I "I • ~ 7iTSKOPODUSTAK: BLAGDAN SII. ANE I CElNICKA POBUNA 27.SRPNJA 1941. (1)

Slavlje nad zlotinomSto se to slavilo od 1945. do 1990., kao Dan ustanka naroda

Hrvatske i Dan us:tanka naroda BiH, a "slavlje" obnavlja iposljednjih nekoliko godina uz ppkroviteljstvo isudioniStvo

osoba jz javnog i politidc:og Zivota današnje RH? Sto se zapravotada dogodilo na podrui'ju Uke i jugozapadne Bosne rasvjetlja­va nam, s1UZea se podatdma jz razlic:itih povijesnih izvora i svje-

dOCanstava, Ante Beljo Pi!e: Ame Beljo

Podlistak 1.

-.tja""A1&BEUO,HlC

u mjestu Počitelj kod Gospića 18. i 19. stu­denog 1941., dakle gotovo 2 mjeseca:­poslije 27. srpnja. 1941.• prvi oružani sukob ovdaJnjib četnika iportizana.·od kDjih su većina bili Da1matin­ci pod vodstvom Vicka Krstulovića i ViceBuljana, dogodio se L travnja 1942 (napravoslavni Veliki četvrtak) u mjestu Ma­rink.ovci udaljenom 10 km od BosanUogGrahova prema Livnu. Dakle 8 mjeseciposlije Tl. srpnla 1941.

UniAknC fupc

Uništene su tupe Bosanski Petrovac - Dr­var, Bosansko Grahovo, Kmjema kod B0­sanskog petrovca i Bori6evac u Lici - ubija­ni i protjerivani Hrvati i ostalo nesrpsko pu­čanstvo. U navedcoim župama okrutno suubijeDa sva trojica tupnika: vlč. WaldemarMaximilian Ne5D" u Drvaru, vlč. JurajGospodnetić u Bosanskom Grahovu i vlč.

Krdimir Bari!it u Kmjc:uši S Baritićem suubijena i tri pripravnika na svećenstvo.Brojubijenih vjernika u tim župama do danasnije utvrđen. Urmtenjem tih četiriju župapraktičkije u.ni§tena katoličkacrkva na čita­

vom pxlrućju istočnogdijela uke ijugoza­padnog dijela Bosne. Tek u novije vrijemepojavilo se je nekoliko knjiga o tim stra­danjima: pogrom u Kmjeuti od od prof.Josipa JwjeviĆ8, zbornik o BosanskomGrahovu Hrvati Dinare od Slavka Galiota iAnte Orlovca ptocv.tl, propasl i obnova teknjiga Ane [)rOOeO: Kmjt:uM u STaJ i spnju. Uz ove knjige objavljen je i veliki brojradova na tu temu u mnogim znanstvenim-..ama (-.lei Ihval>kog btV<lOIOV­oog drmlva, Hrvatski institut za povijest,Institut dndtvenih znanosti 'Ivo Pilar', ukatoličkom tisku, itd.).

ŠIn "" dOgadOIO 27. "P"ja 1941.1U Drvaru i okolici izbili su prvi neredi ioružana pobuna, zvana ,.narodni ustanak",a prva njegova žrtva bio je župnik Walde­mar Maximilian Nestor j njegovi župljani ­hodočasnici. D9godiJo se to...

(Savka DobeJevi6.KDčlr.71_"";i__ z.c,d>, 1997.337-339)

trebalo je u tu svrbu očistiti od H;Jvata.• OVO nije bila prva četničkapobuna pro­tiv uspostave vlasti NDH na ~njemnjeoom teritoriju i protjerivanja hrvat­skog i drugog nesrpskog pučanstva Uovome dijelu Hrvatske to se dogodilo uGračacu 12 travnja 1941. od pipadnikabiv!< Jugoslavenske ~j,,", posta- hi",)-,"",je.

• U toj pobuni niti jednajedinica nije bilapod zapovje.dJmtvom komunista, a u po­buni nije sudjelovllO nitko osim Srba podčetničkim vodstvom. Nije sudjelovao čak

nitko niti od hrvatskih anaciooalnihju~komunista. Kada je s pobunjenicima po­lcušao sUradnju dobrovoljac iz Španjal.skog rata Hrvat, Marku Ordković (tadapolitičkj komesar ftaba NOP-a za Liku)ubijen je od četnika 20. listopada 1941.ko:d sela Očijevo u Lapačkom klancu. '--"..,.~

• Jugoslavenski komunisti su uzeli 27. t:~~~~~~~?~~Z~~~~S~~srpnja 1941. kao dan ustanka naroda Hr- :.... •vatske i BiH iz razloga §to je to bila jednaod prvih većih pobuna, koja se dogodila"","je napada Hillerovc NjemačU na s0­vjetski Savez, od 22. lipnja. 1941. i poslijepoziva KominIt2Tle komunisbčk:impartija­ma da pokrenu u svojim državama ustanakputiv okupatora Taj datum je ujedno daoJXilikU srpskim komunistima da svoje ta­daAnje četničko naslijeđe pretvore u jugo­komunističkezasluge.

• prvi sukob, zapravo četničko či$Ćenje

vlastitih redova od komunista, dogodio se

tellini koiakom ispred nas preina samomrubu tribine. i, kad smd itigli do sama ruba,tbilj,'šamjednorh tre6nom tijela'stala izanjega. peru je, valjda od napetosti, uhvatiosmijeh. Ali ukočenostije nestalo, zahvalnomo pogkdao~ jednom.Kad su počeli govoriti, opet ovacije oratiMaJtoviću, pa Đoki Jovaniću, i parole,parole, parole, Jugoslaviji, litu, Partiji,bratstvu i jedinstvu i sl - ali ne i Hrvatskoj.Jesam Li to U svojoj zemlji. gdje li se tonalazim? - ogorteno sam se pitala Jesmo limogli (manili) to ,pnj«iti1 I odmah zatimpomisao: e, bogme, nećetevi~! U nogamasam osjećala kako bi najradije pobjegle.Ali kontrolna instilucija u glavi radila je~jekomo.Sjećam se da sam si nepre­kidnO ponavljala: Boje nas se, u tome jestvar. Uzimaju nas ozbiljno. Mi smo u pra­vu, oni su opasni buMtači. U zagreb smoletjeli velikim vojnim helikopterom, isamo .se sjoćam da smo U njemu· na pov­ratku ~' svi šutjeli. Na tom sam mitingunajodmlenije, odnosno najizravnije osjeti­la samu suštinu politike te skupine: Na l»­vratku u zagreb zapisala sam u svoj notes:Miting uzbuđenjaMne nas, i ne će.se Iibi­ti·za ~tvo proliti krv. StraSno? Smije­§no1 Opasno? Prijeteće? Sve to. Stvari sekreću prema raspletu!

Mnogo godina poslije događaji su potvrdi­li moje slutnje i siImnje.

u regioau u dobroj mjeri to već i čine: Nasamom početku korisno je navesti nek~liko bitnih činjenica o ćetničkoj pobuni od27. srpnja 1941. godine:

Hoće li i ove godine, 2009.,biti upriličeno slavlje nad

ubijenim hrvatskim hodoča-

~nicima i narodom?• pobuna u Srbu, Donjem Lapcu, Drvaru iBos. Grahovu od 27. srpnja 1941. bila je<xganmnna od pripadnib <dnika Dnd<Mihailovića,u čijim su redovima u to vri·jeme bili i vodoči srpski komunisti iz togpodručja, a u svrbu stvaranja velike Srbijeprema projektu ..Homogene Srbije" čet­

ničkog ideologa Stevana Moljevića (0d­vjetnika iz Banja Luke) od 30. lipnja 1941.prema kojem je prva i osnovna dut.nostsvih Srba ..da stvore i organimju homoge­nu Srbiju koja ima da obuhvati celo etnič­

ko područjeila kome Srbi žive... sa sloOOd­nim izlazima na more za sve Srpske obla­sti koje su na domak moru." To je trebaloizvrtiti odmah vojnim uzimanjem planira­nih područja velike Srbije i njegovim $­ćeDjemod Hrvata i Muslimana. od nesrpsk..og tivlja ,,pre nego li.se iko priben:" i takosmenim ćinom.... rijditi zajedničku gra­nicu izmedu "Srbije i Slovenačke, ći.§će..

njem Sandaka od muslimanskog !ivlja, aBosoe i Hercegovine od muslimanskog ikatoličkog življa.... tzV. Srpske krajeve

dije ITlJt.nje prema Iuvatstvu i Hrvatskoj.Nikako 'ga drukčije ne mogu ·shvatiti!Ovacijama su dočekali srbijanske pred­stavnike, posebice Dražu Markovića zakojeg se malo da je J?I'Otiv n.a.k politike.Ovacije su priredili i.Đoki Jovaniću, svoje­mu l1IlDOm zapovjedn.iku. Hrvatskim pred­stavnicilna (i govornicima) nisu 2.ljeskali,jedva u1jtKh:lo, čak ni vladi.ririro Bakariću

ni Jakovu Blaževiću.Ta manifestacija bilaje dobro organi1.i.rana sa željom da nain .sejX)bte njihova snaga, a poruka je bila:Velikosrpstvo je tu, iza nas! S dna provi­zorne pozornice ~Li smo prema naprijed.prema~. Ljudi, dovučeni autobusi­ma iz Bosne i Vojvodine i tko zna odaklesve, bili su umorni. :tDOjni, pripiti (ranajutarnja rakija), s prijetećim raspolote­njem. Bili smo im tu - na dohvat ruke. Mi- za koje se tvrdilo da želimo ponovno,.klati.. Srbe u Hrvatskoj!

pero pirker je. uza me, bio nekako zbu­Djen. osjećala sam da.se i on osjeća krajnjenelagodno. Bio je napet, ozbiljan, ukočen.,.Pero" - šapnula sam mu pomalo šaljivo,kad su nam rdili da se pomaknemo na­prijed - .,sad .se čuvaj, dolaze rajčice i jaja,bit ćemo kao Indijanci". Osjetio je da mutim zapravo namje&tenirn ,,zafrkavanjem"na vlastiti račun želim odagnati tjeskobu,pqgledap me i odgovorio u ist9ffi tonu: "Tipazi haljinu". aludirajući na moje novoodijelo. Osjetila: sam da se umirio. Još sampritapDl,Ua, opet šaljivo: ,Ja ću se sklonitiiza Jakova (Blaževića),pravo je da u Licioo - kao lički medvjed •,_" A JokovB_YE je zaista poput medvjeda ila<>

Ova tema kao i mnoge druge iz oovijehrvatske povijesti imala je II bivšojdržavi svoje latno lice i naličje

prekriveno tabuom; strogo zabranjenomtemom i kAko kažnjivim verbalnim delik­tom. za sve one koji bi poku.Wi dovesti II

pitanje vjerodostojnosti •.službene" jugo­komunističke verzije tih zbivanja Danasse ti događaji II Republici Hrvatskoj odpojedinih struktura tele proglasiti činom

antifašističke borbe po lW)I'U na Srbiju II

kojoj su četnici i Draža Mihailović rehabi­litirani. a njihova zlodjela stavljena podPWt .,prvog antifaiistićkog ustanka II oku­PU>DOj Europi".

Ako je politička amnezija II Hrvatskoj da­nas dOMa II stanje II kđJCm se komunistički

zločini mogu proglasiti antifašističkom

00rb0m, a sada već i četnički zločini. iakose izmedu njih II mnogim slučajevimam0­

že povući :mak jednakosti, ipak su se II ko­munističkoj Jugoslaviji izmedu komuni­stičke i četničke borbe nastojale povući

(bar II teoriji) stroge crte nw1vajanja poideoloftoj platformi iako imje jugoslaven­ski okvir bio zajednički. Kako bi II naševrijeme ,,n:gion zapadnog Balkana" trebaoimati ćim me zajedničkog za sve njegoveSaStaDe dijelove pa br sukladno tome Hr­vatska i BiH po uzoru na Srbiju trebalerehabilitirati Dražu i ćetnike .jer bi to uve­like pomoglo poboljšanju dobrosusjed­skim odnosa" za koje bi se svi II ,,regionu"trebali svesrdno~~. Političkavodstva

Miting u Srbu

.E, oo imlza raspoloženja te skupinebio je miting II Srbu, na dan koji se sla­vio kao dan ustanka naroda Hrvatske.

27. lipnja 1971. U Srbuje (a vodila se ras­prava je li tamo ili II Sisku počeo ustanak II

Hrva1Skoj) i prije bilo proslava, i sama samim biJa nazočna, i pućanstvo me dobrodoeekivalo. Ali, događaj iz trni. bioje Qr

obiL Tu nije bilo bitno pokazati tko su Srbiu Hrvatskoj, nego i organizirano prikazati idokazati da je tu srpska Hrvatska. Naime,razni visoki vojni funkcionari i drugi poli­tičari na službi u Beogradu, povezani snavedenom skupinom. organizirali su~slavu u Srbu kao svesrpsku proslavu.

Bez nMega znanja (wali smo samo da će

organizirani i pozvati i Dratu Markovića,uto vrijeme predsjednika Skupštine Srbije)nekoliko -su desetaka autobusa dovezli nataj dao srbe iz Bosne, Vojvodine, i iz užeSrbije. I to će se ponoviti 20 godina pos­lije! oni su, a ne toliko domaće srpsko sta­oovni!tvo, dali velikosrpski pećal. toj hrvat­skoj proslavi. Mi SIl)O bili pozvani (i odaz­vali smo se) u punom sastavu. Bili sunazočni vladimir Bakarić, Jakov Blažević,

pero Pirker, Miko Tripalo i ja. i mnogi dru­gi. NiJcada, u cijelom svom sudjelovanjuna mnogobrojnim sastancima, mitinzima,proslavama, nisam dotivjela ~to slično.

