Sklapanje Ugovora i Vrste Nevaljanih Ugovora

Sveučilište Jurja Dobrile

Odjel za ekonomiju i turizam

''dr. Mijo Mirković'' Pula

Sanel Jusić

Kristi Kelava

Adam Vukelić

SKLAPANJE VALJANOG UGOVORA I VRSTE NEVALJANIH UGOVORA

(seminarski rad)

Pula, 2012.

Sveučilište Jurja Dobrile

Odjel za ekonomiju i turizam

''dr. Mijo Mirković'' Pula

SKLAPANJE VALJANOG UGOVORA I VRSTE NEVALJANIH UGOVORA

(seminarski rad)

Kolegij: Trgovačko pravo

Mentor: mag.iur. Tea Hasić

Studenti: Sanel Jusić

matični broj: 2071-E

Kristi Kelava


Adam Vukelić


Smjer: Financijski menadžment

Pula, travanj 2012.

SADRŽAJ

1. UVOD1

2. POTREPŠTINE ZA SKLAPANJE VALJANOG UGOVORA 2

2.1. Ugovorne strane 2

2.2. Volja 3

2.2.1. Svjesni nesklad volje i očitovanja.................................................................3

2.2.2. Nesvjesni nesklad između volje i očitovanja................................................4

2.3. Dopustiv i moguć predmet činidbe 4

2.4. Osnova 5

2.5. Oblik 6

3. SKLAPANJE UGOVORA 7

4. TRENUTAK SKLAPANJA UGOVORA 8

5. VRSTE UGOVORA 9

5.1. Jednostranobvezni i dvostranoobvezni 9

5.2. Naplatni i besplatni 9

5.3. Glavni i sporedni 10

5.4. Predugovor i glavni ugovor 10

6. Sredstva za pojačanje ugovora 10

6.1. Jamstvo 11

6.2. Ugovorna kazna 11

6.3. Zatezne kamate 12

6.4. Kapara12

6.5. Odustatnina 12

6.6. Zalog 13

7. Nevaljani ugovori 13

7.1. Ništetni ugovori 13

7.2. Pobojni ugovori 14

8. Zaključak 15

9. Literatura 16

1. UVOD

U ovom seminarskom radu detaljnije ćemo objasniti pojmove vezane za sklapanje

ugovora. U prvom dijelu posvetili smo se ponajprije potrepštinama za sklapanje ugovora da bi

kasnije prešli na sam čin sklapanja ugovora. Napisali smo i nešto o vrstama ugovora te o

sredstvima za pojačanje ugovora pošto smatramo da su usko vezani za ovu temu.

Vidjet ćemo o koliko čimbenika ovisi valjano sklapanje ugovora te kako je svaki od njih

posebno uređen člancima u zakonu o obveznim odnosima. Isto vezan za temu je zakon o

elektroničkom potpisu, koji utječe i na trenutak sklapanja ugovora te na oblik izjave volje o

sklapanju ugovora.

Koristili smo se literaturom kojom se koristimo na fakultetu, ponajviše Vilima Gorenca,

ali smo se poslužili i mnoštvom internetskih stranica (onima na kojima se objavljuju zakonski

tekstovi), jer su dopunjene sve izmjene na dnevnoj bazi, što nije slučaj sa zakonima u

tiskanom izdanju.

1

2. POTREPŠTINE ZA SKLAPANJE VALJANOG UGOVORA

Za nastanak ovog obveznopravnog odnosa potrebni su sljedeći čimbenici:

- ugovorne strane

- volja

- dopustiv i moguć predmet činidbe

- osnova

- oblik ugovora

2.1. Ugovorne strane

Sudionici obveznih odnosa su fizičke i pravne osobe. 1 Da bi mogle sklopiti ugovor

moraju imati pravnu i poslovnu sposobnost te je svaka fizička i pravna osoba sposobna je biti

nositeljem prava i obveza. 2 Pravna osoba stječe poslovnu sposobnost danom kada je nastala,

dok je fizička osoba stječe punoljetnošću, osim ako zakonom nije drugačije određeno.

Poslovno sposobna osoba može vlasitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke. Ako osoba

nema poslovnu sposobnost, njezinu volju, umjesto nje, očitovat će njezin zakonski zastupnik

ili skrbnik. Za pravnu osobu volju očituju njezina tijela u pravnim poslovima i postupcima

koje poduzimaju u tom svojstvu. 3

Pravnu sposobnost fizička osoba stječe rođenjem, dok je pravna stječe upisom u sudski

registar.

