Skripta Anatomija II

7/24/2019 Skripta Anatomija II

1/66

ANATOMIJAII razred

Ova skripta je iskljuivo za internu upotrebu

u programu obrazovanja odraslih.

Hilmija dr. Aleevi

JU Medicinnska kolaBiha


2/66

OSJETNI ORGANI (organa sensoria)

Osjetni organi, organa sensoria, su posebni ureaji koji nervni sistem izvjetavaju o promjenamakoje se deavaju izvan tijela, na njegovoj povrini,te u njegovoj unutranjosti.

Tako imamo:

1. Osjet vida s receptorima u oku;

2. Osjet sluha s receptorima u uhu;

3. Osjet okusa s receptorima u jeziku;

4. Osjet njuha s receptorima u nosnoj upljini;5. Osjet dodira, teine, topline, hladnoe iboli s receptorima u koi;6. Osjet poloaja i pokretanja umiiima, zglobovima i polukrunim kanalima u

unutranjem uhu.

Oko (oculus) organum visus

Organ vida, organumvisus, ine dva okaija je funkcija primanje svjetlosnih podraaja, njihovapreobrazba u mrenici i prijenos putem vidnog ivca u vidna sredita u mozgu.

ONA JABUICA (bulbus oculi)

- Parni organ vida koji se nalazi u orbiti (oblik uplje kugle spljotene dorzoventralno).

Izgrauju je: -

one ovojnice,lea, staklasto tijelo,one sobice i ona vodica.


3/66

Ovojnice onih jabuica:-

vanjska ona ovojnica (tunica fibrosa bulbi),bjeloonica (sclera), i ronica (cornea);- srednja ona ovojnica (tunica vasculosa bulbi), ilnica (choroidea) i zrakasto tijelo (corpus

ciliare) i arenica (iris);- unutranja ona ovojnica (tunica interna bulbi).

Vanjsku onu ovojnicuu stranjem dijelu tvoribjeloonica (sclera):- najvei dio vanjske one ovojnice;- u blizini stranjeg pola, kroz nju prolazi vidni ivac;- s unutranje strane prednjeg ruba se nalazisinus venosus sclerae, Schlemmov kanal, u njega

otjee onavodica iz prednje one sobice;- u prednjem dijelu je tvori ronica (cornea);- prednji, prozirni (jer nema krvnih ila) dio vanjske one ovojnice.

Srednja ona ovojnica sadri krvne ile, ivce i tri glatka miia od straga prema sprijeda sadri tridijela:

ilnica (choroidea),

zrakasto tijelo (corpus ciliare) i arenica (iris).

ilnica (choroidea):- najvei, stranji dio srednje one ovojnice;- protee se do ore serrate (mrenica);- od ore serrateprema naprijed, na ilnicu se nastavlja zrakasto tijelo;- s vanjske strane elastinim tracima povezana sa bjeloonicom (pomina u odnosu na nju);- s unutranje strane povezana sa vidnim dijelom mrenice;- sadri krvne ile i spletove kapilara za prehranu one jabuice.

Zrakasto tijelo (corpus ciliare):- sredinji dio srednje one ovojnice;- protee se od prijelaza ronice u bjeloonicuprema natrag do ore serrate;- sprijeda se na njega nastavlja arenica (iris);- s unutranje strane u odnosu sa slijepim dijelom mrenice.- Sastoji se od dva dijela:

vanjski dio

prema bjeloonici tvori m. ciliaris, miina vlakna se proteu od sprijeda s unutranje strane prednjeg kraja bjeloonice prema

straga, pripajajui se uz prednji krajilnice, kontakcijompovlae ilnicu prema naprijed, i tako omoguuju lee na akomodaciju oka,

unutranji dioIzgrauje ga:

- stranji tanji dio (orbiculus ciliaris);- prednji dio (corona ciliaris) od kojeg se nastavlja iris;


4/66

- ima nabore (processus ciliares) koji izluuju onu vodicu u stranju onu sobicu;- u naborima se nalazi gusta kapilarna mrea,a sa nabora polaze tanka vlakna (fibrae

zonulares)povezuje zrakasto tijelo i leu.

arenica (iris):

-

prednji, pigmentirani dio srednje one ovojnice;- u obliku ploe postavljene u frontalnoj ravnini ispred lee;- u sredini ima okrugli otvorzjenica (pupilla);- prednja stranau suodnosu saprednjom onom sobicom;- stranja stranau suodnosu sa leom i stranjom onom sobicom.

rubovi arenicesu:- unutranji slobodni (margo pupillaris)omeuje zjenicu uz ovaj rub nalazi se m. sphincter

pupillae (suzuje zjenicu), m. dilatator pupillae (protee se od sfinktera pupile do cilijarnogruba), iri zjenicu.

- Vanjski (margo ciliaris)povezuje arenicu i zrakasto tijelo.

Unutranja ona ovojnica (tvori je mrenica retina):

- vanjska povrina u suodnosu sa ilnicom, zrakastim tijelom i arenicom;- unutranja povrina u suodnosu sa staklastim tijelom i stranjom onom sobicom

- ima dva sloja:

vanjski (stratum pigmentosum)izgrauju ga stanice koje sadrepigment koji je vrstosrastao sa srednjom onom ovojnicomi

unutranji (stratum nervosum)izgrauju ga osjetne vidne stanice.

Dijelovi mrenice su:

vidni dio (pars optica retinae);

stranji dio koji see prema naprijed do ore serrate; sa vanjske strane u suodnosu sa ilnicom; mrenicu u uem smislu izgrauju vanjski pigmentni i unutarnji ivani sloj stratum

nervosum graen od vie slojeva ivanih stanica (stanice sa tapiima i unjiima receptori, bipolarne, multipolarne) oblikuju vidni ivac;

lateralnije se nalazi uta pjega (macula lutea), a u sredini jamica (fovea centralis)sadrijedino unjie;

medijalnije se nalazi slijepa pjega (macula caeca)vidni ivac naputa onu jabuicu(discus n. optici /papilla).

ONA POZADINA:

slijepi dio (pars caeca retinae) i prednji dio: sastoji se jedino od pigmentnog sloja;

vrsto je srastao s unutranjom povrinom zrakastog tijela i arenice.

DIOPTRIKI APARAT OKA (sadraj one jabuice):


5/66

Lea (lens):-

postavljena u frontalnoj ravnini iza sredinjeg dijela arenice, iza zjenice, ispred staklastogtijela;

- fibrae zonularesniti koje povezuju leu sa zrakastim tijelom;- bikonveksna lea koja lomi zrake svjetlosti, te ih usmjerava na mrenicu nafoveu centralis;- promjenom zakrivljenosti lee omoguuje se odgovarajui lom svjetlosti tijekom gledanja (na

daljinu i blizinu).

Akomodacija oka (prilagodba oka za gledanje na blizinu)

Cilijarni mii povlai ilnicu prema naprijed (skraenje miia), oputanje fibre zonulares(smanjenje napetosti lee koja se izbouje), konveksitet lee povean (gledanje na blizinu).

Staklasto tijelo (corpus vitreum):- prozirna elatinozna tvorba;- ispunjava prostor izmeu lee i unutranje povrine vidnog dijela mrenice;- svojim tlakom pritie i priljubljujestratum nervosum mrenice uz pigmentni sloj.

One sobice (camerae bulbi):- prednja ona sobica (camera bulbi anterior)polukuglasta oblika, omeena ronicom,

arenicom i zjenicom;- stranja ona sobica (camera bulbi posterior)kruni kanal koji prati rub lee, omeena

arenicom, staklastim i zrakastim tijelom.

Ona vodica (humor aquosus):- derivat krvi, bistra tekuina koja ispunjava prednju i stranju onu sobicu;- odrava stalni intraokularni tlak;- u stranju sobicu je izluuju cilijarni nastavci zrakastog tijela;- ona vodica otjee kroz pukotinu izmeu arenice i lee u prednju onu sobicu;

-

iz prednje one sobice, u podruju iridokornealnog kuta, kroz Schlemmov kanal otjee uvene oka.

POMONI ORGANI OKA

VANJSKI MIII ONE JABUICE (musculi externi bulbi oculi): etiriprava miia m. rectus superior, m. rectus inferior, m. rectus medialis,

m. rectus lateralis i

dva kosa miia m. obliquus bulbi superior, m. obliquus bulbi inferior.

- OBRVA (supercilium):

-

VJEE (palpebra)izgrauju je etiri sloja: Koa, m. orbicularis oculi,

tarsus iseptum orbitalevezivna osnova vjee i tunica conjuctivasluznica koja obavija unutarnju povrinu vjee i prednju povrinu

bjeloonice do ruba ronice.


6/66

- SUZNI SISTEM (apparatus lacrimalis)-

Suzna lijezda (glandula lacrimalis)izluuje suze u gornji dio konjuktivalne vreice, a suznikanali odvode suze u nosnu upljinu.

UHO (Auris)

VANJSKO UHO (AURIS EXTERNA)

Uka (auricula):

izgraena od elastine hrskavice u obliku koljke, obloena koom; usmjerava zvuk u vanjski sluni hodnik; resica (lobus auricuale)donji kraj uke ne sadri hrskavicu, slobodan.

Zvukovod (meatus acusticus externus): lateralni dioizgrauje ga hrskavina osnova (nastavak hrskavice uha); medijalni diokotana osnova; stijenka vanjskog uha obloena koom u kojoj se nalaze dlaice i lijezde lojnice (izluuju

cerumen);

koa vrsto srasla s perihondrijem i periostom; na medijalnom krajubunji (membrana tympani), koja odvaja vanjsko i srednje uho, a

uloen je usulcus tympanicus (kotana brazda).

SREDNJE UHO (AURIS MEDIA)

sustav upljina ispunjenih zrakom sastoji se od:

bubnjita (cavitas tympani)sredinji dio; slune cijevi (tuba auditiva)povezuje drijelo i bubnjite;


7/66

mastoidnih upljinica (cellulae mastoideae)pneumatini prostori u mastoidnom nastavkusljepoone kosti.

Bubnjite (cavitas tympani): upljina u kojoj se nalaze slune koice; est povrina (najvee su medijalna i lateralna);

lateralna stijenka (pars membranaceus)tvori je bubnji; medijalna stijenka (pars labyrinthicus)tvori je kotani zid prema unutranjem uhu.

Bubnji (membrana tympanica): postavljen u sagitalnoj ravnini;

drak ekia je srastao s bubnjiem i daje mu izgled plitka lijevka; najjae uvuena toka bubnjia umbo membranae tympanicae.

Dijelovibubnjia:- gornji dio (pars flaccida)nije napet,- donji dio (pars tensa)vei dio, jae napet,- s vanjske strane ga izgrauje koa, a s unutranje sluznica bubnjita.

Stijenke i komunikacije bubnjita

Medijalna stijenka bubnjita: ovalni otvor (fenestra vestibuli)povezuje srednje uho sa predvorjem unutranjeg; okrugli otvor (fenestra cochleae)povezuje srednje uho sa punicom; izboenje bazalnog zavoja punice (promontorium).

Stranja stijenka bubnjita (paries mastoideus):- preko otvora (aditus ad antrum mastoideum)povezuje bubnjite i mastoidne upljinice,- prednja stijenka bubnjita (paries caroticus) u njoj se otvara sluna tuba koja povezuje

srednje uho sa nosnim dijelom drijela, ona se otvara tokom gutanja ili zijevanja, i takoomoguava ulazak zraka u bubnjite i mastoidne upljinice .

Gornja stijenka bubnjita (paries tegmentalis):- Donja stijenka bubnjita (paries jugularis)odvaja bubnjite od v. jugularis interne;- Slune koice nalaze se u bunjitu:

eki (malleus)na dva mjesta srastao uz bubnji, na stranjoj strani glave ekia senalazi zglobna ploha za uzglobljavanje sa trupom nakovnja,

nakovanj (incus)na donjem kraju dugog nastavka sadri zglobnu plohu zauzglobljavanje sa stremenom,

stremen (stapes)uzglobljava se s nakovnjem.

UNUTRANJE UHO (AURIS INTERNA)Tu se nalaze osjetilo za njuh i ravnoteu.Sloeni sustav upljina:

stijenke unutranjeg uha labyrinthus osseus, unutarnji diolabyrinthus membranaceus, ispunjen endolimfom. Postor izmeu kotanog i membranoznog labirinta ispunjenperilimfom.


8/66

Kotani i membranozni labirint Kotani labirint izgraujupolukruni kanali, predvorje i punica.

sintopija:

lateralna stijenkau suodnosu s bubnjitemi

medijalna stijenkau suodnosu sa dnom unutranjeg slunog hodnika.

