Skripta - Srednjovjekovna numizmatika

Sadraj

UVOD ........................................................................................................................................ 2

NOVAC BIZANTA .................................................................................................................. 3

NOVAC SEOBE NARODA .................................................................................................. 10

KAROLINKI NOVAC ........................................................................................................ 15

UGARSKI NOVAC ................................................................................................................ 18

NOVAC OSMANSKOG CARSTVA ................................................................................... 22

NOVAC MLETAKE REPUBLIKE I AKVILEJSKOG PATRIJARHATA ................. 24

HRVATSKI NOVAC KROZ SREDNJI I NOVI VIJEK ................................................... 30

OSTALI NOVCI .................................................................................................................... 36

ZAKLJUNA RAZMATRANJA ......................................................................................... 39

KORISNE STRANICE .......................................................................................................... 40

ODABRANA LITERATURA ............................................................................................... 41

2

Uvod

Numizmatika srednjeg vijeka grubo obuhvaa razdoblje od poetka seobe naroda,

Bizanta, Mletake Republike, zatim Franake drave, Ugarskog kraljevstva te ostalih

kraljevstva i drava koje su postojale na podruju Europe u razdoblju od pada Zapadnog

Rimskog Carstva pa do otkria Amerike. Te granice naravno nisu funkcionalne na svakom

podruju, posebno kada govorimo o Hrvatima, koji su relativno kasno uli u srednji vijek.

Sama kronoloka granica srednjeg vijeka je jo uvijek tema za sebe i ona predstavlja posebnu

problematiku gdje god se nali. Prema tome, rei da razdoblje srednjeg vijeka traje od 476. do

1492. god. je jednostavno neprimjenjivo na svako podruje i na svaku dravu. Vremenske

granice srednjeg i novog vijeka su takoer teko razluive, a nain i izrada kovanog novca

moe biti od pomoi. Novovjekovna numizmatika obuhvaa razdoblje i podruje velikih

kraljevstva i drava koje su jo uvijek nastavile djelovati kao to su Mletaka Republika,

Osmansko i Rusko Carstvo te mnoge druge. Pod okriljem tih drava djelovali su i Hrvati, koji

su pod utjecajem mnogih drava radili svoj autohtoni, ali i imperatorski novac. U srednjem

vijeku novac je raen na vrlo primitivan i zastarjeo nain, koji se moe usporediti s antikim.

Radi se o primitivnom kovanju s dva kalupa i uarenom kovinom izmeu kalupa, a taj se

nain upotrebljavao jo u antici kod Grka i Rimljana. Prvi strojevi za izradu novca potjeu tek

iz ranog novog vijeka od strane njemakih i francuskih inenjera. Ne smijemo zaboraviti da se

papirnati novac prvi put pojavio u Kini u srednjem vijeku. Uporaba papirnatog novca u

srednjem i novom vijeku nije imala toliku ulogu i utjecaj kao to je imao zlatni i srebreni

kovani novac, ali je papirnati novac s vremenom zamijenio kovani, prvenstveno zbog lakeg

rukovanja. Hrvatski arheolozi i povjesniari koji su se bavili temom numizmatike su; ime

Ljubi, Ivan Rengjeo i Josip Brunmid kao pioniri te djelatnosti te Tomislav eparovi,

eljko Demo, Ivan Mirnik i Mato Ilki od modernijih i mnogi drugi. Srednjovjekovna i

novovjekovna numizmatika vremenski i prostorski obuhvaa ogromno podruje koje je vrlo

teko sustavno istraiti i prouiti, ali u duhu povijesti i arheologije je sve mogue. Ta se sfera

najbolje moe prouiti kroz prizmu naroda Hrvata i njihove drave koja se uvijek nala pod

nekim velikim carstvom.

3

Novac Bizanta

Monetarni sustav Bizanta je bez rasprave utemeljen na sustavu kasnog Rimskog

Carstva. Sve je poelo s Dioklecijanovim novanim reformama, zatim s Konstantinom

Velikim koji je ujedno utemeljio Konstantinopol, koji e biti glavni grad Bizanta pa sve do

Romula Augustula, posljednjeg rimskog cara. Konstantin Veliki je vrlo vaan jer je u

monetarni sustav 309. god. uveo zlatne solide i srebrne silikve, koje e kasnije biti glavne i

osnovne nominale istonog Rimskog Carstva, kasnije poznatijeg kao Bizant. Dakle, kao

osnova bizantskom novanom sustavu, kojeg su 498. god. uvele novane reforme cara

Anastazija, sluio je novani sustav kasnoantikog Rima sa zlatnim solidom, kao novcem

najvie vrijednosti (slika 2). Solid je isprva vrijedio 24 silikve, kada ga je 309. god. uveo car

Konstantin Veliki. Solide su takoer kovali zapadni i istoni Goti, Langobardi i Merovinzi,

to ide u prilog njegovoj populatnosti za vrijeme srednjega vijeka. Za vrijeme Bizanta, novac

se kovao u tri kovine, a to su: zlato, srebro i bronca/bakar. Monetarni sustav je vjerojatno

ovako izgledao:

Kovina Nominale

Zlato Solidi > Semise > Tremise, Hiperpiron (od 1092. god.)

Srebro Miliarenze > Silikve > Polusilikve > etvrtsilikve, Heksagram (od 615. god.)

Bronca i

bakar

Folis (40 Nummusa) > Polufolis (20 Nummusa) > etvrtfolis ili Dekanumij (10

Nummusa) > osmina folisa ili Pentanumij (5 Nummusa) > Nummus

Najvaniji novac u Bizantu je dakako bio zlatni, dok je srebrni i bronani u optjecaju

bio nevaan. Za vrijeme vladavine Tiberija II. uveden je i bronani novac s oznakom XXX jer

je vrijedio 30 nummusa, a od vladavine cara Heraklija novi srebrnjak pod nazivom

Heksagram koji je vrijedio jednu dvanaestinu solida (slika 3). Folis je najvrijedniji bronani

novac u vrijednosti od 40 nummusa te je stoga nosio oznaku M, ostali su nosili oznake K za

Polufolis, I za etvrtfolis i E za osminu folisa (slika 4, 6 i 9). Najpoznatije bizantske kovnice

su one u Konstantinopolu, Nikomediji, Rimu, Ravenni, Solunu, Kiziku, Alexandriji, Kartagi,

Sirakuzi i Kataniji (slika 1). Kad govorimo o novanim reformama, zasigurno najvanija je

ona cara Anastazija, kojom je 498. god. uvedeno kovanje folisa te mnogih ostalih nominala.

Reforma cara Justinijana I. je poveala veliinu bronanog novca, na kojima se od tada

pojavljuju datumi kovanja. to se tie prikaza na novcu, oni variraju kod svakih kovina. Kod

Tablica 1. - Monetarni sustav Bizanta.

4

zlatnika je na aversu obino prikazan car u profilu, kojega su preuzeli od kasnoantikih

zlatnika, dok je na reversu obino neko boanstvo ili primjerice aneo, ali veinom su

prevladavali kranski simboli. Na nekim su kovanicama ak prikazane slavne zidine

Konstantinopola, koje su stoljeima branile grad od nevjernika (slika 11).

Slika 1. - Bizantske kovnice za vrijeme 6. i 7. stoljea.

Kao i u kasnom rimskom carstvu, u Bizantu je kranstvo glavna religija pa je stoga

takva tematika esta na njihovom novcu (slika 3, 5, 7 i 8). Mnogi prikazi i legende nam

sugeriraju da su carevi i njihovi podanici bili krani, kao to su krievi i kristogrami iako se

na nekim primjercima jo uvijek mogu nai prikazi poganskih boanstava (slika 2).

Srebrenjaci su u ikonografiji vrlo slini zlatnicima. Na zlatnicima su takoer uobiajeni

natpisi DN PPAVG to znai DOMINUS NOSTER PERPETUS AUGUSTUS, zajedno s

imenom cara, dok se na reversu nalazila oznaka kovnice. Bronani i bakreni novci imaju vrlo

barbarizirane i jednostavne prikaze, ali se ipak na veini tog novca nalazi godina kovanja,

koja je u kontekstu arheologije od velike vanosti. Za vrijeme 11. st. bakar je bio najee

sredstvo plaanja te su uvedeni takozvani Anonimni folisi na kojima nema imena cara, nego

je umjesto toga prikaz Isusa s kranskom tematikom (slika 10). Vrlo neobian novac je

uveden za vrijeme dinastije Komnena, a to je zdjeliasti novac iz 12. st. (slika 7) Osim toga

za vrijeme cara Alekseja I. Komnena je reformiran novani sustav te je umjesto dotadanjeg

solida uveden hiperpiron koji je za razliku od solidova 24 karata imao 20.5 karata. Takoer je

5

uveden elektrum koji se sastojao od 25% zlata i 75% srebra. Moramo napomenuti je novac

trpio mnoge povijesne okolnosti. Filozofija Bizanta se s vremenom mijenjala pa je tako grki

jezik zamijenio latinski, a nakon 1054. god. i uvenog crkvenog raskola vie ne moemo

govoriti o rimskom katolicizmu, ve o istonom pravoslavlju. Te se promijene jasno vide tako

to je na novcu iz kasnijih vremena natpis od sada iskljuivo na grkom alfabetu (slika 8).

Zanimljivo je da se s vremenom srebreni novac sve manje koristio, sve do vremena slabljenja

carstva kada je potpuno izbaen iz uporabe, a zlatni novac je toboe imao slinu sudbinu.