Bio je vedar, sunčan dan. Kad smo se poja­vili na improviziranoj poz.omici, na otvore·llOttl, pred golemim rnDClMvom ljudi (doYe-­zenih), osjetili smo prml8 sebi zid otpora imržnje. To je ~o miting velikosrpske~

Podlistak 2.JImr!Mo8LQiO,..._

PODLISTAK: BLAGDAN SV. ANE I CETNICKA POBUNA27. SRPNJA 1941. (2)

Pobijeni hodočasniciSto seto slavilo od 1945. do 1990., kao Dan ustanka naroda

Hrvatske i Dan ustanka naroda BiH, a "slavlje" obnavlja iposljednjih nekoliko godina uz pokroviteljstvo isudionistvo

osoba iz javnog i politiCkog tivota danaSnje RH? Sto sezapravo tada dogodilo na podruCju Like i jugozapadne Bosnerasvjetljava nam, sluteći se podatcima iz razliCitih povijesnih

izvora i svjedo<:anstava, Ante Beljo Pi!e: Ante Beljo

Snimka trojice hl/aličkih iupnikiJjugozapadne Bosne kaje su pobunjenici okruhfa ubili krajvnsrpnja ipočetkam kolovoza godine 194J. a) Xrdt"dr BtlriJlč'(17. VII. 1907.• .lajce- 9. Vl//./941., Krn,jeuJa). župnik kotolićke župe Krnjeu.ša; b) JIlr.j GDspodlutić(9. J. 1910., Postirena%ku Braću-17. VU. 1941., leliM Polje kod Bosanskog Grahova), župnikk%Ućk, fup«Bosansko Grahom..ta s]edi1lern u Obljaju: ej Wtlldellftlr MaximiJilUl Nestor (l2. XlJ. 1888.,GrossStrrdlJicz, Njemačko -17. VJJ. 1941., Thllxukod J)rvara), iupnikMIOUČU župe BosanskiPetroWl{: SQsjedjjtem II Dl"W1rll. (.Anto Orlovac, Banjalučki l7UlI1irologij. Banja Luka-Zagreb,1999.,.51r. 11.,30. i 38.).

Nastavlja sekfii> Ante BElJO, mc

Navodimo svjedočenje velečasnog

Župančićaizrečenodon Anti Bakovićuu kaznioniCi' Zenica, a objavljeno uknjjzi A. Baković .,Dječak s Drine".Zagreb, 1996. na str. 403 - 405.

..Bio je 27. srpnja 1957. Tada sam . kaobogoslov bio robijaš u KPD Zenici.Već sam bio pri kraju četverogodišnje

robije pa sam radio vani, na građevini,

i dolazio u kontakt s našim osuđenim

svećenicima: bilo ih je tada u KPD-ušezdesetak, a ja jedini bogoslov. Tajdan mi robijaši nismo radili jer se i uzatvoru slavio Dan ustanka. Setao samu zatvorskom ..krugu sa svećenikom

banjalučke biskupije BranimiromŽupančićem.PrečasniBranko zna li štose zapravo dogodilo na današnji dankada su "narodi BiH digli općenarodni

ustanak? Rekoh da ne znam, a onda mimoj dragi stariji subrat, svećenik irobijaš reče ovo: ,,Anto, ja sani II tomdogađaju osobno sudjelovao, pa ću tiispričati. Ti si od nas najmlađi. pa senadam da ćeš barem ti dočekati da ovonekome ispričaš ili da napiše! ako mine budemo mogli."

Kada san čuo priču prečasnog BrankaŽupančića, moram priznati da munisam u prvi čas povjerovao. Naime,sve škole, svi udžbenici, svi daci. cijelaBiH, cijela Jugoslavija uče kako sutoga dana naši narodi digli ustanak. Apričaje toliko banalna da se u nju goto+vo ne može povjerovati. No, ja ću jeispričati iz poštov~a prema robijašu isvećeniku Branku -Zupančiću, a povje­sničari neka provjeravaju.

Prvo što mi je rekao jest da to nije bionikakav ustanak naroda Bosne iHercegovine. nego napad (uglavnomčetnika i nešto partizana) na hoduća­

snički vlak u kojem su katolici iz'Drvara, uglavnom žene i djeca, na dan26. srpnja krenuli u obližnju kapelicuSv. Ane koja se nalazi u OštreJju - seluudaljenu oko petnaest kilometara odDrvara. Krenuli su malQm šumskomprugom koja je u to vrijeme išla izPrijedora preko Sanskog Mosta iKljuča do Bosanskog Petrovca i odBosanskog Petrovca preko Oštrelja doDrvara. Po~li oni tom prugom, bilo jedesetak vagona, u njima većinom ženei djeca, a medu muškarcima jedanustaša i dvojica domobrana, ali bezoružja jer nitko nije išao u borbu negona hodućašće u Oštrelj. (u Oštreiju jenekada bilo radničko naselje. tu sunekoć živjeli roditelji dugogodišnjegbanjalučkog biskupa Alfreda Pichtera.u Oštreiju je biskup i roden.)

;

Jama Golubnjača do danas nije jošistražena.Zasigurno bi njeno istraživanje daloodgovore na nmoga od navedenih pitanja

Zbog nepristupačnosti područjima

uništenih župa iz tog razdoblja vijest.osmrti vlč. Nestora stigla je u BanjaLuku tek 10. listopada 1941., dakle dvai pol mjeseca nakon njegovamučeništva. Tada je banjalučki biskupobavijestio sve biskupijske svećenike o

Što se zapravo događalo 27.srpnja 1941.?

Na isti blagdan Sv. Ane 26. srpnja1941. druga skupina drvarskih hodoča­

snika hodočastila je kod kapelice Sv.Ane na Oštreiju, mjestu na pola putaizmedu Drvara i Bosanskog Petrovea.do koga je takoder vodila uskotračna

željeznička pruga iz Drvara koja je bilagradena zbog prijevoza drveta do tvor­nice u Drvaru.Hodočasnike je vodio velečasni

Branimir Župančić (rođen 12.01.1912.u Srebrenici - umro u Banja Luci1990.), koji se tih dana našao u posjetuvelečasnom Nestoru u Drvaru. On jebio u to vrijeme od 1939. do 8. svibnja1945. župnik u Bosanskoj Gradišci,kada je bio zatvoren od jugoslavenskihkomunističkih vlasti i izdržavao kaznuu z1oglas.ooj kaznionici II Zenici do28.11.1957. U istoj kaznionici i u istovrijeme kaznu je izdržavao i don AntoBaković.

smrti župnika Nestora i·Gospodnetića iodredio da za njih odsluže sv. mise i daih se sjete u svojim molitvama, kako jeto običaj čim se dozna za smrt nekogsvećenika. Medutim, ni tada se ne spo­minje vlč. Barišića, zbog činjenice danisu imali tada još pouzdane vijesti onjegovoj pogibiji!

SvjedOCenje vlč. ŽUpančića

Kaldrma i Hmjadi. na tadašnjoj usko­tračnoj pruzi izmedu Ličke Kaldnne iDrvara.Evo što je o mjesto i načinu stradanjažupnika Nestora napisao.partizan StevoBabić u knjizi Drvar /941-1945,"Sjećanje učesnika", Drvar 1972, IIsvez., str. 207-208.:

..Bilo je svanulo, (27. srpnja 1941.,nedjelja, op. A.B.) sunce je već obasja­lo cijelu okolinu... Četa se već sprema·la za pokret prema tandarmerijskoj staonici Trubar. Kada je četa stigla u reanŽi(v)kovca, pojavio se putničkivoz. jerpruga na tom dijelu nije bila pokidana.U vozu nije primijećena vojska pa suustanici propustili voz prema Vagnju.Na. željezničkoj stanici Vaganj,Damjan Ze1jković sa grupom starijimljudi i omladinaca pokupio je sve put­nike iz voza. Medu njima su se nalaziliustaša Marko Špiranović, katoličkisveštenik Petar Maks(sic!) j neki trgov­ci. Ova grupa je izvela iz voza strojo­vođu Lokšmita, čiji je sin tada bio član

KPJ i nalazio se kod ustanika. GrupaDamjana Zeljkovića j~ na svoju rukupovela sve putnike ka Golubnjači i sveih. bez ičijeg odobrenja. postrijeljala."

Nedvojbeno je da je ,,Petar Maks"zapravo župnik Weldmar MaximilianNestor. Njegov suborac Pero Boltić u.istoj knjizi na strani 222 piše:

"Kada je voz došao na stanicu Vaganj,Damjan Zeljkovićje sa starcima i žena­ma (!1) pokupio sve putnike iz ·voza.Medu njima je našao vozovodu ustašuMarka Š.piranovića, katoličkog sve­štenika Petar Maksa i neke trgovce.Prvu dvojicu i strojovođu Lokšmita sustreljati"

Drvacski. odnosno bosanskopetfovački

župnik W. M. Nestor, osoblje vlaka ihodočasnici odvedeni su iz vlaka nastanici Vaganj i strijeljani u Trubaru tebačeni u jamu Golubnjaču. Koliki jebio ukupan broj osoba teško je reći.

Ubojstvosv~ i hodočagnjka

Dogodilo se to II redovitim pastoralnimaktivnostima bratske suradnje sažupnikom susjedne župe II Kninu. Evošto o tome svjedoči Nestorov prethod­nik. na tupi vlč. Grga Blažević:

,Ja (sam) se bio sprijateljio s franjevci­ma II Kninu, jer su mi bili najbliži i odvelike pastoralne pomoći. pa sam svakegodine s više župljana hodočastio nablagdan sv.Ane njezinoj crkvi naKosovu Polju kod Knina. Tu mojupraksu nastavio je"i. pater Nestor, pa jegodine 1941. otišao na sv. Anu kfranjevcima II Knin i sutradan na 27.srpnja 1941. (nedjelja oI!_ A. B.) sjeo sostalim putnicima II ..Sipadov" vlakuskog kolosijeka pUl Drvara. natromeđi Bosne, Dalmacije i Like,negdje oko Trubara. vlak bude od čet·

nika zaustavljen i svi katolici i musli­mani budu poubijani, a medu njima ižupnik otac Nestor"

Otac Nestor jc pao kao žrtva vjernostisvome zvanju i poslanju, jer nije želioostaviti svoje vjernike bet. nedjeljemise iako je predosjećaoi bio upozorenna to da se nešto loše sprema. Uizvješću Ordinarijata Banjalučke bisku­pije iz tog vremena stoji:

"Pozvan od župnika II Kninu.25.VII.1941. pošao je (Nestor) onamoda na svetkovinu sv. Ane - 26.VII. držisvečanu misu. Tih dana planuo je usta­nale u Drvaru. Stoga su župnik iz Kninai drugi prijatelji savjetovali da ostaneondje, dok se situacija ne razčisti.

Medutim. kako je 27.VIl. bil!! nedjeljada ne bi njegovi župljani ostali bez sv.mise, on je krenuo iz Knina jutarnjimvlakom prema Drvaru. Na staniciTrubar. pobunjenici su napali vlak.njega su izvukli iz vlaka, odveli i neda­leko od stanice umorili... Kao svećenik

bio je vrlo revan. a kao čovjek u svemui prema svakome bez razlike vjereispravan. Zato je bio kod svih oblju­bljen, visoko cijenjen i poštovan."

U to vrijeme su u Drvaru kao centrudrvne industrije osnovanom u vrijemeaustrijske uprave u BiH uz Hrvate kato­like živjeli i radili mnogi Slovenci.Česi. Poijaci, Nijemci i Austrijanci.

Najčešće se kao mjesto njegova ~uče­

ništva Lubojstva župnika Nestora spo­minje željeznička postaja Trubar.odnosno Vaganj. Trubar je širi pojam iobuhvaća ~ire područje sela. dok' sesama postaja uskotračne željeznicezvala Vaganj a nalazila se na području

Trubara, izmedu postaja Lička

UDrvaru i okolici izbili su prvineredi i oružana pobuna, zvana

. ,,narodni ustanak", a prva njego­va žrtva bio je tupnik WaldemarMaximilian Nestor i njegovi župljani ­hodočasnici.

Podlistak 3.

--imoSWPODUSTAK: BLAGDAN SV. ANE I CETNICKA POBUNA27. SRPNJA 1941 . (3)

Masovni tetnitki zlotiniStose to slavilo od 1945. do 1990., kao Dan ustanka naroda

Hrvatske i Dan ustanka naroda BiH, a nslavljen obnavlja iposljednjih nekoliko godina uz pokroviteljstw i sudioniStvo

osoba iz javnog i politidcog Zivota dan~nje RH? Sto se zapravotada dogodilo na podruCju uke i jugozapadne Bosne rasvjetlja­va nam, sluzeCi se podatdma iz razlidtih povijesnih izvora i svje-

docanstava, Ante Beljo roe: Ante Beljo

Srbi su u Drvaru fivjeli mime, no­va hrv~ka vl~~ nije~ nis~ uei­nila, mkoga ruje uhitil a, riikoga

ubila, ali su Srbi bili kivni s10 je progla­sena hrvatska drfava, Vidjcli su kakosu bodocasnici krenuli prema Ostrelju,i dok su hodOCasnici dosli u Ostrelj ,slusali misu i pos lije mise u prirodirucali, oni odlucise da ill po povratkunapadnu. Hodocasnicima se u OStreljupriklj uci li vjemici iz tog mjesta. Slav ilisu Sv. Anu, vese lili se i pjevali a pred­vecer krenuli kucama, Drvar.

Medu tim, t im su malo zas li u sumu,imali su s10 vidje ti: jedno stablo len napruzi . Strojovoda zaustavi lokomotivui zamoli putnike da ukJone to stablo.(Rekosmo da su u vlaku bili sarno civi­Ii: iene j djeca, a bila su i dva domobra­na i jedan mladi ustasa, ali nitko octnjib nije imao orulja.) Lokomotiva jepotom krenllia dalje, ali nakaR 5to­tinjak met:ara - opet na pruzi dva-tri sta­bla. Pooovno se lokomotiva zaustavi ,ponovno ljudi izlare i uldanjaju balva­ne . Medutim, balvanima nikad krajaSvaki se tag mali sumski vlak moraezaustavIjati, a jadni hodOCasnici ulda­njati balvane s pruge. Svima je bilojasno da su to Srbi u~inili jer su htjeli daim se osvete sto su isli sl;lviti Sv. Anu.Ljudi se uznemirili, svi su predosje6ilida re Se dogodi ti neko zlo i da Srbi neee ostati samo na balvanima po malojswnskoj pruzi . Tako je i bilo . Predzoru27. srpnja 1941 , kadasu se gotovo pri­blilili Drvaru i karla su naisli na jednujoS veCu prepreku, upravo u tome Ire­nutku iz swnc sc ~uje vika : ,R ura!JuriS! Dolje uslak! Majku vam usta­sku ! tivjela Crvena annija! Zivio kraljPetar! ". lako su pobunjeni Srbi napalihodOCasni~ki vlak. Nis u ni svi SIbiimali ondja. imali su neSto pu!aka irevolvera, a dosta ih je bilo s motika­rna Odmah su na mjestu ubili onoga

ustaSu i dva domobrana, te jos nekolikomuskaraca, 6 novnika. Medu hodo­casnicima .bio je Branimir ZupaIltie,po ocu Slovenac, i jedan od pris utnihSrba prepoznao ga je , pa njega nisuubili. Nisu ubili ni Zene i djecu nego suih pustili kuCama.

