- SLIKARSTVO - TEHNOLOGIJA I TEHNIKE - Painting - Technologies And Techniques

1. UVOD U TEHNOLOGIJU

Slikarska tehnologija govori o slikarskim materijalima, njihovim svojstvima, nainu obrade, pripremi i upotrebi.Metode i postupci nastajanja likovnog djela bili su kroz povijest vezani uz majstorske radionice. Zanatska udruenja rimskih umjetnika nazivaju se collegia. Ona kasnije prelaze u cehovska udruenja.Kako je prema legendi sveti Luka naslikao prvu ikonu- prikaz bogorodice sa djetetom, zbog ega je postao patron slikarstva i umjetnosti, prva cehovska udruenja dobivaju ime po sv. Luki. Majstorske radionice su do 14. stoljea vodili kipari. Prvi slikar koji je postavljen na elo majstorske radionice bio je Giotto. Rubens (16.-17. stoljee) je imao najbolje organiziranu majstorsku radionicu u kojoj je izrada slika bila organizirana u fazama. Na renesansnim gravurama mogu se vidjeti postupci pripreme materijala i faze nastajanja umjetnikog djela, kao to su :- trvenje (ribanje) boje- pravljenje crtaih kreda- crtanje, podslikavanje, slikanje- lakiranje (verniranje) - pozlaivanjeIzbor tehnike i metodologija rada bio je karakteristian za odreenu kolu. Prepoznavanje autora (majstora) slike zasniva se na analizi gradnje slike, specifinim metodama, materijalima karakteristinim za odreene radionice (kole). Oblik, veliina, ujednaenost finoe zrna pigmenata, koje su u radionicama esto sami slikari pripremali, pomae da se i na osnovu takvih analiza moe suditi o majstorskim radionicama i autorima slikanog djela. Na primjer, olovno bjelilo, jedini bijeli pigment koji se koristi do 19. stoljea, proizvodio se razliitim postupkom u Italiji i Nizozemskoj zbog ega se u analizama razlikuje. Leonardo da Vinci je osniva prve slikarske kole-akademije. U Milanu je 1494. godine osnovao kolu pod nazivom ACCADEMIA VINCIANA. Vasarijeva ACCADEMIA DI DISEGNO osnovana je u Firenci 1563. godine. U 17. stoljeu, umjesto majstorskih radionica edukaciju preuzimaju akademije. Trgovina slikarskim materijalom raste. Industrijska proizvodnja slikarskih materijala zapoinje tek krajem 18. stoljea. William Perkin je 1856. godine sluajno, trei sintetski qinin- sintetizirao prvu umjetnu organsku boju -mauvein. Alizarin, boja koju sadri korijen broa, proizveden je 1868. godine sintetskim putem. Od tada su proizvedeni mnogi sintetski materijali (pigmenti, veziva, smole proizvedene procesom polimerizacije) koji su zamijenili klasine materijale.Danas umjetnik sam trai slikarsku tehniku i specifian likovni izraz, zato mora stei teoretsko i praktino znanje i iskustvo. Tehnoloki postupci gradnje slike danas su olakani novim materijalima i modernijom tehnologijom klasinih materijala kao i mogunou nabave kvalitetnih gotovih slikarskih materijala.Poznate evropske tvornice slikarskih materijala su:WINSOR & NEWTON- Engleska , PELIKAN Njemaka, TALENS Holandija, LEFRANC & BOURGEOIS-Francuska, FABRIANO Italija, MAIMERI Italija, KREMER Njemaka, FABER CASTELL Njemaka, LUKAS Njemaka, HOLBEIN- Holandija

Slika se sastoji od podloge na koju je vezivom nanesena boja. Podloga se sastoji od nositelja slike i osnove ( preparacije, grunda).NOSITELJ slike + OSNOVA (preparacija) = PODLOGAPovrinu na kojoj se moe slikati zovemo nositeljem slike. Stoljeima se pored zidne povrine koristilo drvo, a u 16. stoljeu glavnu ulogu preuzima platno. Nositelji slike su razliite vrste papira, metali , staklo, keramika, plastine mase itd. Najranija slikana djela na neobraenim kamenim povrinama spilja u sjevernoj panjolskoj i junoj Francuskoj ostala su sauvana i do danas jer su bila zatiena od vremenskih i mehanikih utjecaja. elja za trajnim ukraavanjem dovodila je do spoznaje da je potrebno pripremiti povrinu za slikanje kako bi rad na njoj ostao due sauvan.

Svi materijali podlijeu promjenama zbog promjene temperature, djelovanja vlage, agresivnih plinova u zraku koji s vlagom stvaraju kiseline koje oteuju materijale. Promjene temperature su postepene i uglavnom u podruju elastinosti nositelja. Puno vie djeluje razliita vlanost, i to razliito na razliitim materijalima. Drvo se na vlazi iri, platno se skuplja, metali korodiraju. Zbog razliitog reagiranja i zatite, potrebno je nositelje slike na adekvatan nain pripremiti.Obrada povrine nositelja u nekoliko slojeva zove se OSNOVA (preparacija, grund).Osnova fiziki djeluje kao posrednik izmeu nositelja i slikanog sloja i tako osigurava stabilnost sloja boje. Osnova titi nositelja slike od vanjskih utjecaja, od veziva iz boje (naroito ulje s vremenom oteuje nositelja slike), a ujedno omoguuje bolje i vre vezivanje slikanog sloja.Osnova ima i estetsku ulogu, oplemenjuje povrinu nositelja i u optikom smislu djeluje na oslikani sloj, utjee na teksturu i efekt boje na zavrenom djelu.Osnova se sastoji od punila (filera) i veziva. Koriste se etiri vrste veziva: tutkalo, ulje, emulzije (mjeavine tutkala i ulja), a u dananje vrijeme disperzije akrilnih smola.U srednjovjekovnom slikarstvu u Italiji, kao punilo se koristio gips (tal. gesso=gips) koji je po sastavu kalcijev sulfat. U Nizozemskoj je to bila kreda koja je po sastavu kalcijev karbonat. Preparacija je bila pripremljena s tutkalom uz moda malu koliinu bjelila zbog poveanja refleksije svjetla. Ova preparacija (gesso) bila je pogodna za dasku. U poetku se koristila i za platno. Kako je bila nedovoljno elastina, manje je odgovarala fleksibilnom platnu. Debeli sloj ove preparacije omoguuje bruenje i poliranje kako bi se dobila glatka povrina potrebna za nanoenje zlatnih listia. Bjelina podloge doprinosila je luminoznosti cijele slike.U 16. stoljeu poinju se koristiti tamne preparacije, obino crvene ili smee, koje zahtijevaju novu tehniku slikanja, svjetlo na tamnom umjesto tamnog na svijetloj podlozi. Boja preparacije imala je estetsku funkciju u podruju sjena ili polutonova koji su ostajali nepokriveni bojom ili lazurno obojeni, pa je boja preparacije utjecala na finalni izgled dijelova slike.Upotrebom platna kao nositelja slike poinje se koristiti elastinija polu-uljena ili emulzijska preparacija. Danas se sve vie koriste gotove preparacije na bazi smola disperziranih u vodi. Zbog tradicionalnih razloga esto se prodaju pod nazivom gesso. Podloga slike sa slojevima boje ini vrstu cjelinu-sliku.PODLOGA + BOJA = SLIKASlika 1.1 .Pojednostavljena tehnoloka gradnja slike 1 - lak2 - bojeni sloj3 - preparacija,4 - impregnacija5 - nositelj slike Boja se sastoji od veziva i pigmenata. VEZIVO + PIGMENTI = BOJABoja je sastavljena od obojenih pigmenata povezanih vezivom. Konzistencija boje potrebna za slikanje prilagouje se dodatkom isparljivih tekuina kao to su voda, terpentin, razliiti slikarski mediji. Uzajamna svojstva ovih komponenata utjeu na konani izgled slike.Veziva djeluju kao sredstva koje prenosi pigmenate na odreeno mjesto na slici, povezuje ih meusobno u film i s podlogom. Veziva su specifina za svaku slikarsku tehniku. U akvarelu je to gumiarabika, u temperi razliite emulzije, u uljenoj tehnici suivo ulje, u akriliku disperzija akrilne smole. Svojstva veziva utjeu na karakter slike.Grci, Rimljani i druge drevne civilizacije koristili su vosak kao vezivo. Enkaustika je tehnika u kojoj je vosak vezivo. Pigmenti pomijeani arapskom gumom (gumiarabikom) ili tragant gumom i razrijeeni vodom koriste se od davnih vremena za slikanje na papiru, svili, pergamentu. U srednjem vijeku koristi se jaje u tehnici jajane tempere do 15. stoljea, kada poinje upotreba lanenog ulja kao veziva u uljenoj tehnici. U nae doba koriste se sve vie disperzije akrilne smole koje s razliitim akrilnim medijima i punilima daju neograniene mogunosti. 2. PLATNO

Proizvodnja tekstila, uvjetovana primarnim ovjekovim potrebama da se zatiti od hladnoe, datira od poetaka civilizacije. Pamuk, vuna, lan, svila upotrebljavaju se jo u drevnom Egiptu. U Kini se proizvodnja svile spominje 3000 godina p. n. e., a slikanje na svili koristi se od poetka 7. stoljea. U srednjem vijeku koristi se dekorativno slikanje na platnu i konano u 16. stoljeu platno postaje nositelj tafelajne slike. Razvojem uljenog slikarstva platno postaje najei nositelj slike.Platno kao nositelj slike u evropskom slikarstvu ulazi u upotrebu oko 1500. godine. Pored obraene zidne povrine do tada se najvie upotrebljavalo drvo. iva struktura platna i refleksija svjetla na samom zrnu platna omoguuje igru svjetla na neravnim povrinama pa platno postaje nezamjenjiv element slike, vie nego drvo. Vea upotreba platna od poetka 16. stoljea objanjava se mogunou upotrebe veih formata i lake pokretljivosti platna u odnosu na drvo. Struktura, odnosno nain tkanja osjetno varira s epohama i kolama. Struktura je odreena debljinom niti, gustoom niti pri tkanju (prozranou tkanja) i vrstom veza. Za neke kole i epohe utvrene su specifine strukture. Struktura tkanja pomae u datiranju i lokaliziranju slike. Tekstura tkanja je odreena nainom veza.Struktura odreuje karakter slikane povrine. Kad se platno nalazi na drvu kao nositelju slike, preparacijom se paljivo prekriva struktura platna. Zbog raspucavanja i krivljenja drvenih dasaka, drvo se esto prevlai tankim lanenim ili konopljinim platnom koje fiziki odjeljuje slikani sloj od drva.Kroz povijesni razvoj slika na platnu, opisane su slike na finom lanenom platnu, kao i slike vidljive s dvije strane, oslikane na vrlo finom lanenom platnu ili na svili. Tehnika slikanja bliska je tehnici koja se koristila za bojanje tekstila za zastave. Na vrlo finom lanenom tkanju slikalo se tutkalnim bojama na slabim ili nikakvim preperacijama. Zbog plijesni i ljuskanja slike su jako propale.isto laneno tkanje fine strukture koristilo se do pojave gustog kosog tkanja paralelnih dijagonalnih linija koje je tipino za venecijansko slikarstvo 16. stoljea, a posebno s teksturom kao riblja kost (esto je bilo upotrebljeno vre konopljino tkanje). Izrazito neravna struktura ovih tkanja koritena je za pastozno slikanje na obojenim preparacijama.Da bi povrina dobila posebnu strukturu koristili su talijanski slikari 17. stoljea platna tkana vrlo labavo (tkanja labavih vorova) na koja su preparaturu nanosili slikarskom lopaticom. Premazana povrina dobivala je strukturu koja je opisana kao poploavanje -podna struktura. Struktura je zavisila od recepta ateljea kojim se istie zrno koje daje prepletanje niti. Ova vrsta podloge sree se i u 18. i 19. stoljeu kod slikara na sjeveru Evrope. Kod mnogih slika slikanih na takvoj podlozi uoene su male pukotine uz niti zbog rada podloge. Preparacija se esto odvaja ostavljajui male kvadratne rupe koje odgovaraju prostoru izmeu niti.Deblji materijal su posebno traili i njemaki ekspresionisti. Koristili su i jutu koja je po kvaliteti loiji materijal. Finija i gua platna koriste se od sredine 18. stoljea. U upotrebi su platna tkana tvorniki. Zbog naina predenja, gustoe i zategnutosti niti pri tkanju preparacija na njima ne lei u meuprostorima izmeu niti, nego samo na vrhu, to esto uzrokuje propadanje slikanog sloja. U 19. stoljeu poinje upotreba pamunog platna. U novije vrijeme koriste se platna od modernih sintetikih vlakana, kao to su poliamidi (nylon, perlon) i poliakrilonitrilna vlakna u kombinaciji s biljnim vlaknima. Odlikuju se velikom vrstoom, dimenzionalnom stabilnou, otpornou na svjetlo, kemikalije, vodu, plijesni i insekte.2. 1. VRSTE TKANJA PREMA NAINU VEZA

Tkanine se sastoje od dva sustava niti meusobno isprepletenih pod pravim kutom po pravilima veza. Uzdune niti su osnova, a poprene niti su potka. Predenjem najmanje tri vlakanca nastaje nit, a konanjem dvije ili vie niti konac (prea). Predenje je uvijanje vlasastih vlakana malih duljina uz istodobno istezanje u niti vrlo velike duljine, odreene vrstoe, rastezljivosti, elastinosti, to ovisi o vrsti i uvijenosti vlakana.1 - vlakno2 - jednonitna prea3 - dvonitna prea4 - etveronitna prea5 - esteronitna prea