Punica (cochlea): ima oblik stoca iji sredinji dio izgrauje kotana supstancija modiolus cochleaeoko nje se spiralno zavija kanal (oblik pueve kuice). Dijelovi kohleje su basis cochleae (izlaze vlakna slunog ivca) i cupula cochleale

(vrh).

Kotana pregrada (lamina spiralis osseae)nepotpuno dijeli spiralni kanal punice; scala vestibulipovezana s vestibulumom; scala tympanisa membranom timpani ductus cochlearisnalazi se unutar spiralnog kanala.

Membranozni dio punice: membrana vestibularisodvaja ga od skale vestibule; membrana basilaristu se nalazi Cortijev organ; stria vascularisizluuje endolimfu.

Predvorje (vestibulum)sredinji dio kotanog labirintaNa medijalnom zidu se nalaze dijelovi membranoznog labirinta sakul i utrikul, na njima se nalazeosjetne povrine za osjet ravnotee (macula sacculi i macula utriculi) kroz sve prostoremembranoznog labirinta protjee endolimfa.

Polukruni kanali (canalis semicircularis anterior, posterior et inferior) otvaraju se u vestibulumunutar kanala se nalazi membranozni dio labirinta ispunjen endolimfom uproirenim dijelovima

membranoznog dijela nalaze se osjetne povrine (cristae ampullares)receptori za osjet ravnotee.

KOA (integumentum commune)

Koa pokriva povrinu tijela.

Povrina koa oko 1.5do 2 m.

Ima zadau posrednika sa vanjskim svijetom. Epitelno je vezivni organ.

Graena od povrinskog, dubokog dijela i potkonog tkiva.

Pokoica- epidermis,povrinski je dio debeo samo 0.1 mm, ini gamnogoslojno ploasti epitel, koji na povrini ima oroen sloj-stratum corneum,otporan na vanjske uticaje te titi tijelo.Temeljni sloj epidermis jestratumbasale, njegove stanice diobom stvaraju nove stanice. U stratum basale

nalaze se zrnca pigmenta koja uvjetuju boju koe. Prava koa- dermis, duboki je dio koe,debljine oko 2 mm. Ima dva sloja:


9/66

- Stratum papillare i

- Stratum reticulare.

Dermis sadri lijezde lojnice i znojnice, folikule dlaka,te krvne ile i ivce s receptorima.

Potkono tkivo (tela subcutanea),graeno od rahlih i vezivnih tkiva.

Izdanci koe su lijezde znojnice i lojnice, mirisne lijezde, mlijene lijezde, dlake inokti.

ENDOKRINI SISTEM

Endokrini sistem je sistem lijezda sa unutranjim izluivanjem , a proizvodi njihovog luenja sezovu hormoni. Hormoni krue krvlju i dolaze u dodir sa svim stanicama u tijelu.Po sastavu mogu biti: steroidi, prostaglandini, amini, peptidi i proteini.

Hormoni su zadueni za regulaciju fiziolokih procesa u organizmu, poput metabolizma, rasta irazvoja.

lijezde openito dijelimo na:

1. EGZOKRINE (s vanjskim izluivanjem), nastaju urastanjem epitela unutranjih ili vanjskihpovrina u dubinu. Povezane sa povrinom odvodnim kanalom kroz koji protjee secret.2. ENDOKRINE (s unutranjim izluivanjem) razvijaju se iz epitela, ali nemaju odvodni kanal kojiih povezuju s povrinom. Izgraene su od epitelnih ljezdanih stanica u obliku nakupina.

Endokrine lijezde su:1. hipofiza (hypophisis /glandula pituitaria)neparna,2. epifiza (corpus pineale)neparna,3. titna lijezda (glandula thyroidea)neparna,4. epitelna tjeleca / dotitne lijezde (glandulae parathyroideae)4 ljezdice,5. nadbubrena lijezda (glandula suprarenalis)parna,6. guteraa (pancreas)neparna,7. jajnik (ovarium)parna,

8. sjemenik (testis)parna.


10/66

Slika1. Endokrine lijezde

HIPOFIZA (hypophisis)

Neparna endokrina lijezda na bazi mozga, funkcionalno i anatomski povezana sahipotalamusom, promjera oko 1cm, mase oko 0.5 do 1 g.


11/66

Nalazi se u sredini lubanjske baze ufossi hypophisialis na turskom sedlu (sella turcica)klinastekosti.

Graena je od tri dijela: prednjeg renja (adenohipofiza), srednjeg i stranjeg renja(neurohipofiza).

ADENOHIPOFIZA (lobus anterior) sastoji se od:pars distalis, tuberalis et intermediarazliitog embrionalnog podrijetla, epitelna osnova (acidofilne, bazofilne i kromofobnestanice), ima dobro razvijenu kapilarnu mreuportalni krvotok (optok hormona u arterijskumreu).

NEUROHIPOFIZA (lobus posterior) ine ga: derivati neurocita i ivana vlakna stanicajezgara koji se nalaze u hipotalamusu.

Infundibulum (pedunculus hipofize)izgrauje vei dio drka hipofize, funkcionalnopovezuje hipotalamus s lobusom nervosusom neurohipofize.

Hipofiza izluuje hormone kojima usklauje rad drugih endokrinih lijezda, a hipotalamusupravlja radom hipofize.

Adenohipifiza lui: Neurohipofiza lui:Hormon rasta, Oksitocin i

Prolaktin, Antidiuretski hormone.

Adenokortikotropni hormoin,

Tireotropni hormoon,

Luteinizirajui hormoneiFolikulostimurajui hormone.

EPIFIZA (corpus pineale /glandula pinealis)

je povezana s meumozgom tankim tracima (dio diencephalona, na mezencefalonu) u dobi odsedam godina poinje atrofirati, u funkciji do puberteta (regulacija cirkadijurnih ritmova spolni iritam no dan). Smatra se da hormoni ove lijezde reguliraju razvoj spolnih organa. Nakonpuberteta ima funkciju u regulaciji ciklusa budnostspavanje.


12/66

TITASTA LIJEZDA (glandula thyroidea)

Neparna endokrina lijezda na prednjoj strani vrata, naslonjena na dunik i grkljan (obuhvaaih poput potkove).

Crvenosmee boje, graena od epitelnog tkiva sa endokrinom funkcijom sadri dvarenja lobus dexter et sinister.

Povezani su sredinjim uskim dijelom lijezde (isthmus glandulae thyroideae), oblika slovaH (zbog jae razvijenih pobonih dijelova i tankog sredinjeg dijela).

Na povrini ima dvije ovojnice, a to su: Vanjskapomou nje se vrsto pripaja uz dunik i grkljan, a s

prednje strane rahlo povezana s okolnim tvorbama.

Unutranja (capsula fibrosa)tanka vezivna ahura kojaprilijee uzparenhim, u dubini oblikuje vezivne pregrade, parenhim se dijeli na

renjie. titnjaa ima lobarni i lobularni sustav. Parenhimatozni organ

Parenhimposebno ljezdano tkivo u obliku folikula (stijenka graena od jednog slojastanica).

U njima se nalazibjelanevinasta viskozna tekuina koloid. Koloid sadri hormone trijod-tironin i tiroksin.

Stromavezivno tkivo koje nalazimo na povrini lijezde i u obliku vezivnih pregrada kojeulaze u dubinu parenhima (izluuje T3, T4 i kalcitonin).

EPITELNA TJELECA/DOTITNE LIJEZDE (glandulae parathyroideae)

etiri tjeleca (varirati mogu od dvije do est); ukastosmee boje; nalaze se na stranjoj povrini renjeva titnjae, izmeu vanjske i unutranje ovojnice;


13/66

razlikujemo gornja i donja epitelna tjeleca; izluuju paratireoidni hormone.

PRSNA LIJEZDA (thymus)

Limfno-epitelni organ koji se nalazi u medijastinumu ispred aorte, a iza sternum.

Veliina je individualna, nakon spolnog sazrijevanja dolazi do involucije timusa. U odraslih osoba parenhim timusa potpuno zamijenjen masnim tkivom (corpus thymicum).

Graa timusa:- renjevi lobus dexter et sinister, oblikovani od mnogobrojnih renjia (lobarna i lobularna

graa),- vezivna ovojnicaobavija povrinu timusa (u njoj sazrijevaju T limfociti).

NADBUBRENE LIJEZDE (glandulae suprarenalis)

Parni endokrini organ koji se poput kape naslanja na gornji pol bubrega.

Nalazi se u retroperitonealnom prostoru, izmeu gornjeg pola bubrega i oita. Odijeljena od bubrega tankim slojem masnog tkiva, a zajedno s bubregom obavijena masnom

ahurom, nadbubrene lijezde su uteboje.


14/66

Razliita oblika desna trokutasta, lijeva polumjeseasta. Tri povrine facies anterior, posterior (na njoj se nalazi hilus) et renalis (u suodnosu sa

gornjim polom bubrega).

Funkcionalni dijelovi nadbubrene lijezdesu: vanjski dio (ovojnica) i

unutranji dio: sr (medulla)izluuje adrenalin i noradrenalin, kora (cortex)izluuje 30-ak hormona, koji se dijele u sljedee skupine:

mineralokortiokoidi aldosteron (regulacija Na i K u tjelesnim tekuinama)glukokortikoidikortizol (regulacija metabolizma hranjivih tvari)spolni hormonitestosteron, estrogen, progesterone.

GUTERAA (pancreas)

Guteraa je klinast organ dug 13 do 15 cm, koji lei na stranjem trbunom ziduu visiniprvog i drugog slabinskog kraljeka. Protee se skoro transverzalno od dvanaesnika do hilusaslezene.

Makroskopski se dijeli na tri dijela: glavu, tijelo i rep guterae.

Guteraa je egzokrina i endokrina lijezda u kojojegzokrine stanice ine 98 % tkiva. Onestvaraju, pohranjuju i u pankreasnom soku izluuju probavne enzime i elektrolite od kojih sunajvaniji bikarbonati.

Probavni enzimi koje izluuje guteraa sulipaze (razgrauju masti), amilaze (razgrauju

ugljikohidrate), proteaze (razgrauju bjelanevine).

Endokrini dio guterae sastoji se od etiri vrste stanica koje su grupirane u Langerhansovimotoiima - beta-stanice (lue inzulin), alfa-stanice (lue glukagon), D-stanice (luesomatostatin) i PP stanice (lue pankreatini polipeptid (PP)).

Inzulin snizuje razinu glukoze (eera) u krvi, a glukagon povisuje razinu glukoze u krvi.

Endokrino tkivo proima uglavnom trup i rep guterae, a sastoji se od dobro prokrvljenihLangerhansovih otoia koji izluuju.


15/66

Inzulin djeluje na metabolizam eera, masti i bjelanevina i smanjuje vrijednost glukoze u krvi.

Glukagon

poveava koncentraciju glukoze u krvi.

Srano-ilni sistem (Systema cardiovasculare)

Srano-ilni sistem ini jedna cjelovita i kontinuirana mrea vena, arterija i kapilara kroz koju kolakrv koju pumpa srce, kao miina pumpa naeg organizma.

Podjela krvnih ila sa obzirom na njihovu primarnu funkciju:- arterije i arteriole, vode krv od srca prema stanicama,

- vene i venule, vode krv od stanica natrag u srce,

-

kapilare, u bliskom su suodnosu sa stanicama i omoguavaju prijenos hranjivih tvari iz krvi ustanice,

- u kapilare krv dovode arteriole, a odvode venule.


16/66

GRAA STIJENKE KRVNIH ILA1. Tunica intima (tunica interna)Sloj endotelnih stanica koje oblau unutranju povrinu krvnih ila.

2. Tunica media (miinica)Srednji sloj, izgrauju ga koncentrini slojevi glatkih miinih stanica.

3. Tunica adventitia (tunica externa)Vanjski slojsloj vezivnog tkiva.

ARTERIJE

- krvne ile koje vode krv od srca;- na periferiji se granaju na arteriole koje vode krv u kapilare;

- ima dobro razvijena sva tri sloja stijenke (stijenka arterije deblja od venskih);- aorta (najvea arterija), protee se kroz prsnu i trbunu upljinu, neparna krvna ila velikog

promjera i debele stijenke;

-

u organu se arterije granaju na sve manje ogranke koji meusobno anastomoziraju (oblikujuspojnicu).


17/66

PLUNA ARTERIJA (TRUNCUS PULMONALIS)Arterija malog krvotoka koja odvodi vensku krv iz desne komore.Dijeli se na dvije grane:

ARTERIA PULMONALIS DEXTRA i

ARTERIA PULMONALIS SINISTRA.Svaka od njih odlazi u hilus odgovarajueg plua.Dalje se dijele na lobarne, segmentne, lobularne a zatim u kapilarnu mreu alveola.

