Skripta - Antički brodolomi i plovidbene rute na

istočnoj obali Jadrana

Doc. dr. sc. Mato Ilkić

Sadržaj

Uvod ...................................................................................................................... 1

Općenito ................................................................................................................ 2

O amforama ........................................................................................................... 4

Antički brodolomi istočnog Jadrana ..................................................................... 6

Istra ..................................................................................................................... 6

Kvarner ............................................................................................................... 8

Zadarsko područje .............................................................................................. 9

Šibensko područje ............................................................................................ 14

Splitsko i dubrovačko područje ........................................................................ 18

Rekonstrukcija antičke plovidbene rute na istočnom Jadranu ............................ 20

Zaključak ............................................................................................................. 22

1

Uvod

Razvoj trgovine u razdoblju antike je doživio do tada neviđeni procvat, a područje Mediterana

je bilo u središtu tog procvata. Svaka civilizacija koja je držala do sebe je imala razvijenu

trgovinu, tako je bilo i s grčkom, feničkom i rimskom civilizacijom koje su ostavile najveći

trag na antičkom tržištu kao najrazvijenije civilizacije tog doba. Česta metoda trgovine u

antici je bila putem brodova. Tako je stvorena ogromna mreža pomorskih puteva po

Mediteranu koja se protezala od hispanskog poluotoka pa sve do zemlje Feničana. Ulogu u

svemu tome je imala istočna obala Jadrana također. Plovidbena ruta na istočnoj jadranskoj

obali se protezala od antičke Savudrije Silbio pa sve do antičkog Epidauruma, današnjeg

Cavtata. Možda ova ruta nije bila toliko značajna kao ostale rute na Mediteranu, ali je ona

imala veliku ulogu u formiranju istočne Jadranske obale i svih naroda koji su živjeli na tom

prostoru. Plovidbene rute istočnog Jadrana su pomogle u razvitku trgovine te su povezali

istočni Jadran s ostatkom antičkog Mediterana.

2

Općenito

Plovidbene rute na istočnoj jadranskoj obali doživljavaju svoj vrhunac za vrijeme najvećeg

uspona rimske civilizacije. Intenzitet plovidbe najveći je za vrijeme kasne Republike i ranog

Carstva, iako istočna jadranska obala tada nije bila kompletno osvojena (Slika 2.). Bez obzira

na to, plovidba istočnim Jadranom je tekla iz dana u dan. Tipični trgovački brodovi koji su

plovili istočnim Jadranom su bili napravljeni od drveta, najčešće s jednim jedrom. Većina

brodova je bila sastavljena pomoću drvenih utora jer su za gradnju brodova namjeravali

koristiti što manje kovina. Svaka kovina pod morem je bila osuđena na koroziju. Brodovi su

koristili drvena vesla kao pogon, ali u većini slučajeva su ona služila za skretanje broda što

znači da je dobar vjetar imao presudnu važnost na Jadranu. Antički brodolomi su važan faktor

za rekonstrukciju antičkih plovidbenih ruta i bez njih bi to bio vrlo težak pothvat. Na svu

sreću takvih brodoloma ima mnogo na području istočnog Jadrana, iako nisu svi istraženi.

Također je na mnogim podvodnim nalazištima posvjedočeno postojanje šivanih brodova,

odnosno slavnih liburniskih Serilia. Za skladištenje raznih proizvoda korištene su amfore,

keramičke posude trbušastog oblika s izduženim vratom i dvije drške. Amfore su bile najčešći

oblik skladištenja prijevozne robe pa se zato i nazivaju transportne amfore. Osim toga,

amfore su i najčešći nalaz kad govorimo o podvodnim arheološkim istraživanjima. Kontekst

tereta jednog trgovačkog broda u podvodnoj arheologiji može biti vrlo važan jer na temelju

tereta se može zaključiti odakle je brod krenuo, gdje se zaustavljao i gdje je potonuo, odnosno

koje mu je konačno odredište. Kad govorimo o ranim danima podvodne arheologije u

Hrvatskoj, valja spomenuti Dasena Vrsalovića, bračkog arheologa, prvoga koji je pisao o

podvodnoj baštini i o njezinom očuvanju. Zato je prozvan pionirem, odnosno ocem podvodne

arheologije u Hrvatskoj. Istočna jadranska obala je općenito bogata podvodnim arheološkim

nalazima svih vrsta, bilo da se radi o brodolomima, sidrištima, lučkim instalacijama,

potopljenim naseljima ili o pojedinačnim nalazima. To je rezultat mnogih čimbenika,

prvenstveno povečanjem morske razine za 2 metra u posljednjih 2000 godina što je

rezultiralo potapljanjem mnogih objekata na obali. Najčešći uzrok brodoloma je olujno

vrijeme i jak vjetar koji na Jadranu može biti i smrtonosan. Brojni grebeni i hridi kojima

