Smeđi medvjed Najkrupniji, i najmalobrojniji, predator u ...4 Broj 76, ožujak - travanj 2011. OBLJETNICE Vlado Bošnjak N eću politiku u svoju butiku – poznata izreka Meštra

INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE IKINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNEMOSTAR, OŽUJAK - TRAVANJ 2011.GODINA xIV., BROJ 76.

Smeđi medvjed

Najkrupniji, i najmalobrojniji, predator u Europi

LX – 104 GL

LX – 5

LX – 12

LX – 1

LX – 17

LX – 18

LX – 102 GL

Luksuzni brzojavi

Sve vrste brzojava: obične, luksuzne i glazbene brzojave moguće je poslati iz svakog poštanskog ureda HP Mostar kao i predati pozivom na telefonski broj 1202 iz fiksne telefonske mreže HT Mostar.

Za više informacija nazovite besplatni info telefon 080 088 088!

www.post.ba u svakom domu . . .HP Oglas LX BRZOJAVI A5 horizontal LAYOUT.indd 1 9/3/09 10:42:48 AM

www.lovackisavez-hb.ba 3

Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.ba

Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić,Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak

Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: BUENOS DIAS

Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa

Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke

Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima

Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM

Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg Bosne

Dragan Naletilić

..... iz sadržaja

..... str. 7.

..... str. 9.

..... str. 16.

..... str. 38.

..... str. 5.

Županijsko vijeće za lovstvo Središnje BosneNužna je još veća suradnja među društvima

Sastanak Povjerenstva za lovno streljaštvo“Pucat“ će se u Domaljevcu i Kreševu

Smeđi medvjed Najkrupniji, i najmalobrojniji, predator u Europi

LU “Jadran”, NeumMorski i lovni turizam, ruku pod ruku

Otrovnice u našim lovištimaPoskok, naša najveća i najopasnija otrovnica, i riđovka, naša najraširenija otrovnica

Pogled s čeke

Sto maraka članarine! Ne, to nije dovoljno

Koliko znam, u našim je lovačkim udru-gama godišnja članarina uglavnom sto KM, kod nekolicine nešto malo

više. A tako je, izgleda, i u udrugama člani-cama druga dva saveza. I to traje već godi-nama i godinama.

Sto KM?! Zašto baš sto? Zašto nije, primjerice, pedeset, ili sto dvadeset, sto osamdeset? Što je to toliko magično u toj „stotki“? Sve mi se čini da je netko nekada, kad je sto maraka često bila „mjera za sve“, odlučio, bez mnogo planiranja i računanja, i godišnju lovačku članarinu ukalupiti u nju. „Orlu“, dakle, ništa ne dodavati, ali ni oduzi-mati, bez velika kusuranja.

Iskreno govoreći, već davno je sazrelo vrijeme za povećanje članarine. Ne samo zato što je ovdje novac, znači i tih sto ma-raka, značajno izgubio na svojoj vrijednosti, nego i zato što su narasle potrebe u lov-stvu. Znam, odmah će se naći onih koji će „na nož“ dočekati ovakav stav i koji će na-vesti sto i jedan razlog, i sve učiniti, da se ne mijenja visina članarine. Razumljivo je to, ljudi, u načelu, teško prihvaćaju „udar“ na svoj džep. Čudni su, međutim, argumenti kojima neki od njih dokazuju ispravnost svoga stava. Nekima ne treba ni Savez, ni udruga, ni lovočuvar, ni tajnik, ni ured, ni Hoop, ni... Oni, tako kažu, mogu bez svega toga. Dovoljna im je puška, pas bez rodov-nika i – u lovište. A tamo, što bude, valjda će nešto „naletjeti“. Ovakvi su obično i najgla-sniji, pa bez velike muke nađu sljedbenike. I tako to traje, kad dođe skupština i prijedlog o povećanju članarine, redovito od toga ne bude ništa, zastupnici glasuju protiv i sve ostaje po starom. A čelnim ljudima u sekci-jama i članovima upravnih odbora lovačkih udruga takva demokracija taman dobro dođe, ne želeći se zamjeriti svome članstvu

samo kažu, evo, ja jesam za povećanje, ali što ću kad nije baza za to. Ne daj Bože malo utjecati na tu bazu, pa i zamjeriti joj se. A ima i onih čelnika, ne mali broj, koji su kruti zagovornici postojećeg stanja što se člana-rine tiče. U njihovim se udrugama ništa ne radi, nemaju lovočuvara, ureda, ne ulažu u lovno streljaštvo, kinologiju, jedino što po-štuju je lovni kalendar, odnosno maksima-lan broj lovnih dana.

Što lovci, tj. baza neće da prihvate po-većanje članarine, „kriva“ su i vodstva udru-ga. Kako to jednom napisa Vlado Bošnjak, dobar poznavatelj lovačke prakse, svjedoci smo situacije u kojoj lovac, kad se „smiluje“ dati tih sto maraka, misli kako je time ste-kao poziciju da mu netko sve servira. A za-što bi taj netko to radio, ni na kraj pameti mu nije to upitati. Doduše, za takvo stanje „zaslužni“ su i ljudi koji godinama „za ništa“ rade kojekakve poslove u udruzi, pa su na-vikli članstvo na komfor u tom pogledu. A vrijeme besplatna rada, jednostavno, curi, ako već nije iscurilo. Profesionalizam i plaćanje, u tom smjeru stvari idu. Bilo bi normalno da se adekvatno vrjednuje rad u lovačkoj udruzi, pa i novčano. Ne mora to biti, i ne može, neka „masna“ zarada, ali plaćati se mora. S kojim se pravom može od nekoga očekivati da troši svoje vrijeme i svoj novac, da bude dežurni krivac kojeka-kvim pametnjakovićima, i da kvalitetno i na vrijeme odrađuje svoje obveze?

Lov danas ne može biti socijalna ka-tegorija. Onaj tko želi biti dijelom lovačke populacije, mora biti spreman i na sve veća financijska odricanja. Jedno od njih je i lo-vačka članarina. Sa sto maraka članarine, udruge ne mogu živjeti. Mnoge ni opstati. Sto pedeset, dvjesto? To bi već bilo nešto, barem u ovome trenutku.

Broj 76, ožujak - travanj 2011.4

OBLJETNICE

Vlado Bošnjak

Neću politiku u svoju butiku – poznata izreka Meštra iz Velog mista – vrijedi i za naš

Hoop. Iako se sve ovo vrijeme izla-ženja uredništvo drži toga načela, jer u temeljnim odredbama sta-tuta lovačkih udruga i Saveza stoji da smo nestranačka i nepolitička udruga građana, u ovom ću se osvrtu ipak donekle dotaći politike. S razlogom.

Sedmi svibnja 1991. godine. Li-jepo i sunčano jutro u Širokom Bri-jegu nagovještavalo je uobičajeni radni dan. I dok se po kafićima još ispijala jutarnja kava, brzinom mu-nje proširila se vijest – uz Žovnicu, iz Mostara ide kilometarska kolona tenkova. Za većinu strah, nevjerica i pitanje, što će se dogoditi. No nije se sjedilo skršenih ruku. Veličina pojedinaca najčešće je u tome što su u određenim, posebice kriznim trenutcima sposobni donositi brza i odlučna rješenja. Tako je bilo i oko ovoga događaja. Za čas su na gra-nici širokobriješke i mostarske op-

DVADESETA OBLJETNICA ZAUSTAVLJANJA TENKOVA

Kad je kolona tenkova iz Mostara krenula prema Širokom Brijegu, ovdašnji je puk odlučio – nema prolaska. A lovci, ne samo širokobriješki, uzeli su oružje u ruke i bili spremni, ako zatre-ba, i upotrijebiti ga. Njihova je uloga u tom povijesnom događaju nemjerljiva

S jedne strane tenkovske, s druge lovačke cijevi

ćine Mladen, Marinko, Damir, Ivan, Miroslav … postavili svoja teretna vozila i put je bio blokiran. Kolona je žurila prema Širokom Brijegu, ali puk je rekao – NEMA PROLAZA! Bez obzira na tenkove s uperenim cije-vima. Tri je dana trajalo nadmudri-vanje dviju strana o uvjetima pro-laska kolone. Danas povjesničari i vojni analitičari ovaj događaj sma-traju ključnim u otupljivanju oštri-ce srbočetničke agresije na Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. Ove godi-ne, na dvadesetu godišnjicu ovog događaja, uz ostale sadržaje uprili-čeno je i svečano otvaranje lijepo uređenog spomen-obilježja.

A sada ona druga strana ovoga događaja, koja ima veze s lovstvom. Naime, nasuprot tenkovskim cijevi-ma, iza zidova, drača, kuća, karoseri-ja kamiona bile su u pripravi lovačke puške i velika i junačka srca onih koji su ih držali u rukama. Bili su to lovci ne samo iz širokobriješkog Mosora

nego i iz okolnih društava, sve do Imotskog. Lovačke grupe bile su raspoređene i po okolnim brdima jer se najavljivao desant. To lovačko oružje i ostalom je puku davalo određe-no samopouzdanje i vjeru u sebe. Nema dvojbe, da ga je tada trebalo upotrijebiti, bilo bi učinkovito.

Dvije godine poslije, u jeku Domovinskog rata, na ini-cijativu Marinka Hrkaća, predsjednika LD „Mosor“ iz Širo-kog Brijega i Lovačkog saveza Hrvatske zajednice Herceg Bosne, na mjestu zaustavljanja tenkova lovci su podigli jarbol i upriličili svečano podizanje zastave Herceg Bosne. Nekoliko je godina bilo tako, a onda su ovaj ceremonijal preuzeli politički subjekti iz Širokog Brijega i Mostara.

I još jedan događaj vezan za ovaj dan. Sada već tradi-cionalno natjecanje u streljaštvu lovaca LD „Mosor“ iz Ši-rokog Brijega, koje je i službeno ušlo u protokol općinske manifestacije „Svibanjska sjećanja“, održava se svake godi-ne u povodu ovoga događanja. Od prošle godine u ovo natjecanje uključili su se i strijelci LD „Jarebica“ iz Mostara.

Lovci, kao tada jedina legalno naoružana formacija u hrvatskom nacionalnom korpusu, mogu biti ponosni na svoju ulogu u ovom povijesnom događaju. I poslije, u Do-movinskom ratu, lovci i oružje koje su imali dalo je, pose-bice u početku, nemjerljiv doprinos otporu agresoru. Zato i na stranicama našega lovačkog glasila o ovome trebamo govoriti. Da se ne zaboravi.

Godine 1993., podignut je jarbol sa zastavom na mjestu zaustavljanja tenkovske kolone

Sa strelišta na Mostarskom blatu


IZ SAVEZA

DOBITNICI ODLIČJA

Odličje prvoga reda dobili su: Jure Musulin-Đur, Tadija Rebac, Jakov Krešić i Ševko Lizde iz LD „Galeb“, Čapljina; Jozo Miličević, Marinko Zelenika i Slavko Čuljak iz LD „Vepar“ Prozor – Rama.

Odličje drugoga reda dobili su: Ivan Bošnjak, Ivan Mandić, Vinko Čolak, Vlado Jelić, Nikola Zovko i Zdenko Milićević iz LD „Mosor“, Široki Brijeg; Ivan Bakalar, Mirko Zovko, Niko Žilić i Stjepan Brajković iz LD „Galeb“, Čapljina, te Božo Grgić iz LD „Fazan“, Odžak; Ivan Lovrić, Nikica Drežnjak, Božo Jakovljević, Marko Barišić, Vlado Džalto, Ivan Krešo i Vlado Brizar iz LD „Vepar“, Prozor – Rama. Odličje trećega reda dobili su: Žarko Bošnjak, Cire Šaravanja, Jozo Marušić, Branko Slišković, Miljenko Zovko, Miljenko Crnjac, Damir Milićević, Ivan Gilja i posmrtno Jozo Lasić, svi iz LD „Mosor“, Široki Brijeg; Vinko Kordić, Đure Pavlović, Damjan Jarak i Salko Zaklan iz LD „Galeb“, Čapljina, te Muradif Omerbašić, Nihad Hodžić-Mehić, Dragan Martinović, Husein Šišić, Nihad Huremović, Pero Kovače-vić, Mato Topolovac, Nedžad Garić, Stjepan Ilić, Mustafa Puzić, Marko Kljajić, Mato Ivelj, Sretko Kovačević, Matije Jurić, Tado Karlović, Hasan Jašarević, Blaž Majić, Su-lejman Puzić, Mika Lešić i Amir Omerbašić iz LD „Fazan“, Odžak; Vlado Soldo, Anto Lončar, Vladimir Drežnjak, Vladimir Brizar, Jure Beljo, Žarko Zelenika, Rade Ivanko i Petar Baketarić iz LD „Vepar“, Prozor – Rama.

Lovnom streljaštvu kao veoma bitnom segmentu lovstva, Lovački savez Herceg Bosne već godinama pridaje veli-ko značenje. Brojne su lovnostreljačke aktivnosti, mani-

festacije, natjecanja i uspjesi obilježili proteklo razdoblje, a da će i ova godina biti bogata streljačkim aktivnostima najbolje govore odluke donijete na sastanku Povjerenstva za lovno streljaštvo održanom 12. travnja ove godine u sjedištu Saveza u Mostaru. Prvi put u novom sazivu, sastanku Povjerenstva predsjedao je Ivica Bačić, a nazočili su mu Slavenko Lasić, Đuro Oršolić, Zvonko Udovičić, Stipan Sičenica i Marko Cvitković, članovi Povjerenstva, te djelatnici Saveza Vlado Bošnjak i Ivica Lučić. Sastanku je, u svojstvu gosta, nazočio i Joso Leovac, predsjednik Lovačke udruge „Kuna“ iz Doma-ljevca. Na sastanku se rasparavljalo o streljačkim aktivnostima i natjecanjima održanim u protekloj godini, o čemu je podne-seno i detaljno izvješće. Izvješće je usvojeno, uz jednoglasnu ocjenu da su sve planirane zadaće uspješno realizirane i da je u svim segmentima streljaštva, bez obzira na poteškoće, ostvaren značajan napredak. Također, nazočni članovi Povje-renstva podnijeli su izvješća o stanju i aktivnostima u lovnom streljaštvu na županijskim razinama, ističući kao najčešće pro-bleme narazumijevanje i izostanak potpore čelnika lovačkih udruga te nezainteresiranost lovaca za bavljenje lovnim stre-ljaštvom. Rješavanje ovih problema istaknuto je kao jedna od težišnih zadaća u budućem radu Povjerenstva.

Glavna tema sastanka, o kojoj se i najviše raspravljalo, od-nosila se na program i kalendar lovnostreljačkih natjecanja i aktivnosti u 2011. godini. Kad su u pitanju streljačka natjeca-nja, Povjerenstvo je razmatralo mogućnosti i opcije održava-nja natjecanja na razini županijskih vijeća za lovstvo, na razini Saveza te na državnoj razini.

O natjecanju na razini županijskih vijeća za lovstvo, za-ključeno je da se organiziraju između lovačkih udruga člani-ca Vijeća kao selekcijska prednatjecanja za natjecanja koja će uslijediti na razini Saveza.

Na razini Saveza, odlučeno je da se organiziraju dva natje-canja: Otvoreno prvenstvo Saveza u lovnom streljaštvu – dis-ciplina trap, koje će se održati 28. svibnja 2011. na strelištu Lo-vačke udruge „Kuna“ u Domaljevcu i Prvenstvo članica Saveza u lovnom streljaštvu – disciplina trap, koje će se održati 6. ko-lovoza 2011. na strelištu Lovačkog društva „Tetrijeb“ u Kreševu.

Kad je riječ o streljačkom natjecanju na državnoj razini, o čemu se već nekoliko godina ozbiljno razmišlja i progovara u Lovačkom savezu Herceg Bosne, zaključeno je da se ovo pitanje pokrene na razini Savjeta lovačkih saveza BiH, te da se tri lovačka saveza u BiH dogovore o organiziranju streljačkog natjecanja na državnoj razini, što bi bio veliki korak u razvoju i afirmaciji lovnog streljaštva u Bosni i Hercegovini.

Razmatrajući pitanja vezana za financiranje lovnoga stre-ljaštva na razini udruga i izgradnju strelišta, Povjerenstvo je

SASTANAK POVJERENSTVA ZA LOVNO STRELJAŠTVO

“Pucat“ će se u Domaljevcu i Kreševu

Ivica Lučić

Usvojen program i kalendar lovnostreljačkih natjecanja za 2011. go-dinu, a raspravljalo se i o mogućem natjecanju na državnoj razini

predložilo da se u Financijskom pla-nu svake lovačke udruge za tekuću godinu planira i novac za lovno stre-ljaštvo i da to bude obvezna stavka iz koje će se financirati streljačka natje-canja i izgradnja strelišta.

Na sastanku je sa zadovolj-stvom konstatirano da je, nakon izgradnje strelišta na Kupresu proš-le godine, ove godine započeta izgradnja strelišta u Čapljini. Izra-

žen je optimizam da se upravo na novom strelištu u Čapljini iduće godine održi jedno od streljačkih natjecanja na razini Saveza.

Po završetku rasprave po toč-kama dnevnog reda, sudionicima sastanka, u svojstvu domaćina ovo-godišnjega Otvorenog prvenstva Sa-veza, obratio se predsjednik LU „Kuna“ iz Domaljvca Joso Leovac. Zahvalio je Savezu na ukazanom povjerenju za organizaciju natjecanja i izrazio za-

dovoljstvo i spremnost svoje lovačke udruge da bude domaćin natjecanja, ističući da imaju kvalitetnu infrastruk-turu, iskustvo i znanje, i da vjeruje da će uz tradicionalnu posavsku gosto-ljubivost biti dobri domaćini.

Neka ove riječi Jose Leovca budu ujedno poziv i motiv lovačkim udrugama i strijelcima da dođu u Domaljevac natjecati se i družiti na lovački način.

Prvi sastanak Povjerenstva u novom sazivu


IZ SAVEZA

Dragan Naletilić

Brojni su zajednički interesi i pro-blemi lovaca iz dviju susjednih županija, Zapadnohercego-

vačke i Hercegovačko-neretvanske. Sastanak, upriličen 27. travnja 2011. – svojevrsno međužupanijsko vijeće – korak je naprijed, što je potvrdio i Ilija Vrljić, predsjednik Saveza, riječi-ma: „Pozdravljam ovu inicijativu, i bilo bi dobro ovakav sastanak upriličiti jednom godišnje. Čim ste se sastali, već to je korak naprijed. Razgovara-jući otvoreno i dobronamjerno, sma-njit će se mogućnosti za kojekakve glasine i međusobne podjele“.

Sastanak je, kao domaćin, otvo-rio Ivan Primorac, predsjednik LD „Mosor“ iz Širokog Brijega, a Vlado Bošnjak, djelatnik Saveza i svojevrsni moderator ovoga sastanka, predlo-žio je teme i svaku od njih ukratko obrazložio. Spomenut ćemo nekoli-ko zanimljivih podataka koje je Boš-njak iznio, i nekoliko njegovih ocjena

ZAJEDNIČKI SASTANAK DVAJU ŽUPANIJSKIH VIJEĆA ZA LOVSTVO

Jednoglasno prihvaćeni veoma bitni zaključci

stanja u lovstvu, primjerice: „Herce-govačko-neretvanska županija ima 8 lovačkih udruga i 2147 članova, a u Zapadnohercegovačkoj županiji je 7 udruga i 2465 članova, što je uku-pno 4612 lovaca. A to je oko 55 po-sto članstva Lovačkog saveza Herceg Bosne … Ukupna površina lovišta u Zapadnohercegovačkoj županiji je oko 125.000 hektara, što je malo više nego što ima općina Livno, a broj lovaca u Livnu dvostruko je manji od broja lovaca u širokobriješkom Mosoru … Prošla su vremena kad je priroda mogla pružiti lovcima divljači više nego je trebalo. Danas je došlo vrijeme da se moramo pomučiti za svaki primjerak divljači u lovištu … Lovac, kad plati 100 KM, hoće sve servirano, a često je teško naplatiti i tih 100 KM …“

Na sastanku se razgovaralo o visini lovačke članarine za sezonu 2012./2013., o otvaranju i zatvaranju sezone 2011./2012. te o zakonskim propisima u lovstvu.

U raspravi o visini lovačke članari-ne sudjelovali su svi akteri sastanka. Iz njihovih riječi jasno su se vidjeli mno-gi problemi s kojima se susreću njiho-ve lovačke udruge, a mnogi od njih izravna su posljedica manjka novca, tj. nedostatne lovačke članarine. I svi su se složili da članarinu treba povećati, jer se s ovom, jednostavno, ne može opstati. S tom ocjenom složio se i Ivi-ca Lučić, tajnik Saveza, i dodao: „Druš-tva su se uspavala, a Zakon o lovstvu mnogo traži. Dolazi vrijeme profesi-onalaca, plaćanja, i vrijeme je da se stvari malo drukčije postave i slože“.

Nakon rasprave, jednoglasno je usvojen sljedeći zaključak: Za sezonu 2012./2013., godišnja lovačka članarina bit će 150 KM. U tih 150 KM uključeno je 30 KM na ime odstrjela divljači.

Ovaj zaključak, naravno, nema obvezujuću dimenziju, ali ima svoju težinu i nakon njega bit će mnogo lakše donositi odluke o povećanju članarine tamo gdje se takve odluke do-nose. Oni koji su se na ovome sastanku izjasnili za ovu odluku – a svi su to učinili – ne bi trebali, pod kojekakvim pritiscima, mijenjati svoje mišljenje.

O otvaranju i zatvaranju lovne sezone, odnosno o lov-nom kalendaru, već dugo se lome koplja. Ovaj problem op-terećuje rad udruga, narušava međuljudske odnose i izaziva brojna nezadovoljstva. Istina, Zakon o lovstvu je jasan u po-gledu kalendara lova, i svaka udruga ima pravo organizirati lov na svoj način, poštujući zakonske odredbe, što se sada i čini. Međutim, nastalo je pravo šarenilo u pogledu početka i završetka lova. Neki jesenju lovnu sezonu otvaraju 1. listopa-da, neki prve nedjelje u listopadu, neki druge, a neki u po-sljednjoj nedjelji listopada, što zbunjuje obične lovce. Istina, ima i opravdanih razloga za to, ovisno o tome je li udruga „brdska“ ili „nizinska“, ali su i više nego opravdani razlozi da se postigne dogovor oko ovog pitanja.

U raspravi, gotovo stidljivo bi se provuklo i poneko mi-šljenje tipa „moramo i mi otvoriti sezonu kad su je otvorili oni tamo“, što je do sada redovito bio argument za održanje ovoga šarenila. No kad se, nakon rasprave, pristupilo glaso-vanju o prijedlogu, sve su ruke opet bile u zraku, što znači da je prijedlog postao zaključkom. A prijedlog je glasio: Jesenja lovna sezona (2011./2012., op. a.) otvara se druge nedjelje u listopadu, a zatvara se posljednje nedjelje u siječnju, s tim da se zec lovi do 31. prosinca. Lov s goničima završava se prve nedjelje u siječnju. Tijekom veljače, organiziranim hajkama, loviti štetočine. Lov prepelice počinje druge nedjelje u kolo-vozu, a završava s kalendarskim, odnosno zakonom propisa-nim završetkom lova na prepelicu.

U sklopu ove teme, raspravljalo se i o lovu blagdanima i praznicima. Kao rezultat, opet jednoglasno, usvojen je slje-deći zaključak: Lovni su dani 3., 18. i 25. studenog te 1., 2. i 6. siječnja, a nelovni su 1. i 2. studenog te 25. i 26. prosinca.

O primjeni zakonskih propisa u lovstvu govorilo se u kon-tekstu postojećih (i nepostojećih) zakona o oružju te kako se to reflektira na rad lovačkih udruga. Prevladava mišljenje kako treba oduzimati oružje onim lovcima koji nisu platili čla-narinu, što je opet, na određeni način, sastavni dio zakonskih odredbi o držanju i nošenju oružja.

Kao zaključak, stav je većine da inicijativa za kontrolu lo-vačkog oružja (njegove ispravnosti i zakonitosti) prema poli-ciji mora krenuti iz lovačkih udruga, a ne obrnuto.

Ocjenjujući sastanak, Ivan Primorac je izrazio zadovolj-stvo pristupom i zaključcima, a sličnoga su mišljenja bili i Doni Mikulić i Željko Džidić Džinks, predsjednici dvaju žu-panijskih vijeća za lovstvo.

Sudionici sastanka: Ivan Primorac, Vlado Bošnjak, Željko Džidić Džinks, Mario Herceg, Matan Pavlović, Miran Radišić, Doni Mikulić, Zoran Bakula, Ivan Đerek, Ljubo Pav-ković, Zdravko Matijić, Ivica Bačić, Dragan Ostojić, Josip Vekić, Mate Mikulić, te gosti iz Saveza: Ilija Vrljić i Ivica Lučić.