Slika 2.1 esteronitna prea (konac)Najgua tkanja dobivaju se iz vrsto predenih niti iste i odabrane lanene, konopljine a danas i pamune pree dugih vlakanaca jednostavnim prepletom niti potke i osnove. 2.1.1. Platneni vez

Platneni vez ili ukrteni preplet je najstariji i osnovni nain veza koji se sastoji u pravilnom prepletanju jedne niti osnove i jedne niti potke. Ovaj vez daje mirnu, karakteristino zrnastu teksturu, jednaku na licu i naliju platna. Ovaj nain veza s velikim brojem prepleta izvrsno prima i vee preparaciju i daje vrstu i stabilnu podlogu. Varijante ovog veza su:Panama vez (rimsko tkanje) koji nastaje prepletanjem dviju niti osnove i dviju niti potke. Zbog manjeg broja prepleta platno je glae, a zrno tkanja ire i rjee.Zrnasti vez nastaje prepletanjem niti osnove, koje se sastoje iz dvije niti tijesno povezane jedna uz drugu, s nitima potke koje su sastavljene od jedne niti. Moe biti i obrnuto. Kod ovakvog naina veza platno se nejednolino stee i istee.Jedrovina je jako vrsto tkanje, vee debljine. Niti osnove i potke nisu jednonitne, nego su sloene od vie niti (3,4 i vie) vrsto smotanih u jednu. Poznata je lanena i konopljina jedrovina. Slika 2.2 Ukrteni preplet na razliitim vrstama lanenog platna2.1.2. Dijagonalni vez- keper vez

Keper vez nastaje kad niti osnove i potke pri prepletu ine pravilne preskoke pa nastaje gusto koso tkanje paralelnih dijagonalnih linija kod kojeg lice i nalije platna imaju razliitu teksturu. Ako se pravilno izmjenjuju nizovi uzlaznog i silaznog dijagonalnog veza nastaje tekstura koja izgleda kao riblja kost . Platna tkana ovim vezom imaju vru i grublju povrinsku teksturu zbog koje su pogodna za slike veih dimenzija.

Slika 2.3 Vrste veza: platneni vez-1 i 2( zrnasti vez), keper vez-3U dobrom slikarskom platnu zrno ima oblik malih jastuia koje ine niti osnove. Dananja strojna tvornika platna esto su sitasta (rijetko tkana). Kod njih niti osnove podiu pri prepletu deblje ali mlohavije niti potke koje ine etvrtasto zrno. Takvo zrno pri slikanju kistom strue i nanos nije jednolian. Sitasta tkanja uzrokuju pojavu zvjezdica na tutkaljenom i prepariranom platnu.2.2. STARENJE PLATNA

Sve vrste biljnih vlakana graene su od celuloze. Osim celuloze biljna vlakna sadre i lignin u drvenastim sastojcima vlakana, vosak, krob, eer, bjelanevine. Sve primjese, osim voska, negativno utjeu na trajnost platna. Preradom, eljanjem i ispiranjem uklanjaju se drvenasti sastojci kao i prirodne ljepljive materije. Time se poveava kvaliteta platna.Celuloza je po sastavu polisaharid (ugljikohidrat) formule (C6H10O5)n u kojoj su molekule D-glukoze (ostaci molekula) povezane u lance koji ine molekulu celuloze. Jedna molekula sadri od 6000 do 12000 jedinica /C6H10O5, ostataka glukoze/. Lanci su u celuloznim vlaknima paralelno razmjeteni i povezani vodikovim vezama to celuloznim vlaknima daje posebnu vrstou. Celuloza ima svojstvo higroskopnosti, upija i otputa vlagu i prilagouje je vlazi okoline. Koliina vlage u vlaknu u standardnoj atmosferi (relativna vlanost zraka 65%, a temperatura 200C) razliita je za razliite vrste vlakana, npr. pamuk 8,5%, lan oko 12%, poliamidna vlakna 4,5%. Primanjem vlage vlakna postaju deblja (bubre), ali se skrauju i platno se skuplja. Poznato nam je kako je teko odvezati vlaan uzao. Otputanjem vlage vlakna se izduuju, a time i platno. irenje i skupljanje izaziva u nitima napetost odnosno rad. Kao i svaka organska tvar platno pod utjecajem vlage trune i raspada se. Vie propada kad sadri vie drvenastih materija.Platno starenjem postaje manje elastino (manje pruno). Do umora i starenja tkanja dolazi zbog neprekidnog mijenjanja napetosti uzrokovane istezanjem i utezanjem. Celuloza biljnim vlaknima daje svojstvo izgaranja. Celulozna vlakna lako izgaraju i daju vrlo slab miris slian zapaljenom papiru. Svila je po sastavu bjelanevina, brzo se ugasi ostavljajui sitne kuglice uz neugodan miris slian zapaljenom perju. Sintetsko vlakno gori jakim plamenom, tali se i pretvara u smolu.2.2.1. Raspad celuloznih vlakana

Uzrokovan je oksidacijom celuloze, djelovanjem kiselina, razvojem mikroorganizama (bakterija i plijesni). Bakterije razaraju celulozu u lunatoj sredini, a plijesni u kiseloj. I jednima i drugima treba vlaga. Mikroorganizmi u vlazi napadaju i vezivo. Najpodloniji su djelovanju mikroorganizama: tutkalo, kazeinska tempera, jajana tempera, emulziona tempera, ulje, damar, mastiks, kolofonij i sintetike smole. Mikroorganizmi najee napadaju sliku na platnu s poleine i penetriraju u svaki sloj slike. U vlanom okruenju tutkalo i platno poinju bubriti i idealna su sredina za razvoj gljivica koje unitavaju vezivo u preparaciji i slojevima boje. Slojevi postaju porozni, manje elastini, osjetljivi na promjenu vlage, mijenjaju boju.Molekula celuloze je polisaharid u kojoj su ostaci molekula glukoze povezani vezom (-C-O-C-) koja nastaje prilikom povezivanja molekula glukoze uz oslobaanje vode. Suprotan proces je hidroliza koja se deava u kiseloj sredini uz prisustvo vodikovih iona H+. Ova eterska veza puca, platno postaje krto i lako se raspada. Kiselinski oteena celuloza naziva se hidroceluloza. Hidroceluloza se sastoji od smjese vie ili manje hidrolitiki razgraene celuloze.Svaki ostatak glukoze u molekuli celuloze ima primarnu alkoholnu grupu -CH2OH koja se moe oksidirati u karboksilnu grupu -COOH (karakteristinu za organske kiseline) iz koje se oslobaa vodikov ion H+ koji izaziva raspad molekula celuloze. Oksidacija je bra u prisustvu tragova metala, posebno eljeza, koji djeluju kao katalizatori u procesu raspadanja, ili sikativa (spojevi kobalta, mangana, olova) koji daju perokside koji su initelji oksidacije. Oksidacijom celuloze nastaje oksiceluloza koja pokazuje smanjenu vrstou. Pored atmosferskog kisika, oksidacijski utjecaj ima i elektromagnetsko zraenje vidljivog i ultraljubiastog dijela spektra koje dovodi do foto-oksidacije. Dok kisik ulazi (penetrira) u sve dijelove slike, UV i vidljivo svjetlo djeluju na vanjskoj povrini. Platno se od foto-oksidacije moe zatititi UV filtrima.Raspadom celuloze tkanina postaje trona, tamni, gubi elastinost i otpornost, sve vie puca. Debele i guste niti pokazuju veu otpornost. Mijeana platna su slabija i manje otporna. Praina apsorbira vlagu i pospjeuje raspad tkanine i boje. Impasto nanosi na kojima se praina vie taloi naroito su izloeni propadanju.Naroito ulje starenjem tetno djeluje na platno. Ulje se sui godinu i vie, a starenjem zbog umreavanja molekula postaje krto. Slobodne masne kiseline iz ulja dovode do razgradnje celuloze. Vlakna koja su u dodiru s uljem postaju krta i tamna. Raspadaju se sama od sebe. Laneno platno je najotpornije na utjecaj ulja. to platno sadri vie drvenastih sastojaka to je manje otporno. Neproiena ulja, ulja dobivena toplim preanjem i sporo suiva ulja vie oteuju platno. Ako je platno impregniranjem i prepariranjem dobro zatieno od direktnog kontakta s uljem, trajan je nosilac slike to dokazuju i platna starih majstora stara nekoliko stotina godina. o u prisustvu metala ubrzan je raspad cel.vlakana(lijevo) ; staro platno podlijee raspadu pod utjecajem ulja2.2.2. Ponaanje tekstilnih nositelja

Kod velikih slika na platnu moe se vidjeti da se za vlanog vremena opuste (olabave), a kad je suho vrijeme s manjom relativnom vlanou zraka napnu se (nategnu).Pripremljeno kao nosilac slike, platno se ponaa drugaije nego kad nije obraeno. Sama injenica da je nategnuto na okvir i esto u vlanim uvjetima, kao i slabljenje niti zbog bruenja vorova koji na vlazi bubre, mijenja njegovu snagu reagiranja. Slikani sloj praktino je neosjetljiv na vlanost za razliku od platna koje je jako osjetljivo. Dok se platno djelovanjem vlage stee (tvorniko platno stee se vie po duini), osnova se rastee jer je sastavljena od tvari koje na vlazi bubre kao to su tutkalo, kreda, bolus. Ispitivanja su pokazala da se neobraeno platno porastom relativne vlanosti od 20-95% utegne za oko 6.5%, dok se platno impregnirano tutkalom (zbog bubrenja tutkala) istee za 1.5-5%. Preparacija i bojeni sloj ine masu, tvru i manje elastinu od platna, lomljivu i izloenu promjenama napona. Ova nepodudarnost svojstava zbog razliite elastinosti i higroskopnosti uzrok je brojnim oteenjima na slici zbog gubljenjem snage ljepljivosti izmeu slojeva slike.Pravilnom pripremom platna za nositelja slike poveava se trajnost platna. Impregniranjem tutkalom (tutkaljenjem) smanjuje se utjecaj vlage na platno, bolje je prihvaanje preparacije (osnove), a istovremeno se smanjuje oksidiranje tkanja (uzrokovano i djelovanjem ulja ako je bilo koriteno u preparaciji ili sloju boje). Pravilnim natezanjem platna, tutkaljenjem toplom tutkalnom otopinom (ne mlakom) da se tutkalo ukotvi u strukturu platna, pravilnim prepariranjem, ova se suprotna ponaanja platna i osnove smanjuju. Stabilnost se poveava odleavanjem prepariranog platna najmanje godinu dana prije slikanja. Mjere za usporavanje neizbjenog procesa starenja sastoje se u osiguravanju to povoljnijih i ravnomjernijih klimatskih uvjeta, za platno 180C i 50-60 % relativne vlanosti. Treba izbjegavati vlane zidove na kojima su slike objeene, kao i nepropusne zidove na kojima se moe pojaviti kondenzirana vlaga. Prepariranom platnu vie teti vruina nego hladnoa. Za vrueg vremena vlakna se istegnu i platno povea povrinu. S druge strane preparacija i premazi boje se steu. Zbog ovih suprotnih ponaanja dolazi do napetosti i pucanja materijala.2.3. VRSTE TEKSTILNIH VLAKANA