Eto, take je poceo ustanak narodaBiNl Nije istina da se na taj dan dog o­dio napad na njem acke tenkove injemacku vojsku, ni napad na hrvatskuvcjsku, ustase iii domobrane, negonapad na nenaoruzane bodocasnikekoji su od sveg "orufja" imali samekrunice i molitvenike. Taj napad kodDrvara koji se dogodio u ranimjutamjim satima 27. srpnja 1 941 , napovratku bodocasnika s proslave Sv,AIle, gotovo su pedeset godina stotine itisuce djece u svim skolam a ucile da jebio poeerak narodnog ustanka, anigdje nije bilo zapisano niti se ikadreklo i da je "poCetak ustanka" biozapravo napad na hodocasnike, adkojih nitko nije imao orufje. Pedesetgodina u~ilo se 0 nekoj "epopeji", kojaje zapravo bila z106n protiv mimogacivilnog stanov mstva Kao dak:saraj ev­ske ginmazije sluka sam od starihIjudi kako je "OpCenarodni ustanak"bio obima prijevara, kao sto je prijeva­ra bila i sarna ,,revolucija".

Ostali drvarski l{1uten ici

U samom Drvaru i okoInim mjestima uto vrijemc pobijen je veliki broj kato­lika i muslimana Spominjani sve6mikGrga Blafeviea piSe

"U isto vrijeme u Drvaru je ubijen ooko 350 katolika i 200 muslimana. kojisu dan prije arno dooli iz Zivinica kodTuzle, da rade u pilani i celulozi u Dr­vam. jer Srbi radn ici nisu vi~ dolazilina posao; inaCe muslimana nema u Dr­varn. lako se dogodilo i na Ostre lju,Potocim a, gdjegod su ,,tetnici" zavla-

dati, ubijani su katolici i slovenske,~eSke i poljske narodnosti, a ne samoHrvati. ViSe vjerska nego nacionalna

' mr1nja" (Osim 200 rnuslirnana kojisu dopremljeni iz oko lice Tuzle, ubij­eno je takodec 45 Hrvata iz Hercego­vine. koji su tada iz istih razlogadoprernljeni u Drvar. nap . A . B.)

Uz ove poubijanc i mnoge protjeraneu pr:vom naletu bilo jos jedno "oslo­badanje" Thvara, kad je okrutno ubij~

en poduzetnik Ivo Bauer, koji je biopokre~ i glavni graditelj drvarskekatoli cke crkve. Ubijcn jc uz sarka­sti~nu porugu: ,,.hajde sada napravipap i crkvu!"

Sudbina zupe Drvar u poraeu

Apostolski upravitelj Banjalu~ke bis~

kupije dr. Smiljan CekBda pokuSao je

nakon rata 'cdivjeti zupe u Drvaru iBos. Grahovu u koje se u to vrijemebio vratio jedan broj vjemika, Njegovate8koea je bila u tome ~to su u -ratumnogi svecenici Banjalucke biskupijehili ubijeni, jedan velik.i broj prognante veliki broj bio zatvoren, taka da zai­sta nije imao koga poslati iz.svoje bis­lrupije, pa se zato dopisom ad 16. lipnja1948. obraca upravifranjevackog sarno­stana u Kninu s molbom da jedan nje­gov svecenikpreuzme brigu za navede­nc zupe. Iz njegova dopisa doznajemcda crkve i fupni stanovi u Drvaru i Bos.Grabovu u to vrijeme nisu hili sruseni .velecasniGrga B1ai.evie u svom zapisu,.N~i mucenici" pise da su crkve uDrvaru i Bos. Petrovcu poruSeoe 1949.godine, a inventer je razgrabljen. z upnistan na OStrelju i tamosnja kapelicaspaljenisu koncem srpnja 1941. u vrijc ­me retni~ke pobune. Odgovor na nave­deni zahtjev doSao je iz Knina nakondva mjeseca u kome Knin ski gvardijanfra Frano Bilokapie navodi da je sarno­stanska uprava ispitala stanje u "timfupama i ustanovila da sveeenik cadisigumosnih razloga tamo ne moZe iCi.ObeCao je da Ceza najo snovnije vje r­ske potrebe vjemicima tih zupa biti nausluzi U Kninu. Po ad luci biskupskogvikara mons . BoZe Ivaniea 5. listopada1948. fra Frano Bilokapie je imenovanza priVt'emenog upravite1ja ,,fupe Bos.Petro vaclD rvar/O streljf' i takoder,,i.upe Bos. Grahovo" . Od 21. srpnja1941 . te fope nisu imale sveCenika kojibi tamo boravio, a dolasci sveeenika izsusjednih fupa bili su rijetki. Tek godi­ne 1995. nakon sto je u Drvar pristiglomnogo prognanika iz pedesetak fu paBosne i Hercegovine , ponovno je ob­novljena Petrovatko-drvarska zupa, aDrvar dobio sveCenika. Nairne, premacrkvenim zakonima pravne osobe (per·sona iuridica), a to je svaka zupa, negase se statinu godina

Sudbina fupe Bosansko Grahoyo

Na sam "dan ustanka" , u nedjelju27.VII. 1941., sveeenik Gospodnetit jerekao misu i obav io krStcnjc (krstio jelliju Marka Vuliea, sina Luke i Marte r.Kard um iz Korita Matica krStenihlupe Grahovo za godinu 1941. koja secuva uArhivu Franjevatkog samostanau Gorici kod Livna

Masovni zloc ini Cetnika nadbosansko­grahovskim Hrvatima poeeli su odmah27.VII.1941., Toga i sljcdet'ih danaCetnici su, predvodeni Branorn Bogu­novirem i Markicom Cueuzom, pob ilina najstraSniji ~in viSead 100 Hrvatakoje su uhvatili u Bosanskom Grah ovui okoInih pet sela u kojima su Hrvatifivjeli:11 Hrvati su likvidirani na neko-

liko mjesta, u skupinama (vlasti NDHsu utvrdil e iden titet za njih 62, a zavecinu os tal ih to je ueinio SlavkoGaliot u knjizi ,,Hrvati Dinare'') dok sudrugi ubijeni u vlastitim kucama.Dana 26 . srpnja 194 1. sve telefonskelinije B. Grahova sa susjednim mjesti­rna Kninom i Drvarom bile su pokida ­00. Te noel su pobunjenici ubill dvoji­cu hrvatskih vojnika od nekoliko njihkoj i su cuva li most u selu Borovaci.Izvidnica sastav ljena od dese tak hrvat­skih vojnika koja je posla iz B. Gra­bova u Borovacu da vidi sto se dogodi­10 bila je vet' na putu napadnuta i dvcji ­ca vojnika su ubijeni. Andrija Kardumiz sela Luke t.adaSnji _tabomik u B. Gra­hovu organizirao je- s maIobrojnomposadom oko 5 sati ujutro obran u B.Grahova, ali je istog danau kasnim ve­cemjim satima bio pris iljen pod naw­10m pobunjenika povu ei se s podru ejaB. Grahovo prerna Knin u. Hrva ti kojisu tamo ostaIi bili su prepuSteni siste­matskom istrehljenju, i to na najgroz­niji naein. ,,Pobunjenici u Grahovu bilisu obuCeni neki u selja~kom cmomodijelu sa subaram a i znakom Cetni~­

kim , a neki u crvenom odije1u sa crvc­nim zastavama u ruci (komunisti). (...)Po pri~anju izbjeglica iz Gcahova,pobunjenici, kada su do~li sve sto je uGrahovu ostato ad naScg zivlja. sve supoklali i one sposobili (isprebijali), ku~

re su sve popalili, a sela BilandZijc iVuliCi su potpuno razorili i zapalili, ta­klx1er su i sve op1jatkali, stoku su ubij~

ali i PuStali iz obara u fita" (Zbornik,tom IV., knj . 1., Borbe u Bosni i Her­cegovini 1941 . god. Beograd, 1951. ,str. 527 -528 .) - ?cern a izv~uAndrije

Karduma od 30. srpnja 1941. U izvje- ,seu .Zupanijske redarstvene oblasti uKnin u 0 bosansko-grahovskom Cetni~~

korn zapovjedniku Brani Bogun ovieuupueene 13.XI .1941. Velikoj zupiBribir i Sidraga navodi se i sljedere:"Gore navedeni BogunovCipou bijao jeomogo na.sega Htvatskog naroda. c::ijaimcna nije moguee u ovom izvijeSlajunabrojati, jec ih je vcliki broj, jedinonavadam imcna nekolicine uglednihgradana. odnosno ddavnih funk cione­ra t.j . Barbaric Petra, sudija vrliiocadufnosti Kotorske oblas ti, Srnie Vladu ,Sefa Poreske uprave i njegovu suprugu,Don Jum Gospodnctiea, a tako imnogo drugih lica , svi u Bos. Grahovui okolici . Istodobno on je usmrtio Sari ­ea Tom islava. ustaSkog logomika, za­tim uc::iteljicu Martu N. u Bos . Ora­hovu. (Z. Dizdar - Mihael Sobolevski,n. dj., Grado ..., dok. br. 23., sir. 2m .).

Nas ta ylj a se

kfii' Ante BEWO, me

lE se g~,.~~ 27. Sl»"j~ ~o preoose ~--ii u Srbu u organi~ijiSaVeza antifldlSbćkih boraca l antifldlSta Hrvatske l Srpskog narodnog Vijeća

pilo zanimljivo dntJtvo te izaslanstvo bocaca 6. lićke divizije iz Beograda.

Ispred SrUSeOOg spomenika, po<predsjednik SABA Josip SIrupnjak podsjetio je nadane prije 68 godina kada se ,,narod Like masovRp,organizirao na ustanak protivfldističkog terora, dajući tako veliki doprinos" NOJl-~". Potprt:dsjednik VladeSlobodan Uzelac istaknuo je: • opalili ste pW:ku u 4ne.slobode u fašiste da bistevi i svi mi.živjeli u slolxxti - rekao je Uzelac. Dodaoje~jeobnova spomenika NO­u, pa i ovoga u Srbu, obveza hrvatske vlade zapisana' u koalicijskom sporazumuizmedu SDSS-a i Vlade te da će se ona ispOOtovati. od stranačkihpredstavnika bilisu nazočni i Vesna Pusić, uime HNS-a, te Milorad Pupovac, predsjednik Srpskognarodnog vijeća.

Kako je riječ o istim događajimao kojima mi pišemO: ~~ja ~pitati· - čemu ~pqme-nik7 Z1nčinu nad Hrvatima! (Ur.) .

Nastavlja Ile

Jdii> Amo BELlO, mc

PiJe: An1c Beljo

dine upali ll.seJo VIlOće, uhitili Josu Ma­tijevića. trgovca i krčmara i njegovu žo.­nu Mariju i oboje ubili.. a njihove odsje­čeoe glave nabili na kolce na ogradu.

U Vrtoći su u to vrijeme živjele hrvatskeobitelji s prelimena: Marić, Matije~Bužooja. U zaseoku Teočak - Dugopoljebilo je pet kuća hrvatskih Bićana. Neko­licina Vnočana bili su pobjegli u obližnjiBjelaj.

U idućim je danima uslijedila pljačka,

paljenje hrvatskih kuća i hvatanje iubijanje Hrvata Tako je u jednoj kući

živ zapaljen slijepi starac Ivan Maričić.

Ubijena je takoder i Anica Drobac, vlas­nica kavane koja je bila udana za Srbina.

Napad na susjednu Kmj~u dogodio seu subotu, 9. kolovoza 1941. Sav hrvatskiživalj iz okolnih zaselaka: Zelinovca. La­stava. Vranovine, Selišta, Rustine, Riso­vea. Brda, Z8poljk.a., Cerov:aće, te 0dre­đeni broj iz vođeničkog kraja i ponetkoiz već od ćetnikaosvojene Vrtoće, valjdazbog lakk obrane, a što se prilikom čet­

ničkog napada pokazalo kobnim. U lcr­njeu!kom kraju bilo je u to vrijeme 18zaselaka u kojima su živjeli Hrvati ­katolici.

ŽUpa KmjeuSa je 1938. godine imala1268 vjernika, uglavnom Hrvata.

U subotu u ranim dopodnevnim satimanakon 00U0g pWkManje oglasila se ioteta haubica koju su pobunjenici otelidomobranima kada SU domobrani prola­zili kroz zaseok Teol:ak - Dugopolje 4.kolovoza. Jedna je granata pala kraj šk­ole, a druga je udarila na uski prostor iz­medu Matijevi6eve i ćeranićeve Iruće. usn:di!nji dio mjesta.

Razarajuća lllClĆ' granata stvorila je nevi­đenu paniku među mnoštvo Hrvata oku­pljenih na tako malom prostoru što je uz­rokovalo brzi pad mjesta u četničke ruke.