1 Zakon o obveznim odnosima NN 35/5, 41/08 (dalje: ZOO), čl.16

2 Čl. 17, st.1, ZOO

3 Čl.18. st. 4. I 5., ZOO

2

2.2. Volja

Za svaki zakonski valjan pravni posao potrebno je da očitovanje volje bude u skladu sa

voljom sudionika. Često očitovanje volje nije u skladu sa voljom te se pojavljuje nesklad

između očitovanja i volje, tzv. mane volje. Postoji svjesni nesklad između volje i očitovanja i

nesvjesni.

2.2.1. Svjesni nesklad volje i očitovanja

Takav nesklad nastaje kada jedna strana svjesno izjavi nešto što zapravo neće i ne želi

ispuniti. Tipičan primjer za to je licitiranje na dražbi, bez namjere kupnje. Naziva se i

mentalna rezervacija (nesklad između unutrašnje i vanjske izražene volje), svjesno izjavljuje

nešto što ne misli ispuniti, a druga strana ne zna za to. Bez obzira na taj nesklad, pravni posao

je nastao, te izaziva sve pravne učinke. 4

Nadalje poznajemo još jedan oblik svjesnog nesklada, zvanog simulacija. Ona se sastoji

u tome da obje strane prividno sklapaju pravni posao i obje očituju nešto što nije u skladu sa

njihovom pravnom voljom. Obe strane time žele postići kod treće strane dojam da su sklopole

određeni posao, a zapravo taj posao nisu željele, nego su ga sklopile u neku drugu svrhuAko

takvim sklapanjem izazovu dojam kod trećih osoba da je takav ugovor sklopljen, naziva se

apsolutna simulacija, a ugovor je fiktivan. Fiktivni ugovor je ništetan jer postoji obostrano

svjesni nesklad između volje i očitovanja.

Imamo i relativnu simulaciju, u kojoj dvije osobe sklapaju ugovor tako da od trećih

strana sakriju drugi koji su stvarno sklopili. Najčešće su to darovni ugovori, koji su zapravo

ugovori o kupoprodaji, no zbog određenih čimbenika (porezni, obiteljski, ini razlozi) radije

sklapaju nenaplatni od naplatnog ugovora. Prividan ugovor nema učinka među ugovornim

strankama, on je ništetan. No, ako prividan ugovor pokriva neki drugi, taj drugi vrijedi ako je

udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost tzv. distimulirani ugovor.

4 Gorenc, Vilim, Trgovačko pravo- ugovori, Školska knjiga, Zagreb, 2000., str. 26.

3

2.2.2. Nesvjesni nesklad između volje i očitovanja

Nesvjesni nesklad između volje i očitovanja nastaje kada jedna strana nesvjesno

izjavljuje ono što zapravo ne želi.

Prijetnja je mana volje pri kojoj je jedna ugovorna strana ili netko treći nedopuštenom

prijetnjom izazvao u druge strane opravdani strah, tako da je ona zbog toga sklopila ugovor.

Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život,

tijelo ili neko drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe. Ako je ugovorna strana

sklopila ugovor pod prijetnjom može tražiti njegovo pobijanje.

Zabluda je pogrešna predodžba o nekoj činjenici ili o nekom objektivnom pravu, u

motivu pri sklapanju ugovora. To je zapravo neznanje, te se u pravilu ne priznaje, osim u

sklapanju ugovora i to onda kada je zabluda bitna i neskrivljena. 5

Nesporazum je nesvjesni nesklad očitovanja volje obiju strana pri kojem je svaka strana

u zabludi glede očitovanja volje druge strane. 6 Strane vjeruju da su se složile, ali se njihova

očitovanja ne poklapaju. U slučaju nesporazuma smatra se da ugovor nije ni nastao.

Prijevara je svjesno izazivanje zablude kod druge strane, te održavanje iste u zabludi, s

nakanom da je se time navede na sklapanje ugovora. U takvom slučaju prevarena strana može

zahtijevati poništenje ugovora i onda kada zabluda nije bitna. Prevarena strana ima pravo

zahtijevati i naknadu pretrpjele štete.

2.3. Dopustiv i moguć predmet činidbe

Činidba je svaka pozitivna i negativna ljudska radnja koju je dužnik na temelju

obveznog odnosa dužan ispuniti vjerovniku. Činidba je svjesna i usmjerena radnja na

povećanje imovine drugoga, koja dovodi do obveznopravnog odnosa. Ona je temelj obveznog

odnosa i mora značiti ispunjenje čovjekove djelatnosti ili popuštanja, mora biti objektivno

moguća, dopuštena, određena, odnosno odrediva. Objektivna nemogućnost ne dolazi u obzir

5 Gorenc, V., op.cit., str. 26

6 Krivo su se čuli, odnosno krivo razumjeli , pr. Osoba A kaže sto, osoba B čuje dvjesto i prihvaća

4

osim kada u slučaju sklapanja ugovora je činidba nemoguća, ali kasnije postane moguća.