Ugodan ambijent, ugodno radno ozračje

Džinks i Doni, predsjednici vijeća


IZ SAVEZA

Čelnici lovačkih društava iz Središnje Bosne koja su čla-novi Lovačkog saveza Herceg Bosne sastadoše se 31. ožujka ove godine u prostorijama Lovačkog doma

u Busovači kako bi se dogovorili o aktivnostima u idućoj lovnoj godini, s osvrtom na rezultate postignute u lovnoj 2010./2011. godini. Sjednicu je sazvao i vodio predsjednik Vijeća Jako Čavara, uz nazočnost Slavka Marina, dopred-sjednika Lovačkog saveza Herceg Bosne.

Sjednice skupština u lovačkim društvima diljem Žu-panije su u tijeku, ili su zakazane za idućih nekoliko dana. Osim izvješća o radu, izvješća o financijskom poslovanju i drugih uobičajenih točaka za ovu priliku, trebalo bi više po-zornosti dati planovima i programima rada za sljedeću go-dinu. S obzirom na to da od koncesije još nema ništa, bit će potrebno ponovno stupiti u kontakt sa susjedima u općini i dogovoriti se o zajedničkom korištenju lovišta. A to zna-či definirati zajedničko ulaganje u razvoj lovstva, planirati eventualne nabavke divljači, odstrjel, početak i završetak lova na pojedine vrste divljači, lovne dane, plaćanje pristoj-bi za odstrel, korištenje lovačkih pasa u lovu, zajedničke lo-vove, reprezentativne lovove, lovočuvarsku služba itd. Ovaj posao treba uraditi na vrijeme, da ne dođe do problema kad se treba otvoriti lov na srnjaka.

U prošloj godini primijećeni su češći prelasci lovaca iz jednoga lovačkog društva u drugo, a razloge za to nitko nije detaljno istraživao. Utvrđeno je, ipak, da je riječ o lovci-ma sumnjiva karaktera, bolje rečeno lovcima sklonim krivo-lovu. Kad su u svome društvu osumnjičeni i samo je pitanje dana kad će im se suditi, oni lijepo prijeđu u susjedno druš-tvo i tamo nastave svoje prljave poslove. Odlučeno je da se nitko ne prima bez provjere, odnosno dok se ne utvrde pravi razlozi prelaska.

Inače, krivolov je bila tema o kojoj se dugo raspravljalo. Mnoga društva još nemaju stalnu profesionalnu lovočuvar-sku službu. Radi se najčešće volonterski i s češćim ophod-njama po lovištu. Za okorjele lovokradice to nije velika pre-preka, oni su skloni izigrati i one stare prave profesionalce, koji su svu svoju radnu karijeru proveli u lovočuvarskoj odo-ri. Istaknuto je da sva društva imaju lovočuvare s položenim ispitima, ali se čeka koncesija. Čeka se odluka novoga mi-nistra za lovstvo. U skoro svim društvima ima slučajeva da mladi ljudi, poslije polaganja lovačkog ispita i kupnje oruž-ja, prestaju biti redoviti članovi lovačkog društva. Čemu im onda služi oružje? Zaključeno je da se redovito prave popisi ovakvih sada već bivših lovaca i dostavljaju policiji na uvid

i eventualnu kontrolu korištenja ta-kvog oružja. Inače se najavljuje pita-nje jačeg nadzora prava na lov, koji je uvjetovan i drugim obvezama lovca, a ne samo plaćanjem članarine.

RAZLIČITA PRAKSABez obzira na redovite župa-

nijske sastanke, postoji potreba za većom suradnjom između lovačkih društava, poglavito oko ujednači-vanja kriterija te približavanja nor-mativnih akata i odredaba u njima. Uglavnom je riječ o kojekakvim pri-stojbama koje su različite od druš-tva do društva, te o članarini i roku njezina plaćanja. U nekim društvima još nisu odrađeni svi poslovi oko za-mjene lovne iskaznice. Negdje se odstrjeli plaćaju skoro simbolično, a o plaćanju promašaja visoke divljači nema ni govora. O počasnom član-stvu bi se, mišljenje je ovoga Vijeća, trebalo jedinstveno odlučiti na razi-ni Saveza, pa i na razini lovstva u BiH,

jer su u posljednjih 20-ak godina kri-teriji u ovoj oblasti potpuno izmakli kontroli. Istaknut je i jedan problem koji posebno zabrinjava i koji se širi u skoro svim okolnim županijama: čak u ožujku ide se u lov na divlje svinje s lovačkim psima. Zakon je jasan: „S goničima nije dopušteno loviti od 5. siječnja do 1. listopada.“ Zaista za-čuđuje da se ovako jasna odredba Zakona o lovstvu ne razumije, ili se ne želi razumjeti, pa se ne poštuje. Dogovoreno je da se naša lovačka društva pridržavaju propisa i da ne krše Zakon o lovu, a susjedima neka se pozabavi inspekcija, policija i dru-ga ovlaštena državna tijela.

ŽUPANIJSKO VIJEĆE ZA LOVSTVO SREDIŠNJE BOSNE

Nužna je još veća suradnja među društvimaOd koncesije još nema ništa, potreban je dakle novi dogovor sa susjedima. Uz to, glavne teme ovoga sastanka bile su krivolov, su-radnja među društvima u pogledu ujednačavanja kriterija i nor-mativnih akata te nezadovoljstvo formiranjem posebnog lovišta na području VraniceDobroslav Vrdoljak

Kao i na niz posljednjih sjednica, ni na ovoj se nije mogla zaobići rasprava o formiranju posebnih lovišta. Ponov-no je istaknuto nezadovoljstvo formi-ranjem posebnog lovišta na području Vranice, posebice ne u okvirima koje je predložila komisija koju je uteme-ljilo Ministarstvo za lovstvo Županije Središnja Bosna. Takav prijedlog ide na štetu svim lovačkim društvima koji okružuju Vranicu, a ne jamči uspješno gospodarenje tim područjem. Nije to sada ono lovište što ga davnih godi-na utemelji Austro-Ugarska. Sada je to područje ispresijecano komunika-cijama svakakvih vrsta te objektima turističkog i sportskog karaktera. Svi se sudionici ovoga skupa nadaju da će se pronaći novo rješenje ovoga problema koje će zadovoljiti obje za-interesirane strane.

Sljedeći sastanak Vijeća najav-ljen je za konac svibnja, i na njemu bi trebalo riješiti neka pitanja u svezi s lovom srnjaka.

Vijeće je ozbiljno razmotrilo brojne lovačke probleme


IZ SAVEZA

Velimir Šekerija

Jedna od županija u kojoj stvari idu teže od očekivanog jest Žu-panija Središnja Bosna. Lovna

problematika ovoga područja u naj-manju je ruku složena, tako da se u bližoj budućnosti ne nazire kraj na-šim mukama. I ove će godine lovci strepiti hoće li se ministar smilovati i izdati odobrenje za lov. Gledajući objektivno, donekle ga i opravda-vamo. Nije zahvalno staviti potpis na odobrenje za lov na području gdje jedno lovište istodobno koristi više lovačkih udruženja, gdje glavni lovnik ne zna i ne može znati koliko točno lovaca ima u lovištu, gdje se lovcu na čeki ne može sa sigurnošću odrediti sektor paljbe, gdje početak i kraj lova ne vrijede za svakoga, jednostavno gdje ništa nije onako kako bi trebalo biti. S druge strane ni zabrana lova nije rješenje. Ona dodatno pogoršava situaciju jer pogoduje samo krivolovcima. Tko je glavni krivac za ovakvu situaciju? Lovci nisu zasigurno. Oni uredno uplaćuju članarinu i očekuju da im se za njihov novac omogući ono što im je zajamčeno zakonom. Zakono-davac? U nekoj mjeri jest sigurno. Zakon o lovstvu, donesen 2006. go-dine, nedorečen je, u prvoj godini prilagodbe vidjelo se da će biti teš-koća pri implementaciji, a ni podza-konski akti doneseni 2008. godine nisu polučili rezultate. Očigledno je da golem dio krivnje leži na tre-ćoj strani, tj na izvršiteljima zakona odnosno na mjerodavnom federal-nom i županijskim ministarstvima. Osnivanje i dodjela lovišta na gos-podarenje korisnicima u Središnjoj Bosni očekuje se s velikim zanima-njem. Interes je još veći uzmemo li u obzir da u većini općina županije egzistiraju dva lovačka društva, djeluju pod okriljem dvaju saveza, dijele ista lovišta i oba za sebe kažu da su oni pravni nasljednici prije-ratnoga lovačkog društva. Situacija na terenu je sve osim idealne. Kao u ne tako davnoj prošlosti crtaju se karte, u pojedinim se općinama osnivaju, nazovimo ih kvazidruštva, sve radi stjecanja bolje pregovarač-ke pozicije prilikom dodjele lovišta. Jedni po savjete trče u Sarajevo, drugi u Mostar, umjesto da sjed-nu za stol i pronađu rješenje koje će donekle zadovoljiti obje strane. Zbog neinformiranosti predviđaju se različiti scenariji, težište proble-ma usmjerava se u krivom smjeru, a ministarstvo oko toga ne radi baš

ništa. Stručna komisija, formirana od strane ministarstva, sastavljena je od nedovoljno stručnih kadrova (više je tajnica i vozača nego kvalifi-ciranih stručnjaka iz oblasti lovstva i šumarstva) koji očito ne mogu na pravi način odgovoriti ovom pro-blemu.

U sličnoj pat-poziciji jedne se godine našao i naš lovac Luka ku-pivši traktor za vlastite potrebe. Po običaju negdje je moralo poći po krivu. Zbog kabine traktor nije mo-gao ući u garažu, smetalo je nekih 5-6 centimetara. „Dumao“ je Luka 7 dana kako riješiti problem, ali se nije mogao dosjetiti. Ništa mu drugo nije preostalo nego da odreže kabi-nu, što on i učini. Taman kad je za-vršio priđe mu njegova žena Staze i nagrdi ga zašto nije mogao malo ispuhati gume i proći „ko čoek“ a ne da džabe reže kabinu. „Bogarca ti ženskog poljubim, pa vidiš da ne smetaju gume već kabina, ženska glavo“, odgovori ljutito stari lisac. Pa-metnome i dvije dosta.

UMJESTO SLATKIH, GORKE BRIGEPitanja koja su se iskristalizirala i

na koja bi odgovor umnogome rije-šio novonastalu konfuziju kod lova-ca Središnje Bosne su sljedeća:

1. kakva su to lovišta koja će biti osnovana (sportska, gospodarska, sportsko-gospodarska, posebna itd.)

2. veličina lovišta

3. način na koji će se dodjeljivati (natječajem, tenderom) 4. na koliko godina se nudi koncesija i kolika je cijena

zakupa.

Po mišljenju mnogih, gospodarsko-sportska namjena sigurno je najprihvatljiviji model osnivanja lovišta za ovo područje. Ukoliko bi se osnovala samo sportska lovišta ona ne bi bila dugoročno ekonomski isplativa, a osnivanje gos-podarskih lovišta ima za posljedicu komercijalizaciju čime bi se izgubila draž lova, jer ići u lov isključivo radi profita ne donosi ništa dobra.

Po uputama federalnog ministarstva, lovišta za sitnu divljač ne bi mogla biti manja od 1000 ha, a za visoku div-ljač od 3000 ha. Manja su lovišta lakša za učinkovito gospo-darenje, a ministarstvo zagovara veća lovišta.

Natječaj ili tender? Natječajem bi prednost imali sa-dašnji korisnici lovišta, tj. postojeća lovačka društva, a na tender bi mogle konkurirati sve pravne osobe iz zemlje i inozemstva bez obzira na djelatnost. Time bi se stekli uvje-ti da se lovište dodijeli onomu tko ima najviše financijskih sredstava.

Što se tiče četvrte stavke, možda bi slovenski primjer mogao biti vodilja. Naime, Slovenci nisu dali nikom dru-gom osim lovačkim udrugama da zakupe lovišta. Koncesije su dane na 20 godina, a iznos koncesije se ne mora odmah platiti već je podijeljen u više jednakih rata. Ovaj bi model riješio sve bojazni lovaca, lovišta bi sigurno ostala u ovlasti lovačkih udruga, a istodobno bi im se dalo dovoljno pro-stora da osiguraju i ovaj financijski dio.

Završimo, prostor Središnje Bosne prebogat je kvalitet-nim lovištima u kojima obitava dovoljno divljači, tako da bi pitanja dodjele lovišta trebale biti “slatke brige” za vlasto-dršce. Ne treba izmišljati toplu vodu, dovoljno je pogledati primjere drugih, stvari postaviti na zdrave osnove i pokušati dugoročno riješiti problem. Vjerojatno će biti nezadovolj-nih, ali uvijek se treba voditi logikom da je bilo kakvo rješe-nje bolje od nikakva.

SREDIŠNJA BOSNA: ZAKON O LOVSTVU I LOVIŠTA

Pametnome i dvije dosta

O Zakonu o lovstvu vode se mnoge rasprave, radni sastanci i okrugli stolovi, a po svemu sudeći njegova se provedba nije pomakla s mrtve točke. Jedno je sigurno, Zakon ili nije dovoljno dobar ili je riječ o opstrukciji i nestručnosti onih koji ga tre-baju provoditi a to su mjerodavna županijska ministarstva


LOVNA DIVLJAČ

Predmet ovoga priloga neće biti biologija medvjeda, jer je ona do sada u raspoloživoj literaturi, pa i u broj-nim člancima ovoga časopisa – elaborirana, te držimo

i dovoljno poznata našim čitateljima. Želja nam je ovim pri-logom ukazati na značenje i položaj populacija ove vrste u zemljama Europe, načine zaštite, mjere uzgoja i sprječa-vanja prekomjernih šteta drugim gospodarskim granama, oblike korištenja njegove prisutnosti u prirodi i korištenje realnoga godišnjeg prirasta putem odstrela, sve s ciljem da se osigura njegov trajan i održiv opstanak u prirodi u opti-malnoj brojnosti (i podnošljivim štetama) koju nudi kvalite-ta staništa, s posebnim naglaskom na prilike u BiH.

Počet ćemo od brojnosti populacija medvjeda u Europi. Činjenica je, riječ je o najkrupnijim, ali i najmalobrojnijim predatorima u tom prostoru, koji za svoju hranidbu koriste biljne i životinjske sastojke te svojom prisutnošću mogu nanijeti znatne štete razvoju stočarstva, poljoprivrede (pa) i šumarstva, zbog čega su u najvećem broju europskih zemalja bili značajno reducirani, čak i istrijebljeni. Njihove

brojnije populacije zadržale su se samo u manje naseljenim zemljama i krajevima gdje nije bilo značajnijeg napretka u osuvremenjivanju nave-denih oblika gospodarenja.

ZAKONSKI NORMATIVIS napretkom ekoloških sazna-

nja u oblasti prirodnih znanosti u svijetu – a osobito u oblasti zaštite prirode – na jednoj od konferencija Ujedinjenih naroda za ljudski okoliš iz 1972. godine razmatrani su pro-blemi zaštite flore i faune, i tom pri-likom „svjesni stalnorastuće vrijednosti divljih životinja i biljaka, s estetskog, znanstvenog, kulturnog, rekreacijskog i gospodarskog stanovišta“ zaključili da je potrebno donijeti odgovarajuću (međunarodnu) konvenciju koja bi to regulirala. Ovaj zaključak realizi-

SMEĐI MEDVJED – zaštita, uzgoj i korištenje

Najkrupniji, i najmalobrojniji, predator u EuropiU našem Zakonu o lovstvu, članak 17., medvjedi se tretiraju kao lovostajem zaštićena divljač na uzgojnim područjima. Za njih su – kao i za ostale lovostajem zaštićene vrste – u odred-bama zakona (i podzakonskih propisa) utvrđene obveze stručnog pristupa u utvrđivanju ve-ličine i kvalitete staništa u lovištu, s jedne strane, i redovito utvrđivanje proljetnog stanja pri izradi godišnjeg plana gospodarenja, s druge strane

Živko Rapaić

ran je 1973. u Washingtonu, kad je veći broj zemalja donio „Konvenciju o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka“, koja je ponuđena svim ostalim država-ma svijeta na usvajanje. Njezin je sadržaj razmatran u Savjetodavnoj skupštini Vijeća Europe, a potom je, na zahtjev toga tijela, godine 1979. u Bernu usvojena „Konvencija o za-štiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa“, kojom se, u cilju zaštite prirode „prepoznajući, da divlja flora i fauna čine prirodno naslijeđe estetske, znanstvene, kulturne, rekreacijske, gos-podarske i vlastite vrijednosti koja se mora sačuvati i predati budućim nara-štajima; prepoznajući, osnovnu ulogu divlje flore i faune u održavanju prirod-ne ravnoteže“, normira odnos prema ugroženim vrstama na europskom prostoru, i poziva sve države u Euro-pi da ih usvoje i primjenjuju. Od tog su vremena brojne europske zemlje ove konvenciju usvojile i njihove odredbe ugradile u svoje zakono-davstvo, što je doprinijelo primjet-nom povećanju interesa za zaštitu ugroženih vrsta, a kod nekih se za-počelo i s konkretnim aktivnostima za reintrodukciju pojedinih ugrože-nih vrsta na nekadašnja staništa.

Naša je zemlja navedene kon-vencije ratificirala 2008. godine i objavila ih u Službenom glasniku BiH broj 8 i 11, kad su i stupile na snagu, s obavezom da se usvojene odredbe ugrade u domaće zakono-davstvo. Po njima, dužnost je zemlje potpisnice organizirati evidentira-nje postojećeg stanja ugroženih vr-sta (posebno medvjeda, vuka, risa i divokoze) i uredno pratiti dinamiku u populacijama, i na osnovi nje – u okolnostima dostignutog optimu-ma – utvrditi godišnje planove ko-


LOVNA DIVLJAČ

rištenja. Naš je problem, međutim, u činjenici da neke od prihvaćenih obveza još uvijek nisu u našem za-konodavstvu realizirane i zbog toga i dalje traju organizacijski problemi u izvozu žive divljači ugroženih vrsta ili plasmanu lovno-turističkih uslu-ga kad je u pitanju iznošenje trofeja odstrijeljenih primjeraka tih vrsta divljači preko granice.

U našem Zakonu o lovstvu, čla-nak 17., medvjedi se tretiraju kao lovostajem zaštićena divljač na uz-gojnim područjima. Za njih su – kao i za ostale lovostajem zaštićene vr-ste – u odredbama zakona (i podza-konskih propisa) utvrđene obveze: (a) stručnog pristupa u utvrđivanju veličine i kvalitete staništa u lovištu – da bi se utvrdili optimalni kapaci-teti i godišnja dinamika populacije pri izradi lovne osnove (ZOL, čl. 45. – 47.), i (b) redovito utvrđivanje pro-ljetnog stanja – pri izradi godišnjeg plana gospodarenja (čl. 48. ZOL-a).

STRUČNI POSLOVI U LOVIŠTU Do planskih i optimalnih kapa-

citeta medvjeda u lovištu dolazi se stručnom (i objektivnom) procje-nom veličine i kvalitete staništa (bo-nitiranjem) za ovu vrstu, uz prihvaća-nje životnih potreba vrste i ukupne ponude staništa u pogledu hrane, vode, zaklona i ostalih uvjeta koji utječu (pozitivno ili negativno) na razinu podmirenja njihovih životnih potreba. Pri tome se, u granicama staništa, obvezno uzimaju u obzir i legalni interesi drugih gospodarskih grana, i procjenjuju mogućnosti ko-risnika lovišta za podmirenje (pod-nošljivih) šteta koje medvjedi mogu učiniti u poljoprivredi, stočarstvu, voćarstvu, pčelarima i šumarstvu, i na osnovi svega – dolazi do veličine optimalnog kapaciteta.

Za izvedeni kapacitet populacije potom se radi tabela idealne godiš-nje dinamike populacije u kojoj se iskazuje odnos spolova i starosti u (idealnom) proljetnom stanju, a po-tom i godišnje promjene (prijelaz u više razrede, priplod i gubitci), da bi se dobilo stanje pred korištenje, na osnovi kojeg se planira godišnje ko-rištenje realnog godišnjeg prirasta s nastojanjem da se za iduću produk-tivnu sezonu osigura optimalan ka-pacitet staništa. Idealna tabela isto-dobno je model kojem u godišnjim planovima gospodarenja treba te-žiti, da bi se dostiglo planirani opti-mum, a potom ga i trajno održavati.

Ovdje bi – kad je riječ o medvje-dima – ponovno naglasili da govori-mo o najkrupnijem, ali i najmalobroj-nijem predatoru u našem prostoru, kojim treba stručno gospodariti, što znači: štititi – da bismo ga imali u op-timalnom kapacitetu, uzgajati – da bismo dobili optimalan priplod i ko-ristiti - uz mjere gospodarske selek-cije, u granicama realnoga godišnjeg prirasta. Ovim planskim mjerama tre-ba pribrojiti i mjere uređenja lovišta za ovu vrstu, koje trebaju omogućiti uspješnu realizaciju prethodnih.

Pod mjerama zaštitite podrazu-mijevamo brigu o zaštiti optimalne brojnosti jedinki u lovištu u neome-tanu razvoju i dobru zdravstvenom stanju, o čemu se promatranjem brine redovita čuvarska služba, uz poduzimanje potrebnih mjera. Re-dovito i pažljivo promatranje u gos-podarenju medvjedima izuzetno je bitno. Da bismo ga uspješno obavili nužno je u lovištu imati izgrađene zatvorene čeke s uređenim i ak-tivnim hranilištima (o kojima smo pisali u Hoopu br. 66), jer ti objekti omogućuju (komotan) duži bora-vak radnika i detaljno promatranje primjeraka koji dolaze na hranilište i priliku da sa sigurnošću utvrde broj-nost, zdravstveno stanje jedinki, ve-ličinu priploda, kondiciju primjeraka i njihovu trofejnu vrijednost, tj. sve što nam je od značenja za planira-nje mjera zaštite, uzgoja i korištenja.

Pod mjerama uzgoja vidimo bri-gu o osiguranju dovoljnih količina hrane (biljnoga i životinjskoga po-drijetla) sadnjom i sjetvom (drvena-stih ili zeljastih biljaka) u staništu ili nabavku potrebnih količina hrane (biljnoga i životinjskoga podrijetla) za prihranjivanje, s transportom do hranilišta. Realizacijom tih planova osiguravamo stalnu prisutnost ove vrste u planiranoj brojnosti u lovištu i, istodobno, utječemo na značajno smanjenje štete drugim gospodar-skim granama. (Poznato je, naime, da pri redovitu prihranjivanju šteta gotovo i nema!)

Mjerama korištenja obvezno prethodi ostvareni uvid o utvrđenoj brojnosti, spolnoj i starosnoj strukturi u prisutnoj populaciji, kao i o zdrav-stvenom stanju i trofejnoj zrelosti primjeraka dobiven pozornim pro-matranjem, kako bismo na osnovi toga donosili odluke o korištenju hvatanjem ili odstrelom, a kod od-strela – i o potrebi izlučivanja iz sani-tarnih, uzgojnih ili trofejnih razloga.

Mjerama uređenja lovišta za ovu divljač treba omogućiti i olakšati izvršenje prethodno naznačenih zadataka na pla-nu zaštite, uzgoja i korištenja.

Kad je u pitanju zaštita lovišta, planovima rada se pred-viđa: označavanje granica (osobito na putnim ulazima u prostor lovišta), izgradnja zatvorenih čeka s uređenim hra-nilištima i skloništa za lovočuvare u područjima udaljenijim od naselja i komunikacija, održavanje zaštitnih ograda na kritičnim mjestima i održavanje lovački staza i putova.

Uzgoj divljači obvezuje na organizirano i redovito pra-ćenje brojnosti i promjena u populaciji, na osnovi kojeg se planiraju i provode mjere za osiguranje vode, hrane i skloni-šta. Voda se osigurava uređenjem odgovarajućih pojilišta u bezvodnim dijelovima lovišta, hrana: sadnjom i njegovanjem plodonosnih vrsta drveća i grmlja na pošumljenim povr-šinama, obradom i zasijavanjem proplanaka odgovarajućim žitaricama (najčešće zobi), nabavkom, transportom, (po potre-bi i skladištenjem) kao i ponudom nedostajućih hraniva bilj-noga i životinjskoga podrijetla na hranilištima.

Suvremeno korištenje medvjeđe divljači – zbog njihova zakonodavnog statusa, ograničenog kapaciteta i malobroj-nosti, organizira se selektivno u uređenim dijelovima lovišta s izgrađenim zatvorenim čekama i organiziranim prosto-rom ispred njih (zastrtim bijelim pijeskom, izgrađenim au-tomatskim hranilicama, hvataljkom i ostalim pomagalima za lakšu procjenu veličine promatranih jedinki) da bi se što točnije ocijenila brojnost i struktura (starosna i, po moguć-nosti, spolna), zdravstveno stanje i trofejna zrelost jedinki, ali i omogućio uspješan plasman usluga promatranja i sni-manja divljači, hvatanje kao i izlučivanje grla odstrelom iz sanitarnih, uzgojnih ili trofejnih razloga.

