Nika Mamić, Petra Ninić, Jelena Palić

Stvarna prava na tuđoj stvari na temelju kojih se ovlašteniku dopušta određeno korištenje tuđom stvari bilo u interesu nekog zemljišta ili osobe 1) servitutes praediorum 2) servitutes personarum

1) Stvarna prava određenog korištenja tuđe stvari, zaštićena akcijom in rem koju ovlaštenik može dići protiv vlasnika i protiv svakog trećeg koji bi vrijeđao njegovo pravo

2) Nemini res sua servit – vlasnik ne može imati služnosti na vlastitoj stvari, stoga služnost prestaje konfuzijom

3) Servitutes in faciendo consistere nequit – od vlasnika se može tražiti da trpi (pati) neku radnju ovlaštenikovu koju bi inače kao vlasnik mogao zabraniti (afirmativna služnost) ili da nešto ne radi što bi inače kao vlasnik mogao na svojoj stvari raditi (negativna služnost)

4) Servitus servitutes esse non potest – ne može se osnivati služnost na služnosti

pružaju svakodobnom vlasniku tzv. gospodujućeg zemljišta (praedium dominans) stanovita ovlaštenja nad susjednim zemljištem (praedium serviens) uvijek se mora raditi o dva zemljišta služnost kao stvarno pravo postoji makar se vlasnici zemljišta mijenjaju bilo univerzalnom ili singularnom sukcesijom javljaju se pojavom privatnog vlasništva najstarije zemljišne služnosti puta (iter, actus i via) te dovođenja vode (aquaeductus)

1. poljske služnosti (servitutes praediorum rusticorum): a) služnosti puta : iter – pravo prolaženja preko tuđeg

zemljišta pješke, na konju ili u nosiljci actus – pravo goniti (agere) stoku i

vući kola via – šire pravo prolaženja, pa i

natovarenim kolima b) aquaeductus – pravo dovođenja ili provođenja vode

kanalima preko tuđeg zemljišta u svrhu natapanja c) postepeno su se razvili i daljni tipovi: pravo

napajanja stoke, pravo paše, pravo praviti kreč, kopati pijesak, vaditi kredu itd.

2. gradske služnosti (servitutes praediorum urbanorum) a) pravo odvođenja kišnice i kanala b) pravo upotrijebiti tuđi zid ili zračni prostor kod

građenja c) građevna ograničenja radi prilaza zraka i vidika

1. služnost mora biti od objektivne koristi za ekonomsko iskorištavanje tog zemljišta, a ne smije služiti samo subjektivnoj koristi ili udobnosti momentalnog vlasnika

2. ne može se razlučiti od zemljišta niti otuđiti bez zemljišta

3. zemljišta moraju biti susjedna, ali po klasičnom pravu bilo je dovoljno da su zemljišta tako smještena da je moguće korištenje jednog zemljišta po drugom

4. služnosti se moraju vršiti civiliter, tj. da bi vlanik služenog dobra bio vršenjem što manje ograničen

5. objektivna korist mora biti trajen naravi tako da omogućuje trajno vršenje služnosti (perpetua causa), no u postklasično doba odustalo se od causae perpetuae

6. zemljišne služnosti su nedjeljiva prava – ne mogu se stjecati ni gubiti po alikvotnim dijelovima niti samo u korist ili na teret alikvotnog dijela zemljišta

-Pružaju ovlašteniku pravo korištenja tuđe stvari koje se može sastojati ili u porabi tuđe stvari i crpljenju njenih plodova ili samo u porabi stvari- osnivaju se u korist neke osobe i nerazlučivo su spojene s osobom ovlaštenika- uvedene su u rimskom pravu u doba kasnije republike

1. USUSFRUCTUS:- Ovlaštenikovo pravo na upotrebljavanje tuđe stvari

i crpljenje njenih plodova - Uzufruktuar ima pravo ubirati plodove stvari, te

ima pravo porabe stvari, no pravo pravo raspolaganja s vlasništvom ostaje vlasniku

- uzufrukt kao pravo se ne može prenijeti na drugoga , no uzufruktuar može na drugoga prenijeti izvršavanje svoga prava korištenja

- uzufruktuar mora preuzeti odgovornost za stvar (cautio usufructuaria), obećati da će na stvar paziti