Neke stvari su uvijek objektivno nemoguće (skočiti preko Atlanskog oceana). Ugovor se

može sklopiti uz odgodni uvjet ili rok, te ako je u trenutku sklapanja ugovora činidba bila

nemoguća, ona kasnije postaje moguća prije ostvarenja uvjeta ili isteka roka, ugovor je valjan.

U slučaju da netko preuzme obvezu koja je objektivno moguća, ali ne i subjektivno, te je ne

ispuni, u tom slučaju je dužan vjerovniku nadoknaditi štetu7. Činidba mora biti pravno

dopuštena, odnosno da se ne protivi Ustavu Republike Hrvatske., prisilnim propisima i

moralu društva. Neke činidbe su objektivno moguće, ali ne i pravno dopuštena8, te je kao

takva ništavna. Činidba mora biti određena ili odrediva9, te može biti u sljedećim oblicima:

davanje stvari, činjenje, nečinjenje ili popuštanje, trpljenje.

2.4. Osnova

Da bi obveznopravni odnos nastao potrebno je da se dogodi par činjenica; postanak,

promjenu ili prestanak pravnog odnosa, koje nazivamo pravnima. Ona pravna činjenica koja

je bitna za nastanak, promjenu ili prestanak subjektivnih prava i obveza zove se pravna

osnova. To je ugovor; ona bitna činjenica za koju se veže postanak subjektivnih prava i

obveza. Od pravne osnove razlikujemo kauzu, koja je pravno utvrđeni gospodarski cilj

ugovora koji se postiže ostvarenjem ugovornih obveza. Uzmimo za primjer prodaju, zamjenu

i zajam, čiji je gospodarski cilj stjecanje prava vlasništva. Kauza je uvijek jednaka za određeni

ugovor10, te je iz tog razloga objektivno postavljena i pravno oblikovana gospodarska svrha

ugovora.

Imamo i zakonom uređen dio o osnovi koji kaže da svaka ugovorna obveza mora biti

pravno dopuštena, te se ne smiju uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim

propisima i moralu društva11. Pri zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz

7 Čl. 8.i 9., ZOO

8 Ilegalna prodaja oružja i droge

9 Gorenc, Vilim, op.cit. str.29

10 Pri kupnji stjecanje vlasništva, pri zakupu korištenje i uporaba stvari, pri zalogu prvenstvo naplate iz

vrijednosti založene stvari, pri licenci pravo iskorištavanja izuma, tehničkog znanja i sl.

11 Čl. 2. ZOO

5

tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja12. Pri kupnji

zemljišta, gospodarski cilj ugovora je stjecanje vlasništva. Ali ako je kupac kupio zemljište da

na njemu obavlja neku ilegalnu djelatnost (vođenje nedopuštene trgovine, djelatnosti i sl.),

onda valjanost ugovora ovisi o tome da li je prodavatelj znao ili mogao znati da je

nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku kupca da sklopi ugovor. Ako je prodavatelj znao

ili mogao znati u koju svrhu kupac kupuje zemljište, te subjektivna svrha obveze nije

dopuštena, ugovor je ništetan.

2.5. Oblik

Kada spominjemo formalne i neformalne ugovore, to ne znači da prvi ima formu, a da

je drugi nema. Oblik je vanjsko očitovanje nekog sadržaja. Razlika između ta dva ugovora

jest ta da se u formalnim ugovorima uvijek traži unaprijed određeni oblik kao uvjet za

nastanak valjanog ugovora, dok oblik kod neformalnog ugovora nije unaprijed određen i nije

uvjet za nastanak ugovora. Mnogi ugovori veličinom teksta, odnosno opširnošću, sami nalažu

da budu u određenom obliku. Te se osim neformalnih pojavljuju i formalni u dva oblika:

- Zakonski oblik - kada se zakonom određuje da ugovor mora imati određeni oblik,

odnosno pisani. Ako je zakonom propisano da ugovor mora biti sklopljen u pismenom obliku,

u tom obliku moraju biti sklopljene sve izmjene i dopune.

- Ugovorni oblik – kada se stranke mogu same sporazumjeti da posebni oblik bude uvjet

valjanosti njihovog ugovora.

