SLOVENIJA OD 1878. DO 1918.
SLOVENIJA OD 1878. DO 1918.
SLOVENIJA OD 1878. DO 1918.Slovenski politiki ivot od 1878.
1918.
Slovenija je ve dui niz godina u sastavu Austrijstro-Ugarske
monarhije. Njemaki narod je inio prevlast nad ostalima, pokuavajui
zatomiti ostale narodne mase da izraavaju svoj nacionalni
identitet. Slovenija je bila podlona ovakvim nasrtajima, te je
sputavana u namjeri da izraava svoj nacionalni identitet. Budui da
je austrijski i njemaki kapital igrao znaajnu ulogu u privrednom
ivotu Slovenije, onda su Njemci sukladno tomu nastojali u Sloveniju
unijeti i svoj nain ivota, svoj mentalitet i kulturu, otvarajui
brojne kole i kolske ustanove koje su radile po njemakom planu i
programu. Sve je to bilo s ciljem da se ne dopusti neko nacionalno
odvajanje Slovenije od ostatka monarhije, kako bi se sprijeilo
mogue spajanje Slovenije s ostalim jugoslavenskim dravama u jednu
zajedniku, to je ve u ovom periodu bila javna tajna.Ve od ustanka u
BiH 1875. u Sloveniji se javlja reakcija na ovaj ustanak. Slovenci
se solidariziraju sa, kako oni kau, svojom braom Jugoslavenima u
kritinim vremenima. Austrijska politika je ve i prije Berlinskog
kongresa bila podijeljena po pitanju okupacije BiH. Jedan dio
austrijske politike elite smatrao je da za Austriju nije dobro
pripojiti jo jedan dio junoslavenskog prostora, i tako poveati broj
Jugoslavena u monarhiji. Austrijska vlada na elu s Aurespergovim je
odustala od vlasti, te uskoro na vlasti dolazi Eduard Tafe
(1879.-1893.) kao premijer. On je bio ovjek od careva povjerenja, a
vrlo brzo stekao je potporu i slovenskog naroda. U novoj vladi
Slovenci su brojano ojaali, pa sad imaju 13 svojih poslanika u
vladi. Godine 1880. predsjednik zemlje u Kranjskoj postaje Andreaj
Vinkler. To je znaio udarac za Tafeovu vladu jer njemaka stranka
gubi oslonac i veinu u kranjskom saboru. S Vinklerom poinje i
aktivnije afirmiranje Slovenskog jezika u administraciji. Pod
Tafeovom vladom Slovenci dobivaju ustupke u upotrebi jezika. Tako
se 80-ih godina jezik ustalio u uredima, a kasnije e se njegova
upotreba proirivati. U ovom pak periodu vri se pritisak na kluturni
razvoj Slovenaca, to se opet vri sve u svrhu politikih ciljeva.
Budui da je Vinkler bio Slovenac, i da se u Kranjskog obrazovao
slovenski kadar u saboru, oni su onda njegovali politiku poputanja
prema njemakim tendencijama. Ova struja liberalnih politiara na elu
s Franom ukljeom bila je za umjerenu politiku prema Konzervativnoj
njemakoj struji. Oni su smatrali da svoju veinu u saboru moraju
iskoristiti pametno, kako bi postigli neke vie ciljeve. Janko
Kersnik je u jednom svom govoru rekao da moraju imati malo
mladenake elastinosti, pa su ih kasnije prozvali elasticima. Uskoro
ova struja poinje izdavati i svoj list Ljubljanski list. Nasuprot
ovoj struji stoje stariji radikali, koji su kritizirali umjerenost
politike elastika, te su zahtjevali odluniju nacionalnu politiku. U
spoljnoj politici slovenaki tabor je nastupao jedinstveno pod
vodstvom Klerikalnog tabora, tj. pod vodstvom katolike struje. Ova
se struja uvelike oslanja na pomo pape i Katolike crkve. Vana je
80-ih godina takoer i pojava Franca eleznikara, koji je u Sloveniju
donio socijalistika radnika uenja. Od pojave eleznikara u Sloveniji
se organiziraju radni skupovi i razliita okupljanja radnikog
naroda. On je bio estoki protivnik austrijske vlasti ali i estoki
protivnik Crkve. Ovaj pokret meutim zavrio se neslavno. Radniki
pokret nikako nije mogao nai svoga uporita i oslonca. Zavrava se
krvavkim procesom i drugim istupanjima protiv radnikog pokreta.