Kako je vrijeme teklo u Bizantu, Bizant je bio sve slabiji i siromaniji pa je stoga zlato i

srebro bilo dragocjeno i tako se u jednom trenutku koristio samo bronani i bakreni novac.

Na je prostor bogat bizantskim novcem, tako je u zadarskom zaleu pronaen zlatni novac

Justinijana i Justina; zdjeliasti novci su takoer vrlo esti nalasci na naim prostorima, to je

najvjerojatnije rezultat ekspedicije na Podunavlje. U mnogim ranosrednjovjekovnim

grobovima na prostoru Dalmaciji nalazimo zlatnike Konstantina V., prozvanog Kopronima,

koji je osim kao plateno sredstvo, sluio i kao harunov obol u ustima samih pokojnika.

Nalaza takvog novca u Dalmaciji ima mnogo, a rije je o ipak kvalitetnijim zlatnicima

kovanim u Sirakuzi (slika 5). Ipak, najvei trag su ostavili zlatni romanati iz sredine 11. st. To

je novac cara Romana III. Argira, koji na aversu ima prikaz Isusa s knjigom evanelja, a na

reversu prikaz Blaene Djevice koja kruni cara (slika 8). Ovaj je novac est nalaz u Dalmaciji

i Hercegovini, a povezan je s legendom o prokonzulu Grguru Dobronji koji je u vie navrata

posjeivao prijestolnicu Bizanta te je bio bogato nagraen od strane samoga cara.

Pretpostavlja se da je u Saloni takoer djelovala kovnica, u kojoj je prvi put posvjedoeno

kovanje novca za vladavine cara Nepota i njegova nasljednika Ovide. Godine 1979. je

pronaena numizmatika ostava koja broji 51 novi, od kojih su veina nummusi iz

Konstantinopola i Nikomedije. Vjeruje se da je za vrijeme Justinijana I., kovnica u Saloni

operirala kao posebna vojna kovnica, to i dokazuje sitni bronani i bakreni novac s likom

cara Justinijana, inae vrlo loe kvalitete i ikonografije (slika 13). Posljednje bizantske

kovanice mogu se pripisati njihovom posljednjem caru, Konstantinu XI. Paleologu, iako je taj

novac daleko siromaniji od svih ostalih (slika 12). Taj je novac vjerojatno kovan u

posljednjim mjesecima kranske ere grada i to kao danak svim onima koji su branili grad od

nadmonijih Osmanlija, koji su na kraju izali kao pobjednici. Padom Konstantinopola 1453.

god. zavrava era Bizanta i njihovo vrijeme kovanja novca. Bizantski novani sustav je

uveliko utjecao na mnoge srednjovjekovne novane sustave, to je i logino kad se uzme

njihovo vremensko i prostorno djelovanje. Tako moemo rei da je njihov novac jo dugo

ivio, nakon pada velikog carstva na Bosporu.

6

Slika 2. - Solid Justinijana I. iskovan u Solunu (527-565. AD).1

Slika 3. - Heksagram Heraklija iskovan u Konstantinopolu (610-641. AD).

Slika 4. - Folis Justinijana I. iskovan u Nikomediji (527-565. AD).

1 Oznaka CONOB, koja se pojavljuje na zlatnim solidima oznaava

Constantinopoli obryzum, odnosno rafinirano ili isto zlato iz Konstantinopola.

A. - Prikaz cara s kacigom na

glavi te s kraljevskom jabukom

(Globus Cruciger) u desnoj te

titom u lijevoj ruci. Oko cara

je legenda: DN IVSTINIANVS

PP AVI.

R. - Prikaz krilate Viktorije s

kriem u desnoj i kraljevskom

jabukom u lijevoj ruci. Oko nje

je legenda:VICTORIA AVGGG.

A. - Prikaz cara s kacigom na

glavi te s kraljevskom jabukom

u desnoj te titom u lijevoj ruci.

Desno od glave cara se vidi

motiv kria. Oko cara je

legenda: DN IVSTINIANVS PP

AVG.

R. - Oznaka M u sreditu koja

simbolizira folis. Na lijevoj

strani je natpis ANNO, iznad je

kri, dok je na desnoj godina

kovanja. Ispod slova M je tzv.

oznaka officine, dok je na

samom dnu oznaka kovnice,

NIKO, odnosno NICOMEDIA.

A. - Prikaz cara Heraklija

(lijevo) i njegova sina

Konstantina III. (desno) kako

sijede na tronu. Oboje dre

kraljevsku jabuku u desnoj

ruci. Iznad njih je krii. Oko

njih je legenda: dd NN

hERACLIUS Et hERA CONSt.

R. - Prikaz kria na kugli koji

stoji na postolju. Oko kria je

legenda: dEUS AdIUtA

ROmANIS.

7

Slika 5. - Solid Konstantina V. Kopronima iskovan u Sirakuzi (741-775. AD).

Slika 6. - Folis Bazilija I. iskovan u Konstantinopolu (867-886. AD).

Slika 7. - Zdjeliasti elektrum Manuela I. Komnena iskovan u Konstantinopolu

(1143-1180. AD).

A. - Prikaz cara Bazilija I. u

centru, s njegove lijeve strane

je Lav VI, dok mu je s desne

Konstantin VII. Svi su

okrunjeni i odjeveni u

hlamide. Oko njih je legenda:

LEON bASIL S CONST

AVGG.

R. - Legenda koja zapoinje s

kriem i zavrava sa

zvijezdom: bASIL-CONSTAN-

T S LEON EN-ThO bASILS-

ROMEON.

A. - Prikaz Isusa Krista na

postolju, s evaneljem u

lijevoj ruci, dok je desna ruka

uzdignuta. Desno od Krista

se vide slova: IC-XC.

R. - Prikaz cara Manuela

(lijevo) i Svete djevice

Marije (desno) kako dre

patrijarhalni kri.

A. - Prikaz poprsja cara

Konstantina V. i njegova sina

Lava IV. odjevenih u hlamidu.

Iznad njih je kri. Legenda oko

njih nije itljiva, ali se

prepostavlja da su na njoj imena

vladara prikazanih na novcu.

R. - Prikaz poprsja Lava III.,

oca Konstantina V., odjevenog u

loros sa stemom i kriem u

desnoj ruci. Legenda ponovno

nije itljiva.

8

Slika 8. - Solid Romana III. Argira (1028-1034. AD).2

Slika 9. - Polufolis Justinijana I. iskovan u Konstantinopolu (527-565. AD).

Slika 10. - Anonimni folis.

2 esto citiran kao histamenon, solidus romanatus ili samo romanatus. Taj naziv dakako dolazi od imena cara

Romana III. Argira.

A. - Prikaz Krista s krinim

nimbusom, obuen u stolu i

kolobion, desnom rukom

blagoslivlja, dok u drugoj

dri evanelje. Dvostruki rub.

Oko njega je legenda:

+IhSXISRX R N NTIhM

(alfabet).

R. - Bogorodica s nimbusom,

stoji, odjevena u stolu i

maforion kruni cara Romana

III. (s bradom) koji stoji

ispred obuen u sakos i loros;

desna ruka na njegovim

prsima, dok s lijevom rukom

dri kraljevsku jabuku.

A. - Prikaz cara s kacigom

na glavi te s kraljevskom

jabukom u desnoj te titom

u lijevoj ruci. Desno od

glave cara se vidi motiv

kria. Oko njega je legenda:

DN IVSTINIANVS PP AVG.

R. - Oznaka K u sreditu

koja simbolizira polufolis.

Na lijevoj strani je natpis

ANNO, iznad je kri, dok je

na desnoj godina kovanja.

Ispod je oznaka officine.

A. - Prikaz Krista s krinim

nimbusom i evaneljem.

R. - Legenda koja

zapoinje kriem: IhSUS

XRISTUS bASILEU

bASILE.

9

Slika 11. - Zlatnik Mihaela VIII. Paleologa iskovan u Konstantinopolu (1259-1282. AD).

Slika 12. - Srebrenjak Konstantina XI. Paleologa iskovan u Konstantinopolu (1449-1453.

AD).

Slika 13. - etvrtfolis Justinijana I. iskovan u Saloni (552-565. AD).

A. - Prikaz djevice Marije u

sreditu, okruene zidinama

Carigrada, s tornjevima.

R. - Prikaz svetog Mihovila na

lijevo, a ispod njega je kleei

car Mihael VIII. s ispruenim

rukama prema Kristu s

evaneljem na desnoj strani.

A. - Prikaz Krista s knjigom

evanelja unutar tokaste

bordure. Slova IC-XC.

R. - Prikaz cara Konstantina XI

Paleologa, natpis oko njega je

teko itljiv.

A. - Prikaz cara Justinijana.

Oko njega je legenda: DN

IVSTINIANVS PP AVG.

R. - Oznaka I u sreditu koja

simbolizira etvrtfolis ili

dekanumij. Nema nikakvih

drugih prikaza ni natpisa.

