4_Deliverables/DI.2_Situation_%20analysis/Finalni_dokument/Naslovnica.docx#_Toc12436350






5. LISTA TABELA

Tabela 2-1: Zakonska rješenja za infrastrukturu za alternativna goriva u zemljama u regionu ............... 11

Tabela 2-2: Primjer zakonskog rješenja u vezi s građenjem punionica za e-vozila ................................. 12

Tabela 2-3: Zakonodavno uređenje priključka punionice na elektrodistributivnu mrežu ......................... 13

Tabela 2-4: Tarifni modeli u zemljama u regionu ................................................................................ 15

Tabela 2-5: Primjer dodatnog zakonskog rješenja za ekološki prihvatljivija vozila u Hrvatskoj................ 19

Tabela 2-6: Pregled strateških i planskih dokumenata relevantnih za e-mobilnost ................................. 20

Tabela 2-7: Pregled institucija u CG s nadležnostima za e-mobilnost .................................................... 21

Tabela 2-8: Primjeri investicijskih podsticaja za nabavku e-vozila u regionu ......................................... 22

Tabela 2-8: Pregled poreskih olakšica za e-vozila u EU-28 ................................................................... 23

Tabela 2-9: Pregled poreskih olakšica za e-vozila u EU-28 ................................................................... 24

Tabela 3-1: Projekcija udjela električnih sopstvenih vozila u ukupnom broju registrovanih sopstvenih vozila

....................................................................................................................................................... 28

Tabela 3-2: Načini punjenja električnih vozila ..................................................................................... 29

Tabela 3-3: Karakteristike punionica za snabdijevanje e-vozila ............................................................ 30

Tabela 3-4: Lokacije i odgovarajući tipovi punionca ............................................................................ 31

Tabela 3-5: Pregled indikativnih lokacija za izgradnju javno dostupnih punionica u CG .......................... 32

Tabela 3-6: Pregled kriterijuma za izbor konačnih lokacija punionica u CG ........................................... 35

Tabela 3-7: Ključni faktori koji utiču na elemente postupka postavljanja punionice ............................... 37

Tabela 3-8: Primjer kalkulacije naknade za priključak na distributivnu mrežu za 50 kW punionice .......... 39

Tabela 3-9: Primjer kalkulacije naknade za mrežarinu za 50 kW punionice ........................................... 39


6. LITERATURA

Strategije i planovi

Nacionalna strategija za transpoziciju, implementaciju i primjenu pravne tekovine EU u oblasti životne

sredine i klimatskih promjena s Akcionim planom za period 2016–2020.

Nacionalna strategija održivog razvoja

Nacionalna strategija za klimatske promjene

Strategija razvoja saobraćaja

Strategija razvoja energetike do 2030. godine

Akcioni plan energetske efikasnosti

Akcioni plan korišćenja obnovljivih izvora energije

Zakoni i podzakonski akti

Ustav Crne Gore („Službeni list Crne Gore“, br. 1/2007 i 38/2013 – Amandmani I–XVI)

Zakon o životnoj sredini („Službeni list CG“, br. 52/2016)

Zakon o zaštiti vazduha („Službeni list CG“, br. 25/2010, 40/2011, 43/2015)

Zakon o zaštiti prirode („Službeni list CG“, br. 54/2016)

Zakon o procjeni uticaja na životnu sredinu („Službeni list RCG“, br. 080/2005, „Službeni list Crne Gore“,

br. 040/2010, 073/2010, 040/2011, 027/2013, 052/2016)

Zakon o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu („Službeni list RCG“, br. 80/2005, „Službeni list Crne

Gore“, br. 59/2011, 52/2016)

Zakon o energetici („Službeni list CG“ br. 5/2016) s podzakonskim aktima

Zakon o efikasnom korišćenju energije („Službeni list CG“ br. 57/2014)

Zakon o putevima („Službeni list RCG“, br. 42/2004, „Službeni list Crne Gore“, br. 21/2009 – dr. zakon,

54/2009, 40/2010 – dr. zakon, 36/2011 i 40/2011 – dr. zakon i 92/2017)

Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju („Službeni list CG“, br. 71/2017)

Zakon o bezbjednosti saobraćaja na putevima („Službeni list Crne Gore“, br. 33/2012, 58/2014 i 14/2017

– odluka US)

Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata („Službeni list Crne Gore“, br. 64/2017, 44/2018, 63/2018

i 11/2019 – ispr.)

