795 795UDK: 329(497.113)BS1920/1926 329(497.113)HSS192 94(497.113=163.42)192 Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 6. 2. 2006. Prihvaeno: 13. 10. 2006.Bunjevako-okaka stranka 1920. - 1926.ROBERT SKENDEROVI Podrunica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, Slavonski Brod, Republika HrvatskaBunjevako-okaka stranka (B- stranka), osnovana 1920. godine, nastavi-la je tradiciju prijeratne politike aktivnosti bakih Hrvata. Prilikom osniva-nja politikih stranaka u novoj dravi vodei su predstavnici bakih Hrvata odluili nastaviti samostalnu politiku borbu osnivanjem vlastite politike stranke, kao regionalne stranke za Baku i Baranju. Stranka je na parlamen-tarnim izborima 1920. i 1923. imala velikih uspjeha, ali je 1924. godine u nje-zinim redovima dolo do krize, jer je jedan dio lanova elio nastaviti poli-tiku aktivnost na pukakoj liniji, dok se drugi dio sve vie pribliavao Radievu H(R)SS-u. Zbog toga godine 1924. Blako Raji, jedan od najista-knutijih lanova, izlazi iz B- stranke i osniva Vojvoansku puku stranku. Izbori 1925. pokazali su da je vei dio bakih Hrvata ipak ostao uz B- stran-ku, koja je sve vie suraivala sa Stjepanom Radiem, pa je 1926. godine cje-lokupna stranka pristupila HSS-u. Od te godine HSS je postao najvanija hrvatska stranka u Bakoj i Baranji.Kljune rijei: Bunjevako-okaka stranka, Baka, Baranja, parlamentarni i lokalni (oblasni) izbori, Hrvatska seljaka strankaZaeci Bunjevako-okake stranke prije Prvoga svjetskog rata i tijekom rataVodeilanoviB-strankezapoelisusvojujavnudrutvenuaktiv-nost davno prije njezina osnivanja. Prvi njihov javni istup dogodio se ve 1894. godine kada su u Subotici osnovali Kolo mladei. U tome su drutvu od prvog dana glavnu ulogu imali mladi subotiki intelektualci dr. Stipan Matijevi, dr. Beno i dr. Vranje Sudarevi, Marko i Andrija Stipi, te Pajo Vujkovi.GrupabakihHrvataokupljenaokodrutvaubrzojepreuze-la i ureivanje lista Neven, pa su ih zbog toga esto nazivali nevenaima.1 Godine 1906. mladi su se nevenai pokuali okuati i na politikom polju. 1 Od 1903. do 1910. godine Neven je ureivao Vranje Sudarevi.God. 38., br. 3., 717.-1174. Zagreb, 2006.796 796ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)Osnovali su Bunjevaku stranku i kandidirali se na parlamentarnim izbo-rima, ali zbog politikog neiskustva i suprotstavljanja maarskih vlasti nisu ostvarili nikakve rezultate, pa se stranka ubrzo raspala.2 Velikim zalaganjem mladih sveenika Blaka Rajia i Laje Budanovia bakisuseHrvatinakonneuspjehaBunjevakestrankepoelimasov-no okupljati oko Kranske socijalistike stranke, koja je u Bakoj osnova-na 1907. godine.3 Zbog bliske suradnje Laje Budanovia s nevenaima, Kranska socijalistika stranka je dobila veliku potporu i u listu Neven, ali je ta suradnja kratko trajala. Ve 1910. godine u Nevenu se pojavljuju ozbilj-ni napadi na kranske socijaliste koji su bili djelomino posljedica izrazi-to liberalnih pogleda nekih nevenaa, ali znatnim dijelom i njihova razo-aranja u odnos Kranske socijalistike stranke prema nacionalnim intere-sima bakih Hrvata.4 Stoga nevenai 1910. godine poinju ponovno trai-ti vlastiti politiki put, pa iste godine osnivaju drutvo Kolo mladih nevena-a, a 1913. godine Neven poinje izlaziti kao politiki list. Urednitvo lista se tada izjasnilo da ne podrava izriito niti jednu politiku stranku, ali je bilo spremno podrati sve one stranke koje se zalau za tri politika naela: 1. da se potuju dravni zakoni, 2. da se narodnosti (odnosno nacionalne manji-ne) mogu u sklopu zakona politiki i kulturno razvijati i 3. da su Bunjevci i okci ogranak hrvatskog naroda.5 Takosutijekomrazdobljaod1870.do1914.godinebakiBunjevcii okci preli golem put od neoblikovane manjinske zajednice, koja je bila pred gotovo potpunom asimilacijom, do organizirane nacionalne manjine, koja je imala svoje institucije, pa i politike stranke. U tom razdoblju oni su sve snanije oblikovali i svoj nacionalni identitet. U prvoj fazi koja je traja-la 70-ih i 80-ih godina 19. stoljea, biskup Ivan Antunovi uspio je okupiti sve podunavske Hrvate pod imenom Bunjevaca i okaca, pa je na taj nain reducirao brojna regionalna i subetnika imena kojima su se do tada nazi-vali (Dalmatinci, Raci, Iliri, Bonjaci, Bunjevci, okci). Novi narataj bunje-vako-okakih voa, predvoen Pajom Kujundiem, Blakom Rajiem i Vranjom Sudareviem, napravio je tijekom 90-ih godina istog stoljea novi iskorakzapoeviotvorenoizraavatipripadnosthrvatskomnarodu,u emu je prednjaio listNeven. Oba su narataja bunjevakih nacionalnih radnika bila u dobrim odnosima s bakim Srbima, koji su u Vojvodini imali dvije politike stranke (Srpsku narodnu radikalnu i Srpsku narodnu liberal-nu stranku), ali je primjetno da baki Hrvati nisu sudjelovali u njihovu dje-lovanju niti su s njima ulazili u politike koalicije.Godine1914.Nevenprestajeizlazitizbogratnecenzure.Ratneprilike zaotrile su meunacionalne odnose, pa su tijekom rata hrvatski orijenti-rani lanovi kransko-socijalistike stranke, na elu s Blakom Rajiem i 2 Petar PEKI, Povijest Hrvata u Vojvodini, Zagreb 1930., 196.3 Tomo VERE, Bunjevako pitanje danas, Subotica 1997., 36.4 Nai popovi, Neven, br. 11, 15. 11. 1910., 1.5 Ivan VOJNI TUNI, Pabirci iz historije lista Neven, Neven, br. 17, 26. 4. 1928., 2.797 797ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)Lajom Budanoviem, preli u tabor nevenaa. Njihovim prelaskom tije-kom Prvoga svjetskog rata u Bakoj je zavrilo oblikovanje grupe mladih hrvatskih intelektualaca koji su se 1918. godine pojavili kao jasna politi-ka snaga, spremna da odgovori na tadanju kriznu situaciju. U toj su grupi vodeu rije preuzeli lijenik Vranje Sudarevi i sveenik Blako Raji, ali su vrlo vanu ulogu igrali i mnogi drugi, ponajprije pravnici Mirko Ivkovi Ivandeki i Stipan Vojni Tuni, sveenici Lajo Budanovi i Ivan Evetovi, te uitelji Mijo Mandi i Matija Ipanovi. Krajem rata mogao se osjetiti tragini vrhunac raspada Austro-Ugarske Monarhije. Sudbinu bakih Hrvata tada je u svoje ruke preuzeo Blako Raji, koji se u toj situaciji nametnuo kao voa jer je jedini imao vrste veze i sa Zagrebom i s Novim Sadom. Zbog dobrih veza s hrvatskim crkvenim krugo-vima, posebice s nadbiskupom Antunom Bauerom, Raji je bio u potpunosti obavijeten o dogaajima u glavnom gradu Hrvatske. Zato je kao predstav-nik bakih Hrvata zajedno s Mirkom Ivkoviem Ivandekiem i Stjepanom Vojni Tuniem ve u listopadu 1918. godine stigao u Zagreb, pa su njih tro-jica sudjelovali i na sjednici Hrvatskog sabora 29. listopada 1918. na kojoj je proglaeno otcjepljenje Hrvatske od Austro-Ugarske i uspostava Drave Slovenaca, Hrvata i Srba.6 Nakon povratka Raji je u Bakoj zatekao jo uvijek vrstu maarsku vlast. Tek na njegovu inicijativu i u Subotici zapoinje osnivanje bunjevako-srp-skog narodnog odbora, a poslije toga narodni se odbori osnivaju i u drugim mjestima. Nakon to su tijekom studenoga osnovani odbori u svim veim mjestima Bake, Baranje i Banata krajem istog mjeseca odrana je u Novom Sadu Velika narodna skuptina koja je 25. studenoga proglasila otcjeplje-nje Banata, Bake i Baranje od Maarske i njihovo prikljuenje Kraljevini Srbiji. Kao izvrno tijelo Narodne skuptine tada je odreen Narodni savjet koji je bio sastavljen od 50 lanova. Meu njima su bili i baki Hrvati Blako Raji, Stipan Vojni Tuni, Mirko Ivkovi Ivandeki, Babijan Malagurski i Ivan Vojni Tuni. Navedene injenice pokazuju da su mladi nevenai zajedno s Blakom Rajiem aktivno sudjelovali u stvaranju nove drave, te su svojom organi-zacijom u Subotici i okolici sprijeili anarhiju koja se pojavljivala u mno-gim mjestima. Tijekom tih dogaaja oni