Jadran obiluje također su razlog mnogih brodoloma, kao što su oni na grebenima kod otoka

Silbe. Svrha podvodnih arheoloških istraživanja nije samo rekognosciranje i lociranje

podvodnih nalaza, već i njihova dokumentacija te zaštita i konzervacija. Zaštita podvodne

arheološke baštine je uvijek bila i uvijek će biti teška. To je zato što su mnogi podvodni

lokaliteti opljačkani ili samo čekaju da budu opljačkani. Zato je Dasen Vrsalović pisao i

3

zahtjevao da se podvodna arheološka baština mora što prije zaštititi jer ona u istom rangu kao

i ona na kopnu. Tako je i nastala svijest o podvodnoj arheološkoj baštini.

Slika 1. - Tipični trgovački brod iz vremena kasne Republike/ranog Carstva.

Slika 2. - Grafikon koji prikazuje vremenski intenzitet brodoloma; najviše brodoloma potječe iz

vremena kasne Republike i ranog Carstva (0.-nulta godina).

4

O amforama

Amfore su keramičke posude, najčešće trbušastog oblika s dugim vratom i dvije ručke.

Amfore iz rimskog doba su također imale šiljak na dnu radi boljeg skladištenja i samog

korištenja. One potječu s Bliskog Istoka i tada su bile poznatije kao Kanaanski vrčevi, a

njihovo prisustvo je zabilježeno još u brončanom dobu. Te su keramičke posude jako

podsječaju na one tipične amfore iz rimskog doba i vrlo su slične. Ipak, nisu Rimljani bili ti

koji su ih učinili popularnima. Bili su to prije svega Feničani i Grci, koji su svojom

kolonizacijom Mediterana proširili ideju o amforama kao osnovno sredstvo za transport robe.

Kako je vrijeme prolazilo, tako su se i oblici amfora mijenjali, tako da je danas poznato

mnogo različitih tipova amfora. Tipologijom amfora su se bavili arheolozi Heinrich Dressel i

Nino Lamboglia po kojima se i dan danas razni tipovi amfora nazivaju. Podmorje istočnog

Jadrana je krcato amforama, dapače one su najčešći podmorski arheološki nalaz. U amforama

su se najčešće prevozile tekućine kao što su vino i maslinovo ulje, ali osim toga su se

prevozile mnoge druge stvari kao što su: riblji umaci, suho voće i povrće, usoljena riba. Osim

prehrambenih proizvoda u amforama su se također skladištile sirovine, cijenjeni metali,

poluproizvodi i slično. U amforama se zapravo moglo skladištiti bilo što, naravno bilo što što

je moglo stati u nju. Najvažnija stvar koju su amfore čuvale je pitka voda, koja je posadi

broda bila od velike važnosti, bolje reći životne. Osim za transport, amfore su koristile i za

neke druge stvari, tada govorimo o njihovoj sekundarnoj uporabi. Amfore kao podvodni nalaz

mogu biti vrlo važne, pogotovo ako su nađene uz brodolom jer se na temelju njezine

tipologije može napraviti kvalitetna datacija same amfore i naravno brodoloma. Najčešći tip

amfora iz podmorja istočnog Jadrana je tip Lamboglia 2, koji je karakterističan za 2. i 1. st.

pr. Kr., odnosno kasnu Republiku i rano Carstvo (Slika 4. i 5.).*

Slika 3. - Način slaganja amfora.

5

Slika 4. - Amfora tipa Lamboglia 2.

Slika 5. - Amfore tipa Lamboglia 2; brodolom kod Vlaške Male.

* - Osim amfora Lamboglia 2, na području istočnog Jadrana su također poznate amfore s ravnim

dnom, (amfore tipa FORLIMPOPOLI), sjevernoafričke i grčke amfore.