Zakonski i ugovorni oblik često se pojavljuju kao uvjet postojanosti valjanog ugovora.

Neodržavanje propisanog oblika ima za posljedicu ništavost. Ništavan je npr.ugovor o licenci,

ako nije sklopljen u pisanom obliku. 13 Ponekad se stranke mogu dogovoriti o određenom

obliku ugovora samo kako bi imale dokaz da je ugovor sklopljen, makar i usmeni. U

potonjem slučaju pri potpisivanju pisanog ugovora stranke samo potvrđuju prije sklopljen

usmeni, pravno valjani ugovor.

12 Čl. 4, ZOO

13 Gorenc, Vilim, op.cit., str. 32

6

3. SKLAPANJE UGOVORA

Ugovor je sklopljen onda kada su se stranke usuglasile o bitnim sastojcima ugovora. Da

bi došlo do sklapanja ugovor, jedna od budućih ugovornih strana mora ponuditi njegovo

sklapanje; to se naziva ponuda. Ponuda je prijedlog za sklapanje ugovora, učinjem po pravilu

određenoj osobi koji mora sadržavati sve bitne sastojke ugovora, tako da bi se njegovim

prihvaćanjem mogao sklopiti ugovor. Ponudom se smatra i prijedlog za sklapanje ugovora

koji sadrži bitne sastojke ugovora, a učinjen je neodređenom broju osoba14, ako drukčije ne

proizlazi iz običaja ili okolnosti slučaja. Kao opća ponuda smatra se i izlaganje robe sa

naznakom cijene, ako drukčije ne proizlazi iz okolnosti slučaja ili običaja15. U skladu s tim

mogli bi pomisliti da je i slanje kataloga, cjenika,tarifa i sličnih obavijesti, oglasi, reklame i sl.

Također ponuda, no naprotiv, oni nisu ponuda, oni su poziv da se učini ponuda prema

objavljenim uvjetima. No osoba (fizička ili pravna ) koja odašilje takve pozive, a ne prihvati

takvu ponudu, odgovara za pretrpljenu štetu ponuditelju.16 Ponuda obvezuje ponuditelja do

roka koji je sam postavio za njezino prihvaćanje. Ako je ponuditelj pismenim putem odredio

rok za prihvaćanje, taj rok počinje teći od dana koji je koji je naznačen u pismu, ako ne od

onog dana kada je predan pošti. Ponuda učinjena nenazočnoj osobi bez određenog roka, tada

prihvatitelj sam određuje rok, te on nastaje u onom trenutku kada prihvatitelj odgovori na

ponudu. Rok koji je potreban da se ponuda razmotri i o njoj odluči ovisi o nizu okolnosti 17.

Ponuda je jednostran pravni akt koji obvezuje samo ponuditelja, za sklapanje ugovora

potrebno je da se ponuda prihvati. Prihvat je očitovanje volje stranke o prihvaćanju ponude.

Prihvat mora biti jednak ponudi, odnosno u svemu suglasan sa istom. Ako ponuđeni izjavi da

prihvaća ponudu, a zatraži izmjene i dopune, smatra se da je dao novu ponudu, odnosno

protuponudu. Odgovor na ponudu sa dopunskim ili izmjenskim sastojcima koji ne mijenja

bitno odredbe ponude, smatra se prihvaćenjem ponude, a ne protuponudom. Protuponudom se

smatraju sljedeće izmjene ponude: izmjena roka, plaćanje, količina, mjesto isporuke, cijena,

proširenje odgovornosti jedne stranke i riješavanje sporova. Ponuda i prihvat su neformalni

14 Tzv.opća ponuda


16 Goren, Vilim, loc.cit., str.34

17 Nije isto vrijeme potrebno za kupnju jabuka i neke investicije

7

akti, no kada je za sklapanje ugovora određen zakonski oblik, tada ponuditelja obvezuje

ponuda, a ponuđenog prihvat samo kada su stavljeni u tom obliku.

4. TRENUTAK SKLAPANJA UGOVORA

To je trenutak kada je nastao ugovor i međusobne obveze stranaka. Od tog trenutka

računaju se rokovi određeni ugovorom18, zatim određena druga prava stranaka 19, na obveze

stranaka u odnosu na državne organe20, a po pravilu se primjenjuju propisi koji su vrijedili u