su svoje nacionalno opredjeljenje jasno izrazili isticanjem hrvatske trobojnice na subotikoj Gradskoj kui i Rezolucijom nezavisnih Srba i Hrvata june Ugarske koju su sastavili 2. listopada 1918. godine u Subotici.7 Ti su dogaaji pokazali da su tijekom posljednjih mjeseci Austro-Ugarske Monarhije baki i baranjski Hrvati gle-dali u Zagreb kao svoj glavni grad, ali su morali priznati politiku premo 6 P. PEKI, Povijest Hrvata u Vojvodini, 210.7 Drago M. NEGOVAN, Prisajedinjenje Srema, Banata, Bake i Baranje Srbiji 1918., Novi Sad 1993., 15.798 798ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)Srba, koji su uz pomo Kraljevine Srbije proveli ruenje stare Monarhije na podruju june Ugarske.Prve godine u novoj draviSubotiki su Srbi, svjesni da u gradu ivi veinsko hrvatsko stanovnitvo, u vrijeme sloma maarske vlasti uinili plemenitu gestu prepustivi iskre-no i odluno elne gradske funkcije hrvatskim prvacima grada.8 Tako su 1918. godine na elo prve posljeratne gradske uprave doli Hrvati dr. Stipan Matijevi, dr. Vranje Sudarevi, dr. Stipan Vojni Tuni, dr. Joso Pri, dr. MirkoIvkoviIvandeki,dr.PajoIvkovi,IvanIvkoviIvandeki,Time Vojni i Mijo Mandi. Zbog takvog odnosa lokalnih Srba baki su Hrvati prve godine u novoj dravi proivjeli u atmosferi umjerenog optimizma, mislei da e dravno jedinstvo sa Srbima biti bolje od prijanje ugarske drave.OdgovarajuuzastupljenostbakisuHrvatidobilinesamougradu Subotici nego i u Privremenom narodnom predstavnitvu (PNP), koje je poetkom 1919. godine osnovano u Beogradu. Nakon to je bilo odreeno da u PNP budu 24 predstavnika iz Vojvodine, novosadski je Veliki narod-ni savjet odluio 16. veljae 1919. da u njemu Bunjevce i okce zastupaju Blako Raji, dr. Martin Mati, Ivan Evetovi i dr. Stipan Vojni-Tuni.9 S osnivanjem PNP-a zapoeo je u novoj dravi i stranaki ivot, pa su tije-kom 1919. godine u PNP-u osnivani stranaki klubovi. Nakon to je 4. ouj-ka 1919. osnovan Jugoslavenski klub sastavljen od Slovenske ljudske stran-ke (SLS) i Hrvatske puke stranke (HPS), tome su klubu krajem iste godi-ne pristupili i bunjevaki zastupnici, pa je klub imao ukupno 23 zastupni-ka. Pristupanjem u Jugoslavenski klub predstavnici bunjevakih Hrvata su, prije nego to su uspjeli osnovati svoju stranku, pokazali da je njihovo poli-tiko opredjeljenje najblie hrvatskim i slovenskim pukaima. Takva je odluka bunjevakih zastupnika zapravo bila oekivana jer je Blako Raji ve tijekom rata bio blizak sa seniorima Hrvatskoga katolikog seniorata, ali je zbog dobrih odnosa subotikih Srba i Hrvata postojala bojazan da e bunjevaki Hrvati ipak pristupiti radikalima.10 Ubrzo nakon stvaranja nove drave baki su Hrvati doivjeli i prvo razo-aranje u politiku beogradskih vlasti, koje je nastupilo prilikom utvrivanja granica s Maarskom na mirovnim pregovorima 1919. godine. Tijekom pre-govora maarski su pregovarai eljeli vratiti to vei dio june Ugarske pod svoju vlast, pa je sukob pregovarakih skupina nastao oko utvrivanja gra-8 Neven, br. 33, 26. 8. 1922.9 P. PEKI, Povijest Hrvata u Vojvodini, 234.10 Neda ENGELSFELD, Prvi parlament Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca Privremeno narodno predstavnitvo, Zagreb, 1989., 115.; Blako Raji nije stupio meu radikalce, Narodna politika, br. 63., 2/1919, 1.799 799ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)nice u Bakoj i Baranji. Na pregovorima je kao predstavnik bakih Hrvata sudjelovao Blako Raji, koji je bio svjestan opasnosti podjele bakih Hrvata izmeu dviju drava, ali je nije mogao sprijeiti jer srpski pregovarai nisu za taj problem pokazivali velik interes. Na kraju je Raji uspio ostvariti jedi-no da granica Kraljevine SHS bude sjevernije nego to se planiralo (Kanal kralja Petra), ali je ipak s maarske strane ostao velik broj Hrvata u sjevernoj Baranji i u tzv. Bajskom trokutu.11 Dogovor postignut na mirovnim pregovo-rima potvren je 4. lipnja 1920. godine potpisivanjem Trianonskog ugovo-ra, nakon ega se srpska vojska povukla iz maarskog podruja. Iznenadno povlaenje vojske je izazvalo paniku meu tamonjim hrvatskim stanovni-tvom, pa su se mnogi odluili na brzu evakuaciju.12 Trianonske su granice predstavljale za bake Hrvate velik udarac, jer su ionako malobrojni i politiki slabi, nakon toga bili jo malobrojniji i politi-ki jo slabiji. Zbog toga je meu njima zavladalo veliko nezadovljstvo prema srpskimvlastima.Osjeajprevarenostiodbeogradskevladejojevie pogorao sluaj Josipa ide Vukovia, koji je zadnji pokuao spasiti Bajski trokut predlaui da se taj prostor zamijeni za Potisje u kojem je bilo vein-sko maarsko stanovnitvo. Meutim, srpske su vlasti taj prijedlog osudile kao in veleizdaje, pa se Vukovi jedva provukao bez zatvora.13Osnivanje Bunjevako-okake stranke 1920. godineGodine 1920. poele su pripreme za prve izbore u novostvorenoj dravi radi osnivanja Ustavotvorne skuptine, odnosno Konstituante. Ti su izbori potaknuli politiko organiziranje u itavoj dravi, pa i u Bakoj. U sjevernoj su Bakoj tijekom 1919. i 1920. godine svoje mjesne organizacije zapoele osnivati Demokratska stranka14, Komunistika partija15 i Narodna radikalna stranka16. Uoi izbora 1920. godine osnovana je i bunjevaka Zemljodilska strankakojajeodpoetkabliskosuraivalasradikalima,a1924.godi-ne postaje frakcija Radikalne stranke u Subotici.17 Zemljodilska stranka je osnovana s namjerom da se uz radikale veu oni Bunjevci koji se nisu osje-ali Srbima, ali isto tako nisu bili ni hrvatski opredijeljeni.18 Makarsu je 11 Knjievni sever, Knj. III, sv. 3 i 4, mart-april 1927., 95.12 P. PEKI, Povijest Hrvata u Vojvodini, 245.13 Isto, 245.14 U toj su stranci najaktivniji Bunjevci bili Gavro elmi i novinar Lazar Stipi, koji je ure-ivao stranaki dnevni list Narod.15 U vodstvu su bili Bela Buljovi, Stipan Katrinka i Gustav Francikovi.16 Na njezinu su elu u Subotici bila ugledna braa Vladimir i Jovan Manojlovi i Aleksa Ivi, profesor Pravnog fakulteta - Neven, br. 2, 14. 1. 1926, 3.17 Subotika Danica za 1925. godinu, Subotica 1924., 143.18 Geza VA Mirko GRLICA, Subotiko viestranaje 1919.-1929., Pro Memoria, br. 9, Subotica 20. 10. 1990., 2. 800 800ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)proteirale beogradske vlasti, Zemljodilska stranka je uspjela organizirati svoje stranako djelovanje samo u Subotikom kotaru. Kasno nakon osta-lih stranaka osnovane su i mjesne organizacije hrvatskih politikih stranaka: Hrvatske puke stranke i Bunjevako-okake stranke. U osnivanju organizacije Hrvatske puke stranke na podruju Bake glav-nu je ulogu odigrao dr. Josip Andri, koji je bio roen u tome kraju (Bukinu kraj Baa), a u stranci je imao visok poloaj.19 Iako je HPS svoj program zasnivaonahrvatsko-katolikojtradiciji,kojajebilavrlobliskabakim Hrvatima, stranka je u Bakoj uspjela organizirati svoj politiki rad samo na podruju Subotice. Prema oskudnim podacima iz tadanjeg tiska, mje-sna organizacija HPS-a za Suboticu osnovana je u listopadu 1920. godine, a na elu su joj bili Mihovil Katanec, Ivo Kopilovi i Tomo Matkovi.20 Osim u Subotici, HPS je 1920. godine uspio organizirati svoje pristae jo jedino u Tavankutu, mjestu pored Subotice, u kojem je hrvatske pukae predvodio Franjo Skenderovi.21 Tako mali interes bakih Hrvata za HPS nije mogao obeavati ni neki znaajniji izborni rezultat te stranke u Bakoj. Najvanija hrvatska stranka u Vojvodini tijekom izbora za Konstituantu bilajeBunjevako-okakastranka,osnovana15.rujna1920.godine.22 Stranka je od poetka djelovala kao regionalna hrvatska stranka za Baku i Baranju, a na njezinu su elu bili vodei baki Hrvati, koji su se ve dokazali na politikom polju prije i za vrijeme Prvoga