Ovime je austrijska vlast zadala odluan udarac radnikom pokretu u
Sloveniji. Politiki ivot devedestih godina dobivao je sve
razliitiju sliku. Sa uvoenjem opeg prava glasa vandredno se snano
proirio krug ljudi, koji su sudjelovali ili bar pasivno odluivali u
politikom ivotu. Seljake radnike mase su stupale na politiku
pozornicu koja je ranijih decenija bila ograniena samo na
inteligenciju i graanstvo. Poelo se govoriti o narodu i
demokratiji. U politikom ivotu pojavljivale su se nove struje, novi
prvaci i novi pogledi. Stari liberalizam se polako raspada, kao i
stari klerikalizam. U prvi plan politike borbe stupala je stranka
radnike klase, socijalne demokratije, koja se mogla se politiki
afirmisati tek uz ope pravo glasa. U katolikom taboru, pobjedio je
novi pravac, kransko-socijalni. A u liberalnom su se pojavljivale,
iako manje znaajne, demokratinije struje. Borba meu strankama
postajala je sve otrija i nepopustljivija. Poetkom devedestih
godina poela se raspadati veina u parlamentu na koju je poivao
dugogodinji Tafeov reim. Proirenje izbornih prava je njegovu vladu
kotalo mandata. Obrazuje se koaliciona vlada s knezom Alfredom
Windischgratzom naelu. Poslije izbora 1897. godine, politiki ivot
je zaao u vrlo teku krizu. Glavno oruje u parlamentarnoj borbi
postala je opstrukcija. Vlada se sve vie koristi lanom 14. ustava,
u kojem stoji da vlada moe odluivati u nekim sluajevima u hitnim
sluajevima u kojima sabor ne zasjeda, i da izdaje carske naredbe i
u onim sluajevima u kojima je bila potrebna saglasnost dravnog
sabora. U ovim 90-im godinama provode se i prve velike izborne
reforme. Pitanja izbornog prava su revidirana, pa sad ire narodne
mase dobijaju pravo izbora. Nacionalni sukobi postajali su sve
otriji, pojavljivale su se nove ekstremne nacionalistike stranke.
Njemako- kranski nacionalisti bili su u nacionalnim stvarima
nepopustljiviji od starih njemakih konzervativaca. Postajala je sve
snanija svijest o potrebi meusobnog povezivanja jugoslavenskog
naroda. Meutim, miljenja o rjeenju tog jugoslavenskog pitanja bila
su razliita, neki su ga rjeavali u austrijskom duhu, a neki u
antiaustrijskom. Ova pitanja pojavljivala su se sve izrazitije, a
naroito poslije Balkanskih ratova, koji su likvidirali Tursku vlast
na Balkanu. Glavni nosilac njemakog pritiska u Sloveniji bio je
njemaki kapital. Tamo gdje su postojala njemaka dionika drutva,
banke i tedionice, osnivale su se njemake privatne kole, koje su
pohaale djeca slovenakih roditelja. Osim njemakog nacionalnog
pritiska na Sloveniju, postajao je i italijanski pritisak. Na
slovenakoj zapadnoj granici, italijanski iredentizam razvijao se i
postajao sve agresivniji. Na njega su se oslanjali razni
italijanski imperijalistiki planovi, koji su u osvajanju Trsta,
Istre, Dalmacije i Albanije vidjele vlast nad Jadranskim morem.
Ovakva politika e se nastaviti i tokom veeg dijela dvadesetog
stoljea. U Sloveniji, u njenom politikom ivotu, istiu se osobito
dvije stranke koje su nastojale na svoju stranu privui ire mase
Slovenaca, kako bi njihovi sranaki programi i ciljevi bili mogui.