10

Novac seobe naroda

Seoba naroda zapoinje seobom Huna 375. god. i traje od 4. do 8. st. Huni su pokrenuli

seobu ostalih barbarskih naroda i plemena, kao to su istoni Goti i Gepidi, koji su doli u

dodir s naim krajevima. Godine 378. kod Hadrijanopola rimska vojska doivljava poraz od

gotskih pobunjenika predvoenih Fritigernom. Ova znamenita bitka je osim smrti cara

Valensa, zapoela proces koji e na kraju zavriti propau Zapadnog Rimskog Carstva 476.

god. Posljednji novci su bili oni cara Romula Augustula, ujedno i posljednjeg cara Zapadnog

Rimskog Carstva (slika 16). Romul Augustul zapravo nikad nije bio priznat od strane

Istonog Rimskog Carstva pa tako moramo napomenuti da je posljednji priznati car zapravo

bio Julije Nepot (slika 15). Na podruja koja su se naselili, novonaseljeni narodi prihvaaju

kranstvo kao glavnu religiju te se poinju baviti gospodarstvom i trgovinom, to je

rezultiralo pojavom novca i monetarnog sistema. Zanimljivo je da je narod koji je pokrenuo

seobu naroda, uope nije kovao svoj vlastiti novac. Huni su prije svega bili nomadski narod

pa im monetarni sustav oito nije trebao, a svo zlato i srebro koje su imali su pretvarali u

skupocjeni nakit.

Istoni Goti ili Ostrogoti i Gepidi su za osnovu svog novanog sistema uzeli bizantski

monetarni sistem po kojemu su kovali svoj novac po uzoru na bizantske zlatnike i srebrnjake.

Zapravo je rije o istim imitacijama bizantskog novca. Na prvi pogled istonogotski novac se

Slika 14. - Ostrogotsko

kraljevstvo i njegove

kovnice.

Ticinum

Roma

Ravenna

Siscia

Sirmium

Mediolanum

11

uope ne razlikuje od bizantskog. Njihov je novac poznat na naim krajevima jer je Ilirik bio

u sastavu Istono Gotskog kraljevstva, dok su Gepidi bili malo istonije, na podruju dananje

Vojvodine. Prvi istonogotski vladar Teodorik, koji je porazio Odoakara, je u svoje

kraljevstvo tako uvrstio kompletnu Italiju, zajedno s Ilirikom, sve do Sirmija. Novci ostalih

barbarskih plemena su manje poznati na naim krajevima. Monetarni sustav istonih Gota,

koji je takoer bio zasnovan na bizantskom se sastojao od zlatnih solida i tremisa, srebrenih

polusilikvi i etvrtsilikvi te bronanih nummusa s manjim nominalama. Ovaj novani sustav

ostao je svo vrijeme vie ili manje nepromijenjen (tablica 2). Kovanje od zlata je

karakteristino ponajprije za razdoblie vladavine Teodorika, kada su kovani zlatnici u ime i s

likovima bizantskih vladara Anastazija i Justina I. Za zlatnike je karakteristina iznimna

umjetnika kakvoa i odlina tehnika izvedba, posebice u usporedbi s istodobnim bizantskim

kovanjem na istoku, iako sa stanovitim pogrekama u pismu. Na njihovom novcu se obino

prikazivao vladar s baldenheim kacigom i natpisi DN (DOMINUS NOSTER) i REX, koji su

imitirali kasnoantike natpise i titule . Na novcu kralja Teodorika se na aversu nalazi prikaz

vladara, a na reversu Viktorija (slika 17). Na ovome novcu nazivi vladara i kovnica nisu

strani. Poznat je i bronani novac iz Ravenne, na kojemu je na aversu prikazan vladar, dok se

na reversu unutar vijenca nalazi monogram naziva kovnice Ravenna. Po tom novcu se jasno

vidi gdje je kovan i gdje se nalazila kovnica (slika 19 i 21). Najvanije istonogotske kovnice

su bile u Rimu, Ravenni, Sisciji, Ticinumu, Mediolanomu i Sirmiju (slika 14). Najvie

istonogotskog novca je pronaeno na istonoj obali Jadrana, dok je novac Gepida malo

manje poznat iako mu se kovnica nalazila u Sirmiju. to se Gepida tie, oni su veinu svog

novca kovali u Sirmiju, najvie za vrijeme Kunimunda. Kovane su srebrne polusilikve s

portretom i legendom bizantskih careva Justinijana I. i Justina II na prednjoj strani, te s

Kunimundovim monogramom u vijencu na stranjoj strani (slika 23). Hrvatski arheolog

eljko Demo je prvi u Hrvatskoj koji se bavio prouavanjem novca seobe naroda, a posebno

istonogotskog novca.

Kovina Nominale

Zlato Solidi > Tremise

Srebro Polusilikve > etvrtsilikve

Bronca i

bakar

Folis (40 Nummusa) > Polufolis (20 Nummusa) > etvrtfolis ili Dekanumij (10

Nummusa) > osmina folisa ili Pentanumij (5 Nummusa)

Tablica 2. - Monetarni sustav Ostrogota.

12

Slika 15. - Solid Julija Nepota iskovan u Raveni (474-475. AD).

Slika 16. - Solid Romula Augustula iskovan u Rimu (475-476. AD).

Slika 17. - Zlatna ostrogotska tremisa s prikazom Teodorika (493526. AD).

A. - Prikaz Teodorika u stilu

kasnoantikih vladara.

(imitacija) Oko njega je

legenda: DN IVSTINVS E,

koja imitira bizantske legende.

R. - Prikaz Viktorije s kriem

u lijevoj i vijencem u desnoj

ruci. Oko nje je legenda:

VICTORIA AVGVSTORVM.

A. - Prikaz cara Julija Nepota

s kacigom, koplje mu je u

desnoj, a tit u lijevoj ruci.

Oko njega je legenda: DN IVL

NEPOS PFAVG.




VICTORIA AVCCC. Lijevo i

desno od Viktorije se nalaze

slova kovnice-Ravene.

A. - Prikaz cara Romula s

kacigom, koplje mu je u

desnoj, a tit u lijevoj ruci.

Oko njega je legenda: DN

ROMVLVS AVGVSTVS

PFAVG.




VICTORIA AVCCC. Lijevo i

desno od Viktorije se nalaze

slova kovnice-Rim.

13

Slika 18. - Folis Teodahada, ostrogotskog kralja (534-536. AD).3

Slika 19. - etvrtfolis Teodorika s monogramom Ravene (493526. AD).

Slika 20. - Zlatni solid Teodorika u ime Anastazija (493526. AD).

3 Zanimljivo je da se na ovom novcu, kao i na mnogim bronanim folisima i polufolisima iz Italije nalaze slova S

i C, koja su za vrijeme Rimskog Carstva oznaavala sav novac koji je kovao Senat. Kako su Ostrogoti imitirali

mnoge bizantske i rimske kovanice, nije ni udno to takvo neto nalazimo na njihovom novcu.

A. - Prikaz Teodorika s

krunom. Oko njega je

neitljiva legenda, ali se

pretpostavlja da se radi o

legendi: FELIX RAVENNA.

R. - Monogram Ravene

unutar vijenca.


kacigom, koplje u desnoj, a tit

u lijevoj ruci. Oko njega je

legenda: DN ANSTASIVS PF

AVG.

R. - Prikaz krilate Viktorije s

dugakim kirem u desnoj ruci.

Oko nje je legenda: VICTORIA

AVCCCA.

A. - Prikaz Teodahada s

baldenheim kacigom i

barbarskim brkovima. Oko

njega je legenda: DN THEO

DAHATVS REX, koja imitira

bizantske legende.

R. - Prikaz Viktorije s

palminom granom u lijevoj i

vijencem u desnoj ruci. Oko

nje je legenda: VICTORIA

PRINCIPVM.

14

Slika 21. - Folis Teodorika s monogramom Ravene (493526. AD).

Slika 22. - Polufolis Atalarika, ostrogotskog kralja (526-534. AD).

Slika 23. - Polusilikva Kunimunda, gepidskog kralja (565-567. AD).

A. - Prikaz Atalarika u stilu

bizantskih vladara (Justinijan I.).

Zapravo je rije o imitaciji

bizantskog novca. Oko njega je

neitljiva legenda.

R. - Monogram kralja Atalarika

unutar vijenca.

A. - Prikaz Kunimunda u stilu

bizantskih vladara (Justinijan I.).

Zapravo je rije o imitaciji

bizantskog novca. Oko njega je

neitljiva legenda.

R. - Nepoznati monogram,

vjerojatno Kunimindov, kri

iznad njega.


krunom. Oko njega je

neitljiva legenda, ali se

pretpostavlja da se radi o

legendi: FELIX RAVENNA.

R. - Monogram Ravene

unutar vijenca.