svjetskog rata: sveenici Blako Raji i Ivan Evetovi, lijenik dr. Vranje Sudarevi, odvjetnici dr. Stipan Vojni Tuni i dr. Mirko Ivkovi Ivandeki, inenjer Ivan Ivkovi Ivandeki, te ui-telji Mijo Mandi i Matija Ipanovi. Veliku je potporu stranci davao i Lajo Budanovi, kasniji subotiki biskup, koji je svoj rad ipak najvie usmjerio na crkvene poslove. Ubrzo je vodstvo B- stranke pretvorilo list Neven, najpo-znatije novine bakih Hrvata, u svoje stranako glasilo, koje je od 1. listopa-da 1920. godine poelo izlaziti s podnaslovom organ Bunjevako-okake stranke. Ostale hrvatske stranke nisu 1920. godine niti pokuavale pokrenu-ti svoju djelatnost u Bakoj, pa je na izborima za Konstituantu borba za gla-sove bakih Hrvata spala na HPS i B- stranku.19 Josip Andri (Bukinu/Mladenovo, 18. oujka 1894. godine - Zagreb, 7. prosinca 1967.). U Zagrebu je 1913. upisao Pravni fakultet, na kojem je doktorirao 1920. godine. Uz pravo, studirao je i glazbu. Tijekom studija ukljuuje se u politiki ivot. Godine 1919. sudjeluje u osnivanju Hrvatske puke stranke, a 1920. postaje njezinim glavnim tajnikom. Bio je senior, odnosno lan Hrvatskog katolikog seniorata, urednik Seljakih novina (od 1919. do 1927.), od 1921. godine urednik Hrvatskoga knjievnog drutva sv. Jeronima, a na toj je dunosti ostao pune 33 godine. Zlatko MATIJEVI, Slom politike katolikog Jugoslavenstva, Zagreb 1998., 62.20 G. VA M. GRLICA, Subotiko viestranaje, 2.21 Hrvatske novine, br. 45, 7. studenoga 1925. 22 P. PEKI, Povijest Hrvata u Vojvodini, 241.801 801ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)Izbori za Konstituantu 28. studenoga 1920. godineNa izborima za Konstituantu B- stranka je ostvarila znaajnu izbornu pobjedu jer su joj baki Hrvati dali najvie glasova: u subotikom izbornom okrugu je od 18507 glasaa s pravom glasa na izbore izalo 10284, a glaso-valo je 2550 za B- stranku, 2405 za komuniste, 2185 za bunjevake zemljo-dilce, 2063 za radikale i 556 za Hrvatsku puku stranku.23 U somborskom izbornom okrugu, koji je obuhvaao i Baranju, od upisanih 23441 biraa izalo je na izbore 15144: od toga je za B- stranku glasovalo 2605 ljudi, za radikale 7236, za socijaliste 2964, za demokrate 1695 i 644 za komuniste.24 Rezultati izbora su prvi put pokazali odnos politikih opcija. Najvie je iznenadio velik uspjeh komunista koji su privukli brojne hrvatske glaso-ve, ali je jako dobro prola i B- stranka, koja je u subotikom okrugu dobi-la 3, a u somborskom jednog zastupnika (u Subotici Blaka Rajia, Stipana Vojni Tunia i Vranju Sudarevia, a u Somboru Ivana Evetovia). Tako su u Ustavotvornoj skuptini baki Hrvati bili zastupljeni s ak etiri zastupni-ka. Cijela je drava birala 419 zasupnika, od kojih je na Vojvodinu otpadalo 44, pa su baki Hrvati sa osvojena 4 mjesta predstavljali 9,01% vojvoanskih glasova i 0,95% svih parlamentarnih glasova. U B- stranci su bili iznimno zadovoljni ostvarenim izbornim rezultatom, a list Neven je slavodobitno tvrdio da je stranka dobila pet estina od onih bunjevakih glasova u Subotici koji nisu glasovali za komuniste.25 Mnogo su manje bile zadovoljne ostale stranke za koje su glasovali Bunjevci i okci: bunjevaka Zemljodilska stranka dobila je 2.185 glasova, pa je u parlament izabran radikalski Bunjevac Ivan Crnkovi, dok je iz Demokratske stranke izabran Ivo Mati.26 Politiki program B- strankeBunjevako-okakastrankaseodsvojegosnivanjasvedoprestanka postojanja 1926. godine borila za nekoliko glavnih politikih ciljeva, meu kojimasunajvanijibili:autonomija Vojvodine,zadravanjeopinskogi konfesionalnog upravljanja kolama, ravnopravnost Katolike crkve i Srpske pravoslavne crkve, te pravedna agrarna reforma.Zahtjev za autonomiju Vojvodine pojavio se kao odgovor na posvema-nju centralizaciju drave. Kraljevska je dinastija od prvih dana postojanja Kraljevine SHS namjeravala novu dravu to vie centralizirati, to je bilo 23 Rudolf HORVAT, Hrvatska na muilitu, Zagreb 1992., 101.24 Isto, 102.25 Da se razumijemo, Neven, br. 16, 22. 1. 1921., 1.26 Ivo Mati je prema R. Horvatu bio referent u Ministarstvu za agrarnu reformu. Ostali izabrani poslanici u Subotici bili su radikali Joco Manojlovi i Jovan Radonji, te komunist Dragomir Marjanovi. R. HORVAT, Hrvatska na muilitu, 101.802 802ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)pogubno za bake Hrvate, jer se o brojnim funkcijama (prosvjetnim, sudbe-nim itd.) odluivalo u Beogradu, a ne u lokalnoj sredini. Voe B- stranke nadali su se da e oko ideje autonomije Vojvodine okupiti i ostale vojvoan-ske narode (ponajprije Maare i Nijemce), pa i same vojvoanske Srbe. To je uistinu bilo i mogue napraviti zato jer su Vojvodinu, kao bogatu pokrajinu, eksploatirale beogradske vlasti, to su na svojoj koi osjetili svi vojvoanski narodi, ukljuujui i domae Srbe.27 Drugi je veliki problem u Vojvodini bilo kolstvo, jer je nova vlast odu-zela opinama njihove kole i predala ih u dravne ruke. Ogorenje ba-kih Hrvata prosvjetnom politikom Beograda moe se pratiti tijekom 1921. i 1922. godine u brojnim lancima koji su objavljeni u Nevenu. U vezi s tim pitanjem vaan je lanak Prosvjed Vojvodine, objavljen u Nevenu u velja-i 1921. godine, u kojem se otro kritizirao rad tadanjeg ministra prosvjete Svetozara Pribievia. U lanku se ministru najvie predbacivalo to je odlu-io srbijanski kolski zakon proiriti na Vojvodinu, krei svu domau tra-diciju vojvoanskog kolstva, a osim toga zamjerala mu se i kadrovska poli-tika jer je Ministarstvo prosvete favoriziralo srpske uitelje iz drugih kra-jeva Kraljevine SHS na tetu bunjevakih uitelja. Zbog navedenih razloga u Prosvjedu se zahtijevala ministrova ostavka i trailo se da se opinske i konfesionalne kole vrate prijanjim vlasnicima, tj. opinskim vlastima.28 Navedeni prosvjed bakih Hrvata nije imao nikakvog odjeka, pa je Vranje Sudarevi kao narodni poslanik poslao 25. svibnja 1922. godine jo jedno pismo ministru prosvjete.29 Sudarevi je u tome pismu ponovio ve nave-dene primjedbe bakih Hrvata, ali je ovaj put otvoreno postavio i pitanje da li se takvom prosvjetnom politikom tendenciozno namjeravaju bunje-vaka djeca postepeno posrbiti.30 Sumnja u namjerno posrbljavanje bakih Bunjevaca i okaca bila je potaknuta i drugim potezima Ministarstva pro-svjete, posebice uvoenjem obvezne proslave pravoslavnih blagdana u voj-voanskim kolama, te nametanjem irilice u sredinama u kojima je srpsko stanovnitvo predstavljalo izrazitu manjinu.31Sljedei veliki problem koji je u svojem politikom programu eljela rije-iti B- stranka bio je problem agrarne reforme i kolonizacije. Ve u prvim godinama poslije rata beogradske su vlasti bakim gradovima oduzele gole-muekoliinunajboljezemlje,kojusupodijelilesrpskimdobrovoljcima-kolonistima, zanemarivi pri tome domau bezemljaku sirotinju. Tako je i gradu Subotici Ministarstvo agrarne reforme u razdoblju 1918. - 1923. odu-27 B. Hrabak navodi da se politiko raspoloenje za ustanovljavanje autonomija pojavilo preko Stojana Protia i meu radikalima, s obzirom da se on suprotstavljao centralistiki nastrojenom Paiu. Bogumil HRABAK, Stanovita bunjevakih politiara o centralizmu, autonomiji i federalizmu: 1919. - 1928., Zbornik CDISB, br. 21, 1984., 99.28 Neven, br. 34, 12. 2. 1921., 1.29 Pismo je u cjelini objavljeno u Nevenu, br. 20, 27. 5. 1922. 30 Neven, br. 20, 27. 5. 1922.31 Okrtavanje ili slaviziranje subotikih ulica i gradske uprave, Neven, br. 10, 18. 3. 