Tekstilna vlakna se razlikuju po grai i svojstvima. Vlakna pamuka Vlakna lana Vlakna vune Vlakna svile Slika 2.5 Izgled tekstilnih vlakana pod mikroskopomLanDobiva se iz stabljike lana, biljke iz porodice Linum (lat. Linum usitatissimum). Duina lanenih vlakanaca je 40-70 cm. Preradom se odvajaju duga lanena vlakanca od kratkih. Vlakance lana je graeno od 10-20 stanica koje imaju oblik prizme, a duinu 2-4 cm. Stanice u vlaknu su meusobno povezane koljenicama. U sredini vlakanca je kanal. Pri upredanju novog vlakna u nit nastaju zadebljanja karakteristina za lan. Niti lana su okrugle, nikada nisu spljotene kao kod pamuka. Laneno vlakno je vrlo tanko, relativno mekano i elastino. Glavni sastojak lanenog vlakna je celuloza zbog koje je platno higroskopno. U normalnim okolnostima sadri 12% vlage. Primanjem vlage vlakna postaju deblja, kraa i vra. Otputanjem vlage isteu se i postaju dua. Laneno platno je najelastinije i najbolje podnosi rad platna. Najfinije vrste lanenog platna su svijetle srebrnastoute boje. Najee je zelenosive boje.KonopljaKonoplja (lat. Canabis sativa) je dvodomna biljka. Muka konoplja bjelica daje meke i elastinije vlakno od enske konoplje crnice. Stanice koje izgrauju konopljino vlakno su viekutnog oblika. Kanal u sredini vlakna je irok i iznosi treinu presjeka. Konopljino vlakno je due (1,5-2 m), drvenastije i dlakavije od lanenog.Konopljino platno je zato vre, izdrljivije, ali manje elastino. Najkvalitetnije konopljino platno je srebrnastosive boje, zelenoute boje je srednje kvalitete, a smee vrste su najloije. Poznata je talijanska konoplja iz Bologne svijetlosive boje i sivozelena iz Ferrare. Tkana keper vezom, ova konopljina tkanja su vra od lanenih zbog ega su im Venecijanci davali prednost pred lanenim tkanjem.Juta Dobiva se iz stabljike biljke jutovac (lat. Corchorus capsularis) koja uspijeva u vlanim tropskim krajevima Indije.Duljina vlakana je 2-3 m, a osim celuloze sadri dosta lignina pa je vlakno drvenasto, tvrdo, puno dlaica i hrapavo. Nije elastino, brzo se istroi i raspada. Platna srebrnaste boje su najkvalitetnija jer su najmekanija. ute i smee vrste su loije kvalitete. Djelovanjem svjetlosti juta tamni, postaje smee boje, lako se raspada.PamukPamuk se dobiva iz sjemenskih dlaica biljke pamuike (lat. Gossipium). Po sastavu je skoro ista celuloza. Duina sjemenskih dlaica iznosi 20-50 mm, a sastoje se samo od jedne stanice, spljotene i svrdlasto zavijene. Boja pamuka je svijetloukasta ili bijela. Izbjeljuju se pamuna vlakna, a ne platno jer bijeljenjem platno postaje manje elastino. Pamuk nema dovoljnu elastinost. Kad se istegne, ostaje labavo, zato se ne preparira preparacijama koje sadre vodenu otopinu tutkala. Nakon suenja se istegne vie nego preparacija pa dolazi do pucanja preparacije. Koristi se za manje formate. Danas se na inozemnom tritu mogu nabaviti kvalitetna i vrsta pamuna platna. Kod mijeanih tkanja osnova se sastoji od niti lana ili konoplje, a niti pamuka ine potku, ili obratno. Zbog nejednakog stezanja i rastezanja moe doi do pucanja preparacije pa ovakva tkanja nisu pouzdani nositelji slike.SvilaSvileno vlakno je proizvod dudovog svilca koji se hrani liem duda (bijele murve), a omotava se i do 1000 metara dugom niti slijepljenom sericinom koji se otapa u vruoj vodi. Vrlo je glatko i elastino. Po sastavu je bjelanevina fibroin pa izgaranjem daje miris slian zapaljenom perju. U evropskom slikarstvu se rijetko koristi. svilena preasirovi lan u rolama

2.4. OKVIRI

Zbog nedovoljne vrstoe i stabilnosti platno se uvijek mora nategnuti i privrstiti na drveni okvir. Do 18. stoljea okviri su pravljeni od etiriju letvice preklopljenih na krajevima i spojenih avlima. Napetost platna koja s vremenom slabi nije se mogla podeavati pa su uvedeni u upotrebu klinasti okviri. Okvir je graen na principu utora i epa. ep jedne letvice ulazi u utor druge, a u male usjeke pri epu i utoru ulau se drveni klinovi. Zabijanjem klinova letvice se razmiu, napetost platna se poveava, a klinovi odravaju vrstou kutnog sklopa. Da platno ne bi nalijegalo na okvir za vrijeme pripreme (tutkaljenja, bruenja i prepariranja) i trajanja slike, letvice se na licu stanjuju za 3-4 mm ili se koristi zaobljeni okrajak koji se naziva istak. Vanjski i unutarnji bridovi moraju biti zaobljeni da ne otete platno. Kod okvira veih dimenzija, sa stranicama duim od 1 m, zbog vee vrstoe okvira koristi se puna debljina letvica pa se istak pravi posebno i spaja na vanjske bridove letvica. Letvice su od mekanog, odleanog, dozrelog drva, pravilnih godova (jelovo ili omorikino drvo je najee). Sve etiri okvirne letvice trebaju biti rezane iz iste daske da jednako rade.Drveni klinovi se prave od tvrdih vrsta drva (orahovo, hrastovo, bukovo drvo). Klinovi trebaju biti pravilno uloeni. Klin hipotenuzom treba leati na unutarnjem bridu prileee letvice kako bi mogao prenijeti silu na ep letvice, potisnuti ga iz utora i razmaknuti letvice.

Slika 2.6 Polaganje drvenih klinova u okvir (pravilno); klijeta za napinjanje platna2.4.1. Francuski klinasti okvir

Horizontalne letvice na krajevima imaju epove, a vertikalne utore. Spojeni okvir na licu ima dijagonalan spoj od 45O, a na naliju okvira spoj je pravokutan. Francuski okvir je idealan za okvire s letvicama do 70 cm duine.

Slika 2.7 Ugaoni sklop francuskog okvira (izgled s lica i nalija)2.4.2. Patentni klinasti okvir

Koristi se za srednje formate do 1 m. Letvice se prave industrijski, a svaka letvica ima na svom kraju utor i ep u koje ulazi ep i utor prileee letvice. Spoj letvica na licu i naliju okvira ini kut od 450. Kod okvira s duinom letvica do 1 m potrebna je sredinja letvica koja e sprijeiti uvijanje napetog okvira. Tutkaljenjem dolazi do napetosti u platnu koju okvir mora izdrati. irina i debljina letvi ovisi o dimenzijama okvira.

Slika 2.8 Ugaoni sklop patentnog okvira (1-ep, 2-utor, 3-usjeci za klinove, 4-istak)2.4.3. Dvojni klinasti okvir

Daje jo vri okvirni sklop koji se sastoji od dvostrukog epa i utora. Pogodan je za okvire veih dimenzija. Zbog stabilnosti kod ovih okvira potrebne su dvije ukrtene pomone letvice ili pomone letvice svakih 70 cm u oba smjera.

Slika 2.9 Ugaoni sklop dvojnog klinastog okviraDimenzije okvirnih letvi (prema V. Hudolinu)Duina due okvirne letve /cmirina letve /cmDebljina letve /cm

do 604,0 do 4,52,2

od 60 do 1004,5 do 7,02,2

od 100 do 1607,0 do 9,02,5

od 160 i vie12,0 do 16,02,5 do 3,2

Na slici 2. 10 vidi se znaaj pravilno odabranih dimenzija okvirnih letvi zbog skupljanja platna nakon tutkaljenja Nedovoljno iroke i debele letve okvira ne mogu izdrati napetosti zbog skupljanja platna nakon suenja tutkala. Okvir e se izvitoperiti. Impregnacija platna disperznim premazom dovodi do manjeg zatezanja platna.

Slika 2. 10 Ravni i izvitopereni okvir nakon obrade platnaSuvremeni okviri sa metalnom pominom konstrukcijom, bez klinova

2.4.4. Napinjanje platna na okvirPlatno za slikanje najee ima gramaturu 300-400 g/m2. Moenjem platna u vodi potrebno je ukloniti apreturu s platna. Napinje se suho platno. Mjerenjem dijagonala treba prekontrolirati jesu li okvirne letvice spojene pod pravim kutom. Spoj letvi se uvrsti kako se prilikom napinjanja platna okvir ne bi deformirao. Klinovi u ovoj fazi nisu u funkciji pa se vade, a ulau se kad je platno pripremljeno. Platno se ree tako da sa svake strane okvira ostane 3-3,5 cm za prijevoj.

Slika 2. 11 Faze napinjanja platna na okvirZa natezanje (napinjanje) platna koriste se tapetarski avlii dugi oko 2 cm. Ne smiju se koristiti avlii koji raju. Danas se za napinjanje platna ee koristi pitolj.

Slika 2. 12 Otvoreni i prekriveni ugaoni prijevoj platna Pri napinjanju platna na okvir treba postii da platno bude jednolino napeto, a niti osnove i potke trebaju biti paralelne s okvirnim letvama. Platno ne smije biti previe napeto da se ne pocijepa. Treba imati na umu da se tutkaljenjem i prepariranjem platno jo zatee. 2.4.4. Sheme napinjanja platna na okvir

Najee se koristi unakrsno napinjanje platna. Platno se uvrsti po sredini letvi provizornim avliima (ne do kraja zakucanim radi mogue korekcije). Na udaljenosti 3-4 cm (ovisno o veliini okvira) s lijeve i desne strane provizornog avlia zakucavaju se avlii po shemi. Udaljenost avlia je 4- 8 cm ovisno o veliini okvira.

Slika 2. 13 Sheme faza napinjanja platnaPri napinjanju platna treba paziti da avlii lee na istim nitima osnove i potke. Prijevoj platna se prilikom napinjanja zatee iz sredine platna ali istovremeno i prema kraju letve.

pobakreni avlii irokom glavom klijeta za napinjanje platna

2.5. IMPREGNIRANJE PLATNAPoslije natezanja platna na okvir, platno se impregnira (proima, natapa) najee otopinom ivotinjskog tutkala zbog ega se postupak naziva i tutkaljenje. Tutkaljenjem se niti platna zatiuju od djelovanja veziva koje prodire iz boje ili preparacije (ulje u direkrnom kontaktu s platnom najvie oteuje platno). Sloj tutkala mora biti zatvoren i gust, u obliku tanke elastine membrane kako bi titio niti platna. Tutkalo uvruje platno i smanjuje utjecaj vlage na platno jer se na vlazi ponaa suprotno od platna. Dodatkom alauna (stipse) ili formalina tutkalo postaje manje osjetljivo na vlagu.Za tutkaljenje se koristi topla tutkalna otopina koncentracije 6-7% koja se nanosi ujednaenim potezima, najee samo u jednom nanosu. Zagrijana tutkalna otopina (ne vie od 500C) zbog nie viskoznosti penetrira u niti platna, proima ih i titi od utjecaja veziva iz boje i preparacije. Da tutkalo ne bi potpuno namoilo niti platna i previe ih nakon suenja ukrutilo, platno se moe prethodno navlaiti hladnom vodom. Kad se stegne, na jo mokro platno spuvom se nanosi vrua (oko 500C) otopina kvalitetnog konog tutkala neto jae koncentracije (oko 9%). Nanose se tri ukrtena nanosa jedan odmah iza drugog. Niti platna prema naliju primaju sve manje tutkala jer se tutkalo razrjeuje vodom koju platno sadri. Na licu platna stvara se vrsto ukotvljen i zatvoren sloj tutkala koji prema naliju postaje sve slabiji pa se platno manje ukruti, zadrava elastinost, a na licu je dovoljno zatieno.Za 1 m2 lanenog platna potrebno je 200-250 ml tople tutkalne otopine.Hladno tutkaljenje prevlai platno tankim zatitnim slojem i onemoguava prodiranje preparacije na nalije platna. Platno na ovaj nain ostaje elastinije nego kod toplog tutkaljenja. Tutkali se 5 - 5,5 % eliranim tutkalom koje se dobiva odleavanjem tople tutkalne otopine na hladnom mjestu. elirano tutkalo nanosi se krunim potezima etkom od konjske strune. Prilikom nanoenja esto se pojavi pjena koja nestaje sama od sebe. Najbolje je dio elirane mase staviti na sredinu i krunim potezima ii prema kraju. Platno se nanoenjem utee, a prema svjetlu se vide neobraene povrine. Nakon utezanja platna i nanoenja drugog nanosa, zaobljenim plastinim ili gumenim ravnalom uklanja se viak i tutkalo utiskuje u oice platna. Viak tutkala koji se pojavio na poleini platna, unutarnjim bridovima okvira i sredinjih letvi treba vlanom krpom oistiti i isprati. Na preparaciji bi se ovaj propust manifestirao u obliku plikova. Kod platna grublje strukture laganim bruenjem treba ukloniti zavretke vlakana i drvenaste dlaice koji se nakon tutkaljenja podignu da pod opipom platno ne bi strugalo. Zadebljanja (vorovi) se paljivo odreu iletom.Ako je tutkaljenje bilo nepaljivo ili nepotpuno, na sitastim tkanjima esto se na nezatvorenim i neprekrivenim oicama pojavljuju zvjezdice koje se najee ni preparacijom ne mogu ispuniti.2.5.1. Tutkalo

Tutkalo je protein (bjelanevina, polipeptid) vlaknaste strukture kod kojeg su paralelni proteinski lanci povezani vodikovim vezama. Osnovna materija iz koje se tutkalo proizvodi je bjelanevina kolagen. Kolagen je sastavni dio koe, tetiva i organskog dijela kostiju. Netopljiv je u vodi, raskuhavanjem se razlae u glutin. Sve vrste ivotinjskih tutkala nazivaju se glutinska ljepila.Tutkalo u hladnoj vodi bubri, a u nabubrenom stanju lako se otapa u vruoj vodi i stvara koloidnu otopinu koja ima svojstvo ljepljivosti. Otopina tutkala hlaenjem prelazi u gel koji se otapa zagrijavanjem na 30-500C. Koristi se kao topla otopina koja stvara vrsti film prelaskom u gel i isparavanjem vode uz veliko skupljanje. Tutkalo se na sobnoj temperaturi otapa u dimetilformamidu.ivotinjska tutkala proizvode se iz otpadaka ivotinjskih koa i kostiju pa razlikujemo kona i kotana tutkala. Kotano tutkalo se dobiva iskuhavanjem mljevenih odmatenih kostiju. Bre bubri, lake se otapa, tvre i bre lijepi od konog tutkala pa se vie koristi kao ljepilo u drvnoj industriji (danas je zamijenjeno disperzivnim ljepilima-drvofix).Kona tutkala se dobivaju iz tavljene koe. Elastinija su pa se vie koriste u slikarskoj struci. Cijenjeno je zeje tutkalo koje se dobiva iskuhavanjem zejih koica, a posebno francuski proizvodi colle Totin i colle de lapin extra. Odlikuju se elastinou i uvijek istom kvalitetom. Najistije je tutkalo elatina, posebno jestiva elatina. Po sastavu je skoro isti glutin, ima najveu snagu ljepljivosti i vezivanja. Kad se koristi umjesto tutkala zbog jae snage vezivanja mora se malo smanjiti koncentracija elatine.