Realizacijom opisanih mjera na više izabranih područja u staništima medvjeda u lovištu, stvaramo uvjete za cjelo-vitije i lakše obavljanje posla stručnih radnika u lovištu, po-


LOVNA DIVLJAČ

glavito da mogu pažljivo promatrati divljač koja dolazi na hranu, što nam omogućuje da steknemo pouzdan uvid u realno stanje pojedinih primjeraka i populacije u cjelini ko-jom gospodarimo. Samo na osnovi tako prikupljenih po-dataka u lovištu mogu se poduzimati mjere gospodarenja koje udovoljavaju odredbama međunarodnog i domaćeg zakonodavstva i koje su usmjerene na očuvanje ugroženih vrsta (u granicama optimalnih kapaciteta) i korištenje u gra-nicama realnoga godišnjeg prirasta, što sve jamči (propisa-no) trajno gospodarenje njima.

PRAKTIČNA ISKUSTVANaglasili smo da su rezultati promatranja u poslovima

gospodarenja medvjedima od golemog značenja. Stručni radnici za izvršenje tog zadatka najčešće koriste dvogleda s povećanjem do 7 puta (koji omogućuju cjelovitu sliku jedin-ke na kratkom razmaku) i otvorom objektiva od 50 i više mm – koji pri oskudnim izvorima svjetla (zbog većeg promjera) nude jasniju sliku. Promatranja se obavljaju svakodnevno u razdobljima s mjesečinom prikladnom za večernja proma-tranja. Na promatranje se dolazi prije mraka, a tijekom pro-matranja uredno se bilježi vrijeme dolaska pojedinih primje-raka na hranilište, vrijeme zadržavanja i dojmove (o starosti, spolu, primijećenim ozljedama ili zaostalosti u rastu, trofejnoj zrelosti i dr.) o promatranoj jedinki ili ženki s mladima.

Zabilješke i dojmove u daljnjem postupku razmatra stručna služba korisnika lovišta i na osnovi konkretnih po-dataka donosi odluke o načinu korištenja. Tako će odluku o ponudi usluga promatranja i snimanja divljači s čeka, moći plasirati u razdobljima s povoljnom mjesečinom tijekom ci-jelog razdoblja boravka medvjeda izvan brloga, jer ova div-ljač – naviknuta na sigurne izvore hrane – redovito dolazi, pa se gostima može jamčiti da će divljač vidjeti i, odgovara-jućim fotoaparatima ili kamerama, snimiti.

Kad je u pitanju hvatanje, stručna služba će odlučiti da se pred hvatanje hrana divljači nudi isključivo u hvataljki i – na osnovi izvješća o redovitom ulasku divljači u nju – proma-traču će izdati nalog za zatvaranje hvataljke padajućim vrati-ma kad u nju ulazi jedinka – ili jedinke, koje treba naručitelju predati. Uhvaćena divljač u hvataljki ostaje do jutra kad se poduzimaju daljnje radnje (omamljivanje – po potrebi, pre-bacivanje u odgovarajući kavez i prijevoz na odredište).

Izlučivanju odstrelom također obvezno prethodi po-uzdano izvješće o promatranim jedinkama s prijedlogom za sanitarni (zbog ozljeda, deformiteta ili bolesti ), uzgojni (zbog zaostalosti u razvoju, prestarjela grla) ili trofejni od-strel (dozrelih jedinki bez izgleda za daljnje napredovanje). Stručna služba provjerava izvješće promatrača i donosi od-luku o opravdanosti odstrela.

Ovdje treba naglasiti da je odstrel medvjeda (odred-bom čl 57. ZOL-a) zabranjen pogonom i prigonom, što znači da ga se može loviti samo s čeka. To istodobno ob-vezuje na pažljivo promatranje jedinke za odstrel prije hica, kako ne bi došlo do pogreške u odabiru u odnosu na pla-nirano i kako bi se izlučivanje uspješno obavilo. Za odstrel medvjeda isključivo se koristi oružje s izolučenim cijevima i optičkim ciljnikom. U obzir dolazi oružje čije su cijevi kalibra 7 mm i više, uz korištenje streljiva čije je zrno teško 11 (i više) grama s udarnom snagom od (najmanje) 3500 džula na udaljenosti od 100 m. Kao najpovoljniji optički ciljnik ko-risti se „varjabl“ varijanta s povećanjem od 1,5 do 6 puta, pri čemu se – zbog blizine promatranog objekta – koristi naj-manje povećanje da bi se dobila što cjelovitija slika tjelesne konture i što većim promjerom objektiva (najbolje 56 mm),

koji jamči bolje korištenje oskudnog svjetla. Ovdje valja spomenuti da je, zbog večernjih lovova, vrlo bitan iz-bor „končanice“ u optičkom ciljniku, pa zbog toga preporučamo stan-dardnu „varijantu 1 ili 4“, jer one – zbog svojih markantnih elemenata – pružaju najbolje uvjete za ciljanje u večernjim uvjetima lova.

TROFEJI Lovački trofeji od medvjeda su

lubanja, krzno i kost iz spolnog or-gana mužjaka. Njihovoj obradi po-klanja se puna pozornost već od trenutka nakon odstrela. Započinje se porenjem, da bi se odstranili probavni i ostali unutrašnji organi i time prekinuli fiziološki procesi i ubrzalo hlađenje, a zatim se nastav-lja skidanjem krzna – pri čemu je izuzetno bitno pokloniti pozornost osnovnim (podužnom i poprečnim) rezovima na krznu – prema naput-cima iz stručnih priručnika, kako bi se osigurale maksimalne (mjerne) veličine koje diktira formula za ocje-nu trofeja. Nakon toga slijedi pozor-no skidanje krzna, nastojeći ga ne prorezati ili na bilo koji drugi način oštetiti – osobito u predjelu glave, oko ušnih i očnih šupljina, nosnica i usana – i ono se otprema na daljnju obradu. Lubanja se potom odvaja od trupa i otkuhava da bi se s ko-stiju odstranili svi mesnati dijelovi, a potom izbijelila peroksidom. Kost iz spolnog organa mužjaka se, također kuhanjem, oslobađa od mesnatih dijelova. Na izložbama trofeja ocje-njuju se samo lubanje i uređena kr-zna, po propisanim formulama koje su potanko obrazložene u (brojnim)

priručnicima za ocjenu lovačkih tro-feja, pa ih ovdje ne obrazlažemo. Ostaje nam samo ovdje napome-nuti: na međunarodnim lovačkim izložbama, najvrjednija priznanja - „Grand Prix“ izložbe, mogu se do-dijeliti samo najbolje ocijenjenim lubanjama divljači, a ne i za krzna (koja se inače službeno ocjenjuju i ocjena se unosi u službenik kata-log) zbog činjenice da se pri obradi može utjecati na njihovu veličinu.

Mogli bismo, na kraju, zaključiti kako je neusklađeni odnos čovjeka prema prirodnom okružju rezultirao brojnim negativnim posljedicama na iskonsku prirodu u mnogim di-jelovima svijeta i neminovno iza-zvao potrebu za odgovarajućim mjerama kako bi se takav odnos promijenio. Jedna od takvih je – a nju je 2008. godine prihvatila i BiH – međunarodna „Konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih sta-ništa“, usvojena u Bernu 1979. godi-ne, koja je normirala odnos prema ugroženim vrstama divljači na po-dručju Europe. Na nama je obveza njezine odredbe implementirati u naše zakonodavstvo, a zatim je, po kod nas poznatoj i propisanoj struč-noj tehnologiji, provesti u praksi. Time ćemo udovoljiti zahtjevu za očuvanje ugroženih vrsta našega podneblja u optimalnoj repro-duktivnoj brojnosti i s optimalnim godišnjim prirastom koji, u takvim okolnostima, racionalnim gospo-darenjem možemo iskoristiti i time osigurati stabilan opstanak vrste, uz podnošljive štete drugim gospodar-skim granama koje te vrste divljači mogu učiniti.


RIJETKE VRSTE

RASPROSTRANJENOST I BROJNOSTRod Castor čine dvije živuće

vrste: europski dabar (Castor fiber) i kanadski dabar (Castor cana-densis). Obje vrste pripadaju redu glodavaca (Rodentis) i porodici dabrova (Castoridae). Europski da-bar je u ne tako davnoj prošlosti nastanjivao gotovo cijeli prostor europskog kopna. Već u 19. st. bi-lježi se intenzivan nestanak ovoga najvećeg glodavca, te ostaje kao autohtona vrsta samo na nekoliko lokaliteta u čitavoj Europi. Preo-stale populacije bile su relativno malobrojne i izolirane. Razlozi za to bili su višestruki. S jedne strane dabrovo je krzno bilo na cijeni, što je dovodilo do prekomjerna izlo-va, ali su i različite bolesti i zaraze dovele do smanjenja broja jedinki. Početkom 21. st. ostao je i opstao na četiri lokaliteta: u južnoj Norveš-koj, na rijeci Elbi u Njemačkoj i Polj-skoj, u donjem toku rijeke Rone u Francuskoj i u području Voronježa u Rusiji. Iako se upravo čovjeku, od-nosno njegovim izravnim i neizrav-nim utjecajima, pripisuje krivnja za nestanak dabrova, pravodobni razvoj ekološke svijesti u sjevernoj i zapadnoj Europi iznašao je načine za zaštitu i spas ove životinjske vr-ste od gotovo sigurnog izumiranja. Prve akcije oko naseljavanja dabra u staništa s kojih je nestao prove-li su Šveđani još 1922. godine kad su dopremili dabrove iz Norveške. Taj primjer slijedi Finska, koja dabra vraća 1935. godine. Zahvaljujući akcijama povratka dabra na neka-dašnja staništa u Europi, dabar je ponovno rasprostranjen na svojim starim staništima i razmjerno je u dobru brojnom stanju. Prema po-dacima za 2000. godinu, veličina populacije europskog dabra kreće se od 600.000 do 650.000 jedinki,

DABAR (Castor fiber)

Dabar se uspješno vratio i u Bosnu i HercegovinuS ovih je područja nestao u drugoj polovici 19. stoljeća, zbog velikog izlova i potražnje za njegovim krznom, ali i zbog bolesti. Njegovim povratkom željelo se obogatiti faunu i uključiti u europski projekt vraćanja velikog glodavca na ranija staništa

Mr. sc. Ivan Jurić

od čega oko 300.000 u Rusiji. U Hrvatsku je dabar ponovno nase-ljen od 1996. do 1998. godine. U Bosnu i Hercegovinu je u travnju 2005. pušteno 20 dabrova u rijeku Semešnicu u blizini Donjeg Vakufa, u sklopu projekta „Reintrodukcija dabra u Bosni i Hercegovini“. Iako su dopremljeni iz njemačke pokra-jine Hesen, bili su jako vitalni, a u rijeci Semešnici osjećali su se kao kod kuće. Daljnju brigu i čuvanje preuzelo je županijsko poduzeće šumarstva Srednjobosanske šume d.o.o. Prema vrijedećem Pravilniku o lovostaju, vrijeme zabranjenog lova (lovostaja) na novonaseljenog dabra traje od 1. siječnja do 1. pro-sinca.

IZGLED I OPISDabar je najveći glodavac sje-

verne polutke, masivne je i zdepa-ste građe, izvrstan plivač i ronilac, što mu omogućuje građa tijela.

Dužina tijela dosegne do jednoga metra, visina u hrptu do 30 cm, a široki i plosnati rep dosegne također do jednoga metra. Odrasla jedinka teška je 20 – 30 kg. Tijelo je snažno, pogrbljeno u leđima. Trbuh je obješen, vrat kratak i debeo. Glava je straga široka i sužena, a prema naprijed završava kratkom i tupom njuškom. Noge su kratke i vrlo snažne, stražnje su malo duže od prednjih, a završavaju s pet prsti-ju. Prednje noge imaju snažne prste i nokte, kojima dobro kopa zemlju, a na stražnjima među prstima ima plivaću ko-žicu. Tijelo je pokriveno dlakom (osim repa, koji je ljuskav), koja je na vanjskom dijelu čvršća, a ispod nje su vrlo sitne malje. Boja dlake je tamnokestenjasta do sivkasta, na trbu-hu svjetlija. Kao i svi glodavci, i dabar se razlikuje vrlo izra-ženim prednjim zubima, glodnjacima, koji su crvene boje. Snažne čeljusti i oštri glodnjaci omogućuju mu griženje drva te rušenje i prigrizanje stabala. Ukupno ima 20 zubi. Zubna je formula: 11/0, P1/3, M1/3.

RAZMNOŽAVANJEDabar je monogamna životinjska vrsta, spolno je zreo

s 2,5 godine, kad se mladi dabrovi odvajaju od roditelja i zasnivaju novu familiju. Parenje traje od siječnja do ožujka i odvija se u vodi. Gravidnost traje prosječno 105 dana, a mladi dolaze na svijet od travnja do lipnja. Ima jednu ge-neraciju godišnje. Ženka okoti 1 – 5 mladih, koji gledaju i


RIJETKE VRSTE

dlakavi su odmah nakon okota. Mladunci su teški 500 – 700 grama i dugi 30 – 35 cm. Sišu oko 2 mjeseca. Hranu počinju uzimati nakon 2 mjeseca starosti, kad počnu izlaziti iz na-stambe. Dabar doživi starost od 17 do 20 godina, a do 16. aktivno sudjeluje u reprodukciji.

OSJETILA, GLASANJE I TRAGOVIU dabra je najbolje razvijeno osjetilo vida. Dobro vidi i

noću, kad je i najaktivniji. Dobro su mu razvijeni i sluh i njuh, ali se uz vid, češće oslanja na sluh. Osim što ima dobra osje-tila, vrlo je inteligentan pa dobro ocjenjuje potencijalne opasnosti i rijetko dolazi u neprilike. Zbog zdepaste građe i kratkih nogu spor je i nespretan na tlu pa se radije zadržava u vodi ili neposredno uz nju. Dabar nema izrazit i specifi-čan oblik glasanja. Obični dabar opasnost ili preplašenost očituje jakim puhanjem odnosno specifičnim režanjem. Ljeti se iz nastambe može čuti cičanje mladih, koje sliči na cičanje miša. Karakterističan je dabrov zvučni efekt snažan udarac repom po vodi kad je preplašen, što se čuje poput jaka udarca veslom po vodi. Iza dabra ostaju brojni tragovi, po kojima se može prepoznati njegova nazočnost u nekom prostoru. Karakteristični su sljedeći njegovi tragovi: otisci nogu u blatu ili snijegu, izlazni jarci na obalu, izlazne rupe, nagrižena i porušena stabla, nastambe iznad zemlje-humci i brane.

HRANIDBADabar je isključivi biljožder. Ljeti se hrani sočnim zeljastim

biljem koje nalazi u vodi ili neposredno na obali. Jede trave, šaševe, mlade izbojke i lišće mekih listača, a zimi, izvan vege-tacijskog razdoblja, glavna mu je hrana kora mekih listača, i to samo živa i mlada. Svojim tipičnim čeljustima za gloda-nje (parni sjekutići na gornjoj i donjoj vilici) dabar je u stanju oboriti stablo. Tako je moguće da on u toku jedne noći obori stablo presjeka 15 cm. Uvijek jedna jedinka obrađuje jedno stablo. Tipičan znak da je to dabrovo djelo je kuglasta forma reza na stablu. Dnevne potrebe dabra iznose oko 1 – 2 kg kore stabla. Stabla ruši ponajprije zato da bi došao do mlade kore u krošnji, ali i za gradnju brana. Od drvenastih vrsta za hranu mu najviše služe vrba i topola, potom breza a rjeđe hrast, joha, ljeska, brijest, jasen a vrlo rijetko četinjače. Jede više od 300 zeljastih i drvenastih biljnih vrsta.

ŽIVOTNI PROSTORDabar živi na vodotocima i vode-

nim površinama obraslim bogatom močvarnom vegetacijom zeljastih i drvenastih vrsta. Osnovni su mu stanišni uvjeti stalna i dovoljno du-boka voda (najmanje 30 cm). Ako nastanjuje manji vodotok, koji kat-kad postaje previše plitak, na njemu izgradi branu kako bi razina vode bila dovoljna da bi zaštitio ulaz u nastam-bu. On svoje nastambe i hodnike gradi tako da su ulazi uvijek ispod razine vode. Dužina tunela može biti i po nekoliko metara, i oni zavr-šavaju jednim proširenjem u obliku kazana presjeka 60 – 90 cm i visine 80 cm, to je centar svih zbivanja u ži-votu dabra i nalazi se iznad površine vode. U ovom prostoru odgajaju se i mladi. Voda je dabru prostor kojim se kreće, kojim transportira građevin-ski materijal za nastambu ili branu i koja mu služi za regulaciju tjelesne temperature. Voda mu je ponajprije zaštita. Idealna su mu staništa prirod-ne vodene površine, potoci, manje rijeke i jezera, ali se dobro snalazi i na kanalima i umjetnim jezerima ako su dobro obrasli vegetacijom. Izbjega-va velike rijeke sa snažnim vodenim strujama i velikim oscilacijama vode. Iako je dabar prilagodljiva vrsta, ipak dolazi do konfliktnih situacija izme-đu dabra i čovjeka i to najčešće tamo gdje je čovjek s obrađivanjem ze-mljišta došao do same obale. Ali za-jednički suživot dabra i čovjeka ipak je moguć, ako se dabru za njegov

životni prostor ostavi dovoljno širok obalni pojas s dosta priobalnog rasti-nja koje on koristi kao hranu.

NAČIN ŽIVOTA I PONAŠANJEDabar živi u familijama u kojima

je okosnica roditeljski par. U jednoj familiji može biti od 2 do 6 jedinki, ovisno o prirodnom prirastu. Naime, uz roditeljski par ostaju mladi do spolne zrelosti. Dakle, u istoj familiji žive roditelji s dvije generacije mla-dih. Mladi su u trećoj godini spolno zreli i tada napuštaju roditeljski par. Vrlo su privrženi i brižni. O mladima se brinu oba roditelja, a kad ih žen-ka odgaja, mužjak joj donosi hranu u nastambu. Složni su i u radu. Tako pri gradnji većih brana rade svi čla-novi familije, a katkad se udružuje i više familija. Poštuju teritorijalnost, tako da se u neposrednoj blizini jedne familije ne nastanjuje druga, ako bi to i pokušavala, nastaju suko-bi i borba za teritorij. Teritorij jedne familije uglavnom je u promjeru od jednoga kilometra od nastambe.

PRIRODNI NEPRIJATELJIS obzirom na svoju veličinu i

prostor u kojem obitava, dabar ima razmjerno malo prirodnih neprijate-lja. Nekada mu je glavna opasnost bio vuk, a katkad za mladunce lisi-ca i orao. Najviše je stradavao zbog svoga krzna. Danas je za dabra po-najprije opasnost promet, potom čovjek sa svojim zahvatima u stani-štu, a u blizini naselja i psi lutalice.


LOVNA DIVLJAČ

Svizac je autohtona divljač sre-dišnjih Alpa: Austrije, Italije, Francuske i Švicarske. Iz ovih

zemalja, od 1953. do 2000., s 250 jedinki naseljen je u Sloveniji, što je u potpunosti uspjelo i što je po-tvrđeno prebrojavanjem te divljači i planiranim odstrjelom.

ŽIVOT POD ZEMLJOMTijelo svisca obraslo je gustom

dlakom, po gornjem dijelu tamni-je boje, a s donje svijetlo smeđom. Noge su mu jake, kratke, s oštrim dugim kandžama kojima se služi za kopanje podzemnih rovova. Na tijelu se ističe jaka glava s čvrstom čeljusti u koju su usađeni oštri dugi sjekutići narančaste boje. Sporo se razvija i tek nakon četiri godine izraste u odraslu životinju, kad može dosegnuti težinu od 8 kilograma. Spolno sazrijeva u trećoj ili četvrtoj godini.

Izraziti je biljojed – glodar, ali rado jede larve različitih kukaca, ja-jašca i crve. Voda mu nije potrebna, nju nadoknađuje sočnom pašom i rosom. Pred zimski san, ako mu je voda u blizini rovova, pije manje količine. Naseljava planinske paš-njake iznad gornje granice šume pa ga često nalazimo na visinama iznad 2000 metara gdje kopa duge i duboke ljetne i zimske rovove za-štićene od velike hladnoće, s većim pro širenjima u kojima više svizaca provodi zimski san u trajanju do 8 mjeseci. Živi u skupinama do 15 jedinki. Dnevno pojede od 1 do 1,5 kg različitih trava, brusnica, malina i ostalih plodova, da bi u što kraćem vremenu skupio veću količinu sala. Jedna familija zauzima oko 3 hekta-ra životnog prostora, koji obilježava mirisnim tragovima i ne dopušta ostalim sviscima pašu ni kretanje

unutar omeđenog prosto ra. Svisci su veoma oprezne životinje koje po izlasku iz rovova pomno proma-traju okolinu stojeći na stražnjim nogama. Kad se uvjere da im ništa ne ugrožava izlazak na pašu, polako se udaljuju od ulaza u rov, spremni brzo se povući u slučaju nadlijeta-nja orla, uz lisicu njihova najvećeg neprijatelja. Ako primijete opasnost glasaju se oštrim prodornim zviž-dukom, poslije čega cijela družina nestaje u rovovima, u kojima ostaju duže vrijeme, sve dok se ne uvjere da je opasnost prošla. Po lijepu vre-menu, poslije paše dugo se sunčaju u blizini rupa.

Početkom jeseni svisci su utov-ljeni i u listopadu se povlače na zim-sko spavanje u zajedničke prostorije, obložene suhom travom. Dan-dva prije početka zimovanja prestaju jesti i isprazne crijeva. Kod svisca je

izražena prava hibernacija kad zapada u duboki san. Me-tabolizam mu se usporava, masne zalihe minimalno troši, dnevno ne više od 2-3 grama. Sve mu se životne funkcije smanjuju, tako da tjelesna temperatura s 39 °C pada na 7 °C, a za veoma oštrih zima i pri slaboj izoliranosti rovova može se spustiti na 1 °C. Broj otkucaja srca s normalnih 90 spušta se na 3-4 u minuti, a broj udisaja s 30 smanjuje se na 1 do 4 u minuti. Poslije zimskog sna, koji traje od listopada do sredine svibnja, počinje pare nje. Nakon 34 dana na svi-jet dolazi 2 do 5 golih, slijepih mladunaca, koji jedva dosežu težinu od 30 grama. Sišu 6 tjedana, a onda napuštaju rov zadržavajući se još nekoliko tjedana uz majku. Mladi svisci jedu velike količine hrane, jer im ostaju samo 3 mjeseca da steknu zalihe masti prije početka spavanja. U tom kratkom razdoblju dosegnu težinu do 2 kilograma.

PRAVILA LOVALov na svisca spada u veoma atraktivne i naporne lovo-

ve. Jer se odvija na visokim planinama, od lovca zahtijeva dobru kondiciju. Ova je divljač, već smo rekli, veoma opre-zna i ne udaljava se daleko od ulaza u podzemne rovove. Najuspješnije se lovi u rujnu, po lijepu vremenu, čekanjem i šuljanjem, kad se svisci znatno udaljuju od rupa u potra-

ALPSKI SVIZAC (Marmota marmota L., 1758.)

I kad izađe, gleda biti što bliže rovuSvizac se najuspješnije lovi u rujnu, po lijepu vremenu, čekanjem i šuljanjem, kad se ipak znatno udalji od rupa u potrazi za što boljom pašom. Lako uočava lovca ako nije dobro skri-ven i tada, uz zvižduk, bježi u sklonište. Dogodi li se da nas opazi, moramo ostati mirni i čekati da ponovno iziđe, a to može potrajati

Antun Džaja – Bosanac


LOVNA DIVLJAČ

zi za što boljom pašom. Lako uočava lovca ako nije dobro skriven i tada, uz zvižduk, bježi u sklonište. Dogodi li se da nas svizac opazi, moramo ostati mirni i čekati da ponovno iziđe, a to može potrajati. Nikad ne smijemo pucati u njega ako nije dovoljno daleko od rupe, jer se može dogoditi da, premda dobro pogođen, pobjegne u rov, odakle ga je teš-ko izvući jer su hodnici često ukopani ispod velikih kame-nih gromada. Od oružja, upotrebljava mo uglavnom male kalibre: 22 Hornet, 5,6x50 i 22-250 Rem. Često se mora cilja-ti s udaljenosti od stotinjak koraka i sa što većom precizno-šću, što je najlakše kad svizac stoji. Ako svizac, ranjen, uđe u podze mne hodnike i ugine, familija ga napušta i užurbano kopa druge hodnike, čega je posljedica gubitak stečene količine sala. Savjesni lovci nastoje „isko pati“ odstrijeljenu divljač i tako omogućiti povratak svizaca u staru nastambu.