Dio tamo smptenih Hrvata dao se II

paničan bijeg.. lcdna skupina je po/na upravcu 20 kilometara udaljenog Bos. pe­trovca Među njima i nekoliko domobra­na. Bjet.eti takozvanom donjom cestomkod vrta trgovca Ivana Dudeka, naišli suDa teško ranjenog župnika ~imira

Barišića. on se, poduprt malo, uputio snjima. ali nije mogao dalje. Bio je prilič­

IlO jak čovjeka da bi ga se moglo ponije­ti ili povući sobom. Pobunjenici su ga sedohvatili onako ranjenog i odvukli su gado katolićke crkve, gdje su ga mučili,

rezali mu lice, prste, iskopali oči i najzadga ubacili živog u vatru goruće crkve.Trgovcu Dudelru su odrezali ndcu, aonda ga brutalno ubili.

sudbina f.upe. KDqeUIaPObunjeni Srbi' su 2. kolovoza 1941. g~

nel te obutno mućili. Dio su ubili. a dru­gi dio odveli u Kamenicu kod Drvara itamo pobili i bacili u jame. O tom ZIOĆi­

nu Ante Mile Krvavica svjedoči:

..GenocidDJJd ovim nedublim Hrvatima,/izda islrebljeuje palci> je tDĆJO dana27. VIl. 1941. (Dan usĐJnka). Toga danau 10sati ujutro retniđ:i uslallicipod vod­stvom Bnme Bogunovića (1944. godineuvrtjo samoubojstvo) uhitili su ~­njeg btolil!Jr.og tupnika Gospodnetića,

rodom s Brata. Sazvali su zbor Srba iSJrredkatolit!te Clive sv. mje. Nabili mu naleda magarećj samar j jašili na tupaiku j

OO ispred njegove majke. Na101J1j velikuvatru. Nabili ga na rahnj i pekli. le izme­dlJ osUlloga uz silnu kriku i viku pjevali..Sv{uhva6etU H.tvati - djeca, tene j starej- kojj nisu uspjelipobjećj - morali su gle­d:iti ovaj stravitni tin kako" se peče nji­hov topnik (na obliJ.njoj visoravni kojase zove Jelića polje na jSloj vatri - s logo­mikom Tomislavom Sarićem - nap. A.B.) Nakon ovih seansi pokupili su svegledatelje (Hrvate o.p. A 8.), nalovariliih na konjske zaprege j odvezli u seJoTj.fkovac. Smjestili ih u teJjezniC!ki lUne1gdje su vr§lj s1Tavi6Ja mocenja. Jedandio odvezli su u Kamenicu mj Drvara jtakoder live pobacali u jame." (AnteMile Krvavica, Svjedok sam t!etniđdh

ZJOĆna u Grahovu..., Nedjeljna Dalma­cija. 10.8.1995. str.15).

Vrhunac tragedije koncem srpnja i po­četkom kolovoza 1941. bio je pokolj iubijanje Hrvata katolika diljem grabov­skog područja,paljeuje kalnličke akve ižupnog stana u Grahovu i paljenje hrvat·skih kućapo selima.. Hrvati koji su uspje­li izbjeći na!li su utočište u Livnu i Kni­nu, a kasnije su se. raselili diljem Rrvats--­ke i svijeta.. .

Crkva u Grabovu i župni stan su obnov­ljeni 1969.-70. (zapravo na ndevinamastarih napravljeni su DOvi objekti), crkvau· Grahovu i župni stan. a banjalućki bis­kup Alfred Pichler ih je otvorio i blag~slovio 5. kolovoza 1970.

Obnovljenu crkvu su domaći Srbiponovno potušili u srpskoj agresiji 1992.godine da bf ponovno bila obnovljenagodine. U lo vrijeme na podrućjužupe B.Grabovo bio je smjclten veliki brojhrvatskih prognanika iz više od 50 župaiz BiH. od mučenićkesmrti župnika donJwja Gospodnetićažupa B. Grahovo nijeimala svećenika sa stalnim boravk.om.Brigu o tamošnjim malobrojnim vjetni­

"cima vodili su svećenici iz susjednih žu­pa Livanjskog dekanata.

odvedeni;· Bilandtija. Marro, zvaniMalenica, ubijen; Kardum Ive, Bo6n.,pobjegaO ispod nobt sa narezanim 1IJ3.

tDmi.1esti daD umro u fwni; ČUlina.Matej,:t.cW n;u, zatvorenj u kuai j zapaljeniiZ&OOli; sarić !VID<, odwxlen; Barać, lu­gar, j aela mu objtelj: f..eml j sedmerodjece (s majkom Anicom B~ bilo je(;ISllUO djece koja su tada tu stradala)~ u tupnikovu stanu. Najprije jezatlan otac (otac Stjepan BBr"8t bjo je sjo$ &tvorirom vojnika u Jugamici (bjojelugar nap. A B.) u BOlOVaO gdjeje stra­dao pri napadu pobunjenika 27. VD.·1941. godine), iza toga dvojjci oogcxJinudana, a nakon toga ostali jedan po jocJan.Majci su proreza1i dojke j stavjJj u njihruke dvojaka, a dojke poklanoj djeci uusta. Sve ovoje gledalu Stana Sarić. Sta­na je poku.Wa pobjeći svojoj kućj. Me­dutim bijeg joj nije uspjo, jer su tetnicibojećj se. da Stana ne izprita tjtavu stvarposlali za ujomjednoga od svojih, kojijuje dostigao j udario bajunelom. Stanameđutim nije odmah umrla, negojejo§ 8dana :E.vjebl j izplita.Ja slUĆij Bari<!eveobjtelji. Kad je bsnije u ova seJa doĐa

talijanska vojsb, pce1ivjeJe su tene jdjeca izma1ile tB1ijanskog zapovjednilai.da smiju tratiti svo~ mrtve. NaJle su ihu raznim jamama, ali tako izmrr;varr:ne j

iznakatcne. da ih oisu mogle JlI"POZll'lIipo licu, već samo po odie1ima. (Drinao.c., V., broj 1-3., 1955., str. 51-54.)

Navedeni Hrvati većinom su ubijeni 27.srpnja 1941. ili u nekoliko sljedećih da­na Tako se npr. kao dan ubojstva AniceBarač i njezine. osmero djece navodi 31.srpnja. Uz ubijene kod njihovih kOCa. upoljima ili okolici sela. većinu uhićenih

Hrvata u Grabovu i okolici četnici su od­veli u sela Kamenicu i u Risanovce (Srbiga zovu Resanovci) gdje su ih poubijali ibacili u tamošnje jame. Jedan broj uhic»nib Hrvata četnici su odveli u selo Tdm­vac gdje su ih smjestili u željemićki tu-

lMOPODUSTAK: BLAGDAN SV. ANE ICETNICKA POBUNA27. SRPNJA 1941. (4)

Ubijena majka injezino osmero djecoSto se to slavilo od 1945. do 1990., kao Dan ustanka naroda

Hrvatske i Dan ustanka naroda BiH, a ,slavlje' obnavlja iposljednjih nekoliko godina uz poIcroviteIjslvo i.sudioniStllo .

osoba iz javnog i poIitiđcog~ danaSnje RH? Sto se zapravo.tada dogodilo na podrue:ju Uke i jugozapadne Bosne rasvjetlja­va nam, s1uzeđ se podatcima iz razlK:itih povijesnih izvora'i svje-

doCanstava, Ante Beljo

SPOMENIK - CEMU?

Podlistak: 4.

ovimdogađajimačasopisDrinaje

0 1955. objavio je članak ~-temelju iskaza jedoog <ld ovje,­

dota. Oanak je zanimljiv jo' ~vodinaćin stradanja ovih grabovskih HtVita:Hrvat.sb> je j>U<anSlVO ganjih sda _dana saoo. Spiranovi6, ĆJlioei Kan/u­mi (27. srpnja - nap. A.B:).bo iinalemimo i marljivo obavljalo svOje dnevneposlove. k.ad iznenada upadnu'u ta sel3do zubiju obondani tetnici. POd vodstv­om svojih vojvoda popa Dujića, Zlovodej BogunovićJ i pomu odmah sa bValB­

njem brvatsJdh ljudi. 11:"0 nije uspio~bjeći, slavljen je pod not. Među n<1R1imubijene su toga dana po teln.icima slje­deće osobe: SlJIit5 AJ'Jrt; Č'ulina Niko. Bi­bmdtija Jozo, sva trojica dcX!ekani na pu­CU u mlin. zskJani j konji im odvedeni;SariC! Frano, odveden u romu i ubijen;Saric! Slanko, zakJ8JJ; Sarić M8rti.n, ranj­en pobjegao i dvadeseti dan u ~umi

umro; Salif! Nonc. strahovito muC!en j naposljedku nabijen na ra:tanj j izpeC!en;tuPnik, kojemu se ne sjećam imena, na­bijen na ra1anj i~;Sarić Juko, od:'veden sa svoje njive j ubiftn: Sari€! Niko.priklan i baren ujamu, odakk seje devetdana javljao i molio polTJOt!, ali se nitkonije usudio vaditi ga i tako je u jami u­mio svoj tivOl; Sarić Ive, odveden j zanjega se ne ma; Sari<! Marko, ubijen; Sa­rić Jandre MBTkov!' zaklan; ~piranovićNiko, cxI11Cden u Jumu j ubijen; KardumIve, cxIveden u Jumu j ubijen; Sari<! T.dija, ubijen,~jmu tivom izvadili sr­dce; sarićpema. sin Tadije, ubip; Sa­rić Ante Tadijin, otac luvatske junakinje

" An&like. odveden u §umu j ubijen; sa-rić ive, ubijen; sarić Janko, zaklan; Đuj­i<! Niko. odveden j za njega se niJta Dezna; sant! Stana, probodeoa nOUm 1roztrbuh; sarić ive Jandrin, ubijen. KardumŽeljko. odveden; Kardum Niko, zaklan;Mrđa pero. zaklan; Mrđa ivan, zatlan;Mrđa Marko, odveden u Jumu j ubijen,KNdUm Wjko. odwxlen; KNdUm Nine.bolniću, bačen krozprozor j ubijen; ~pi­12I1Ol'ić Masko j DrvlllSld tupai.t., toje­mu se ne sjećam imena. skinuti s vlaka j

• I' "'f .,1 !J~:), I

jasni ciljevi narodnooslobodil&tke borbe izna6Jj bratstva i jedinstva za tu borbu.Politi& rad s ustanicima bio je vrlo slab.Jedino su se $irile i otale tl Vijeso", ali i rou uskom krugu i neorganizovano. U

. nitim jedinicama ispod batSJjona nisupostojali politi~1ri komesari. nije postoja­la partijsb. ni skojevsb. organizacija.Odgovornost ZJJ likvidaciju nedubtog sta­oovniltva ne bi se mogla pcebttcivatisamo na li~e ili samo na hajilke ban:e.l među jedniIm i drogima bilo je poje<U­naca proternitJri orentiran.ih roji su tdiliosveti i tratili pri1iliJ da se .izm.ttnu koo­troli ltabova. (Sb". 137-138)Glavne trtve su pale. ipak. kasnije u tokuprebacivanja za Kulen Vakuf i nar06toza Martin-Brod. Sve u svemu, KulenVakuf spada u najnegativnije događaje

prvih mjeseci ustanka, a negativooso suposljedica niske svijesti i neorganizova­nosti ustanićkih masa. Tek blagodareći

upornom radu Komunistić.ke partije ukasnijim mjesecima, ovakvi događaji suprestaJi i predstavljali su samo mra~ne

stranice pro§losti. (str. 139)

Kritni put Boričevljana od njihovaBorićcvca preko Kulen Vakufa., Bihaća

do njihovih novih boravi~ta bio je krvav itrnovit sve do 1996. godine, a ni poslije usamostalnoj Hrvatskoj ni!ta nije poduze·to da se ta velika nepravda ispravi premaBoritevcu, ali niti prema Udbini. Zrinu.,Spanovici i mnogim drugim mjestima uHrvatskoj koja su dot.ivjela istu sudbinu.O istim slUČajevima u BiH nije potrebnoniti spominjati.

Evo što o -stradanju Borićevca kažeugledni hrvatski književ"*" i izdavać Jo­sip Pavićić u pismu Općinskom vijeću­

Donjeg Lapca i gradon&ćelniku Milanu ­Đukiću prilikom preimenovanja donjo­lapaćkih ulica. među njima i TrgaBorićevac. 2001. godine: BorićcvIjani suse sklonili u Kulen Vakuf, iz Vakufa supobjegli u Bihać. a iz Bihata, teljezni­com. u Slavoniju i druge krajeve. Ne kaokoloaiso. kako kate g. DjuJdt, jerkoloni­st podrazumijeva darovanu zemlju iimanje, negoraojadna sirotinja bez i..tak.­ve imovine kojoj nitko niAta nije dao ikoja je. da bi pretivjela, morala u nadni­cu na najgore poslove. Moj djed Mile,ugledni bori<%vaćhCiOmaQn. OUIC velikeobitelji. gazda. umio u seJu PosavskiPodgajci u Slavoniji bo slug.... UlJt;)&evac se prije Oluje 1995. vratilasamo jedna jedina progtJanićb hrvatskaobitelj. ali ni ta nije stigla odmah. negodesetak godina poslije oooganua odmahposlije rata BOJ"i~vac ne samo da nijepostojao. nego se nije smio ni spomenutii njegovo su imđ prognanici izgovarali upola glasa.. Bilo~ pokuJaja da se na ulazuu nekadalnje seJo postavi ploća s natpi­som Borićcvac. ali su svi umili neu­spjehom: ćim bi se smra61o, plota binestala. Na kraju je Borićevac izbrisan i

. iz slut.benog popisa naseljenih mjesta.

Nastavlja se

Pile: Ante Beljo

Đoko Jovani<: (Kotar Donji Lapac u NOR1941 - 1945, Historijski arhiv uKarlovcu): Trideset i prvogjula i 1. augu­sta BcrWevac jeprazan. a tek 2· augustanale jedinice su ulle u seJo... Noću 112.augusta ustanici su krenuli u napad naBori~vac. Glavne ustanićke snage saBretina krenuli su oko 2 sala 2 augusta ido 7 saci stigle su na brcla iznadBori~vca. Oko 10 sati u Borićcvac su sesI1JĆile ustanić.ke snage iz raznih pravaca.Po§co je sa gerilskim odredima nastupaoveliki broj golorukog {J;mxJa. a Bori~v8Cje pun napljaćkane imovine iz njihovihsela. otpotelo je razvlaćenjete imovine ukojoj su uće$tvovali i ustanici. Da to ne biprcllo u pravu plj&tku i izazvalo JDA teteposljedice, Gojko Polovina. naređuje dase dio oplja&ane imovine prikupi nagomilu i spali. Iza toga nesvjesni elemen­o i pristalice odmazde pale Boritevac.Nuon ulasb u Boričevac. OdTtan jeVeJili narodni zbor u Donjem Lapcu naromeje govorio Gojko Polovina Pozvaoje na bratstvo i jedinstvo Srba. i HrvatJJ,govorio da hrvats1ri nMOd nije kriv zazlodjela usWs i osudio plj8Ćku i dezorga­nizaciju. Neb od ućesnib zbora suuzvikivali ćctniC!ku parole, ali su bili umanjini. Drugog augusLa 1941. godinećitav donjolapatki kOlar bio je slobodan(sU". 123). (Nap. a.: Nijednog Hrvata tamovik nije bilo).