1922., 1.803 803ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)zelo 9000 lanaca zemlje, osiromaivi grad za goleme prihode, pa se uzrok njegovog demografskog i gospodarskog stagniranja tijekom 1918. - 1941. godine moe velikim dijelom tumaiti upravo takvom beogradskom poli-tikom.32 Iako je jasno da je kolonizacija srpskih dobrovoljaca u Vojvodini imala ulogu umjetnog mijenjanja njene etnike slike, takvoj se politici niti jedna politika stranka nije mogla suprotstaviti. elnici B- stranke nisu dovodiliupitanjenaseljavanjekolonista,alisupredlagalidaseoduzeta gradska zemlja podijeli i domaoj sirotinji, pa da se takvom preraspodje-lom vlasnitva nad zemljom rijei barem dio domaih socijalnih problema.33 Promoviranjem takvih ideja B- stranka nije uspjela promijeniti beograd-sku politiku, ali je pokazala socijalnu osjetljivost zbog koje je u njezine stra-nake redove pristupio velik broj seljaka.U pogledu nacionalne opredijeljenosti B- stranka je imala jedinstveno stajalite od svojeg poetka, ali je ipak tijekom njezina postojanja to stajali-te doivjelo odreenu promjenu. Svoju opredijeljenost za hrvatstvo vodei su politiari B- stranke dokazali jo u godinama postojanja Austro-Ugarske Monarhije. Meu njima se posebice istaknuo dr. Vranje Sudarevi, koji je kao povjerenik Matice hrvatske zbog svojega hrvatstva imao problema jo kaogimnazijalac.34HrvatskoopredjeljenjevoaB-strankeizazivaloje veliko nezadovoljstvo beogradskih vlasti i bilo je jedan od glavnih razloga zbog kojih je stranka itav svoj vijek provela u opoziciji. Upravo zbog toga predstavnici B- stranke odluili su, u cilju pokuaja suradnje s Beogradom, potisnuti problem hrvatskog identiteta Bunjevaca i okaca, pa ga nisu isti-cali tijekom predizborne kampanje 1920. godine. utnju o pitanju hrvatstva Bunjevaca i okaca prihvatili su i vojvoanski radikali, koji su sve do kraja 1920. godine priznavali politiku premo B- stranke u Subotici. Iako se taj problem nije otvarao, znalo se da se oko B- stranke okupljaju hrvatski orijentirani Bunjevci i okci, a oko Zemljodilske stranke pristae prosrp-ske opcije. Problem nacionalne pripadnosti Bunjevaca i okaca zaotrili su subotiki demokrati i radikali tek krajem 1920. godine, optuivi vodstvo B- stranke da pokuava pohrvatiti Bunjevce i okce.32 Subotika Danica za 1925. godinu, Subotica 1924., 142.33 Pouzdaniki sastanak Bunjevako-okake stranke, Neven, br. 13., 17. 6. 1922., 1.34 Vranje Sudarevi (Subotica, 19. 9. 1868. Subotica 15. 5. 1924.). Ve kao srednjokolac (u petom razredu gimnazije) bio je povjerenik Matice hrvatske za Suboticu, zbog ega je bio iskljuen iz subotike gimnazije, pa nije mogao maturirati u rodnom gradu. Nakon matu-re odlazi na studij medicine u Budimpetu, koji je zavrio 1899. godine. Poslije rata bio je istaknuti hrvatski politiar i narodni poslanik 1920. - 1924. godine. Dr. Vranje Sudarevi, Subotika Danica za 1925. godinu, Subotica 1924., 38. 41.804 804ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)Sukobi Bunjevako-okake stranke s demokratsko-radikalnom vlau i rasprava oko Ustava Sukob oko nacionalne pripadnosti Bunjevaca i okaca zapoeo je kao dio akcije demokratsko-radikalske vlade Nikole Paia koja je 1920. godine odlu-ila preuzeti politiku vlast u Subotici. Dana 9. prosinca iste godine vlada je smijenila velikog upana i naelnika grada Vranju Sudarevia s oba poloa-ja, te je na mjesto velikog upana postavila Srbina Pavla Dobanovakog, a za gradskog naelnika radikalskog Bunjevca Andriju Pletikosia.35. Nakon Sudarevieve smjene u Subotici su uslijedile smjene i ostalih Hrvata: dogra-donaelnika dr. Josipa Pria, policijskog kapetana Andrije Mazia, gradskog nadodvjetnikadr.MirkaIvkoviaIvandekia,kolskihnadzornikaMije Mandia i Matije Ipanovia, te direktora gimnazije Ivana Vojnia Tunia.36Paieva je vlada bila svjesna da izborima ne moe postii svoje ciljeve u Subotici, pa nakon smjene Hrvata iz gradske uprave nije odrala opin-ske izbore, nego je umjesto toga veliki upan Pajo Dobanovaki formirao Proireni gradski senat po svojoj volji. Opozicijske stranke su bile tim inom jako nezadovoljne jer sastav Senata nije ni priblino odgovarao izbornim rezultatima ostvarenima prilikom izbora za Konstituantu.37U isto vrijeme je B- stranka dola u sukob s vladajuim demokratima i radikalima i u Narodnoj skuptini. Tri su pukake stranke SLS, HPS i B- stranka zapoele otru politiku borbu odmah nakon ponovnog osnivanja Jugoslavenskog kluba u prosincu 1920. godine.38 Prvo nezadovoljstvo izra-zili su ve pri donoenju poslovnika, ali su njihove primjedbe bile ignorira-ne. Zbog toga su tijekom izglasavanja poslovnika 28. sijenja 1921. godine istupile iz Konstituante, ali su se nakon njegova izglasavanja zastupnici JK-a vratili i poloili prisegu.3935 Andrija Pletikosi prema pisanju Nevena Pletikosi je bio iz ugledne bunjevake obitelji, a njegov otac Mirko Pletikosi bio je estit na stareina. Pletikosi je u Subotici zavrio osnovnu kolu i gimnaziju, a onda je otiao na studij u Budimpetu gdje se druio s ostal-im bunjevakim studentima, od kojih e mnogi kasnije igrati vanu ulogu u bunjevakom drutvenomipolitikomivotu(MirkoIvkoviIvandeki,BabijanMalagurski,Stipan Matijevi, Vranje Sudarevi). U Budimpeti je Pletikosi poloio doktorat i odvjetniki studij. Poslije povratka u Suboticu uao je Pletikosi u Kossuthovu (neodvinjaku) stranku, u kojoj su bili jo neki poznati Bunjevci kao npr. Dr. ime Muki i Dr. Luka Pleskovi. Nakon rata Pletikosi je dugo bio izvan glavnih politikih dogaaja. Zbog svoje promaarske orijentacije nije uivao povjerenje Bunjevaca. Meutim, kada je demokratsko-radikalna vlast odluila smijeniti hrvatsku gradsku upravu, uzeli su upravo Pletikosia kao Bunjevca da obavi taj nezgodni politiki posao. Ostavka dr. Andrije Pletikosia primljena od Ministarstva, Neven, br. 33, 26. 8. 1922. 36 P. PEKI, Povijest Hrvata u Vojvodini, 248.37 G. VA - M. GRLICA, Subotiko viestranaje, 3.38 Z. MATIJEVI, Slom politike katolikog Jugoslavenstva, 157.39 Isto, 158.805 805ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)Pri donoenja Ustava predstavnici B- stranke bili su posebice zainteresi-rani za pitanje unutranjeg ureenja drave. Sve tri stranke lanice JK-a vr-sto su zastupale borbu za pokrajinske autonomije, zacrtane prema njiho-vu Nacrtu ustava Jugoslavenskog kluba.40 Meutim, radikalsko-demokratska veina nije imala namjere prihvatiti njihove prijedloge. Nezadovoljni razvo-jem situacije elnici Slovenske ljudske stranke, Hrvatske puke stranke i B- stranke odluili su u ljeto 1921. jo jednom istupiti iz Konstituante. Tom je prilikom u Nevenu objavljena Poruka Hrvatima i Slovencima, zapra-vo deklaracija lanova Jugoslavenskog kluba sastavljena 15. lipnja 1921. u Beogradu, u kojoj se objavljuje da oni zbog politike vlade Nikole Paia nee podrati Ustav. Meu potpisnicima Poruke nalazila su se i imena etvorice zastupnika B- stranke Blaka Rajia, Ivana Evetovia, dr. Vranje Sudarevia i dr. Stipana Vojni Tunia.41UdeklaracijisenavodidaSLS,HPSiB-strankastojena stanovitu narodnog jedinstva to znai da se dravni Ustav kao temelj svim ostalim zakonima donosi u sporazumu sviju triju plemena Hrvata, Srba i Slovenaca bez nadglasavanja i majorizacije. Meutim, u nastavku potpisnici dekla-racijezakljuujudaseizpostupanjavladeg.Paiamoevidjetidanjoj nije stalo do dogovora i sporazuma, nego da eli snagom brojane nadmo-i nametnuti Ustav Hrvatima i Slovencima. Kao dokaz odbijanja suradnje, u tekstu se navodi da je Paieva vlada odbila sve primjedbe i prijedloge triju navedenih stranaka, pa nije prihvaen njihov prijedlog podjele drave na pokrajine, a nije se rijeilo niti vjersko pitanje u kolama. Zbog svega toga tri su stranke zakljuile da nee biti na glasovanju za Ustav. Na pouzdanikom sastanku B- stranke odranome u lokalu Hungarije u Subotici 19. lipnja 1921. godine, na kojem je bilo prisutno oko 400 ljudi, prihvaena je s odobravanjem odluka parlamentarnih zastupnika koji nisu eljeli podrati donoenje Ustava. Na sastanku je tom prilikom zakljueno: Bunjevako-okaka stranka nije voljna prisustvovati donaanju ustava koji zakoniti zastupnici hrvatskog, slovenakog, a u velikoj mjeri i srpskog naro-da smatraju za jaram, nametnut ovoj zemlji sa strane jedne klike ljudi.42 Nakon to su ih podrali njihovi lanovi, zastupnici B- stranke nastavili su borbu u opoziciji zajedno sa SLS-om i HPS-om.Da se razumijemo Godine 1921. u sredite polemike izmeu B- stranke i beogradskih vla-sti dolo je pitanje hrvatstva bakih Bunjevaca i okaca. Beogradske su vla-stiutomepitanjupodravalelokalneorganizacijeDemokratskestran-ke i Radikalne stranke, iji su listovi 1921. godine poeli negirati hrvatstvo 40 Cjeloviti nacrt daje Z. MATIJEVI u Slomu politike katolikog Jugoslavenstva, 317. - 321.41 Neven, br. 129, 17. 