Riblje tutkalo (lat. ichtyocolla) je osueni mjehur nekih vrsta riba (jesetre). Poznat je astrahanski riblji mjehur. U nabubrenom stanju se otapa u alkoholu pa se koristi za pripremu fiksativa. Zbog visoke cijene koriste ga samo restauratori.Tutkalo dolazi u trgovinu u obliku ploa, zrnaca, krupice, ljuski. Priprema se tako da u manjoj koliini vode bubri nekoliko sati (ovisno o kvaliteti i veliini zrnaca). Nabubreno tutkalo otapa se na vodenoj kupelji na temperaturi 50-600C u preostaloj koliini vode. Ne smije se otapati direktno na vatri jer bi moglo doi do gubitka vezivne snage tutkala. Tutkalo je higroskopno, djelovanjem vlage bubri i otapa se. U vlanoj atmosferi gljivice i plijesni napadaju i razaraju tutkalo. Od djelovanja plijesni moe se zatititi dodatkom ivinog klorida, HgCl2, fenola itd. Brzo se razgrauje u kiselom i lunatom mediju (3 pH 9), kao i djelovanjem enzima.Trajnost tutkalnog nanosa, netopljivost i otpornost u vlanoj sredini poveavaju se dodatkom alauna (stipse) koji je po sastavu kalijev-aluminijev sulfat, u koliini od 10% u odnosu na koliinu suhog tutkala. Formalin se koristi za pricanje osuenog tutkalnog sloja. Tutkalo se tavi i postaje netopljivo u vodi. Upotrebljava se 5% otopina formalina koja se dobije rijeenjem obinog formalina s est dijelova vode. Tutkalo postaje netopljivo i reakcijom s taninom koji je sastojak drva pa se koristilo za konsolidaciju drva.Priprema tutkalne otopine:Za pripremu 500 ml 6%-tne otopine tutkala treba : - tutkala (5 x 6 g)..............................30 g - alauna (stipse) (10% od 30 g)........... 3g - vodom dopuniti do........................... 500 ml iliZa pripremu 100 g (100 ml) 6%-tne otopine treba 6 g tutkala, a za 500 ml 6%-tne otopine treba 5 puta vie tutkala (30 g). Tutkalo se stavi u manju koliinu hladne vode da bubri, nabubreno tutkalo doda se u preostalu koliinu vode. Alaun se otopi u maloj koliini vode i doda toploj tutkalnoj otopini koja se priprema u vodenoj kupelji.

elatina u listovima najie tutkalo

2.6. PREPARIRANJE PLATNAPreparacija se sastoji od veziva punila (filera) i bjelila, koji joj daju potrebnu gustou, bjelinu, sposobnost upijanja i vezivanja boje. Punila su: kreda (ampanjska kreda, brdska kreda), gips (bolonjska kreda), kaolin. Bjelila su: titanovo bjelilo, cinkovo bjelilo, litopon, olovno bjelilo. Vezivo daje specifina svojstva preparaciji, prilagouje je tehnici slikanja i nositelju slike. Prema vezivu razlikuju se etiri vrste preparacija: tutkalno-kredna (vezivo je tutkalo), poluuljena ili emulzijska (vezivo je emulzija - mjeavina hidrofilnog i hidrofobnog veziva), uljena (vezivo je ulje) i disperzna (vezivo je disperzija akrilne smole u vodi). Svaka od njih ima odreene prednosti i nedostatke.Tutkalo-kredna preparacija brzo se sui, ne uti jer nema ulja koje dovodi do tamnjenja, ali je manje elastina od ostalih preparacija. Upojna je i krta, bez dodatne obrade kojom se smanjuje upojnost, nije preporuljiva na platnu. Uglavnom se koristi na dasci. Poluuljena preparacija je zbog emulgiranog ulja manje upojna, otpornija je na djelovanje vlage i elastinija je u odnosu na tutkalo-krednu preparaciju. Bolje je prilagoena uljenoj tehnici i platnu kao elastinijem nositelju slike. Zbog ulja uti i zahtijeva due suenje (barem 6 mjeseci). Uljena preparacija je najbolje prilagoena uljenoj tehnici, ali zbog ulja zahtijeva dugo suenje (ak do 3 godine) kojem se uglavnom ne posveuje dovoljna panja pa je tehnolozi nazivaju otrovom uljene slike. Veliki broj slika iz 19. stoljea izvedenih na uljnim preparacijama brzo je poeo propadati. Razlog brzom propadanju je nedovoljno suenje preparacije, slabo tutkaljenje i prekomjerna upotreba sikativa zbog ega platno postaje krto i raspada se. Disperzna preparacija je novijeg datuma, do sada je pokazala dobra svojstva, a njenu pravu vrijednost e pokazati njeno trajanje. Najbolje je prilagoena tehnici akrilika, ali se koristi i za druge tehnike. Elastina je i ne uti. 2.6.1. Tutkalo-kredna preparacija

Najprikladnija koncentracija tutkala za preparaciju platna je 5 - 5,5%. Otopina ove koncentracije daje tanke i jednoline nanose koji ne steu suvie brzo. Temperatura tutkala ne smije biti vea od 450C. Ako je temperatura vea, primit e vie punila pa e biti gua, ali slabije vezana. Nia temperatura dozvoljava manje punila pa e preparacija biti tvre vezana.Priprema: Punilo i bjelilo se u suhom stanju dobro izmijeaju. Obino se mijea 1 dio bjelila s 2 d. punila ( 1:9 ako je isto titanovo bijelilo) . Najbolje je smjesu punila i bjelila dodavati polako, sipanjem kroz sito, dok se na povrini ne zadri tanki sloj, to je znak da je postignuta optimalna koliina. Samo od sebe, bez mijeanja punilo i bjelilo e pasti na dno. Preparacija treba pola sata mirovati da izau mjehurii zraka, a zatim se polako izmijea i procijedi kroz gusto sito. Pri cijeenju i nanoenju zna se zapjeniti pa su stari slikari dodavali nekuhano, ali obrano mlijeko s jo pola dijela pirita. Za nanoenje preparacije najbolja je mala savijena etka od konjske grive, a moe se koristiti i iroki kist ili vuneni valjak. Obino se nanose tri sloja. Nakon nanoenja prvog sloja platno se sui na zranom mjestu. Prije stavljanja drugog nanosa, oprezno se obrusi, oprai, navlai mokrom spuvom da ne upije vezivo iz drugog sloja i time ga oslabi. Potezi drugog sloja su ukrteni s potezima prvog. Trei nanos se nanosi nakon suenja i laganog bruenja drugog sloja. Zadnji nanos se ne brusi jer bi preparacija postala jo upojnija. Ako slikar ne voli da mu platno pije, upojnost se moe smanjiti izoliranjem 2%-tnom otopinom elatine u polueliranom stanju koja se nanosi mekanom spuvom da ostane vezana na povrini u obliku tanke membrane. Moe se koristiti i 3%-tna otopina tutkala ili otopina damar smole u lak benzinu (white spirit) u teinskom omjeru 1:6, koja se nanosi tamponom, krunim potezima.Za slikanje uljenom bojom moe se na krednu preparaciju staviti tanki sloj razrijeene tempera boje. Talijanski slikari su te dodatne slojeve crvene, smee ili sivkaste tempera boje nazivali imprimaturama. Impresionisti slikaju na bijelom dodatnom sloju olovne bijele boje.

Slika 2. 14 Potrebni pribor za prepariranje Uzorak sirovog i prepariranog lana

2.6.2. Poluuljena (emulzijska) preparacija (bijela)

Kod ove preparacije bitno je da se mijeanjem postigne stabilna emulzija koja joj daje svojstvo dobrog oslikavanja, vezivanja i prihvaanja naroito emulzijskih i uljnih premaza. Ona zbog ulja uti pa se treba suiti izloena svjetlu. Laneno ulje se moe zamijeniti lanenim tand-uljem (ulje ugueno polimerizacijom), koje manje uti.Priprema: U emajlirani lonac stavlja se 2 vol. dijela krede i 1 vol. dio bjelila ( ili manje ,ovisi o snazi bjelila). Uz stalno mijeanje dodaje se postupno 5%-tne otopine tutkala tako da se dobije jednolino gusta masa, kojoj se uz mijeanje dodaje do 1/2 vol. dijela lanenog firnisa ili, jo bolje, lanenog tand-ulja koje se prethodno razrijedi s rektificiranim terpentinom u koliini od 1/4 teine tand ulja. Moe se dodati 1-2 kapi sikativa (kobalt-naftenata). Dodavanjem ulja masa postaje gusta i ilava. Ako postane teka za mijeanje, opustit e se dodavanjem nekoliko kapi tutkalne otopine. Vaan je postupak emulgiranja koji zahtijeva stalno mijeanje uz polagano dodavanje ulja, koje se mora emulgirati prije dodavanja nove koliine. Masa postaje jednolino glatka, blagog votanog sjaja. Dodavanjem tutkalne otopine (2-3 vol. dijela) ona postaje tekua. Premazi moraju biti tako tanki da je boja platna gotovo providna. Uvijek je bolje staviti jedan tanji nanos itkije preparacije vie, nego jedan nanos gue preparacije manje. Preparacija se nanosi topla (stoji u vodenoj kupelji) u tri ukrtena nanosa, kao i tutkalo-kredna. Ako previe upija, moe se izolirati, kao i tutkalo-kredna preparacija. Stabilnost emulzije treba ispitati jer je tutkalo slabi zatitni koloid i ne daje uvijek stabilnu emulziju s uljem i pored intenzivnog mijeanja. Proba stabilnosti emulzije vri se kapanjem 2-3 kapi preparacije u au hladne vode. Nakon mijeanja na povrini vode se ne smije pojaviti tanki uljeni sloj. Ako se ulje ipak pojavi, stabilnost emulzije se moe popraviti dodavanjem umanjka koji se izmijea s malim dijelom preparacije i doda ostatku.Postoje i drugi recepti za pripremu poluuljene preparacije. Dodavanjem umanjka kao stabilizatora emulzije tutkalnoj otopini, kredi, bjelilu i ulju takoer nastaje poluuljena preparacija, koja se zbog umanjka naziva tampera-preparacija.2.6.3. Uljena preparacija

Uljena preparacija se izvodi na brino impregniraom platnu da ulje ne bi prolo kroz sloj tutkala koji titi niti platna. Platno koje nije dobro izolirano upija ulje i kroz kratko vrijeme postaje krto i lako se raspada. Uljena preparacija je najslinija slojevima uljene boje. Malo upija vezivo boje pa se na njoj ugodno slika. Boje na njoj ne matiraju. Zbog velike koliine ulja, tamni i uti, esto je suvie masna, s vremenom postaje staklasto tvrda pa se slojevi boje ponekad ljute. ak i tvorniki preparirana platna s uljenom preparacijom esto su prematena pa slabije veu nanose uljene boje. Platno bi trebalo odleati na svjetlu barem jo godinu dana. Prije slikanja se previe masna i neupojna preparacija moe odmastiti (opostiti) trljanjem istom krpom namoenom istim apotekarskim benzinom ili alkoholom dok ne nestane masni sloj.Priprema: Kao bjelilo najbolja je mjeavina istih koliina olovnog i cinkovog bjelila. Cinkov oksid je izrazito krt pa se sam ne koristi, titanovo bjelilo je previe inertno. Olovno bjelilo daje izvrsnu plastinost, ali je otrovno. Laneno ulje bi trebalo biti malo ugueno (prosunano) i razrijeeno terpentinom u omjeru: 1 dio terpentina i 3 dijela ulja. Ovako pripremljena preparacija je matiranog sjaja, povoljne gustoe i upojnosti. Danas se uljena preparacija malo koristi, zamijenjena je dobro izvedenom poluuljenom preparacijom.2.6.4. Disperzivna preparacija

Vezivo u ovoj preparaciji je disperzija akrilne smole u vodi, koja se naziva akrilna emulzija. Na tritu se nalazi dosta kvalitetnih domaih (KARBON- Zagreb) i inozemnih preparacija: (GESSO POLIMER - Talens, GESSO ACRYLIC -Talens, LIQUITEX GESSO- Lefranc itd. ).Preparacija se moe pripremiti s akrilnom emulzijom koja se razrijedi vodom i pomijea s bjelilom u omjeru:akrilna emulzijavodabjelilo i punilo (filer)

za temperu134

za ulje123

Akrilna preparacija je najbolja za akrilik tehniku, ali pokazuje dobra svojstva s temperom i uljem. Gradnja slike je najkvalitetnija kad se koriste premazi na bazi istih ili srodnih veziva. Staro je pravilo slino sa slinim. Zrno tkanja nakon prepariranja mora ostati uoljivo i ivo. Preparacija ne smije prekriti strukturu platna. Vea povrina zbog zrnate teksture omoguuje i vre povezivanje boje s podlogom. Dobro izvedena preparacija mora umjereno upijati vezivo da bi se vrsto vezala s bojanim slojevima slike. Poznato je da odleavanjem svaka preparacija sazrijeva i postaje kvalitetnija podloga slike.