Zakonu o porezu na upotrebu putničkih motornih vozila, plovnih objekata, vazduhoplova i letilica („Službeni

list CG“, br. 28/04, 37/04, 86/09)

Zakon o javnim nabavkama („Službeni list Crne Gore“, br. 42/2011, 57/2014, 28/2015, 42/2017)

Zakon o porezu na upotrebu putničkih motornih vozila, plovnih objekata, vazduhoplova i letilica („Službeni

list RCG“, br. 28/2004 1 37/2004 i „Službeni list Crne Gore“, br. 86/2009)

Uredba o utvrđivanju vrsta zagađujućih materija, graničnih vrijednosti i drugih standarda kvaliteta

(„Službeni list Crne Gore“, br. 25/2012).

Uredba o projektima za koje se vrši procjena uticaja na životnu sredinu („Službeni list RCG“, br. 20/07,

„Službeni list Crne Gore, br. 47/2013, 53/2014)

Uredba o objedinjavanju javnih nabavki robe i usluga („Službeni list Crne Gore“, br. 74/2017)

Pravilnik o tehničkim zahtjevima za vozila koja se uvoze ili prvi put stavljaju na tržište u Crnoj Gori („Službeni

list Crne Gore“, br. 5/2015)

Pravilnik o bližem sadržaju oznaka, vodiča, postera, displeja i promotivne literature i materijala o potrošnji

goriva i emisijama ugljen-dioksida iz novih putničkih vozila („Službeni list Crne Gore“, br. 40/17)


Pravilnik o sadržaju i načinu izrade godišnje informacije o kvalitetu vazduha („Službeni list Crne Gore“, br.

27/2012)

Pravilnik o načinu i uslovima praćenja kvaliteta vazduha („Sl. list Crne Gore“, br. 21/2011

Pravila za funkcionisanje distributivnog sistema električne energije („Službeni list Crne Gore“, br. 15/2017)

Pravila o minimumu kvaliteta isporuke i snabdijevanja električnom energijom („Službeni list Crne Gore“, br.

50/2017)

Pravila mjerenja u distributivnom sistemu električne energije („Službeni list Crne Gore“, br. 7/2017)

Opšti uslovi za snabdijevanje električnom energijom („Službeni list Crne Gore“, br. 70/2016)

Odluka o osnivanju fonda za zaštitu životne sredine („Službeni list Crne Gore“, br. 81/2018)

Odluka o određivanju naknada za priključenje na distributivni sistem električne energije („Službeni list Crne

Gore“, br. 90/2017, 24/2018)

Odluka o utvrđivanju cijena električne energije za kupce priključene na elektrodistibutivni sistem (EPCG, 5.

3. 2019)

EU direktive

Direktiva 2014/94/EU Evropskog parlamenta i Savjeta od 22. oktobra 2014. o uspostavi infrastrukture za

alternativna goriva

Direktiva (EU) 2018/844 Evropskog parlamenta i Savjeta od 30. maja 2018. o izmjeni Direktive 2010/31/EU

o energetskim karakteristikama zgrada i Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti

Uredba (EU) 2018/1999 Evropskog parlamenta i Savjeta od 11. decembra 2018. o upravljanju energetskom

unijom i djelovanjem u području klime

Direktiva (EU) 2018/2001 Evropskog parlamenta i Savjeta od 11. decembra 2018. o promicanju korišćenja

energije iz obnovljivih izvora

Direktiva (EU) 2018/2002 Evropskog parlamenta i Savjeta od 11. decembra 2018. o izmjeni Direktive

2012/27/EU o energetskoj efikasnosti

Prijedlog revidirane Direktive Evropskog parlamenta i Savjeta o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište

električne energije

Ostale analize, studije i drugi dokumenti

EIHP: Analiza položaja punionica za električna vozila u regulatornom okviru RH i poređenja sa iskustvima

drugih zemalja, Hrvatska elektroprivreda d. d., oktobar 2018.