času sklapanja ugovora bez obzira na kasnije izmjene. Iako je ugovor sklopljen onog trenutka

kada ponuditelj primi izjavu o prihvatu ponude, taj se trenutak razlikuje u sklapanju ugovora

kada su stranke nenazočne, od onoga kada jesu. Kada su stranke nazočne, taj trenutak se desi

onda kada ponuđeni prihvati ponudu ponuditelja za sklapanje ugovora. Stranke su nazočne

kada se nalaze npr. u uredu ponuditelja. Ako ponuditelj nije odredio rok za prihvat ponude,

ponuđeni se mora bez odgađanja izjasniti o ponudi, osim ako mu se iz okolnosti da određeni

rok za razmišljanje21. Ako je ponuditelj sam odredio rok za prihvat, vezan je do njegova

isteka. Ugovor je sklopljen među nazočnima i kada su ga sklopili telefonskim razgovorom,

radio vezom, faxom, e-mailom22. Kod nenazočnih stranaka ugovor se sklapa pismom ili

telegramom, a ugovor je sklopljen u trenutku kada ponuditelj primi izjavu ponuđenog o

prihvaćanju ponude. Nije odlučujuće kada se ponuđeni očitovao da prihvaća ponudu, odnosno

kada je poslao odgovor o prihvatu, jer su to trenutci nepoznati ponuditelju i ugovor bi nastao u

času koji on ne može kontrolirati. No, ugovor ne nastaje ni u jednom ni u drugom od

navedenih slučajeva. 23 Smatra se da je ponuda prihvaćena makar nema izričite izjave o

prihvatu i onda kada ponuđeni pošalje stvar ili plati cijenu te kad učini neku drugu radnju koja

se na temelju ponude, prakse utvrđene između stranaka ili običaja može smatrati kao izjava o

18 Isporuke i plaćanje

19 U slučaju stečaja

20 Dozvole i odobrenja

21 Gorenc, Vilim, op.cit., str.35

22 Čl. 5., Zakon o elektroničkom potpisu

23 Gorenc, Vilim, op.cit.str.35

8

prihvatu. I ponuda i prihvat se mogu opozvati samo onda ako je ponuđeni, odnosno ponuditelj

primio opoziv prije ili istovremeno s primitkom ponude, odnosno sa prihvatom.

5. VRSTE UGOVORA

Svaki obveznopravni ugovor ima određena obilježja prema kojima se može svrstati u

određenu skupinu po kriterijima ustaljenima u znanosti. Klasifikacija ugovora ima svoj

smisao i opravdanje jer određena pravila vrijede samo za određenu skupinu. Pri tome treba

imati na umu da su svi ugovori dvostranopravni poslovi, pošto nastaju očitovanjem volje

dviju stranaka. Spomenuti ćemo samo neke podjele ugovora, koje smatramo najvažnijima:

5.1. Jednostranobvezni i dvostranoobvezni

Jednostranoobvezni ugovori su takvi pravni poslovi u kojima je samo jedna strana

dužnik dok je druga samo vjerovnik. Njima se stvara obveza samo za jednu stranku24.

Dvostrano obvezni ugovori su oni pri kojima je svaka strana dužnik i istodobno vjerovnik.

Tako je pri prodaji kupac dužnik s obzirom na isplatu cijene, a vjerovnik s obziromna zahtjev

za predaju stvari; prodavatelj je dužnik s obzirom na predaju stvari, a vjerovnik s obzirom na

zahtjev za isplatu cijene. Podjela se čini zbog toga što pri dvostranoobveznim ugovorima

postoji međuovisnost obveza ugovornih stranaka; ispunjenje obveze jedne stranke predstavlja

osnovu za ispunjenje obveze druge stranke. Samo pri dvostrano obveznim ugovorima moguće

je staviti prigovor na neispunjenje ugovora.

5.2. Naplatni i besplatni

Razlikuju se po tome traži li se za činidbu prozučinidba ili ne, tj.daje li stranka za

činidbu koju prima naknadu ili ne. Najčešće su dvostranoobvezni ugovori i naplatni, a

jednostrano obvezni su nenaplatni. Razlika je i u tome što se pravila o odgovornosti zbog

materijalnih i pravnih nedostataka primjenjuju samo u naplatnim ugovorima.

24 Ugovor o darovanju, ugovor o bankarskoj garanciji i drugi

9

5.3. Glavni i sporedni

Ugovorom se utvrđuje jedna glavna obveza, npr.prodaja, na koju se dovezuje nekoliko

sporednih, kao što su jamstvo, zalog i sl. Značajka sporednih ugovora je u tome da slijede

sudbinu glavnog ugovora pa tako isplatom duga glavnog dužnika prestaje i jamstvo.