Od svisca nam, kao trofej, ostaje djelomični ili cijeli preparat, koža tepih s glavom i sjekutići bijele ili naran-časte boje, koji izrastu do 8 cm. Od njegova se sala pravi ulje koje se koristi u zacjeljivanju rana od opeklina i smr-zavanja. (Nikako ne shvaćam da ova vrijedna divljač nije svrstana u popis europske, koja se ocjenjuje prema usta-ljenim formulama.)

STRPLJIVOST SE ISPLATILAGodine 1983., sredinom rujna, lovio sam ovu alpsku

divljač u Austriji, na planini Maltatalu, u pratnji profesional-nog lovca, bez koga nema uspjeha. Vozili smo se terenskim automobilom do 1200 metara nadmorske visine, a dalje stazom uz jaku strminu krećemo do kolibe izgrađene na 2000 metara visine. Uspon je težak, nosimo dosta opreme i potrepština za nekoliko dana. Cijelo vrijeme pješačenja prati nas kiša, s maglom mjestimice toliko gustom da se i lovnik, koji dobro poznaje teren, teško orijentirao. Na 1800 metara ušli smo u neki oblak, činilo nam se da je dan kra-ju premda je do noći bilo ostalo još nekoliko sati. Polako napredujemo, šutimo, sa željom da se vrijeme popravi i da što prije stignemo do kolibe. Osjećam umor i pospanost, možda zbog razrijeđenog zraka, iako smo na visini na kojoj se ti simptomi obično ne javljaju.

Poslije dugog pješačenja stižemo do male kućice-koli-be koju koriste lovci i planinari. Lovnik otvara vrata, koja nisu zaključana jer koliba služi svakomu tko želi ovdje prenoćiti

ili se skloniti od nevremena. Zatekli smo sve uredno, a na otvorenom ognjištu bila su pripremljena drva, što je ovdje, izgleda, nepisano pra-vilo. Zapalio sam vatru i za nekoliko trenutaka koliba je bila ispunjena di-mom. Štipao nas je za oči, ali nakon jednoga sata dim je nestao i uživali smo uz čaj u ugođaju poznatu lov-cima i ostalim ljubiteljima prirode kad se pred noć nađu na sigurnu konačištu. Kiša ne prestaje, na svim vijestima slušamo vremensku pro-gnozu, ohrabrujuću za sutrašnji dan. Pripremamo večeru – pečemo slaninu na štapićima i zalijevamo je dobrim crnim vinom. Lovnik je sta-vio fenjer u prozor da možda ne-kom zaostalom planinaru ili lovcu olakša put do kolibe. Ubrzo sam za-spao, prethodno razmišljajući o su-trašnjem lovu, o kome malo znam.

Nešto poslije ponoći ustajem, izla-zim iz kolibe i vidim čisto zvjezda-no nebo, što mi je ulijevalo nadu u uspješan lov. Naložim jaku vatru i uz pucketanje suhih drva ponov-no utonem u san. Ustajemo prije svitanja. Trebamo do mjesta koje je odredio lovnik, tu ćemo, s prvim sunčevim zrakama, čekati svisce. Hladno je i sve oko nas pokriveno je jakim mrazem, ali dobro smo odjeveni i strpljivo čekamo. Već se bilo dobro razdanilo kad je moj pratitelj ugledao svisca, uporno mi pokazujući mjesto na kojem sto-ji. Ne vidim ga jer je njegova boja prilagođena okolišu, pogotovo kad je u blizini kamenja. Dvogledom pretražujem cijeli prostor i konač-no ugledam svisca kako se povre-meno podiže i promatra okrećući glavu na sve strane. Lovnik kaže, nije za odstrjel, mlad je. Za nekoliko minu ta ugledali smo još dva svisca, od kojih je jedan bio veći, na nje-ga mogu pucati. Naslonio sam se na kamen, podmetnuo pod pušku ruksak i kroz optiku pratio svisca kako zalazi za veću gromadu. Lov-nik mi daje znak da čekam. Nakon nekoliko minuta ponovno ga vidim u polustojećem stavu. Povlačim ubrzicu i pucam, a svizac brzo po-trči prema rupama, no ostaje dese-tak metara od otvora. Žurno idemo do lovine, nekih 70 metara. Moj mu pratitelj stavlja u usta posljednji griz trave, meni čestita pružajući mi vlat trave obojenu s nekoliko kapi krvi kapitalnog svisca, teškog oko 6 kg. Čekamo jaču sunčevu svjetlost da napravimo nekoliko fotografija koje će me, uz trofej, podsjećati na ovaj nezaboravni lov.


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA REPORTAŽA

Lovačku udrugu „Jadran“ iz Neu-ma, najjužniju lovačku udrugu našega Saveza i jedinu čije lo-

vište zapljuskuju morski valovi, po-sjetili smo krajem travnja. Po dogo-voru, nađosmo se s predsjednikom Udruge Ivicom Bačićem na kavi u središtu Neuma. Lijep i sunčan dan mamio je pogled na morsko plavet-nilo, a Ivica (tajnik Saveza, o. a.) u šali reče kako smo na vrijeme otvorili turističku sezonu.

Uz kavu, evo i prvih informacija „za zapisati“. Predsjednik Bačić nam reče da se lovište ove udruge pro-stire na cijelom području općine Neum, površina mu je oko 22.000 hektara. Zemljište je brdovito, kreč-njačko, obraslo bjelogoricom, a uz morski pojas ima nešto crnogorice, od koje je za divljač posebno zna-čajan hrast crnika. Između brdskih uzvisina prostiru se kraška poljica, od kojih su najveća Moševičko, Gra-

dačko, Broćanac, Prapratničko i Hu-tovsko. Na sjevernom dijelu općine, lovištu Jadrana pripada i dio Popova polja. Baš na tom dijelu, skupa s LU „Lisac“ iz Ravna, prije nekoliko godi-na dogovoren je zajednički projekt – naseljavanje jarebice poljke na ovaj teren. Postojali su svi uvjeti za to, od terena, vode do hrane. No je-dan drugi projekt – Gornji horizonti – pokvario im je planove. Velike po-plave posljednjih godina promijeni-le su dosta toga u ovom području, pa tako i staništa nekih vrsta divljači.

U udruzi je oko 130 članova, razvrstanih u 4 sekcije: Neum, Gra-dac, Hutovo i Hrasno. Zec, jarebica kamenjarka i divlja svinja glavna su divljač. Da se ova reportaža radila prije dvadesetak godina naši bi se domaćini mogli pohvaliti stadom od oko 60 muflona. Ratna događa-nja učinila su svoje, pa danas raču-naju da ih ima dvadesetak u pogra-

ničnom dijelu s Republikom Hrvatskom, i to na, zbog mina, nepristupačnu terenu. Od divljači koja se seli bude nešto prepelice i šljuke bene. Ipak, najatraktivnija i divljač koja se najviše lovi je divlja svinja. Ima je u svim dijelovima lovišta. Ovdje nalazi hranu tijekom cijele godine, a u kršu zaštitu. Najveći je problem nedostatak vode za ljetnih suša, što lovci pokušavaju riješiti izgradnjom lokava po lovištu. I po-većan broj vučje divljači u posljednje se vrijeme odražava

LU „Jadran“, Neum: MALA UDRUGA, S VELIKIM POTENCIJALOM

Do prije dvadeset godina, u ovdašnjem je lovištu bilo oko šezdeset muflona. Rat je učinio svoje, danas ih je svega dvadesetak, i to na nepristupačnu terenu. Od ostale divljači, za lov je najatraktivnija divlja svinja. Nje ima u svim dijelovima lovišta, ovdje nalazi hranu i zaštitu, premda joj u posljednje vrijeme narasla vučja populacija ne da mira

Morski i lovni turizam, ruku pod ruku

Vlado Bošnjak

Betonski zid, malo kiše i evo lokve za divljač


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVAREPORTAŽA

na populaciju divlje svinje. Ne pamti se ovoliko vukova na ovim prostorima. Poneki se odstrijeli, no to je nedovoljno, vuk ostaje najveća opasnost po ostalu divljač.

MUFLONI? SVE JE DO LJUDIPođosmo u obilazak lovišta. Mogli smo birati među ne-

koliko maršruta, odlučismo se poći u pravcu sela Dubravi-ce. Uz put zamjećujemo dosta urađenih parcela, vinograda, voćnjaka. Penjemo se južnom stranom Gradačkog polja i ulazimo u Dubravice. Prema sjeverozapadu je najviša uzvisi-na u neumskoj općini, planina Žaba, s vrhom od 955 metara.

– Prije četiri godine cijeli prostor Žabe i okolnih brda stradao je u požaru, što je utjecalo i na staništa divljači. Za naše lovište, čapljinsko, stolačko i metkovićko, prostor Žabe od iznimnog je značenja kao stanište divlje svinje tijekom cijele godine, a i migracijski putovi iz Deranskog jezera idu preko Žabe u druge terene – govori nam Ivica.

Prolazimo kroz selo Dubravicu. Stare kamene kuće, kao i u svim selima neumskog zaleđa, odišu duhom prošlih vre-mena. Koliko je samo truda trebalo uložiti da bi se ovdje živjelo i preživjelo! Susrećemo lovca Ivicu Tapalovića (treći Ivica u mom društvu), on nas uputi da obiđemo tek izgra-đeno pojilište na prijevoju Grabovice. Dok se penjemo do-sta dobrim makadamskim putom, na mjestima i betonira-nim, Ivica nam reče da se i lovci redovito uključuju u seoske akcije. Dolazimo do pojilišta. Po onome kako je napravljeno moglo bi biti uzor i drugim udrugama. Naime, preko jedne drage napravljena je betonska ustava i voda je tu. Svaka, pa i najmanja kiša niz okolne stijene napunit će „akumulaciju“.

– Tlo iza ustave nismo trebali betonirati. Bog zna koli-ko su debele kamene ploče ispod ove vode – objašnjava nam Ivica Tapalović, koji nam se u međuvremenu pridružio, i nastavlja: –Voda je ovdje život. Ako imaš vodu imaš i div-ljač. Na ovom je terenu prije rata bilo veliko stado muflona. Znao sam ih po dvadesetak nabrojiti u stadu. Ima ih i danas nešto. Dali bi se oni ponovno razmnožiti, ali... Sve je do ljudi.

Pri povratku, najprije zastajemo kod lovačke kuće u izgradnji lovaca lovne grupe Dubravica, sekcija Gradac, ispred koje nam Ivica pokazuje okolne terene i prepričava

svoje lovačke doživljaje. Sljedeća nam je zaustavna postaja jedna li-jepo uređene nadstrešnice, obilazi-mo i jedan od četiri gatera koji su u privatnom vlasništvu lovaca a služe za obuku pasa i uzgoj mladih svinja za potrebe lovišta. Pridružuje nam se i lovac Ivica Čamo (četvrti Ivica!), koji je pun informacija, prijedloga, ali i kritika, prije svega zbog krivolo-va i odnosa institucija vlasti prema lovstvu. Problem im je, naravno, što nemaju koncesiju na lovište. Da je imaju, realizirali bi neke planirane projekte. Možda bi se ozbiljnije kre-

nulo u uzgoj muflonske divljači. No i ovako se o lovištu brinu domaćinski. Svake godine unesu u njega nešto divljači, zasiju određene površine, očiste stara i izgrade nova pojilišta, grade lovačke kuće… Imaju lovo-čuvara profesionalca. Krivolova ima, posebice u pograničnim dijelovima sa susjednim lovištima, gdje je se najlakše „ubacivati“ krivolovcima sa strane, naravno uz pomoć doma-ćih. LU „Jadran“ s tri strane graniči s udrugama iz Republike Hrvatske, a od sjeveroistoka do sjeverozapada graniči s udrugama iz Ravnog, Lju-binja, Stoca i Čapljine. Od ostalih aktivnosti, posebno su ponosni na lovno streljaštvo. Na svome lijepo uređenom strjelištu prije tri godine bili su domaćini Prvenstva Lovač-kog saveza Herceg Bosne. Neko su se vrijeme natjecali u streljačkoj ligi Dubrovačko-neretvanske župani-je. Sudionici su svih strjeljačkih na-tjecanja koje je organizirao Savez. Ostvarili su dosta dobrih rezultata, kako u momčadskoj, tako i u pojedi-načnoj konkurenciji. Jedan od Ivica, u šali, nam reče: – Da nije Širokog, bili bismo vjerojatno na njihovu mjestu.

Napuštamo ovu našu „primor-sku“ udrugu pod dojmom da je lovi-šte kojim gospodari u pravim ruka-ma. Iako po članstvu relativno mala udruga, što se odrazi i na financijsku stavku, svoje obveze uspješno izvr-šava. Po dobivanju koncesije otva-raju im se nove perspektive. Gdje je more, tu je turizam, zašto ne i lovni. Poželimo im da tako i bude.

Malo polja, malo brda, malo planine

Sekcija Gradac gradi svoju lovačku kuću


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA

Lijepa i ugodna tradicija odr-žavanja lovačkih večeri među lovcima je uvijek prepoznatljiv

i izazovan događaj. Stjecajem razli-čitih nesretnih okolnosti, širokobri-ješki lovci nisu posljednjih nekoliko godina organizirali tu lijepu prired-bu za lovačku populaciju. Međutim, predsjednik Ivan Primorac sa svojim užim timom se ove godine odlučio i uspio prirediti ugodnu večer po stilu i rejtingu nekadašnjih sretnijih vremena, kada se u Širokom Brijegu mjesecima pripovijedalo o snazi, skladu i sposobnostima lovaca za druženja i sreću mimo lovišta, puca-nja i odstrjela.

Večer je simbolizirala završetak još jedne lovne sezone, u kojoj se moglo zamijetiti stanovit manjak

LD „Mosor“, Široki Brijeg: LOVAČKA VEČER

Kao u neka ranija vremenaKada bismo iz svih pozdravnih riječi sublimirali (ukratko sadržaj uzvisili), glasila bi rečenica: Široki Brijeg je bio i ostao perjanica i barjaktar svega ono-ga što Lovački savez Herceg Bosne znači i značio je! Mosor je armatura Saveza, a to Društvo su ljudi koje svakoga ponaosob valja pridobiti

Blago Lasić

svih vrsta divljači, ali i naraslu želju i nastojanja lovaca da se to prevla-da, da se duhom zajedništva, jačim radnim angažmanom i naraslom kulturom tolerancije među lovcima, lovište i ozračje u njemu učini ugod-nim, kako za lovce tako i za pučan-stvo koje se sve više u cilju rekrea-cije i zdravlja kreće po lovištu. Večer je, na neki način, početak radova u lovištu koji znače i dalje druženje lo-vaca, ali i prilika za pozitivna promi-šljanja u povodu početka korizme. To je bila prilika da pojedinci obda-reni duhom altruizma (skrbi za svoje bližnje) prenesu taj dar i na skupine, jer nam toga uistinu treba.

Nadamo se da je taj 4. ožujka, kada se večer uspješno i ugodno provela u Svadbenom salonu „Sun-ce“, navukao neprozirnu koprenu

preko svih naših možebitnih i nepotrebnih lovačkih nespo-razuma, preko naših ljudskih slabosti i uništio taloge od zlih nakana i jezika. Barem bismo tako željeli!

Lijepo i ugodno bilo je pogledati unutar okićene dvo-rane, kako blizu pet stotina lovaca i gostiju veselo čavrljaju, gestikuliraju i dijele osmijehe jedni drugima. Lovci imaju vedre, vesele i dobre duše, samo ih valja odvojiti od izvo-ra zala. Među gostima su bili i predstavnici općinske vlasti, a opunomoćenik načelnika Mire Kraljevića, lovcima dragi prijatelj Predrag Naletilić – Cobra nas je sve i pozdravio i zaželio daljnji uspješan rad.

Nastupni i pozdravni govor predsjednika Društva Ivana Primorca, kojega netko duhovito nazva „predavanjem“, bio je toliko impresivan, slikovit, iscrpan i znakovit, pa se svatko od lovaca i gostiju mogao naći i odrediti u njemu. Nije to bilo nikakvo hvalisanje, već pogled u zrcalo bogate povi-jesti i tradicije našega društva. Iskrena hvala predsjedniku Lovačkoga saveza Herceg Bosne Iliji Vrljiću, koji je, pozdrav-

ljajući nas toplo, sve to lijepo naglasio i dao službenu potvr-du mjestu i ulozi Društva u lovačkim i društvenim širinama naših prostora! Iz svoga kuta gledanja, možda još iscrpnije je fra Petar Krasić, predsjednik Kinološke unije BiH, doticao i ukazivao na sva pitanja, potrebe, probleme i perspektive lovstva i kinologije u nas.

Kada bismo iz svih pozdravnih riječi sublimirali (ukratko sadržaj uzvisili), glasila bi rečenica: Široki Brijeg je bio i ostao perjanica i barjaktar svega onoga što Lovački savez Herceg Bosne znači i značio je! Mosor je armatura Saveza, a to Druš-tvo su ljudi koje svakoga ponaosob valja pridobiti!

Lovačka večer bijaše i zgodna prigoda da se u svečar-skom ozračju dodjele lovačka odličja zaslužnima. Lijepo i nadahnuto u ime odlikovanih zahvalio je stari lovac i biv-ši predsjednik Franjo Grbešić. Isto tako, mladi lovci koji su protekle godine uspješno položili ispit za lovce, dobili su diplome potpisane od predsjednika Saveza. Diplome je svečano uručio tajnik Saveza Ivica Lučić, gost naše večeri.

Uspjesi i postignuća naših strijelaca (koji su već dugi niz godina nedostižni za ostale udruge i njihove strijelce), na čelu sa Slavenkom Lasićem, također su obilježeni na ovoj

Neki od uglednih gostiju na širokobriješkoj lovačkoj svečanosti

Ivan Primorac, predsjednik Mosora



svečanosti, a priznanje je uručio glavni lovnik Društva Vla-do Bošnjak.

Tehničku i uljudbenu potporu svim poslovima unutar večernjih aktivnosti, uredno i pedantno su obavljali: tajnik Društva Dragan Naletilić, djelatnica Saveza Jelena Ljubić, Mirko Čolak..., i ne znam kakva bi izgledala ova večer bez velikoga doprinosa Vlade Bošnjaka.

Bilo bi neumjesno ne spomenuti, i ovom prilikom za-hvaliti našim poštovanim gospodarstvenicima koji su ne-sebično sponzorirali našu lovačku večer, i tako omogućili preko osamdeset vrijednih nagrada. Bilo je tu donatora iz susjednih općina, kao što su među gostima i uzvanicima bili predstavnici susjednih društava. Lovačka širina se ogle-dala i u primjerima darivanja dobivenih tombola. Primjeri-ce, Mario Herceg se odrekao dobitka dviju tombola; Bileša je darovao dobitak (lovačka puška) mladomu lovcu, svomu rođaku Mirku Bošnjaku; Ivan Knezović iz Mostara, također se odrekao dobitka – lovačka puška; dobitnik iz Posušja je svoj dobitak velikodušno uručio jedinoj dami Jeleni... Sve to govori o plemenitosti i dobroćudnosti lovaca!

„Kad kolo zaigra i Bole zasvira“, moglo bi se opisati za-bavni i umjetnički dio večeri, koju su uz pomoć radijsko-ga voditelja Marinka Karačića, vodili Širokobriješki dukati i Kulturno-umjetničko društvo Uzarići. Osim što su prodavali tombole, članovi KUD Uzarići su u pitoresknim narodnim nošnjama skladno izveli niz pjesama i igara ovoga kraja. Dukati su pozlatili našu lovačku večer i pokazali dio svoga bogatoga repertoara, čak se i bećarcem nisu puno razliko-vali od nedostižnih „bećarina“ Blaćana, koji su uistinu profe-sionalno „tresli“ nekoliko puta. A, nekoliko skupina gangaša natjecalo se i u snazi i u ljepoti, i oduševilo lovce, željne ove izvorne narodne umotvorine, kakva god se ganga nekomu činila. Možda su izostale diple, dvojnica i još ponešto (na-rodni guslar je korektno obavio svoju točku), međutim, sve su to nadoknadili domaći vicmaestri: Frano Vukoja i Marko Knezović – Ćopo koji su svojim „bezobrazlucima“ozbiljno „ izobličili“ naša lica.

Što reći o kvaliteti posluge, jela i pića? Pa nismo mi lovci tako gladni, pogotovo žedni pa nam toliko mnogo i tako kvalitetno, uredno i pravodobno servirate.

Hvala svima koji su se potrudili i uspjeli ovu lovačku večer dovesti do istinskoga užitka. A, onda tako brzo i ne-čujno svi smo se potrudili ugodnu večer uvesti u duboku, sanjivu i, zahvaljujući upornim pušačima, maglovitu noć koja nas pozva kućama.

Među 80-ak dobitnika na tomboli, ovi su bili najradosniji

Franjo Grbešić prima Odličje I. reda iz ruku Ilije Vrljića, predsjednika Saveza

Društvo za jednim od pedesetak ovakvih stolovaJedna od više ekipa gangaša



Akumulacija male hidroelek-trane na rijeci Lašvi godinama je zimovalište mnogih vrsta

ptica, kako stalnih gnjezdarica, tako i prolaznica. Najbrojnije su divlje patke gluhare i patke kržulje, zatim sive čaplje, ali se mogu primijetiti i pojedini primjerci patke pupčani-ce, patke zviždare, crne liske i kor-morana. Sredinom prosinca prošle godine na spomenutu su akumu-laciju doletjela i dva para labudova. Po svemu sudeći riječ je o primjer-cima labuda grbca (Cygnus olor), i to par odraslih i par mladih labudo-va. Jedan od ključnih znakova ras-poznavanja ove vrste je narandža-sti kljun, s crnom grbom pri osnovi. Najvjerojatnije je da ova populacija potječe iz srednje ili sjeverozapad-ne Europe, odakle se seli kada se voda zamrzne. Karakteristično je da je unesen u mnoge zemlje, te je vrlo teško razlikovati prave pri-rodne populacije od poludivljih ili čak pitomih populacija. Najstarija registrirana divlja ptica doživjela je

Doletjela i dva para labudovaIvica Drmić

LO „Vitez“, Vitez: BROJNE PTICE SELICE NA ZIMOVANJU

starost od 15 godina i 4 mjeseca, a poludivlja 19 godina i 5 mjeseci.

Jesu li se labudovi spustili samo radi odmora, pa poslije odlučili osta-ti? Jesu li ih privukli pitomi labudi na jezercima u okviru obližnjega ribo-gojilišta „Izmišljeni potok“? Ili pak brojna populacija ptica močvarica? Jesu li ovdje našli povoljne uvjete,

možda i za stalni ostanak? Odgovori na ova pitanja su tajna, barem za sada.

Budući da je većina ovih ptica do sada stradala od stra-ne krivolovaca, treba maksimalno poraditi na zaštiti ovih ptica od krivolovaca. Ukoliko bi se zadržale na ovim pro-storima dodatno bi se poboljšale mogućnosti naše lovačke organizacije za lovni turizam, ponajprije kroz ponudu orga-niziranog fotografiranja i snimanja. Jer zaista je prava rijet-kost i ljepota vidjeti ove ptice u slobodnoj prirodi.

U noći sa šestog na sedmi trav-nja 2011., na gospodarstvu Paške Milušića podno pla-

nine Zahor „gostovao“ je medvjed. Ušavši u tor u kojem su bile ovce, medvjed je usmrtio jednu ovcu i jedno janje. Veću štetu na stadu spriječili su tornjak Šargo i sam vla-snik Paško, kojeg je probudio lavež psa. Osjetivši čovjekovu prisutnost u blizini, medvjed je uz glasno brun-danje pobjegao u planinu.

Posljednja šteta na stoci u ovom dijelu općine Kiseljak bila je od vu-kova na dva gospodarstva u susjed-nim selima. To se dogodilo u prosin-cu 2007., kad su vukovi na jednom gospodarstvu usmrtili četiri, a na drugom šest ovaca.