6

Antički brodolomi istočnog Jadrana

Istra

Put antičkih brodoloma na istočnoj obali Jadrana je najbolje započeti od sjevera, odnosno

istarskog poluotoka. Kao i svako drugo područje na Jadranu, Istra je bogata podvodnom

arheološkom baštinom, od brodoloma do sitnih nalaza. Prije dolaska Rimljana, istarski

poluotok je bilo glavno područje plemena Histra, teoretski sve do rijeke Raše od koje su

nadalje živjeli Liburni. Rimljani su uspostavili vlast u regiji 177. g. pr. Kr., ali pravi rimski

utjecaj je započeo mnogo kasnije kada je Istra uključena u desetu regiju Venetia et Histria.

Istra je u cijelom rimskom svijetu bila poznata kao zemlja dobrog vina i ulja, što je sasvim

dovoljno da ona bude dio važne plovidbene rute na Jadranu. Osim toga u Istri su postojale

dvije rimske kolonije, Parentium i Pola. Prva prava podvodna arheološka istraživanja na

području Istre je započeo Štefan Mlakar iz Arheološkog muzeja u Puli još 1963. g. Bilo je to

slavno istraživanje kod rta Savudrije ili bolje reći antički Silbio, gdje je zabilježeno

postojanje antičkog rimskog brodoloma iz 1. st. pr. Kr. To je ujedno bilo i prvo podmorsko

arheološko istraživanje u Hrvatskoj. Osim brojnih nalaza amfora, pronađena je i olovna

prečka sidra. Da se amfore na Jadranu nisu samo uvozile dokazuju dva važna nalazišta na

zapadnoj obali Istre. To su Fažana i Loron gdje su dokazana postojanja keramičarskih

radionica, što znači da su se u rimskom dobu, a možda i ranije ondje proizvodile amfore i

ostalo keramičko posuđe. Antičkih brodoloma u Istri ima mnogo, ali najviše ih je

koncentrirano na području južne Istre oko Pule i Medulina (Slika 6.). Možemo također

spomenuti brojne antičke vile i ljetnikovce koji su rasprostranjeni diljem istarske obale, a

jedna takva je lociranja na Brijunima u uvali Verige (Slika 7.). Još jedna vila se nalazi na

poluotoku Vižuli u medulinskom zaljevu. To je područje također važno kao nalazište brojnih

rimskih brodoloma i amfora. Podvodna arheološka istraživanja u Istri nisu stala i još se uvijek

vode diljem Istre. Ulogu u istraživanju istarskog poluotoka su također imali zadarski arheolozi

pod vodstvom Zdenka Brusića i Smiljana Gluščevića koji su dali svoj doprinos u mnogim

istraživanjima. Iz svega ovoga se može zaključiti da je Istra bila važan dio plovidbenih ruta,

ali i važna regija u rimskome svijetu uopće.

7

Slika 6. - Karta južne Istre s antičkim podmorskim lokalitetima.

Slika 7. - Ostaci rimske vile u uvali Verige na Brijunima.

8

Kvarner

Nakon Istre i antičke Pole, put je išao prema današnjem Kvarneru i kvarnerskim otocima i

dalje prema Dalmaciji. Taj je put mogao ići u dva smjera. Vanjska ruta je išla uz otoke kao

što su Lošinj, Ilovik i Silba, dok je druga unutrašnja ruta vjerojatno išla prema antičkoj

Seniji, današnjem Senju pa onda prema Iaderu i Dalmaciji. Još prije Rimljana na ovom su

prostoru živjeli Japodi i Liburni, poznatiji kao neustrašivi pomorci na istočnom Jadranu.

Kad govorimo o rekonstrukciji plovidbene rute na području Kvarnera logično je zaključiti da

je najbrži i najkraći put prema jugu bio upravo onaj vanjski uz otoke, ali postoji vjerojatnost

da su brodovi plovili prema unutrašnjosti

Kvarnera i to prema antičkom Senju-Senia,

važnom rimskom uporištu na Kvarneru. To

dokazuje brojna arheološka baština ispod i

iznad morske površine. Najranija podvodna

arheološka rekognosciranja i istraživanja su

realizirana pod vodstvom Radmile

Matejčić iz Pomorskog i povijesnog

muzeja u Rijeci. Jedan od poznatijih nalaza

je onaj kod otoka Ilovika gdje je pronađen

antički brodolom s ogromnim teretom

amfora. To je ujedno i prvo podvodno

nalazište na kojemu je korišteno metalno

mrežište radi potreba lakšeg istraživanja.

Osim Ilovika, valja spomenuti i brodolome

kod rta Glavine na otoku Rabu, zatim kod

otočića Galuna i kod rta Pernata na Cresu.