... Ujutro. 6. septembra glavne snage 2.bataljona ..Sloboda" ulIe su u KulenVakuf i nastavile gonjenje neprijateljaprema Prkosima. Sa dijelom vojske ius~ i .manjim dijelom Stanovni~IVa, aJisa znatnim gubicima, neprijalelj se uspioprobiti za Bihać. Veđina sr.anovniAtvazaclrta.na je od ustanika i vnltena u Kulen~akuf. Padom nOCi potele su se vraćati spolotaja grupe boraca sa zarobljenimnarodom. lako je bilo 1UU"Meno da se utolu not!i nitko ne pult.a u grad. to se nijeuspjelo obezbijedio. Umorni i gladiliborci su silom prodrfi·u grad {navalili napite i na trgovinske radnje. J)o§loje donen:da.. Ujutro, 7. septembra pijani borcizapalili su Kulen Vakuf. StanovniltvoKulen Vakufaje u toku n06 617. se~m­tn prebateno za Ma,rtin-Brod Sutradan iidutih dana ovo stanovništvo je prebaće­

no za Bjelaj ili Bihać, ali jejedan dio izgi­nuo od proternić.kib elemenata. Vik jemzlog za masakr nad nechd.nim stanov·m~lvom. prvi je postojanje protetnićkih

elemenata i njihove pozicije uradairijojvojnoj organizaciji. neki od kornandiravodova i četa, kao $to su bili pero Đilas.

Đuro Stikovac j dr. bili su prcx!etni~orijentisani. Kod većine ustanika Disu bili

neki poslije toga bili sjajni ne samo parti­zansJci borci nego politićld i vojni ruko­vodioci. komandiri. komandanti. Nikadnisam niti hoću javno pomenuti njihovailnena".

•PODUSTAK: BLAGDAN SV. ANEJICETNICKA POBUNA27. SRPNJA 1941. (5)

Titovi generali i narodniheroji svjedote o srpskoj

pobuniSto se to slavilo od 1945. do 1990., kao Dan uStanka naroda

Hrvatske i ·Dan ustanka naroda BiH, a _slavlje- obnavlja iposljednjih nekoliko godina uz Polcroviteljstvo· isudionistvo

osoba iz javnog i politićkog livota danaSnje RH? Sto sezapravo tada dogodilo na podrućjU Uke i jugozapadneBosne rasvjetljava nam, sluleći se podatcima iz raz!ićitih

povijesnih izvora i svjedocanstava, Ante Beljona pruzi. Raspadom Jugoslavije 6. travnjaSrbi. iz okolnih sela su pribavili dostaoružja., a u te krajeve su se vratili mnogiiz jugovojske u rasulu i 1andannerije temnogi iz tada okupiranih dijelova uVojvodini od stnlne Mađara, a ćije obi­telji su tamo odseliJe kao kolonizatoriposlije stvaranja Jugoslaviie 1918. god(Đoko Jovani<:. Milan Sijan i dr.).ProgJak.nje NDH 10. travnja 1941. biojeza njih poziv na pobunu. a ubijanje iprotjerivanje Hrvata dio programa kakoonih koji su se opredijelili za monarb.i­sličku ili onih za komuniSlićku Ju­goslaviju. ,španjolski dobrovoljci su imaliza cilj da ostvare ono što nisu uspjeli il'spanjolskoj u ..oslobođenoj Jugoslaviji".Stanovnici tupe Borićevac su 31. srpnja1941. u 3 sata ujutro doznavši da im sesprema pokolj kolektivno izbjegli uKulen Vakuf. njih oko 2500. Stigli su uKulen Vakuf oko osam sati ujutro.

Dana 2. kolovoza 1941. pobunjenici izLapca i okolnih sela uz poklike kraljuPetru i CJt1I&bini - zajedno oni s kokarda­ma i oni s crvenim zastavama i petok­rakama opljJtĆkaIi su Borićcvac poubijalipreostalih 10-15 starijlb Boritevljana kojinisu mogli poći do 15 km udaljena KulenVafufa. Razjarena. rulja je na kraju zapa­lila sve kuće medu kojima i tupnu crkvu.Poslije rata na njihđvoj zemlji su napra­vljene stoćDe farme, a od kamena odnjihovih spaljenih kuća napravljene sustaje. Njihov župnik Vladimir Stuparić

izbjegao je s narodom da bi kasnije (6.studenog 1941.) bio imenovan župnikomu Sincu kod otoćca., gdje su ga partizani(vjerojatno isti oni od kojih je izbjegaosnut u zapaljenoj crkvi u Boričev~u) ubilina okrutan naćin tako da je najprijemorao sam sebi iskopati grob pa je krajistoga sUijeljen (A. Baković. Hrv,Martirologij, str. 601).

Obnovljena crkva u Boričevcu bit će bla­goslovljena u nedjelju 13. nJjna '2009.• aprotjerani sve do poslije Oluje 1995. godnisu smjeli doći niti u posjetu. Danasvećina preživjelih i njihovih potomakažive na području Bjelovara (Zdra.lovi iNova Rača). '

Put Boričevljanaod Borićcvca do KulenVaJrufa, a onda 24. kolovoza 1941. utijeku borbi za Kulen Vakuf evakuiranoje oko 2200 Borićcvljanau Bihać. ostatakje zaostao u Kulen Vakufu do njegovapada 5. rujna·I94I .• kada je pri proboju zaBiliać pobijeno stotinjak Hrvata i J365muslimana.

Evo što o tol'oe pi~u organizatori i sudio­nici pobune. Gojko Polovina (Svedo­~enje. Prva godina, ustanka u Lici,Beograd, 1988.• str, 340. i 342): ,.zanepun sat Bori~vac je bio JI plamenu.-..Ostaje 6njenica da je u ln.asi nebaracatoga momenta u pljađi j paljenju urest­vovao i znatan broj boraca, od rojih su

!(jatoliĆka crkva II KrnjeuS:i je 9.kolovoza 1941. zapaljena i izgorje­8. Tom prilikom ubijeni su i bače­

ni II goruc.!u crkvu i sjemermtarci koji supomagali župniku II pripremi proslavepedesete obljetnice od osnutka tupe..Uznesenja Blažene Djevice Marije" II

Kmjeu§i. Bio je to: Jme Tomljenović sPrkosa. Ilija Poplakn iz okolice Jajca inajmlađi od njih l2-godišnji IvicaSkender, koji je tek bio zamio L razredgimbazije II Travniku. (Don AntoBak9~ć: .,svećenici trtve rata i poraća",

zap 1994.). Nastalo je pljačkanje ipaljenje hrvatskih trgovina i kuća, a ondaubijanja, silovanja-.. Kmjemka smbArabila su: katolička crkva (z.a.k.lano i ~DOII va'\ru oko 250 H,rvata), kuća Tomičića ikuća trgovca Dudeka II koje su hacaliubijene. pokJane. neke polužive ili !ive IIvatru. Slično se događalo j na drugimmjestima na kojima su žrtve zatečene.

Jedna svjedokinja iz sela Zelinovac sprminje kako je vidjela kola napunjena mrt­vima tijelima. koja su nekuda odvokoa.Bilo je IjelO pa je.trebalo mrtve brro uklo­niti...Osim jame Kaluđerice na Skakavcubacane su žrtve i u dvije jame u R.isovcu.Na tom području je bila i škola u koju su.uz staru školu u Kmjeuši. bili skupljaniHrvati da bi ih se odande odvodijo u zar0­

bljeništvo ili smrt. žrtve su bacane ujame. ponore. paljene u kućama. uoblitnjoj Icrećani ali nitko od njih nije biopokopan na groblju.

U knjizi J. Jwjevića navedena su imena232·trtave s područja župe Krojeuta koji­ma je kasnije dodan još određen broj trta­va ćije podatke su pokupili drugi istrati­vaći i svjedoci zbivanja.

Dok jol nisu bili poznati puni r:azmjerikmjeuškog pokolja, navođen je podatakda je od tada poznatog broja od 190 trta­va bilo 35-toro djece do 7 godina. 14 od 8do 12. zatim 72 tene. od kojih su tetiribile pred porodom. Preživjeli stanovniciraselili su se diljem Hrvatske: okoBjelovara. Križevaca. Virovitice. poSlavoniji do Osijeka i Županje.Zagrebaćka grupacija osnovala jepClĆetkom ovoga milenija svoju udrugupod imenom: .,Zavićajna udrugaKmjeuŠ8, kolovoz 1941. godine". Jedinosu ostala sj~anja preživjelih i dokumentiiz tog razdoblja sabranih u mnogim knji­gama i zapisima.

sudbina tupe Boričevac

ŽUPa BoriCCvac nalazila se prije n. svj.rata na putu Gornji Lapac - Kulen Vakuf.ŽUpa se sastojala od 4 sela u kojima je!ivjelo 450 hrvatskih katolićkih obitelji soko 2500 stanovnika. ŽUpa je pripadalaSenjsko-modruškoj biskupiji. a admini­strativno je pripadala BosanskopetfO.ćakom kotanJ. Stanovništvo se bavilouglavnom stoćarstvom i zemljoradnjom.ft poSto se u lO vrijeme gradila Unskapruga mnogi su na razne načine biliuključeni u poslove oko gradnje ali iizloženi nu.nim političkim i ideološkimutjecajima koji su dolazili preko osoblja

Podlistak 5.

'. "'.' . 7'lt r J ffi": <

Nastavlja se

PiJe: Ante Beljo

riti II skladište i u nju sprematizadružnu pšenicu. Tada je Luka Vitić

odigrao presudnu ulogu zaprijetivšiSrbima da će ponovno dići ustanakako budu radili gluposti. On nijedopustio' da se dira crkva, pa ona idanas služi svojoj svrsi.

Ti isti Srbi su za neko vrij~me sazna­li za Miladina, ali sami sebi nisumogli vjerova~ da se spasio iz jame.Kad su provjerom ustanovili da je toistina., počeli ·su ga optuživati kao rat­nog zločinca tražeći .njegovu likvida­ciju. zato što je četnika gumuo ujamu. Ponovo je presudna ulogaLuke Vitića. koji je iaprijetio onimakoji dirnu u Miladina, jer mu se nesmije ništa dogoditi.

Kad se je sve to stišalo, Miladin seoženio mladom udovicom, koja je izprvog braka imala žensko dijete.Sagradili su skromnu kućicu i dobilidjevojčicu. a Miladin se zaposlio ušumi kao drvosječa. Uslijed svegaprepaćenog i teških šumskih poslovaobolio je i umro 1952. god. u 39.godini života.

Njegova kći jedinica. kao odrasladjevojka, otišla je u Novi Zeland,tamo se udala, stekla svoju obitelj i,koliko se može saznati. tamo sretnoživi.

Miladinova majka bila je pravaumjetnica kada je riječ o ženskimručnim radovima, što joj je donosilodosta koristi, zato je nakon sinovljevesmrti zajedno sa snahom, na dreno­vatkom groblju gdje Mile (Miladin)vječno počiva, podigla krasan spa- .meni.k.Milan brat Joso, iako drevni starac '(rod. 1905.), k tome i invalid, ostva­rio je veliku želju, da vidi radni kraj igrudu, pa je prošle godine na MaluGospu došao u Boričevac.

Među Boričevljanima se još uvijekpriča o Milanovom dramatičnom

spašavanju iz jame, o tragičnoj sudbi­ni čitave obitelji i čitavog našegBoričcvca.

kfii'

POlovina JeUo ZII~vij~Z. nap8d na. Borte-VlK:

toliko iscrpljen da ga je malo tko pre­poznao. Boričevljani se nisu moglizadržati ni u Bihaću, jer im je pono­vo prijetila ista opasnost, pa suraseljeni širom Hrvatske.

Miladin je sa svojom obitelji i jošnekoliko obitelji iz Boričevca

naseljen u Drenovce. u istočnoj

Slavoniji, kamo su stigli 4. listopada1941. god. Kako je rat već bio upunom jeku, Miladin je uskoro biopozvan u hrvatsku vojsku - domo­branstvo. u kojem se ostao do krajarata. pri povlačenju hrvatske vojskedospio je do Bleiburga i tuje preživiona čudan· nllČin. Ubacio se slučajno

medu slovenske belogaidiste, a zatimdospio u kolonu civila na cesti. Snji.m:a je prošao čitav krit.ni put pod­noseći glad. žeđ. batine i c;lruge muke,gl~dajući sinrt brojnih suputnika.KonllČno je prorijeđenakolona stiglau Srbiju, u neki rudnik, gdje .su ostalido 1946. god. Tada je s manjom sku­pinom Nijemaca prebačen uPetrovaradin odakle se vratio uDrenovce, u onu skromnu kućicu ukojoj su smješteni 1941. god. Tamoje zatekao staru majku i brata Josu sobitelji. ] Joso je bio hrvatski vojnik,ali je zbog ranjavanja preko prsa iruke ostao trajni invalid. Najmlađi

brat Nikola. jedva punoljetan, kaohrvatski vojnik: poginuo je negdjekod Bleiburga.

Po povratku u Drenovce Miladin jeradio (nadničio) kod bogatijih seljakai tamo je ~poznao starog komunistaLrilru Vitića. koji je kao partijskirukovodilac bio utjecajan i moćan. UDrenovcimaje prije ll. svjetskog rataživjelo dosta Nijemaca, koji su pozavršetku rata bili prognani. U njiho­ve dbmove naseljeni su Srbi iz Like,mahom iz Srba. susjednih sela.Donjeg Lapca i i okolice. oni su htje­li župnu crkvu uDrenovcima pretvO-

Gojko Polovina u knjizi Svjedocenja na str. 42 piše o pripremama zapaljenje Boričevca. on doslovno navodi kako je ·'Osvetnike'· zadržavao dvadana.da ne krenu u napad, jer je on slao pisma ljudima u Boričevac s mQl­bolJI da ga napUste, pa kad je doznao da su svi napustili selo dao je nalog zanapad u kojem je Boričevacdo temelja spaljen.