AORTA

Aorta je najvea arterija u tijelu.Zapoinje u lijevom ventrikulu, protee s kroz prsnu itrbunu upljinu do 4. slabinskog kraljeka.

Razlikujemo:

UZLAZNA AORTA (aorta ascedens)

LUK AORTE (arcus aortae)

SILAZNA AORTA (aorta descedens)

PRSNA AORTA (aorta thoracica)

TRBUNA AORTA (aorta abdominalis)

Uzlazna aorta (aorta ascendens) na ovom mjestu je aortaproirena (bulbus aortae ascedens)iz nje izlaze arteria coronaria dexter et sinister.

Luk aorte (arcus aorte) nastavlja se na ascedentni dio aorte, protee se natrag i lijevosa konveksiteta izlaze (od proksimalnog prema distalnom):

truncus brachiocephalisus


18/66

arteria carotis comunis sinistra

arteria subclavia sinistra

Brahiocefalino stablo (truncus brachiocephalicus) kratkog debla, protee se prema gore i udesno dijeli se na:

arteria carotis comunis dextra i

arteria subclavia dextra.

Zajednika koronarna arterija (arteria carotis communis)protee se uzlazno i simetrino lateralnomstranom vrata, lateralno od dunika i grkljana.

A. carotis communis dextra grana brahiocefalinog stabla A. carotis communis sinistra izravni ogranak luka aorte granaju se na vanjsku I unutranju karotidnu arteriju(A. carotis externa et interna)

Silazna aorta (aorta descendens)

nastavak luka aorte protee se ispred kraljenice, kroz prsnu i trbunu upljinu i zavrava u razini 4. slabinskog

kraljeka. Dijeli se na:- prsnu aortu (aorta thoracica) i

- trbunu aortu(aorta abdominalis).

PRSNA AORTA (aorta thoracica):

protee se od 4. do 12. prsnog kraljeka i ishranjuje meurebarne miie,prsni dio kime, timus, plua, pleura, jednjak.

TRBUNA AORTA (aorta abdominalis) zavrno se grana naA. ILLIACA COMMUNIS DEXTRA et SINISTRA, ishranjuje organe

zdjelice i donje ekstremitete.

VENE

Krvne ile koje vraaju krv u srce. Vene mogu biti velike, srednje i venule.

Izrazito tankih stijenki u odnosu na praenu arteriju. Najrazvijeniji vanjski sloj (tunica adventitia).

Srednji sloj (tunica media) sadri tanke slojeve miinih stanice (nedovoljno za aktivnopotiskivanje krvi prema srcu).

Protok krvi kroz vene osigurava kontrakcija okolnog skeletnog miija. Imaju zaliske u obliku polumjeseastih listia, a koji predstavljaju duplikaturu unutranjeg

sloja (tunica intima).

Zalisci se pruaju u lumen ile, u smjeru struje krvi. Izmeu zalistaka i stijenke nalazi se prostor u obliku depa koji se otvara prema srcu. U velikim venama i venama mozga, te venama odreenih organa, nema zalistaka.


19/66

Vene se s obzirom na smjer krvi opisuju od periferije prema srcu (obrnuto od arterija).

Podjela vena prema smjetaju: duboke vene, oneprate arterije, nalaze se izmeu miia, u pravilu jednu arteriju prati jedna

vena, izuzev u udovima (1 arteriju prate 2 vene!) i

povrinske vene, nalaze se u potkonom sloju, njihova tamnija boja se prosijava kroz kou tese moe pratiti njihov tok.

Venule

ako su promjera 0,21 mm, primaju krv iz kapilarne mree organa i odvode krv iz kapilarnemree.

VENSKO STABLOVENE (VENAE)PLUNE VENE(VENAE PULMONALES)

odvode oksigeniranu krv iz plua u srce; sastavni dio malog (plunog) krvotoka; po dvije vene iz svakog plua dovode ARTERIJSKU KRV u LIJEVI ATRIJ.

GORNJA UPLJA VENA (VENA CAVA SUPERIOR)

ulijeva se u desni atrij; dovodi krv iz glave vrata, obiju ruku i prsne upljine.


20/66

DONJA UPLJA VENA (VENA CAVA INFERIOR): krvna ila velikog krvotoka; nastaje spajanjem desne i lijeve zajednike ilijane arterije; iznad oita se ulijeva u desni atrij; sakuplja krv iz nogu, male zdjelice i trbune upljine.

SISTEM VENE PORTE (V. PORTAE HEPATIS) nastaje iza glave guterae spajanjem vena kojeodgovaraju neparnim visceralnim granama abdominalne aorte.

Korijeni portalne vene:

v. lienalis,

v. mesenterica superior,

v. mesenterica inferiorulijeva se u v. lienalis, v. gastrica sinistraulijeva se u deblo vene porte, dovode krv iz kapilarne mree eluca, slezene, guterae, tankog i debelog crijeva. v. portae hepatisu jetru ulazi na hilusu (PORTA HEPATIS),

grana se do kapilara koje se nalaze izmeu hepatocita, krv koju ona dovodi je venskai sadri apsorbirane tvari iz crijeva i elemente nastale

razgradnjom eritrocita u slezeni.

SRCE (cor, cordis):

Glavni, sredinji organ kardiovaskularnog sistema. Veliine ake, teine oko 300 g. Prima krv iz cijelog organizma, te nakon oksigenacije u pluima pumpa krv po tijelu. uplji je organ koji se sastoji od dvije komore i dvije pretkomore. Najvei dio srca izgraen je od sranog miia.

Svojim kontrakcijama (grenje i oputanje) obezbjeuje osnovnufunkciju srca, a to jepumpanje krvi bogate hranljivim materijama i kisikom do tkiva i organa.

Nalazi se u sredinjem dijelu prsne upljine, iza sternuma, u prednjem medijastinumu,asimetrino smjeteno.

2/3 srca se nalaze u lijevoj straniprsnog koa. Situm viscerum inversusu 5 % populacije srce na drugoj strani thoraxa.

Vanjski izgled srca:

ima oblik trostrane piramide, na srcu se razlikuju baza (basis cordis), vrh srca (apex cordis) itri strane,

facies anterior (f. sternocostalis),

facies inferior (f. diaphragmalis),

facies pulmonalis,

baza srca (basis cordis)iri dio srca, usmjeren prema gore, udesno i natrag, vrh srca (apex cordis)prema dolje, ulijevo i naprijed, uzduna os srca (axis cordis) spaja sredinu baze i vrhprotee se ukoso odozgo, udesno i

straga te dolje, ulijevo i naprijed.


21/66

Rubovi srca su:

desni rub srca (margo dexter)otar, lijevi rub srca (margo sinister)zaobljen, predstavlja treu povrinu srca (facies pulmonalis), na vanjskoj povrini srca granicu izmeu atrija i ventrikula tvori kruna brazda/krunasti lijeb

(sulcus coronarius), u nju su uloene krvne ile srca, na stranjoj strani u brazdi se nalazisinus coronarius (u njega se ulijeva vene hranidbenog

krvotoka srca),

od krune brazde prema vrhu srca, po prednjoj i stranjoj strani srca, u raziniinterventrikularne pregrade proteu se brazde u kojima se nalaze krvne ile srca:

sulcus interventricularis anterior i

sulcus interventricularis posterior.

Unutranja anatomija srca:

upljina srcapodijeljena je na desnu i lijevu pretkomoru (atrium cordis dextrum et sinistrum)

i na desnu i lijevu komoru (ventriculus cordis dexter et sinister). Srana pregrada (septum cordis) razdvaja desnu od lijeve strane srca (septum interatriale),

dio pregrade izmeu oba atrija (septum interventriculare), dio pregrade izmeu obaventrikula.

Pretkomore zauzimaju iri dio srca uz bazu, a komore zauzimaju donji ui dio srca uz vrh, avrh srca pripada lijevoj komori.

Stijenke srca:

1. Epikard (epicardium)vanjski sloj stijenke srca, ini ga visceralni list perikarda. Povrinaepikarda je glatka, sjajna i vlana.

2. Miokard/miinica (myocardium)srednji slojIzgrauje ga srano miino tkivo, koje ini radnu sranu muskulaturu.


22/66

Miina vlakna rasporeena u slojevima, pa prema tome razlikujemo debljinu stijenke atrija iVentrikula:

- miokard i stijenka atrija tanja od stijenke ventrikula,

- miokard ventrikula dobro razvijen, jae lijevog ventrikula jer on pumpa krv u veliki krvotokgdje je tlak najvei, a desni ventrikul u pluni (mali) krvotok,

- skelet srca na bazi ventrikula tvore etiri vezivna prstena dva prstena okruuju AV ue, adva aortalno ue i ue truncusapulmonalisa.

3. Endokard (endocardium)unutranji sloj stijenke srca odgovara endotelu krvnih ila.

DESNA PRETKOMORA (Atrium cordis dextrum):

u nju se ulijevaju GORNJA UPLJA VENA (vena cava superior)s gornje strane; DONJA UPLJA VENA (vena cava inferior)s donje strane; ispred ua donje uplje vene ulijeva se SINUS CORONARIUS; GV dovodi krv iz glave, vrata, ruku i prsne upljine; DV dovodi krv iz trbune upljine sa zdjelicom i iz nogu;

koronarni sinus dovodi krv iz vena nutritivnog optoka srca; izmeu je DA i DV je desno AV ue - OSTIUM ATRIOVENTRICULARE DEXTRUM; njegov zalistak naziva se VALVA ATRIOVENTRICULARIS DEXTRA/VALVA;

TRICUSPIDALIS - oblikuju ga tri kuspisa (listia).

LIJEVA PRETKOMORA (Atrium cordis sinistrum):

ulijevaju se etiri VENAE PULMONALES; po dvije vene DOVODE ARTERIJSKU KRV iz svakog plua; izmeu LA i LV je lijevo AV ue - OSTIUM ATRIOVENTRICULARE SINISTRUM; zalistak lijevog AV ua naziva se VALVA ATRIOVENTRICULARIS SINISTRA/VALVA

BICUSPIDALIS-oblikuju ga dva kuspisa (listia).

DESNA KOMORA (Ventriculus cordis dexter): oblik trostrane piramide (baza prema atriju, vrh prema apeksu);

medijalna stijenka jeseptum interventriculare.

Na bazi DV dva ua: OSTIUM ATRIOVENTRICULARE DEXTRUMdesno i OSTIUM TRUNCI PULMONALISlijevo.

LIJEVA KOMORA (Ventriculus cordis sinister):

oblik piramide (baza okrenuta prema atriju, a vrh podudaran s apeksom srca);

miokard LV je debeo i stijenka je deblja od stijenke DV.

Na bazi LV nalaze se dva ua: OSTIUM ATRIOVENTRICULARE SINISTRUMlijevo i OSTIUM AORTAEdesno.

OSRJE (PERICARDIUM): serozna ovojnica koja obavija srce i poetne dijelove velikih krvnih ila; dva sloja:


23/66

PERICARDIUM FIBROSUM (vanjski fibrozni sloj) srastao uz stijenke prsne upljine,odravanje stalnog poloaja srcai

PERICARDIUM SEROSUM (serozna ovojnica).

Izgrauju ga dva lista: LAMINA PARIETALIS (vanjski), prirastao uz perikard, prelazi u visceralni list uza stijenku

velikih krvnih ila iLAMINA VISCERALIS (unutranji) vrsto srastao s povrinom srca-tvoriepikard.

Izmeu njih se nalazi kapilarna upljina (cavitas pericardiaca), sadri malu koliinu seroznetekuine koju izluuje serozna ovojnica, serozna tekuina vlai povrine, to onemoguujeklizanjejedne povrinepo drugoj, gibanje srca bez trenja tijekom systole.

PROVODNO SRANA MUSKULATURAStvara i provodi ivane podraaje odgovorne za ritmiku sranu kontrakciju.Provodna srana muskulatura se sastoji od:

1. sinuatrijskog dijela i2. atrioventrikularnog dijela.

Sinuatrijski dio: tvori ga SA vor (nodus sinuatrialis), nalazi se u stijenci desnog atrija; predvodnik rada srca;

u voru se stvaraju, 60-80 /min., impulsi za kontrakciju radne musculature; impulsi se iz SA voraprvo ire kroz stijenku desnog i lijevog atrija ime nastaje sistola

atrija;

nakon toga se impuls prenosi u ventrikule preko AV vora.