15

Karolinki novac

Sljedei na redu je karolinki novac, novac koji je ostavio veliki trag u

srednjovjekovnoj Europi. Karolinzi su franaka plemika obitelj, bolje rei dinastija, koja se

nakon Merovinga popela na prijestolje franake drave i vladala puna tri stoljea. Franaka

drava je postojala od 3. st. pa sve do 843. god. Karolinzi su osim toga, dva stoljea u svojim

rukama drali gotovo cijelu zapadnu Europu osim Britanije i panjolske. Meu karolinkim

vladarima, sigurno najpoznatiji je Karlo Veliki, odnosno Charlemagne. Osnovu karolinkog

novanog sustava ini srebreni denar, kojeg su preuzeli od Merovinga, dok su zlatne solide i

tremise kovali samo Karlo Veliki i Ludovik Poboni i to po uzoru na langobardski novac. Po

uzoru na Rim, Karolinzi su uspostavili dravni monopol nad kovanjem novca koji se

odravao ponajprije u jedinstvenoj tipologiji i jedinstvenom sustavu teine. Najvie

karolinkih kovnica je djelovalo na podruju izmeu rijeke Loire i Rajne u Francuskoj na koje

je bila usredotoena politika mo Karolinga, dok su u Italiji djelovale samo kovnice u

Milanu, Veneciji, Paviji i Rimu (slika 24). Tipologija karolinkih denara je bila vrlo

ograniena te je sastavljena samo od 4 glavna tipa na stranjoj strani novca: monogram, kri,

svetite i natpis u jednom ili vie redaka, dok je na prednjoj strani obino prikaz vladara ili

kri. Tako je na srebrnom denaru Karla Velikog na aversu prikaz kria razvodnjenih krajeva

unutar krunice, a oko njega je legenda koja glasi CARLUS REX FRANCORUM, a na reversu

je monogram Karla Velikog unutar krunice, a oko njega je kri s natpisom kovnice (slika

26). Karolinki novac je neto rjei na naim prostorima, iako je Istra bila u sastavu Franake.

Pronaeno je neto novca u Istri, ali i u Dalmaciji. Tako su u Donjim Lepurima pronaeni

novci Karla Velikog i Lotara s jo par pronalazaka u Ninu i Bribiru (slika 25). Kako

ranosrednjovjekovni hrvatski vladari poput Branimira, Petra Kreimira, Dmitra Zvonimira i

jo mnogih drugih, nisu kovali svoj vlastiti novac, oni su preteito koristili bizantski ili

franaki novac. Zato na mnogim ranosrednjovjekovnim lokalitetima nalazimo najvie

bizantski, a zatim franaki novac, koji je slino kao i bizantski, mogao sluiti i kao obol u

ustima pokojnika.

16

Slika 25. - Srebreni denar Lotara I. iz nekropole Nin-drijac (840-855. AD).

Slika 26. - Srebreni denar Karla Velikog (800-814. AD).

Slika 24. - Znaajnije

kovnice u karolinkom

kraljevstvu sredinom 9. st.

A. - U sreditu je kri

razvodnjenih krajeva unutar

krunice, oko kria je legenda

koja zapoinje kriem: CARLVS

REX FR (Carlus Rex Francorum).

R. - Monogram Karla Velikog

unutar krunice. Oko monograma

je kri s natpisom: TVRONIS,

odnosno oznaka kovnice.

A. - Prikaz jednokrakog kria s

razvodnjenim krajevima, dok je u

svakom kutu kria po jedan krui.

S vanjske strane tee legenda kojia

zapoinje kriem: HLOTARIVS

IMP.

R. - U sreditu je hram, odnosno

svetite s kriem. Oko njega je

legenda koja zapoinje kriem:

XPISTIANA RELIGIO.

17

Slika 27. - Srebreni denar Ljudevita I. Pobonog (814-840. AD).

Slika 28. - Srebreni obol Karla II. elavog (840-847. AD).

Slika 29. - Srebreni denar Lotara I. (840-855. AD).



krunice. Oko kria je legenda

koja zapoinje kriem:

HLVDOVVICVS IMP.

R. - U sreditu je hram, odnosno

svetite s kriem. Oko njega je

legenda koja zapoinje kriem:

XPISTIANA RELIGIO.

A. - Monogram Karla II.

elavog.

R. - U sreditu je kri, oko njega

je legenda koja zapoinje

kriem: METVLLO, koja

zapravo oznauje kovnicu iz

Francuske.



krunice. Oko njega je legenda


IIOTIAIIVS IIPIEIA.

R. - Natpis koji tee u tri retka:

DOR ES TA TVS. Taj natpis

oznaava Dorestad, franaku

kovnicu iz dananje

Nizozemske.

18

Ugarski novac

Nakon poraza od njemakog vladara Otona I., Maari se sele u panonski prostor, na

kojemu su ostali sve do danas. Nakon sporazuma Pacta conventa 1102. god. je odlueno da

e Hrvati i Ugari imati istoga vladara, iako e formalno hrvatska kraljevina jo uvijek

postojati kao zasebna drava. Po tom povijesnom sporazumu i dokumentu moemo naslutiti

da je ugarski novac sigurno kolao u naim krajevima, to je i dokazano brojnim pronalascima

diljem zemlje. Maari koriste novac od 1000. god., tonije od vladavine Stjepana I., prvog

ugarskog kralja. Obino je kovan srebreni novac s vrlo jednostavnom linearnom tematikom i s

krievima. Kolomanov novac obino na aversu ima kri u sreditu te naziv cara oko njega, a

na reversu takoer kri s linearnim motivima ili s nekom drugom legendom (slika 30).

Kolomanov novac je najvie rasprostranjen na podruju kontinentalne i june Hrvatske, dok

je novac prije Kolomana vrlo rijedak. Za vladavine Bele III. se uvodi novac od bakra

zdjeliastog oblika. Na tom se novcu takoer nalaze neobini pseudoarapski natpisi,

vjerojatno nastali kao imitacija turskoga novca. (slika 32). Za vrijeme Andrije II. na novcu se

poinju prikazivati razni oblici arhitekture, dok se tek za vrijeme Bele IV. prikazuju portreti

vladara s raznim natpisima (slika 34). Zanimljivo je to to se prije Bele IV. ne pojavljuju

portreti vladara na novcu to dovodi ugarski kraljevski novac u vezu s novcem slavnih

karolinkih kraljeva na kojemu takoer prikazi vladara nedostaju.4 Nakon uvene dinastije

Arpadovia slijedi dinastija Anuvinaca na elu s kraljem Karlom I. Robertom, koji je ujedno

bio i kralj Hrvatske. Za vrijeme Anuvinaca se na novac esto stavljaju prikazi ljiljana, koji se

takoer nalaze na njihovome grbu (slika 35). Karlo I. Robert prvi uvodi zlatni novac i to po

uzoru na onaj iz Firence. Kasniji novac iz 14. i 15. st. se esto naziva i krizni novac jer je u

njemu bilo sve manje plemenitih kovina, dok je za vrijeme vladavine Matije Korvina novac

reformiran i unaprijeen na viu razinu. Matija Korvin kuje kvalitetan novac od srebra i zlata,

na aversu je prikaz gavrana s prstenom, odnosno kraljevski grb s gavranom, dok je na reversu

prikaz Djevice Marije ili nekoga drugog sveca (slika 36). Ugarski novac je est na na naim

prostorima, a vrlo je poseban novac koji je kolao nakon smrti Vladislava I. jer se od tada kuje

novac na kojemu se po prvi puta javljaju natpisi Dalmacije i Hrvatske, to se razdoblje jo

naziva razdobljem inter-regula.

4 Stanoviti prikazi vladara i okrunjene glave se pojavljuju na aversima i prije Bele IV., ali samo u stiliziranoj i

vrlo jednostavnoj formi pa je samim time teko zakljuiti radi li se o aktualnom vladaru ili samo formi prikaza

kraljevskog portreta.

19

Slika 30. - Srebreni denar Kolomana (1095-1116. AD).

Slika 31. - Bakrenjak Bele III. (1172-1196. AD).

Slika 32. - Bakrenjak Bele III. s pseudoarapskim natpisima.

A. - U sreditu se nalaze 4

kria oko centralne toke. Oko

sredita je legenda koja

zapoinje kriem: CALMAN

RE.

R. - U sreditu je kri s

klinovima, a oko njega je

legenda koja zapoinje kriem

i koja glasi: LADLAVS E, a

odnosi se na Svetog Ladislava.

A. - Stilizirani prikaz kralja

Bele III. na lijevo i njegova

prethodnika Stjepana III. na

desno. Obojica su prikazani

kako sjede na carskom tronu s

krunama na glavi. Oko njih je

teko itljiva, ali vidljiva

legenda: BELA REX.

R. - Stilizirani prikaz Djevice

Marije i natpis: MARIA

SANCTA.

A. - Pseudoarapski natpisi u

vie redaka.

R. - Pseudoarapski natpisi u

vie redaka.

20

Slika 33. - Srebreni obol Andrije II. (1205-1235. AD).

Slika 34. - Srebreni denar Bele IV. (1235-1270. AD).

Slika 35. - Zlatnik Ludovika I. Anuvinca (1342-1382. AD).

A. - U sreditu je luk, a ispod

luka je okrunjena glava kralja.

Iznad luka su tri tornja s

kupolama, dok onaj sredinji

nosi kri. Bez natpisa.

R. - Kri razvodnjenih

krajeva sa zvijezdama u

svakom kutu. Bez natpisa.

A. - Prikaz kralja Bele IV. s

krunom na glavu

R. - Kri s krugom. U

krugu je slovo R koje

oznaava kralja (REX), a u

svakom kutu po jedno slovo:

B-E-L-A.

A. - U sreditu je grb

Ludovika I., ujedno i grb

dinastije Anuvinaca. Oko

njega je legenda koja

zapoinje kriem:

LODOVICVS DEI GRACIA

REX.

R. - Sveti Ivan koji

blagoslivlja, oko njega je

legenda: S[ANCTUS]

IOHANNES B[APTISTA].

21

Slika 36. - Zlatnik Matije Korvina (1458-1490. AD).

Slika 37. - Srebreni talir, Ferdinand I. (1526-1564. AD).

A. - U sreditu je grb Matije

Korvina. Oko njega je

legenda koja poinje kriem:

MATHIAS D G R UNGARIE.