6. 1921.42 Isto, br. 130, 24. 6. 1921.806 806ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)Bunjevaca i okaca, te su, tovie, pokuavali negirati i javne manifestaci-je hrvatskih osjeaja u Bakoj tijekom Prvoga svjetskog rata i neposredno nakon njega. Na napadeNaroda, lista subotikih demokrata, uNevenu je tijekom sijenja iste godine anonimni kolumnist odgovorio lankom Da se razumijemo. U tome je odgovoru, koji je zbog svoje veliine objavljivan u nekoliko brojeva, u cjelini iznesen politiki program B- stranke, a autor je posebni naglasak stavio na nacionalno pitanje.43 Razmatrajui nacionalni identitet bakih Bunjevaca i okaca autor lanka je postavio pitanje zato je njihovo hrvatstvo problem kao da smo time to se smatramo Hrvatima postali zadnji ljudi na zemaljskoj kruglji?, zakljuiv-i izgleda da je to neto strano: biti Hrvat.44 U daljnjem nastavku teksta autor objanjava razloge zbog kojih lanovi B- stranke nisu u prvim godi-nama nakon rata inzistirali na svojem hrvatstvu sljedeim rijeima: Odmah nakon ujedinjenja slijedile su estoke prepirke izmedju Hrvata i Srba koje su u Hrvatskoj a naroito u Bosni i Hercegovini prijeile slogu i zajedniki rad. Nama su te prepirke bile nerazumljive, one su nama bile odvratne i mi smo smatrali za svoju dunost, da se te prepirke ne prenesu u Suboticu. A pre-nijele bi se odmah, im bi se mi javno identificirali sa hrvatstvom. Subotica bi postala ve onda popritem onakvih borbi, kakve su se bez nae krivnje kasnije razvile. Mi smo tim naim dranjem doprinijeli na oltar sloge najve-e rtve, a doprinosili smo ih i dalje kroz itave dvije godine svojom iroko-grudnou, kojom smo ispriavali grijeke drugih, svojom ljubavlju za slo-gom i svojim pobijanjem plemenskih osjeaja kod nas. Na alost, protiv-nu, djelovanje sa strane Srba bilo je jae. Oni su nadvladali, nae plemenito nastojanje ostalo je bez uspjeha. S vremenom nam je dranje ostalih Hrvata, koje smo pogdjekad opet u interesu sloge znali i otro osuditi, postalo sve razumljivijim, a zajednike nedae u naoj zajednikoj dravi sve su nas vie zbliavale, dok evo na koncu nismo doli do spoznaje, da vie ne posto-ji razlog da mi i ostali Hrvati budemo dvoje, jer se u odnoaju izmeu nas i Srba ve nita vie neda pokvariti.45Takvo ponaanje bakih Bunjevaca i okaca tijekom prvih godina nove drave autor dalje objanjava: Jer fakat je da i ako smo se kao privatnici vazda i smatrali i izdavali Hrvatima, nismo to inili u javnosti do nedavna. Iskreni prijatelj sloge i narodnog jedinstva, znao bi nai razlog tome naem dranju i konstatirao bi nedvoumno, da tu nije bilo ni jezuitizma, a ni nepo-tenja, pak da je u naih protivnika i malo volje za istinito shvaanje poloa-ja u kome smo se mi Bunjevci od oslobodjenja do danas nalazili i za istinito prikazivanje naeg dranja, te da je u njih i malo politikog pogleda na nae prilike, ove bi pisanije bile posve nepotrebne.4643 lanak je poeo izlaziti u Nevenu, br. 16. (22. 1. 1921.), a zavrila je u broju 19. (26. 1. 1921.).44 Neven, br. 16, 22. 1. 1921.45 Isto, br. 17, 23. 1. 1921.46 Isto, br. 17, 23. 1. 1921.807 807ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)Navedeni citati pokazuju da su baki Bunjevci i okci u ime jedinstva ju-noslavenskih naroda u prvim godinama nakon rata bili spremni potisnuti isticanje hrvatskog nacionalnog identiteta, ali im je srpsko ponaanje poka-zalo da je takav in bio shvaen kao njihova slabost i nacionalna nezrelost. Osim toga, baki su demokrati i radikali zbog svojih politikih ciljeva nasto-jali svim sredstvima unititi hrvatski identitet u Bakoj i tako Bunjevce i okce odvojiti od hrvatskih stranaka. Kao odgovor na njihove napade B- stranka je od poetka 1921. godine odluila otvoreno braniti hrvatski iden-titet u Bakoj, pa je Neven s brojem 2, od 21. sijenja 1922. poeo nositi pod-naslov list bunjevakih Hrvata. Meutim,suoenasraznimpritiscimaipodmetanjimaB-strankaje u opoziciji poela proivljavati teku krizu, to je vidljivo iz injenice da je krajem 1922. godine Neven zbog navodne reorganizacije koja je danas potrebna za jedan list prestao izlaziti.47 Osim toga, tada su ve bile vidljive i odreene podjele u stranci, jer je iste godine Blako Raji pokrenuo svoj list Subotike novine.48 Tijekom 1922. godine otvoreni su jo neki novi proble-mi na dravnoj razini. Posebice je sve iznenadila vladina uredba od 28. trav-nja 1922. godine kojom je drava bila podijeljena na 33 oblasti.49 Ta je podje-la trebala jo vie oslabiti one politike snage koje su se suprotstavljale vla-dinoj centralistikoj politici, zbog ega je protiv podjele na oblasti bila ita-va hrvatska opozicija.Parlamentarni izbori 18. oujka 1923.Godine 1923. doli su na red izbori za Narodnu skuptinu. Tijekom 1920. - 1923. godine vodei lanovi malobrojne organizacije HPS-a u Bakoj pro-mijenili su stranake boje. Mihovil Katanec postao je aktivni lan B- stran-ke, a Tomo Matkovi je preao u HRSS i zapoeo njezino organiziranje na podruju Bake i Baranje. Prelazak vodeih ljudi bake organizacije HPS-a u druge hrvatske stranke oznaio je kraj njenog djelovanja u Bakoj. S druge strane HRSS je u Bakoj i Baranji sve do 1924. godine imao velikih proble-ma i nije uspijevao pokrenuti organiziranje mjesnih organizacija. Tako je na parlamentarnim izborima 1923. godine od hrvatskih stranaka u Vojvodini sudjelovala jedino Bunjevako-okaka stranka.U Vojvodini su se 1923. godine birala 34 narodna zastupnika, a izabrano je 15 radikala, 8 Nijemaca, 5 demokrata, 3 bunjevaka Hrvata, 1 socijalist, 1 srpski zemljoradnik i 1 Rumunj.50 Na temelju izbornih rezultata iz B- stran-47 Isto, br. 49, 16. 12. 1922.48 Novine su se zvale prvo Subotike novine (1922. - 1923.), zatim Hrvatske novine (1923. - 1929.), pa kasnije opet Subotike novine (1929. do 1941. godine). Bela GABRI, Blako Raji (120. obljetnica roenja), Subotika Danica za 1999. godinu, Subotica 1998., 190. 