Ipak vjerojatno najpoznatiji nalaz s Kvarnera je onaj koji je slučajno otkrio belgijski ronilac

René Wouters 1996. g. kod otočića Vele Orjule blizu Lošinja. Bio je to savršeno očuvani

brončani kip mladog atlete za kojega se kasnije ispostavilo da je riječ o čuvenom

Apoksiomenu (Slika 8.). Statua je nakon čiščenja i konzervavije doživjela veliku slavu te se

danas smatra jednim od najvažnijih podvodnih pronalaska na Jadranu. Iako je u plovidbi na

Jadranu često bio zaobilažen, Kvarner nije manje važno područje kad govorimo o antičkom

razdoblju koje je ostavilo velik trag na ovom području.

Slika 8. - Apoksiomen.

9

Zadarsko područje

S Kvarnera se selimo na zadarsko područje, odnosno područje sjeverne Dalmacije koje je

izrazito bogato podvodnom baštinom. Prije smo rekli da su područja Istre i Kvarnera bila vrlo

aktivna u rimskom razdoblju što se tiće antičke plovidbe i općenitog života, ali je za razliku

od njih zadarsko područje još više aktivnije. Na ovom području su također živjeli Liburni,

vješti pomorci koji su radili posebne brodove. Ti su brodovi bili izrađeni bez ijednog

metalnog komada, isključivo od drveta povezani konopom i drvenim klinovima. Takva vrsta

broda se naziva šivani brod ili Serilia, a u upotrebi su bili više od 1000 godina. Razlog tome

je dobra geograska pozicija, ali i prisustvo antičkog Iadera i mnogih naselja. Iako je Iader bio

kolonija rimskih građana, točna lokacija antičke rimske luke je još uvijek nepoznata, a

pretpostavlja se da se nalazi negdje na području Kolovara. Istraživanje ovog područja su

vodili Arheološki muzej iz Zadra i odjel za Arhelogiju Sveučilišta u Zadru, a brojna

istraživanja se i dan danas vode. Onaj koji je započeo s podvodnim istraživanjima na ovom

području je profesor Zdenko Brusić, vrsni arheolog i ronilac. Nešto poznatija luka se nalazi

nedaleko od Zadra, a to je ona u Zatonu. Antička luka u Zatonu je zapravo bila luka antičke

Aenone, današnjeg Nina, također važnog rimskog uporišta u sjevernoj Dalmaciji. U Zatonu su

pronađena dva liburnska brodoloma iz 2. st. pr. Kr. i gomila artefakata, kao što su: knidska

keramika, staklene boce, lucerne, geme, novac, nakit, drveni češalj i još mnogo toga, sve

naravno iz rimskog razdoblja. Kao poseban nalaz možemo izdvojiti drveni koloturnik koji je

unatoč velikoj starosti i utjecaju mora, savršeno očuvan (Slika 10.). Vrlo važnu skupinu

podvodnih lokaliteta predstavljaju otoci sjevernog Jadrana. Neki od tih otoka su: Molat,

Kamenjak, Premuda i Silba. Otok Silba je jedan od poznatijih lokaliteta gdje su u uvali

Pocukmarak pronađeni antički sarkofazi iz 4. st. po. Kr. koji najvjerojatnije potleću s otoka

Brača (Slika 9.). Neki su dobro očuvani dok su neki u komadima, ali je saasvim sigurno da

oni nisu izvorno bačeni na taj položaj, već su u kasnijim vremenima dislocirani te su poslužili

kao građevinski materijal za izgradnju malenog gata u već spomenutoj uvali Pocukmarak gdje

se navodno nalazio izvor pitke vode. Na otoku Premudi su nađene mnoge amfore koje su

iznimno rijetke na Jadranu, ali i na Mediteranu, nažalost taj je lokalitet kao i mnogi na

Jadranu opljačkan. Niz vrlo važnih lokaliteta se nalaze na Grebenima kod otoka Silbe gdje su

pronađeni ostaci kremenog oruđa iz prapovijesti, kao i mnogo ostataka amfora tipa Lamboglia

2 i jedno rimsko željezno sidro. Na Grebenima kod otoka Silbe je pronađen antički

brodolom koji je istražio Smiljan Gluščević iz Arheološkog muzeja u Zadru. Brod je bio

dugačak oko 20 m, od brodske konstrukcije je sačuvano oko 50 drvenih rebara te je

10

pronađeno mnogo amfora najviše onih tipa Dressel 2-4. Kod mjesta Brgulje na otoku

Molatu je pronađen brodolom s teretom građevinskog materijala koji se sastojao od tegula i

imbreksa, tipičnog materijala za izradu krovova u antičkom razdoblju (Slika 12.). Osim

ovoga, ovakvih brodoloma je pronađeno nekoliko na širem zadarskom području.