Atriventrikularni dio

ine ga: atrioventrikularni (AV) vor (nodus atrioventricularis)nalazi se u nivou desnoga AV ua

(55- 60 /min., premadolje frekvencija sve manja); Hissov snopi (fasciculus atrioventricularis) jedina veza miokarda atrija s miokardom

ventrikulapolazi neposredno od AV ua, dijeli se na 2 kraka (crus dextrum et crussinistrum)proteu se do vrha srca;

purkinjeova vlakna;


24/66

Srce se automatski kontrahuje, jer dobija elektrine impluse iz SA vora: ovi implusi seprenose na predkomore, koje se kontrahuju. Zatim impuls putuje do atrioventrikularmog

(AV) vora, pa putem sprovodnih vlakana do samog miia koji se takoe kontrahuje.

KRVNE ILE SRCA ine desna i lijeva srana arterija (a. coronaria dextra et sinistra) i vene srca (sinus

coronarius).

Koronarne arterije izlaze iz poetnog dijela uzlazne aorte, iz sinusa polumjeseastih listovaaortalnog zaliska.

Arterije srcaA. coronaria sinistra

Prehranjuje lijevi atrij i lijevi ventrikul, prednji dio septuma i prednju stijenku desnog

ventrikula.

A. coronaria dextra Prehranjuje desni atrij i desni ventrikul, stranji dio septuma i stranju stijenku lijevog

ventrikula.

Vene srca (Venae cordis) ulijevaju se usinus coronaries, a sinus coronarius ulijeva se u desnu pretkomoru.


25/66

Funkcija srca i krvotoka

Kardiovaskularni sistem obezbjeuje neprekidno proticanje krvi kroz tkiva te samim timsnadbijeva tkiva kiseonikom, hranjivim materijama te drugim neophodnim supstancama,

a otprema ugljen dioksid i druge tetne supstance.

Krvotok se moe podijeliti na sistemski i perifrni, tj. veliki krvotok i mali krvotok iliplunu cirkulaciju.

U toku jednog minuta srce je u stanju da ispumpa oko 4 do 6 litara krvi, a pri veimpotrebama organizma to se povea ak etiri do sedam puta vie.

Srce ima funkciju pumpe. Svojim radom neprestano prima i izbacuje krv.U srcu su lijeva

i desna komora odvojene, te predstavlju dvije pumpe. Lijeva pumpa sprovodi krv bogatu

kiseonikom iz plua u tikvo, dok desna pumpa vraa krv bogatu ugljen dioksidom iztkiva u plua. Naime, krv siromana kiseonikom, preko velikih upljih vena, dolazi dodesne predkomore, a zatim do desne komore a odatle biva ubaena u plunu arteriju. Upluima krv biva oksigenirana (bogata kiseonikom).

Iz plua krv preko plunih vena dolazi do lijeve pretkomore, a zatim dolazi u lijevukomoru. Sistolom komore krv biva izbaena preko aorte u sistemsku cirkulaciju. Potom,preko arterija i arteriola, kapilara, dolazi do tkiva gdje se kiseonik koristi.

Da bi srce obavljalo svoju funkciju mora se kontrahovati. Srani ciklus ine sistola i

dijastola. Sistola je period kada se srce kontrahuje i izbacuje krv, a dijastola je period

kada se srce puni krvlju. Kontrakcije srca su automatske, a elektrine impluse dobija izsinusnog vora.

KRV, Sanquis (hema)

Sastav krvi:

- Krv je neprozirna tekuina crvene boje, slana okusa;- U odraslom ovjeku oko 5 L (8% tjelesne mase);- Ima tekui dio krvnu plazmu i- stanini dio: crvene krvne stanice, bijele krvne stanice, krvne ploice.

Uloga krvi:

1. Prijenos: hranjivih tvari, O2, CO2, hormoni, enzimi, otpadne tvari;

2.

Odravanje acidobazne ravnotee, volumena tjelesne tekuine;3. Zatita od infekcija, zaustavljanje krvarenja (stvaranje ugruka).


26/66

Krvna plazma:

- tekui je dio krvi;- najveim dijelom je ini voda ( 90%), i u njoj otopljene razliite organske i anorganske

tvari;

-

uklanjanjem fibrinogena iz krvne plazme nastaje krvni serum;- organske tvari u plazmi su: proteini (albumin, globulini, fibrinogen), glukoza, lipidi,

aminokiseline, enzimi, hormone, urea, kreatinin;

- anorganske tvari: razliiti joni ( Na, K, Cl, fosfati) , otopljeni plinovi 02,CO2.

Krvne stanice:

- eritrociti, crvene krvne stanice;

- leukociti, bijele krvne stanice;

-

trobmociti, krvne ploice.

Koliina stanica u krvi odreuje se hematokritom, 4247 %, 3842 %.

ERITROCITI:

crvene krvne stanice, bikonkavnog oblika;

stvaraju se u kotanoj sri;

normalan broj 5,2 x 10, 4,7 x 10;

1 lkrvi sadriprosjeno 150 g hemoglobin;

glavni zadatak im je prenos hemoglobin koji tkivima donosi kisik iz plua;

hematokrit-postotak eitrocita u krvi.

REGULACIJA STVARANJA ERITROCITA

hipoksija

- Svako stanje koje uzrokuje smanjenje koliine kisika prenesenog u tkivo obino

poveava brzinu proizvodnje eritrocita.- Kada osoba zbog krvarenja ili drugih razloga postane anemina, kotana sr odmah

zapone stvarati velike koliine eritrocita.- Na velikim nadmorskim visinama, gdje je koliina kisika u zraku smanjena, tkivima se ne

prenosi dovoljno kisika, pa se eritrociti stvaraju toliko brzo da im broj u krvi izrazito

poraste.


27/66

eritropoetin

- je glavni faktor koji potie proizvodnju eritrocita;- eritropoetin je hormone;

- 80 do 90 % eritropoetina nastaje u bubrezima, a ostatak u jetri;

-

ako se odstrane oba bubrega ili ako su bolesni, osoba postaje anemina .

Vit B12 i folna kiselina

- Bitni za sazrijevanje eritrocita, jer su potrebni za sintezu DNA.

Poslije prelaska iz kotane sri u krvotok eritrociti normalno cirkuliraju oko 120 dana, nakonega se raspadaju u slezeni.

LEUKOCITI (bijele krvne stanice)

Nastaju u kotanoj sri.

Zadaa imje odbrana organizma od bilo kojeg zaraznog agensa . U krvi postoji est razliitih vrsta leukocita:

Neutrofili 62%

Eozinifili 2.3%

Bazofili 0.4 %

Monociti 5.3%

Limfociti 30%

Plazma stanice

Broj leukocita u krvi je od 4 do 10 x10.

Neutrofili, eozinofili bazofili zbog prisustva granula u citoplazmi nazivaju se granulociti.

Agranulociti su monociti i limfociti.

Granulociti nakon to preu iz kotane sri Ilimfatinog tkiva u krv ive 4 do 8 sati, tejo 4 do 5 dana u tkivima.

ivotni vijek limfocita je nekoliko mjeseci ili ak godina. Neutrofili i monociti napadaju i unitavaju bakterije,viruse i druge tetne agense.

Eozinofili igraju ulogu kod odbrane organizma od parazita i kod alergijskih reakcija.

Limfociti i plazma stanice djeluju uglavnom u vezi sa imunimsistemom, ostoje T i B

limfociti.


28/66

TROMBOCITI

male okrugle ili ovalne ploice; nastaju u kotanoj sri;

normalan broj u krvi je od 200 do 400 x 10;

ivotni vijek im je 8 do 12 dana, razgrauju se u slezeni; smanjen broj trombocita naziva se trombocitopenija.

Osobe sa trombocitopenijom sklone su krvarenju. U tom sluaju se u svim tjelesnimtkivima pojavljuju mala takasta krvarenja. Na koi ta krvarenja zovemotrombocitopenijska purpura. Krvarenja se obino ne pojavljuju dok se broj trombocita

u krvi ne snizi otprilike ispod vrijednosti od 50 x 10, nivo ispod 10 x 10je estosmrtonosan.

Zgruavanje krvi (hemostaza):

hemostaza je odbrambena reakcija organizma pri oteenjima stijenke krvnih ila . mehanizmi zaustavljanja krvarenja su:

stezanja krvnih ila (vazokonstrikcija),

stvaranje trombocitnog epa (trombociti se lijepe na oteeni endotel istvaraju ep),

zgruavanje krvi (stvaranje krvnog ugruka).Faktori zgruavanja (koagulacije):

nastaju u jetri,

manjak bilo kojeg faktorauzrokuje sklonost krvarenjima (hemofilijama),

za sintezu pojedinih faktora potreban je vitamin K- manjak moe izazvatikrvarenje.

U neoteenim krvnim ilama normalno nema zgruavanja.


29/66

KRVNE GRUPE

Postoje dvije vrste antigena na povrini eritrocitai to:

1. ABO antigeni i

2. antigeni Rh sistema.

Sistem krvnih grupa ABO:

ine ga etirikrvne grupe A, B, AB i 0;

Krvna grupa ovisi o prisutnosti A i B antigena (aglutinogena na povrini eritrocita),

Antitijela A i B koja se nalaze u plazmi stvaraju se odmah po roenju i zovu se aglutinini.

Krvna grupa A- moe primiti samo krvnu grupu A i 0.

Krvna grupa B moe primiti samo krvnu grupu B i 0.

Krvna grupa AB je univerzalni primalac moe primiti sve krvne grupe).


30/66

Krvna grupa 0 je univerzalni davalac (moe dati krv svim krvnim grupama, a primitisamo krvnu grupu 0).

Odreivanje krvnih grupa potrebno kako bi se izbjegla transfuzijska reakcija nakondavanja neodgovarajue krvne grupe.

Ukoliko doe do pogrene transfuzije, antitijela (aglutinini) iz primateljeve plazme

reagiraju sa antigenima (aglutinogenima) sa unesenih eritrocita i dolazi do aglutinacije

(sljepljivanja eritocita u grudvice).

Aglutinacija, sljepljivanje eritrocita, moe dovesti do zaepljenja malih krvnih sudova, tebubrenih kanalia i dovesti do zatajenja bubrega.

Antigeni Rh sistema

Ne stvaraju se odmah po roenju.

Nastaju kada Rh negativna osoba doe u kontakt sa Rh pozitivnim eritrocitima.

Rh pozitivnom osobom se smatra osoba koja na svojim eritrocitima ima antigen D, a

negativnom ona koja ih nema.

Rh antigeni vani u trudnoi.

U ena koje imaju Rh negativnu krv, a nose fetus sa Rh pozitivnom krvlju, fetalnieritrociti potiu stvaranje antitijela majke protiv Rh antigena.

U slijedeim trudnoama, majina antitijela prolaze kroz posteljicu i razgrauju fetalneeritrocite, uzrokujui anemiju, hipoalbuminemiju i moguezatajenje srca i smrt fetusa.

Pojava se naziva fetalna eritroblastoza.

Limfni sistem (Systema lymphoideum)

Limfne ile(vasa lymphatica)

Limfni sistem je dodatni put kojim tekuina iz meustaninih prostora moe otjecati u krv. Limfne ile iz tkivnih prostora mogu odnositi bjelanevine ivelike estice koje se ne moguukloniti direktnom apsorpcijom u kapilarnu krv.

Ne nalaze se samo u organima CNS-a, onoj jabuici, unutranjem uhu, kotanoj sri ihrskavici.

Stijenka graena kao i kod vena, alije puno tanja i nema jasnog razgranienja izmeu slojevastijenke.

Imaju parne zaliske iji su rubovi usmjereni prema srcu, te tako usmjeravaju protok limfe.


31/66

Za protok limfe, takoerje bitna i kontrakcija okolnog skeletnog miija, te glatkog miiastijenke organa.

Limfne kapilare

Krajnje cjevice koje zapoinju slijepim krajem, a oblikuju mreu u meustaninimprostorima veine tkiva.

Graene poput krvnih kapilara, ali tekuina kroz limfne kapilare moe proi kroz iskljuivo ujednom smjeru (u limfnu kapilaru).

Limfne kapilare u crijevnim resicama tankog crijeva prihvaaju apsorbiranu mast, te jeodvode iz probavnog sustava.

Limfni organi

Limfni sistem se sastoji od nekoliko organa kao to su prsna lijezda (timus), kotanamodina, slezena, tonzile (krajnici) i adenoidi.

Ti organi sadre limfna tkiva koja proizvode limfocite. Limfne organe dijelimo na primarne

(sredinje) i sekundarne (periferne). Primarni limfni organi, poput timusa i kotane modine sadre limfne matine stanice koje

proizvode limfocite.

Sekundarni su limfni organi, poput slezene, tonzila i adenoida, organi gdje su ti limfociti

najaktivniji.