2.6.5. Obojene preparacijeObojene, tonirane preparacije, struno se nazivaju gva preparacije (franc. gouache). One manje reflektiraju svjetlo od bijelih preparacije pa ton ne smije biti taman, nego je bolje to svjetliji.Obojeni pigment ili smjesu pigmenata treba u istom vezivu preko noi namoiti i namoenog u dosta tekuem stanju polako dodavati bijeloj preparaciji. Obojenost preparacije moe se postii dodatkom obojenog sloja koji se nanosi na bijelu preparaciju. esto se koristi razrijeena jajana tempera, 2%-tna otopina elatine pojaana dodatkom jajane tempere kao vezivo radi breg suenja ili sloj razrijeene uljene boje.Proba upojnosti preparacije:1. Tanki sloj sirovog lanenog ulja na preparaciji mora se upiti za 5 sati.2. Naneseni sloj vode mora se upiti kroz 15 minuta. Ako preparacija ne upije vodu ili se ne moe namoiti ni trljanjem s vodom, prematena je i vrlo slabe upojnosti.3. Prema holandskoj tvornici Talens (iako to vie nije mjerodavno zbog razliitog pripremanja boje) namaz kobaltno plave uljene boje desetak dana se izloi sunevoj svjetlosti. Boja je osjetljiva na jae upijanje veziva zbog ega puca (nastaju krakelire), ako je preparacija jae upojna.2.7. GREKE KOD PREPARACIJA

1. Zvjezdice na tutkalnom sloju nastaju na rijetko tkanim sitastim tkanjima nakon nepaljivog tutkaljenja. Kroz otvorene oice preparacija izlazi na nalije platna. Ako se zvjezdice pojave i uz brino tutkaljenje, preparaciji se viskozitet povea hlaenjem pa e nanoenjem ispuniti otvorene oice koje je tutkalo proelo i zatitilo.2. Rupiavost sloja preparacije, koja se manifestira kao igliasti ubodi na preparaciji, moe biti uzrokovana prevruom preparacijom, pjenjenjem preparacije ili upotrebom porozne krede koja nije namakanjem otpustila zrane mjehurie. Zrani mjehurii suenjem preparacije pucaju i ostavljaju sitne rupice.3. Raspucavanje i ljutenje slojeva preparacije moe biti posljedica prejakog tutkaljenja, tvrdo vezane preparacije, posebno kad se nanosi u debljim slojevima, ili velike koliine sredstava za tavljenje zbog ega ne dolazi do vrstog povezivanja slojeva.4. Klizanje boje nastaje kad je preparacija prejako tutkaljena, prejako izolirana ili previe masna (kod uljene preparacije). Boja pri slikanju klie kao po staklastom sloju. 2.8. ZATITA PLATNA S NALIJA

Platno treba zatititi i s nalija od djelovanja blage, sumpornih plinova iz zraka koji s vlagom daju kiseline, praine i ae koje apsorbiraju agense iz zraka i doprinose propadanju platna. Kroz povijest slikarstva koristile su se votano-smolne smjese, premaz tutkalom, elakom ili nekom drugom smolom. Na nekim Tizianovim platnima nalije je obraeno gustom tutkalno-krednom preparacijom. Danas se najvie koristi lijepljenje vrstog papira na poleinu okvira ili vrsti okvir s napetom gazom koji je uloen u lijeb na unutarnjem rubu letvica okvira. Pri normalnim uvjetima ovo je zadovoljavajua zatita.

zatita nalija moe se izvesti i pomou lesonitnih ploa privrenih vijcima na okvir

3. PAPIR

Prethodnik papira, po kojemu je papir i dobio ime, je papirus. Biljka papirus je samoniklo uspijevala u dolini Nila. Stabljika biljke papirus rezala se u trake koje su se popreno slagale, preale, suile na suncu i polirale pomou koljke, kosti ili kamena. Papirus je preivio tisue godina u suhoj atmosferi Egipta. Gubitkom vlage papirus postaje krt, primanjem vlage vraa mu se fleksibilnost. U Egiptu je papirus bio u irokoj upotrebi od oko 2000 godina p.n.e. do 9. stoljea, kad je uveden papir.

Otkrie papira pripisuje se Kinezima nekoliko stoljea prije nove ere. Koristio se za razliite svrhe, a upotreba papira za pisanje datira od 2. stoljea. Svoju vjetinu proizvodnje papira uvali su tajnom vie od 700 godina, sve dok neki kineski proizvoai papira nisu bili zarobljeni od strane muslimana i odvedeni u Samarkand, u Uzbekistan. Evropljani su konano savladali vjetinu izrade papira nauivi je od muslimana oko 1200. godine. Prva tvornica papira u Evropi poinje s radom u Italiji 1276. godine- tvornica Fabriano, iji su papiri i danas meu najkvalitetnijima. Suvremena proizvodnja papira u kojoj je drvo glavna sirovina, datira od 1846. godine kad je proizveden prvi papir iz drvne celuloze.3.1. PROIZVODNJA PAPIRA

Drvo sadri oko 50% celuloze, 30% lignina, kemiceluloze, smole i drugih primjesa. Celuloza se odjeljuje od ostalih sastojaka kemijskom preradom drva, raskuhavanjem s natrijevim hidroksidom ili kalcijevim hidrogensulfitom, pa se dobije natron celuloza ili sulfit celuloza. Osim celuloze, za proizvodnju loijih vrsta papira slui i drvenjaa, koja se dobiva bruenjem drva u vodi koja otplavljuje masu drvnih vlakanaca. Pulpa je papirna masa dobivena od razliitih sirovina. Pulpi se dodaje vezivo koje sprjeava upijanje i razlijevanje boje i punila koja popunjavaju mikroskopski sitne meuprostore izmeu celuloznih vlakana. Papirna masa na pokretnim sitima postepeno gubi vodu. Prolazom izmeu valjaka, koji su na kraju procesa zagrijani, celulozna vlakna se isprepliu, zbijaju i povezuju. Proimanjem dodacima (vezivom, punilima, pigmentima) papirna masa se uvruje i formira u list papira odreene irine, debljine, gramature i kvalitete povrine. Papirna vlakanca pod mikroskopom detalji sita za papir sa vodenim peatom

Suenjem se celulozna vlakna dobro vezuju uz pomo dodataka, ali i vodikovim vezama izmeu molekula celuloze. Kvaliteta papira ovisi o istoi celuloze i duini celuloznih vlakanaca. Sirovine za najkvalitetnije vrste papira su lanene, konopljine i pamune krpe ili vlakana lana, konoplje, pamuka, duda (kineski papiri), bambusa (japan papir).Cijenjeni su, posebno za umjetnike svrhe, runo proizvedeni papiri iz otpadaka lana, konoplje, pamuka. Karakteristike runo proizvedenog papira su nejednaki i istanjeni rubovi kao i specifina struktura koja ovisi o vrsti sita na kojem se pulpa cijedi i preanjem formira u list papira (slika 3.2). U odnosu na strojno proizvedene papire, runo proizvedeni papiri manje podlijeu utjecaju vlage i trajniji su.3.2. PAPIR KAO NOSITELJ SLIKE

Papir spada u grupu lakih i elastinih nositelja slike. Ve su Rembrandt, Rubens, i drugi poznati slikari koristili papir za djela manjih formata. Ti su papiri runo proizvedeni od otpadaka lana, konoplje ili pamuka. Dananji papiri proizvode se strojno, a kao sirovina se koristi celuloza drva. Papiri od krpa su bolji, ali i skuplji. Dobre vrste strojno proizvedenih papira dobivaju se mijeanjem celuloze drva i krpa lana, konoplje ili pamuka. Deblji papiri koriste se za nositelje slike.Debljina strojno proizvedenog papira je obino od 0,1-0,3 mm. Gramatura papira je 100-300 g/m2, a irina 150 - 200 cm. Najee se koristi natron papir (nije bijeljen pa ima smeu boju). vrst je i ilav, moe se napeti na okvir kao i platno, preparirati vea povrina i rezati na potrebne formate. Ako je dobro obraen moe biti dobar nositelj za skice i manje studije. Po gramaturi spada u polukartone (150-250 g/m2).3.2.1. Napinjanje papira na okvir

Celuloza papiru daje svojstvo higroskopnosti. Papir na vlazi bubri, suenjem se skuplja i utee pa se moe, ako je dovoljno vrst, nategnuti na okvir.Za napinjanje papira koristi se vrsti drveni okvir i do 150 cm irine, 2,5-3 m duine, irine letvi 10- 12 cm. U okviru veih dimenzija potrebna je sredinja letva kako bi se sprijeilo izvijanje okvira pri stezanju papira. Papir se prilikom napinjanja i obrade stee vie nego platno, zato se koristi vrsti jai okvir. Papir se ree za 8-10 cm vie za prijevoj sa svake strane okvira. Odreu se sva etiri ugla papira u dijagonalnom smjeru. Strana papira koja e se obraivati okrene se prema gore i spuvom navlai paralelnim potezima. Papir se paljivo okrene, zatim se navlai i druga strana. Papir ne smije biti promoen. Posebno paljivo treba postupati s papirom koji ima drvenjae jer se jaim vlaenjem lako raspada. Celulozna vlakna, vezivo i punilo bubre to dovodi do istezanja u smjeru duine i irine papira pa se papir nabora. Na papir se postavi okvir, pravilno okrenut prema papiru (istak ili zaobljeni krajevi okvira okrenu se prema papiru) i lijepi ljepilom topljivim u vodi (glutolin- po sastavu je metilceluloza, reverzibilno ljepilo, u vodi bubri i prelazi u viskoznu bezbojnu masu koja nije pokvarljiva). Lijepljenje poinje nanoenjem ljepila na poleinu due letve i prileei prijevoj papira. Nastavlja se pritiskom na prijevoj suhom krpom od sredine prema krajevima bez zatezanja prijevoja. Prelazi se na drugu duu letvu pa na krae letve okvira. Panju treba obratiti na dobro zalijepljene uglove. Papir se sui u vodoravnom poloaju do sljedeeg dana. Suenjem se papir skuplja i napinje.3.2.2. Napinjanje papira na dasku

Slika 3. 1 Napinjanje papira na daskuPapir se navlai spuvom ili se, kao kod akvarel papira, poloi u tacnu s vodom da se natopi. Nakon vaenja se ocijedi, polegne na crtau dasku neto veih dimenzija od papira, lijepi ljepljivom trakom (pik papir) i pusti da se osui. Suenjem se papir natee.3.2.3. Impregniranje papira

Za tutkaljenje papira bolje je koristiti otopinu tutkala nie koncentracije, oko 4%, ali toplu (40-450C) da bolje penetrira u papir i uvrsti ga. Tutkalo se nanosi mekanom prirodnom spuvom u dva premaza. Drugi premaz tutkala nanosi se ukrtenim potezima s prvim premazom im se prvi premaz tutkala malo upije.3.2.4. Prepariranje papira

Uljena preparacija se ne koristi na papiru. Danas se esto koristi disperzna preparacija koja se kupuje gotova, ili tutkalo-kredna preparacija koja se priprema s 4-5%-tnom otopinom tutkala. Nanose se 3-4 tanja nanosa mekanom ocijeenom etkom. Drugi sloj preparacije moe se nanijeti 2-3 sata nakon prvog sloja. Trei sloj se nanosi sljedei dan. Prethodno je dobro drugi sloj lagano obrusiti i navlaiti. Obraeni papir se odree i objesi da odlei prije slikanja.Za slikanje se odrezani i odleani papir privrsti na vrstu podlogu -lesonit plou (vlaknatica) ljepljivom trakom (pik papir na kojem je ljepilo dekstrin). Najbolje je koristiti ljepilo na bazi istog ili slinog veziva koje je i u papiru, zbog jednakih napetosti u materijalu.Papir se moe pomou prijevoja zalijepiti na lesonit plou. Sa svake strane se odree vie papira za prijevoj. Ljepilom se prijevoj zalijepi na poleinu lesonit ploe. Ploa se prekrije papirom i optereti dok se ne osui. Kad je papir oslikan, skida se s ploe. Sui se nekoliko mjeseci, a zatim kaira (lijepi) na vrstu podlogu kao to je karton,ljepenka ili lesonit.3.2.5. Kairanje papira

Oslikana strana papira okrene se prema dolje. Poleina papira i karton premau se ljepilom i lijepe postepenim sputanjem papira uz lagano pritiskanj da se istisnu zrani mjehurii i postigne dobro spajanje. Na uglovima se papir izree dijagonalno. Prijevoji se zalijepe na karton. Zalijepljeni papir se optereti. Da ne doe do krivljenja kartona kaira se i poleina ( kontraka) papirom iste gramature koji je krai 2-3 cm sa svake strane. Kairani papir se opet mora zatititi papirom i opteretiti da se dobro zalijepi.3.2.6. Propadanje papira