Te dvije stranke su pripadale graanskom sloju drutva, a izdvajaju
se jedna kao klerikalna, a druga liberalna. U Kranjskoj su
klerikalci pod uticajem drugog austrijsko-katolikog zbora (1889.)
osnovali Katoliko politiko drutvo. To je prisililo i slovenako
liberalno graanstvo na samostalno organizovanje. Oni su osnovali
svoje Politiko-slovenako drutvo. Kasnije je katoliko politiko
drutvo promjenilo naziv u Katolika narodna stranka, a zatim 1905.
godine u Slovenaka puka stranka, dok je liberalna stranka prvo
nosila ime narodna stranka, a kasnije Narodna napredna stranka. U
Slovenakoj pukoj stranci ponajprije se organizirao seljaki sloj
drutva koji je bio u tekom poloaju, dok se u Narodnoj naprednoj
stranci organizirala slovenska liberalna buroazija, a po gradovima
liberalna inteligencija. Slovenaka puka stranka isticala je svoj
nacionalni program i zahtijevala ravnopravnost slovenakog naroda sa
ostalim narodima u Austriji, na bazi, kako je govorila,
nepromjenjivih katolikih principa. Naroito je naglaavala
ravnopravnost slovenakog jezika u koli i uredima. Napredna stranka
teite svoga programa postavila je na zahtijevanje narodne
autonomije. Bila je za ope, ali nikako i za jednako pravo glasa.
Programi obje stranke u tom periodu bili su u vie navrata
dopunjavani, odnosno mijenjani prema svakodnevnim prilikama. Glavni
nosilac kransko-socijalnih ideja i glavni organizator seljakog i
radnikog kransko-socijalnog pokreta u Sloveniji, bio je dr. Janez
Evangelist Krek (1865.-1917.). Osnovna pitanja koja je prema
njegovom shvatanju trebalo rijeiti su seljaka i radnika. Tijekom
90-ih godina znaajno je izdvojiti i borbu austrijskih vlasti s
nacionalnim pokretima i jaanjem potrebe izraavanja nacionalnog
identiteta pojedinih naroda unutar monarhije. Ve su se austrijske
vlasti bile sukobljavale s esima i pitanjem njihovog nacionalnog
izjanjavanja. Sada se ve u Sloveniji postavljalo pitanje njihovih
nacionalnih tenji, ali sve obiljeeno socijalistikim idejama. To e
rezultirati osnivanjem Jugoslovenske socjaldemokratske stranke na
osnivakoj skuptini 15. i 16. avgusta 1896. godine u Ljubljani.
Naziv jugoslovenska dali su joj zato to su bili uvjereni da je za
osloboenje potrebna borba svih jugoslavenskih siromaha.
Najznaajniji voa Jugoslovenske socijaldemokratske stranke prije
Prvog svjetskog rata bio je pisac i publicista Ethin Kristan.
Sjedite ove stranke bilo je u Ljubljani pa u Trstu. Cilj ove
stranke bio je ruenje kapitalizma, izgradnja novog drutvenog
poretka, koji e biti pravedan za sve ljude, koji e ukidanjem
privatnog vlasnitva nad proizvodnim sredstvima osloboditi narod iz
okova, ekonomske zavisnosti i iskoritavanja. Jugoslovenska
socijaldemokratska stranka bila je najnaprednija stranka u
Sloveniji. U borbi za poboljanje ekonomskog poloaja radnika
socijaldemokrati su u Sloveniji, kao i drugdje, poeli osnivati
zadruge. Prve i najbrojnije zadruge bile su potroaka drutva. Njihov
je glavni zadatak bio da u vlastitim prodavaonicama, lanovima daju
namirnice i ostale ivotne potreptine po znatno niim cijenama.
Zadruge su koristile radnicima, jer su robu prodavali jeftinije od
privatnih trgovaca, oslobodili ih pritiska trgovina povezanim sa
poslodavcima, omoguili im nabavku robe i u vrijeme nezaposlenosti,
te podsticali na tednju. Potpuno drugaiji bio je razvoj u
liberalnoj stranci. U prvoj velikoj bitki meu dvjema vodeim
strankama u Kranjskoj, na izborima za dravni sabor 1895. godine,
liberali su pobijedili u svim gradskim izbornim srezovima ali su
doivjeli potpuni poraz na selu, gdje nije izabran nijedan njihov
kandidat. Ope pravo glasa donosilo je glasove klerikalcima i
socijaldemokratima, ali nije liberalima. Narodna napredna stranka,
bila je u borbi protiv velike aktivnosti slovenake puke stranke, a
samim time i protiv jaanja klerikalizma. U odbrani svojih pozicija,
liberalna stranka, najvie se ograniavala na organizaciju kolstva i
uiteljstva, koje je ostalo osnovni oslonac liberalizma na selu.