Timus

Timus je smjeten odmah ispod vrata u torakalnoj upljini. U njemu sazrijevaju T-limfociti.

Kotana sr

Kotana srje krvotvorno tkivo smjeteno u modinskimupljinamakosti. U njoj nastaju sve krvne stanice i stvara se rezerva eljeza nastala raspadanjem hemoglobina.

Tonzile i adenoidi

Tonzile su smjetene na stranjem dijelu drijela. Adenoidi su na stranjem dijelu nosa. Tonzile i adenoidi bore se protiv opasnih mikroba i bakterija, te tite probavni sustav i plua

od infekcija.

Limfni vorovi(nodi limphoidei)

Organi koji imaju oblik poput graha, kroz njih protjee limfa te takofiltriraju limfnutekuinu.

Postoji oko 500 limfnih vorova u tijelu. U tijelu rasporeeni uzdu toka limfnih ila.


32/66

Anatomija limfnog vora:

vezivna ahura (capsula)nalazi se na povrini, u dubinu se proteu vezivne pregrade

(trabekule);

kora (cortex)periferni dio vora, tu se nalaze nakupine limfocita koji oblikuju vorie

sr (medulla); regionalni limfni vorovinakupine gdje protjee limfa iz pojedinih dijelova tijela.

Slezena

nalazi se ispod rebara na lijevoj strani tijela.

Sadri T-limfocite, makrofage i stanice plazme koji se bore protiv infekcija dok se filtriralimfna tekuina.

LIMFA(lympha)

Bistra i bezbojna tekuina koja se nalazi u limfnim ilama.

Nastaje resorpcijom dijela meustanine tekuine. Od staninih elemenata u njoj se nalaze samo limfociti. Tijekom probave, limfa koja dolazi iz crijeva sadri resorbiranu mast, pa je bjelkaste boje. Protie kroz limfne kapilare, ile, vorove i velike limfne vodove koji limfu vraaju u vensku

cirkulaciju.

Tee prema srcu, gdje se u blizini istog ulijeva u velike vene.


33/66

VELIKI LIMFNI VODOVI

Prihvataju limfu iz cijelog tijela.

Ulijevaju se u desni i lijevi venozni kut (angulus venosus) kojeg oblikuju v. jugularis i v.subclavia.

Prsni limfni vod (ductus thoracicus):

najvei limfni vod u tijelu; zapoinje proirenjem (cysterna chyli) gdje se ulijeva; Truncus intestinalislimfa iz celijanih limfnih vorova (neparni organi trbune upljine). Truncus lumbalis dexter et sinisterlimfa iz nogu, zdjelice i parnih organa trbune upljine u krajnji dio duktusa ulijevaju se limfni vodovi iz glave, vrata, lijeve ruke i lijevog dijela

prsita.

Desni limfni vod (DUCTUS LYMPHATICUS DEXTER)

Glavni limfni vod desne strane tijela. Nastaje u blizini desnog venskog kuta u koji se ulijeva.

DINI SISTEM (Systema /apparatus respiratorium)

Respiratorni sistem ine strukture, odnosno, organski sistemi koji su zadueni za transport,skladitenje te raspodjelu kisika iz spoljanje sredine, atmosfere u sve elije t ijela kao i za

transport ugljendioksida iz elija u spoljanju sredinu.

Respiratorni sistem se anatomski ali i funkcionalno dijeli na:

1. gornji respiratorni sistem (nos, dio drijela-pharynx, larinx-grkljan) i

2. donji respiratorni sistem (trachea-dunik, bronchi, plua).

Dijelovi respiratornog sistema:

1.) PROVODNI DINI PUTEVI

nos (nasus)vanjski nos (nasus externus), nosna upljina (cavitas nasi); paranazalni sinusi (sinus paranasales);

drijelo (pharynx);

grkljan (larynx);

dunik (trachea), dunice (bronchi).

2.) SREDINJI ORGAN plua (pulmones,pulmo dexter et pulmo sinister);


34/66

3.) MIII PRSNOG KOA I OIT (ne spadaju u dini sustav, ali omoguavaju disanje) .

Osnovne karakteristike dinog sistemasu:

zapoinje vanjskim nosom koji usmjerava zrak u nosne upljine (povezane sparanazalnim sinusima), zatim zrak ulazi u drijelo (krianje dinog i probavnog sustava)te u grkljan;

dovoenje atmosferskog zraka u plua i izmjena plinova izmeu zraka i krvi (vanjskodisanje);

ritmino prozraivanje plua uz izmjenu plinova O2 i CO2 izmeu krvi i zraka (vanjsko

disanje);

tkivno disanjeizmjena istih plinova izmeu tkiva i krvi;

proces izmjene plinova iskljuivo se dogaa u alveolama, a put zraka od nosa do alveola

moe se zamisliti kao cijev s jedinom svrhom prijenosa udahnuta zraka; epitel sluznice respiratornog trakta je vieredni cilindrini epitel s trepetljikama i

mnogobrojnim lijezdama koje izluuju sluz.

Nos (nasus)

je poetni dio disajnih puteva.

Dijeli se na vanjski i unutranji.Vanjski nos

Osnovu vanjskog nosa ini djelomino kotani, a djelomino hrskavini skelet.

Oblika trostrane piramide ija je baza pripojena uz lice.

Na njega se redom prislanjaju miini sloj, potkono tkivo i koa.

Slobodne bone povrine nosa sastaju se u bridu koji se naziva hrptom nosa (dorsumnasi).

Preko nosnog korijena (radix nasi) hrbat nosa prelazi u elo.

Na donjem kraju nalazi se vrh nosa (apex nasi) koji odgovara vrhu piramide.

Na donjoj (najmanjoj) povrini vanjskog nosa nalaze se otvori nosnice (nares.) Podlogu vanjskog nosa tvore kosti lica.

Izgled vanjskog nosa odreuju hrskavice (cartilagines nasi):

cartilago septi nasiizgradnja nosne pregrade,

cartilago nasi lateralisparna trokutasta, osnova lateralne stijenke hrpta,

cartilago alaris majorparna potkoviasta, podloga za vrak nosa. Kotanu podlogu izgrauju nosne kosti i eoni nastavci gornje eljusti .


35/66

Nosna upljina Unutranji nos ine dvije upljine desna i lijeva koje su meusobno odvojene jednom

pregradom.

S prijeda unutrasnji nos komunicira s vanjskom sredinom, a straga kroz dva otvora choanae sa drijelom.

Desnu od lijeve upljine odvaja tanka medijanosagitalna kotano-hrskavina pregrada(septum nasi).

Anatomska podjela nosne upljine:

predvorje nosne upljine (vestibulum nasi) i

nosna upljina u uem smislu (cavitas nasi proprium). U nosnoj upljini se nalaze NOSNE KOLJKE (tanke savijene kotane ploice s

inzercijom na lateralnoj strani, koje stre u nosnu upljinu), a one su:

gornja (concha nasi superior),

srednja (concha nasi media) i

donja (concha nasi inferior).

Ispod svake se nalazi istoimeni NOSNI HODNIK:

meatus nasi superiornajmanji,

meatus nasi mediusnajprostraniji i

meatus nasi inferiornajdulji.

Sluznice nosne upljine

REGIO OLFACTORIAzauzima gornju nosnu koljku, gornji nosni hodnik, odgovarajui

nasuprotni dio nosne pregrade - osjetilo njuha (organum olfactorium).

REGIO RESPIRATORIAu donjem i veem dijelu nosne upljine - sluznica prekrivenavierednim cilindrinim epitelom s trepetljikama, vrlo dobro kapilarno prokrvljena i sadriglandulae nasales.

Dok zrak prolazi kroz nos, u nosnim se upljinama , a zahvaljujui njihovoj anatomskoj ihistolokoj gradi obavlja vie razliitih funkcija, a to su:

1. zagrijavanje zraka,


36/66

2. ovlaivanje zraka,

3. filtriranje zraka (na ulazu u nosnice nalaze se dlaice, koje su vane za odstranjivanje estica) i

4. olfaktorna funkcija (u nosu se nalazi specifini osjetni aparat za miris).

Obino se zrak prije nego to doe do dunika zagrije i potpuno zasiti vodenom parom, topredstavlja pripremu zraka do ulaska u plua.

Paranazalne upljine (sinus paranasales)

Parne upljine u kostima glave ispunjene zrakom, a stijenka prekrivena sluznicom. Nalaze seneposredno uz nosnu upljinu s kojom su povezani:

sinus maxillaris (u gornjoj eljusti),

sinus frontalis (u eonoj kosti),

sinus sphenoidalis (u klinastoj kosti) i cellulae ethmoidales (u reetnici (prednje i stranje).

Grkljan (Larynx)

je dio respiratornog aparata koji se protee izmeu drijela i dunika,

smjeten je u prednjem i srednjem dijelu vrata.

Zbog svoje posebne grae slui i kao cijev za voenje zraka i kao aparat za proizvodnjuzvuka.

Osnovu grkljana ine hrskavice, koje su meusobno spojene ligamentima.

Epiglotis ima vanu zadau da kod gutanja zatvori grkljan te na taj nain ne moe hranaui u njega.

Hrskavice grkljana:

1. titna hrskavica (cartilago thyroidea),2. Prstenasta hrskavica (cartilago cricoidea),

3. Vokalna hrskavica (cartilago arytenoidea) i

4. Epiglotina hrskavica (cartilago epiglottica.)


37/66

Dunik (trachea)

cjevasti hrskavino-membranozni organ koji se izravno nastavlja na grkljan i osiguravaulazak zraka u plua.

U nivou Th4 dijeli se na bifurkaciji traheje na dva glavna bronha (dunice) - bronchusprincipalis dexter et sinister.

upljina dunika i bronha uvijek otvorena za prolaz zraka (u stijenci se nalazi od 16 do 20potkoviastih hrskavica) cartilagines tracheales.

Sprijeda i pobono stijenka zaobljena, a straga ravna (stranja stijenka izgraena od

mekih tkivapars membranaceus). Duine je oko 12 cm.

Desni i lijevi glavni bronh:

vode odbifurkacije traheje do hilusa plua;

jedini bronhi koji ne ulaze u pluno tkivo ekstrapulmonalni bronhi;

morfoloki i funkcionalno nalik duniku -imaju hrskavice uloene u elastinu i vezivnuosnovu stijenke (stranja stijenka graena od glatkog miinog tkiva),

bronhi se razlikuju prema poloaju, duljini i irini; desni glavni bronh - iri i krai od LB, prema dolje se usmjerava strmo, nastavlja smjer

dunika;

lijevi glavni bronh - ui i dulji, usmjeren prema dolje, vodoravnije.

Plua (pulmones)

parni parenhimatozni organ, nalaze se u bonim dijelovima prsne upljine; izmeupulmo dexter i pulmo sinister nalazi se medijastinum;

svako plue obavijeno pleurom koja omoguuje da povrina plua bude glatka, sjajna i vlana;

tokom disanja se u njima obavlja izmjena plinova izmeu krvi i zraka (u krv ulazi O2, aiz krvi izlazi CO2).

Makroskopski izgled pluaRazlikujemo:

baza plua (basis pulmonis)donji iri dio;

vrh plua (apex pulmonis)gornji iri dio; povrine plua (facies pulmones;) donja (bazalna)facies diaphragmaticakonkavna, u suodnosu sa oitom;

konveksnafacies costalisodgovara bonim stijenkama prsne upljine;

medijastinalnafacies mediastinalisusmjerena medijalno, naslanja se na organemedijastinuma;


38/66

hilus pulmonistu pluni korijen (radix pulmonis) ulazi u plua; na sredini medijastinalne povrine plua (mjesto gdje u plua ulaze i izlaze glavni

bronhi), pulmonalna arterija, bronhijalne grane nutritivnog plunog krvotoka, pulmonalnevene, ivci i limfne ile.

Rubovi plua

donji rub (margo inferior)razdvaja kostalnu i dijafragmalnu povrinu; stranji rub (margo posterior)zaobljen, nije jasno izraen (kostalna povrina lagano

prelazi u medijastinalnu);

prednji rub (margo anterior)otar, razdvaja dvije gore navedene povrine, sputa se od

vrha do baze plua;

na lijevom pluu na ovom rubu postoji duboki urez (incisura cardiaca plumonis sinistri)oblikuje ga srce.

Razlike meu pluimasu:

desno plue krae i ire, lijevo plue dulje i ue i

na povrini plua nalaze se duboke pukotine koje odpovrine organa seu do hilusa,brazde svakog pluadijele na LOBUSE.

Plua imaju LOBARNI SUSTAV

DESNO PLUE ima (3 lobusa) i to:

lobus superior.

lobus inferior i

lobus medius.