5.4. Predugovor i glavni ugovor

Predugovor je takav ugovor kojim se preuzima obveza na kasnije sklapanje glavnog

ugovora. Predugovor obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovor. Ipak, makar sadrži i

sve bitne sastojke budućega, glavnog ugovora, predugovor ne obvezuje ako su se okolnosti od

njegova sklapanja toliko promijenile da ne bi ni bio sklopljen da su postojale u vrijeme

sklapanja. Sklapanje glavnog ugovora može zahtijevati svaka stranka u roku šest mjeseci od

isteka roka predviđenog za njegovo sklapanje, a ako on nije predviđen od dana kada je po

prirodi posla trebao biti sklopljen.

6. Sredstva za pojačanje ugovora

Kada stranke sklope određeni posao to su učinile zbog ostvarenja svojih ciljeva,

ponajprije gospodarskih. Budući da obje stranke očekuju i rezultate sklopljenog ugovora,

dužne su ispuniti svoje dobrovoljno preuzete obveze. Događa se da dužnik svoju obvezu ne

ispuni ili da je ispuni sa zakašnjenjem, a usluga ili stvar nemaju određenu kvalitetu. U takvim

i sličnim slučajevima jedino što preostaje vjerovniku jest sredstvo da se s dužnikom nagodi o

eventualnoj šteti koju je pretrpio ili da sudskim putem ostvari svoja prava. Stranke se često

koriste posebnim institutima kojima se pojačava sigurnost ispunjenja dužnikovih obveza.

Sredstva se primjenjuju u ugovoru samo onda kada su se stranke dogovorile. Ugovor može

biti pojačan na različite načine načine, pa ćemo ukratko nešto reći o svakom od njih.

6.1. Jamstvo

To je ugovor kojim se jamac obvezuje prema tuđem vjerovniku da će ispuniti valjanu i

dospjelu obvezu glavnog dužnika ako je potonji ne ispuni.25 Ugovor o jamcu obvezuje jamca

samo ako je izjavu o jamčenju dao napismeno. Jamstvo se može dati samo za pravovaljanu

25 Čl. 105.-110. ZOO

10

obvezu bez obzira na sadržaj. Ako obveza glavnog dužnika nije ni nastala ili je utrnula ne

možemo je pojačati jamstvom. Isto tako zastarom obveze glavnog dužnika zastarjeva i obveza

jamca. Njegova odgovornost ne može biti veća od obveze glavnog dužnika, te ako se ugovori

svodi se na mjeru dužnikove obveze. Jamac odgovara za ispunjenje cijele obveze za koju je

jamčio, ali se može ograničiti samo na dio obveze ili na neki drugi način ga podvrgnuti lakšim

uvjetima. Razlikujemo solidarno i supsidijarno jamstvo. 26 Kod supsidijarnog jamstva, od

jamca se može zahtijevati ispunjenje obveze tek onda ako je glavni dužnik ne ispuni u roku

određenom u pismenom pozivu. Dok kod solidarnog jamstva, iznimno ako se jamac obvezao

kao jamac i platac, onda odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik

može zahtijevati ispunjenje obveze ili od glavnog dužnuka ili od jamca platioca ili od obojice

istovremeno. Jamac koji je isplatio vjerovnika može od glavnog dužnika zahtijevati da mu

naknadi sve što je isplatio za njegov račun kao i kamate od dana isplate. Isto u slučaju da ima

više jamaca može zahtijevati od drugih da mu nadoknade dio koji ga je teretio. 2728

6.2. Ugovorna kazna

To je ugovorom određena novčana svota ili neka druga materijalna korist koju dužnik

plaća, odnosno pribavlja vjerovniku ako ne ispuni svoju obvezu iz glavnog ugovora ili

zakasni s njezinim ispunjenjem. To je zapravo ugovorena obveza koju stranke samostalno i

slobodno određuju. Njezina temeljna funkcija je pojačanje obveznog odnosa. Dužnik koji

plaća ugovornu kaznu, ne plaća kaznu nego svojevoljno unaprijed preuzetu obvezu zbog

zakašnjelog ispunjenja glavne obveze. Ona mora biti ugovorena u onom obliku koji je

propisan za ugovor iz kojeg nastaje glavna obveza. 29

6.3. Zatezne kamate

Zatezne kamete su novčana svota koju, uz glavnicu, dužnik duguje vjerovniku ako

zakasni s ispunjenjem novčane obveze. One su u našem pravu određene propisima, to jest

26 Gorenc, Vilim, op.cit. str.44

27 Gorenc, Vilim, loc.cit., str.44

28 Čl. 120.-, ZOO


11

stopa zatezne kamate je uređena u zakonu. Njome se utvrđuje da dužnik koji zakasni s

ispunjenjem novčane obveze plaća zateznu kamatu za svotu duga do trenutka isplate

određenoj po stopi na godinu. Bude li zakašnjenje kraće od godinu dana, primjenjuje se

konformni način obračuna kamata. Vjerovnik ima pravo na zatezne kamate bez obzira na to

da li je pretrpio štetu zbog dužnikova zakašnjenja,a ako je šteta veća, on ima pravo zahtijevati

razliku do pune naknade štete. Uobičajeno je da ne ide kamata na kamatu, osim kod kreditnog

poslovanja banaka i ostalih kreditnih organizacija.