Stanje se drastino izmjenilo 1908. godine kada je nakon dugotrajnih
pogaanja izmeu slovenake liberalne i klerikalne stranke, te njemake
stranke dogovorena reforma za kranjski zemaljski sabor. Rezultati
su bili u korist klerikalne stranke, dobili su apsolutnu veinu i
tako je poela njihova dugotrajna vladavina u Kranjskoj koja je
trajala sve do raspada Monarhije.U tijeku ovih unutarslovenskih
politikih borbi, a sve u sjeni austrijske vanjske politike, teku
godine do balkanskih ratova, a zatim i do prvog svjetskog rata.
Slovenija, kao sastavni dio Austro-Ugarske monarhije nije mogla
znaajnije utjecati na ove dogaaje. Slovenci su smatrani da bi kao
Jugoslaveni mogli pomagati prije svega Srbiju, pa onda i ostale
jugoslavenske zemlje u ratu koji je Austrija povela protiv Srbije.
Povod je bio Sarajevski atentat. Austrija je nastojala kazniti
Srbiju i suzbiti sve izglednije stvaranje jedne jake, zajednike
drave Junih Slavena. Nacionalne strukovne organizacije u Ljubljani
i u Trstu ak su bile zabranjene jer su politiki nepouzdane. Na
frontovima su slovenake ete upotrebljavali na najopasnijim
mjestima, pa su i time unitavali Slovence. Po ulasku Italije u rat
na strani snaga antante posebno su iskoristili slovenaku ljubav
prema rodnoj zemlji pa su bacilli slovenake odnosno jugoslavenske
jedinice na Soki front, koji je postao prava klanica slovenakih
mladia. Smru Franca Ferdinanda, trijalistika reforma Austro-Ugarske
mnogo tee je bila ostvarljiva pa je rjeenje slovenakog nacionalnog
pitanja prema njihovoj zamisli opet odloeno za dalju
budunost.Slovenaki klerikalni i liberalni poslanici u dravnom
saboru ujedinili se se s istarskim i dalmatinskim u Jugoslavenski
klub. Na prvoj sjednici Anton Koroec proitao je tzv. Majsku
deklaraciju. Meutim, 20. jula Ante Trumbi kao predsjednik
Jugoslavenskog odbora i Nikola Pai kao predsjednik srpske vlade,
potpisali su Krfsku deklaraciju, koja je predviala osnivanje
ustavne, demokratske i parlamentarne kraljevine Srba, Hrvata i
Slovenaca pod dinastijom Karaorevia. Majska deklaracija je
predstavljala prvu tako jednodunu izjavu slovenakih, hrvatskih i
srpskih poslanika svih stranaka koje su bile zastupljene u bekom
parlamentu, a za slovenake klerikalce i hrvatske prvae jo i
proirenje uobiajenog slovenako-hrvatskog povezivanja. List Resnica
je 1917/1918. godine istupala naroito protiv Srba i upozoravala da
je spas za Slovence jedino ako ostanu u Monarhiji. Predispozicije
za stvaranje nove, zajednike drave Kraljevine Srba, Hrvata i
Slovenaca su bile ve spremne. Nova drava je postala kraljevina, pod
vodstvom srpske kraljevske dinastije Karaorevia. Slovenija je svim
silama nastojala izbjei ponovno da se nae pod austrijskom vlasti, a
to je konano i uspjela. Narodno vijee je 29. oktobra u Zagrebu
proglasio osnivanje Drave Slovenaca, Hrvata i Srba, a istog dana je
Ljubljana slavila osloboenje. Poeo je novi period slovenake
historije. I slovenski unutranji politiki ivot je doao u ravnoteu.