Poslije vukova, došao i medvjedLU „Lještarka“, Kiseljak: ŠTETE OD DIVLJAČI

Zvonko Udovičić

Ljudi se pitaju, a oni su tu i mirno “plove”

Ostat će tajna koga se medo više poplašio, Šarge ili Paške



Vlado Bošnjak

Ako je po onoj narodnoj „konac djelo krasi“, onda to doista vrijedi za HLU „Malič“ iz Gruda. Lovnu sezonu završili su dobro organiziranom hajkom na čišćenju

terena od predatora. Od početka, na zbornome mjestu kod gatera u 7 sati, pa sve do večeri na Raškom polju gdje je organiziran ručak i druženje, sve je bilo vrhunski. Organiza-torima je sve išlo od ruke. Lijep, sunčan dan. Odličan odziv lovaca, posebice lovaca gostiju. Bili su tu lovci iz Širokog Brijega, Ljubuškog, Kočerina, Posušja, Rakitna, Vira, Roška Polja i Imotskog. I predsjednik Saveza Ilija Vrljić sa svo-jim suradnicima odazvao se pozivu, što je među lovcima, osobito kod organizatora, izazvalo posebno zadovoljstvo. Nakon ispijene jutarnje kave u gaterskome bifeu i upisa u listu sudionika hajke, slijedilo je postrojavanje. Sve sudioni-ke pozdravio je predsjednik Udruge Doni Mikulić, pojasnio protokol hajke i posebice skrenuo pozornost na sigurnosna pravila u lovištu. Lovci su raspoređeni u grupe, određeni su njihovi voditelji i pozicije s kojih će krenuti. Sastanak je za-kazan u 10 sati na platou Raškoga polja.

Kad nas je naš vodič Goran Miloš, predsjednik sekcije Grude i jedan od najaktivnijih u organizaciji ove hajke, ras-poredio na čeke i vezom javio da je sve u redu, hajka je mo-gla početi. U napetu očekivanju hoće li se iz gustiša začuti kakvo kvrcanje grančica ili šuštanje lišća što bi bio znak da se koja lisica pokrenula, moglo se uživati u razgledanju kra-jolika. I tako u trenu se začuju i pogoniči i svi pođosmo na dogovoreno mjesto, s kojega je lagani sjeverac širio miris roštilja. Na prostranu livadu Raškog polja sa svih strana pri-stižu lovačke grupe. I dok se izmjenjuju pozdravi onih koji se u jutro nisu vidjeli i nazdravlja čašicom „žestokog“, Doni poziva sve u stroj. Zahvaljuje svima na odzivu i dobru drža-nju tijekom hajke. Kako odstrela nije bilo, netko primijeti da je lovište navrijeme očišćeno od predatora, a drugi dodaše da su lisice još uvijek lukave. Saznale su one za današnju akciju i sklonile se na sigurno. Sudionike hajke pozdravio je i predsjednik Saveza Ilija Vrljić, izrazivši zadovoljstvo njezi-nom organizacijom, a posebice je naglasio značenje ova-kvih lovova i napora koji Savez ulaže u tom pogledu. Usli-jedilo je zajedničko fotografiranje, i ručak na pripremljenim

HLU „Malič“, Grude: HAJKA NA PREDATORE

Gruđani, čista petica za ugođaj!

stolovima pod otvorenim nebom mogao je početi. U tren je bilo po-služeno 170 sudionika. „Ljudi, ovo je samo ‘prva ruka’. Vidite šta toga ima, samo vi polako uživajte, a ti, pajdo, slikaj ovo za Hoop“, govore nam majstori na roštilju Damir Sesar i Ro-bert Kondža. A Jure Babić, koji nas je ujutro počastio dobrom kavom, dijelio je ukusan lovački gulaš. Kad se sve to zalilo kapljicom dobroga vina, užitak je bio potpun. Grupa mosorskih lovaca iz sekcije Biograci, koji tradicionalno razmjenjuju dru-ženje s lovcima sekcije Dragićina, poče s gangom i bećarcem. Dobru atmosferu upotpuniše i lovci koji su došli konjskom zapregom. Doni zatim još jednom pozva sve da na-pune čaše i uz zdravicu poželi svima

što više ovakvih susreta. U ispijanju čaša poneki prekršiše lovački ko-deks ispijanja pića lijevom rukom. Zato su, po kazni, morali ispiti još po jednu, a predsjednik Vrljić nazoč-nima objasni anegdotu o ovome običaju.

Sunce je naginjalo prema zapa-du. Većina dočeka i njegov počinak iza obronaka Biokova. I dok je vedra i hladna noć ledom okivala proplan-ke Raškoga polja, a jedna lisica, koja je u dubokoj jazbini preživjela hajku, nestrpljivo čekala da iza „gostiju“ pokupi mrvice, valjalo je poći kuća-ma. Bilo je ovo odlično organizirano lovačko druženje, kakvo, po mom mišljenju, do sada nije organizirano na području hercegovačkih lovišta. Svaka čast Gruđanima.

Rošilj u pravim rukama



Lovačka večer, u organizaciji LD „Galeb“, održana je u petak, 4. ožujka, u svadbenom restoranu

„Astorija“ u Čapljini.Bila je to peta poslijeratna lovač-

ka večer u Čapljini (i druga uzasto-pna), i ta će priredba, ako Bog da, postati tradicionalnom. Velik je broj

LD „Galeb“, Čapljina: LOVAČKA VEČER

Ubuduće, redovitoJure Musulin

Na lovačkoj večeri u Čapljini, 4. ožujka, posebna je čast pripala jednomu od najsta-

rijih lovaca Društva, Juri Musulinu-Đuru (1931.), da se obrati lovačkoj „sviti“ na početku svečanosti i da se pomoli dragom Bogu prije same večere. Naime, Jure ove godine slavi više jubileja: 80. rođendan, dijaman-

Jure Musulin

JURE MUSULIN-ĐUR, stari lovac i slavljenik

Naše je prijateljstvobilo veliko

tni pir, odnosno 60 godina braka sa svojom suprugom Stanislavom i dobitnik je Odličja prvoga reda Lo-vačkog saveza Herceg Bosne. Sve to više je nego dovoljan razlog da malo porazgovaramo s ovim našim počasnim članom i slavljenikom.

Ukratko, kako je izgledao Vaš lovački put?

Godine 1951. postao sam pri-

lovaca ovoga društva godinama, naime, odlazio na lovačke večeri u susjedne općine, ponajviše zato što ih u Čapljini nije bilo.

Više od 230 lovaca i njihovih pri-jatelja nazočilo je ovoj lijepoj lovačkoj svečanosti. Bili su tu i gosti iz susjed-nih lovačkih društava: „Lisac“ iz Rav-noga, „Kamenjarka“ iz Stoca, „Vepar“ iz Prozora-Rame, „Kravica“ iz Ljubuškog, „Golub“ iz Čitluka, „Jadran“ iz Neuma, te „Muflon“ i „Liska“ iz Metkovića.

Nazočnima se, na početku Ve-čeri, najprije obratio Josip Vekić, predsjednik LD „Galeb“ iz Čapljine, pozdravivši prisutne i zaželjevši im

ugodno druženje, a onda je za govornicu pozvao jednoga od najstarijih članova LD „Galeb“, Juru Musulina-Đura (1931.) iz Gorice kod Čapljine. Djed Jure je, nakon što je pozdravio svoje kolege i prijatelje, spomenuo da je u lovačkim redo-vima još od 1951. godine, da je kao lovac doživio najljepše trenutke u svome životu družeći se i surađujući s ljudima, za-želio je lovcima još mnogo ovakvih večeri, a onda je, skupa s uzvanicima, prije večere izmolio Očenaš.

Tijekom večeri dodijeljena su odličja i priznanja Lovač-kog saveza Herceg Bosne najstarijim članovima Društva iz svih ogranaka-sekcija za njihov doprinos razvoju lovstva i zaštiti prirode (popis u rubrici: Iz Saveza, op. a.), a ostali koji ispunjavaju uvjete za dobivanje ovih priznanja doći će na red već na nadolazećim skupštinama Društva.

Središnji dio Večeri bila je, uobičajeno, bogata lovačka tombola. Među 55 nagrada, vrijedi posebno istaknuti 5 lo-vačkih pušaka, sušilicu rublja i policu autoosiguranja. Proda-no je više od 1300 listića tombole.

Voditelj Večeri bio je poznati čapljinski radijski novinar Dušan Musa, koji je ovoj manifestaciji na poseban način dao jedan lijep, pozitivan i duhovit „štih“.

Večer je protekla u odličnoj atmosferi, nije falilo „ni ića, ni pića“, a uz veselu glazbenu grupu pjevalo se do sitnih sati.

pravnik u LD „Galeb“ iz Čapljine. Prve godine bio sam lovac pripravnik, a druge sam išao u lovište bez oružja, s iskusni-jim lovcima. Tek se treće godine pripravništva moglo pri-stupiti polaganju lovačkog ispita, tako da sam 1953. godine ispit i položio. Od tada pa sve do 1990. bio sam redovan lovac i uredno izmirivao svoje obveze prema Društvu. Ob-našao sam razne dužnosti: bio sam član upravnog odbora, član nadzornog odbora, član komisije za polaganje lovač-kih ispita, tajnik lovačkog društva, itd. Pedesetih i šezdese-tih godina prošloga stoljeća vršio se otkup krzna od kuna, lasica, lisica, zeca itd., pa sam desetak godina djelovao kao posrednik u otkupu s jednim sarajevskim poduzećem. U tom kontekstu, godine 1986. dobio sam od Saveza lovačkih organizacija BiH iz Sarajeva Odličje 2. reda.

Kako ste, sjećate li se, došli do prve puške i prvoga psa?

Od svoga pokojnog oca Mate – a on od svoga oca Jure – naslijedio sam lovačku pušku nabijaču, koju sam koristio u svojim prvim godinama lova. Godine 1964. kupio sam pušku marke Simson Shul 12 položaru s duplim ključevima.

Nakon tombole, bogatiji za lovačke puške

Zajedno u lovištu, zajedno na slavlju



Sjećam se, stajala je puno novaca i trebalo je mnogo pla-ća zaraditi da bih je kupio. Tih sam godina nabavio i svoga najboljeg psa, njemačkoga kratkodlakog ptičara kojeg sam zvao Tel. Bio je to strašan pas u lovu na zeca i jarebicu. Spri-jateljio sam se s trojicom Talijana, gostiju koji su godinama dolazili kod nas u lov. Nudili su mi velike pare za Tela jer njihovi mu nisu bili ni blizu. Naravno, nisam ga prodao.

Lov danas u odnosu na Vaše vrijeme?Najveće bogatstvo našega lovačkog društva bilo je to

što je u Upravnom odboru Društva bilo dvadesetak zastu-pnika iz svih sela i mogli smo se o svemu dogovoriti. Najbolji predsjednik, po meni, bio je pokojni Jozo Pehar, koji je 10-ak godina bio na toj dužnosti. Tada smo uspjeli donijeti odlu-ku da se svake godine zabrani lov na trećini lovišta, s tim da je prve godine bila potpuna zabrana lova na čitavom tere-

nu, što je odmah rezultiralo velikim brojem divljači u lovištu, poglavito zeca i jarebice. U Društvu je vladala velika disciplina, u lov se išlo grupno. Imali smo lovovođu i tek kad bi on zatrubio počinjao bi lov. Posebno se sjećam lovova u hajkama u kojima je sudjelovalo stotine lovaca. Jedne sam godine bio u četiri hajke na vuka i uspjeli smo odstrijeliti sedam vuko-va na terenima Ljubuškoga, Čitluka, Stoca i Čapljine. Mi lovci gajili smo takvo prijateljstvo da je to bilo ne-zamislivo. I vama mlađima želim da idete u lov, da se družite i surađujete kao što su i vaši stari.

Adam Dabić

Drago Marjanović

U nazočnosti 35 zastupnika, 27. ožujka 2011., u resto-ranu „Centar“ u Orašju, održana je izborna Skupština LU „Sava“.

Za predsjednika Udruge izabran je Pavo Kosić, dosadaš-nji predsjednik, a za predsjednika Upravnog odbora izabran je Drago Prgić. U Nadzorni odbor izabrani su Asmir Redže-pović, Stanko Mikić i Marko Dominković, za predsjednika Disciplinske komisije izabran je Josip Dominković, a njezini članovi su Luka Mikić, Pavo Župarić, Drago Vincetić, Ma-rijan Brašnić i Joso Brezović. Predsjednik Kinološke sekcije postao je Ivo Brašnić, a predsjednik Streljačke sekcije Đuro Oršolić. Glavni lovnik je dr. vet. med. Jasmin Redžepović.

Usvojen je financijski plan za 2011./2012. godinu, a u Komisiju za nabavku divljači izabrani su Marinko Džoić, Jasmin Redžepović i Mladen Benković.

Na prijedlog zastupnika, izabra-na je i komisija za pregovore oko utvrđivanja vlasništva nad lovač-kom kućom u Begovoj Bari. U nju su ušli predsjednik Udruge, predsjed-nik Upravnog odbora i predsjednik Nadzornog odbora.

Nakon izbora, zastupnici su raz-matrali i usvojili Plan gospodarenja

lovištem za 2011./2012. godinu. Odobren je odstrjel 10 srnjaka i 10 veprova samaca u prolazu, s tim da se nakon odstrjela srnjaka vepar nastavi loviti do roka predviđenog zakonom. Ostale vrste divljači (patka, guska i sl.) lovit će se do 1. rujna. Fazan i zec lovit će se od početka listopada do kon-ca prosinca, a lovne dane odredit će Upravni odbor Udruge.

Na koncu, donesena je odluka da LU „Sava“ na ime pomoći obite-lji poginulog lovca Davida Orkića dade 1000 KM.

LU „Sava“, Orašje: IZBORNA SKUPŠTINA

Bez velike rasprave o predloženim kandidatima

LD „Sokol“, Nova Bila: U PONIRU ODSTRIJELJEN JOŠ JEDAN VUK

U prošlom broju Hoopa pisao sam o susretu vuka i lovoču-vara. U potpori mojoj tvrdnji

da je vučja populacija u porastu i da su česti susreti lovaca s vukovi-ma, evo još jednog dokaza. Još je-dan vuk pao je od lovčeve puške, u istom lovištu i skoro na identičan način. Stipo Kolenda-Čipe izašao je kao pobjednik u susretu s odraslim vukom na Vlašiću. Stipo je iskusan lovac, s ispitom za lovočuvara. Na zadaći prebrojavanja divljači u lovi-štu Ponir na Vlašiću zajedno s lovo-čuvarom Antom Pešom iznenada mu se ukazala prilika, koju nije pro-pustio. Naime, pritajen i maskiran u zelenilu šumske vegetacije, izdaleka

je čuo lom suvaraka i neku potjeru. Potjera je išla pravo prema njemu. Stipo je bio spreman s puškom i če-kao priliku. Nedugo zatim, na širem putu koji prolazi kroz lovište pojavi-la se vučina, zastala je razgledajući pravac kojim je mlada srna umakla. Stipo nije čekao ni trenutka, opalio je na vuka koji je bio tridesetak me-tara od njega. Sve se ovo dogodilo 19. ožujka u prijepodnevnim satima.

Iako još nije izvršena ocjena tro-feja ovoga odstrjela, riječ je o kru-pnom primjerku vuka koji, prema procjenama, zavrjeđuje medalju.

U kratko vrijeme dva su vuka, dakle, uklonjena iz lovišta u kojem LD „Sokol“ sustavno radi na zaštiti sr-neće, zečje i drugih vrsta plemenite divljači.

Progoneći srnu, naletio na Stipu

Jure Musulin - Đur

Čipin vuk zaslužuje medalju



Drago Marjanović

Ante Ðikić

U nedjelju 20. ožujka 2011., na tromeđi općina Vitez, Travnik i Novi Travnik, na širem po-

dručju niskoga lovišta ova tri društva, organiziran je zajednički lov na vuka. Povod za ovaj lov je često pojavljiva-nje vuka na ovim prostorima i mno-ge štete koje ova krvoločna divljač nanosi ovdašnjim vlasnicima stoke.

Ideja za zajednički lov potekla je od tajnika i lovnika ova tri društva, upriličen je sastanak u Novoj Biloj, ide-ju su prihvatili predsjednici društava.

Lovci ovih triju društava sa za-dovoljstvom su prihvatili zajednički lov i u Lujića dolovima toga dana u sedam sati odziv je bio impozan-

tan. Lovnici su preuzeli organizaciju lova, pogon i doček, raspored lo-vaca i komuniciranje. Lov nije bio uspješan, vuk nije bio pronađen niti odstrijeljen, pronađeni su tek trago-vi i mjesta gdje se vuk gostio ukra-denim ovcama.

Naravno, ovo okupljanje nije za cilj imalo samo lov, nego i druženje. Stoga je organiziran zajednički ručak kod lovačke kuće Jelinjak na Veli-kom drževu. Za logistiku se pobri-nulo LD „Pavlovica“, za organizaciju i domaćinstvo LD „Sokol“ i LO „Vitez“. Druženje za pamćenje uveličano je nazočnošću tajnika Lovačkog save-za Herceg Bosne Ivice Lučića, kao i gostiju iz drugih društava Središnje Bosne: Uskoplja, Busovače i Bugojna.

Lovačke priče, razmjena mišlje-nja i iskustava, dragi susreti prijatelja, uz lovačke vatre (zbog prohladna vremena), fotografiranje a nadasve pjesme uz pratnju harmonikaša Da-nijela Štrpca i Lašvanske tamburice. Ostalo se do kasno u noć u dobru raspoloženju i perfektnoj organizaci-ji. Upravo susreti za pamćenje. Ideja koja bi trebala prerasti u tradiciju, što kazaše lovci iz Viteza, na rastanku.

LD „Sokol“, Nova Bila: ZAJEDNIČKI LOV NA VUKA

Vuka nigdje, druženje za pamćenje

Kako prošle tako i ove godine, po završetku lovne sezone or-ganizirana je hajka na lisicu. U

nedjelju, 13. ožujka 2011., na hajku su se odazvali naši prijatelji lovci iz Gruda, Posušja, Kočerina, Imotskog, Rakitna i Tomislavgrada. S nama domaćim lovcima, ukupno nas je šezdeset pet jutrom krenulo put lo-višta. Zborno mjesto i ovaj put bilo je u Radošima. Kako i priliči, prije polaska u lov svi sudionici hajke na lisicu dobili su naputke kako loviti i što loviti, a poseban naglasak stav-ljen je na sigurnost u lovu kako ne bi, ne daj Bože, došlo do neželjenih događaja. Jako jugo nije nam ovaj put išlo naruku, a na kraju je ispa-lo dobro, nije kišilo unatoč velikoj

naoblaci. Lov je potrajao do pod-ne, a nakon toga zajednički ručak i druženje u našoj lovačkoj bazi u Rogovima. Rezultat hajke: dvije od-

LU „Zavelim“, Roško Polje: HAJKA NA LISICU

Ugodno i korisno druženje

strijeljene lisice. Za vrijeme hajke dalo se vidjeti nekoliko zečeva, što je dobar znak za lovce LU „Zavelim“.Valja istaći da su odmah izjutra pri polasku u lovište viđena četiri vuka, a za djelovanje lovaca bilo je pokasno jer su se vukovi na brzinu izgubili između Radoša i Hambara. Nakon što su svi lovci stigli u Rogove napravljena je zajednička fotografija, a zatim je započela priprema za ručak. Naš novi župnik, fra Jozo Radoš- Đoka, prije ručka blagoslovio je nas i jelo koje smo blagovali. Ovaj put posao glavnog kuhara obavio je naš vrijedni i neumorni Štef - Longić. U pripremi ukusnog gulaša dao mu je ruke Marinko Šapina. Uz gulaš našli su se i pečeni odojci, a da grla ne budu suha tu se našla i dobra kapljica. Kao i obično razlaz je uslijedio u sumrak. Još jedno lijepo i korisno druženje je za nama.

Pred zajednički lov

Lovačka vatra, priče i pjesme uz Lašvanske tamburice

U Rogovima, po povratku iz lova



Kako bi bila očuvana, pa i podignuta razina lova i skr-bi o lovištu, u odžačkome lovačkom društvu „Fazan“ lovci su, već od početka ove godine, počeli s akcija-

ma usmjerenim upravo ka tome cilju. Svjesni smo da se lovište nikako ne može i ne smije prepustiti samo sebi i da divljač nije nešto što se podrazumijeva, te vjerujemo da će i ovih nekoliko poslova koje smo odradili i koje ćemo ovdje spomenuti značajno utjecati na kvalitetu našega lovačkog života.

SOL U LOVIŠTUCijelo je naše lovište pokriveno solištima, divljač je na

njih navikla, redovito ih posjećuje, a lovci se brinu da ne budu prazna.

Tako je, 1. veljače 2011., Društvo kupilo 250 kg soli, u kockama od po 5 kg. Putem donacije dobili smo i oko 1500 kg soli u rinfuzi. Dio soli rasporedili smo po sekcija-ma, što znači da smo pokrili čitavo lovište, a ostatak stoji u pričuvi kako bi se solila mogla dopunjati tijekom godine.

PREBROJAVANJE DIVLJAČIPrema Godišnjem planu gospodarenja, za prošlu

lovnu godinu planirane su dvije akcije na prebrojavanju divljači, na koje je obvezan odazvati se svaki član ovoga Društva.

Dana 30. siječnja 2011. izvršeno je prebrojavanje div-ljači u komercijalnom lovištu „Mera“, a 27. veljače na ogled-nim površinama sekcija „Bosna“, „Kadar“, „Lipa“ i „Sava“.

Ova prebrojavanja jasan su pokazatelj stanja divljači i smjernica za izradu Godišnjeg plana gospodarenja Lovač-kog društva „Fazan“ za lovnu 2011./2012. godinu.

NABAVKA FAZANSKE DIVLJAČI Upravni odbor Društva, na svojoj 31. sjednici, održanoj

9. ožujka 2011., donio je odluku o nabavci odraslih fazana.Vodeći računa o kvaliteti, cijeni i rokovima isporuke,

komisija za nabavku odabrala je fazaneriju „Posavina“ iz Posavske Mahale, u kojoj je kupljeno 1000 odraslih faza-na. Dio novca za nabavku divljači doniralo je Županijsko ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, po Projektu nabavke fazanske divljači, a predstavnik toga ministarstava, Marko Matanović, radi kontrole i uvida u dokumentaciju bio je nazočan isporuci i puštanju divljači.

Ugovorena divljač isporučena je od 12. do 17. ožujka, i tada je i puštena u lovište, a 26. ožujka pušteno je još 200 primjeraka. Dakle, pušteno je ukupno 1200 odraslih faza-na, po 300 primjeraka u svakoj od 4 sekcije.

Poučeni iskustvom, ove godine nismo ponavljali greš-ke. Lovište u koje smo pustili divljač prethodno smo očistili od predatora, iznijeli smo zrnastu hranu u hranilišta i fazane smo puštali u razmacima od nekoliko dana, a lovci, raspore-đeni po grupama, imali su zadatak mjesec i nešto dana sva-kodnevno kontrolirati prilagodbu fazana na nove uvjete.

Nedžad Garić

LD „Fazan“, Odžak: SOL, PREBROJAVANJE I NOVI FAZANI

Uobičajena briga o divljači i lovištu

Sekcija Sava

Sekcija Lipa

Sekcija Kadar

Sekcija Bosna



Anto Cvitanović

Početkom ožujka 2011., uz na-zočnost 21 zastupnika (od 30 ukupno) iz sekcija Gradina, Bu-

čići, Sebešić, Mravinjac i Novi Trav-nik, a pod predsjedanjem Slavka Marina, održana je redovita sjednica Skupštine Društva.

Izvješćujući o radu Društva u 2010. godini, njegov predsjednik Mirko Lešić spomenuo je brojne aktivnosti i zadaće realizirane prema planu i programu. U tom kontekstu, Lešić je posebno istaknuo napore u primjeni Zakona o lovstvu i pod-zakonskih akata, sudjelovanje na sjednicama Županijskog vijeća za lovstvo i sastancima kod županij-skog ministra poljoprivrede, vodo-privrede i šumarstva glede dobi-vanja suglasnosti na godišnji plan gospodarenja, dovršetak izgradnje lovnotehničkih i lovnogospodar-skih objekata, sudjelovanje u sprje-čavanju krivolova, čišćenje lovišta od štetočina, prosijecanje staza, suradnju s Lovačkim savezom Her-ceg Bosne, Županijskim vijećem za lovstvo, Policijskom postajom Novi Travnik, općinskim strukturama vla-sti i medijima, pripremu i polaganje lovačkih ispita, nakon čega je Druš-tvo bogatije i jače za sedam novih članova, itd.

Slavko Marin, predsjednik Skup-štine, predložio je zastupnicima da se u program rada uvrsti obilježava-nje obljetnice Društva, što je jedno-glasno i prihvaćeno.

Nakon rasprave, uz punu potpo-ru predsjedniku i Upravnom odboru, izvješće je jednoglasno usvojeno.

Izvješće o materijalno-financij-skom poslovanju Društva u 2010. godini i prijedlog financijskog plana za 2011. iznio je tajnik Društva Anto Cvitanović, a izvješće Nadzornog odbora njegov predsjednik Ivica Fi-šić. Nakon rasprave, oba su izvješća jednoglasno usvojena.