LIJEVO PLUE (dvalobusa):

lobus superior i

lobus inferior.

Mikroskopski izgled plua parenhimatozni organ iji parenhim grade plune alveoli,

stupnjevitost grae plua:

LOBUSI (renjevi)SEGMENTI

LOBULUSI (renjii)

ACINUSI


39/66

FUNKCIONALNI KRVOTOK PLUA

Dovodi se venska krv iz srca u plua gdje se zasiuje kisikom (oksigenira), kao arterijskase vraa u srce.

Venska krv dolazi preko a. pulmonalis dextrae et sinistrae.

Arterijska krv se u srce vraa preko vv.pulmonales (iz svakog plua po dva).

NUTRITIVNI KRVOTOK PLUA

Njime se prehranjuje pluno tkivo - u pluni parenhim dovodi se arterijska krv izravnimgranama prsne aorte (rr. bronchiales).

Venska krv se odvodi bronhijalnim venama iz D plua u v. azygos, a iz L plua u v.hemiazygos.

Pleura

Serozna membrana koja pripada pluima i sastoji se od dvalista:

POREBRICA -pleura parietalis, (oblae stijenke prsne upljine s unutranje strane);

POPLUNICA -pleura visceralis (oblae plue cijelom povrinom, izuzev hilusa);

povrina im je glatka, sjajna, vlana neometano klize jedan po drugom; izmeu njih se nalazi PLEURALNA UPLJINA (cavitas pleuralis)kapilarni procjep u

kojem vlada negativni tlak koji meusobno priljubljuje listove pleure.

Mehanika disanja

disanjeizmjena plinova izmeu zraka i krvi da bi O2 uao, a CO2 izaao, zrak se upluima mora obnavljati;

atmosferski zrak ulazi u plua kroz dine kanale zahvaljujui negativnom tlaku koji se

stvara u alveolama;respirij = inspirij (aktivni proces) + ekspirij (pasivni proces)

PREDUVJETI ZA FIZIOLOKO DISANJE: normalna plua, negativan tlak u cavumu pleurae i

rad respiracijskih miia i pomone respiratorne musculature.

PROBAVNI SISTEM (Systema digestorium)

Dijelovi probavnog sistema su:

GORNJI DIO PROBAVNOG SISTEMA

USNA UPLJINA (cavitas oris)

DRIJELO (pharynx) i JEDNJAK (oesophagus).


40/66

CENTRALNI DIO PROBAVNOG SISTEMA

ELUDAC (gaster, ventriculus)

DONJI DIO PROBAVNOG SISTEMA

TANKO CRIJEVO (intestinum tenue)

DEBELO CRIJEVO (intestinum crassum)

ORGANI PRIDODANI PROBAVNOM TRAKTU

JETRA (hepar)

GUTERAA (pancreas)

LIJEZDE SLINOVNICE (glandulae orales)

UNI MJEHUR (vesica fellea)

KARAKTERISTIKE PROBAVNOG SISTEMA SU:

Probavna cijev graena poput upljeg organa, duljine oko 9 metara .

S obzirom na funkciju gornji i donji dio probavne cijevi sadre razliite epitele sluznice .

Gornji dio,provodi sadraj, sluznica do jednjaka graena od vrstog vieslojnogploastog epitela.

Donji dio, sadraj se razgrauje i resorbira, sluznica graena od njenog ljezdanog

epitela, odnosno, cilindrinog epitela.

Usna upljina (cavitas oris):

poetni dio probavnog sustava; protee se od usnica do drijela;

podijeljena na:

predvorje usne upljine (vestibulum oris) i

usnu upljinu u uem smislu (cavitas oris propria).

Predvorje usne upljine (vestibulum oris):

prostor u obliku potkove, koji se nalazi s vanjske strane zubnih lukova.

Zubne lukove oblikuju zubi s odgovarajuim dijelovima gornje i donje eljusti, te gingivakoja ih prekriva.

S prijeda, vanjsku stijenku predvorja oblikuju usnice (labia oris), a bono obrazi

(buccae).

Gornja i donja usnica omeuju prednji otvor usne upljine (rima oris).


41/66

Usna upljinau uem smislu (Cavitas oris propria):

omeena sprijeda i bono zubnim lukovima;

gornju stijenku oblikuje tvrdo nepce (palatum durum) i meko nepce (palatum molle) -

odvajaju usnu upljinu od nosne i gornjeg dijela drijela;

dno usne upljine je miina ploa (diaphragma oris)izgrauju je miii;

iznad dijafragme se nalazi jezik (izbouje se u usnu upljinu i time tvori njen sadraj); prema natrag see do stranjeg otvora drijelni tjesnac (isthmus faucium) -povezivanje

usne upljine sa drijelom, a omeen je slobodnim rubom mekog nepca, nepanimlukovima i korijenom jezika;

Tvrdo nepce (palatum durum)tvori prednje 2/3 krova usne upljine;

Meko nepce (palatum molle)tvori stranju 1/3 krova usne upljine;

na sredini ruba -nepana resica (uvula).

Zubi (dentes) usaeni u zubne jamice alveolarnih nastavaka gornje eljusti i alveolarnog dijela donje

eljusti oblikuju dva luka:- gornji luk (arcus dentalis superior) i

- donji luk (arcus dentalis inferior).

Dvije denticijeprvo 20 netrajnih (mlijenih) zuba (dentes decidui), a zati 32 trajna

(dentes permanentes).

Podjela zuba prema obliku i funkciji:

1. sjekutii (dentes incisivi)2. onjaci (dentes canini)

3. pretkutnjaci (dentes premolares)4. kutnjaci (dentes molares)

Izbijanje mlijenih zuba zapoinje u sedmommjesecu ivota, a zavrava tokom prve

dvije godine ivota. Mlijeni zubi zamjenjuju se trajnim izmeu sedme i dvanaeste godine.

dijelovi zuba:

korijen zuba (radix dentis);

vrat zuba (cervix dentis);

kruna zuba (corona dentis);

upljina u unutranjosti zuba (cavitas dentis); upljina zuba je ispunjenapulpom dentis.

graa zuba:

DENTINdentinum (vrsti kotani dio zuba, omeuje zubnu upljinu); CEMENT - cementum (prekriva dentin u razini korijena zuba);


42/66

CAKLINA - enamelum (prekriva zub u podruju krune, to je najtvra i najotpornijatvaru naem organizmu).

Jezik (lingua)

Vrlo pokretljiv miini organ koji pomae tijekom govora, vakanja i gutanja,

ima receptore za okus.

dijelovi jezika:

korijen (radix linguae);

granini lijeb-sulcus terminalis (granica izmeu korijena i trupa, nalazi se na gornjojstrani jezika, u obliku slova V okrenuta prema naprijed);

trup (corpus linguae;)

vrh (apex linguae);

jezik jeprekriven sluznicom morfoloke i funkcionalnespecifinosti;

ispred graninog lijeba, na gornjoj povrini nalaze se izdanci (papillae linguales); papile sadre okusne pupoljke (calculi gustatorii)iza graninog lijeba nema papila,

ve se nalazi pojedinani okusni pupoljci.

lijezde usne upljine (glandulae oris)

DOUNA LIJEZDA-glandula parotidea (najvea slinovnica) nalazi se u stranjem dijelu lica, ispred uke i ispod nje;

PODELJUSNA LIJEZDA -glandula submandibularis;

seromukozna lijezda koja se nalazi ispod dijafragme oris u podeljusnoj regiji;

PODJEZINA LIJEZDA - glandula sublingualis (najmanja slinovnica nalazi se iznad dijafragme oris, preteito mukozna).

drijelo(pharinx)

zajedniki organ dinog i probavnog sustava;

protee se od baze lubanje do C6; slui za prolazak hrane i zraka; uplji organ postavljeno okomito iza nosne upljine, usne upljine i grkljana, a ispred

kraljenice.

Podjela upljine drijela: 1. nosni dio (epipharynx),

2. usni dio (mesopharynx) i

3. grkljanski dio (hypopharynx).


43/66

Komunikacijski otvori drijela u prednjoj stijenci:CHOANAE (komunikacija sa nosnom upljinom) ISTHMUS FAUCIUMusna upljina ADITUS LARYNGISgrkljan

OSTIUM PHARYNGEUM TUBAE AUDITIVAEsrednje uho

OTVOR PRIJELAZA DRIJELA U JEDNJAK

Graa drijela

tunika adventicija i

tunika muskularispoprenoprugasti miiiu dva sloja (cirkularni, longitudinalni).

Jednjak (oesophagus):

uplji cjevasti organ duljine cca. 25 cm;

nalazi se ispred kraljenice, a iza dunika i srca; protee se od C6 do Th10 / Th11.

Dijelovi jednjaka:

vratni dio (pars cervicalis)nalazi se u vratu;

prsni dio (pars thoracalis)sputa se kroz stranji dio medijastinuma;

trbuni dio (pars abdominalis)nastavlja se iz prsnog dijela kroz otvor u oitu, zavravau elucu.

eludac (gaster, ventriculus)

Dijelovi eluca:

cardiaulazak jednjaka u eludac;

trup (corpus gastricum)sredinji, najvei dio; svod (fundus gastricus)iznad korpusa; zavrni dio eluca (pars pyloric);

pylorusnastavak eluca u dvanaesnik, ima pravi miini zatvara (m. sphincter pylori) ; stijenke elucaprednja (paries anterior) i stranja (paries posterior);

Rubovi (krivine) eluca.

desni rubmala krivina eluca (curvatura minor)konkavna i

lijevi rubvelika krivina eluca (curvatura major)konveksna.Graa eluca: sluznica eluca - tunika mukoza (mnogobrojni nabor sa vie vrsta lijezda); tunika muskularis;

tunika serozaizvana, dio potrbunice (visceralni peritoneum), prekriva prednju i

stranju stranu eluca.


44/66

Tankao crijevo (intestinum tenue):

cjevasti uplji organ prosjene duljine 6 m;

zapoinje u pilorusu, a zavrava uem u debelo crijevo . Sastoji se iz tri dijela:

DVANAESNIK (DUODENUM),

TATO CRIJEVO (JEJUNUM) i

VITO CRIJEVO (ILEUM).

Dvanaesnik (duodenum):

poetni dio tankog crijeva duljine 25 cm;

savijen u obliku slova C ili potkove (konkavitet ulijevo nalazi se glava guterae);

ispred kraljenice (L1 L3).

Dijelovi duodenuma: pars superior (bulbus duodeni)vodoravan, poetni dio;

pars descedenssilazni dio, prema dolje;

pars inferior (pars horizontalis)donji vodoravni dio;

pars ascedensuzlazni dio, prema gore i ulijevo.

Tato i vito crijevo (Jejunum et ileum): stijenka jejunuma deblja, ileuma tanja;

svojim uem (OSTIUM ILEALE) ileum zavrava u slijepom crijevu;

duljina jejunuma i ileuma je otprilike 6 m;

gornje 2/5jejunum; donje 3/5ileum; vijuge tankog crijeva nalaze se u centralnom dijelu peritonealne upljine, a uokolo se

nalaze dijelovi debelog crijeva.

Graa tankog crijeva: tunika mukoza, muskularis (unutranji kruni i vanjski uzduni sloj) i seroza ;

u veem dijelu duodenuma i cijelog jejunuma uoavaju se kruni nabori (plicaecirculars);

povrina prekrivena crijevnim resicamavilli intestinales;

u lamini propriji nalaze se solitarni limfni vorovi;

u ileumu se nalaze nodulli lymphoidei agregati (peyerove ploice).

Debelo crijevo(intestinum crassum):

duine oko 1.5m i

zavrni dio probavne cijevi koji se protee od ilealnog ua do anusa .


45/66

3 dijela debelog crijeva:

SLIJEPO CRIJEVO S CRVULJKOM (CAECUM ET APENDIX

VERMIFORMIS),

SITO CRIJEVO (COLON)i

RAVNO CRIJEVO (RECTUM).

Slijepo crijevo (Caecum) -poetni dio DC koji se nalazi u desnoj ilijanoj jami;

Crvuljak (Apendix vermiformis) 9 cm,polazi s dna slijepog crijeva.

Sito crijevo (colon):

od cekuma do rektuma;

uzlazni kolon (colon ascedens);

popreni kolon (colon transversum);

silazni kolon (colon descedens);

sigmoidni kolon (colon sigmoideum).

Graa DC: tunika mukoza;

tunika muskularisvanjski uzduni i unutarnji kruni sloj (rasporeeni podjednako);

tunika seroza (visceralni peritoneum)nema je tamo gdje su dijelovi DC srasli uzstranju trbunu stijenku.