Glavni sastojak papira je celuloza. Celulozna vlakna daju papiru mehanike osobine, elastinost i dimenzionalnu stabilnost. Cijepanjem molekula celuloze u celuloznim vlaknima, oksidacijom i u kiselom mediju, celulozna vlakna se razgrauju i postaju krta pa papir propada. Cijepanje molekula celuloze uzrokovano je oksidacijom kisikom iz zraka koja je potpomognuta djelovanjem vidljivog svjetla i UV zraenjem (fotooksidacija) zbog ega dolazi do pucanja molekula celuloze i gubitka elastinosti i mehanike otpornosti. Djela na papiru uvaju se u mapama zatiena od svjetlosti ili u prostoru s umjerenom rasvjetom. Djelovanjem topline proces starenja i propadanja papira se ubrzava. Papir uti, postaje krt, gubi otpornost na savijanje. Ve je i temperatura od 250C kritina za papir. Uvjeti za uvanje papira su temperatura oko 200C i relativna vlaga od 55-60%. U prostoru s relativnom vlagom ispod 40% papir postaje krt. Relativna vlaga iznad 70% omoguuje razvoj plijesni i mikroorganizama. U papiru dobivenom iz drva prisutan je i lignin koji doprinosi kiselosti papira zbog aromatskih spojeva koji imaju -OH grupu vezanu na benzenovu jezgru (fenoli). Lako se oksidira u obojene (uto do smee) spojeve i kisele produkte, koji dovode do hidrolize celuloze. Visoko kvalitetni papir proizvodi se od celuloze drva koja je osloboena lignina. ista celuloza lana i pamuka je stabilna ako nije izloena djelovanju vlage, plijesni i insekata. Papir dobiven od krpa ili prirodnih vlakana biljaka je zbog toga kvalitetniji i trajniji. Papir od drvne celuloze, zbog uklanjanja drvenastih materija kemijskom preradom drva, postaje manje elastian jer se i molekule celuloze razgrauju, vlakna postaju kraa, a time i manje elastina.Veziva se papiru dodaju da bolje poveu celulozna vlakna. Veziva sprjeavaju upijanje i razlijevanje boje (filtar papir ne sadri vezivo). U boljim vrstama papira veziva su krob, dekstrin, tutkalo, derivati celuloze topivi u vodi (metilceluloza). Najloije vezivo je kolofonij u obliku smolnog sapuna kojemu se dodaju aluminijevi spojevi da se smola istaloi (koagulira) na vlaknima. Aluminijev ion Al3+ hidrolizira i daje vodikove ione koji uzrokuju razgradnju celuloze. Propadanje papira uzrokuju oksidi sumpora i duika koji nastaju izgaranjem razliitih goriva. Oni s vlagom stvaraju kiseline, koje uzrokuju kiselost papira i njegovo daljnje propadanje. Kiselost papira (acidifikacija papira) uklanja se neutralizacijom papira vapnenom vodom Ca(OH)2 koja ima pH iznad 12. H+ (aq) + OH- (aq) = H2O (l)Viak kalcijevog hidroksida s CO2 iz zraka prelazi u kalcijev karbonat CaCO3, koji se precipitira (taloi) na i izmeu celuloznih vlakana. Ca(OH)2 (aq) + CO2 (g) = CaCO3 (s) + H2O (l)U uvjetima novo nastale kiselosti, kalcijev karbonat uklanja kiselost jer prelazi u CO2 i vodu. Za uklanjanje kiselosti moe se koristiti i barijev hidroksid ili magnezijev hidrogen- karbonat, Mg(HCO3)2..3.2.7. Papiri u slikarskim tehnikama

Prema nainu proizvodnje papiri mogu biti runo ili strojno proizvedeni. Naroito su cijenjeni runo proizvedeni papiri od lanenih krpa. Mnogi od njih imaju vodeni znak koji je utisnut, a razlikuje se veom ili manjom prozirnou od ostale povrine papira. Vodeni znak pokazuje pravu stranu papira (slika 3.2).Prema povrinskoj obradi papiri mogu biti:-vrue preani (hot pressed paper, esto se oznaava kao H.P.) glatki. Satinirani papir prolazom izmeu zagrijanih valjaka dobiva veu glatkou i sjaj.-hladno preani papiri su zrnate strukture ( polu hrapavi i hrapavi). Hladno preani papiri su grublji, porozniji, slini su runo proizvedenim papirima. U razliitim tehnikama koriste se papiri koji moraju udovoljiti zahtjevima odreene tehnike. Proizvedeni su od najfinijih sirovina, lanenih ili konopljinih vlakana.Crtae tehnike ugljenom, kredom ili krejonom zahtijevaju papir fino zrnate strukture. Mokre tehnike crtanja - crte tuem, lavirani crte- zahtijevaju papir glatke strukture, velike dimenzionalne stabilnosti i smanjene upojnosti. Vezivo je najee tutkalo, krob daje veu upojnost i manju elastinost. U akvarel tehnici bjelina papira na nekim mjestima ostaje netaknuta ili zbog lazurnosti tehnike prosijava kroz slojeve boje. Prozranost i intenzitet boje pojaava grubo zrnata povrina papira. Papiri za akvarel najee pripadaju kartonima gramature 200-600 g/m2. Vezivo je i u ovim papirima najee tutkalo. esto se papir i povrinski tutkali kako bi se sprijeilo razlijevanje boje. Povrinski tutkaljen papir ne smije se savijati jer bi sloj tutkala ispucao, a boja bi zbog vee upojnosti dobila zagasitiji ton.Japan papir ima specifinu upojnost i strukturu od finih svilenih, dudovih, riinih vlakanaca u kojoj su, kod debljih japan papira, vidljiva grublja bambusova ili deblja svilena vlakanca to ih ini specifinim, kao to se vidi na slici 3.3.Papir za gva je obino toniran. Koriste se tonirani crtai papiri, akvarel papir finijeg zrna, ali i grublje zrnati laki kartoni.Papir za pastel mora imati grubo zrnatu strukturu pa esto sadri punilo naneseno na jednu stranu papira prilikom proizvodnje. Umjesto satiniranja, bruenjem povrine dobiva se barunasta struktura.Grafiki papiri moraju imati svojstvo dobrog upijanja vlage pa imaju malu koliinu veziva (krob ili dekstrin ee nego tutkalo). Kao punilo se koristi i do 40% krede, vie na gornjoj strani zbog upojnosti grafike boje. Minimalnim dodatkom glicerina postie se vea elastinost.Paus papir je poluprozirni bezdrvni papir natopljen suivim uljem koje jednako lomi svjetlo kao i papirna vlakanca.

Slika 3. 2 Fabriano papiri za akvarel

Slika 3. 3 Runa proizvodnja papira u Japanu

3.3. LJEPENKA

Ljepenka je kao nositelj slike uvedena u 18. stoljeu. Proizvodi se lijepljenjem i preanjem vie tanjih listova papira ili lijevanjem i valjanjem do 5 mm debelog sloja papirne pulpe. Ljepenka ima gramaturu veu od 600 g/m2. Dolazi u veliini 70x100 cm.Sirovine za proizvodnju ljepenke su neobraena drvna celuloza, slama, bezdrvni papir, a najkvalitetnija ljepenka proizvodi se od lanenih i konopljinih otpadaka. Ovisno o vrsti punila, na trite dolazi bijele, sive ili smee boje. U bijeloj ljepenci punilo je mrtvi gips pa je poroznija i krtija od ostalih. U sivoj i smeoj ljepenci punilo je glina. Bolje vrste ljepenke lijepljene su tutkalom ili kazeinom, a loije vrste vodenim staklom ili smolnim ljepilom. Nedostaci ljepenkeesto listovi papira u ljepenci nisu dobro zalijepljeni pa se pri tutkaljenju znaju ljutiti (kalati) na rubovima. Ako vanjski listovi nisu dobro zalijepljeni, nastaju plikovi prilikom tutkaljenja. Ljepenka veeg formata se savija i krivi. Kao pouzdani nositelj slike koristi se ljepenka veliine do 35 x 50 cm, to je etvrtina normalnog formata. Obrada ljepenkeZa tutkaljenje se koristi 7-8% topla tutkalna otopina. Zbog dubljeg prodiranja bolje je koristiti 4 - 4,5%-tna vruu otopinu tutkala, koja se nanosi u dva nanosa. Impregniraju se obje strane i bridovi. Jaa tutkalna otopina,, naroito kad je mlaka ostaje vezana na povrini kao staklasto tvrdi sloj na kojemu e preparacija biti slabo vezana. Ljepenku je najbolje preparirati emulzijskom preparcijom u kojoj je koncentracija tutkala 5,5%. Da ljepenka ostane ravna i zatiena od utjecaja vlage, preparira se na licu, naliju i rubovima.

A.Uvodi: U hvarskoj luci, 1929., tempera, ulje / ljepenka, 49,5 x 69,8 cm

3.4. PERGAMENT

Legenda kae da je kralj Eumen II od Pergama (197.g.p.n.e - 158.g.p.n.e) izumio pergament kada plantae papirusa vie nisu mogle podmiriti potranju za papirom.Prema drugom tumaenju-oko 200. p.n.e. jedan od faraona iz dinastije Ptolemejevia zabranio je izvoz papirusa iz Egipta, kako bi sprijeio razvoj "biblioteka" u drugim zemljama-to je primoralo korisnike papirusa da nau alternativni materijal.Pergament se izraivao preradom tankih koa najee mladih ivotinja: koza, ovaca, teladi, magaraca pa i zmija. Proces izrade bio je vrlo jednostavan. S oguljenih ivotinjskih koa odstranila se dlaka, zatim se koa tretirala vapnom. Depilirana koa napinjala se na drvene okvire i postupno suila. Sljedea faza bilo je bruenje pomou vulkanskog pijeska i glaanje uz pomo kosti ili glatkim kamenom. to je pergament bio tanji to je bio cijenjeniji. Zadnja faza bila je natapanje ispeglane koe u ulju, i suenje ulja s ciljem da se postigne odgovarajua elastinost. Pergament je u Evropi bio najzastupljeniji materijal za pisanje dok nije otkrivena tajna proizvodnje papira oko 1200. godine. Ipak, ak i danas, poneki veoma vani dokumenti ispisuju se na pergamentu zbog njegove trajnosti i izuzetne vrstoe ( Versajski ugovor, Nobelova nagrada.. ).4. DRVENI NOSITELJI

Drvo spada u vre i tee nositelje slike. Osim masivne drvene daske, danas se koriste drvene ploe dobivene lijepljenjem i preanjem razliitih proizvoda drva. Zbog unakrsnog lijepljenja esto su mirnije, manje rade od masivne drvene daske. Svaka od njih pored prednosti ima i nedostatke koje treba pravilnom pripremom svesti na najmanju mjeru.Drvena daska se koristi kao nositelj tafelajne slike vie od 4000 godina. Grci su najvrjednije radove na drvu skupljali u pinakotekama. Faiyumski portreti su raeni na dasci. Prve ikone u Sredozemlju javljaju se u 6. stoljeu. Srednjovjekovno slikarstvo raeno je na dasci. Na drvenim daskama slikali su i majstori sjeverne renesanse.Najee se koristi drvo koje je karakteristino za odreeno podruje. U Italiji se najvie koristila topola, u Nizozemskoj hrast, lipa u Njemakoj, orah u junoj Francuskoj. Leonardo da Vinci je esto koristio orah.4.1. PRESJECI DRVA

Drvo je materijal nehomogene strukture koja se najbolje vidi na presjecima drva.1 - srce2 - srni traci3 - liko i kambij4 - kora5 - sr (jedrac)6 - bjeljika (bijelj)7 - godovi

Slika 4. 1 Popreni presjek drva

Na poprenom, elnom presjeku vidi se srce, sredite stabla, koje je neotporni dio drva pa ga treba ukloniti, a dobivene daske slijepiti. Sredinji, kod nekih vrsta tamniji dio (zbog fiziolokih i kemijskih promjena dolazi do tamnjenja-kod hrasta, kestena, bora), sr ili jedrac je najvri i najotporniji pojas gustog drva. Oko sri prostire se pojas bjeljike, koji je izgraen od mlaih i svjetlijih godova. Godovi su godinji prirast drva. Na svakom godu razlikuje se proljetni meki, svjetliji dio goda i jesenski tvri i tamniji dio. Na pojasu bjeljike vide se srni traci. Srni traci se proteu radijalno od sri prema kori, a imaju zadau da bjeljiku opskrbljuju hranjivim sastojcima. Kod stabala crnogorice vidljive su sitne pore presjeenih smolnih kanala koji teku paralelno s osi stabla. Kambijev sloj stvara drvno stanije. Liko, kao najmlai ali ivi dio odvodi asimilate od kronje prema korijenu. Kora je mrtvo tkivo, koje u toku rasta raspucava.

Tangencijalni (tetivni) presjekDaske dobivene ovim presjekom nazivaju se bonice. Najee su duljine 4m, irine oko 25 cm i debljine do 6 cm. Za nositelja slike nisu prikladne jer se krive zbog nejednakog upijanja i otputanja vlage na lijevoj i desnoj strani. Daska sranica i njoj prileee dvije daske srednjice su kvalitetni nositelji slike.

Slika 4. 2 Tangencijalni presjek drva(1-sranica, 2-srednjice, 3-bonice, 4-okorak, 5-svjee rezana daska srednjica, 6-osuena daska)Kod svake daske bonice razlikujemo unutarnju stranu okrenutu prema srcu stabla, tzv. desnu stranu i prema kori okrenutu lijevu stranu. Lijeva strana je uvijek meka, bre i ranije otputa vlagu, pa se i jae skuplja, to izaziva uvijanje daske na toj strani. to je bonica dalje od srca vie se krivi. Kvaliteta bonica prema kori je sve loija.Radijalni presjekDaske dobivene radijalnim rezom nazivaju se blistae. Godovi im lee okomito na irinu daske pa se ne krive. To su najkvalitetnije daske za nositelja slike. Zbog puno otpada, radijalni presjek se koristi samo za posebne svrhe.