49 Z. MATIJEVI, Slom politike katolikog Jugoslavenstva, 174.50 R. HORVAT, Hrvatska na muilitu, 158.808 808ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)ke u Narodnu skuptinu su ponovno izabrani dr. Vranje Sudarevi, Blako Raji i Ivan Evetovi.51 Iako je broj zastupnika B- stranke smanjen s eti-ri na tri zastupnika, stranaki su elnici i dalje mogli biti prilino zadovoljni. Meutim, izborni su rezultati na razini itave drave bili katastrofalno loi za HPS koji nije osvojio niti jedan zastupniki mandat, pa je B- stranka u parlamentu izgubila vanu sestrinsku stranku.Markov protokolOslabljeni zbog loih izbornih rezultata HPS-a, SLS i B- stranka su mora-le nai novog partnera u Narodnoj skuptini. Jedina znaajna stranka u opo-ziciji bio je HRSS, pa su zbog toga bive lanice Jugoslavenskog kluba bile nunoupuenenasuradnjusnjime.OsimSLS-aiB-strankeunovom politikom savezu se naao i JMO. Zajednika poveznica svih etiriju stra-naka bila je borba za federalno ureenje drave, pa je novi politiki savez nazvan Federalistiki blok.52 Iako je Neven kao stranako glasilo utio o unu-tranjim problemima u B- stranci, kasniji raskol stranke pokazuje da je suradnja s HRSS-om jo vie zaotrila unutarstranake sukobe. Federalistiki je blok mogao imati velik utjecaj na dogaaje u parlamen-tu pa je Nikola Pai, radi stabilnosti svoje vlade, ubrzo nakon izbora poeo s njima politike pregovore. Razgovori radikala i predstavnika FB-a voe-ni su poetkom travnja 1923. u Beogradu i poslije u Zagrebu, a rezultirali su sporazumom nazvanim Markov protokol, prema Marku uriiu, pred-sjedniku radikalskog parlamentarnog kluba. FB je u pregovorima uspio od radikala dobiti pristanak na smjenu dotadanjih pokrajinskih uprava u Hrvatskoj, Slavoniji, BiH i Vojvodini, te izbor novih u dogovoru s HRSS-om, SLS-om, B- strankom i strankom JMO-a. Osim toga, FB je traio odgo-du provedbe uredbe o oblastima, koja je ugroavala teritorijalni integritet Hrvatske, Slovenije, BiH i Vojvodine.53 U pregovorima je sudjelovao i Blako Raji, kao predstavnik B- stranke, koja je uspjela postii da se pregovo-ri odnose i na Vojvodinu.54 Meutim, radikali nisu imali namjeru prove-sti Markov protokol, pa je Stjepan Radi u srpnju 1923. godine otiao u ino-zemstvo, to je ponovno dovelo u pitanje politike odnose u zemlji. Nova faza politikih dogaaja zapoela je poetkom oujka 1924. kada je stvoren Opozicijski blok (OB) u koji je uz HRSS, JMO, SLS i B- stranku ula i Demokratska stranka Ljube Davidovia.55 Suradnja SLS-a i B- stran-kesDavidovievimdemokratimanastavljenajeitijekomsljedeihmje-seci, a svoj je vrhunac doivjela 28. srpnja 1924. kada je Ljuba Davidovi 51 Isto, 164.52 Z. MATIJEVI, Slom politike katolikog Jugoslavenstva, 191.53 Isto, 192.54 Jere JAREB, Pola stoljea hrvatske politike 1895.-1945., Buenos Aires 1960., 27.55 R. HORVAT, Hrvatska na muilitu, 196.809 809ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)sastavio vladu OB-a. B- stranka je potpuno podravala tu vladu, pa je s Davidovievom vladom dogovoreno da dobiju gradonaelnike poloaje u Subotici i Somboru, kotarsko predstojnitvo u Topoli, Somboru, Apatinu, Odacima, Batini i Dardi, te biljenike poloaje u 33 opine. Na temelju tog sporazuma u Subotici je na mjesto gradonaelnika i velikog upana 30. rujna 1924. stupio dr. Mirko Ivkovi Ivandeki, a u Somboru Josip Veselovski.56 Meutim, ta je politika idila kratko trajala jer je ve 15. listopada Davidovi podnio ostavku, a 6. studenoga 1924. osnovana je nova Pai-Pribievieva vlada, koja je odmah zapoela smjenu lanova B- stranke s gradskih i kotar-skih funkcija.Rajiev istup u Narodnoj skuptini 1924. godine o problemu kolstvaUz borbu za nacionalna prava bakih i baranjskih Hrvata, B- stranka je vodila i veliku borbu protiv neravnopravnog poloaja katolika u dravi. Za tu je borbu karakteristian govor koji je Blako Raji odrao 11. oujka 1924. godine u Narodnoj skuptini. Govor je bio dio rasprave o prijedlogu budeta Ministarstva prosvjete, pa se na sjednici Narodne skuptine povela rasprava o kolstvu i odnosu vlasti prema vjerskim pravima katolika u kolama. Raji je svoje nezadovoljstvo najvie usmjerio prema srbijanskom kol-skom zakonu koji je nakon rata bio proiren na prostor itave Kraljevine SHS.57Tajjezakon predviaosamodravnekole,paje natemeljutoga zakona drava nakon rata sve opinske i konfesionalne kole otele opina-ma i vjerskim zajednicama, to je za bake Hrvate, koji su te kole sami gra-dili i financirali, predstavljalo velik udarac. Raji je u svojem izlaganju ista-knuo da je na temelju toga zakona vlada jednostavno otela sve optinske i sve konfesionalne kolske zgrade, zemlju, nekretnine, sredstva, jo i dalje je ila, da je otela na nasilni nain, bez ikakovog zakonskog odreenja i pitanja vlasnika, otela je jo i manastire i kantorske i uiteljske i ostale dotacije.58O problemu oduzimanja kola Raji nastavlja: To je bio najvei problem jer su se kolske zgrade i sredstva desetljeima, pa i stoljeima skupljala dota-cijama lokalne zajednice. Sada je odjednom lokalnoj zajednici to oduzeto i u tim zgradama organizirana prosvjeta koja nije odgovarala eljama ljudi koji su organizirali i financirali lokalnu prosvjetu. Stoga ja ovde zahtevam, u ime sviju katolika Vojvoana, da se ovo to pre sanira; da se nama vrate konfesi-onalne kole i optinske kole, pa da mi moemo birati najsposobnije uite-lje za uenje nae dece, a ne za partizanstvo, i da mi moemo nau decu dati u ruke onim ljudima u koje mi imamo poverenja, a ne da naa deca mora-ju beati od kole, i da ih mi moramo sami sklanjati od kole i od uitelja, u 56 P. PEKI, Povijest Hrvata u Vojvodini, 251. - 252.57 Stenografske beleke Narodne skuptine Kraljevine SHS, Redovni saziv za 1923. - 1924., knj. II, Beograd 1924., 194.58 Isto, 196.810 810ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)koje ne samo nemamo poverenja, nego se bojimo da e oni upropastiti nau decu ne samo s toga to e ona ostati nepismena, nego da e je i moralno zanemariti, i da e deca na taj nain izgubiti i ono, to su joj roditelji s veli-kom mukom pribavili.59Blako Raji je osim toga prigovarao srbijanskom kolskom zakonu to favorizira irilicu i propisuje obiljeavanje srpsko-pravoslavnih blagdana, pa takav in vrijea osjeaje katolika, protestanaca i muslimana. Takoer je pri-govorio da nije na pravi nain ureeno uenje vjeronauka, jer se prema srbi-janskom kolskom zakonu predvia da to radi uitelj, a ne sveenik, to je veliki problem u mijeanim sredinama, jer kako katoliki uitelj nije sposo-ban da pravoslavnu vjeronauku predaje, niti muslimanski da predaje pravo-slavnu, tako ni pravoslavni nije sposoban da predaje katoliku ili protestan-sku ili muslimansku.60Raji se bunio i protiv prakse premjetanja uitelja u druge dijelove dra-ve: Evo u Subotici ima gimnazija. Prilikom reduciranja nastavnikih sila, petoricu su iz Subotice najurili i sva ta petorica su katolici, stari pedagozi, kvalifikovani ljudi, profesori, koji nisu krivali ni sagreili nita drugo nego to to su katolici. Meu njima je jo i katoliki verouitelj. Da vam kaem za Sombor. Tamo ima ini mi se oko 60 uitelja, i od tih ezdeset uitelja, i ako je Sombor podeljen meu Bunjevce i Srbe na pola, sem ostalih narodnosti, meu uiteljim osam ih je katolika i Bunjevaca, a ono drugo su sve do jed-noga pravoslavni, meu kojima ima mnogo i nekvalifikovanih, ili sa slabim kvalifikacijama, dok imamo Bunjevaca i ostalih uitelja katolika koji pot-puno vladaju naim jezikom i koji ne samo da nisu imenovani, nego su ak najureni iz ranijih svojih kola.61Navedeni problemi kolstva ostali su nerijeeni sve do kraja postojanja KraljevineSHS/Jugoslavije.kolstvojebiloupotpunostiurukamabeo-gradskih vlasti, pa su svi bunjevaki uitelji stalno bojali za svoju egzisten-ciju. Upravo zbog toga su uitelji predstavljali politiki najlabilniju skupi-nu bunjevakih intelektualaca, pa su mnogi od hrvatski orijentiranih ui-telja barem u jednom dijelu svoje karijere pokleknuli pred pritiskom vla-sti i preli u tabor radikala. Meu njima je najpoznatiji primjer dr. Matije Evetovia, roenog u poznatoj obitelji bunjevakih Hrvata, koji je uitelj-sku kolu zavrio u Zagrebu, a 1924. godine bio jedan od osnivaa HRSS-a u Subotici. Zbog egzistencijalne ovisnosti o beogradskim vlastima Evetovi je 1925. pristupio radikalima, ali se tridesetih godina vratio hrvatskoj poli-tikoj opciji.6259 Isto, 198.60 Isto, 198.61 Isto, 197.62 Matija Evetovi (1894. 