O pobijenim starcima, pljački koja je trij'ala nekoliko dana, o svađi okoplijena i sličniin divljaštvima svojih sunarodnjaka ne· kaže ništa, ili touljepšava. '. , .

~....;'.....'.

PODUSTAK: BLAGDAN SV. ANE ICETNICKA POBUNA27.SRPNUA f941.(6)

Ubojstvo Boritevljana injihova stradanja u

progonstvu~to se to slavilo od 1945. do 1990., kao Dan ustankanaroda Hrvatske i Dan ustanka naroda BiH, a _slavlje­obnavlja i posljednjih nekoliko godina uz pokroviteljst-

vo i sudionistvo osoba iz javnog i polititkog :zivotadanaSnje RH? Sto se zapravo tada.dogodilo na

podrutju Uke i jugozapadne Bosne rasvjetljava nam,slu:zeti se podatcima iz razlititih povijesnih izvora i svje­

docanstava, Ante Beljo

topao, pod prstima je osjetio krv,napipao je lugarsku uniformu, a ondazapaljenom šibicom osvijetlio licelugara Mijata Anića iz Krasna, koji jesa službom bio u Marinu. (Njegovuženu i djecu su u Marinu četnici zak­lali.) Anić je bio nizak i krupan. Sadaje za Miladina nastala prava drama.jer je jama bila duboka. činilo mu se60-70 metara, II donjem dijelu znatnošira. Bilo je teško hvatati se za njenestrane, zato je morao slotiti četiri lešajedan na drugi da bi dobio na visini.što mu je i uspjelo. Kad se dokopaoužeg "grla" jame, bilo je puno lakše,tim više što je bilo puno uganuća

(udubina) sa strane u kojima semogao odmoriti.

Nakon bi dana mukotrpnog penjanjastigao je pod sam vrh jame. Tada jenad njom čuo govor. Pretpostavljaoje da su·to četnici. jer su dozivali čet·nika po imenu Savo, koji je predMiladinom "otišao" naglavce. Kad seiz jame nije nitko javio, odlučili su jezatvoriti da nebi stradao netko odnjihovih, jer Hrvata više nije bilo.Zatvorili su je ~o da su tri-četiri

deblja drveta stavili preko nje, a na tonabacali granje i poneki kamen. Todrveće je dobro došlo Miladinu pri­likom izvlačenja jer se imao za štouhvatiti. grane Je razmakao i tako seizvukao. .Kad je izašao. bila je noć.

odmorio se i krenuo preko polja. Žitajoš nisu bila pokošena, pa je •.ruljao"pšenicu iječam i time sehranio još bidana.Četnici koji su dolazili kositiborićevljanska žita, ponovo su gauhvatili. ali na njegovu sreću bili sunepoznati. pa im se mogao pred­stavljati pod lažnim imenom. Ipak suga predali u Lapac dJ:ugim četnicima,

koji su ga zatvorili u neku prostoriju.I njima je rekao lažno ime.. Opetsrećom II Lapac je naišao neki talijan­ski tenk:. Oko njega su se svi strčali,

pa je Miladin iskoristio tu priliku iiza§ao kroz prozor u oblimji voćnjak.Kad je opazio dvije žene. pravio seda· tobože bere šljive. Tada je uspiopobjeći. Po danu se skrivao po šumi ikamenjarima a po noći se.. kretao,tako da je nakon bi tjedna stigao uKulen Vakuf pridruživši seBoričevljanima.Već sutradan sp kre­nuli za Bihać, jer i.m.je prijetila istačetnička opasnost. Kad je nakontoliko patnji i napora napokon stigaomeđu svoje Boričc;vljane, bio je

Podlistak 6.

P·renosimo tekst Jose Babića Put

do pakla j natrag (Vila Velebita,broj 57, 28. svibnja 1997. strana

30) II kojemu opisuje stradanje MilePavičića: .

sudbina Mile (Miladina) Pavičićl izIlorić:cvca

Kako se Mile Pavičić izvukao živ izjame, i prevario četnike. Izmeđl:l 31.srpnja i 2. kolovoza 1941. god. svižupljani sela i župe Rođenja Bl.Djevice Marije II Boričevcu. tj. sviHrvati, morali su pred četnicima izDonjeg Lapca i susjednih sela napu­stiti svoja ognjišta i potražiti spas II

Kulen Vakufu. ('--J Manji broj ljudinije telio otići iz svojih kuća. uvjere­ni da im se ne može ništa dogoditi,jer nisu ništa skrivili. To su mahomstariji ljudi. nekoliko žena i jednadjevojčica od 12 godina. Ljuto su seprevarili i platili to vlastitim životom.Jedan od stradalih bio je stari DanePavičić zvani ..Vrepčić". On je imaoveliku obitelj: ženu Jeku i tri sina:,.Josu" zvanog Josan (rod. 1905.),Milu zvanog Miladin (rod. 1913.) iNikolu (rod. 1927.). Josan· je biooženjen i imao je ženu i šestero djece,Miladin je bio neoženjen, a Nikolajoš momčić. Kada su ukućani krenuliu izbjeglištvo, Da:be "Vrepčić" senije dao nagovoriti na odlazak unepoznato, a Miladin ga nije htioostaviti samoga. Evo kako su prošli:

Sutradan po odlasku naroda četnici

su uSli u selo, redom pljačkali i pali­li. Do Danine kuće došla je grupa odbi četnika, a jedan od njih imao jenož na pulli. Kad im je Dane pošaou susret, četnik ga je na samom kuć­

nom pragu usmrtio nožem~ Vidjevši.to, Miladin je pobjegao na suprotnavrata. ali su ga u n~posrednoj bliziniuhvatili drugi ćctnici, pretukli ga ipovezali mu ruke žicom. Tako veza­nog potjerali su ga do jame udaljenenekoliko kilometara. Pošto jeMiladin dobro poznavao taj teren,znao je što ga čeka kad su došli dojame - željeli su ga u nju baciti.Naglo se odlučio. spretn~ se bacio načetnika koji je bio izmedu jame injega. tako da je četnik "otišao"naglavce II jamu. a Miladin je skočio

za njim. pri padu, dok se odbijao odstijene do stijene, ruke su mu se raz­vezale. tetnici očito nisu imali muni­cije jer nisu pucali za njim, samo suga, dok su još hodali, lille ranilibajunetom u nogu. Puno kasnije jepričao obitelji da je jama bila uska,vrlo duboka, nepravilnog oblika, takoda nije padao okomito. .Kad je pao nlldno jame, četnik: je već bio mrtav, alisu tu bila još bi leša. Jedan je bio još

'I ~o 7

Svjedotenje Mile Kovatevita

Pik: Ante Beljo

Jdiit Nastavlja se

otvor jame, poklonili se sjenama na§ihbaba, djedova, majki, otaca, braće isestara i napustili s bolom u srcu i dušimjesto zločina, za naše očeve i braću

koji su ubijeni na Srpskom klancu. zanjihove kosti i mjesto zločina neznamo.Ovdje navodimo imena 37 ubijenih žr­tava te kućni broj i starost: KUĆNIBROJ 45: Ika udova Dane, rod., Tomi­čić jz Borićcvca, stara 65. god. Marijarode. Blažević iz Ostrovice, stara 27godina, Jelena, dijete. stara 4 godine.KUćNI BROJ 46: Dane (Jose) star 72godine, Kata (starija) rod. Pavičić izMišIjenovca, stara 69 godina, Marko(Dane) star 37 godina. Nikola - Nino(Dane) star 26 godina, Kata (mlada).rod. Markovinović iz Bubnja, stara 35godina, Marija (Marka) dijete, stara 8godina. Manda (Marka) dijete. stara 5godina, Jure (Marka), dijete star 3godine. KUĆNIBROJ 47: Luka guslar(Jose), star 82 godine. Josip (Luke),star 43 godine. Mara rod. Brkić izBoričevca. stara 42 godine. KUĆNIBROJ 49: Boja, udova Ivana, rod.Beronjić jz Boričevca, stara 79 godina,Dane (Ivana) star 32 godine, Boja,udova Nikole, rođ. Ivezić iz Brotnja.,stara 43 godi.• Jelka (Nikole). stara 18god., Jure (Nikole), dijete, star 12god., Ana (Nikole), dijete, stara 9 god.,Ika (Nikole). dijete, stara 7 g~.

KUĆNI BROJ SO: Mile (Mile) star 4()

god., Ika, rod. Kovačević iz Bubnja.stara 42 god.• Mara (Mile), stara 18god., Jela (Mile), dijete, stara 14 god.,Lukica (Mile) dijete. stara 12 god.,Kaja (Mile), dijete,s tara 9 god., Ana(Mile), dijete, stara 7 god. KUĆNIBROJ 51: Marko (Jakova), star 75god., Ika, rod. Blažević iz Boričevca.

stara 76 god., Jure (Marka), star 43god., Milan - Crni (Marka), star 27god.• Mićo (Jure), dijete star 6 god.,Jakov (Jure), dijete, star 3 god.

križni put. Sabiqilište je bilo u Banjaluci- "CRNA KUĆA".Tu su bili dovedeni iljudi iz drugih krajeva Suđenje je bilovrlo kratko. Većina je likvidirana, azajednička grobnica je šuma zvanaBorik !leposredno kraj Banjaluke.

U mojoj familiji ostalo je petero braće

od 3 do 12 godina, sa samohranom maj­kom, bez kuće i ikakvog krova nad gla­vom. Nigdje nismo bili dobrodošli. Bilismo obilježeni. Glad i svaka duga bijedanatjerali su me da odem u općinu obrati­ti"se socijalnoj radnici. ona me odmahprepomala i najurila me van riječima:

. ,.Imari:to mi i svoje djece".00

Rađenović koji nije bio iz Brotnje.Simo je zaželio vidjeti ,.šokicu" Man­dušu i kada je vidio kako je Mandušalijepa. dade svima do znanja da Man­dušu ne smiju ubiti. On. Simo Rađeno­

vić iz zaseoka Radenovići, uzet će Ma­ndušu za ženu, ženu robinju. Sutra jeSimo došao u Brotnju s konjskom zap­regom i odvezao svojoj kući ženurobinju Mandušu. Rodili su Simo iManduša kćer D. koja živi i radi uZagrebu. Drugu djevojku Mandu (kći

Marka Pavičića) iz sela Mišljenovca,zatekao je ustanak u selu Brotnja ugostima, kod tetke joj Kate. ManduPavičić nisu odmah ubili. S njom je je­dno vrijeme živio u braku ustanik Bo­žO Pualić (sin Simin) i kada je Mandas Božom bila trudna u četvrtom mjese­cu, naredio je Božo da ubiju Mandu.Božo Pualić bio je prvi sekretar mje­snog narodnog odboJ1l sela Brtonje(kasnije odselio u Semeljce kod Đako­

va gdje je i umro).

Mi, živi potomci Hrvata iz sela Brot­nje, koji smo se zatekli izvan sela i ta­ko izbjegli sigurnu snut, odlazili smoposlije drugog svjetskog rata na pustaognjišta naših otaca. Nitko nam iz selanije htio kazati gdje je jama, grobnicana§ih najmilijih. Ipak se našao dobarčovjek, a to je Milan Baškot (sin Da­verov - Davidov). koji namje pokazaomjesto zločina. Otišli smo tamo nastrojica (Ivan Ivezić, Ivan Koletić kojiživi u Lekeniku i ja) u kolovozu 1965.god. To je duboka jama uDabinuvrbu. Otvor jame je dosta uzak.. Seljacisela Poljice, bojeći se za svoju djecukoja tu čuvaju blago, zatvorili su s bikamena otvor jame. Uspjeli smo odva­liti jedan kamen. Imali smo džepnulampu i špage. Lampa na špagi išla jedo dubine 20 metara. Nismo uspjelividjeti kosti na§ih najdražih. Napravilismo od dva drveta križ, položili ga na

mlal:fi Doko'Jovanić. Zahvaljujući tomčinu i drugim svojin1 nedjelima, onipostaju vrlo cijenjeni i nagrađeni narazne· načine.

Pripadao sam onoj skupini Boričevljanakoji su, ostavši bez svoje djedovine irodnog kraja, izbjegli u Bjelovar. God1949. kada svi već smab'a.mo daje rat iprogonstvo prošlost, susjedi Srbi, sada uulozi udbaša, pojavljuju se u Bjelovaru iokolici. pokupili su sve muškarce Borl­čevljane, koji su pukim slučajem preži­vjeli progoDstVo iz Boričevca, a zatim i

Mile Kov~vić piše o stradanju Bori­čevljana u progonstvu u Vili Velebita,broj 23, od 27. kolovoza 1994., na stra­nici lO, pod naslovom Zajednička. grob­nicak~ Banje Luke:

Rođen sam 25.5.1939. god. u Boriče­

vcu, općina D. Lapac. Dana 27.7.1941.godine slavio se u titoističkoj Jugoslavijikao dan ustanka u Hrvatskoj, ali je tadazapravo bio oružani napad, dobro orga­niziran. na katoličku župu Boričevac.

Taj četnički pokret vodio je i organiziraočetnički vojvoda Gojko POlovina i ne§to

I\MOSOOPODUSTAK: BLAGDAN SV. ANE I CETNICKA POBUNA27. SRPNJA 1941. (7)

Ubojstvo cijelog rodaIvezića u Brotnju

Sto se to slavilo od 1945. do 19900' kao Dan ustanka narodaHrvatske i Dan ustanka naroda BiH, a "slavlje" obnavlja i

posljednjih nekoliko godina uz pokroviteljstvo i sudioništvoosoba iz javnog i politi~kog tivota danilSnje RH? Sto sezapravo tada dogodilo na podru~ju Uke i jugozapadneBosne rasvjetljava nam, 'sluteći se podatcima iz razlićtih

povijesnih izvora i svjedornnstava, Ante Beljo

ke jame. grobnice žena, djece i staraca,sve su obavili plans1ti. II jame su žrtvebacali prema starosnoj dobi. Kada sužrtve tjerali do jame, koja se nalaziiznad sela Brotnje u Dabinu vrhu, na­redili su djedu Luki Iveziću, guslaru,da gusli i pjeva uz gusle u koloni nasmrt osuđenih, sedam muževa - Mar­ka, Juru, Milana, Milu, Nikolu, Josu iMarka (sina Danina) te dvije žene,tetku Iku i Ikinu kćerku Jelku, otjeralisu u općinski zatvor u Srbu, zvjers)timučili i ubili na Srpskom klancu. Tu,na mjestl,l zločina na Srpskom klancu,poštedjeli su život jedino djevojciJelki.Nikola (sin Dane) i Nikola (sin Niko­le) pobj~gli su u šumu i tako se spasi­li. Bježeći u pravcu Gospića, uhvaćeni

su u šumi Čememici. Glumili su da supravoslavne vjere i da se zovu David iJovo Dubaić, na što je komandir grupenaredio da može pravoslavni Očenaš.