Po usvajanu izvještajnih i plan-skih dokumenata, svoje je izvješće pročitao i Vlado Knežević, glavni lovnik Društva. U tom je izvješću

Lovište i lovnogospodarska osnova i dalje u prvom planu

bila jasno izražena briga oko dobi-vanja suglasnosti na godišnji plan gospodarenja lovištem, što je, s ob-zirom na zabrane lova i potpisane ugovore s ovlaštenim ministrom, tema koja istinski zanima svakog člana ovoga društva. Glavni je lov-nik predložio Skupštini da usvoji ne-koliko zaključaka sa sjednica lovnika društva, što su zastupnici i učinili i zadužili Upravni odbor da to realizi-ra prema prioritetu.

Kako se i očekivalo, najviše ra-sprave bilo je oko dobivanja sugla-snosti na godišnji plan gospodare-nja i oko implementacije Zakona o lovstvu u smislu određivanja grani-ca i dobivanja lovišta na gospodare-nje kako bi se moglo pristupiti izradi lovnogospodarske osnove, koju gospoda iz ministarstva uporno traže a svjesni su da valjanju lovno-gospodarsku osnovu ne posjeduje ni jedno ovdašnje lovačko društvo.

Na ovoj sjednici upriličeno je i prvo poslijeratno proglašenje po-časnih članova Društva. Naime, na prijedlog sekcija i Upravnog odbo-ra Društva, Skupština je za posebne zasluge na promicanju uzgoja div-ljači i zaštite prirode, nesebičnog rada i zalaganja u izgradnji imena društva, počasnim članovima pro-glasila Franju Cvitanovića, Vladu Lešića i Ivu Kolara.

Franjo Cvitanović, iz sekcije Gradina, član je Društva od 1971. godine. U dugogodišnjem radu ob-našao je brojne dužnosti u Društvu: član Upravnog odbora i Skupštine u šest mandata, stegovni tužitelj, član stegovnog suda, predsjednik i član brojnih povjerenstava Društva, za što je više puta pohvaljivan i na-građivan, a i odlikovan je Odličjem prvoga reda. Prvi je od predsjednika sekcija koji je, sa svojim članstvom, uspio izgraditi lovačku kuću, zvanu „novotravnički neboder“.

Vlado Lešić član je Društva od 1984. i idejni je tvorac sekcije Mra-vinjac i izgradnje lovačke kuće na Mravinjcu. Koliko ga poštuju članovi

njegove sekcije, svjedoči i to da kad se Vlado ne pojavi na zbornom mjestu, lovci ga idu tažiti kući provjeravajući je li sve u redu; ako jest, obvezno zahtijevaju da im se pridruži u lovu i druženju. Obnašao je brojne dužnosti u sekciji i Druš-tvu, za što je više puta nagrađivan i pohvaljivan.

Ivo Kolar-Ribar, sekcija Bučići, član je Društva od 1971. godine. Prošao je sličan put kao i njegove kolege Franjo i Vlado, za što je također više puta pohvaljivan i nagrađivan.

Franjo, Vlado i Ivo pridružili su se tako počasnom članu i počasnom predsjedniku Društva Alojzu Ružiću, pa sada na 150 lovaca Društvo ima četiri počasna člana.

LD „Pavlovica“, Novi Travnik: SKUPŠTINA DRUŠTVA

Puno povjerenje zastupnika u svoje vodstvo

Radno predsjedništvo

Počasni članovi, zasluženo priznanje



Ivica Drmić

Kraj kalendarske godine je i vrijeme prestanka lova na većinu plemenite sitne divljači. Započinju organizi-rani lovovi na divlje svinje, ali i značajnije aktivnosti

lovaca na smanjenju broja predatora u lovištu. Organizira-nim lovovima, ali i lovovima s visokih čeka, znatno se po-pravila realizacija godišnjeg plana gospodarenja. Pri tome se koriste i još uvijek nedovršeni lovnotehnički objekti (je-dan od razloga je i često spominjana recesija), zbog čega se lovi u prilično surovim uvjetima – višesatno čekanje na niskim vanjskim temperaturama, snježna mećava i vjetar samo su neki od nepovoljnih vremenskih uvjeta u kojima se odvijalo čekanje.

U jednome od takvih čekanja autor ovoga teksta je, čekajući lisice, odstrijelio trofejno vrijedan primjerak div-lje mačke. Divlja mačka odstrijeljena je s visoke zatvorene čeke, koja još nije u cijelosti završena, u veoma nepovolj-nim vremenskim i svjetlosnim uvjetima (višednevna niska temperatura, oblačno vrijeme sa snježnim padalinama, na mahove jaka mećava, noć). Na mrciništu se prvo pojavila lisica. Prišla je oprezno i započela jesti. Pritom je glavu stal-no podizala, ali u smjeru iz kojeg me nije mogla osjetiti. Naime, na čeku sam došao znatno ranije, vjetar je puhao u drugom smjeru, a snijeg je već pokrio tragove. Na kraju je i otišla s mrciništa. Odlučio sam i dalje strpljivo čekati,

LO „Vitez“, Vitez: SMANJENJE BROJA PREDATORA U LOVIŠTU

Čekao lisicu, a ulovio divlju mačku

jer mi je pala na pamet potvrđe-na teorija i praksa pok. Vladimira Ostarčevića. Prva o mjerama pre-dostrožnosti kod divljači, a druga o hijerarhiji kod divljači. Mlađa i neiskusnija divljač, a samim time i manje trofejne vrijednosti, prva do-lazi na hranjenje. Starija, iskusnija i trofejno vrjednija divljač duže se zadržava u blizini hranilišta. Tek kad utvrdi da joj ne prijeti nikakva opa-snost, ona se približava hranilištu. U prirodi vlada „zakon jačega“, sto-ga se lisica, u mom slučaju, povukla pred divljom mačkom i prepustila joj scenu. I ona je dugo njušila, po-dizala glavu s vremena na vrijeme, sve dok glad i „prazan želudac“ nije nadvladao ostala osjetila. U takvim ekstremnim uvjetima posebno je

došao do izražaja kvalitetan optič-ki ciljnik velike svjetlosne snage i snage u sumraku. Odmjeren hitac iz drilinga i divlja je mačka pala u „vatri“.

Kao i u većini slučajeva, i ovaj ulov divlje mačke bio je slučajan. Naime, sve je ukazivalo da će se na mrciništu pojaviti lisica, kuna ili u krajnjem slučaju vuk. Ovo je treći poznati primjerak trofejno visoko vrijednog primjerka divlje mačke na području općine Vitez u posljednjoj godini dana. Divlja je mačka bila 76 cm duga, mase 7,6 kg, a lubanja joj je bila visoke trofejne vrijednosti – 17,75 toča-ka. Trofejna vrijednost krzna bit će ocijenjena nakon njegove završne obrade.

Vlado Bošnjak

Kraj lovne sezone u Lovnoj jedinici „Orovnik“ završen je planiranim puštanjem u lovište 32 zeca iz uzgaji-vačice Ivice Sabljića s Kočerina. Kako je zec na ovim

prostorima još uvijek divljač broj jedan, ovaj čin vodstva lovne jedinice naišao je na odobravanje cijeloga članstva. Uz nazočnost lovnika svih sekcija i lovočuvara, pri puštanju zečeva vidjelo se da su zečevi u dobroj kondiciji i za očeki-vati je bogatiji fond ove divljači u idućoj lovnoj godini.

LD „Mosor“, Široki Brijeg: LOVNA JEDINICA OROVNIK

Puštenu divljač valja sačuvati do početka lovne sezone

U ovome se lovištu provode i druge aktivnosti. Dosta se radi na prosijecanju staza, čišćenju pojili-šta, a lovci sekcije Gornji Gradac u nekoliko su navrata iznosili zrnastu hranu za jarebicu kamenjarku.

Još samo kad bi se napravio kvalitetniji pomak u čuvanju i zašti-ti divljači do početka lovne sezone, onda bi i ovo ulaganje, financijsko i radno, imalo smisla i dalo bi očeki-vani rezultat.

Trofej divlje mačke

Trenutak iščekivanja



Još jedna lovna sezona prođe zahvaljujući tebi, dragi Bože, i svetom Hubertu, našem zaštit-

niku, koji nam je dao uspješan lov s dovoljno lovine, koji nas je očuvao od svih nedaća, pa smo živi i zdravi dočekali lovostaj.

Kao svake godine, i ove se oku-pila sekcija Novi Šeher u lovačkoj kući u Matinoj da se sumiraju rezul-tati u proteklom razdoblju. Sastanak je počeo u 12 sati, odojak se peče, a predsjednik lovačke sekcije Ivo Mr-konjić krenuo je objašnjavati što se u protekloj sezoni ulovilo i koje su daljnje aktivnosti tijekom lovostaja na području ove sekcije. Za trajanja lova odstrijeljeno je nekoliko fazana, koji zec i jedna divlja svinja. Skro-mno, ali i više nego dovoljno, zna-jući da se nije sve odstrijelilo što se našlo na nišanu. Treba nešto ostaviti i za buduće naraštaje.

Predsjednik Ivo Mrkonjić pred-

LD „Jeleč“, Žepče: ZATVARANJE LOVNE SEZONE U SEKCIJA NOVI ŠEHER

I proslava i planovi “o istom trošku“Anto Perković

Jure Musulin

ložio je plan aktivnosti za naredno razdoblje. Njegove glavne točke su: prehrana divljači, izgradnja hranili-

šta i solila, izgradnja triju nadstrešnice, odstrel i uništenje štetočina, dovršetak radova na lovačkoj kući u Matinoj (po-pravak krova), sjetva kukuruza i divljeg krumpira po rub-nim dijelovima lovišta, za što su suglasnost dali svi prisutni članovi. Na kraju izlaganja, predsjednik Mrkonjić čestitao je našim novim kolegama: Marku Budimiru, Draganu Ju-rušiću i Franji Mrkonjiću, a onima koji više nisu s nama: Ivo Mrkonjić, Ivo Antolović i Pero Jurušić poželjeli smo mir i laku crnu zemlju.

Jedan od naših najstarijih lovaca, Pero Šimunović zvani Jer-kin, koji je inače zadužen za pečenje, skinuo je odojka s vatre, te se sekcija pridružila sofi uz jelo i piće, do kasnoga popodneva.

Svake godine, u povodu otva-ranja i zatvaranja lovne se-zone, lovna sekcija Trebižat

organizira lovačko druženje i ručak kod svoje lovačke kuće na Bode-

LD „Galeb“, Čapljina: KRAJ LOVNE SEZONE Na Bodeniku, sve kao i prije, za svaku pohvalu

niku. Tako je bilo i ove godine, 20. veljače, kad se ovdje okupilo če-trdesetak lovaca i ljubitelja priro-de, najviše, naravno, iz Trebižata, ali i iz Gorice, Grabovina, Gabele i

Doca. Vrijeme je bilo lijepo, sunčano, tiho, najljepše kakvo veljača može „dati“. Vrijedni domaćini, koje je predvodio predsjednik sekcije Zdenko Bakalar, pripremili su brojne delicije. Iz pekarnice u Strugama stiglo je pečeno prase, a Tiho, Ante, Ilija i Vice servirali su specijalitete s roštilja i lešo meso. Za „gašenje žeđi“ služilo je crno i bijelo vino, te pivo, i stvarno ničega nije falilo. Lovci su se ugodno osje-ćali i još se ljepše družili. Padale su šale na svačiji račun, pjevalo se, pričale su se lovačke priče… U jednom je tre-nutku čak i jedna drvena klupa „popustila“ pod veselom ekipom, pa je nastao opći smijeh i hvatanje za stomak. Fe-šta je potrajala do same večeri. Dogovoren je novi sasta-nak na istome mjestu, ako Bog da na jesen pred otvaranje lova s goničima, što je ujedno i poziv svim zainteresirani-ma da se pridruže ovoj veseloj ekipi.

Lovci sekcije Novi Šeher

Okupljanje u povodu završetka lovne sezone



Anto Cvitanović

I ove je godine, 14. ožujka, na razini Društva organizirano uništavanje štetočina i lutalica u lovištu. Tri dana prije njezina početka, lovnik Društva Vlado Knežević dogo-

vorio je s lovnicima svih pet sekcija plan, pravce kretanja i sve drugo što je potrebno za uspjeh ove značajne akcije.

U sekciji Mravinjac okupilo se 40 lovaca. Nakon što ih je pozdravio predsjednik Stipo Bošnjak – Mima, lovnik ih je rasporedio u 3 grupe. Prvu grupu vodio je Jozo Jurišić – Đira u pravcu Mravinjac – selo Dijakovići – Vučje jame, do granice lovišta Travnik. Drugu grupu vodio je Ilija To-mić u pravcu Gornje Pećine – Ravno Rostovo, do granice s bugojanskim lovištem. Treću grupu vodio je Jozo Zla-tunić – Migan u pravcu sela Ruda Dahovo kraj Bećarove kuće do sela Kovačići. Akcija je trajala do 14 sati, kad su se na polazišno mjesto vratile sve tri grupe, nakon čega su grupovođe izvijestile da je u akciji odstrijeljeno 7 pasa lutalica i jedna lisica. Umorne lovce ove sekcije slasnim je gulašom okrijepio Stipo Zlatunić, na čemu su mu za-hvalili svi sudionici akcije i osobno Vlado Lešić, tvorac ove sekcije i počasni član Društva.

U sekciji Novi Travnik akciji se odazvalo 13 lovaca. Za-hvalio im je predsjednik Zlatko Senkić, a lovnik Slavko Čabro obavijestio ih je da će se akcija odvijati u gradu, širem predgrađu i u selima Zubići i Rankovići. Po povrat-ku, konstatirano je da su odstrijeljena 3 psa i jedna lisica. Za okrjepu lovaca ove sekcije pobrinuo se Željko Pobrić.

Kod svoga „nebodera“, uz predsjednika Franju Cvita-

Manje štetočina, više šume

LD „Pavlovica“, Novi Travnik: AKCIJE U LOVIŠTU

novića našlo se 25 članova sek-cije Gradina. Lovnik sekcije Anto Cvitanović dao je početna nužna upozorenja, nakon čega je krenula akcija na lokalitetima Vilenice i Gra-dina, prema granici s travničkim lovištem. U ovoj sekciji odstrijelje-na su 3 psa, jedna mačka i 2 lisice. Hranu za svoje kolege pripremili su Mirko Cvitanović i Ivo Barnjak.

Stipo Ivoš, predsjednik sekcija Sebešić, prije početka ove akcije pozdravio je dvadeset četvericu svojih kolega, a onda je Slavko Ja-kić, lovnik sekcije, izvijestio lovce da će pročešljati teren na lokali-tetu Sebešić – Rostovo, što je bio veoma zahtjevan zadatak za ovu malobrojnu sekciju. Po završetku akcije, lovci su obaviješteni da je odstrijeljeno 7 pasa, jedna mačka i jedna lisica. Za ugodan odmor, dobar ugođaja i nadasve ukusno pripremljenu hranu pobrinule su se domaćice sebešićkih lovaca.

Ništa manje radno i uspješno nije bilo ni u sekciji Bučići, u kojoj je pred-sjednik Drago Jukić okupio 35 lova-ca. Lovnik sekcije Stipo Marin upo-znao je lovce sa značenjem akcije i „poslao“ ih na područje Kazan – Gra-dina – Bučićka ravan, prema granici lovišta Nove Bile i Viteza. Za „kazan“, ovdje je bio zadužen Fabijan Marin.

Treba, na kraju, istaknuti je ove godine u lovištu manje štetočina i lutalica, za što su zaslužni svi člano-vi ovoga lovačkog društva.

No, nije to bila jedina akcija u ovome lovištu tijekom lovostaja. Dana 8. travnja izvedena je radna akcija na pošumljavanju devastira-

ne šumske površine Lipa u lovnom reviru sekcije Bučići. Ta je akcija plod dogovora vodstva LD „Pavlo-vica“ odnosno Mirka Lešića, pred-sjednika, Ante Cvitanovića, tajnika i Vlade Kneževića, glavnog lovnika Društva, s vodstvom Šumarije Novi Travnik na čelu s ravnateljicom Dragicom Čurak i njezinim djelat-nikom Nenadom Ivošom.

Vrijedno je istaknuti da je Dragi-ca Čurak umnogome zadužila sve članove Društva još u prijeratnom vremenu kad je, radeći kao lovna inspektorica, svojim nesebičnim zalaganjem i stručnom pomoći mnogo doprinijela razvoju ovoga društva, zaštiti divljači i očuvanju prirode u novotravničkom lovištu. S neskrivenim zadovoljstvom i ra-došću možemo reći da nam i da-nas pomaže kad je riječ o stručnoj i materijalnoj pomoći, a posebno pri uzgoju i zaštiti divljači te izgradnji i popravku lovnih i lovnotehničkih objekata, skupa sa svojim djelatni-cima, među kojima posebno izdva-jamo Nenada Ivoša.

Odziv lovaca na akciju bio je dosta dobar, a kad je ona završila, Nenad Ivoš je obavijestio sudioni-ke da su devedeset peterica lovaca zasadila deset tisuća sadnica, što je, prema njegovim riječima, za svaku pohvalu. Uz to, Ivoš je naglasio zna-čenje pošumljavanja i zaštite šuma te njihovu golemu ulogu u opstan-ku ljudi i životinja.

Lovci su obećali da će se uvijek rado odazvati na ovakve akcije, i zbog njihova značenja kao takvih, ali i zbog druženja i uživanja u prirodi.

Odmor nakon akcije

Pošumljavanje Lipe



Lovačka udruga „M. M. Bikan“ iz Vira, sa svojih stotinjak članova, veoma aktivno radi i gospodari

lovištima u zapadnom dijelu posuš-ke općine.

Lovište je srednje veličine i obilu-je različitom divljači, a najviše i najra-dije se lovi divlja svinja. Ove godine, potaknuti željom većine lovaca, na-bavili su šest krmača koje su bile u fazi prasenja i pustili ih u lovište na nekoliko različitih lokacija s potreb-nim uvjetima za opstanak kako kr-mača, tako i mladih.

Predsjednik udruge Ljubomir

Optimizam s pokrićem

Drago Marjanović

Mladen Bešlić

Adam Dabić

LU „M. M. Bikan“, Vir: POVEĆANJE MATIČNOG FONDA DIVLJAČI

Vučur zadovoljan je na vrijeme odra-đenim poslom te napominje kako su rezultati toga već vidljivi u prirodi. Naime, nekoliko je krmača već izvelo potomak, a tragovi na hranilištima i kaljužištima u lovištu svjedoče i o pri-sutnosti druge divljači.

O dobrom gospodarenju lovi-štem, radu i redu brinu se kako stariji i iskusniji, tako i mlađi, vođeni željom za dokazivanje „lovačke poslušnosti“.

Ova udruga osigurala je žitarice i sol za prehranu divljači, također i sje-tveni materijal koji lovci siju i sade u lovištu tijekom ovoga proljeća.

Uskoro se očekuje izgradnja ne-koliko lokava i pojilišta na mjestima

gdje je vodoopskrba slaba, tako da će divljač u vrijeme ljet-nih vrućina imati pitku vodu, tj. odgovarajuće uvjete za op-stanak i nesmetan boravak do početka lovne sezone.

„S ovakvim odnosom prema prirodi i divljači, koji potvr-đujemo predanim lovačkim radom, imamo pravo s optimiz-mom očekivati iduću jesensku lovnu sezonu“, na kraju zaklju-čuje Vučur, predsjednik ove udruge.

Sad, kad je završena lovna go-dina i kad se sumiraju rezultati lova i lovnih aktivnosti u lovi-

štu, opća je ocjena pozitivna. Iako će konačnu ocjenu o izvješćima dati Skupština Društva, na temelju izvješća iz sekcija i općeg izvješća glavnog lovnika vidljiv je zadovo-ljavajući izlazak lovaca u lov, lovci-ma je omogućen izlazak u lovišta te korištenje lovišta i lovnih objeka-ta u skladu s pravilima lova i odlu-

kama upravnih tijela LD „Sokol“.Osim odstrjela više primjeraka

sitne divljači i štetočina, u skladu s odobrenjem mjerodavnog mini-starstva izvršen je i plan odstrjela krupne divljači. Odstrijeljena su dva srnjaka, dva vuka i jedna divlja svinja.

O odstrijeljenim vukovima već smo pisali, a ovih nekoliko redaka posvetit ćemo odstrjelu divlje svi-nje u siječnju ove godine u lovištu Korićani. Izvršitelj je mladi lovac Anto Mihaljević, kome je to bilo i lovačko krštenje. Anto je, inače, vrlo primjeran i ozbiljan lovac, ure-dan u izvršavanju lovačkih obveza, aktivan u radnim akcijama i zaslu-žuje sve pohvale.

Lovačka sekcija Ponir – Korića-ni bila je nositelj lovnih aktivnosti za sve lovce Društva jer se većina lovnih aktivnosti i radova u lovištu odvijala u ova dva lovišta visokog lova na Vlašiću.

S povećanjem članstva u LD „Sokol“ nadamo se i povećanju lov-nih aktivnosti, u prvom redu ula-ganja u lovišta, zaštitu ugroženih vrsta, čišćenje lovišta, ali i više dru-ženja, zabave i suradnje kako sa su-sjednim lovačkim udrugama, tako i sa svim relevantnim čimbenicima na prostoru Središnje Bosne.

LD „Sokol“, Nova Bila: USPJEŠNA PROTEKLA SEZONA

Više članova, više aktivnosti

Kad završi lovna sezona, svake se godine u ovoj udruzi upriliči prebrojavanje divljači. Tako je bilo i ove godine, 27. veljače, a nakon prebrojavanja, u novoj lovačkoj

kući u Orašju bio je ručak za sve lovce i goste. Ovaj običaj traje već niz godina i polako prelazi u tradiciju. Lovci lovačke sekcije Orašje, na čelu s predsjednikom Irfanom Pervanovi-ćem, uložili su dosta truda i muke da po teškom zimskom vremenu primjereno dočekaju svoje goste. Pod šatorima na snijegu, pri temperaturi u debelom minusu, lovci su se dobro snašli i u veselu ozračju ispratili još jednu lovnu sezonu.

Krajem ožujka, LU „Sava“ pustila je u lovište matično jato fazana, njih pet stotina, u omjeru 2 : 1 u korist koka. Fazani su kupljeni u fazanerijama Gold MG, Donji Žabar i Posavina, Odžak. Raspoređeni su po sekcijama i pušteni u nazočnosti povjerenika za lovstvo Ministarstva poljoprivrede, vodopri-vrede i šumarstva Županije Posavske i lovočuvara LU „Sava“.

LU „Sava“, Orašje: ZATVARANJE LOVNE SEZONE

Ručak na snijegu

Puštene divlje svinje

Zima je, šator dobro dođe

Anto Mihaljević s ulovom



Velimir Šekerija

Svoju redovitu godišnju sjednicu Skupštine, LD „Usko-plje“ održalo je 5. ožujka 2011. u motelu „Raduša“. Skupštini je prethodila sjednica Izvršnog odbora na

kojoj su usuglašeni stavovi vodstva Društva i određene smjernice za odvijanje sjednice Skupštine. Sjednicu je otvorio predsjednik Društva Slavko Čurić, pozdravio pri-sutne te istaknuo kako je na sjednici prisutno 39 zastu-pnika, što je značilo da sjednica može početi. Nakon iz-bora radnog tijela, podnesena su izvješća o radu Društva u 2010./11. godini: izvješće predsjednika, lovnika, tajnika, Nadzornog odbora, izvješće o materijalno-financijskom poslovanju, doneseni su godišnji Plan rada i gospodarenja u lovištima na temelju Lovnogospodarske osnove i Finan-cijski plan za 2011./12. godinu. Sva su izvješća i planovi jednoglasno usvojeni dizanjem ruke članova Skupštine s pravom glasovanja.