1972.) je 1941. godine napisao djelo Kulturna povijest bunje-vakih i okakih Hrvata koje je do danas ostalo u rukopisu.811 811ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)Sukob u B- stranci oko suradnje s H/R/SS-omVodstvo H/R/SS-a pokualo je ve 1921. godine proiriti svoje djelova-nje na Vojvodinu (Baranju, Baku i Banat). Najpoznatiji zaetnik djelova-njaHRSS-anapodruju VojvodinebiojeStevanKonjovi,bakiSrbin, koji je od 1921. godine radio na irenju Radieve politike meu Maarima, Nijemcima i Slovacima u okolici Sombora.63 Njegovo nastojanje, meutim, nije imalo pravog uspjeha, a bila je uoljiva i odsutnost bakih Hrvata koji su u to vrijeme bili veinom odani B- stranci. HRSS je u Bakoj pravi zamah dobila tek 1923. godine kada su u subotikom kotaru Tomo Matkovi, Grga Dedin i Ivan Tolj zapoeli osnivanje mjesnih organizacija stranke. Oni su u svega nekoliko mjeseci rada postigli znaajne uspjehe, pa je poetkom 1924. u subotikom kotaru osnovana prva kotarska organizacija stranke na podruju Vojvodine.64Poznato je da su neki baki Hrvati imali kontakte s braom Radi i prije propasti Austro-Ugarske Monarhije.65 Te su se veze zadrale i poslije Prvoga svjetskog rata, to se moe vidjeti iz brojnih novinskih lanaka. Iako je B- stranka pripadala Jugoslavenskom bloku, urednitvo Nevena je ve poetkom 1920-ih godina pokazivalo velik interes za HRSS, a u nekim prilikama nije moglo skriti otvorene simpatije prema Stjepanu Radiu. Tako je, primjeri-ce, 1921. godine prilikom izbora u gradu Zagrebu Neven na naslovnoj stra-nici opisao pobjedu Stjepana Radia i Hrvatskog bloka s neskrivenim vese-ljem.66 S druge strane, Radi je u B- stranci imao i puno protivnika, pose-bice meu sveenstvom, koji su mu zamjerali odnos prema Katolikoj crkvi i simpatije prema ljeviarskim pogledima. Zbog toga je 1924. godine B- stranka doivjela veliku politiku krizu koja je zavrila odlaskom dijela stra-nakih lanova.Raskol u B- stranci poklopio se sa smru dr. Vranje Sudarevia, koji je umro 15. svibnja 1924. Sudarevi je godinama u B- stranci igrao ulogu voe, koji je znao pomiriti unutarstranake sukobe i razlike. Poslije Sudarevieve smrti njegovo je mjesto narodnog poslanika u Narodnoj skuptini preuzeo Miko Pri, koji je 27. svibnja 1924. poloio zakletvu.67 Meutim, Miko Pri se bitno razlikovao od Vranje Sudarevia i veine bakih Bunjevaca, jer se nije smatrao Hrvatom.68 Priev primjer otkriva da je u B- stranci bilo i 63 Dr. Vlatko Maek i njegovi saradnici u Vojvodini (broura), Sombor 1936., 18.64 Radievci i radievci, Hrvatske novine, God. VI, br. 18, 2. 5. 1925.65 U objavljenoj korespondenciji Stj. Radia objavljeno je i pismo iz svibnja 1907. godi-nekojemuupuujedr. VranjeSudarevi,tadanjiurednikNevena.Uknjizijepogreno navedenodajerijeoosjekomknjievnikuFranjiSudareviu.Dr.BogdanKRIZMAN, Korespondencija Stjepana Radia, Zagreb 1972., 430.66 Zagrebaki dogaaj pobjeda Stjepana Radia, Neven, br. 275., 15. 12. 1921.67 Subotika Danica za 1925., 143.68Obinoseu Nevenupotpisivaokao MikoPriJugosloven,primjericeutekstu Budimo sloni Pouke iz prirode - Neven, br. 18, 13. 5. 1922.812 812ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)takvih Bunjevaca koji se nisu osjeali Hrvatima, ali su zbog izrazite privre-nosti Katolikoj crkvi bili protiv srpske politike u dravi. Tolerantnost naci-onalno svjesnih bunjevakih Hrvata prema onima koji se nisu tako izjanja-vali moe se objasniti prije svega rodbinskim vezama, ali i njihovom svijeu da hrvatski nacionalno-integracijski proces u Bakoj nije do kraja zavrio. Takva je situacija ponekad dovodila i do apsurdnih situacija, pa je navedeni Pri, kao deklarirani Jugoslaven, od 1925. do 1929. bio urednik Hrvatskih novina, jedinih novina u Bakoj koje su nosile hrvatsko ime.Osnivanje Vojvoanske puke stranke 1924. godineDana 28. studenoga 1924. Blako Raji je sa svojim istomiljenicima iza-ao iz B- stranke i osnovao Vojvodjansku puku stranku (VPS).69 Raji je u VPS isticao tri glavna politika zahtjeva: prvo, zahtijevao je autonomiju Vojvodine radi obrane njezinih ekonomskih interesa, drugo, traio je pra-vedniju agrarnu reformu, tj. da se zemlja dodijeli domaoj sirotinji i tree, zahtijevao je obranu vjerskih prava katolika.70 Na temelju takvog programa VPS je 1925. godine izala na parlamentarne izbore s tri gesla: 1. Vojvodina Vojvoanima! 2. Vojvoanska zemlja vojvoanskoj sirotinji!, 3. Katolici na okup!Rajijeusvojempolitikomprogramuumjestohrvatskogimena namjerno isticao vojvoansko ime, jer je u stranci elio okupiti sve vojvo-anske katolike, dakle uz Hrvate i Maare, Nijemce, Slovake i grkokatoli-ke Ukrajince. Zato se u stranci nije izriito isticalo hrvatstvo Bunjevaca i okaca kao politiko naelo, iako je iz samog naslova njegovog stranakog lista Hrvatskih novina vidljivo da je stranka raunala prvenstveno na gla-sove Hrvata.Odnos prema crkvi je bio glavno Rajievo oruje u borbi protiv HRSS-a i B- stranke. Vojvoanska puka stranka imala je izrazito negativan odnos premaRadievuHSS-u,optuujuitustrankuzaliberalizamiboljevi-zam.71 Zbog stalne Rajieve kampanje protiv navodnih liberalnih i krivo-vjernih uvjerenja B- stranke u Nevenu su tijekom 1925. godine objavlje-ni brojni tekstovi s vjerskom tematikom koji su trebali uvjeriti Bunjevce da su pristae B- stranke takoer bili uvjereni katolici. U jednom takvom tek-stu otvoreno je objanjavano stajalite B- stranke prema Katolikoj crkvi sljedeim rijeima: Svaki Bunjevac mora ispovijedati javno, da je on Hrvat i katolik. Hrvatstvo i katolicizam su usko vezani jedno za drugo. Tko nije Hrvat nije ni katolik, a tko nije katolik nije ni Hrvat. Bunjevac u ijem je srcu jai hrvatski osjeaj od katolikog, ako ljudbi svoj rod hrvatski istinski, ako hoe ljepu i bolju budunost rodu svom, mora se javno ispovijedati za katolika. To je potrebno! Preko katolicizma, i to jedino preko katolicizma, 69 P. PEKI, Povijest Hrvata u Vojvodini, 254.70 Subotika Danica za 1925., 121.-124.71 Hrvatske novine, br. 6, 7. 2. 1925.813 813ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)moemo mi bunjevaki Hrvati sauvati svoje narodno pravo. Bunjevac, u ijem je srcu opet katoliki osjeaj jai od hrvatskog, ako hoe da obrani, da ouva svoja prava, ako je rad, da naa kat. Majka Crkva i dalje napreduje, da cvate, da je ne stignu crni dani, mora da bude u prvom redu i dobar Hrvat, jer svoja vjerska prava u dananja doba moemo mi bunjevaki Hrvati sau-vati, obraniti jedino putem hrvatstva.72 Takav je odgovor na optube VPS-a imao dobre rezultate, to se pokazalo na izborima za Narodnu skuptinu 1925. godine. Izbori za Narodnu skuptinu 8. veljae 1925. godineUSuboticijenaizborimazaNarodnuskuptinu1925.godinetrebalo izai 10 lista, ali je Subotiki okruni sud u zadnji tren (14. sijenja) poni-tio HSS-ovu izbornu listu. Tako je na izbore izalo 9 lista, meu kojima su bile liste B- stranke i Vojvoanske puke stranke.73 Rezultati izbora u Subotici bili su sljedei: radikali 16.555 glasova ili 47%, Demokratska stran-ka 7.406 ili 21,3%, Maarska stranka 3.145 ili 9%, B- stranka 2.350 ili 6,8%, VPS 1.347 ili 3,8%. Na temelju tih rezultata u subotikom izbornom okrugu nije izabran u Narodnu skuptinu niti jedan zastupnik B- stranke, ali je isti neuspjeh pretrpio i VPS. Oigledno je jedan od glavnih razloga neuspjeha hrvatskih stranaka leao u raskolu iz 1924. godine. Rezultati izbora su ipak bili mnogo pogubniji za Vojvoansku puku stranku, pa se dio lanova te stranke u kasnijim mjesecima vratio u B- stranku.74 Meusobneoptube pukaaipristaaB-strankenakonizborasu postale jo ee. U Nevenovu lanku U iju korist? nepotpisani je autor optuio VPS da je odbacio hrvatstvo, stvorivi zasebno vojvoansko klup-kokojenemanikakvognarodnog-nacionalnogobiljejaiznaajave mu daju isto konfesionalno-vjerski (katoliki) karakter.75 S druge strane, Rajievi su pukai optuivali pristae B- stranke da vrijeaju Katoliku crkvu sasvim po Radievom receptu. Meusobne su optube samo rui-le vjerodostojnost obiju stranka, pa su i jedni i drugi nakon izbora zapali u veliku politiku krizu. B- je ipak nakon izbora bila u mnogo boljoj situaciji, jer je dobila mnogo vee povjerenje biraa od VPS-a, a i suradnja s HSS-om je tada ve bila jako razvijena.72 Neven, br. 11, 16. 