U liberalnom taboru, koji je sve do tada jo bio organizovan samo po
pokrajinama, dolo je u junu 1918. godine do ujedinjenja Narodne
napredne stranke u Kranjskoj i Narodne stranke u tajerskoj u
Jugoslavensku demokratsku stranku ime su htjeli naglasiti svoju
jugoslavensku orijenatciju. Tako je slovenski politiki ivot uao u
jedan sasvim novi period, u kojem e se moi razvijati gotovo
samostalno.Privreda
U drugoj polovini XIX stoljea u Sloveniji je naglo rasla
koncentracija proizvodnje i kapitala. Tako da poetkom XX stoljea se
javlja prvi bankarski kapital, koji se poinje povezivati sa
industrijom. Odnos izmeu stranog, naroito njemakog i slovenakog
kapitala i pored porasta vie je bio na tetu slovenakog. Sva velika
preduzea u Sloveniji bila su u stranim rukama. Sve vei znaaj
dobivala je tranzitna trgovina iji je glavno sjedite za itavu
Monarhiju bio Trst. U industriji je od devedesetih godina elektrika
poela istiskivati parnu snagu, a uvoene su i druge tehnike novosti.
Osim u nekim modernim centrima, tih godina potpuno je propalo
nekada iroko rasprostranjeno eljezarstvo u Sloveniji. Zanat i
poljoprivreda su u poreenju sa tim privrednim granama sve vie
zaostajali. Zanat u konkurenciji s industrijom odravao u prvom redu
prilagoavajui se industrijskoj proizvodnji. Zanatlije su u svoje
radionice uvodili najosnovnije maine. Proizvodnju su unaprijedili i
pojeftinili, te su na taj nain lake izdravali konkurenciju
industrijskih proizvoda.Industrija se u Sloveniji od devedestih
godina XIX stoljea relativno dosta razvila. Stari pogoni su
proirivani, a otvoren je i niz novih. Meutim, slovenaka teritorija
je ipak sve vie zaostajala za razvijenim njemakim i ekim
teritorijima u Austriji. Preduzea su u Sloveniji, osim par
izuzetaka, bila vrlo malena. Snano se razvijala metalna industrija.
Najvee i najvanije industrijsko preduzee postalo je Kranjsko
industrijsko drutvo (KID). Glavna proizvodnja preduzea je bilo
sirovo eljezo, kojega se pred Prvi svjetski rat proizvodilo oko
110.100 tona godinje. KID je opskrbljavao sirovinama preduzea u
Jasenicama, Slovenskom Javroniku i Bistrici u Rou u Korukoj, te
brodogradilite u Triu i eliane u torama i Gutanju. Time je KID
kontrolisao vei dio metalne industrije u Sloveniji.Sredinom XIX
stoljea razvila su se brodogradilita u Trstu i Miljama, a poetkom
XX stoljea otvoreno je i brodogradilite u Triu. U to vrijeme
tekstilna industrija nije se mnogo proirila. U hemijskoj industriji
najvanije grane su bile staklane, fabrike celuloze i papira, koje
su stvorile bazu za razvoj veih kartonanih radionica u Ljubljani.
Razvijala se i prehrambena inustrija. U vezi s pogonima parnih
mlinova u Ljubljani, Mariboru i u Ilirskoj Bistrici razvile su se
fabrike tjestenine. Od drugih inustrijskih grana snanije su se
razvijale koare i fabrike cipela. Takoer, jaala je i graevinska
industrija. Pored veeg broja ciglana, radile su i tri velike
fabrike cementa u Trbovlju, Zidanom mostu i Mojstrani u Goranjskoj.
Neprestano se podizala proizvodnja u rudnicima: ugljenokopa, olova
i cinka, kao i rudnika ive. Cijelo to vrijeme kao pogonska snaga je
preovladavala parna snaga. Elektrika kao pogonsko sredstvo uvoena
je polahko, tako da je tek 1894. godine nastala prva javna
elektrana u Sloveniji. Dok su prve vee hidrocentrale sagraene za
vrijeme Prvog svjetskog rata. Tako je kranjski zemaljski sabor, uz
finansiranje same Slovenije, izgradio do 1915. godine hidrocentralu
Zavrnicu i osnova posebno preduzee Kranjske zemaljske
elektrane.Takoer, proces koncentracije kapitala snano se razvio.