R. - Sveti Ladislav s bojnom

sjekirom u desnoj te

kraljevskom jabukom u

lijevoj ruci. Oko njega je

legenda: S LADISLAVS REX.

A. - Prikaz kralja Ferdinanda

sve do struka. U desnoj ruci

dri sjekiru, a u lijevoj ezlo.

Oko njega je legenda:

FERDINAND D G ROM

HUN BOR DAL C REX.

R. - U sreditu je grb

Ferdinanda I., a iznad njega

djevica s djetetom i ezlom.

Sa strane grba slova K i B, a

oko njega legenda: INF

HISPA ARCHIDV AVSTRI

DVX BVR 1556.

22

Novac Osmanskog Carstva

Pojavom Islama 622. god. nastaju i prve islamske drave, odnosno kalifati, koji su

kovali svoj vlastiti novac. U poetku su kao uzor koristile novac Bizanta, ali kasnije s

osnivanjem veih drava i dinastija, kovan je novac koji je sam po sebi jedinstven i lako

prepoznatljiv i koji je u veini sluajeva imao samo natpis na arapskom. Novac Osmanskog

Carstva, u ijem je sastavu bio vei dio kontinentalne Hrvatske je takoer est na naim

prostorima. Njihov novac je karakteristian po tome to se na njemu rijetko nalaze figuralni

prikazi i motivi, ve arapsko pismo, pogrdno nazvano gliste. Na prednjoj strani je

vjerojatno tekst o aktualnom sultanu, dok je na stranjoj strani naziv kovnice i godina

kovanja. Na osmanlijskom novcu su takoer esti bili citati iz Kurana, naravno na arapskom

pismu. Nominale osmanlijskog novca su sljedee: zlatni sultani, srebrne ake i bakreni

mangiri. Najplodnije razdoblje osmanlijskog kovanja je ono za vrijeme sultana Sulejmana I.,

poznatijeg kao Sulejmana Velianstvenog, koji je vladao od 1520. do 1566. god. Sulejman

Velianstveni je izdao zakon o kovanju novca 1536. god. koji je u jednu ruku oznaio daljni

napredak u osmanlijskom monetarnom sustavu. U kovnicama na podruju bive Jugoslavije,

koje su u to vrijeme bile najznaajnije u carevini, kovan je veliki broj tipova aka, kao i

desetak tipova zlatnika. Tada je otvoreno najvie kovnica, kao to su one u Novom Brdu,

Kuajni, Srebrenici i Beogradu. Veliku zaslugu ima i veliki vezir Mehmed Sokolovi za

otvaranje kovnice u Beogradu 1562. god. te njegov sin Hasan za otvaranje kovnice u Banja

Luci 1596. god. Sve u svemu, najei primjerci koje nalazimo na podruju dananje

Hrvatske, ali i bive Jugoslavije potjeu iz vremena sultana Sulejmana Velianstvenog. Za to

je takoer zasluna blizina osmanlijskih kovnica koje su djelovale na podruju dananje

Bosne i Srbije i koje su kovale izuzetno kvalitetan novac. Kako su Hrvati stalno bili u ratu s

Osmanlijama, puno je novca pronaeno na naem podruju, iako im se zbog arapskih tekstova

nije pridodavala prevelika panja, posebno u istraivakom smislu.

23

Slika 38. - Zlatnik Sulejmana I. Velianstvenog (1520-1566. AD).

Slika 39. - Srebrena aka Murata II. (1421-1451. AD).

Slika 40. - Bakreni mangir Sulejmana II. (1687-1691. AD).

24

Novac Mletake Republike i Akvilejskog patrijarhata

Velika Mletaka Republika postojala je vie od 1000 godina, tonije od 697. pa do

1797. god. Ona se rodila iz grada Venecije te se postupno proirila na sjevernu Italiju i

Jadransku obalu. Istra i Dalmacija su u dugom vremenskom razdoblju bile pod Mletakom

Republikom, sjetimo se samo 1409. god. kada je ugarsko-hrvatski kralj Ladislav Napuljski

prodao Dalmaciju za 100.000 dukata, nakon ega su mnogi hrvatski gradovi u Dalmaciji pali

pod mletaku vlast.

Slika 41. - Venecija i njezini posjedi na istonom Jadranu oko 1000. god.

Takvoj velikoj sili kakva je Venecija bila je kovanje vlastitog novca sigurno priliilo.

Kako se na elu Mletake Republike nalazio dud, a ne kralj, on je bio esto prikazivan na

njihovom novcu. Najvanija mletaka kovnica je Palazzo della Zecca, institucija koja se

nalazila u samome srcu grada Venecije, a kovala je novac sve do 1866. god. Prvi mletaki

novci su bili vrlo neugledni i izraeni od tankih srebrenih ploica, a bili su poznatiji kao

zdjeliasti denari.5 Na aversu se nalazio kri s imenom duda, a na reversu je obino prikazan

Sv. Marko, zatitnik Venecije, ili ponovno kri (slika 42). Sv. Marko je uz krilatog lava, koji

je takoer bio simbol Mletake Republike bio najei prikaz na mletakom novcu. Osnovu

5 U talijanskoj literaturi poznatiji kao denaro o piccolo scodellato.

25

mletakog novanog sustava su inili zlatni cekini-Zecchini, poznatiji i kao dukati. Taj je

novac bio omiljeno plateno sredstvo ne samo u Mletakoj Republici, nego u mnogim

zemljama Mediterana i june Europe pa tako i u Hrvatskoj. Na aversu zlatnog dukata se nalazi

prikaz Sv. Marka koji kruni duda, s nazivom duda, dok je na reversu prikaz Isusa koji

blagoslivlja (slika 43 i 47). Na duplim dukatima je na reversu umjesto Isusa prikaz krilatog

lava. Kod srebrnog novca je ikonografija vrlo slina, a to su groevi, soldi i bagatini (slika 44

i 46). Srebrni groevi su bili vrlo kvalitetni novci, koji su rado imitirali knezovi ubii

Bribirski, ali i srpski srednjovjekovni vladari (slika 44). Na srebrenim soldima ili oldima

kako se popularno nazivaju je na aversu prikazan dud s njegovim imenom, a na reversu

dobro poznati krilati lav (slika 45). Bagatini, koji su isprva bili od srebra su kasnije kovani od

bronce kao najmanja nominala. Ostale poznate nominale su kude i gazete. U vrijeme

Mletake Republike je takoer bio kovan posebni novac namijenjen za Dalmaciju i Albaniju.

Na tom se novcu na reversu nalazi prikaz krilatog lava, a na aversu natpis podruja kojemu je

novac bio namijenjen (slika 48 i 49). Najee nominale su bile soldi, polusoldi i gazete.

Mletako vladanje nad hrvatskim krajevima potrajalo je sve do 1797. god. kada je pod

naletom francuske vojske nestala Mletaka Republika, a opljakana i napaena venecijanska

istonojadranska obala potpala je pod vlast Austrije, osim naravno Dubrovake Republike

koja je tada bila jo poteena od okupacije.

Paralelno s Mletakom Republikom je djelovao Akvilejski patrijarhat, koji je imao

veliki utjecaj u sjevernoj Italiji, Sloveniji i Istri. Akvileja je zbog svog vanog poloaja jo za

rimskog vremena postala istaknuto vojniko i trgovako sredite. U 6. st. je akvilejski biskup

dobio naslov patrijarha, a 1028. god. patrijarh Poppo pravo kovanja svog vlastitog novca. Tim

su se pravom sluili svi akvijejski patrijarsi poevi od patrijarha Pilgrima Spanheima, kujui

novce po ugledu na one iz Friesacha u Korukoj, obino s natpisom AQILEGIA. Poevi od

patrijarha Wolfgera, javlja se na tome novcu i ime pojedinoga patrijarha, a uz to je novac

finije raen i dobiva zdjeliast oblik. Akvilejski novci su se rado primali i upotrebljavali u

Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni i upravo je hrvatski velika Nikola Iloki kovao svoje srebrene

novce po uzoru na akvilejske denare (slika 52). Ipak, njihov je novac dosta rijedak na naim

krajevima. Radi se preteito o novcu patrijarha Antonija II. Pancijere i Ludovika II., koji je

kovan u Padovi i Bologni (slika 50 i 51). Nakon poraza akvilejskih patrijarha koji su u 15. st.

zaratili s Venecijom, Mletaka Republika je potpuno zavladala teritorijem akvilejskih

patrijarha i to je ujedno kraj patrijarhata kao slobodne drave.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Dubrova%C4%8Dka_republika

26

Kovina Nominale

Zlato Dukati, Dupli Dukati

Srebro Denari, Dukati, Groevi, Soldi, Polusoldi, Bagatini

Bronca i

bakar

Bagatini, kude, Gazete

Slika 42. - Srebreni zdjeliasti denar, dud Orio Mastropiero (1178-1192. AD).

Slika 43. - Zlatni dukat, dud Michele Steno (1400-1413. AD).

Tablica 3. - Monetarni sustav Mletake Republike.

A. - Sv. Marko koji kruni

kleeeg duda i predaje mu

stijeg sa zastavom. Oko njih

je legenda: S M VENET

MICAEL STEN.

R. - Isus Krist s evaneljem

koji blagoslivlja. Nalazi se

unutar sfere, okruen s devet

zvjezdica. Oko njega je

legenda: SIT T XPE DAT Q T

REGIS ISTE DVCAT.