Oba bjegunca tečno su molila - pravo­slavni Qčena§, na što ih komandir po­tapše po ramenu govoreći: .;Ovo su sr­pska djeca". Napiše im'propusnicu dase slobodno kreću na području kojekontrolira srpska kraljevska vojska.Dok su bježali dalje-kroz šumu. nekiustanici pucali su prema njima i takoih razdvojili. Istog dana Nikola (sinDane) pobjegao je u Gračac a Nikola(sin Nikole) prema Bihaću. Na putu uBihać glad ga je prisilio da svrati ukuću Mitra Tišme, kome se predstaviokao Srbin, ali je taj ipak sumnjao.

Dvije djevojke, dvije Mande - Mandaili, kako su je od milja zvali. Manduša(kći Dane) bila je neko vrijeme skrive­na u obitelji DuJdša Drće. J:Cako su us~tanici strogo vodili brigu da od obiteljiIvezić ne smije nitko ostati živ, prijeti­li su smrću onome tko skriva Mandu­šu. Obitelj Drta otkrila je Mandušu. Uselu Brotnja našao se i ustanik Simo

Selo Bromja nalazi se na otprilikepola puta između Donjeg Srba iGornjeg Lapca., (18 km od D0­

njeg Lapca), a na polovici puta izmeduBoričevca i Brotnja nalazi se Dobrose­lo • rodno selo Gojka Polovine koji jeprije Drugog svjetskog rata bio odvjet­nik. II GraČacu.On je jedan od organi­zatora pobune. četnik i naredbodavacnapada na Boričevac, a poslije je tije­kom rata postao visoki partizanski fun­kcioner i general JNA. Selo Brotnja jeprije 2. svjetskog rata imalo oko 70obitelji od kojih je bilo 6 katoličkih

hrvatskih svi prezimena Ivezić. Pripa­dali su općini Srb. Hrvati sela Brotnjabilu su čitavo vrijeme od 1918. naudaru jugoslavenskih vlasti i mještana,tako da je njihova likvidacija bila pla­nirana već 1918., ali ihje spasila jednažena iz obitelji Dubajić.

SIbi su pobili cijeli rod Ivezića II seluBrotnja

Prenosimo svjedočenjejednog od trojepreživljenih iz roda Ivezića,Dane Ive­zita, rodenog 1921., objavljenog u Vi­li Velebita, br. 31, od 17. otujka 1995.,str. 10.:

Ja sam Dane Ivezić od oca Mile i maj­ke Ike rodene Kovačević. Roden sam15. kolovoza 1921. god. u seluBrotnja, kotar Donji Lapac. Moju cije­lu obitelj, sedam duša, i još trideset du­ša mojih bliskih fodaka, ubili su prvihdana ustanka u Srbu i okolici srpski..ustanici". Imovinu su opljačkali a og­njišta ostavili pusta. Gojko Polovina,rodom iz Dobrog Sela, kotar Donji La­pac. član Komunističkepartije i duho­vni začetnik ustanka 194I. godine, u..Vjesniku" od 5. siječnja 1989. god.piše da su vode ustanka u Srbu i okoli­ci osam dana prije ustanka ~ kaoprimami zadatak najbližem susjedušest obitelji Ivezić, Doki Jovaniću, daza§titi nedužne članove te obitelji.Zašto Doka Jovanić taj zadatak nije iz­mio, to on najbolje znade. U tim dani­ma i u toj sredini krvi i pepela vladaloje zakon jačega jednako kao u džungli,kako na jednoj tako i na drugoj strani.Malo je bilo pojedim\ca čija je svijestbila na razini da sbvati kako djeca,nisu ni ustaše ni četnici. Pojedinac iličopor mogao je ubiti koga hoće, a danikome odgovarao nije.

Duhovni začetnici ustanka u Srbu i ok­olici, sramno su šutjeli pola stoljeća ozločinu u selu Brotnja, a još i danas šu­te. Ako još ima živih, uživaju po­vlaštene mirovine u državi Hrvatskoj.za zločine u selu Brotnja do dana da­našnjeg ni vlas s glave nije pala.

Zločin u selu Brotnja počinili su pro-­mišljeno i planski i.zmedu 29. srpnja i4. kolovoza 1941. godine. I kod duro.

Podlistak 7.

, 'm -Ill! II. ~ ! 11111 I 'tIllll I" 'I' l' , I• - ~ l '. • t j__ I

PODUSTAK: BLAGDAN SV. ANE ICETNICKA POBUNA. 27. SRPNJA 1'941. (8)

Iskaz Nikole Vidakovita Nikca.jedinog Hrvata među

monarhosrbima (Srbljanima)i srbokomunistima

Sto se to slavilo od 1945. do 1990., kao Dan ustanka narodaHrvatske i Dan ustanka naroda BiH, a .s1av1je· obnavlja i

posljednjih nekoliko godina uz pokroviteljstvo i sudioniStlloosoba jz javnog i poIitid<og 2iIIota danilSnje RH? Sto se zapravotada dogodilo na podrOCju Uke i jugozapadne Bosne ~etIja­

va nam, s1ul!e6 se podatcima iz razliCitih povijesnih iZ'JOra i svje-c:lo<:anstava, Ante Beljo

Pile: Ante Beljo

nadomak Bosanskog Petrovca. Bori­čevac je bio najnaprednije naselje uovom kraju. Njive na vrijeme i ured­no obrađene, usjevi uwrno njegova­ni. stoka uvijek isti.marena., nastambečiste i okrećene, gospodarska dvori!­la i ratarsko oruđe uredno spremljeno.čeljad čista i lijepo odjevena. Nikcunekom prilikom rete Srpkinja Milica:,.Na njihovim njivama kukuruz i :litobolj~ od našega., a njiva jedna krajdruge. kako to može bitiT'

Kobnog 2. kolovoza 1941. god. okopodne dodoše po Nikca Vojin i Du­šan (braća Mileusnići, Vojislav iDubn, nap. A.B.). Poslao ilije Gojko(polovina, nap. A.B.).•,Brinuo samse za tebe", reče mi Gojko, "ostat ćcluz mene dok ne organiziram vlast ikomandu mjesta". Ispripovijeda mukako je upravo došao iz Boričevca.,

koji su jutros oslobodili...I" Lapac jena!, to već zna!, pa imamo u rukamaprvo sresko mjesto. Ovdje će biti štaboslobodilačke vojske za cijelu Liku.A sad ćemo pričekati na!u vojsku. izBoričevcaće uskoro stići".

Došle su stotine mu!braca svih godi­na starosti u dugoj koloni. Mijdaju sepjesme ..spremte se spremte četnici"

i ..Budi se istok i zapad". Na čelu ko­lone l'1:jo žunit i Stevo I>nt8ičević.zamotani u crvenu tkaninu ugrabljenuiz dućana DaDe BtkiĆl., trgovca izBoričevca. Uz njih Simo sa srpskomzastavom i kokardom na kapi, odmahdo njega. Jovelja iznad kojega se vijena crna četnička zastava na kojoj jemrtvačkaglava, a na glavi mu šubaras istim znakovljem. Mnogi takve im- ,aju. Svatko se zaprtio nečim: trubamatkanine, vrećama suhog mesa i slani­ne, ratarskim oruđem, raznovrsnomoojcćom. U kolima nakrcane VTeĆe

tek ovdenog :lita. Iza njih stada sto­ke, konja., goveda., ovaca... Pod bez­brojnim kopitama stoke tutnji zemljakao pod stampedom. Svaka vrsta sto­ke buči svojim glasom. goniči ih tje­raju i motkama savijaju u tivo klup­ko. Pijani i promukli, svojom dernja­vom i zviždanjem metaka kroz zrak:dopunjuju ovu potresnu sliku. Sve sedoimlje kao neka tragična i stravična

simfonija., kojom dirigira nevidljivi,ali postojeći pa i poznati maestro. Sveje to zaliveno suzama onih koji ta sta­da uzgojiše. oni nisu ovdje, ali njiho­ve suze jesu, i jecaji se čuju u oblikutonova zvonaca., što su ih oko grlanosili pojedini konji, volovi, ovnovi ...

transu dinamično hodaju. bez svrbe ismisla., te ŽUČOO. aji s <>čitom radošću.

diskutiraju. gestikuliraju. Ne razabirese ni tko se kome obraa niti tko jegovornik a tko shdatelj. Ugibajući semnoštvu II prolazu, Nine priupita ~to

se događa. a začuđen Simo reče: .'pada. ti kao nc znal, pobuna je, ustanaJcprotiv usta!a i nezavisne hrvatskednave. (...)Odjednom oa. gumno (konac srpnja,vrijeme vdidbe, nap. A.B.) dotJtiMarija vičući: ..Bježite. do~:Ii su pita­ti gdje su ljudi (muškarci) pa odoše II

lva,novu kuću. Znadu, rekoše, kako jeteško bolestan pa mu nose lijekove."Nikac i Ivan su međaši, gumno jednodo drugoga, a na rubu Ivanova gumnasjenik:. U njemu le:li Ivan teško bole­stan, nepokretan. Supruga Milka tuga sklonila zbog sigurnosti jer su jošjučer neki smrknuti ljudi pitali zanjega. Dok Nik:ac razmi!lja kamo bibježao od vriaja., nekoliko naoruža­nih mmk:araca stiže pred Ivanov sje­nik: gurajući grubo pred sobom njego­vu tenu Milku, pa uđoše s njom u sje­nik:. Nikac se zakloni iza plasta uz rubgumna. Iz sjenika se začuje potmuliudarac. zatim duboki hroptaj poprać.

en užasnutim Milkinim krikom i bol­nim plačem. Kad su siledžije izašli izsjenika. njihovi sudruzi yeć su iz stajeizveli krdo od desetak volova i krava.Odoše zajedno.Uz nužni oprez Ivanovo tijelo zako­pano je u njegovom voćnjaku iduće

noći.

Osvanuo je 2. kolovoz 1941. god.Nik:ac je noć- prespavao u obližnjoj.)apuri". Vlažan od noćne rose, zak­lonio se iia divlje jabuke pa ~ poku­šao ogrijati na jutarnjem suncu ispodkojega labor donese miris paljevine.Otisne pogled u smjeru istoka i opazidim pa se popne na stablo jabukekako bi dalje i bolje vidio. Na širok­om horizontu hrvatskog sela Boričev­

ea, kao u nekom vijencu, naredaIi sestupovi gustog dima kroz koje dese­tak metara visoko ližu crveni plame­novi. Na trenutke, kad 'plane spremiš­te tita ili krme, buknu goleme erup­cije dima i plamena.

Gori BoričevaclBio je to najveće čisto hrvatsko $elo ukotoru, sjedište katoličke župe koja jeobuhvaćala sva hrvatska naselja, nesamo u donjo-lapačkom kotoru, već ipreko Une, hrvatska sela u Bosni. sve

KPJ. i njihovu udjelu II srpskoj pobu­ni. Njegovo literarizirilno svjedočenje

o srpskoj pobuni iz prve ruke. II

kojem su sva imena autentična., opi­suje tc događaje te je vrijedan dopn.nos spoznaji o događajima iz togavremena..Iskaz je svojevrsna autorova duhovnakatarza nakon svega ~to je proživio.

(...) U predvea:Jje odluči Nika<: (Ni­kola Vi~oYić Nik:ac, nap. A. B.)cxi!elati do stare •.Bujadnice" pogle­dati je li već oveća tabla rati II stu­pnju zriobe. Kad je iz.a!ao na ulicunađe veću skupinu ljudi, kao II nekom

Podlistak 8.

Nikola Vidaković Nikae II svo­me iskazu objavljenu II Vili

. Velebita, br. 56. od 25. travnja1997., str. 14, i br. 57., od 28. svibnja1997., str. 30. navodi imena za kojaGojko Polovina kaže: ..Ostaje činje­

nica da je II masi neboraca toga m0­

menta II pljački i paljenju (Boričevca,

nap. A.B.) ocestvovao malan broj h0­raca od kojih su neki poslije toga bilisjajni ne samo partizanski borci negopolitički vojni rukovodioci, komandi­ri. komandanti. Nikad nisam niti hocujavno pomenuti njihova imena." .NIkola Vidaković je II svom prilogu"Sjećanje na osnivanje i rad partijskeorganizacije do početka Ustanka1941." II knjizi •.Kotar Donji Lapac II

NOR", str. 17-34, opisao svoje sudje­lovanje II formiranju i organizaciji

poslije 1945. iškolovan hrvatskim novcemi da je postigao reputaciju primatog drnm­skog umjetnika (Dušan Duško; Tadić). Nasličan način borci revolucije, partizani jJičetnici (tada se jo4 nisu raz.lik:ovali) 0duze­li su tivat nedužnim Hrvatima: AugustuSimelu, Pem (Peji) i Ivanu Šikiću (bili subraća). Dani Kneteviću, Milanu Vidak.ovi­ću, Josipu Mareniću. dječaku' Kneževiću,

sinu llije i Ande, Paji šikiću, a na mukamaje umrla mlada Marija Sarić te Nino Kne-_!ević.

posebna priča su stari· i onerooćali: MišoVidaković, Jela (Jeka) Šikić i Kata 'šikić.Njih je neki Stale odveo na Bijeli' brijeg.blizu D. Lapca. gdje se iz. zemJjine utrobevadi prirodno bijeli pijesak. Prostrijelio ihje i glave im gumuo u grabu. Nakon Z.IOČi.

na produžio je svojoj Jcući u obJifnjem na­selju. Sutradan se vraćao na svoju du1nostu D. Lapac. kad je prolazio kraj mjesta zlo­čina, iz grmlja što je okruživalo Bijeli brij­eg prasnuše hitci i Stole se pridruži trtva­ma svoga zloćinaPotraga narodnih borneaza počiniteljemnije dala ploda,· a časnom

sucu i egzekutoru nigdje baga samo u gr­mu ll8đok ležaj od suhog li.tća gdje je pra­vedni osvetnik: ležao dok je~ da ostva­ri svoju presudu. Sve ubojice nedužnih Hr­vata bili su vodama pobune poznati ime­nom i prez.imeoom. ZJOCini su se događali

iqxed njiliovili 06ju. Jedini. N101.cni irazboriti Jakov Blažević, želio je Hrvatimapomnći on nikada nije bncpleto odIUO;·yao. Htio je sve prorootriti iz di.stance, :zb­og čega mu dadC:Jk ime 'oklijevaJo'. Nib:je Jakovljeve pokušaje shvatio pa se usudioiDdire.ktOO ukazati. da treba nedtdne zaštitiNo svakuYOmiSaO na to presjekli bi 0re­šković i Zigjć. RevoluCija je bezobzirnobrisala sve što joj je na putu i o tome nijebilo suda!