Visina kapitala uloenog u industriju toga doba na slovenakom tlu je
dosegla nekoliko stotina miliona kruna. Samo je u Kranjskoj i
Primorskoj iznosila 190 miliona kruna. Iako je polahko rastao
slovenaki kapital. Ipak je golema veina industrijskog kapitala bila
strana, neslovenaka, njemaki, francuski, italijanski, eki itd.
Konecntracijom uloga malog ovjeka u kreditnim zavodima i
tedionicama, polahko je nastajalo slovenaki bankarski kapital. Prva
domaa banka koja se poslije raznih neuspjelih pokuaja uspjela
postaviti na noge bila je Ljubljanska kreditna banka, osnovana
1900. godine s pola miliona kruna nadnice. Banka se brzo razvijala.
Osnovala je poslovnice i van domaih granica, odnosno u Dalmaciji
(Split 1902. godine) i u Bosni (Sarajevo 1910. godine). Snano se
razvijala i trgovina. Eksportna i tranzitna trgovina bile su veinom
u domenu stranih veletrgovaca. Trgovinom se obogatio niz porodica
koje su prelazile u industrijske i bankarske redove. U itavom ovom
razvoju slovenake teritorije vanu ulogu imao je Trst, koji je, poto
je Sueckim kanalom bio otvoren neposredan put prema dalekom Istoku,
naglo podigao kao trgovako sredite Monarhije. Trst je postao i
sjedite svih veih parobrodarskih drutava na istonoj obali Jadrana.
S ekonomskim razvojem bila je povezana gradnja eljeznica. Veoma
vane su bile dolenjske pruge od Koevja (1893.) i Novog Mjesta
(1894.) koje su povezivale zaostalu Doljensku sa ostalim
pokrajinama. Izmeu 1912. i 1914. godine izgraen je produetak Novo
Mjesto-Karlovac, pa je time povezana slovenaka mrea sa Hrvatskom.
Naime, 1907. godine izgraena je eljeznica koja je povezivala Mursku
Sobotu s ugarskom teritorijom. Takoer, izgraen je i veliki broj
lokalnih eljeznica koje su povezivale vee slovenake gradove. Takve
eljeznike dionice su: Celje-Velenje, Velenje-Dravograd,
Ljubljana-Vrhnika i Trst-Pore. Stanje u poljoprivredi se u
izvjesnom smislu polahko popravljalo i iezavala je velika
zaostalost ranijeg perioda. Sitni seljaci su poeli upotrebljavati
eljezni plug i najosnovnije maine. U to vrijeme je veoma vano
postajalo vinogradarstvo i voarstvo. Od industrijskih biljaka
bogati seljaci u Savinjskoj dolini na sve veim povrinama gajili su
hmelj te su ga izvozili. Stoarstvo je uvoenjem novih pasmina, dobre
plemenite stoke i naprednim nainom uzgajanja napredovalo i rastao
je broj grla u pojedinim granama stoarstva. Meutim, i dalje je
ostalo najvanije govedarstvo i svinjarstvo. Nastavljen je
diferencijacija sela, a seoski posijed se sve vie usitnjavao. Tako
da je u Sloveniji 1902. godine preovladavao mali posijed. Najmanji
posjed je iznosio manje od 0,5 ha zemlje, a inio je 12,5% seoskih
gospodarstava. Dok ispod 2 ha zemlje je bilo 23% seoskih
gospodarstava. to znai da je treina stanovnitva imalo manje zemlje
nego to je bilo potrebno za ivot.
Kultura
Nain na koji se stvara ideja jugoslavenstva, tako se stvara i
slovenska kultura i XIX. stoljeu. Prosvjeta i kultura u tom periodu
uvelike napreduju. Meutim politika je djelovala negativno na razvoj
kulture u Sloveniji openito zbog odreenih vlastitih interesa.
KnjievnostOsnove jugolsavenske knjievnosti u Sloveniji udaraju
Jernej Kopitar i France Preern. Iz tih korijena se vremenom razvija
zasebna knjievnost koja postaje i u Sloveniji prava jugoslavenska.