A. - Prikaz kria u sreditu,

unutar kruga. Oko kria je

legenda koja zapoinje

kriem: DVX .

R. - Prikaz kria u sreditu,

unutar kruga. Oko kria je

legenda koja zapoinje

kriem: S MARCVS.

27

Slika 44. - Srebreni gro, dud Enrico Dandolo (1192-1205. AD).6

Slika 45. - Srebreni soldo, dud Andrea Contarini (1368-1382. AD).

Slika 46. - Srebreni dukat, dud Alvise I Mocenigo (1570-1577. AD).

6 Mletaki srebreni groevi su u literaturi esto citirani i kao matapani.

A. - Sv. Marko na desno koji

predaje stijeg dudu na lijevo.

Oko njih je legenda: ANDOL

DVX SM VENETI.

R. - Isus Krist na tronu.

Lijevo od njega slova IC,

desno XC.

A. - Prikaz duda koji dri

stijeg sa zastavom, takozvani

gonfalon. Lijevo od duda je

zvjezdica, a desno slovo F.

Legenda oko duda zapoinje

kriem i glasi: ANDR TAR

DVX.

R. - Krilati lav s otvorenom

knjigom. Oko njega je

legenda: S MARCUS

VENETI.


kleeeg duda i predaje mu

stijeg sa zastavom. Oko njih

je legenda: S M VENETI

ALOYSIVS MOCENIGO

DVX.

R. - Krilati lav s otvorenom

knjigom. Oko njega je

legenda: DVCATVS

VENETVS. Broj 124 na dnu

oznaava vrijednost novca, u

ovom sluaju on vrijedi 124

soldi.

28

Slika 47. - Zlatni dukat, dud Francesco Don (1545-1553. AD).7

Slika 48. - Bronana gazeta kovana za Dalmaciju i Albaniju (kovana izmeu 17-18. st.).

Slika 49. - Bronana gazeta kovana za Dalmaciju i Albaniju (kovana izmeu 17-18. st.).

7 Legenda na aversu je zanimljiva jer je rije DVX postavljena okomito radi utede prostora, to je na

srednjovjekovnom novcu vrlo esta pojava.


kleeeg duda. Oko njih je

legenda: [S] M VENET DVX

FRANC DON.

R. - Isus Krist s evaneljem

koji blagoslivlja. Oko njega je

legenda: SIT T XPE DAT Q T

REGIS ISTE DVCAT.

A. - Legenda DALMA ET

ALBAN izmeu dva cvijeta,

to znai da je ovaj novac

kovan iskljuivo za promet

Dalmacijom i Albanijom.

R. - Krilati lav, simbol

Venecije. Oko njega je

legenda: SAN MARC VEN. Na

dnu rimski broj II.

A. - Legenda DALMA ET

ALBAN izmeu dva cvijeta,

to znai da je ovaj novac

kovan iskljuivo za promet

Dalmacijom i Albanijom.


Venecije. Oko njega je

legenda: SAN MARC VEN. Na

dnu rimski broj II.

29

Slika 50. - Srebreni denar akvilejskog patrijarha Antonija II. Pancijere (1402-1411.

AD).

Slika 51. - Srebreni soldo akvilejskog patrijarha Ludovika II. (1412-1439. AD).

Slika 52. - Srebreni denar Nikole Ilokog (1471-1477. AD). Denar je kovan po uzoru na

gore navedeni soldo akvilejskog patrijarha Ludovika II.

A. - Grb Antonija II.

Pancijere. Oko njega je

legenda: ANTONIUS

PATRIARCH.

R. - Orao, oko njega

legenda: AQU ILE GEN

SIS.

A. - Grb Ludovika II. Oko

njega je legenda:

LODOVICVS

PATRIARCA.

R. - Djevica s malim

Isusom u naruju. Oko njih

legenda: AQU ILE GEN

SIS.

30

Hrvatski novac kroz srednji i novi vijek

Poznato je da je jo od poetka hrvatskog naroda krzno kune bio ekvivalent, odnosno

pretea modernog novca pa se zbog toga i dananji hrvatski novac zove kuna. To to se novac

za vrijeme NDH takoer zvao kuna, nema nikakve veze s dananjim nazivom kune. U vrijeme

hrvatskih kraljeva i knezova veinom se koristio bizantski i franaki novac.

Po Josipu Brunmidu, najstariji hrvatski novac je onaj pod nazivom hrvatski frizatik s

prikazom polumjeseca i zvijezde, ali to jo nije potvreno. Hrvatski frizatici kovani su

veinom u razdoblju prve polovice 13. st. od strane hrvatskih banova. Upravo je po hrvatskim

vladarima izvrena podjela frizatika, to je i logino jer nemaju svi frizatici iste prikaze na

novcu. Iako se razlikuju od vladara do vladara, hrvatski frizatici u sutini imaju vrlo slinu

tematiku na novcu, a preteito se radi o prikazima polumjeseca, zvijezda, okrunjenih glava te

tornjeva (slika 53).

S druge strane, tu su takozvani slavonski banovci ili banski denari. Za njih je sigurno da

su upravo oni najstariji poznati hrvatski novci. Kovani su u srebru u razdoblju od druge

polovice 13. s prijelazom u 14. st. i bili su vrlo kvalitetni i cijenjeni. Bili su kovani u Pakracu i

Zagrebu.8 to se tie prikaza, najea tipologija je sljedea; na aversu je prikaz kune u trku

izmeu dvije estokrake, a oko nje je uvena legenda koja glasi MONETA REGIS PRO

SCLAVONIA. Na reversu je prikaz patrijarhalnog kria, iznad lijevo je estokraka, a desno

polumjesec, dok su dolje lijevo i desno okrunjene glave, za koje se pretpostavlja da su

prikazivale hrvatske kraljeve i banove. Takoer se na samim krajevima kria nalaze

takozvane sigle, odnosno tajni simboli po kojima se moe zakljuiti o kojem je vladaru rije

(slika 54 i 55). Svi banovci su tipoloki jako slini, a razlike u prikazima su vrlo male.

Banovci su zbog istoe srebra i kvalitetne izrade ve u 13. st. postali priznati europski

novac i bili rabljeni u meunarodnoj trgovini za sva plaanja diljem srednje Europe.

Osim slavonskih banovca, ostali gradovi du Jadranske obale su takoer kovali svoj

vlastiti novac ili su uzimali strani novac, kojega su malo izmjenili. Hrvatski gradovi u

Dalmaciji su kovali izuzetno kvalitetan novac kroz srednji i novi vijek. U Zadru je primjerice

kovan posebni novac Ludovika Anuvinca, takozvani MONETA IADRE, dok je za vrijeme

Mletake Republike kovan poseban novac s prikazom krilatog lava i njihova lokalnog

zatitnika, Sv. imuna (slika 57). esti prikazi na novcu dalmatinskih gradova za vrijeme

8 Jo od 1256. god. Pakrac je imao povlasticu kovanja novca. Stoge se smatra da je to ujedno prva kovnica novca

u Hrvata.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Srednja_Europa

31

srednjega vijeka su upravo njihovi lokalni zatitnici. Tako je Zadar imao Sv. imu, ibenik

Sv. Mihovila, Trogir Sv. Lovru, a Dubrovnik Sv. Vlahu. U Splitu se za vrijeme razvijenog

srednjeg vijeka kovao autohtoni srebreni novac poznat pod nazivom dinari, s natpisom

Spalatino (slika 59). Za vrijeme Mletaka kovao se novac s prikazom njihova zatitnika Sv.

Dujma. Kad ve govorimo o Splitu, moramo obavezno spomenuti novac bana Hrvoja Vukia

Hrvatinia. Najljepi hrvatski srednjovjekovni novac je zasigurno novac Hrvoja Vukia

Hrvatinia, hrvatskog bana, na kojemu se nalazi grb Vukia Hrvatinia, ruka s maem (slika

60). Takoer je poznat srebreni novac pod nazivom MONETA DALMATIAE, koji je u optjecaj

pustila Mletaka Republika, a koji je inae vrlo rijedak. ubii Bribirski su kovali svoj novac

po uzoru na mletaki, ali je malo takvih primjeraka ouvano. Tako na novcu ubia nalazimo

slinu tipologiju kao i kod mletakih srebrenih groeva (slika 61, vidi sliku 44 radi

usporedbe). Navodno su ubii kovali svoj novac u Skradinu, ali to jo nije potvreno.

Zrinski su pak kovali novac po uzoru na ugarski, a najee su to bili srebreni denari. Na tom

su novcu takoer posvjedoeni prikazi ahovnice, kao i na novcu Nikole Ilokog.

Jo moemo spomenuti novac Dubrovake Republike, mone pomorske drave koja je

kovala svoj vlastiti novac sve dok ju nije sruio Napoleon. Njihov je novac obino od srebra i

bakra, s prikazima njihova zatitnika, Sv. Vlahe s grbom Dubrovnika. Nominale dubrovakog

novca su sljedee: bakrene mince, soldi i poludinarii te srebreni dinari, poludinari, perpere,

dukati, taliri i libertine i jo mnoge druge (slika 52., 53. i 54.). Mnogo je nominala, ali vano

je zapamtiti da je minca najmanja dok je libertina najvea. Dubrovaka kovnica je poela

kovati novac ve izmeu 1284. i 1301. god. i nastavila je taj rad s veim ili manjim

prekidima, sve do 1803. god. Zanimljivo je da na dubrovakom podruju nalazimo razne

primjerke novca s istoka, to je samo jedan od dokaza dubrovake trgovine prema istoku.

