PRORAČUN SLIJEGANJA TEMELJA Uzajamne uticaje objekta i tla karakterišu dva osnovna faktora: 1.Deformacija tla od opterećenja , 2.Sposobnost objekta da prati te deformacije temeljnog tla. Veličina pomjeranja neka tačke kontaktne površine temelja zavisio od: mehaničkih osobina tla, oblika i dimenzija kontaktne površine, krutosti temelja, odstojanja susjednih temelja i veličine opterećenja. Deformacije mogu biti: trenutne i vremenske.

Vertikalno pomjeranje temelja – slijeganje sastoji se od tri dijela: s = si + sc + ss

Ove komponente slijeganja javljaju se u svim vrstama tla. Kod nekoherentnog tla se samo računa inicijalno (trenutno) slijeganje, dok je konsolidaciono slijeganje krakteristično za koherentna tla. Sekundarno slijeganje može da bude značajno kod mehkih glina, muljevitog tla i tla organskog porijekla. Slijeganje kod plitkih temelja se određuje s pretpostavkom da je napon ravnomjerno raspoređen i u odnosu na neto kontaktno opterećenje (bez težine tla iznad Df) – tzv. dopunsko opterećenje. qneto = q – gama*Df.

U posljednje vrijeme je sve više kriterij dozvoljenih slijeganja mjerodavan za dimenzionisanje temelja: dimenzije se usvajaju na osnovu dozvoljenog slijeganja a prema usvojenim dimenzijama se provjerava nosivost tla. Tačnije metode proračuna temelja tzv. proračun temelja na elastičnoj podlozi baziraju se na Winkler-ovoj hipotezi tj. proporcionalnosti između pritiska i slijeganja. Granularni skelet tla je aproksimiran oprugama koje imaju krutost koja je jednaka krutosti tla i predstavlja koeficijent proporcionalnosti pritiska i slijeganja.

Većina metoda slijeganja temelja, među kojima su i prethodno spomenute, baziraju se na Boussinesq-ovom rješenju za slijeganje proizvoljne tačke, koja se nalazi na površini homogenog, izotropnog, linearno elastičnog poluprostora na nekom rastojanju od vertikalne koncentrisane sile .

Sm=[(1-Vt2)/Et]*[(Q/(pi*r)]

SLIJEGANJE TEMELJA NA KOHERENTNOM TLU

INICIJALNO SLIJEGANJE TEMELJA NA KOHERENTNOM TLU

Integracijom Boussinesq-ovog rješenja po opterećenoj kontaktnoj površini dobija se Schleicher-ov izraz za inicijalno slijeganje sitnozrnih tala:

t = 0,5 Et-modul deformacije

- uticajni faktor za slijeganje, zavisno od krutosti i oblika naliježuće površine temeljaα

KONSOLIDACIONO SLIJEGANJE TEMELJA NA KOHERENTNOM TLU

Određuje se na osnovu Terzaghi-jeve teorije jednodimenzionalne konsolidacije (spriječenih bočnih pomjeranja):

∆e(qneto) – promjena koeficijenta poroznosti tla usljed opterećenja qneto,

e0 – početni koeficijent poroznosti tla,

∆Ԑz – deformacija tla u vertikalnom pravcu,

sigmaz(qneto) – priraštaj vertikalnog napona u sredini sloja tla usljed qneto,

U realnim uslovima konsolidaciono sijelganje je manje od onih koje dobijemo preko ovog izraza.

Također, Skempton i Bjerrum definišu konsolidaciono slijeganje sitnozrnog tla:

– korekcioni koeficijent slijeganja

Uslovi dreniranja u realnom okruženju su povoljniji pa će i brzina konsolidacije biti veća u tim uslovima nego u laboratoriji (edometarski opit).

SLIJEGANJE TEMELJA NA NEKOHERENTNOM TLU

Ukupno slijeganje temelja na nekoherentnom tlu određuje se iz izraza prema Schleicher-u:

t – drenirani Poisson-ov koeficijent – uticajni faktor za slijeganje, zavisno od krutosti i oblika naliježuće površine temelja, kao za inicijalno slijeganje u α

koherentnom tlu. Postoje i drugi izrazi kao npr. Schmertmann-ov koji uzima u obzir i dubinu temeljenja i fenomen tečenja pijeska, i čija se rješenja veoma dobro slažu sa rezultatima ispitivanja.

DOZVOLJENA SLIJEGANJA TEMELJA Kada je konstrukcija iznad temelja kruta pa se njene deformacije usljed deformacije tla mogu zanemariti, najvažnija komponenta deformacije tla je rotacija. Kada je konstrukcija iznad temelja savitljiva i veoma osjetljiva na deformacije tla, najvažnija komponenta deformacije tla je prosječno ukupno slijeganje. Kada je konstrukcija iznad temelja između ove dvije krajnosti, najvažnija komponenta deformacije tla je diferencijalno slijeganje – razlika slijeganja susjednih temelja.