European Profiles S. A.: Studija o mogućnosti uvođenja alternativnih goriva u sektor saobraćaja u CG,

Ministarstvo ekonomije, finalni nacrt, april 2016.

European Profiles S. A.: Potencijal za ekonomično i ekološki prihvatljivo korišćenje obnovljivih izvora

energije i mjere energetske efikasnosti u sektoru transporta, Ministarstvo ekonomije, finalni nacrt, oktobar

2016.

European Profiles S. A.: Akcioni plan za primjenu obnovljivih izvora energije i mjera energetske efikasnosti

u sektoru saobraćaja, Ministarstvo ekonomije, finalni nacrt, april 2017.

Politika ekonomične potrošnje goriva, nacrt, 2017.

Ministarstvo održivog razvoja i turizma Crne Gore: Vodič o potrošnji goriva i emisijama ugljen-dioksida,

oktobar 2017.

http://cedis.me/wp-content/uploads/2018/02/Pravila_za_funkcionisanje_distributivnog_sistema_elektri%C4%8Dne_energije.pdf


7. PRILOZI

PRILOG 1 – PRIJEDLOG MINIMALNIH TEHNIČKIH SPECIFIKACIJA ZA BRZE PUNIONICE

ULAZNA STRANA SPECIFIKACIJA

Ulazni raspon napona 400 VAC (+/-10%)

Ulazna frekvencija 50 Hz

Maksimalna ulazna struja i snaga 145 A, 103 kVA

Maksimalni THD max 2,5 %

Minimalna efikasnost 93%

Minimalni faktor snage 95%

Minimalni životni vijek punionice 15 god

AC IZLAZNA STRANA

AC izlazna snaga 22kW–43kW

AC izlazna struja 32A–63A

Nominalni AC izlazni napon 400 VAC (+/-10%)

AC priključak – 1 kom (obvezno s vlastitim kablom)

Mode-3, Type 2

DC IZLAZNA STRANA

DC izlazna snaga 43kW–50 kW

Maksimalna DC izlazna struja 125 A

Izlazni raspon napona 50–500 V

DC priključci – 2 kom (1xCCS + 1xChademo) (oba obvezno s vlastitim kablom)

1x CCS COMBO 2 (IEC 61851-23/24) 1x CHAdeMO v.0.9 ili v.1.0 (IEC-61851-23/24; JEVS G105, IEC 62196-3)

GENERALNO

Zaslon dodirni ekran ili zaslon s tipkama, min 6 inch

Zaštita kratkospojna zaštita nadstrujna zaštita (OCP), temperaturna zaštita (OTP)

zaštita od preopterećenja, zemljospojna zaštita (RCD)

Sigurnosni mehanizam daljinski upravljan sistem za isključivanje napajanja na kablu priključka tipka za sigurnosni isklop s vanjske strane kućišta uređaja

Minimalni nivo zaštite unutarnje/vanjsko IP 54

Minimalni nivo zaštite kućišta od vandalizma IK 10

Minimalni raspon radne temperature -20 ºC do +45 ºC

PRIKLJUČAK

Minimalna dužina svih priključnih kabala 3,5 m

Maksimalna buka 56 dBA

Maksimalna potrošnja energije u stanju mirovanja

100 W

Tehnička izvedba izlaznog napajanja modularna – više zasebnih energetskih modula (Ukoliko jedan modul otkaže, punionica i dalje može raditi smanjenom snagom.)