Slika 11. - Amfora tipa Dressel 2-4, kakve se nađene na Grebenima kod otoka Silbe.

Slika 9. - Antički sarkofazi s otoka Silbe.

Slika 10. - Drveni koloturnik iz Zatona.

Slika 12. - Ostaci tegula i imbreksa s brodoloma kod Brgulja na otoku Molatu.

11

Nedaleko od Zadra se nalaze dva vrlo zanimljiva lokaliteta, a to su Ljubač i Rtina. Ljubač se

nalazi u Ljubačkom zaljevu, dok je Rtina smještena u uvali Plemići. U okolici Ljupča se

nalaze mnoge liburnske gradine, od kojih je najpoznatija gradina Venac, dok se nedaleko od

Rtine nalaze ostaci bizantske, a možda i templarske utvrde. Ovi lokaliteti su dokaz da su

mnogi narodi u prošlosti koristili ovaj teren za izgradnju naselja i drugih objekata zbog

dobrog strateškog položaja i prirodnih skloništa. Vrlo zanimljiv nalaz predstavljaju novčići, a

nađeno ih je mnogo na području sjeverno od Zadra. Najzanimljiviji novac je zasigurno novac

sjeverne Afrike koji je vjerojatno dospjeo ovdje zbog trgovine. To je prije svega novac

Kartage, Numidije i Egipta, a te vrste novca su inače prava rijetkost na istočnom Jadranu. Od

ostalih nalaza možemo izdvojiti rimski carski novac, inkuzni novac Metaponta te novac

ilirskog vladara Baleja, koji je jako važan jer da se on nije kovao mi danas ne bismo znali da

je Balej uopće postojao. Nedaleko od Rtine u uvali Plemići je pronađen veliki sloj rimske

keramike koji također sadrži odbačne škart tegule i te tegule s natpisom. Sve ovo naslučuje da

bi ovdje negdje trebala postojati keramičarska radionica. Zanimljiva je tegula s natpisom

MVTTIEN, što je možda ime vlasnika radionice ili same radionice (Slika 13.). U uvali Plemići

je također dokazano postojanje dva antička gata za brodove. Nađeno je i mnogo ulomaka

amfora s ravnim dnom te ostaci rimskog paljevinskog groba s lucernama. U podnožju također

postoje mnogi podvodni arheološki nalazi koji dokazuju da je plovidba mogla teći i uz

Velebit. Takav lokalitet je Sv. Trojica, koji je inače slabo istražen, ali je nađeno mnogo

ostataka amfora tipa Lamboglia 2 pa se najvjerojatnije radi o antičkom brodolomu. Također

su pronađeni novci Kartage, Numidije i Hispanije, što je izravan dokaz duge plovidbe i

trgovine na Mediteranu. Otok Maun, koji se nalazi uz otok Pag također ima veliki arheološki

potencijal, ali je nažalost slabo istražen. Slično je sa Sv. Trojicom, vjerojatno se radi o još

jednom brodolomu jer je pronađeno mnogo ostataka amfora, od kojih su najzanimljivije one

scrolikog oblika. Vjerojatno najzanimljivije i arheološki najbogatije područje sjevernog

Jadrana predstavlja otok Pag. Najveće rimsko naselje na otoku Pagu se nalazilo na području

današnje Caske, a zvalo se Cissa. U podmorju Caske je pronađena velika arheološka građa, a

od toga možemo izdvojiti antički šivani brod iz rimskog doba te cjelovito drveno sidro,

također iz rimskog doba kao jedinstveni nalaz na Mediteranu (Slika 15. i 18.). Istočno od

Paga u zaljevu Vlaška Mala je pronađen antiči brodolom iz 1. st. pr. Kr. s čak 100 amfora

tipa Lamboglia 2. Osim amfora, pronađene su olovne prečke sidra, dubinomjer, žrvanj za

pšenicu te kuhinjsko posuđe. Nedaleko od Novalje, gdje se nalazila antička Navalia je

također pronađeno mnogo arheološkog materijala, ali je ovaj put taj materijal datiran u kasno

razdoblje Rimskog Carstva, odnosno kraj 3. i početak 4. st. Radi se o novcu, fibulama i

12

keramici. Na samom jugu otoka Paga kod Smokvice je pronađeno mnogo numizmatičke

građe od koje možemo izdvojiti vrlo rijetke Aes Rude i novac grčke kolonije Isse. Sve nam

ovo pokazuje da je otok Pag imao veliku ulogu u razdoblju antike i da je bio odredište mnogih

trgovaca. A svi ovi lokaliteti nam dokazuju da je plovidba na području sjeverne Dalmacije

tekla i na putu Velebita i otoka, a ne samo na relaciji Istra-Lošinj-Silba-Zadar.