Jetra (hepar)

najvea lijezda probavnog sistema.Glavne funkcije su:

stvaranje i izluivanje uii

preradnja krvi koja sadri resorbirane tvari iz probavnog sustava.Povrine jetre:

gornja (konveksna) - u suodnosu sa oitom (FACIES DIAPHRAGMATICA);

donja - u suodnosu sa mnogobrojnim trbunim organima FACIES VISCERALIS; gornja i donja povrina prelaze jedna u drugu na DONJEM RUBU JETRE (margo

inferior);

HILUS JETRE se nazivaPORTA HEPATIS;

u jetru ulaze JETRENA ARTERIJA i PORTALNA VENA;

iz jetre izlazeDUCTUS HEPATICUS DEXTER et SINISTER (uni kanali). 4 renja jetre:

na gornjoj povriniLOBUS HEPATIS DEXTER et SINISTER i

na donjoj povriniLOBUS QUADRATUS i LOBUS CAUDATUS.


46/66


47/66

MOKRANI SISTEM (Systema urinarium)

Urinarnom sistemu pripadaju:

- Bubreg (ren, nephros);

- Mokraovod (ureter);

- Mokrana beika (vesica urinaria);

- Mokrana cijev (uretra).

BUBREG (ren, nephros)

retroperitonealni parenhimatozni organ .

Ima dvijepovrine:prednja (facies anterior)izboena, u doticaju s organima istranja (facies posterior)ravna.

Dva pola/kraja: extremitas superiot et extremitas inferior.

Dva ruba:konveksnimargo lateralis ikonkavanmargo medialis.

Hilum renale, mjesto na medijalnom rubu gdje ulaze renalna arterija, izlaze mokraovod,vene i limfni sudovi.


48/66

Anatomija bubrega:

na povrini se nalazi capsula fibrosa (vezivna kolagena vlakna). na uzdunom presjeku razlikujemo:

SR (MEDULLA RENALIS)sastoji se odpyramides renales oblika trokuta, uzduno isprugane,baza usmjerena prema vanjskoj povrini bubrega,zaobljeni vrhovi (papillae renales)stre u sinus - na njima se nalaze sitni otvori

sabirnih kanalia (foramina papillaria), kroz njih mokraa otjee u odvodni system.

KORA (CORTEX RENALIS)nalazi se periferno od piramida, ispod vezivne ovojnice bubrega

u obliku stupia (columnae renales) protee se izmeu piramida do sinusa.LOBUS RENALISpiramida s okolnom korom,zrnate grae jer sadri Malphigijeva bubrena tjeleca.

Mikroskopska graa bubrega

NEPHRONsvaki bubreg ima oko million nefrona.- Svaki nefron je graen od:

MALPHIGIJEVO TJELECE- GLOMERULklupko krvnih kapilara okrueno Bowmannovom ahurom- BOWMANNOVA (GLOMERULARNA) AHURA slijepi poetak

bubrenog kanalia(tubula)

BUBRENI KANALI (tubul)- PROKSIMALNI ZAVIJENI KANALI- HENLEOVA PETLJA

- DISTALNI ZAVIJENI KANALI kod vie nefrona otvaraju se u sabirnekanalie


49/66

VRHOVEpiramida okruuju MALI VREVI (calices renales minores)

- spajaju se u VELIKE VREVE (calices renales majores)- otvaraju se u BUBRENU ZDJELICU (pelvis renalis)- mokraa mokraovodom preko hilusa naputa bubreg

Fizioloka anatomija bubraga

Dvije najvanije funkcije bubrega su: Izluivanje veine konanih metabolikih proizvoda organizmai nadzor nad koncentracijom veine sastojaka tjelesnih tekuina.

Kako je nefron osnovna funkcionalna jedinica bubrega, da bi se sagledala funkcija bubrega

dovoljno je objasniti funkciju pojedinog nefrona.

Osnovna uloga nefrona je ienje krvne plazme od nepoeljnih tvari za vrijeme njenogprolaska kroz bubreg, u prvom redu to su konani metaboliki proizvodi poput uree,kreatinina, mokrane kiseline, urata, ali isto tako uklanja se i viak kalijevih,hloridnih ivodikovih jona.

Krv u glomerul ulazi aferentno arteriolom, a iz njega izlazi eferentnom arteriolom.

Glomerul je splet od oko 50 uporedo razgranatih kapilara koje meusobnoanastomoziraju, pokrivene su epitelnim stanicama i uklopljene u Bowmanovu ahuru.

Krvni tlak u glomerulu uzrokuje filtraciju tenosti u Bowmanovu ahuru, otud tekuinatee u proksimalni kanali.

Iz proksimalnog kanalia tekuina ide dalje u Henleovu petlju, a zatim u distalni kanali.

Oko osam distalnih kanalia se stapa u sabirni kanal, koji se onda stapaju u ire sabirnekanale, a ovi se kroz foramina papilaria otvaraju u bubrenu nakapnicu .

Dok glomerularni filtrat protjee kroz kanalie, normalno se vie od 99% vode i razliitekoliine otopljenih tvari reapsorbiraju u vaskularni sistem, a mala koliina nekih tvari sesecernira se kroz tubularne epitelne stanice u kanalie.

Voda i otopljene tvari to ostaju u kanaliima ine mokrau. Konana se mokraa dakle sastoji od uglavnom filtriranih i male koliine secerniranih

tvari. Veliinom glomerularnog filtrata nazivamo koliinu glomerularnog filtrata koja se svake

minute stvori u svim nefronimaoba bubrega.

U zdrave osobe ona iznosi prosjeno oko 120 mL/min.

Ukupna koliina glomerularnog filtrata stvorena u jednom danu iznosi prosjeno 180litara, sva se ta tekuina osim 1-1,5 litara, to postaje mokraom, reapsorbira iz kanalia.


50/66

MOKRAOVOD (URETER)

uplji retroperitonealni organ, tanka cijev duljine 27 30 cm; spaja PELVIS RENALIS i VESICU URINARIU;

dijelovi:

pars abdominalisdulji dio, prelazi kroz retroperitonealni prostor trbune upljine i pars pelvicakrai dio, sputa se u zdjelicu sa donje strane uzlazi u mokrani

mjehur.

Otvaraju se u mokrani mjehur na uu OSTIUM URETERIS.

Graa mokraovoda:

tunica adventitiavezivo na povrini uretera; tunica muscularisglatko miije;

uzduna vlakna vanjski, unutranji sloj;kruna vlakna srednji sloj:

tunica mucosasluznica prekrivena mnogoslojnim prijelaznim epitelom (karakteristinim za

mokrane putove).

MOKRANI MJEHUR (VESICA URINARIA):

Spremnik za mokrau koji se nalazi u maloj zdjelici, iza simfize preponskih kostiju. Dijelovi:

baza (fundus vesicae)donji stranji dio trup (corpus vesicae)srednji dio i vrh (apex vesicae)prednji dio.

Povrine mokranog mjehura: prednja (facies symphisialis)usmjerena prema simfizi i

stranja (facies intestinalis)dorzokranijalno, u suodnosu sa crijevima i uterusom.

Zapremnina je 200400 mL. Moe mijenjati volumen zahvaljujui jakom miinom sloju i posebnom epitelu. Na sluznici se nalazi TROKUTASTO POLJE (trigonum vesicae) koji je omeen:

ostium ureterisuem obaju mokraovoda;

ostium urethrae internumuem mokrane cijevi; na lateralnim vrhovima ulaze URETERI;

na treem, usmjerenom prema dolje, vrhu ulazi URETRA.

Graa mokranog mjehura:

tunica mucosa, sluznica,prijelazni epitel koji se prilagoava promjenama volumena m.mjehura i tunica muscularis, dobro razvijena, glatko miije:

vanjski uzduni sloj, srednji kruni sloj i unutranji sloj snopii vlakana koji tvore mreu m.detrusor vesicaepranjenje

m.m. Vanjski sloj stijenke (moe biti i SEROZA i ADVENTICIJA):


51/66

s gornje i stranje strane TUNIKA SEROZA i s donje i prednje straneTUNIKA ADVENTICIJA.

Topografija mokranog mjehura: u mukarca se nalazi izmeu simfize i rektuma, a

u ena se nalazi izmeu simfize, uterusa i vagine.

MOKRANA CIJEV (URETHRA)

Odvodi mokrau iz mokranog mjehura. URETHRA FEMININA

kratka cijev duljine 34 cm; na dnu MM zapoinje ostiumom urethrae internum; zavrava u predvorju rodnice ostium urethrae externum.

URETHRA MASCULINA

cijev duljine 1520 cm; zapoinje ostiumom urethrae internum na dnu MM; zavrava naglansu penisa ostiumom urethrae externum.

Anatomija uretre maskuline: poetni dio (pars intramuralis)izmeu zidova MM; pars prostaticadio koji prolazi kroz prostate; pars membranaceadio koji prolazi kroz dijafragmu urogenitale; pars spongiosadio koji se nalazi na vanjskom spolovilu.

3 suenja uretre: VANJSKO ue,

UNUTARNJE uei SUENJE DIJELA URETRE KOJI PROLAZI KROZ UROGENITALNU MEMBRANU.

Graa stijenke uretre:

SLUZNICA

u prostatinom dijelu prijelazni epitel; u membranoznom i spongioznom dijelumnogoslojni cilindrini epitel; u poetni dio uretre mnogoslojni prijelazni epitel; u M poetni dio uretre mnogoslojni ploasti epitel.

MIINI SLOJ unutranji uzduni sloj i vanjski kruni sloj.


52/66

SPOLNI SISTEM (Systema genitale)

Muki spolni sistem (Systema genitale masculinum)

Unutranji muki spolni organi(Organa genitalia masculina interna)

1. SJEMENIK (testis) - stvaranje mukih spolnih hormona i spermija 2. NADSJEMENIK (epididymis) - dozrijevanje spermija

3. SJEMENOVOD (ductus deferens)

4. EJAKULACIJSKI VOD (ductus ejaculatorius) 5. SJEMENSKI MJEHURI (vesicula seminalis) 6. PREDSTOJNA LIJEZDA (prostata) 7. BULBOURETRALNA LIJEZDA (glandula bulbourethralis)

Sjemenik (testis):

oblik spljotena elipsoida; nalazi se u konoj vreici monje (scrotum);

parenhimatozni organ; izmeu zavijenih kanalia (tubuli seminiferi concorti) gdje se stvaraju spermiji, nalazi

se intersticijsko vezivno tkivo u kojem su Leydigove stanice (stvaraju testosteron).

Nadsjemenik (epididimys):

svojim konkavitetom obuhvaa sjemenik s gornje i stranje strane;

u njima dolazi do zavrnog sazrijevanja spermija;

dijelovi su caput, corpus i cauda epididymidis; u razini gornjeg pola se nastavlja sjemenovod.


53/66

Sjemenovod (ductus deferens):

cjevasti organ duljine 50 cm;

zapoinje od repa nadsjemenika, protee se uzlazno iza sjemenika, potom u sklopusjemenske vrpce prolazi kroz preponski kanal;

sjemenska vrpca (funiculus spermaticus) = sjemenovod + krvne ile i ivci za sjemenik;

zavrni dio pri dnu mokranog mjehura kria ureter i proiruje se u obliku ampule(ampulla ductus deferentis);

ampula sjemenovoda i izvodni kanal sjemenskog mjehuria spajaju se u ductus

ejaculatoriusotvara se u stranjoj stijenci prostatinog dijela m. cijevi.

Sjemeni mjehuri (vesicula seminalis)

lijezda koja se nalazi lateralno od zavrnog dijela sjemenovoda, izmeu mokranogmjehura i rektuma.

Ejakulacijski vod (ductus ejaculatorius)

Cjevasti organ duljine 2,5 cm.

Prolazi kroz prostatu i zavrava na stranjoj stijenci mokrane cijevi.

Kestenjaa (prostate):

neparni organ graen od ljezdanog i miinog tkiva; oblika i veliine kestena (zbog toga se esto predstojna lijezda naziva i kestenjaa); vrhom okrenutim prema dolje;

kroz nju prolazipoetni dio mokrane cijevi i oba ductus ejaculatoriusa

2 renja lobi prostatae dexter et sinister;

srednji reanj (lobus medius)izmeu ejakulacijskih vodova i mokrane cijevi;

ljezdano tkivo graeno od alveolarno-tubularnih prostatinih lijezda - otvaraju se umokranu cijev.

Bulbouretralna lijezda (glandula bulbourethralis):

nalazi se uza stranju stranu membranoznog dijela mokrane cijevi; veliine graka;

izvodni kanal se otvara u mokranoj cijevi na korijenu penisa;

sekret neutralizira kiselost mokrae.