Mogućnost simultanog punjenja dva vozila istovremeno punom snagom

1 x DC priključak i 1 x AC priključak

FUNKCIJE I IZGLED

Indikacija rada punjača Vidljivo na zaslonu tokom punjenja vozila za sva vozila koja se pune istovremeno

Provjera autentičnosti / aktivacija korisnika

RFID sistem ISO/IEC14443A/B, ISO/IEC15693

Komunikacija sa CSCC (Charging Station Control Center)

GSM/GPRS/3G 10/100 Base-T Ethernet

Limitiranje snage (Power limit control) AC i DC programskom opremom (software)

Minimalni OCCP protokol v1.5

Maksimalne dimenzije (V x Š x D) 1900 x 950 x 800 mm

Maksimalna masa 600 kg


NORME I STANDARDI

Opšti EN 62196-1 v.2 (IEC 62196-1:2011; EN 62196-1:2012); EN 62196-2:2012 (IEC 62196-2:2011; EN 62196-2:2012).

Električna vozila EN 61851-22:2008 (IEC 61851-22:2001; EN 61851-22:2002); EN 62196-1:2012 (IEC 62196-1:2011; EN 62196-1:2012)

Sigurnost (LV) IEC 60960-1:2005

EMC IEC 61000-6-3:2006; EN 61000-6-3:2007+A1 (2011) A klasa; (IEC 61000-6-2:2005; EN 61000-6-2:2005)

PRILOG 2 – TEN-T MREŽA Trans-evropska transportna mreža doprinosi održivom i multimodalnom razvoju transporta i uklanjanju

uskih grla. U ovom smislu, transportne mreže igraju značajnu ulogu u obezbjeđivanju održive mobilnosti,

kombinujući evropsku konkurenciju sa staranjem o svojim građanima, a u isto vrijeme obezbjeđuju prevoz robe i putnika u Evropi. Plan Evropske komisije za saobraćajnu infrastrukturu je modernizacija postojećih

saobraćajnih pravaca za sve vrste saobraćaja i izgradnja novih u saobraćajno slabije povezanim regijama.

Indikativni prikaz putnih pravaca za koje se predviđa da će biti integrisani u Trans-evropsku transportnu

mrežu.


PRILOG 3 – FREKVENCIJA SAOBRAĆAJA U 2007. I 2017. GODINI Intenzitet saobraćaja na magistralnim putevima u Crnoj Gori za 2017. godinu prikazan je sljedećom

Tabelom.

Brojač Dionica puta

Bioče Podgorica – Kolašin

Željeznička stanica Zeta Virpazar – Podgorica

Vitalac Vilusi – Nikšić

Radatovići „Krtolska raskrsnica“ – Budva

Dragalj Lipci – Grahovo

Kumbor Herceg Novi – Kamenari

brojač

mjesec BIOČE Ž.S. ZETA VITALAC RADATOVIĆI DRAGALJ KUMBOR

Januar 135.220 170.265 64.770 297.045 33.503 224.253

Februar 138.237 231.505 84.034 318.355 47.000 236.435

Mart 168.418 298.704 110.195 387.308 60.375 278.008

April 183.753 308.922 118.515 420.036 64.488 301.004

Maj 205.081 358.103 131.516 493.991 74.962 342.085

Jun 232.212 355.547 136.997 587.065 84.271 399.425

Jul 329.862 466.764 184.519 752.859 131.876 553.047

Avgust 375.227 478.584 210.191 795.274 148.159 604.746

Septembar 250.308 300.639 137.805 569.082 80.638 389.431

Oktobar 220.693 262.105 123.606 433.916 65.752 310.438

Novembar 187.368 232.360 104.714 362.599 54.527 259.784

Decembar 178.968 277.542 99.855 372.666 54.407 -

Ukupno

vozila 2017.

god.

2.605.347 3.741.040 1.506.717 5.790.196 899.958 3.898.656

PGDS

2017. 7.138 10.249 4.128 15.864 2.466


Slika 7-1: Frekvencija saobraćaja 2007.