Slika 13. - Tegula s natpism MVTTIEN iz uvale Plemići.

Slika 14. - Novac Numidije, kakav je pronađen diljem

sjeverne Dalmacije.

Slika 15. - Drveno sidro iz Caske.

Slika 16. - Rekonstrukcije rimskog

olovno-drvenog sidra.

13

Slika 17. - Amfore tipa Lamboglia 2; brodolom kod Vlaške Male.

Slika 18. - Šivani brod iz Caske.

14

Šibensko područje

Osim zadarskog i područje oko Šibenika je izrazito bogato podvodnom baštinom. Najvažniji

lokaliteti su dakako Biograd i Pakoštane, ali one se nalaze između Zadra i Šibenika pa kako

smo zadarsko područje već odradili, ove ćemo lokalitete staviti pod šibensko područje. Već

smo rekli da je plovidba prema jugu tekla uz otvoreno more, ali i uz obalu, odnosno zadarski i

pašmanski kanal. Pašmanski kanal je predstavljao vrlo važan prometni pravac na istočnom

Jadranu, gdje su se nalazile brojne antičke luke. Prvu koju ćemo spomenuti je rimska luka na

položaju Bošana, nedaleko od Biograda na Moru. Na položaju Bošana su pronađeni ostaci

kuća sa zidovima i podnim grijanjem-Hipokaust, a vjerojatno se radi o Villi Rustici. Vrlo

zanimljiva je in-situ očuvana rimska riva, stara oko 2000 godina i dugačka oko 50 m, ali je

danas potopljena zbog izdizanja morske razine (Slika 19.). Sam kulturni sloj je debeo oko

jednog metra. Arheoloških nalaza ima na bacanje, izdvojit ćemo neke: ostaci skulpture boga

Libera, ulomak staklene posude s reljefom križa, korintska keramika, nakit, koštano posuđe,

lucerne, afrička keramika, egejska kuhinjska keramika, drveni koloturnik, pojasna kopča te

tegule s natpisom PANSIANA iz 1. st. pr. Kr./po. Kr (Slika 20.). Sama antička luka se sastojala

od dva lukobrana u obliku slova "L" koji su bili okomiti s obalom, a vjerjuje se da je sama

luka bila aktivna možda i do 4. st. Sljedeći vrlo važan lokalitet jesu Pakoštane, koje se nalaze

južno od Biograda. Područje Pakoštana je sigurno najpoznatije podvodno nalazište u

Hrvatskoj jer je tamo dokazano postojanje rimske luke, rimskog brodoloma i solane, a

vjeruje se da je postojalo i neolitičko naselje. Ostaci rimske luke se nalaze na području Janica,

a sama luka je vjerojatno bila u u funkciji prva dva stoljeća nakon Krista. Na poziciji današnje

moderne luke se nalaze ostaci solane, dok je nedaleko od moderne luke lociran rimski

brodolom. Kao i na zadarskom području i ovdje su u istraživanju sudjelovali zadarski

arheolozi, ovaj put u suradnji s lokalnim stručnjakom Markom Meštrovom, a u samim

istraživanjima su sudjelovali francuski i grčki arheolozi. Na području Pakoštana je pronađeno

mnogo artefakata, kao što su: lucerne, drvena brodska oprema, olovna amfora, novci, tegule,

Terra Sigilata i još mnogo toga. Kad govorimo o antičkoj luci iz Pakoštana, veliku

nepoznanicu predstavlja to što tako velika luka nema svoje gradsko središte pa se stoga

pretpostavlja da je ova luka zapravo bila luka antičke Asserije, koja se nalazi nedaleko od

Pakoštana. Otoci Žirje i Zlarin nedaleko od Šibenika su također poznati po podvodnoj

arheološkoj baštini. Kod otočića Gušteranski kod Žirja je pronađen antički brodolom s

amforama i kuhinjskim posuđem iz 2. st.; dok je na kod Rta Plavac na Zlarinu također

pronađen brodolom s amforama, Terra Sigilatom i ostalim nalazima.

15

Slika 19. - Vidljiva rimska riva, na

položaju Bošana.