Pordto je pomagao major Rašeta, kojegasu partijski čelnici kasnije proglasili naj­vetim četnikom.Major Rašeta pomagao je,lli ,šikiću da se spasi, Mariju $Wću Dani·nu udovu s jednirD. djetetom u naručju idru\un u utrobi oteo je iz ruku četničkihkoljaća, a Nikcu je ponudio zaklonište usvojoj kući..Videći da je svakoga dana sveviše pogibelji, a i na savjet dobronamjernihSrna. ,,>bc '" POCihO povulcao ;z Gojkovezaštite, jer je vidio da je i Gojkova zvijez­da počela tamniti. pridnlbo se svojoj obi­telji koju je već ranije sklonio u lomu. UDonji Lapac dolazio je kradomice pobranu, ali jednog dana uhvati ga četnička

zasjeda. Pročitali su mu smrtnu presudu,koju je izrekao četnički štab uz. napomenukako srpski heroji neće ni mačku hrvatskuostaviti na !ivotu. Kad su ga ~li vezati.pojavi se iznenada Mile Ra.šeta -šović s jošdvojicom, odgurne četnika s uf.etom u rucii stane i2medu Nikca i skupine koljoca00010 je do ootre prepirke i objunjavanjapa i potezanja oružja, a kad Mile ŠOvić­Ra.šeta sa smrtnom ozbiljnoAću uzviknu:'Ovdje a: pasti srpska krv prije nego Nikcaodvedete", koljači su popustili te MileiščupaNikca iz. četničkih ruku'."

Pile: Ante Beljo

ripio mu stambeno pitanje. i to sve 0d­mah. A onje vet u to vrijeme otišao u Gra­dski komitet, gdje je podastro moju lJSW..tu proUost. Nije mi to oanijelo štetu, valj­da su ga poznavali

U <mjeD> POICUOaO '" pWinoli !i=jemimforbirovskih i staljinističkih stavova ipisanih materijala. Imao je ljubavnicu. kojaje to predala Udbi, pa je bio otkriven. izvr­šio je samoobojstvo.

KaD je~mdio A1imjVO<ti<aMli su na spavanje. žunić (Pejo. nap.AB.) povode Radu ŽigiĆ8, prisnog prija­telja Gojka Polovine. kojima se PriJaPa uz.Gojka i Nikac, te Mile Kosanović, omanjilokalni lider. žunić ponudio društvo šljivo­vicom i medom, nakon čega se smjestik

. Oa.žunićevu tavanu.

'Dobar je Pejo gospodar, kakva mu jesamo šljivovica i med', koostatira Žigić.

Ne mogavAi to u sebi provariti, Ntkac boja­tJjivo izgovori kako Pejo žunić nema ni~j;vovog Nhla ni Jro!nice p<da. Žig;<priupita OtklIda mu onda to. Osmjeli se Mi·lc Kosaoović pa. u želji da dade svoj prilogU rasktinkavanju latnog karaktera. što gaje samobvalom vjdto o sebi stvorio žunić.ispriča Žigifu da je to i sav drugi imutak:Pejo opljačbO ;z umarove kuče (linwjebio Augustin Sime), na1Urali.ZiraOi Hrvat).Žigić plane i u bijesu izbljuva ćirilicom oc-­koJiko slogana iz srpskog folklora od togdana ŽUnk:eva politička karijera, unatoč

Gojkovom pokroviteljstvu, krenula je niz­brdicom.

U štabu je došao na red razgovor o gostio­n.iČllJU Milanu Alivojvodiću, Hrvatu, nara­vno. Njega je na svom sjeniku skrivao Sr­bin, gostioničar Andrija Vidurinov. Žbirikomandanta Lapca Luke Štikovca pokuša~

vali su ga izvući iz sjenika, ali je Alivoj­vađić povukao lojtru k sebi i odlučio zapa­liti sjenik: i u njemu izgOJjeti ako se netkopopne k njemu. Znajući da bi p1aDuo DC:

samo sjenik, nego i njegovo imanje, .And­rija je čuvao svog kolegu Alivojvodića.

Alivojvodi6ev dragi prijatclj bio je PejoŽUOiĆ pe oo dobije zadatak: da ga privodesvojim prijateljstvom. žunić to prihvatiočehtju6. da a: na taj način poboljšati svojpolitički rejting. ŽUIUĆ je u Alivojvodi­<:evoj gostionici mnoge ČUe ispio, mnogeobroke janjetine ;zjoo. t>e.pl_ daI<aI<O.pred sjen.ikoro ŽUniĆ mu se javi, poetskimriječima zajamči tivat i sigurnost i takoizmedu AlivojvodiĆ8. i revolucije pade zid,ali pade i Alivojvodić. ŽUnić ga uvode uštab i predade prvom pravovjemom borcu,koji je pritJtao. Pridružio se jo$ jedan dob­

.rovoljac pa AlivojvodiĆ8. odvedoše u pod­DOtje lapov8Ćke Visočice. Tu pravovjernitakođer iskaza -tko je i što jt; p;l nožemobavi svoj krvavi posao. Kad se vrati. hlad­nokrvno je opisivao krvavi ritual. Recimo~ da je taj ubojica oedumog Hrvata

se u polju bno umnot.avala. Trojica muš­karaca,'dva brata Jakova Hodaka, ugled­nog gospodara iz. Poljica blizu rijeke Une,Ivan-Ivača i .:x' te sin mu Nikola. sve ug­ledni ljudi. pomati pripadnici Mačekove

opozicije. grabili su preko polja u smjerušume.. sunce nemilo tete. sve zrak: lIq)tti.ptice ševrljuge uzlijeću, izvode svoju me­lodiju pa slete. Dok se to ponavlja, prepeli­ca uz. obraslu među producira svoju melo­diju - potpotip, potpožip... Rulja od mnogodesetaka ljudi valja se za HodacuOa. kojihitaju sve blite k šumi. Uz urnebesno urla­nje svatko u rolji se nameće svojom dernja­vom: 'Sreti ih od bihaćke ceste, presijociim put, nedaj ~ u šumu'. Progonitelji.serazredili po polju. olaužuju nedužne bJe­gunce, uhvatiše Ivoću Ovana). Omanjaskupina se skupi oko njega. oduzmu mu ži­vot i krene za roljom. Hodak. •.x" s~ doViganjića drage, dohvati se šwne.i spasi se.Nikola Hodak: hita u šumu na drugom mje­.... Mlle '" u MiIeOIDOj d<agi. uilim puti.ćem peblt a: se na mali proplanak: i zadvadc:sdak koraka u okrilje guste šume..No kraj putića, u gustoj sitnogorici. ćuči.

ženska spodoba i kroz granje prati Nikolukrvavim pogledom. Objema rukama ČVI'StO

uhvaJ:iIa držalo s~ a čelićno sjoćivo

usmjerila oIromito na putanju Nik:DliDogkretanja. znkc subca probijaju se kroz.sitno granje i zlok:oboo blješte na čeličnomsječiw. U grmu ZaJePda k:osovica. Nikolese trgne pa se prignu i ubrza korak, a kadstiže na rob gustiša. Draginja ga svom ma­gom udari sječivOln posred lubanje. Otvorise rana krvava kao Sunce gledano kroz 0b­lak: dima nad Boričevcem. Siknu vrućakrvpotisnuta golemim tlakom. rasprši so u svemanje četice i zeleoom Iilćupodari grimiz­nu boju. Proplankom se razlije vooj svježekrvi. U crvenilu krvi klone Nikola Tu jepočivao dQ--i945. kao svjedok okrutnogumoboloog zIOOna"

N~ Nikole VidaJc:ovića Nikca nakraju članka:

"ona trojica Hodaka, kako se kasnije saz­nalo. nisu uopće bili skriveni kod PejeŽlIniĆau Donjem Lapcu. on im nije JKldiOnikakvu zaštitu. Koristio ih je da mu obavet.etvu, vdi.dbu i kosidbu. Dakle, izlof.jo ihje pogibelji, jer ih je svatko vidio i samactko su i da su Hrvati. žunić je, inače, biočovjek bolesnih ambicija, politički ana1fa­bet.~ i rnOr8InO srozana ličnost, umi­šljena veličina,od susjeda ptezreil. a kad jebio 'pročitan', napušten je i odbačen i iz.političkog kruga u koi.em je tivio, kodprijatelja nepot..eljan. Zenskaroš koji seutvarao kako mate slomiti svako ženskosrce. no, partizansku spomenicu je dobio.A 1948. našao se na ulici. Tih godina radiosam u Osijeku. ponizno je i plačljivo moliopomoć, jer sa suprugom i četvero djecenije imao od čega tivjeti. Kako sam biouspjeAan privn:dnik:, zaposlio sam ga i

BllVATSKOBWmBLAGDAN SV. ANE I CETNICKA POBUNA27. SRPNJA 1941.

Prvi posao "narodnihboraca" - pljatka .lapatkih Hrvata

Sto se to slavilo od 1945. do 1990., kao Dan ustanka narodaHrvatske i Dan ustanka naroda BiH, a _slavlje- obnavlja i

posljednjih nekoliko godina uz pokroviteljstvo isudionistvo .osoba iz javnog i politi&.og 2ivota danasnje RH? Sto sezaprayotada dogodilo na podiul:ju Uke i jugozapadne Bosne rasvjetlJa­va nam, slu2ed se podatdrna iz razlićtih povijesnih oora i svje-

dOCanstava, Ante Beljo

Podlistak 9.

,,'Narodni borci', koji na juriA oslobodišcBoričevac. selo bez ikakve obrane. vratišese trijumfalno II Donji 1....apac.

Vodstvo ustanka· pobune imenova civilnuvlast, odbor od 30. 'uglednih' građana. g~!ovo sve osvjedočeoe velikosJbe. a za sek­mat1l. - z.apBvo potit-komesanl - imenovaStcvu (Dragičevića, nap. A.B), kojeg'ugledni građani'. članovi odbora, za <Je8&.tak dana najurik, jer nisu tcljeli imatikomunističkog komesara,. za komaodantamjesta imenovao je Gojko Luku (~tik:ovca.

""1'. A.R). Covjek je vOOkokvalificinm.bio je taDdar pravi pr3vcati. Dao mu podkomandu 20 narodnih~ooera. oni ćećuvati narodnu vlast i, dakako narod.

Prvo što je Luka urodio na opće zadovolj­stvo bilo~ da je dao ispnmiti staje i spre­mi.šta tita i hrane lapačkih Hrvata, ono lt~

je ostalo nepočiUeno. Trudio se da budupronađeni ustaAe, ali je obećao i stVima daće pričepiti svakoga tko bude- skrivao Hr­vata. Idućih nekoliko dana stigok II Lapacmnogi članovi" visokih foruma Partije.I:>OđOOe Jakov Blažević (oo je na neki na­čin bio domaći jer je bio sekretar mmitetaza liku) pa Mile počuća, Tomo Nik!ić,

Marko ()rdkovit i Rade Žigit. kojega jeravno iz Beograd POSJaO Alebandar Ran­ković, oni su zasjenili lokalne prvake PejuŽWUĆa, Stcvu Dragilevića, a djelomično iGojka Polovinu. Nib: je i sam pripadaoaolifatističkom pokretu. Bio je predsjednikk_ odbon H""dsl<c seljačke .....ke, paje smatr.ooda pripada ljeoo. U Goj.kovoj sjeni trudi se sačuvati tivO( sebi i~dcVdorici članova obitelji, kojima je ima­lazio zaklonište. Gojko ga hrabri. kroz. kojidan a:, veli, proglasiti sovjetsku Jq)UbI.iJru.uvesti red i strogOCu. Pobrinut a: se oo dasvatko postupa i radi u okri1j~ partijskeideološke čistoće. Tokom dana Nib: iza­bere vrijeme i odšulja se JXlgledati svojukuću. 'Sad su bili ovdje, traže vas i htjeli supaliti. ali mi nismo dali. jer je preblizo na­&ih kuća', reče susjed Tota Kad se vratio,slušao je kako Pejo žunić priča krugu h0­raca oko sebe da je u .Boričevcu pozvao oc-­kog Hrvata. koji je jedan od rijetkih tamoostalih. da se preda. ali je OD pobjegao U

sjenik. Radije je izgorio nego se predao, jerje ... Pejo. kaže. zapalio ,jenik.~ jesebe smabaO najstarijim lapaćlrim komuni­stom. koji je naućio Marxovu KJeologiju isve made o Staljinu. Valjda je mislio dajetime amoestimn od 71očina.

ubojstvo HodaklKad je Nik:ac idućega dana, bijući se. od-

. šetao uz. kukuruzni nasad u polju, od ulioese začuje oeb. strka i galama. Zakloni semOđU kulrunl1.ne stabljike pa kroz. klasjegleda i oslu!kuje. ČUje u nastaloj bukiprijetećeglasove i raz.ab~ da nekoga trebazaklati, pobili. Usmjerivši sluh prema ulici,trgne se jer se čulo kako se lome lculruruz­ne stabljike i pred njim se stvori Vican sastajskim vilama. on preplaSen. aVicaniznenađen U prolazu Vican mu reče: 'Ne·boj se. neću ja tebe, idfmo mi uvatiti oneustak.. što su 'bili sakriveni kod Peježumća·. Odtutnji~ urdu gomilu koja