Sve u svemu, povijest hrvatskog novca kroz stoljea je vrlo zanimljiva tematika koja

iziskuje posebno znanje i vjetinu. Hrvatska numizmatika sa svim svojim primjercima je vrlo

bogata i poznata, bilo da se radi o uvezenom stranom ili autohtonom novcu.

32

Slika 53. - Hrvatski frizatik, Herceg Andrija (1196-1204. AD).

Slika 54. - Slavonski banovac bana Henrika Gisinga (1269-1270. AD).

Slika 55. - Slavonski banovac kralja Andrije III. (1290-1301. AD).

A. - U sredini je prikaz

polumjeseca i zvijezde,

poznatijih kao stari

hrvatsko-slavonski grb. Oko

grba je teko itljiva

legenda: ANDREAS D CR,

to vjerovatno znai

Andreas dux Croatiae.

R. - Prikaz crkvenog zabata,

iznad njega su tri kruga i

zvijezda estokraka. Toranj

sa svake strane.

A. - Kuna u trku izmeu

dvije zvijezde estokrake.

Oko nje je legenda:

MONETA REGIS P[RO]

SCLAVONIA.

R. - Patrijarhalni kri, gore

lijevo estokraka, desno

polumjesec. Dolje lijevo i

desno su dvije okrunjene

glave. Sigle su dvije ptice na

krakovima kria.

A. - Kuna u trku izmeu

estokrake i lavlje glave.

Oko nje je legenda:

MONETA REGIS P[RO]

SCLAVONIA.

R. - Patrijarhalni kri, gore

lijevo estokraka, desno

polumjesec. Dolje lijevo i

desno su dvije okrunjene

glave. Sigle su znak ptice i

slovo H.

33

Slika 56. - Bakrenjak Ludovika I. Anuvinca (1342-1382. AD).

Slika 57. - Bronani/bakreni bagatin kovan za Zadar pod Venecijom.

Slika 58. - Bronani bagatin kovan za ibenik pod Venecijom.

A. - Prikaz sv. Ladislava s

krunom i ezlom. Oko njega

je natpis: S L A R

UNGARIE.

R. - Slovo G s legendom


MONETA IADRE.

A. - Sv. Mihovil, zatitnik

grada ibenika s krilima i

kraljevskom jabukom u

lijevoj ruci. Stoji na zmaju

kojeg ubija kopljem u desnoj

ruci. Oko njega je legenda: S

MICAEL SIBENIC.


Venecije, oko njega je

legenda: S MARCVS

VENETI.

A. - Sv. imun, zatitnik

grada Zadra s malim Isusom

u naruju. Oko njih je

legenda: S SIMEON IVSTUS

PROFETA.


Venecije, oko njega je

legenda: S MARCVS

VENETI.

34

Slika 59. - Splitski srebreni dinari

Slika 60. - Srebreni gro Hrvoja Vukia Hrvatinia (1350-1416. AD).

Slika 61. - Srebrenjak Pavla ubia i brata mu Mladena I. (1274-1312. AD).

A. - Grb Hrvoja Vukia

Hrvatinia; maleni tit s

ljiljanim i kriiima iznad

kojega izlazi kaciga, iz koje

izlazi ruka s maem. Oko

grba je legenda: M

CHERVOII DUCIS S.

R. - Sv. Duje, zatitnik

grada Splita s biskupskim

tapom. Oko njega je

legenda: S DOIMUS

SPALETI M.

A. - Svetac s aureolom oko

glave i knjigom evanelja u

lijevoj ruci predaje zastavu

sa stijegom osobi na lijevo;

ta osoba je vjerojatno ban.

Oko njih legenda: DVX

PAVL BAN MLADEN.

R. - Isus Krist na tronu.

Lijevo od njega slova IC,

desno XC.

A. - Legenda SPALATINO u

tri reda, koja oznaava grad

Split.

R. - U sreditu je kri u

krugu. Okruen je malim

istaknutim tokama.

35

Slika 62. - Dubrovaka bakrena minca.

Slika 63. - Dubrovaki srebreni dinar.

Slika 64. - Dubrovaki srebreni talir.

A. - Prikaz enske glave s

vijencem u kosi. Oko nje je

legenda: MONETA

RAGUSII.

R. - Tri kule s gradskim

vratima. Oko toga legenda:

CIVITAS RAGUSII.

A. - Sv. Vlaho, zatitnik

grada Dubrovnika. U lijevoj

ruci mu je biskupski tap,

dok s desnicom blagoslivlja.

Oko njega je legenda: S

BLASIUS RAGVSII.

R. - Isus Krist s knjigom

evanelja u lijevoj ruci.

Slova IC i XC.

A. - Sv. Vlaho koji u lijevoj

ruci dri maketu grada

Dubrovnika. Oko njega je

legenda: DIVINA PER TE

OPE.

R. - Okrunjeni grb

Dubrovake Republike s

osam vodoravnih polja iza

kojega se kriaju ezlo i

ma. Oko grba legenda:

DUCAT ET SEM REIP

RHAC s godinom kovanja.

36

Ostali novci

Osim svih nabrojanih, na podruju dananje Republike Hrvatske su kolali, ili su samo

pronaeni novci ostalih velikih srednjovjekovnih i novovjekovnih tvorevina, kao to su

Njemako Carstvo, Sveto Rimsko Carstvo, Rusko Carstvo, Papinska drava, Habsburka

Monarhija, kasnije Austro-Ugarska, Napoleonovo Carstvo i jo mnoge druge. Razlog je

jednostavan, jer je Hrvatska kroz svoju burnu povijest bila u sastavu mnogih kraljevstva i

carstva pa je stoga logino da se na njenom podruju svaki dan nalaze novi nalasci

raznovrsnog srednjovjekovnog novca. Nije rije samo o europskom novcu, ve i o novcu s

istoka koji se ovdje naao veom zaslugom Dubrovake Republike, zahvaljujui njihovoj

bogatoj trgovakoj aktivnosti. O ostalom novcu na podruju dananje Republike Hrvatske se

moe puno govoriti, ali zbog vrlo malenog broja primjeraka, tim se novcima ne pridodaje

prevelika panja. Razvitkom povijesti i arheologije i naravno numizmatike kao pomone

znanosti i ovi e mnogi primjerci nai svoje mjesto u brojnim lancima i monografijama ako

ve i nisu. Bez obzira koliko dobro ouvani bili i koliko ih ima, novac svake srednjovjekovne

i novovjekovne tvorevine moramo promatrati s potovanjem jer nam on moe pomoi u

konanom shvaanju povezanosti prolog svijeta.

37

Slika 65. - Bakrenjak Ilkanidske drave.

Slika 66. - Bakreni fals Mamelukog Sultanata.

Slika 67. - Srebreni zdjeliasti denar Republike Padove.

38

Slika 68. - Denga ruskog cara Ivana Groznog (15471584. AD).

Slika 69. - Bronani quattrino pape Urbana VIII. (1623-1644. AD).

Slika 70. - Bakreni krajcar Marije Terezije. (1740-1780. AD).

39

Zakljuna razmatranja

Put kroz vrijeme na podruju dananje Republike Hrvatske se moe pratiti upravo kroz

prizmu numizmatikih nalaza koji su pronaeni diljem nae zemlje. Tih je numizmatikih

nalaza mnogo i svaki od njih moemo pripisati odreenoj dravi ili carstvu, odnosno vladaru.

Taj nam novac govori o narodu koji je utjecao na narod Hrvata. To su mnogi narodi, od

Franaka do Turaka i svi su ostavili velik trag u povijesti hrvatskog naroda. Sve nalaze

srednjovjekovnog i novovjekovnog novca s podruja dananje Hrvatske moemo tumaiti kao

pravo nacionalno blago koje su nam ostavili narodi koji su vladali ovim krajevima. Hrvatska

je svoju samostalnost doekala prekasno, a tako je i s njezinim samostalnim monetarnim

sustavom koji se temelji na Hrvatskoj kuni. Ipak, moemo rei da su svi ovi narodi koje smo

nabrojali utjecali na stvaranje jedinstvenog i samostalnog monetarnog sustava Republike

Hrvatske, a njegov poetak moemo traiti jo u slavnim slavonskim banovcima. to se tie

svih numizmatikih nalaza iz vremena srednjega i novoga vjeka, moemo rei da su nam oni

vrlo vani ako se elimo vratiti u prolost i povezati puteve srednjovjekovne hrvatske drave.

Oni nam govore o srednjovjekovnim putevima, ali i o srednjovjekovnoj i novovjekovnoj

trgovini diljem Europe i ostatka svijeta. Svaki nalaz mora dobiti svoju ansu, bez obzira

koliko kvalitetan on bio, jer svi nam ovi nalazi kako je ve reeno predstavljaju jedinstveno

povijesno i arheoloko, odnosno numizmatiko blago. S tim blagom se ne mogu ponositi sve

dananje drave Europe i zato to blago moramo zatititi i istraiti to bolje moemo. Na kraju

moemo samo zahvaliti svim ljudima i odati im poast, svima koji su nam omoguili da

uivamo u svim ovim divnim primjercima, kao i ljudima koji su sve te primjerke istraili,

opisali i objavili.