Slika 4. 3 Radijalni presjek drva4.2. FIZIKA SVOJSTVA DRVA

Drvo se sijee kad je potpuno dozrelo, kad vie ne raste u visinu. Dozrelo drvo ima veu otpornost i vrstou, polake upija vlagu pa ga i gljivice manje napadaju. Najkvalitetniji dio drva je onaj koji se protee 130 cm od zemlje do 130 cm ispod kronje. Drvo se sijee zimi kad sadri najmanje drvnih sokova, iako i tada polovina njegove teine otpada na vodu. Daske dobivene presjecima drva trebaju se suiti na zraku i nekoliko godina da bi se postotak vlage smanjio na 12-15%.Pri suenju dolazi do stezanja drva. Drvo se najmanje skuplja u pravcu osi stabla i to 0,1-0,5%.

Slika 4. 4 Skupljanje drva, rad dasaka dobivenih razliitim presjecima drvaU radijalnom smjeru vie se skuplja, 3-5%. U smjeru tetiva, u irini daske skupljanje je najjae, 5-10% (slika 4.4). O pripremi drva ovisi i kasnija kvaliteta drva kao nositelja slike. Cennino Cennini pie da daske za nositelje slike treba prethodno kuhati u vodi ili izlagati vodenim parama da bi se uklonili (izluili) hidrofilni sastojci, a drvo postalo stabilnije, trajnije i mirnije. Holandski slikari su koristili isprane hrastove daske starih brodskih podova ili daske dna pivskih baava. Nakon viegodinjeg suenja na zraku, daske su lijepili i obraivali. Struktura drvaDrvo se sastoji od drvne tvari i upljina koje postoje u svim vrstama drva. Spojevi koji izgrauju drvo su: celuloza, kemiceluloze, lignin i manje koliine smole, eterinih ulja, eera, trijeslovina (tanina) i mineralnih tvari.Stanice drva imaju fizioloku i mehaniku funkciju. Dijele se na potporno tkivo ili vlakna, provodno tkivo ili sudove i rezervno tkivo ili parenhin. Stanice drva su duguljastog oblika i idu u smjeru rasta drva (osim poprenog parenhima koji izgrauje srne trakove). Svaka vrsta drva ima karakteristinu grau vidljivu golim okom ili pod mikroskopom. Ovisno o klimi i brzini rasta varira koliina pojedinih tkiva (proljetnog i jesenskog drva).

Slika 4. 5 Stanica drva u presjeku: a) u kosoj projekciji, b) u ortogonalnoj projekcijiKod etinjara (crnogorice) je graa jednostavna, sastavljena je uglavnom od sudova koji se niu u relativno pravilnim radijalnim nizovima, s neto smolnih kanala. Zbog jednostavnosti grae na presjeku su pravilno porozni. Odlikuju se markantnou godova. Srni traci nisu uoljivi. Kad rastu sporo na velikim visinama, godovi su tanki i drvo relativno gusto. Ako rastu brzo prevladava proljetno drvo, manje gusto, s irokim godovima. Crnogorica spada u meke vrste drva.Drvo listaa (bjelogorice) ima sloeniju grau u kojoj su zastupljene sve stanice drva. Nisu sloene u pravilne redove. Imaju odreene zone pora koje se vide na presjeku po kojima se razlikuju: hrast je kolutiasto porozan, orah srednje kolutiasto, lipu, jablan i bukvu karakterizira difuzna poroznost. Godovi nisu markantni, jedva su vidljivi. Bjelogorica spada u tvre vrste drva.1. Celuloza izgrauje stanice drva. Celuloza drvu daje svojstvo higroskopnost, tj. svojstvo da upija i otputa vlagu ovisno o vlanosti okoline. Zbog nehomogene strukture svi dijelovi drva ne upijaju jednaku koliinu vlage. Celuloza je uzrok bubrenju i skupljanju, radu drva, krivljenju i pucanju drva.2. Kemiceluloze su sporedne strukturne komponente. To su celulozne materije kraih molekula od celuloze.3. Lignin je manje ili vie amorfna tvar koja ima ulogu ljepila. Lignin povezuje strukturne jedinice sastavljene od celuloze u vrstu drvenu masu. Lignin ini drvo drvom. Tablica 1. Sastav drvaSASTA DRVALISTAEETINJARI

Celuloza50 %50 %

Kemiceluloze26 %23 %

Lignin24 %27 %

4.2.1. Vlaga

Vlaga je u drvu definirana kao postotak vode u odnosu na teinu suhe drvene tvari. ivo drvo je puno vode (drvni sok) koja varira s gustoom drva. Tako topola moe sadravati 200% vlage, etinjari 120-150%, a hrast i bukva 80-90%. to je gustoa drva manja, drvo je meke i sadri vie vode. im se posijee, drvo se poinje suiti. Najprije odlazi slobodna voda iz upljina. Isparavanjem slobodne vode drvo gubi na teini, ali se ne skuplja. Kad ispari slobodna voda drvo sadri izmeu 25 i 30% vlage (toka zasienja vlakana).Ispod toke zasienja drvo zbog higroskopnosti gubi ili prima vlagu. Kad iz staninih stijenki pone isparavati vezana voda, sadraj vlage pada ispod toke zasienja vlakana, dolazi do skupljanja koje se nastavlja dok drvo ne izgubi svu vlagu. Zbog higroskopnosti, u uvjetima normalne vlanosti drvo zadrava uvijek odreenu koliinu vode. Drvo se sui prema unutranjosti. Voda odlazi difuzijom ili kapilarnou u poprenom i uzdunom pravcu. Suenjem drva pri konstantnim uvjetima, drvo dobiva ravnoteni sadraj vlage u odreenim uvjetima temperature i vlanosti. U prostoru s centralnim grijanjem ono iznosi 6-8%, na normalnim okolnostima (200C i 65% relativne vlage) oko 12%.Svjee posjeeno crnogorino stablo za razliku od bjelogorinih ili lisnatih stabala u prosjeku sadri oko 55 70% vode u usporedbi s tehniki (umjetno) osuenim drvetom. Od toga na jezgru drveta otpada koliina od oko 35 50%. Bjelogorina stabla u prosjeku u sebi sadre oko 79 100% vlage u usporedbi s umjetno osuenim drvetom. Svjee posjeena stabla nekad nazivamo i ''zelenim drvetom'' a to je donekle i opravdano jer takvo stablo sadri otprilike jednak udio vlage u sebi kao i jo ne posjeeno stablo. Pri tome treba rei da se ukupni sadraj vlage mijenja s obzirom na vrstu stabla kao i stanite odnosno uvjete okolia u kojima se stablo razvija. Sadraj vlage odnosno vlaga stabla predstavlja onu vrijednost koju nazivamo vodom u stablu. Ovu emo vrijednost oznaiti slovom u i izraavamo je u postocima. Vlaga drveta daje nam potrebne podatke o odnosu koliine vode mv u stablu i drvene mase bez sadraja vlage mo(tehniki osuena drvena supstanca mo). Koliinu vode u supstanci drveta mogue je stoga izraunati prema formuli kako slijedi: drvo se mjeri u svjeem stanju (kad jo uvijek sadri vlagu u sebi mu) a zatim se mjeri i u (tehniki) osuenom stanju. Meusobna razlika izmeu ove dvije mase (mu - mo) predstavlja masu vode u stablu. Vlaga drveta =Vlano drvo (mu) Masa suhog drveta (mo)/Masa suhog drveta (mo)x 100U praksi su promjene sadraja vlage u drvu relativno velike. Na primjer, pri prosjenoj temperaturi i relativnoj vlanosti zraka od 80%, drvo se sui do ravnotenog sadraja vlage od 16-17%. Ako se relativna vlanost smanji na 40%, sadraj vlage u drvu e pasti na 8%. Ako bi se relativna vlanost ponovno digla na 80%, sadraj vlage u drvu bi teoretski porastao opet na 16-17%.

makro snimke nekih poroznijih i manje poroznih vrsta drva

4.2.2. Skupljanje i irenje

Otputanjem vezane vode poinje skupljanje drva i traje dok u drvu ima vode. to je drvo gue vie se skuplja. Zbog gue strukture drva, hrast i bukva imaju volumno skupljanje od 15-20%. Kod poroznih vrsta drva, kao to su topola i etinjari, skupljanje varira od 10-15%.Tablica 2 Srednja kontrakcija za promjenu relativne vlanosti od 1%Vrste drvaTangencijalni pravacRadijalni pravac

Porozno drvo ( svijetla drva, etinjari, porozni hrast i bukva )0,2% - 0, 3%0,10% - 0,15%

Gusto drvo ( tvrda drva, gusti hrast i bukva, breza i brijest )0,3% - 0,4%0,15% - 0,20%

Promjene dimenzija ovise o pravcu u kojem je drvo sjeeno. Kod tangencijalnog reza irina isjeene daske ide u tangencijalnom pravcu, a debljina u radijalnom. Kod radijalnog reza irina isjeene daske ide u radijalnom pravcu, a debljina u tangencijalnom. Daska e se manje kriviti ako joj irina ida u radijalnom smjeru.Drvo, zbog promjene vlanosti, prima i otputa vlagu, zbog ega se iri i skuplja. Te uestale promjene dimenzija nazivamo rad drva. irenje drva je irenje materije drva. Stanice debelih staninih stijenki irit e se i skupljati vie nego stanice tankih staninih stijenki. Gusto drvo, koje sadri vie drvene tvari po jedinici volumena, vie se skuplja i iri. Prodiranje vlage u upljine nema nikakvog utjecaja. I debljina drvene daske ima utjecaj na rad drva. Debela daska se iri manje od tanke. Za vrijeme procesa skupljanja odreene hidroksilne grupe (-OH) se vremenom poveu i ne mogu ponovno apsorbirati vodu. Skupljanje postaje u odreenoj mjeri trajno. Kao posljedica toga, stare drvene ploe stvaraju neku vrstu opne koja je prepreka za vlagu.

Razlike specifine gustoe u krugu jedne vrste stabala mogu se raspoznati prema irini unutarnjih prstena (godova). Tako je jasno vidljivo da je irina prstena, na primjer smreke, u skandinavskim zemljama u kojima je vegetativni period znatno krai puno manja od prstena smreke koje su izrasle i razvile se u podrujima Srednje Europe gdje period vegetacije ipak vremenski znatno dulje traje i gdje vladaju puno povoljniji klimatski uvjeti.Slina razlika u irini prstena kod stabala vidljiva je i kad je rije o podrujima s razliitom nadmorskom visinom to je nadmorska visina nia to su prsteni u stablu smreke iri. Godine razvoja s povoljnijim klimatskim uvjetima takoer povoljno utjeu na irinu prstena, za razliku od onih godina u kojima vladaju nepovoljniji klimatski uvjeti (na primjer nie temperature tijekom godine, dui zimski uvjeti od uobiajenih i slino).Specifina gustoa (g/cm3) Smreka 0,30. 0,43. 0,64 Bor 0,30. 0,49. 0,86 Hrast 0,39. 0,65. 0,93 Bukva 0,49. 0,68. 0,88 Bongossi (tropsko drvo) 0,95. 1,04. 1,14Kad bismo isueno drvo tako preali da u njemu ne ostane niti jedna praznina ili upljina dogodilo bi se sljedee: preana drvena supstanca razliitih vrsta stabala imala bi jednaku specifinu gustou. Njezina vrijednost kretala bi se oko 1,5 g/cm3 i predstavljala bi istu gustou supstance stanica drveta. Velike razlike u specifinoj gustoi pojedinih vrsta stabala temelje se upravo na ukupnom udjelu su stanine supstance drveta i unutarnjih pora (upljina) u stablu.