6.4. Kapara

To je novčana svota ili neka druga zamjenjiva stvar koju u trenutku sklapanja ugovora

jedna strana daje drugoj kao znak da je ugovor sklopljen i kao sigurnost da će se ugovor

ispuniti30. Smatra se da je ugovor sklopljen u trenutku kada je dana kapara, ako se ne dogovori

nešto drugo. Pri ispunjenju ugovora primljena kapara se mora vratiti ili uračunati u ispunjenje

obveze. Pri neispunjenju postoje dvije mogućnosti, ovisno o oštećenoj strani31.

6.5. Odustatnina

Ugovorne strane se mogu sporazumjeti da jedna ili obje imaju pravo odustati od

ugovora davanjem odustatnine drugoj strani. Ona se sastoji od novca ili od nekih drugih

zamjenjivih stvari. Razlikuje se od kapare po tome što kapara ne ovlašćuje suugovaratelje na

odustajanje od ugovora. No kad se uz kaparu dogovori pravo da se odustane od ugovora, onda

se kapara smatra kao odustatnina i svaka strana može odustati od ugovora.

6.6. Zalog

Zalog je založnim pravom opterećena pojedinačno određena pokretna ili nepokretna

stvar koja se može unovčiti, kao i idealni dio takve stvari. Jednako kao stvar, založnim

30 Najčešće kod kupnje, te najma stanova

31 1) Ako je za neispunjenje ugovora odgovorna stranka koja je dala kaparu, druga strana može tražiti

ispunjenje ugovora, ako je to moguće, i eventualnu naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ili je vratiti ili se

zadovoljiti primljenom kaparom. 2) ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu,

suugovaratelj može tražiti ispunjenje ugovora, ako je moguće, naknadu štete i vraćanje kapare, ili tražiti vraćanje

dvostruke kapare.

12

pravom može biti opterećeno pojedinačno određeno imovinsko pravo koje je prikladno da

vjerovnik iz njega namiri svoju tradžbinu, osim ako zakonom nije drugačije uređeno.

Ugovorom o davanju u zalog, odnosno ugovorom o hipoteci, dužnik ili netko treći se

obvezuje da će radi radi osnivanja založnog prava koje će osiguravati određenu vjerovnikovu

tradžbinu predati vjerovniku određenu pokretninu danu u zalog ili će mu dopustiti da svoje

založno pravo upiše u javnu knjigu kao teret određene stvari ili će mu prenijeti neko pravo

radi osiguranja32.

7. Nevaljani ugovori

Kada neka od bitnih potrepština ugovora nedostaje, ugovor je nevaljan. Nevaljanost

(nevažnost) ugovora širi je zajednički naziv za dvije temeljne vrste nevaljanosti: ništetnost i

pobojnost.

7.1. Ništetni ugovori

Ništetan ugovor (apsolutno ništetan) ima takve mane u bitnim potrepštinama da se

smatra kao da ne postoji. Ništetan posao ne proizvodi nikakve pravne učinke. Naš

zakonodavac daje opću odredbu prema kojoj je ništetan onaj ugovor koji je protivan Ustavu

Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. U pojedinim odredbama određuje

ništetnost za točno određene slučajeve. Ako zakonom nije drugačije uređeno, ugovor nije

ništetan ako je sklapanje ugovora zabranjeno samo jednoj stranci, a ona usprkos zabrani

sklopi ugovor. U tom slučaju ona snosi sve štetne posljedice sklapanja takvog ugovora. Za

razliku od potpune ništetnosti, kod djelomične ništetnosti ništetnost neke odredbe ne povlači i

ništetnost cijelog ugovora ako ugovor može opstati i bez ništetne odredbe. Na ništetnost sud

pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka treća zainteresirana osoba. Odluka

suda kojom se proglašava ništetnost ima samo tzv. deklarativni značaj jer pravni posao nije

ništetan zato što ga je sud takvim proglasio, nego zato što postoji bitni nedostatak za sklapanje

valjanog ugovora. Bez obzira na kasnije saznanje suda o ništetnosti, ugovor je ništetan od

početka, odnosno od trenutka sklapanja. Nije potrebno podizati tužbu za proglašenje

ništetnosti ugovora jer ništetnost nastupa po samom zakonu. No u slučajevima kad se traži

formalno poništenje ugovora, tužba za poništenje može se uvijek podići i ona ne zastarijeva.