2. USUS:-Stvarno pravo korištenja tuđe stvari, strogo vezano uz osobu ovlaštenika- ovlaštenik ima pravo samo na porabu stvari, ali ne i na crpljenje plodova (osim za osobne potrebe)- uzuarevo pravo je nedjeljivo

-3. HABITATIO:- daje ovlašteniku pravo stanovanja u stanu ili u kući-Ne utrnjuje capitis deminutione niti non usu

4. OPERAE SERVORUM VEL ANIMALIUM:-Često se zapisom ostavljala nekom radna snaga roba ili životinje- ne utrnjuje capitis deminutione i prelazi na nasljednike

1) CIVILNI NAČINIa) Mancipatio i in iure cessio za stjecanje najstarijih

poljskih služnosti puta i vodovodab) In iure cessio za stjecanje svih ostalih služnostic) Deductio servitutis ili ususfructus d) Adjudikacija e) Legatum per vindicationemf) Staro civilno pravo poznavalo je uzukapiju služnosti

u roku od jedne odnosno dvije godine- ukinuta s lex Scribonia

2) PRETORSKI NAČINIa)Pacti onibus et stipulationibus- neformalnim ugovorima potvrđenim pismenom klauzulom- za provincijalna zemljištab)Traditio i patientiac)Stjecanje zemljišnih služnosti i uzufrukta putem longi temporis praescriptio

1. Odreknuće ovlaštenika2. Confusio (consolidatio)3. Propašću služne stvari ili promjenom sućanstva (kod ususa i ususfructa)4. Smrću i capitis deminutione ovlaštenika (ususfructus i usus)5. Non usus (kroz 1, tj. 2 godine, a kod Justinijana kroz 10, tj. 20 godina za ususfructus i

usus), a kod gradskih služnosti dolazi do utrnuća putem usucapio libertatis6. Protekom vremena, odosno ispunjenjem uvjeta za osobne služnosti

-zaštićena akcijom in rem- u klasičnom pravu vindicatio servitutis ili ususfructus odnosno usus, a u bizantsko doba actio confessoria -tužitelj postavlja tvrdnju da mu pripada služnost analogno kao što vlasniku u reivindikaciji-ovlaštenik služnosti ustaje protiv vlasnika i trećega -za neke zemljišne služnosti postojala je i zaštita interdiktima faktičnom vršiocu služnosti koje je ne vrši vi, clam i li precario protiv vlasnika gospodujučeg zemljišta-uzufruktuaru i uzuaru davali su se u tu svrhu posesorni interdikti kao interdicta utilia

-nasljedni zakup Justinijanovog prava sa stvarnopravnim značenjem1. AGER VECTIGALIS, IUS PERPETUUM-iz zapadnog djela carstva-država i gradske općine davali su svoja zemljišta privatnicima u zakup za uvijek (in perpetuum) ili na dugi rok time da se takvom zakupniku ni njegovim nasljednicima zakup ne smije oduzeti dok plaćaju godišnju zakupninu- vectigal-actio in rem vectigalis (stvarnopravna tužba), time je on stekao stvarno pravo- ius in agro vectigali

2. EMFITEUZA

-iz istočnog djela carstva

-ustanova preuzeta iz Egipta

-zakup na određeno vrijeme- emphyteusis

-s vremenom se razvilo dugotrajno i nasljedno zakupno pravo- ius emphyteuticum

-kod Justinijana je emfiteuza stvarno pravo na tuđoj stvari (iura in re aliena) koje je otuživo i nasljedivo--emfiteuta je dužan plaćati godišnju daću u novcu ili u naturi (canon)--namjerno otuđenje svog prava mora najaviti vlasniku zemlje a za dozvolu otuđivanja dužan je vlasniku platiti 2% kupovne cijene--za zaštitu prava mu pripadaju vindikacija, i negatoria i confessoria, te posjedovni interdikti

-nasljedivo i otuđivo pravo iskorištavanja zgrade podignute na tuđem zemljištu uz plaćanje godišnje daće (solarium)-superficijar vrši sva vlasnička prava na toj zgradiSUPERFICIES SOLO CREDIT-u klasično doba interdictum de superficie, a nekad i petitorna tužba in rem-tek kod Justinijana akcije in rem analogne vlasništvu (utilis rei vindicatio, negatoria i confessoria)