4. 1925.73 Hrvatske novine, br. 3, 17. 1. 1925.74 U Somboru je jedna grupa pukaa na elu s Josipom Paliem na sastanku odranom 10. 2. 1926. godine odluila vratiti se B- stranci. Neven, br. 2, 14. 1. 1926., 3. 75 Neven, br. 12, 23. 4. 1925. 814 814ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)Ujedinjenje B- stranke s HSS-om 1926. godineIako je Radiev ulazak u Paievu vladu 1925. godine izazvao u mnogih Hrvata nezadovoljstvo, Bunjevci su tu Radievu odluku pozdravljali jer su smatrali da sudjelovanje HSS-a u vlasti jami da Vojvodina nee biti prepu-tena na milost i nemilost radikalima.76 Takvo otvoreno podravanje poli-tike HSS-a, pokazivalo je da su lanovi B- stranke sve blii Radievoj poli-tici. Pribliavanje dviju stranaka bilo je logino jer su u brojnim idejama imale zajedniko stajalite. Najvie ih je zbliavala injenica da su se obraa-le ponajvie seljacima, a osim toga obje su se borile protiv hegemonije srp-ske elite koju je podravala dinastija Karaorevia. DolazakStjepanaRadiauSuboticu17.sijenja1926.predstavljaoje velik impuls hrvatskom pokretu u Bakoj. Time je Radi simboliki poka-zao bakim Hrvatima da nisu sami i da e HSS kao najvea hrvatska stranka stati u obranu njihovih interesa. Nepotpisani autor uvodnika G. Dr. Stjepan RadiuSuboticiuNevenuovakojeopisaovanostnjegovogadolaska: Bunjevako-okaka stranka hoe socijalnu pravdu, hoe bolji i snoljiviji ivot za seljaka, koji je jezgra drave. To isto hoe i g. Radi. Sve ono to hoe bunjevako-okaka stranka, hoe i g. Radi. Samo je jedna razlika izme-u nas. Mi smo slabi, a on je silan. I on, jak i silan po volji hrvatskog naroda dolazi meu nas, da nas osokoli u borbi za naa prava. On dolazi u Suboticu, u metropolu bunjevakih Hrvata, da dovikne glasno i jasno svim upropa-stiteljima naim: Ne dirajte u Bunjevce, oni su ogranak hrvatski. Tu sam ja, predstavnik cijeloga hrvatstva, koji u ih zatititi od svakih vaih napada-ja.77NarodnizboruSuboticiorganiziralisusubotikiHSS-ovciTomo Matkovi i Ivan Tolj, ali su na skupu sudjelovali i vodei predstavnici B- stranke na elu s predsjednikom Mirkom Ivkoviem Ivandekiem. Zbor je u potpunosti uspio jer je na njemu sudjelovalo vie od 25.000 ljudi.78 Nakon narodnog zbora prireen je za Stjepana Radia ruak na kojem je bilo oko 200 ljudi. Na ruku je Radi ponovno odrao govor, a nakon njega je govor odrao i Josip Vukovi ido, potpredsjednik B- stranke. Radiev posjet Subotici pokazao je da meu vodstvima HSS-a i B- stranke postoji potpu-na suglasnost oko svih vanih politikih pitanja, pa je ve tada bilo oito da bi moglo doi do ujedinjenja dviju stranaka.Odmah nakon Radieva posjeta Subotici Neven je otvoreno objavio da e se B- stranka prikljuiti HSS-u. U lanku Sigurnim putem neimenova-ni je autor objasnio zato je vodstvo B- stranke namjeravalo stranku pri-kljuiti HSS-u. Prema njegovu miljenju B- stranka je ispunila svoju ulogu: organizirala je Hrvate u Bakoj i Baranji i pripremila ih za politiku surad-76 Neven, br. 7, 18. 2. 1926.77 Neven, br. 2, 14. 1. 1926.78 G. Dr. Stjepan Radi u Subotici, Neven, br. 3, 21. 1. 1926.815 815ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)nju sa Zagrebom. Osim toga, autor je naglasio da su obje stranke imale iste ciljeve: u nacionalnom pogledu borbu za prava Hrvata, u socijalnom pogle-du borbu za prava seljaka. Na kraju lanka autor je istinski znaaj ina uje-dinjenja autor je definirao sljedeim rijeima: Vojvoanski Hrvati nisu vie samo u najtjenijoj kulturnoj vezi sa Hrvatima iz Hrvatske, ve su i politi-ki jedinstveni. 79Dana 24. svibnja 1926. godine u Somboru je odran drugi veliki narod-ni zbor u zajednikoj organizaciji B- stranke i bakih HSS-ovaca, na koji jeponovnodoaoStjepanRadi.Natomejezborusveanoprooitana Deklaracija o pristupanju B- stranke HSS-u, koja je u cjelini objavljena u Nevenu 10. lipnja iste godine. Tim je zavrilo i formalno pristupanje B- stranke HSS-u. Integracija B- stranke u ve postojee organizacije HSS-a u Bakoj i Baranji provedena je vrlo brzo, pa ve od broja 21 (27. svibnja 1926.) Neven nosi slubeni podnaslov Glasilo Hrvatske seljake stranke za Srijem i Vojvodinu. Time je HSS postala sredinja politika snaga bakih i baranjskih Hrvata. ZakljuakBunjevako-okakastrankajesvojekorijeneimalaveupredratnoj politikoj aktivnosti bakih Hrvata okupljenih oko Kola mladih nevena-a i lista Neven. Iz toga se drutva tijekom Prvog svjetskog rata profilira-la grupa politiara na elu s Vranjom Sudareviem i Blakom Rajiem, koji su na prostoru sjeverne Bake imali odluujuu ulogu u trenucima raspa-da Austro-Ugarske Monarhije. Ista grupa politiara pokazala je svoje poli-tike nazore ve 1919. godine kada je u Privremenom narodnom predstav-nitvu ula u klub slovenskih i hrvatskih pukaa. Uoi izbora 1920. godi-ne ta je jo uvijek neformalna politika grupa napravila odluan korak i osnovala Bunjevako-okaku stranku. Stranka se zalagala za autonomiju Vojvodine, za pravedniju agrarnu reformu, za ravnopravniji poloaj kato-lika i za obranu hrvatskog identiteta bakih Bunjevaca i okaca. Na izbo-rima za Konstituantu 1920. i na redovnim parlamentarnim izborima 1923. godine ta je stranka pokazala da ima potporu veeg dijela bakih Hrvata. Meutim, politike prilike dovele su u stranci do sukoba, koji je kulminirao 1924. godine, kada Blako Raji sa svojim pristaama odlazi iz B- stranke i osniva Vojvoansku puku stranku. Od tada se B- stranka poela otvore-no pribliavati HSS-u, pa je nakon Radieva ulaska u Paievu vladu veina bakih Hrvata bila za ujedinjavanje dviju stranki. Godine 1926. provedeno je ujedinjavanje B- stranke i HSS-a. To je ujedinjenje dovelo do konsolida-cije hrvatskih politikih snaga, pa od tada HSS postaje najsnanija hrvatska politika stranka na prostoru tadanje Vojvodine (Bake, Baranje i Banata). 79 Neven, br. 3, 21. 1. 1926.816 816ROBERT SKENDEROVI, Bunjevako-okaka stranka 1920.-1926.God. 38., br. 3., 795.-816. (2006)SUMMARYTHE BUNJEVAKO-OKAKI PARTY, 1920-1926Bunjevako-okaka Party (B-), established in 1920, continued the prewar tradition of political activity carried out by the Croats of Baka and Baranja. At the time of the creation of political parties in the new state, the political leaders of the Croats in Baka and Baranja decided to continue their politi-cal struggles by forming their own regional party. In the Parliamentary elec-tions of 1920 and 1923, the party scored major successes, but a crisis entered its ranks in 1924. One part of its membership wanted to continue its activiti-es along so-called popular line, while the other part drew ever closer to the Croat Republican Peasant Party of Stjepan Radi. As a result, in 1924 Blako Raji, one of the B- partys most prominent members, broke with the party to form the Peoples Party of Vojvodina. The elections of 1925 revealed that the majority of Croats in Baka remained loyal to the B- party, which was working ever more closely with Stjepan Radi. In 1926, the entire party joi-ned the HSS. From then on, the HSS became the most important Croatian party in Baka and Baranja.Keywords:Bunjevako-okakaParty,BakaRegion,BaranjaRegion, Parliamentary and Local Elections, Croat Peasant Party