13

Ako zabrana ili bilo koji drugi uzrok ništetnosti naknadno nestane, ništetan ugovor ne postaje

valjan. Ako ništetan ugovor udovoljava uvjetima za valjanost nekog drugog ugovora, valjan je

taj drugi ugovora ako je to u suglasnosti s ciljem koji su ugovaratelji imali na umu kada su

ugovor sklopili i ako se može uzeti da bi sklopili taj drugi ugovor da su znali za ništetnost

prvog. Posljedice ništetnosti ugovora sastoje se u tome da se uvijek može odbiti ispunjenje

obveza preuzetih ništetnim ugovorom. Ako se pristupilo ispunjenju ništetnog ugovora, svaka

ugovorna stranka dužna je vratiti drugoj sve ono što je temeljem tog ugovora primila33.

7.2. Pobojni ugovori

Pobojni ugovor je takav koji je valjan od trenutka sklapanja te izaziva sve predviđene

pravne učinke, ali se zbog određenih mana može pobijati i proglasiti nevaljanim. Naš

zakonodavac navodi da su pobojni ugovori oni koje je sklopila osoba ograničeno poslovno

sposobna, oni pri kojima je bilo mana glede volje stranaka, kao i svi oni za koje ZOO-om ili

nekih drugim propisima tako uređeno. Pobojnost ne nastupa po samom zakonu, nego se mora

podići tužba za poništenje i sud mora proglasiti ugovor nevaljanim, pa stoga sudska odluka

ima konstitutivno obilježje. Ako se pobojan ugovor proglasi poništenim, on je takav od

početka. Na pobojnost ugovora ne pazi sud po službenoj dužnosti, niti netko treći može tražiti

pobijanje, već su za pobijanje ugovora u načelu ovlaštene osobe jedino stranke koje su ga

sklopile. Tužba za pobijanje ugovora može se podići u roku jedne godine od saznanja za

razloge pobojnosti, odnosno od prestanka prisile, ali najkasnije u roku tri godine od sklapanja

ugovora. Ti su rokovi prekluzivni. Sklopljeni pobojni ugovor mora se ispunjavati jer se smatra

valjanim sve dok ga sud ne poništi. Ali ako je na temelju pobojnog ugovora nešto ispunjeno, a

on je kasnije poništen, za obje stranke nastupaju pravne posljedice kao i pri ništetnim

ugovorima (vraćanje onog što se dobilo, naknade štete i sl.).


14

8. Zaključak

Upoznali smo Vas sa svime vezanim za sklapanje ugovora. Vidjeli smo da ako sve

potrepštine za sklapanje ugovora nisu zadovoljene, odnosno zakonski prihvatljive, te ako su

protiv Ustava Republike Hrvatske takav ugovor se ne može sklopiti. Odnosno u slučaju da se

sklopi on je kao takav nevaljan, odnosno ništetan ili pobojan, te se sva dobra i novčana

sredstva dobivena takvim ugovorom moraju vratiti i šteta se mora nadoknaditi, kao da ugovor

nije ni sklopljen.

Isto tako smo vidjeli kako se vjerovnici mogu osigurati da dužnici ispune svoje obveze,

pomoću ugovornih kazni, zateznim kamatama, kaparom te zalogom. Dužnik može jamčiti za

ispunjenje svoje obveze nekom trećom stranom, zvanom jamac. No isto tako se mogu

dogovoriti oko odustatnine, te se tako osigurati i dužnik i vjerovnik.

15

9. Literatura

1. Goldštajn, Aleksandar, Trgovačko ugovorno pravo, "Narodne novine", Zagreb, 1991.

2. Gorenc, Vilim, Trgovačko pravo – ugovori, Školska knjiga, Zagreb, 2000.

3. Slakoper, Zvonimir, Osnove prava trgovačkih ugovora i vrijednosnih papira,

Mikrorad, Zagreb, 2009.

Internet:

1.www.zakoni.hr

2.www.propisi.hr

3.www.poslovniforum.hr

16

4.narodne-novine.nn.hr

Zakoni:

1. Zakon o obveznim odnosima, NN 35/05, 41/08

17

Documents

Sklapanje Ugovora i Vrste Nevaljanih Ugovora