Slika 20. - Izbor nalaza iz Bošana

(Prvi red s lijeva na desno: ostaci

skulpture boga Libera, pređica u

obliku gljive, afrička keramika.

Drugi red s lijeva na desno: Tegula s

natpisom PANSIANA, lucerna,

drveni koloturnik.

Slika 21. - Ekipa s Bošana.

16

Slika 22. - Pakoštane i podvodna nalazišta.

Slika 23. - Brodolom kod Pakoštana.

17

Slika 24. - Lucerna iz Pakoštana.

Slika 25. - Terra Sigilata s rta Plavca.

18

Splitsko i dubrovačko područje

Put antičke plovidbe ćemo završiti s južnom Dalmacijom gdje su se nalazila važna rimska

središta, kao što su Salona, Narona i Epidaurum, sve rimske kolonije. Prvo ćemo spomenuti

Rt Ploče, koji se nalazi točno na pola puta od Šibenika do Trogira, ali za sada ćemo ga

smatrati da pripada splitskom području iako je to sada najmanje važno. Kod rta Ploče se

nalazilo antičko svetište za pomorce, odnosno Diomedovo svetište. To je svetište osnovano

vjerojatno u 4. ili 3. st. pr. Kr. i bilo je u funkciji sve do 1. st. nakon Krista. Da se radi upravo

o Diomedovom svetištu, koji je u antičkom razdoblju bio zaštitnik pomoraca, govore urezani

natpisi na keramici koji spominju njegovo ime (Slika 26.). Pronađeno je mnogo arheološke

građe, najviše iz helenističkog i ranocarskog razdoblja. Najviše se istiće keramika i

numizmatički nalazi iz Grčke i sjeverne Afrike koji svjedoće o plovidbi mnogih naroda na

istočnom Jadranu. Te nalaze također možemo smatrati darovima za boga Diomeda. Sljedeće

važno nalazište je Resnik, gdje se nalaze ostaci naselja koji se mogu datirati od helenističkog

do kasnoantičkog razdoblja. Istraživanja su pokazala da se na području Resnika nalaze dvije

luke, jedna iz helenističkog i jedna iz rimskog razdoblja. Kao posebne nalaze možemo

izdvojiti kvalitetno helenističko posuđe ukrašeno reljefom (Slika 27.). Mnogi otoci na

splitskom području su arheološki bogati, pogotovo kada se radi o podvodnjoj arheologiji.

Otok Brač je oduvijek bio poznat po svom čuvenom bračkom kamenu, a izgleda da je tako

bilo i u antici. Kod mjesta Splitska na sjevernoj strani otoka se nalaze ostaci kamenoloma iz

rimskog doba, kao i pristanište za brodove, odnosno distribuciju kamena. Kod mjesta Splitska

su pod morem pronađeni kameni blokovi, koji su najvjerojatnije bili na putu za Split, a

nađeni su i djelomčno obrađeni sarkofazi. Sljedeći je otok Hvar, čuvena grčka kolonija

Pharos, ali i kasnije rimsko uporište. S Hvara su nam poznati nalazi pitosa iz predcarskog

razdoblja, dok muzej u Starom Gradu krije mnoge nalaze, kao što su amfore iz sjeverne

Afrike. Posebno je zanimljiva crkva Sv. Stjepana na čijem je zvoniku ugrđen antički reljef s

prikazom tipičnog rimskog trgovačkog broda (Slika 28.). Na Hvaru je dokazano postojanje

Ville Rustice, dok je kod rta Izmetišta pronađen brodolom s nalazima egejske kuhinjske

keramike i velikih kamenih blokova. Na otoku Mljetu je također pronađen antički brodolom,

koji je u svom teretu imao vrlo rijetke amfore za prijevoz prehrambenih proizvoda. Završit

ćemo s Cavtatom, antičkim Epidaurom, iako se praktički svaki mjesto u južnoj Dalmaciji

može smatrati arheološki potencijalnim. Brodolom kod Cavtata je karakterističan po svom

teretu amfora i pitosa. I tako završava plovidbena ruta istočnog Jadrana, od Savudrije do

Cavtata.

19

Slika 26. - Urezani natpis Diomeda s rta Ploče.

Slika 27. - Helenistička keramika

ukrašena reljefom iz Resnika.

Slika 28. - Reljef s prikazom broda s crkve Sv. Stjepana.

Slika 29. - Kermički vrč i lucerne s otoka Mljeta.