4.2.3. Okolna atmosfera

Dvije glavne karakteristike zraka su temperatura i relativna vlanost.Temperatura ima relativno mali utjecaj na stabilnost drva koje je pravilno sueno. Indirektni utjecaj temperature zbog utjecaja na relativnu vlanost je velik.Vlanost je koliina vode koja se kao para nalazi u zraku. Izraava se brojem grama vodene pare u m3 vlanog zraka. To je apsolutna vlanost. Relativna vlanost jednaka je omjeru apsolutne vlanosti zraka prema maksimalnoj vlanosti koju bi zrak mogao imati pri istoj temperaturi. Izraava se u postocima. Jako je znaajna pri konzervaciji muzejskih predmeta.U tablici 3 dana je koliina vodene pare u gramima koju sadri 1m3 zraka kad je potpuno zasien vlagom (relativna vlanost je 100%).Tablica 3Temp. ( 0 C )1020304050607090100

Voda ( g/m3 )9,417,330,451,182,9130,1198,0423,0597,0

Na primjer ako zrak temperature 30 0C sadri 15,2 g vode po m3, relativna vlanost je 50%. (15,2 / 30,4) x 100 = 50%Ako se temperatura zraka smanji relativna vlanost e porasti uz istu apsolutnu vlanost zraka. Doi e do kondenzacije vlage.U muzejskim prostorima slike na drvu su zimi izloene suhoj atmosferi zbog centralnog grijanja, a ljeti dosta vlanoj atmosferi. Neobraena daska reagira na promjene vlage s obje strane podjednako. Kod oslikane daske, povrina slike djeluje kao prepreka za vlagu i dovodi do asimetrine raspodjele vlage unutar ploe. Svaki sloj (lak, boja, preparacija) na povrini drva tei smanjiti prijelaz vlage u drvo i iz drva. Boja i preparacija, iako proputaju vlagu, pruaju odreeni mehaniki otpor koji stvara napetosti na licu slike. Kad relativna vlanost padne na 30% i nie, vlaga u drvu padne do 6 ili 7%. Neobraena strana suenjem se skuplja znatno vie pa se ploa krivi. Pukotine u sloju boje i podloge, postaju naglaene kad se krivljenje povea. Dolazi do labavljenja sloja boje i preparacije uz odvajanje i ljutenje slojeva.Kod ploa sastavljenih od nekoliko dasaka, krivljenje moe biti razliito u pojedinim spojenim daskama. esto su spojene daske dobivene tangencijalnim ili radijalnim rezom ili rezom koji je izmeu njih. Kad se ploa sastavi, ona je ravna, ali vremenom zbog razliitog ponaanja pri primanju i otputanju vlage, pravci skupljanja i irenja nisu isti i nastaje odvajanje unutar slojeva. 4.2.4. Oteenja drva zbog ivih organizama

Drvo je zbog celuloze i higroskopnosti podlono napadu parazita koji ga mogu potpuno unititi. 1. Suha trule drva je rezultat djelovanja razliitih gljiva koje se sastoje od dugih cjevastih stabalaca. Kisik i vlaga su im potrebni za rast. Drvo sa sadrajem vlage ispod 18-20% praktino nije nikada napadnuto od gljiva. Trulei su greke u boji (bijela trule, crvena ili smea trule, boginjava trule...) i konzistenciji drva zbog kemijske razgradnje lignina i celuloze.2. Insekti napadaju ivo, oboreno, neobraeno i obraeno drvo. Larve kukaca su glavni neprijatelji drva. Kukci polau jaja u pukotinama drva, a larve prave u drvu hodnike kojih moe biti toliko da unutranjost drva pretvore u neku vrstu saa. Drvo napadnuto crvotoinom ima manju mehaniku otpornost, naroito na udar, lako puca i lomi se.

drvo napadnuto insektima izgled raznih vrsta drva

4.3. VRSTE DRVENIH PLOA

4.3.1. Masivna drvena ploa (daska)

Nedostatak masivne drvene daske je da se krivi i raspucava, a napadaju je i razni insekti. Njen izbor, priprema i obrada te nedostatke moraju svesti na najmanju mjeru. Kao nositelji slike smatraju se kvalitetnije meke vrste drva jer tutkalo u njih dublje prodire. Zbog manje gustoe drva manje se i skupljaju. Danas se drvo ree tangencijalnim rezom. Samo su sranica i njoj prileee dvije daske srednjice pouzdani nositelji. Kod daske sranice treba ukloniti srce iz sredine daske i dobivene daske zalijepiti pravilno ali obrnuto od poloaja kojeg su imale u stablu; stranu kore sa stranom kore, stranu srca sa stranom srca (slika 4.6).Preparacija se stavlja na meku, tj. lijevu stranu srednjice koja preparacijom i slojevima boje postaje odreena prepreka za vlagu (Sigo Summerecker: Podloge tafelajske slike). Daska se obradi blanjom da bi bila ravna, a zatim se na lijevoj strani nagrebe zupastom blanjom da bi to bolje vezala tutkalnu otopinu (povea se povrina za vezivanje). Daska sranica ima obje desne strane pa je svejedno na kojoj strani e biti preparirana. Drvo koje ima smole slabije e vezati tutkalo i preparaciju. Prethodno se smola ukloni osapunjenjem s potaom (kalij karbonat) ili se otopi pomou otapala.Za tutkaljenje se koristi vrua 7%-tna tutkalna otopina. Nanosi se na lice, nalije i sve bridove. Nakon suenja prvog nanosa moe se staviti jo jedan, ali slabije koncentracije. Neki slikari u drugi sloj tutkala stavljaju kredu ili gaeni gips i tupkanjem ga nanose na nepotpuno suhi prvi sloj. Tutkaljena ploa sui se 2-3 dana u vodoravnom poloaju na prozranom mjestu. Suhi obijeljeni sloj na licu i bridovima lagano se brusi i oprai. Preparacija na drvu nanosi se u 5-6 ukrtenih nanosa. Tutkalna otopina je neto jae koncentracije nego kod platna, 6-7 %-tna. Istim brojem nanosa zatiuju se i bridovi ploe. Na drvu se mogu koristiti sve vrste preparacija. Neki slikari na poleinu nanose topli laneni firnis i, dok je jo vru, brusnim papirom ga utaru u smjeru ice drva, a drugi put u poprenom smjeru. Na dobro osueni sloj firnisa nanose sloj sivo tonirane uljene boje. Na starim slikama na drvu esto se moe vidjeti da je drvo oblijepljeno tanjim lanenim platnom na kojem se nalazi preparacija. Platno fiziki odjeljuje slikani sloj od drva. U sluaju raspucavanja drvene ploe, platno e sa slojem preparacije i boje ostati itavo. Ovaj nain osiguravanja slike se i danas preporuuje, naroito kod ploa veih formata lijepljenih iz vie dijelova. Napeto platno ili vra gaza stavlja se na prvi sloj vlane preparacije, dobro se utisne gumenim valjkom preko istog papira, pazei da ne ostanu zrani mjehuri i da se platno ne razvue ukoso. Kad je preparacija suha, odreu se na uglovima trokutasti dijelovi platna, a prevoji platna se previju na poleinu ploe. Preparacija se nanosi i na bridove i konano na nalije da bi drvena ploa bila potpuno zatiena.Za sprjeavanje krivljenja drvene ploe koriste se, naroito na starim ikonama, uljebljene drvene letvice. Jedna letvica je ulijebljena s jednog a druga s drugog brida ploe. Ne idu preko cijele irine ploe nego najvie do 4/5 irine (slika 4.9). Godovi utornih letvi moraju biti okomiti na irinu letve. Kod drvenih ploa koje su lijepljene iz vie dijelova, koristili su se drveni leptiri koji lee uputeni na poleini ploe izmeu dva sastavljena dijela koja vrsto spajaju, a ploi ne dozvoljavaju skupljanje i irenje u vodoravnom smjeru (slika 4.8). Uoeno je da drveni leptiri raspucavaju pa se umjesto njih stavljaju pravokutni umeci drva.Krivljenje sastavljene drvene ploe sprjeava se i postavljanjem parketae (slika 4.9), koju ine unakrsno sloene ulijebljene letvice u vertikalnom i horizontalnom smjeru. Vertikalne letvice lijepe se du godova, a horizontalne su slobodne pa omoguuju slobodniji rad drva. Ovaj nain zatite omoguuje sastavljanje dasaka u plou veih dimenzija.

Slika 4. 6 Isijecanje sredinjeg dijela daske da se dobije mirnija daska (1,2-daska sranica i 3,4-daska srednjica), lijepljenje dasaka u veu dasku (5)

Slika 4. 7 Krivljenje razliito spojenih dasaka (pravilno i nepravilno spojene daske )4.3.2. Ploe vlaknatice

Ploe vlaknatice (lesonit ploe) proizvode se od otpadaka drva mokrim postupkom. Drveni otpaci se usitnjavaju i raskuhavaju vodenom parom da se drvena masa razvlakni. Masa se mijea umjetnom smolom ili votanim emulzijama i izlijeva na metalnu podlogu premazanu parafinom. U hidraulinim sitastim preama uklanja se voda. Tvrde ploe vlaknatice imaju jednu hrapavositastu, a drugu navotenoglatku stranu. Homogene su, ne krive se, niti raspucavaju, manje reagiraju na promjene vlanosti od masivne drvene daske.Kao slikarska podloga najbolje su ploe debljine 4 mm. vrstoa ploe ovisi i o dimenzijama ploe. Ploe duine stranica do 50 cm ostaju ravne, dok se ploe veih dimenzija zbog teine savijaju i treba ih lijepiti u vrste drvene okvirePloa se moe obraivati na jednoj i drugoj strani. Glatku parafiniranu stranu treba odmastiti da bi tutkalna otopina mogla vrsto vezati. Bruenje bi dovelo do nejednakog upijanja. Odmauje se krpom namoenom acetonom ili smjesom 3/4 alkohola i 1/4 amonijaka. Tutkali se s obje stran 7%-tnom otopinom tutkala. U drugi sloj tutkala moe se staviti malo krede. Preparacija se pravi sa 6%-tnom otopinom tutkala. Nanosi se 5-6 slojeva preparacije. Ako se odabere hrapava strana za lice ploe, dobro ju je kitati emulzijskim kitom od krede, litopona, jae tutkalne otopine i lanenog firnisa.

Slika 4. 8 Spajanje dasaka umetnutim leptirima i klinom

Slika 4. 9 Spajanje dasaka uljebljenim letvama i parketaom4.3.3. Ploe ljepljenice

per-ploeSastavljene su unakrsnim lijepljenjem listova furnira koji se proizvode rezanjem, piljenjem ili ljutenjem iz trupaca drva. Drvo se moi da bi omekalo. Furniri se najee dobivaju ljutenjem. Trupac se okree, a no s njega ljuti plat debljine 0,8-3,5 mm. Plat se namata na valjak i sijee u listove odreene duine. Ljuteni furnir je najee raspucan na strani noa (unutarnjoj strani). Kod ploe ljepljenice trebala bi biti vanjska strana vanjskih listova ploe i vanjska strana ljutenog furnira. Unutarnja strana bi trebala biti okrenuta prema sredini ploe. Pri tutkaljenju i nanoenju preparacije pukotine nastale u procesu proizvodnje furnira bubre i raspucavaju. To su slaba mjesta koja vremenom pucaju, zbog djelovanja vlage i napetosti koje ona izaziva u drvu i slikanom sloju. Debljina ploa od 6 mm dovoljna je za manje formate.Deblje ploe od barem 12 mm koriste se za formate vee od 1 m. I njih je potrebno lijepiti u vrste okvire.1 - no

2 - potisna poluga

3 - vanjska strana plata

4 - unutarnja strana plata strana noa

5 - desna strana

6 - lijeva strana

Slika 4. 10 Dobivanje ljutenih i rezanih furnira

Upotrebom rezanih i piljenih furnira, koji su manje porozni i manje ispucani, ploa postaje kvalitetnija. Spojevi furnira i na tim ploama vremenom postaju mjesta na kojima poinje ljutenje. Kvaliteta ploa ljepljenica ovisi o vrsti drva iz kojeg su ljepljenice proizvedene i vrsti ljepila. Najslabije ploe su iz bukovog drva. One se krive pa preparacija na njima raspucava. Ploe iz mekanih vrsta drva kao to su: jasenovo, johino, brezovo, i prekomorskih vrsta, kao to su: okume, gaboon drvo, kvalitetnije su. Troslojne ploe (tripleks ploe) sa stranicama do 50 cm su najpouzdanije.Panel-ploe su takoer ljepljenice debljine 20-30 mm ija je sredina sastavljena pravilnim lijepljenjem letvica mekog drva. Furniri poloeni okomito u odnosu na smjer letvica nalaze se s vanjskih strana.Nedostaci ploa ljepljenica mogu se smanjiti obljepljivanjem ploa ljepljenica tankim rijetkim platnom koje fiziki odjeljuje sliku i osigurava joj trajnost. Plou najprije treba obrusiti i ohrapaviti s obje strane. Nanosi se 8%-tna topla tutkalna otopina. Jo vlana ploa obrusi se brusnim papirom srednjeg zrna. Nanese se jo jedan nanos tutkalne otopine. Napeto platno se utiskuje i izravnava na povrinu ploe. Ploa se mora suiti 2-3 dana. Uglovi platna se dijagonalno reu, previju na poleinu ploe i lijepe. Na poleinu ploe odmah se lijepi (kaira) vrsti papir krai za 1 cm od formata ploe. Preko istog papira gumenim valjkom pritie se i izravnava papir. Oblijepljena ploa se optereti i sui nekoliko dana. Zatim se tutkali s obje strane 6% otopinom tutkala i nakon toga preparira.Ako je ploa kvalitetna, obljepljivanje tankim platnom nije nuno. Nakon bruenja tutkali se vruom 8%-tnom otopinom tutkala i preparira. Poleina ploe zatiuje se toplim lanenim firnisom i olovnom bijelom bojom, koji se brusnim papirom dobro utaru u pore drva. Bridovi se takoer moraju obraditi. Slika 4. 11 Vrste drvenih ploa

Vicenzo Foppa, tempera na dasci, u bogato rezbarenom okviru5. METALNI NOSITELJI Metalnu povrinu, kao i svaku drugu povrinu na kojoj se slika treba pripremiti da bi mogla vezati preparaciju koja e osigurati stabilnost podloge i boje. Metalne ploe su osjetljive na promjene temperature, zbog kojih se steu i rasteu, naroito kad su veih dimenzija i kod veih temperaturnih promjena. Metali su podloni koroziji zbog djelovanja atmosferilija - kisika, vlage, CO2, sumporovih oksida i drugih agresivnih plinova u zraku. Elektrokemijska korozija, koja nastaje zbog stvaranja lokalni