Knjievnost u historiji Slovenije se dijeli na vie perioda u svome
razvoju. Tako da knjievnost kraja XIX. i poetka XX. Stoljea u
Sloveniji obuhvata tako rei dva perida i to: 1849. - 1899. (ovo
doba je obiljeeno linostima kao to su Fran Levstik, Simon Jenko,
Josip Juri, Janko Kersnik, Ivan Tavar i drugi); drugi period je
karakteristian po svome nazivu Fin de siecle (1900. 1918.; glavni
predstavnici su Ivan Cankar, Oton apani, Alojz Gradnik i Fran
Milinski. U knjievnosti ovog periodu na podruju Slovenije bi se
mogao istai Ivan Cankar. Roen je 10. maja 1876. u Sloveniji kao
osmo dijete obrtnike porodice. Svoja djela je objavljivao u
knjievnom asopisu ''Zora'' iz Mostara. Djelovao je u vrijeme
moderne knjievnosti i pomiljenju mnogih on je jedan od najboljih
slovenskih pisaca svih vremena. Neka od djela su mu: ''Istina i
ljubav'', ''Jakov Ruda'', ''Stranci'' (roman), ''U zoru'' (novele),
''Gospoa Judit'' i slina druga djela. Pored njega tu je jo i Franc
Ksaver Meko koji je bio slovenski pjesnik i pisac roen 28. oktobra
1874. godine, a umro 11. januara 1964. godine. Pisao je romane,
novele, crtice i drame. Na njega je veliki utjecaj imao i Ivan
Cankar svojim djelovanjem. Meko je bio osobito poznat po prozama.
Neka od djela su mu: ''Slike in povesti'', ''Mir Boji'', ''Na
Poljani'', ''rna smrt'', ''Mladim srcem I, II i III'', ''Dve
sliki'', ''Njiva'', ''Slike'', ''Listki'', ''Mladini'', ''rtice'',
i razna druga djela. U knjievnosti se tada posebno isticao
realizam. Tako da vremenom glavni knjievni rod postaje roman,
socijalna pripovjetka i drama u prozi. Realizam ima za cilj
pokazati slabost drutva. Sljedbenici ovog smjera su se dijelili na
konzervativne i liberalne. No kada nestaje realizam, dolazi jo jae
do izraaja francuski utjecaj na knievnost Slovenije.
ObrazovanjeJaanje urbanizacije i ubrzana industrijalizacija u
ovome periodu dovodi do potrebe razvoja obrazovanja i obrazovnog
sistema. Slovenija je za razliku od drugih zemalja Jugoistone
Evrope razvijenija u obrazovnom pogledu, jer ima ak 90% pismenog
stanovnitva. To je tako iz razloga to je Slovenija vodila velike
borbe za razvoj i uvoenje vlastitog jezika kao slubenog i
jedinstvenog u itavoj dravi. Upravo ta zalaganja dovode do
poboljanja samog jezika, kao i do visokog stupnja obrazovanja. I u
viim kolama u Sloveniji je vidljiv napredak, no Slovenci nisu
uspjevali da osnuju univerzitet zbog Austrije, koja to ne
dozvoljava iz razloga da ne doe do nastanka mnogih novih slovenakih
naunika, prosvjetnika i privrednika.
tampa Vezano za ovaj aspekt razvoja potrebno je ukazati na to da
se knjige uopeno u Sloveniji u ovo doba sve vie koriste. Slovenija
prednjai u koritenju i tampanju knjiga. Mohorjeva druba osnovana je
1852. godine. U prvoj godini svoga djelovanja je izdala est knjiga
u 600 primjeraka, a 1914. godine ak 88500 primjeraka. U tadanjim
uslovima germanizacije, knjiga na domaem jeziku je predstavlja
bitan inioc u jaanju narodnih i nacionalnih svjesti i osjeaja.
Literatura:
Ferdo Gestrin-Vasilij Melik, Istorija Slovenaca od kraja
osamnaestog stoljea do 1918.g.,Svijetlost, Sarajevo 1979
Istorija Jugoslavije, Beograd 1971. Vekoslav Buar, Politika
istorija slovenake, Beograd, Politika, 1991
1
6