U svojem izvješću, predsjednik Čurić istakao je da su u prethodnoj godini nastavljeni razgovori s LD „Rog“ iz Uskoplja-Gornjeg Vakufa i s mjerodavnim županijskim mi-nistarstvom oko podjele lovišta. Pritisak iz ministarstva bio je da se jedno lovište i dalje dijeli između triju društava: LD „Uskoplje“, LD „Rog“ i novoformiranog LD „Vranica“ koje nitko ne priznaje. Društvo na ovaj prijedlog nije pristalo iz razloga što je takozvano LD „Vranica“ nastalo iz LD „Rog“ te da je formirano poslije donošenja Zakona o lovstvu, samim time nema legitimitet polagati pravo na trećinu lovišta u Uskoplju. Ministarstvo je uvažilo ovu primjedbu nakon čega je slijedilo potpisivanje Ugovora o korištenju

LD „Uskoplje“, Uskoplje-Gornji Vakuf: ODRŽANA SKUPŠTINA DRUŠTVA

U Uskoplju ne postoji treće lovačko društvo

lovišta za 2010./11. godinu između LD „Uskoplje“ i LD „Rog“ na teme-lju kojeg je dobivena suglasnost za lov. Također, nastavljena je do-bra suradnja s LD „Vepar“ iz Rame i ostalim društvima iz susjednih op-ćina, što je rezultiralo zajedničkim lovom na Mačkovcu. Lovački ispit

položilo je 8 novih lovaca, Društvo je novčanim prilozima sudjelo-valo u humanitarnim akcijama za oboljele osobe, ali i u nadoknadi štete koju je počinio medvjed na obiteljskim gospodarstvima. Ovo zadnje izazvalo je buru negodova-nja među pojedinim zastupnicima. Najglasniji je bio Slavko Blažević, zastupnik lovačke sekcije Dobrošin, koji je istakao kako je medvjed za-štićena divljač, te da ovlašteno mi-nistarstvo nema zakonske osnove teretiti lovačka društva za počinjenu štetu. Spomenuti Blažević imao je i primjedbu na stavke radovi u lovi-štu i hrana i sol za divljač u financij-skom planu za iduću lovnu sezonu. On drži da bi ove stavke trebalo po-većati. Blaško Barnjak predložio je da sve sekcije Društva dostave svoje planirane potrebe u pogledu ovih stavki, te da se nakon toga iznosi ko-rigiraju na sjednici Izvršnog odbora. Prijedlog je jednoglasno usvojen.

Između ostalog, raspravljalo se i o visini članarine, odstrjelne takse i ulaznice za goste. Izglasano je da za sve tri kategorije novčani iznosi ostaju isti kao i prethodne godi-ne. Također, odlučeno je da se svim članovima Društva koji uredno ne plaćaju članarinu pošalje pismeno upozorenje da dugovanja izmire naj-kasnije do 25. ožujka 2011. godine. U protivnom, bit će isključeni iz Druš-tva. Nakon toga sjednica je nastav-ljena u nešto opuštenijem ozračju. Prijedlog lovačke sekcije Ždrimci da se Ivan Žuljević proglasi počasnim članom, jednoglasno je usvojen. Nakon što je sjednica završila, kao i svake godine uslijedila je zakuska na koju su bili pozvani svi zastupnici.

Zastupnici živo prate tijek skupštine

Skupštinu je otvorio predsjednik Slavko Čurić



U četvrtak, 14. travnja 2011., održana je redovita Skupšti-na LD „Zec“ iz Busovače. Veli-

ka sala Općine bila je popunjena do posljednjeg mjesta, što je bio znak da su se lovci zaželjeli sastanaka, do-govora i druženja. A možda je na to utjecala i svijest kako neke odnose u lovstvu Busovače treba prilagoditi novonastalim uvjetima života i rada.

U radno predsjedništvo Skupšti-ne izabrani su Dragan Bilić, Osman Pugonja i Vinko Miljak, a prije raz-matranja radnih materijala usvojen je novi Poslovnik o radu Skupštine.

Predsjednik Društva Jako Čavara obrazložio je Izvješće o radu u pro-tekloj godini. U njemu su naglaše-ne određene teškoće u pribavljanju novca za rad Društva. U prvom redu, izostali su prihodi od odstrjela div-ljači. Naime, lovac koji je trebao od-strijeliti medvjeda u posljednji je čas otkazao, a poslije toga vrijeme i ostali uvjeti lova su se pogoršali pa je lov propao, a time i ostvarenje planom predviđenih prihoda od odstrjela.

Nije u potpunosti ispunjen ni plan odstrjela srnjaka. Našim su lovcima nove cijene ipak previsoke, pa se teže pronalaze ozbiljniji lovci za odstrjel srnjaka. U tom smislu,

glavni lovnik i sekcije imaju obvezu razraditi plan odstrjela srnjaka, uz maksimalnu brigu za sigurnost lo-vaca u lovu.

No, osim ovih ima i drugih razlo-ga za ovakvo stanje. Naše je lovište pretrpano svim i svačim čega ne bi smjelo biti u njemu. Imamo, primje-rice, dva skijališta s vučnicama, tj. dva naselja s jako mnogo vikendica. A gdje su vikendice, tu su i vikenda-ši, koji imaju svoje ciljeve kad dođu u šumski ambijent. Zabavljaju se, sviraju, pjevaju, šeću lovištem, beru gljive, jagode, maline, kupine i tko zna što još sve rade. Stvara se preve-lika buka, divljač se povlači u gušće i teže pristupačne terene, a sve to onemogućava normalan lov s otvo-renih ili, pak, sa zatvorenih čeka.

S obzirom na sve ovo, morat će se praviti nova strategija lova. Rad lovnih sekcija nije potpun. Lovci se slabije odzivaju na radne akcije i sastanke sekcija, pa će trebati inten-zivnije raditi na evidenciji izvršenja radnih obveza, jer se tek s potpunim izvršenjem tih obveza stječe pravo na lovljenje.

Lovočuvarska služba dolazi u teška iskušenja. Sve su manji izgledi za redovito plaćanje profesionalnog lovočuvara, jer se ne ostvaruju pri-hodi od lova. Odlučeno je, tako, da

se u svakoj sekciji formira lovočuvarska služba na volonter-skoj osnovi, u nadi da će ova varijanta koliko-toliko zado-voljiti zahtjeva današnjeg vremena. Ako se to pokaže lošim izborom, tražit će se neki drugi način.

Društvo još nema točnih naznaka kad će se u FBiH po-četi ozbiljnije primjenjivati Zakon o lovstvu. Ne zna čime će trajnije gospodariti, koliko novca treba uložiti u obnovu po-stojećih i u izgradnju novih lovnouzgojnih i lovnotehničkih objekata. Ne zna se koliko će novca Društvu trebati da bi moglo gospodariti lovištem po odredbama Zakona o lov-stvu. Ne zna se hoće li se morati ići na povećanje članarine. Mnogo je toga, jednostavno, i dalje nepoznanica.

Ponuđena izvješća Upravnog i Nadzornog odbora pri-hvaćena su uz manje primjedbe, koje su više tehničke nego li materijalne prirode. Usvojene su izmjene i dopune Sta-tuta Društva, jer se i za to ukazala potreba. Usvojen je Plan rada za 2011./2012. lovnu godinu, evo njegovih najznačaj-nijih dijelova:

- prioritetna je zadaća dosljedna implementacija Zako-na o lovstvu i podzakonskih akata koja donose federalna i županijska ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šu-marstva

- u prijelaznom razdoblju do osnivanja i dodjele lovišta nastaviti suradnju s LD „Kaćunski zec“ u smislu pribavljanja zajedničke lovne suglasnosti za 2011./2012. lovnu godinu

- redovito i aktivno sudjelovati na sjednicama Županij-skog vijeća za lovstvo, s ciljem

pravodobnog pribavljanja informacija o dostignutom stupnju aktivnosti na dodjeli lovišta na korištenje

- izraditi elaborat izgradnje sportskog strjelišta- zajedničkim aktivnostima tijela Skupštine podizati svi-

jest lovaca, posebice kad je u pitanju sigurnost u lovu, kao i kod zaštite uzgoja i nesmetane reprodukcije divljači

- krivolov i nedolično ponašanje lovaca svoditi na naj-manju moguću mjeru, a protiv prekršitelja poduzimati ste-govne mjere

- održavati dobru suradnju s Policijskom postajom Bu-sovača u smislu razmjene informacija, smanjenja krivolova i vođenja evidencije naoružanja

- održavati dobre odnose s lovačkim savezima, županij-skim vijećima i susjednim društvima

- posebnu pozornost posvetiti pitanjima ekologije, a osobito detektiranju divljih odlagališta

u lovištu i njihovoj sanaciji- kontrolirati predatore u lovištu i poduzimati mjere da

se njihov broj svede u normalne okvire.Za ovu lovnu godinu, Skupština je donijela odluku o no-

voj visini članarine, 120 KM po lovcu. Članarina će se moći platiti u dva dijela. Prvi dio do 31. svibnja, drugi dio do 30. rujna ove godine. Svi oni koji ne uplate članarinu u ovim rokovima gube pravo lova i prestaje im članstvo.

LD „Zec“, Busovača: SKUPŠTINA

Brojne nepoznanice na putu novoj strategiji lova

Dobroslav Vrdoljak

Veliko zanimanje za skupštinu

Sve je proteklo u najboljem redu



Ivica Drmić

Ovogodišnje proljetno prebrojavanje divljači (obve-za prema Zakonu o lovstvu FBiH) na području LO „Vitez“ obavili su lovci i lovni pripravnici 13. ožujka

2011. godine. Prebrojavanje sitne divljači obavljeno je na području lovne jedinice „Kuber“. Za organizaciju je bio za-dužen Dragan Strukar, glavni lovnik.

Na zbornom mjestu kod objekta „Vila“ u Nadiocima su-dionici akcije su upoznati sa zadaćama i pravilima, podije-ljeni su im listići za prebrojavanje, određen raspored te plan prijevoza do ranije određenih pozicija, nakon čega je akcija mogla započeti.

Jutro sa suncem, koje je grijalo cijeli dan, snijeg samo u područjima u sjeni te u gustoj šumi, omogućili su dobru vidljivost i pregled terena odabranih za prebrojavanje, a na raskvašenim područjima i područjima sa snijegom mogli su se jasno uočiti tragovi divljači.

Prebrojavanje divljači obavljeno je na dvjema oglednim plohama: prvoj, koja obuhvaća šire područje na potezu Je-zero – Đidina bara – Panjca – Doline – Braline kuće – Krati-ne i drugoj, koja obuhvaća šire područje Kratine – Marino guvno – Dobra voda – Šamijine njive – Gola kosa – Krčevi-ne – Ćitar. Akcija je završena druženjem kod lovačke kuće na Kratinama u organizaciji Vlade Čalića, predsjednika Lov-ne jedinice „Kuber“ i lovačke specijalitete Želimira Paara. Dobronamjerna kritiku upućena je svim lovcima koji se nisi odazvali na akciju.

Broj zečeva, jarebice poljke i fazana na oglednim plohama je na zadovoljavajućoj, premda ne na prošlogodišnjoj razini.

Na smanjenje brojnog stanja bitno su utjecali: - nepovoljni klimatski uvjeti – velike količine padalina ti-

jekom cijele godine (smanjenje vidnog dijela dana zbog oblačnosti, smanjenje aktivnosti divljači, dulje zadržavanje u skloništima, otežano hranjenje divljači i podmlatka, od-gođen početak nošenja jaja, itd.); poplave u ravničarskom

kraju u zahvatu vodotokova, koje su utjecale na proces leženja jaja i vo-đenja mladunaca, uništile su druga i treća legla zečje divljači, te sma-njenje broja kasnije iznesenih jaja, a znatno je umanjena mogućnost preživljavanja, kako podmlatka, tako i divljači iz matičnog fonda. Osim izravnih gubitaka divljači zbog uta-panja, divljač je u određenim razdo-bljima bila i iscrpljena i gladna, sklo-nija pojavi bolesti, poremećen joj je ciklus razmnožavanja, kratkotrajno joj je smanjen i životni prostor;

- požari – proljetno paljenje trave i korova, te strništa u kasno ljeto, veo-ma često je izmicalo nadzoru čovje-ka, a posljedice su uništenje velikog broj legala divljači, prirodne hrane i zaklona prijeko potrebnih divljači;

- smanjenje životnog prostora div-ljači – građenjem različitih poslovnih ili stambenih objekata na području lovišta smanjuje se površina lovišta pogodna za život divljači i količina hrane za divljač;

- mir u lovištu – prisutnost pre-datora u lovištu (u velikoj mjeri su prisutni kuna bjelica, lisica i kuna zlatica, a u manjoj mjeri vuk i divlja mačka. Također ima i naznaka pri-sutnosti čaglja, ali ovo još nije pot-puno provjereno), te pasa i mačaka lutalica umanjuje uspješnost leže-

nja, povećava se gubitak kod pod-mlatka, umanjuje godišnji prirast i intenzitet korištenja divljači. Zakon o dobrobiti životinja izuzetno je nega-tivno utjecao na mir u lovištu, budući da nema uklanjanja pasa i mačaka u gradu i prigradskim naseljima, osim kad se nalaze u lovištu, na dovoljnoj udaljenosti od naselja (naime, oko svih naselja nalaze se dijelovi lovišta, tako da psi i mačke lutalice veoma često ulaze u lovište);

- nedovoljna hranidba divljači u kritičnim razdobljima – izostalo je pravodobno iznošenje hrane, hrana nije iznošena kontinuirano u lovište, posebice u situaciji kad divljač nije mogla doći do hrane, uglavnom je izostala proizvodnja vlastite hrane, nije osigurana pravilna disperzija hrane po lovištu, što je izazivalo pojavu koncentriranja divljači, ali i predatora, a time i povećane gubit-ke divljači, a dio divljači vjerojatno je migrirao u susjedna lovišta;

- lovokrađa i krivolov – određena količina divljači izgubljena je i u lo-vokrađi i krivolovu. I dok su se člano-vi LD „Kruščica“ i LO „Vitez“ uglavnom domaćinski odnosili prema divljači (smanjen je broj odstrjela glavnih vrsta divljači, čime se spriječilo za-diranje u matični fond divljači), to se ne bi moglo reći za lovce iz LD „Jelen“ iz Vitez, trećeg društva, koje nije dobilo lovište na gospodarenje, ali je zlouporabilo klauzulu koju im je osigurao ministar šumarstva, po-ljoprivrede i vodoprivrede Županije Središnja Bosna. Također, osim aktiv-nosti nekolicine lovaca, izostalo je značajnije smanjenje broja predato-ra u lovištu, koji su dodatno smanjili broj plemenite divljači.

Lovci su djelomice mogli utjeca-ti na neke od prethodno nabrojanih uvjeta. Držim da smo se mogli bolje organizirati oko hranidbe divljači, lovočuvarske službe i odstrjela pre-datora, pa i u suradnji s policijom.

Sveukupno gledano, unatoč či-njenici da je protekla godina bila izuzetno nepovoljna za divljač, broj glavnih vrsta lovne divljači kojim gos-podari LO „Vitez“ u blagom je opada-nju (osim divlje patke gluhare), a mi lovci možemo biti zadovoljni rezulta-tima prebrojavanja sitne divljači.

LO „Vitez“, Vitez: PROLJETNO PREBROJAVANJE DIVLJAČI

Nepovoljna godina za većinu vrsta sitne divljači

Na zbornom mjestu u Nadiocima



Prema Pravilniku o vremenu lova lovostajem zaštićene divljači i popisu vrsta ptica i

sisavaca koji se smatraju korisnim za poljoprivredu i šumarstvo („Služ-bene novine Federacije BiH“, broj 4/06), srnjak se lovi od 1. svibnja do 30. rujna u nizinskim i brdskim lo-vištima, te od 1. lipnja do 30. listo-pada u planinskim lovištima. Srna i lane love se od 1. listopada do 31. siječnja.

Gospodarenje lovištima, osobi-to danas, kad su prirodni uvjeti sta-ništa u mnogim dijelovima svijeta narušeni a opstanak divljači više ili manje ugrožen, može se uspješno organizirati samo ako se lovišta prethodno pripreme.

Pripremu lovišta čini provedba

mjera utvrđenih u lovnogospodar-skoj osnovi.

Uređivanjem lovišta osigurava se uspješno gospodarenje lovištem uz održavanje optimalnog broja i strukture divljači kojom se postižu maksimalni ekonomski efekti uz podnošljive štete koje divljač čini staništu. Dvije su bitne odrednice (radnje) uređivanja lovišta. Prvo, utvrđivanje lovišta, izrada katastra i karata lovišta, obilježavanje granica lovišta i izrada dugoročnog i krat-koročnog plana gospodarenja lovi-štem. Drugo, poboljšanje prirodnih uvjeta staništa i izgradnja objekata različite namjene u lovištu.

Pod izgradnjom objekata u lovi-štu podrazumijevaju se različiti teh-nički radovi, i ti su objekti u lovač-

SEZONA LOVA NA SRNJAKA

Tijesna vezanost uz „vlastiti“ teritorijGospodarenje lovištima, osobito danas, kad su prirodni uvjeti staništa u mnogim dijelovi-ma svijeta narušeni a opstanak divljači više ili manje ugrožen, može se uspješno organizirati samo ako se lovišta prethodno pripreme

Tomislav Mihaljević

Saša Džidić

Svake godine sve bolji uvjeti

Posljednjih godina divlja svinja postaje naša najatrak-tivnija lovna divljač. Izuzetno je prilagodljiva u svim staništima gdje ima dovoljno hrane i mira. U našem

lovištu bila je uglavnom migracijska divljač, povlačeći se pred snijegom prezimljivala je u našim krajevima, a s dola-skom proljeća vraćala se u svoje stanište. Tek pokoji primje-rak i to uglavnom krmače ostajao bi u našem lovištu.

U posljednje vrijeme Društvo čini mnogo na pobolj-šanju uvjeta da ovu atraktivnu divljač zadrži tijekom cije-le godine u svome lovištu. Izgrađen je veliki broj pojilišta, postavljane su automatske hranilice, iznosi se hrana i sol u lovište. Svake se godine zasijava sve veći broj parcela da se osigura dovoljno hrane tijekom cijele godine. Iz sezone u sezonu vidljivo je da se brojnost divljači koja obitava cijele godine u lovištu povećava. Sve ovo doprinijelo je da je i trofejna vrijednost odstrijeljenih veprova iz godine u go-dinu sve veća. Posljednje dvije lovne sezone odstrijeljeno je nekoliko primjeraka koji po broju CIC točaka spadaju u neku od medalja, a ove godine odstrijeljen vepar u zlatnoj medalji. Ovakvim radom na poboljšanju uvjeta u lovištu lovci LD „Jarebica“ Mostar sve više će se ponositi kljovama ove izuzetne divljači.

LD „Jarebica“, Mostar: BRIGA O DIVLJOJ SVINJI


LOVIŠTE

koj terminologiji poznatiji kao „lovni“ i kao „lovnotehnički objekti“.

Uređivanje lovišta podrazumijeva niz radnji koje se izvode na temelju lovne osnove lovišta i drugih planskih dokumenata za gospodarenje lovištem, a obuhvaćaju označavanje granica lovišta i dijelova lovišta prema namje-ni (lovni reviri, rezervati, tereni za obuku lovačkih pasa, polja za divljač, remize), te izgradnju lovnih, lovnotehničkih i dru-gih objekata u lovištu.

Zakoni o lovstvu pojedinih zemalja posebno obvezuje korisnike lovišta da moraju, radi osiguranja neometane re-produkcije i razvoja lovostajem zaštićenih vrsta divljači, u lovištu ustanoviti rezervat, čija površina ne može biti manja od 1/5 (20 posto) ukupne površine lovišta. U rezervatu je, određeno vrijeme (od dvije do pet godina), zabranjen lov lovostajem zaštićene divljači.

Po lovnoj klasifikaciji, srneća divljač pripada u divljač vi-sokog lova. Po tjelesnom ih pokrovu ubrajamo u dlakavu, a prema Zakonu o lovu u krupnu divljač zaštićenu lovostajem.

To je naša autohtona divljač.Mužjaci, uglavnom, jedini nose rogove, izuzetak čine

stare, jalove ili na neki drugi način predodređene srne (bo-lesti jajnika), kod kojih se mogu pojaviti roščići. Srneću div-ljač odlikuje izgled tipičnog stanovnika gustiša i livada.

Ženke su neznatno manje i lakše od mužjaka (5 – 10 posto).

Težina tijela ovisi o području na kojem živi, obilju i kva-liteti hrane, godišnjem dobu, spolu i dobnom razredu, ge-netskim svojstvima te načinu i ciljevima prirodnog uzgoja.

Jedna od značajki građe srna je mali kapacitet pluća i razmjerno skroman kapacitet srca. Zato se srneća divljač pred predatorima ne spašava dugotrajnim trčanjem, nego pokušava u velikim skokovima zamaći u zaklon gdje se pri-miri. Upravo radi toga srne se hrane na rubnim dijelovima šuma i pašnjaka mladicama i izbojcima grmlja, trave i sl.

Srneća divljač ima, osim osjetila vida, dobro razvijena

osjetila sluha, njuha i okusa.Za srneću je divljač značajna ti-

jesna vezanost na razmjerno malen životni okoliš – osobno područje koje životinja nerado napušta. Stoga je nazivamo „teritorijalnom vrstom“. Štoviše, srna s lanetom kreće se na području od svega jednoga kilome-tra četvornog. Dakle, srneća divljač veći dio godine boravi na svojem području, u kojem nerado podnosi prisutnost iste vrste, iako na granici osobnog područja održava određe-ne kontakte s drugim srnama. Srna ne pozna život u velikim, organizi-ranim krdima, kao ni sezonsku seo-bu po određenom području.

Osnovno stanište i životni pro-stor u kojem srna obitava su šume s gustim podrastom, mlade šume, odnosno rubovi šuma, livade i po-lja s grmljem.

Gustoća naseljenosti srneće divljači razlikuje se ovisno o godiš-njem dobu, količini hrane, stupnju iskorištavanja (lova) i prisutnosti predatora.

Srneća divljač živi u sva tri vi-sinska vegetacijska pojasa: u nizin-skom, gorskom i visokogorskom. U najviši gorski pojas, iznad granice vegetacije, srneća divljač odlazi samo ljeti, nalazeći tamo odličnu pašu tijekom vegetacijskog razdo-blja. Nakon većih snježnih oborina, srneća se divljač spušta, tražeći hra-

nu na nižim nadmorskim visinama.Načelno se može reći da joj naj-

više odgovaraju područja do 600 ili 700 m nadmorske visine. Zbog krat-kotrajnosti i manje dubine snježnog pokrivača, napučenost srneće div-ljači u ovom je pojasu najveća.

Najveća aktivnost srna zabilježe-na je danju, uz maksimum kretanja u popodnevnim i večernjim satima (16 – 20 sati, ujutro 4 – 5 i 7 – 9 sati). Vođa krda redovito je srna-majka, koja uz ovogodišnju lanad okupi i lanad iz prethodne godine, a tek poslije im se pridruže i srnjaci, koji u proljeće prvi napuštaju krdo. Kako se u proljeće raspada krdo, tako i majke napuštaju prošlogodišnju la-nad, što je ujedno i nagovještaj no-vog ciklusa parenja.

Srneća divljač nastoji ostati na teritoriju gdje se olanila.

Kad je riječ o načinu glasanja srneće divljači, razlikujemo nekoli-ko tipova, tj. načina na koje se ova divljač glasa. Treba reći da je tip gla-sanja uvjetovan spolom, dobi, fizio-loškim stanjem jedinke te načinom i stupnjem njezina uznemirivanja.

Glasanje poput piskanja tipično je za lanad koja doziva majku, i to je određena komunikacija između srne i lanadi. Piskanjem se glasa i us-paljena srna (u estrusu).

Jauk, plač i deranje zvukovi su koje proizvode pretežno odrasle jedinke ovisno o situaciji u kojoj se nalaze.

Baukanje je način glasanja muž-jaka koji oglašava opasnost, ali isto tako i u vrijeme parenja, kad srnjak baukanjem označava zaposjedanje određenog teritorija.

U našem podneblju srne se pare od sredine srpnja do sredine kolo-voza, za lijepa i vruća vremena. Prvo se pare dvizice (prošlogodišnja la-nad), a potom starije srne.

Mirisom žlijezda na zadnjici i pi-skutanjem, srna privlači srnjaka na parenje. Srnjak prati srnu koja se tje-ra, tijekom 4-5 dana. Srnjak oplodi najviše 4-5 ženki. Srne su, dakle, mo-noestrične životinje, no ukoliko nisu sparene tijekom sezone, ženke će se redovito pregoniti u kasnu jesen.

Druga značajna osobitost u raz-množavanju srneće divljači je tzv. embriotenija ili, jednostavnije, us-poren razvitak zametka. Graviditet u srna prema tome traje 150 dana, odnosno s embriotenijom 285 – 290 dana.

Prosječna starost ove divljači je 13 – 15 godina, a gospodarska sta-rost iznosi 7 – 8 godina.


LOVAČKO STRELJIVO

Radi proširenja mogućnosti korištenja lovačkih pušaka glatkih cijevi (sačmarica) i radi

odstrjela krupne divljači na kraćim udaljenostima, stvorila se potreba za konstruiranje metka s jednim projektilom u obliku kugle izrađe-nog od bakra, mesinga ili olova.

Godine 1898., njemački kon-struktor Vilhelm Brenneke ostvario je revolucionaran uspjeh u kon-strukciji ovakvih projektila. On je u početku svoga usavršavanja pojedi-načnih projektila valjkasto-cilindrič-nog oblika s rebrima ili prstenima za njihovo centriranje dodao na stra-žnjem dijelu lakši materijal radi sta-bilizacije. U početku je to bilo drvo, a poslije se usavršavanjem došlo do tvrdog filca koji je ostao do danas.