Vanjski muki spolni organi(Organa genitalia masculina externa)

Spolni ud (penis):

muki kopulacijski organ na kojem se razlikuju:

korijen (radix penis)stranji dio;

trup (corpus penis)prednji slobodni dio;


54/66

glavi (glans penis)na njemu se nalazi otvor mokrane cijevi ostium urethraeexternum.

Izgrauju ga tri erektilna tijela;

dva upljikasta (corpora cavernosa penis); 1 spuvasto (corpora spongiosum penis);

u spongioznom tijelu se nalazi mokrana cijev;

kavernozna tijela ispunjava posebno erektilno tkivo koji izgrauje kaverne korporumkavernozum -proireni krvoilni prostori;

tijekom erekcije u kavernozna tijela nahrupljuje krv.

Monje (scrotum):

kona vrea podijeljenaseptumom scroti na dva dijela i

u njima se nalaze testisi, epididimisi, poetni dio duktusa deferensa.

enski spolni sistem(Systema genitale femininum)

Unutranji enski spolni organi (Organa genitalia feminina interna)

Nalaze se u zdjelici izmeu mokranog mjehura i rektuma.

U unutarnje enske spolne organe spadaju:

1. JAJNICI (ovarii);

2. JAJOVODI (tubae uterinae);3. MATERNICA (uterus);

4. RODNICA (vagina).

Jajnici (ovarii):

enska spolna lijezda;

parni parenhimatozni organ oblika i veliine badema; u njemu se razvijaju enske spolne stanice i stvaraju enski spolni hormone; nalazi se u jami (fossa ovarica), uz bonu stijenku male zdjelice;

dvijepovrine: vanjska lateralna i


55/66

unutarnja medijalna. dva kraja:

gornji kraj (extremitas tubaria)okrenut prema slobodnom kraju jajovoda i donji kraj (extremitas uterina)preko lig. ovarii proprium povezan s rubom

uterusa.

Prekriven kubinim, zametnim epitelom. Neposredno ispod epitela se nalazi vrsta vezivna ahura (tunica albuginea).

Graa:

kora (cortex ovarii)ispod ahure); sadri folikule (folliculi ovarici vesiculosi);

sr (medulla ovarii) centralni dio.

Jajaovod(tuba uterina, salpinx):

parni cjevasti organ duljine 1416 cm,

uloga mu je prihvatiti jajnu stanicu i provesti je u upljinu maternice.

Dijelovi jajovoda:

infundibulum tubae uterinae,

ampulla tubae uterinae,

isthmus tubae uterinae i

pars uterina tubae.

Maternica (uterus):

neparni uplji organ duljine 7,5 cm, irine 5 cm

izmeu mokranog mjehurai rektuma.

Ima oblik obrnuto postavljene kruke iji je vrh usmjeren prema dolje .

Dijelovi maternice:

trup (corpus uteri)gornji, iri dio usmjeren prema zdjelinoj upljini, njegov gornji masivni dio oblikuje dno (fundus uteri) na mjestu spajanja sa lateralnim

rubovima maternice nalaze se rogovi- mjesto na kojem jajovodi ulaze u uterus,

suenje (isthmus uteri), vrat (cervix uteri)donji, ui dio. Podijeljen na:

iznadvaginalni dio (portio supravaginalis cervicis) i

vaginalni dio (portio vaginalis cervicis uteri).

Graa maternice: MYOMETRIUM (miinica) glatko miije, najrazvijeniji sloj stijenke, PERIMETRIUMstijenku maternice izvana tvori peritoneum i ENDOMETRIUMsluznica.


56/66

Rodnica (vagina):

neparni cjevasti organ duljine 10 cm.

Protee se ukoso prema dolje i prema naprijed, prolazi kroz miino dno male zdjelice . Dijelovi rodnice:

ostium vaginaena ovom mjestu zavrava vagina;

nalazi se izmeu malih usana u predvorju vagine (vestibulum vaginae), iza vanjskogotvora mokrane cijevi;

djelomino ga zatvara hymen (tanka kona duplikatura);

svod (fornix vaginae)gornji dio rodnice koji obuhvaa donji dio vrata maternice.

Graa stijenke rodnice: tunika mukozau gornjem dijelu glatka, u donjim dvjema treinama ima poprene

nabore,

tunika muskularis i

tunika adventicija.

Vanjski enski spolni organi (Organa genitalia feminina externa):

u vanjske enske spolne organe spadaju:

1. STIDNI BREULJAK (mons pubis);2. VELIKE STIDNE USNE (labia majora pudendi);3. MALE STIDNE USNE (labia minora pudendi);

4. DRAICA (clitoris);5. PARNO EREKTILNO TIJELO (bulbus vestibuli vaginae);6. VELIKE VESTIBULARNE LIJEZDE (glandulae vestibulares majores);

7. DOJKAmamma.

Dojka (mamma) su mlijene lijezde izmeu kojeg se nalazi neto vezivnogi masnog tkiva.

lijezde poinju hipertrofirati u pubertetu pod utjecajem hormona estrogena, ahipertrofiraju i u trudnoi pod utjecajem progesterona, spremaju se za laktaciju ilistvaranje mlijeka.

DIJELOVI:

o Pigmentacijski dio - areola mammae i

o Bradavicamammila. Na njoj se nalazi 1520 otvora izvodnih kanalia mlijenih lijezda.

Lactacio je proizvodnja mlijeka u dojkama nakon poroda, zbiva se pod utjecajemhormona prolaktina kojeg lui hipofiza. Dojenjem, podraajem koe areole mamedolazi do luenja oksitocinakoji izaziva

kontrakciju i pranjenje mlijenih lijezdi.

Limfa iz dojki se drenira u axilarne, supraclavicularne i parasternalne limfne vorove.


57/66

Menstruacioni ciklus

Podrazumijeva sve promjene koje se odigravaju na unutranjim polnim organima ene

izmeu dvije uzastopne menstruacije. Normalno traje oko 28 dana.

Normalno ako nije krae od 21, a due od 35 dana. Prvi put se javlja u pubertetu (menarha).

Izostaje za vrijeme trudnoe, dojenja, ili klimakterija.

I ovarijalni ciklus:- ovulacija,

- corpus luteum,

corpus luteum gravidans i

corpus luteum menstruationis.II endometrijalni ciklus:

- faza proliferacije,

- faza sekrecije,- faza menstruacije i

- faza regeneracije.

III cervikalni ciklus.

IV vaginalni ciklus.

Menstruacijaje periodicno krvarenje kod ena koje traje 3 do 7 dana.

Nastaje zbog oplodnje zbog ega sluznica maternice propada odumire i izbacuje se

van zajedno sa neoploenom jajnom stanicom u vidu menstrualnog krvarenja. Mjesecno se izgubi oko 30 do 180 ml menstrualne krvi.

Menstruacioni ciklus je regulisan usaglaenim djelovanjem tri nivoa tj.

hipotalamusa (dio mozga),

hipofize(zlijezda u mozgu) i

jajnika(ovarija).

To je djelovanje takozvane hipotalamo-hipofizno ovarijalne osovine koja reguliemenstrualni ciklus.

Hipotalamus luci GnRH (Gonadotropne oslobadajuce hormone za hormone hipofize:

FSH- Folikulostimulirajuci hormon i LH-Lutenizirajuci hormon). GnRH za FSH i GnRH za LH iz hipotalamusa djeluju na prednji rezanj hipofize

(adenohipofizu).

Ona luci FSH i LH koji potom djeluju na janik (ovarij) koji luci estrogen i progesteron. U prvoj fazi ciklusa tj. prvih 14 dana se luci FSH iz prednjeg reznja hipofize

(adenohipofize), a on putem krvi putuje do jajnika (ovarija) i potie rast folikula kojisadre nezrele jajne stanice.

Folikuli rastu i sazrijevaju kroz faze:

primarni folikul,

sekundarni folikul i

tercijalni folikul ili De Grafov folikul, koji predstavlja zreli folikul koji nosi zrelu jajnustanicu spremnu za oplodnju.


58/66

Svaki jajnik sadrzi oko 200. 000 jajnih stanica koje sazrijevaju pod uticajem FSH u

jajnim folikulima.

Iz folikula sazrijevanjem se oslobaa hormon estrogen u prvoj fazi ciklusa (tj.prvih 14dana ciklusa) koji priprema sluznicu maternice za eventualnu oplodnju u smislu da potienjeno zadebljavanje.

12 dana ciklusa se iz folikula oslobodi maksimalna koliina estrogena koja putem krviodlazi do hipotalamusa i hipofize te potakne nagli skok u lucenju LH tj. lutenizirajueghormona iz prednjeg reznja hipofize.

Ovulacija nastupa etrnaesti danciklusa.

Zreli folikul sa zrelom jajnom stanicom se priblizi povrsini jajnika i izboci njenupovrinu, a potom prsne i izbaci u trbunu upljinu zrelu jajnu stanicu.

Obino svaki mjesec iz drugog jajnika.

Na mjestu gdje je folikul prsnuo u jajniku se formira tzv. uto tijelo ili Corpus luteumkoji lui hormon progesteron (tzv.hormon uvar trudnoe).

Progesteron priprema sluznicu maternice za smjetaj oploene jajne stanice. Od treeg mjeseca trudnoe luenje progesterona preuzima i posteljica ili placenta.

2-3 dana pred ovulaciju je maksimalna koliina luenja estrogena koja pojaava sekrecijusluzi u podruju grlia maternice, sluz postaje bistra i rastezljiva i sve to olakavakretanje spermatozoida do ampule jajovoda gdje se nalazi zrela jajna stanica i gdje je

mjesto oplodnje tj. njihovog spajanja.

U periodu ovulacije dolazi i do porasta tjelesne temperature za 1 C. Nakon ovulacije jajna stanica se iz trbune supljine preuzima putem resica od jajovoda i

pokretima resica usmjerava u podruje ampule jajovoda tj. prosirenog dijela jajovodagdje eka na oplodnju 12 - 24h.

Ako doe do oplodnje (tj. spajanja muke spolne stanice (spermatozoida) i zenske spolnestanice (jajne stanice) uto tijelo e nastaviti luiti progesteron iizostat e menstrualnokrvarenje.

Ako ne doe do oplodnje uto tijelo e propasti, zbog ega e nastati tzv. Bijelo tijelo iliCorpus albicans.

Smanjit e se luenje progesterona, a to odmah potie hipotalamus i hipofizu na dalje

luenje FSH ime zapoinje novi ciklus. Neoploena jajna stanica e propasti i zajedno sa propalom sluznicom se izbaciti u vidu

menstrualnog krvarenja.


59/66

OVARIJSKI CIKLUS obuhvaatri faze:

1.) FOLIKULARNA FAZA

- Traje od prvog dana MC do ovulacije.

- Pod utjecajem FSH dolazi do sazrijevanja Graafovog folikula.- Sazrijevajuci folikul proizvodi estrogene.

2.) OVULACIJA

- Do nje dolazi 14 dana prije slijedee menstruacije.

-

Uvjetuje je nagli i visoki porast LH hormona, kaemo iljak LH(radi se o prskanju Graafovog folikula i izbacivanju jajne stanice/oocite sa povrinejajnika.

3.) LUTEINSKA FAZA

- Traje od ovulacije do sljedee menstruacije.- Pod utjecajem LH dolazi do stvaranja corpus luteuma iz prsnutog Graafovog folikula.- Corpus luteum proizvodi progesteron.

ENDOMETRIJSKI CIKLUS obuhvaa tri faze:

1.)

MENSTRUALNA FAZA - MENSTRUACIJA- Do menstrualnog krvarenja dolazi kada nije dolo do oplodnje, zbog ega propada

corpus luteum i smanji se nivo progesterona i estrogena.- Traje 3 do 5, maksimalno 7 dana.

- Dolazi do odljutenja povrnog sloja endometrija.

2.) PROLIFERATIVNA FAZA

- Traje od kraja menstruacije do ovulacije.


60/66

- Zbiva se pod utjecajem estrogena i dolazi do obnavljanja izljutenog endometrija- odgovara folikularnoj fazi ovarijskog ciklusa.

3.) SEKRETORNA FAZA

- Traje od ovulacije do slijedee menstruacije.

-

Zbiva se pod utjecajem progesterona i dolazi do zadebljanja endometrija koji sepriprema za prihvat oploene jajne stanice.- Zove se sekretorna faza jer glandulae uterine lue sekrete bogate glikogenom koji

trebaju prehraniti zigotu dok se ona dobro ne ugnjezdi u endometriju i povee sa majinimkrvotokom.

- Odgovara luteiskoj fazi ovarijskog ciklusa.

Oplodnja

Documents

Skripta Anatomija II