40

Korisne stranice

https://www.academia.edu/Documents/in/Medieval_numismatics/

https://www.ancientresource.com/

https://www.aukcije.hr/prodaja/Numizmatika/211/

https://www.forumancientcoins.com/

https://www.medievalcoinage.com/

https://www.numisbids.com/

https://www.scribd.com/Library_Numis#/

https://www.wildwinds.com/coins/

41

Odabrana literatura

BARAKA, J., UUR, J., 2010. Josipa Baraka, Jure uur, Numizmatiki nalazi s

arheolokog lokaliteta Pakotane - Crkvina, Archaeolgia Adriatica, 4, Zadar, 357-368.

BRUNMID, J., 1887. Josip Brunmid, Skrovite ugarskih srebrnih novaca u Neudorfu kod

Vinkovaca, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, 9, Zagreb, 100-104.

BRUNMID, J., 1904. Josip Brunmid, Najstariji hrvatski novci, Vjesnik Arheolokog

muzeja u Zagrebu, 7, Zagreb, 182-190.

BUOVAC, M., 2012. Marin Buovac, Poganski obiaj prilaganja obola Konstantina V.

Kopronima i Lava IV. u inhumiranim grobovima na prostoru istonojadranske obale,

Hrvatska arheologija i Aachenski mir 812. - 2012, Zadar, 30-31.

BUOVAC, M., 2014. Marin Buovac, Staropoganski obiaj prilaganja franakog

novca/obola u inhumirane grobove na podruju istonojadranske obale, Zbornik radova 7.

meunarodnog numizmatikog kongresa u Hrvatskoj, Rijeka, 25-31.

CNI VI, 1922. Corpus Nummorum Italicorum. Primo tentativo di un catalogo generale

delle monete medievali e moderne coniate in Italia o da Italiani in altri paesi, Volume VI

Veneto (Zecche minori) Dalmazia Albania, Roma.

DELONGA, V., 1981. Vedrana Delonga, Bizantski novac u zbirci Muzeja hrvatskih

arheolokih spomenika u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 11, Split, 201-228.

DELONGA, V., 2006. Vedrana Delonga, Skupni nalaz novca duda Francesca Foscarija iz

Sitnog kod Perkovia u Dalmatinskoj zagori (prilog poznavanju gospodarskih i drutvenih

prilika), Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, 99, Split, 309-328.

DEMO, ., 1981. eljko Demo, Novac germanskih vladara druge pol. 5. do u drugu pol. 6.

st. u numizmatikoj zbirci Arheolokog muzeja u Zagrebu, Arheoloki Vestnik, 32, Ljubljana,

454-484.

DEMO, ., 1994. eljko Demo, Ostrogothic Coinage from Collections in Croatia, Slovenia

and Bosnia & Herzegovina, Ljubljana.

DEMO, ., 1996. eljko Demo, Istonogotski novci Dalmacije, Hrvati i Goti, Split, 169-

179.

DOLENEC, I., 1993. Irislav Dolenec, Hrvatska numizmatika, Zagreb.

GRIERSON, P., 1999. Philip Grierson, Byzantine Coinage, Washington, D.C.

ILKI, M., VUKUI, M., 2011. Mato Ilki, Mirko Vukui, Prilog poznavanju optjecaja

novca na irem zadarskom podruju u srednjem i ranom novom vijeku, Meunarodni

znanstveni skup - Dani Stjepana Gunjae, Split, 197-236.

42

ILKI, M., 2011. Mato Ilki, Novac s podruja Sotina iz razdoblja ranoga novog vijeka,

Acta Numismatica - Zbornik radova 6. meunarodnog numizmatikog kongresa u Hrvatskoj,

Rijeka, 127-139.

ILKI, M., TOPI, N., 2013. Mato Ilki, Nikolina Topi, Dubrovaki nalazi seldukog,

ilkhanidskog i mamelukog novca, Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku,

51/1, Dubrovnik, 1-16.

ILKI, M., TOPI, N., PEKOVI, ., 2015. Mato Ilki, Nikolina Topi, eljko Pekovi,

Numizmatiki nalazi s arheolokih istraivanja u Dubrovniku, Anali Zavoda za povijesne

znanosti HAZU u Dubrovniku, 53/1, Dubrovnik, 1-30.

JAKI, N., 1982. Nikola Jaki, Solidus romanatus na istonoj jadranskoj obali,

Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 12, Split, 173-184.

Katalog der byzantinischen Mnzen, Universittsverlag Gttingen, 2003.

KLIKI, D., 2006. Damir Kliki, Ostava sitnog srebrnog srednjovjekovnog novca iz

pilje Turska pe iznad Zeljovia (Sumpetar) kod Dugog Rata, Vjesnik za arheologiju i

povijest dalmatinsku, 99, Split, 329-367.

KOS, P., 1998. Peter Kos, Leksikon antike numizmatike, Zagreb.

MAROVI, I., 1994 Ivan Marovi, O pretpostavljenoj kovnici novca u VI. st. u Saloni,

Salona Christiana, Split, 315-322.

MAROVI, I., 2006a Ivan Marovi, Ostava bizantskih zlatnika iz Narone, Vjesnik za

arheologiju i povijest Dalmatinsku, 99, Split, 235-252.

MAROVI, I., 2006b Ivan Marovi, O godini razorenja Salone, Vjesnik za arheologiju i

povijest Dalmatinsku, 99, Split, 253-273.

MAROVI, I., 2006c Ivan Marovi, Novac Romana III. Argira u Arheolokome muzeju u

Splitu, Vjesnik za arheologiju i povijest Dalmatinsku, 99, Split, 275-297.

MIMICA, B. 1995. Boe Mimica, Numizmatika na povijesnom tlu Hrvatske, Zagreb.

MIRNIK, I., 1992. Ivan Mirnik, Skupni nalazi slavonskih banovaca u numizmatikoj zbirci

Arheolokog muzeja u Zagrebu, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, 24-25, Zagreb, 183-

248.

MIRNIK, I., 2001. Ivan Mirnik, Skupni nalazi novca iz Hrvatske XI-XIII. XI. Skupni nalaz

mletakog novca iz Krukovae; XII. Skupni nalaz mletakog novca iz Sv. Roka; XIII.

Skupni nalaz mletakog novca iz okolice Karlovca, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu,

32-33, Zagreb, 207-248.

MIRNIK, I., 2004. Ivan Mirnik, Novac iz starohrvatskih grobova, Vjesnik Arheolokog

muzeja u Zagrebu, 37, Zagreb, 205-250.

MIRNIK, I., 2006a Ivan Mirnik, Zlatnici Romana III. Argira u numizmatikoj zbirci

Arheolokoga muzeja u Zagrebu, Vjesnik za arheologiju i povijest Dalmatinsku, 99, Split,

369-378.

43

MIRNIK, I., 2006b Ivan Mirnik, Pravo hrvatskog plemstva na vaenje rudae i kovanje

novca, Povijesni prilozi, 25, Zagreb, 101-117.

MIRNIK, I., 2007. Ivan Mirnik, etiri primjerka karolinkog novca u numizmatikoj zbirci

Arheolokog muzeja u Zagrebu, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 34, Split, 89-104.

MIRNIK, I., 2009. Ivan Mirnik, Numizmatiki nalazi s Bribirske glavice, Studia

varvarina, 1, Zagreb-Motovun, 131-151.

Numizmatiki prirunik i rjenik, Arheoloki muzej u Zagrebu, 2011.

PAPADOPOLI, N., 1907. Nicolo Papadopoli, Le monete di Venezia. Parte II. - da Nicolo

Tron a Marino Grimani 1472-1605., Venezia.

RENGJEO, I., 1929. Ivan Rengjeo, Novci porodice ubia, Napredak, 18(19), Sarajevo, 75-

83.

RENGJEO, I., 1959. Ivan Rengjeo, Corpus der mittelalterlichen Mnzen von Kroatien,

Slavonien, Dalmatien und Bosnien, Graz.

RUCKSER, P., D., 2000. David P. Ruckser, Coins of the Crusaders, Johnstown.

RUCKSER, P., D., 2008. David P. Ruckser, The Coins and Kings of Hungary, to Leopold

I., Johnstown.

ARINI, M., 2010. Marko arini, Novci Pavla ubia i brata mu Mladena I (1302.

1304.), Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, 63, Zagreb, 449-453.

EPAROVI, T., 2003. Tomislav eparovi, Nove spoznaje o nalazima

ranosrednjovjekovnog novca u junoj Hrvatskoj, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 30, Split,

127-137.

EPAROVI, T., 2005. Tomislav eparovi, Skupni nalaz mletakog novca iz Dobre Vode

kod Benkovca, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 32, Split, 237-243.

EPAROVI, T., 2008. Tomislav eparovi, Coin finds of emperor Constantine V

Copronymus in southern Croatia, Moravia Magna, 5, Krakw, 1-7.

EPAROVI, T., 2009. Tomislav eparovi, Skupni nalaz novca iz 5. i 6. stoljea na

lokalitetu Klapavice Crkvina kod Klisa, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 36, Split, 27-34.

EPAROVI, T., 2010. Tomislav eparovi, Numizmatiki nalazi na groblju kod crkve sv.

Petra u Kuli Atlagia nedaleko Benkovca, Archaeolgia Adriatica, 4, Zadar, 369-384.

EPAROVI, T., 2012. Tomislav eparovi, Razmatranja o karolinkom novcu iz Donjih

Lepura, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 39, Split, 35-44.