20

Rekonstrukcija antičke plovidbene rute na istočnom Jadranu

Prošli smo kroz mnoge lokalitete, naselja, gradove i otoke, prošli smo mnoge brodolome, luke

i razne objekte na obali. Sve nam to pokazuje kako je i gdje je tekla plovidba na istočnoj

Jadranskoj obali. Prvo ćemo postaviti pitanje zašto se uopće plovilo uz istočnu, a ne zapadnu

obalu Jadrana. Zapadna, odnosno talijanska obala je nerazvijena, odnosno nije razvedena kao

naša obala. Nema puno prirodnih skloništa, sidrišta, uvala i otoka, odnosno nema ih uopće za

razliku od naše obale. To su glavni razlozi zašto se plovilo našom obalom, iako se i na

suprotnoj strani ima štošta za vidjeti. Istočna jadranska obala je jedinstvena i specifična po

visokoj razvedenosti s tisuće otoka, uvala i zaljeva. Na toj su se obali u rimskom razdoblju

smjetile mnoge kolonije i municipiji, koji su bili u sastavu rimske provincije Dalmatie. Ako

krenemo od sjevera, ruta je tekla uz zapadnu obalu Istre, sve do Brijuna i Pole. Nakon Istre je

plovila prema Kvarneru, prema otoku Lošinju i Silbi, ali je sasvim moguće da je postojala ruta

prema unutrašnjosti, odnosno prema Seniji. Nakon Kvarnera ruta je išla prema otoku Pagu i

Iaderu, a mogla je ići i uz Velebit. O Iadera pa prema jugu, ruta je plovila uz pašmanski kanal

prema Murtetu i rtu Ploče. Dalje na jugu je išla do Salone pa je tekla uz otoke Brač, Hvar,

Vis, Mljet i pelješki poluotok. Poljednja ruta je tekla uz obalu i išla je prema Epidaurumu. To

su plovidbene rute istočnog Jadrana u antičkome razdoblju.

21

Slika 30. - Djelomična rekonstrukcija plovidbene rute na istočnom Jadranu.

22

Zaključak

Što više reći nakon ovog putovanja po istočnoj obali Jadrana? Rimska civilizacija, ali i mnoge

prije nje su ostavile ogroman trag koji se može najbolje pratiti kroz spektar podvodnih otkrića.

Tu su naravno otkrića i nalazi na kopnu, kojih ima puno, ali oni pod morem predstavljaju

posebnu skupinu. Na temelju brojnih brodoloma, luka, sidrišta i pojedinačnih nalaza, možemo

zaključiti da je plovidba u rimskom razdoblju najizraženija i to u doba kasne Republike i

Ranog Carstva. Rimljani su na istočnoj obali Jadrana ostavili ogroman trag i taj se trag može

pratiti. Razvoj rimske Dalmacije se može pratiti kroz prizmu podvodne arheološke baštine

koja je izrazito bogata. Ne smijemo zaboraviti da svu tu baštinu trebamo čuvati jer ona spada

u posebnu ugroženu vrstu kulturne baštine. Ako je nastavimo istraživati i štititi kako treba

onda ćemo svi jednoga dana biti ponosni što imamo toliku kulturnu baštinu, o kojoj druge

zemlje mogu samo sanjati.

23

Neka korištena literatura:

I.Radić-Rossi - Šivani brod u uvali Caski na otoku Pagu-Rezultati istraživačke

kampanje 2011., Histria Antiqua, 21, 2012.

Radić-Rossi - Uvod u podvodnu arheologiju (Skripta)

N. Cambi - Brončani kip čistača strigila iz mora kod otočića Vele Orjule blizu

Lošinja, Archaelogia Adriatica, 1, 2007.

M. Ilkić - Prilog poznavanju rimske luke na položaju Bošana nedaleko od Biograda

na Moru, Histria Antiqua, 21, 2012.

L. Bekić, M. Ilkić, Z. Brusić, M. Meštrov, M. Parica - Nova podvodna arheološka

istraživanja u Pakoštanima kod Zadra, Potopljena baština, 1, 2011.

S. Gluščević - Antički brodolom na Grebenima kod otoka Silbe, Zadar, 2004.

I. Koncani-Uhač - Poluotok uronjen u more, Pula, 2008.

Tabula Peutingeriana

Google Earth

Prezentacije profesora Ilkića

Želim svima puno sreće i uspjeha na ispitima, trebat će nam. Nemojte slučajno da Vam padne

na pamet mene okrivljavati ako padnete ispit.

Marin