Brenneke projektili u lovu divljih svinja i svih drugih vrsta krupne div-ljači pokazali su znatno bolje odlike od dotadašnjih pojedinačnih kugli. Svoj prvobitni projektil Brenneke je usavršio 1935. godine tako što je na njega postavio olovno-stožasti vrh s 12 umjesto dotadašnjih 6 kosih bočnih rebara. Ovakve Brennekove projektile danas izrađuju mnogi po-znati proizvođači, primjerice RWS, BROWNING, FIOCCHI, a neke druge tvrtke samo ih neznatno modifi-ciraju. Precizni su i imaju dovoljno udarne energije za visoku divljač na udaljenosti od 50 do 70 metara.

Znatno bolja svojstva od kla-sičnih pokazali su Brennekovi Ma-gnum projektili, koji su znatno pre-cizniji, brži i probojniji, tako da je njihova učinkovita uporaba na uda-ljenosti od 70 do 90 metara.

Nakon ovoga došlo je do dalj-njega usavršavanja njemačkih Bre-nnekovih pojedinačnih projektila. Naime, krajem prošloga stoljeća ova

RAZVOJ MODERNIH POJEDINAČNIH PROJEKTILA ZA PUŠKE SAČMARICE

Revolucija s projektilima Vilhelma BrennekeaParalelno s razvojem Brenneke municije s pojedinačnim zrnima, mnogi proizvođači iz Eu-rope i SAD-a ostvarili su značajne inovacije u ovoj klasi lovačke municije, bilo da je riječ o kalibarskim ili podkalibarskim projektilima. Primjerice, američka tvrtka Winchester je, godine 1997., unijela revolucionarno poboljšanja u sve svoje proizvode, pod nazivom „Supreme line“

Mladen Bešlić

je tvrtka plasirala na tržište podkali-barski projektil tipa Super Sabot čije je tijelo, opsega 16 mm, napravljeno od mesinga. Ovaj projektil smješten je u plastični nosač čije dno ima funkciju čepa.

Lovna praksa, a prije toga ek-sperimentalna ispitivanja, potvrdila je veliku učinkovitost, preciznost i probojnost zrna, koja se može mje-riti čak i s preciznošću zrna lovačkih karabina.

U početku, veliki nedostatak ovim projektilima bio je taj što se nisu mogli, zbog tvrdoće mesinga od kojeg su bili napravljeni, ispalji-vati iz čokiranih cijevi, i to im je znat-no ograničavalo upotrebljivost. Ovi nedostatci potaknuli su konstrukto-ra da pronađe rješenje i napravljen je isti ali mekši projektil u olovnoj varijanti. Nazvali su ga Rubin Sabot, koji se i danas veoma uspješno ko-risti. Osim toga, cilindrični olovni projektil ima duboka uzdužna rebra koja se stišću prilikom prolaska kroz

čokirani dio cijevi. To pruža mogućnost da se projektil Ru-bin Sabot može ispaljivati iz svih sačmarica, bez obzira na čokiranost cijevi.

Preciznost ovoga u odnosu na prethodni Super Sabot (s mesinganim projektilom) je manja. Stoga je upotreblji-

A B

Različita pojedinačna zrna za puške sačmarice

Potkalibarna zrna, mesingano (A) i olovno (B)


LOVAČKO STRELJIVO

vost ovih projektila u Njemačkoj i drugim zemljama Euro-pe relativno mala. No ovi projektili imaju i neke prednosti. Primjerice, manji domet, koji je bitan za sigurnost u lovu, posebno u situacijama kad se ne puca s čeka. Osim toga, opasnost od zalutalog hica, tzv. rikošeta, manja je nego kod onih ispaljenih iz klasičnih karabina.

PODKALIBARSKI PROJEKTILIParalelno s razvojem Brenneke municije s pojedinač-

nim zrnima, mnogi proizvođači iz Europe i SAD-a ostva-rili su značajne inovacije u ovoj klasi lovačke municije, bilo da je riječ o kalibarskim ili podkalibarskim projektili-

ma. Kao primjer navest ćemo neke od njih: WINCHESTER SUPREME, AQUILA, FOSTER, FERANDI, DIA-BOLO, S –BALL PLASTIK, SILVESTER PLUS, itd.

Da ne bi sve ostalo na jednoj tvrtki ili jednom proizvođaču, u nastavku ćemo predstaviti i najno-viji model ove kategorije poznatog svjetskog proizvođača oružja i stre-ljiva, američkog Winchestera.

Winchester je, godine 1997., unio revolucionarno poboljšanja u sve svoje proizvode, pod nazivom „Supreme line“ (vrhunska, odlična, izvrsna linija). Ona se kod streljiva odnosila na posebnu konstrukciju projektila, pa je tako tri godine po-slije, dakle godine 2000., uspostav-ljena konstrukcija nazvana „Partiti-on Gold“ (zlatna pregrada) koju su primijenili na streljivo za sačmarice u kalibrima 12 i 20. Ono se puni podkalibarskim projektilima pro-mjera 12,7 mm za kalibar 12 i pro-mjera 11,45 za kalibar 20.

Streljivo konstrukcije „Partition Gold“ je 2000. godine od američke institucije „Shooting industry“ pro-glašeno streljivom godine.

Winchesterovo streljivo „Su-preme Partition Gold Slug“ u ka-librima 12/70 i 20/70 punjeno je tzv. podkalibarskim projektilima. To su projektili čiji je promjer (ka-libar) manji od kalibra cijevi kroz koje prolaze. Podkalibarski projek-tili nisu novost na tržištu lovačkog streljiva. Primjerice, još 70-ih godi-na prošloga stoljeća francuska tvrt-ka Souvestre konstruirala je veoma uspješan podkalibarski projektil, koji je poslije uspješno u Hrvatskoj

kopirala tvrtka Moni, a u Srbiji tvrt-ka Krušik iz Valjeva i to u dvije va-rijante, pod nazivima Gold Hawk i Silver Hawk.

Podkalibarski projektili streljiva za sačmeno oružje imaju razantnu putanju, veliku brzinu (oko 580 m/s) i energiju (početna energija za kalibar 12 je 4205 džula, a za kal. 29 je 2834 džula), veoma dobru toč-nost pogodaka na daljini do 100 metara, odlično razlijeganje (defor-miranje u obliku gljive) te ostatak oko 95 posto početne težine pro-jektila.

Jedini su mu nedostaci visoka cijena (oko 5 konvertibilnih maraka po komadu) i nemogućnost na-bavke u svaka doba godine, osim u većim i bolje opskrbljenim lovač-kim trgovinama.

Dakle, ove podkalibarske ku-gle veoma su precizne i ubojite, i svaki lovac mora dobro znati kako mu njegova sačmarica „nosi“ olov-nu kuglu. Zbog toga bi bilo dobro prije upotrebe u lovu isprobati ne-koliko hitaca u zamjensku metu – siluetu divlje svinje – na nekoliko različitih udaljenosti (50, 75 ili 90 metara), kako bi se uvjerili u pre-ciznost puške pa na kraju krajeva i svoju osobno spretnost.

Winchesterov projektil “Supreme Partition Gold”

Pokazatelj preciznosti Brennekeove kugle na udaljenosti od 50 m

Brennekeov “Rubin Sabot”


ZMIJE I PAUCI

Zmije su, od svih vodozemaca i gmazova, lovcima vjerojatno najzanimljivija skupina. Evolu-

cijski gledano, strah od zmija posve je normalan. U doba kad je čovjek bio mnogo više povezan s priro-dom poželjno je bilo bojati se zmija, jer strah od nečega dovodi do izbje-gavanja samog toga. Zato i danas postoje mnogi koji se boje zmija, gledajući u svakoj od njih otrovni-cu. Zapravo, postoje samo ljudi koji mogu vladati svojim strahom pre-ma zmijama i oni koji to ne mogu. A da bismo taj strah mogli kontroli-rati, zmije treba znati prepoznavati i razlikovati one koje su potencijalno opasne od onih koje to nisu.

Naše otrovnice spadaju u poro-dicu ljutica. Ta je porodica raspro-stranjena širom svijeta. Značajka je sviju njih da, među svim zmijama, imaju najučinkovitije građen otrov-ni aparat. To ne znači da su pripad-nice ove porodice najotrovnije zmi-je (otrov nekih afričkih ljutica spada u najjače zmijske otrove), nego da građa otrovnih zubi, mišićnog aparata i kostiju vezanih uz njih, te otrovnih žlijezda omogućava najsi-gurnije unošenje otrova u žrtvu pri-likom ugriza.

U ovih zmija otrovni su prednji zubi (imaju 2 otrovna i 2 rezervna otrovna zuba), koji su uvijek duži od ostalih zuba (u gabonske lju-tice i do 5 cm) i građeni su poput injekcijske igle. Otrovni su im zubi u zatvorenim ustima polegnuti una-zad, smješteni u kožnim naborima i tek otvaranjem usta ispravljaju se i omogućuju ugriz. Prilikom ugriza, duboko u ranu automatski se uštr-cava mala količina gustog uljastog otrova. To omogućava 2 i više uza-stopnih ugriza. Zmija nakon ugriza pušta žrtvu i tek je poslije, tragom mirisa, nalazi i mrtvu jede.

Tijelo ljutice uglavnom je debe-lo i zdepasto te je rijetko koja eg-zotična vrsta dulja od 150 cm. Rep im je jako kratak, od jedne osmine do jedne sedmine dužine tijela. Ve-ćinom su spore i trome te se u slu-čaju opasnosti, ako na vrijeme ne pobjegnu, svijaju u kolut i spremaju na obranu. Napad im je munjevit i pritom se prednjim dijelom tijela bacaju prema objektu napada.

POSKOK (Vipera ammodytes) U narodu poznat pod različitim

imenima, a najčešće se koriste: br-zoskok, crnostrig, ljutac, šarac, itd.

On je naša najveća i najopasni-ja otrovnica, čiji najveći primjerci na jugu naše zemlje mogu dostići dužinu do 90 cm. Prepoznatljiva je po roščiću na vrhu glave, krupnom valjkastom tijelu i vrlo kratkom repu, koji zauzima manje od šestine uku-pne dužine tijela.

Mužjaci su obično sivi, a ženke su sivkaste, smećkaste ili crveno-smeđe (rjeđe žućkaste ili ružičaste).

Po sredini leđa jasna je cik-cak tamna pruga. Trbuh je sivkast ili ruži-čast, s tamnim mrljama, a rep može biti crvenkast, žućkast ili zelenkast.

Poskok je raširen u dinarskom lovnom području. Zadržava se u ni-žim predjelima, od obale do 1000 m nadmorske visine, šireći se do brda koja se spuštaju u savsku ravnicu ne prelazeći rijeku.

Obično je dnevna zmija koja u toplom dijelu godine lovi i noću. Hibernira u pukotinama stijena ili u rupama u tlu, često u zajednici, sve do ožujka ili travnja, kad hibernaciju prvi napuštaju mužjaci, a dva tjedna poslije i ženke.

Otporan je na hladnoću, pa se u južnim krajevima može sresti i zimi, za toplijih dana. Poskoci djeluju tro-mo, ne udaljavaju se od skrovišta, a

mogu se vidjeti na granama i grmlju, ljeti kad ženka rađa žive mlade ili pak u jesen kad traže hranu. Tada su poseb-no opasni pa se događa da s grana ugrizaju prolaznike, u našem slučaju lovce i lovačke pse. Takvi se ujedi najčešće događaju u predjelu glave ili vrata ili pak izravno u krvnu žilu i mogu, bez pravodobne pomoći, kobno završiti.

Osnovna su mu hrana mali sisavci, ali ne zazire ni od pti-ca, drugih zmija, guštera. Mladi se hrane ponajprije malim gušterima i velikim kukcima. Plijen kao što smo rekli – ubija otrovom.

Razmnožavanje mu počinje u svibnju, a ženka potkraj ljeta ili u ranu jesen koti u prosjeku 8 – 20 živih mladih, du-gačkih oko 15 – 23 cm, koji su otrovni kao i odrasli, samo što im treba više vremena da stvore otrov.

Poznato je da poskoci kao i riđovke rađaju žive mlade. Prof. Miroslav Horvat u jednom svom napisu tvrdi da „pr-vorotkinje“ rađaju do 10, a kako bivaju sve starije broj se povećava do 20 jedinki u jednom okotu.

Mužjak je redovito veći od ženke.

RIĐOVKA (Vipera berus) Naša je najraširenija otrovna zmija. Živi u sva tri lovna

područja. U jadranskom i dinarskom sreće se na većim visi-nama dopirući i iznad šumskog pojasa, povlačeći se ispred poskoka. U panonskom području gdje nema poskoka na-seljava brdska područja birajući sunčane strane s rijetkim šumama i livadama, a spušta se i u močvarne predjele nizi-na. Kod nas u Bosni nerijetko se sreće riđovka koju nazivaju

Zmije su od svih vodozemaca i gmazova lovcima vjerojatno najzanimljivija skupina. U ovo-me, i u nekoliko sljedećih brojeva, nastojat ćemo temeljito predstaviti i opisati naše otrovnice i poluotrovnice, te veoma opasnog i otrovnog pauka zvanog crna udovica

Poskok, naša najveća i najopasnija otrovnica, i riđovka, naša najraširenija otrovnica

OTROVNICE U NAŠIM LOVIŠTIMA

Mladen Bešlić Otrovni zubi zmija ljutica


ZMIJE I PAUCI

bosanski šargan. To je ista zmija, dakle lat. Vipera berus, koju su samo zbog svoje obojenosti regionalno nazvali šargan.

Riđovka naraste do 65 cm dužine (uključujući i rep), a samo iznimno do 90 cm. Ženke su najčešće veće od muž-jaka. To je ljutica debela tijela i plosnate njuške. Većina je-dinki ima jasno izrađenu cik-cak leđnu prugu, a u rijetkim slučajevima ta pruga je ravna, isprekidana ili je čak nema. Obojenost tijela ovisi o spolu. Mnogi su mužjaci veoma kontrastni, posebno u proljeće, kad su bjelkasti, ili svijetlo-sivi s intenzivnim crnim uzorkom. U nekim populacijama nalazimo i do 50 posto potpuno crnih jedinki. Ženke su smećkaste ili crvenkaste, s tamnosmeđom uzorkom. Mlade jedinke često su crvenkaste. Trbuh je siv, sivo smeđ ili crn, kadikad s bijelim mrljama. Vrh repa je žut, narančast ili čak crven. Pruga koja počinje na glavi tamnom mrljom u obliku je križa. Dakle veoma je slična poskoku, samo nema roščić na vrhu glave nego karakteristično bjelkastu prugu uz rub gornje čeljusti, i tri velike rožnate pločice na tjemenu, kakve nema u poskoka.

Dnevna je životinja, pogotovo u sjevernim krajevima. Kad se sunča tijelo joj je plosnato, da što veća površina ap-sorbira toplinu, a crne jedinke također brže upijaju toplinu, što je pak prednost u hladnijim krajevima, jer se prije zagri-ju i prije postanu aktivne, imajući više vremena za lov. Ipak nije ljubitelj velike vrućine, pa za vrućeg vremena postaje aktivna noću, dok se danju skriva u rupama od 0,5 do 2 km

od mjesta gdje hibernira do mjesta gdje se hrani i pari.

U proljeće se riđovke skupljaju i pare. Jaja se razvijaju u tijelu ženke, a mladi u jajovodu izlaze iz jaja pa se riđovke svrstavaju u živorodne zmi-je. Mlade ženke prvi put nakon četiri godine rađaju od 5 do 6 mladih, a starije do 15, dugih dvadesetak cen-timetara. Okoćene odmah se razila-ze po okolišu i traže hranu, skakavce i druge kukce i tek poslije prelaze u lov na sisavce.

Kad nastupe jesenske hladnoće riđovke se skupljaju, njih i do tride-set, uvlače se u rupe u zemlji, šuplji-ne u drveću, pukotine kamenjara, smotaju se u klupko i prezimljuju u „zimskom snu“. Mužjaci obično pre-žive tri sezone parenja, a ženke dvi-je. U pravoj divljini, međutim, mogu doživjeti i do deset godina.

Ako isključimo opasnost od ugri-za, koji je najčešće povezan s našom neopreznošću, riđovke su korisne zmije jer tamane male glodavce koji gospodarstvu čine velike štete. Ne-prijatelji su im ježevi, tvorovi, jazavci, dnevne grabljivice, a ne štede ih ni mačke kad ih sretnu na livadama i kamenjaru.

DJELOVANJE OTROVA I PRUŽANJE PRVE POMOĆI

Zmije otrovnice kao i sve druge zmije, napadaju radi hrane i u sa-moobrani, a osobito su razdražljive kad se presvlače. U tom razdoblju vid im je zamagljen pa da bi se obranile nervozno reagiraju na sva-ku opasnost.

Zmijski otrov koji je ugrizom jedne od naših otrovnica ušao u krv, razara crvena krvna zrnca. Tijelo na ugriz odgovara upalom kože, crve-nilo se širi, nastaju bolovi, nesvjesti-ca, vrtoglavica praćena znojenjem. Opada krvni lak, javlja se proljev. Po-sljedice ugriza ovise o količini ubriz-ganog otrova. Što se otrov dulje zadržava u otrovnoj žlijezdi, postaje koncentriraniji. Pojačano izlučivanje otrova u žlijezdi pospješuje toplo sunčano vrijeme. Posebice je opa-sna otrovnica koja dugo nije ugrizla, a danima se grijala na ljetnom sun-cu. Jednim ujedom poskok izluču-je oko 20 miligrama suhog otrova, a riđovka oko 14 miligrama, što za čovjeka može biti smrtonosna doza. Od ugriza otrovnih zmija smrtno strada 2 do 3 posto ugrizenih osoba (starci, djeca, nepridržavanje pravila ponašanja nakon ugriza).

Kad u šetnji lovištem naiđete na zmiju, bilo otrovnicu ili neotrovnicu, nemojte odmah

posegnuti za nečim da bi je smaknuli, nego svladajte prvo strah i polagano je zaobiđite. Ona vas, ako je ne uznemirujete i ne ugro-

žavate, neće napasti. U svakom slučaju, prikladna obuća i odjeća dobra su vam i

korisna zaštita, naravno uz svu neizbježnu opreznost i pažnju.

Prva pomoć pri zmijskom ugri-zu (nakon točnog utvrđivanja je li to bila otrovnica, što se manifesti-ra dvjema točkastim ranicama od zubi ) podrazumijeva što hitniji transport unesrećenog do najbliže zdravstvene ustanove. Pri tome tre-ba imobilizirati ugrizeni ekstremi-tet i dezinfekcirati ranu (ako imamo neko sredstvo), spriječiti unesreće-nog da se kreće, jer tjelesna aktiv-nost ubrzava cirkulaciju a samim time i kolanje otrova po tijelu.

Ugrizeno mjesto treba podve-zati da što manje otrova prodre u organizam. Pri tom treba paziti da se ne zaustavi cirkulacija, jer to može uzrokovati gangrenu.

Iako neki autori preporučuju da se rana razreže i isiše što više otro-va, prof. Stjepan Mekinić u jedno-me svom napisu to ne preporuču-je, da se ne bi dogodila nepotrebna infekcija rane.

Ozlijeđena osoba ne smije nika-ko piti alkohol, jer on širi krvne žile i potiče cirkulaciju. Iz istog razloga rana se ne smije dezinficirati alko-holom, jedino hladnom vodom.

Ugrizena osoba se liječi u zdravstvenoj ustanovi uz pomoć zmijskog antiseruma, koji se daje samo pod liječničkim nadzorom. Zmijski se serum može slobodno kupiti u ljekarnama, ali se nipošto ne preporučuje njegovo korištenje bez liječničkog nadzora, jer poje-dine osobe mogu biti osjetljive na njega pa može nastati anafilaktički šok. To pak može biti opasnije od samoga ugriza jer taj šok često uzrokuje smrt.

Ako otrovnica ujede psa, po-stupak prve pomoći i liječenja go-tovo je identičan. Psa nakon ujeda otrovnice treba smiriti te po mo-gućnosti nositi do veterinara koji mu daje serum protiv zmijskog otrova, zaštitu protiv tetanusa i, po potrebi, antibiotike.

Poskok

Riđovka


LOVAČKA PRIČA

HE MOSTARSKO BLATO

„Živit brez paripčeta i ćuke je ni-kakav život! To su ti pravi i odani pri-jatelji, oni su ti, ne mišajuć, ravni ćaći i materi, a brezbeli bolji od ženetu-rine, osim onoga, da prostiš. Ono moraš imat ko čovik ili ga nemoj imat nikako. Nije to radi grija već zbog običaja i napritka svita i tvo-ga naroda. Tako je to Bog ostavija, tako su mi barem kazivali kad sam iša u školu ono osan dana uči rata, dabogda ga nikad ne bilo, more bit da bi i ja bija pravi čovik da san školu završijo!“

Otprilike tako je, koncem dva-desetoga stoljeća, pripovijedao svojim unucima i prijateljima starac Franjo u dugim zimskim večerima (a svi su ga zvali Vrane), tako je va-ljda bilo lakše izgovoriti, pa se tako i uobičajilo.

Međutim, i pored njegovih ci-glih osam dana „školovanja“, Vrane je imao jednu urođenu osobinu koja bi ga mogla svrstati u današnja vremena i trendove koji bi se mogli jednostavno iskazati sintagmom: sve raditi, samo da se ne umori! Kako je on postao moderan u da-našnjem smislu, postao prethodnik i utemeljitelj shvaćanja novoga od-nosa spram rada, golemoga sloja

današnje populacije, to samo mo-žemo nagađati. Na konju je jahao od sela do sela, ponešto švercajući i popravljajući samare, a pas bi ih pratio i upozoravao na moguće opasnosti... Kad bi se (kao) umorio i privezao pred kakvom kućicom pa-ripče, dobre žene i domaćice bi mu ponudile nešto za popiti, a Vrane bi bez razmišljanja probrao gutljaj vina, uz nezaobilaznu primjedbu: „Nemojte mi ništa protivu vina i dr-žave!“ A, zakleo bih se da nije znao je li država: Stara Juga, Nezavisna ili Titina! Ali je znao da se u Državu i tadašnjega vožda nije smjelo dirati, jer se išlo u „pržunu“. Kada nije ja-hao, onda je konja iznajmljivao su-sjedima za oranje ili tovarenje drva za ogrjev. Platiti se moglo nadnicom oko duhana i loze, novcem, mesom ili „onim što niko ne smi znat, a to mi je najslađa plaća“.

Susjed, i malo dalji rođak, Juriša je još u ta doba imao čarkušu i bio do-bar lovac, pa je plaćao najam Vranina Zekana ulovljenom divljači, najčešće zecom i kamenjarkom, premda je i Vranin Šaro išao u lov i pomagao Ju-riši. Tako je to išlo u to vrijeme, ljudi bi se „vladali međusobno“, često se nadmudrivali i nažalost ponekada

pripravljali posla sudcima i vještim fiškalima po Mostaru.Tako jedanput dotjerao Juriša na Zekanu pet tovara

sirove grabovine iz Brda uoči samoga Uskrsa, dobro ga je oznojio i privezao kradom natrag na jasle Vranine štale, a nije ga ni nahranio – nije imao čime. Vidje Vrane kako mu je Zekan umoran i gladan, namiri paripče i ozbiljno se naljuti na susjeda: „E, vala ga nećeš više ti, mrcino jedna, šale natovarit! Nije moj Zekan budala pa ga gladna i žed-na vezat, a i prošli put mi nisi ništa nadoknadijo za kiriju, a znaš se meni prinemagat kako si pošten i voliš živinu; kako ćeš volit živinu kad ne voliš ljude oko sebe!“ Tako je mislio, ali se suzdržao i kao da je ravnodušan, ode nakon nekoliko sati na vino kod Juriše, bez ikakvih primjedaba i zadjevica. Taman se Juriša bio vratio iz popodnevnoga „lova“ i donio jazavca, pa ga počeo krišom derati, više radi sala nego mesa, makar se nije mladomu jazi opraštalo, onako potajice bi ga lovci skuhali i pojeli, dok bi se obični svijet gadio na to.

„Vala, Vrane, nisam ti dava najam za Zekana ni prošli put, pa ako nisi mučan doniću ti kasnije malo mesa od svinjčeta u to ime“, obrati se lovac svome „rođi“. „Oklen svinjče uva doba?“, začuđeno će Vrane, i svojim šarenim očima poče prebirati po neurednoj izbi. „Nađe se“, onako će službeno i zagonetno Juriša. „Pa dobro, ti donesi ako ti nije baš sve potribno“, cvrkutom iskapi iz čaše još zadnji gutljaj i trljajući zadovoljno ruke, odgega se svojoj kući.

Isiječe Juriša jazavca na sitnije komade, da Vrane ne može odgonetnuti od čega je meso, i odnese ga, te ga onako diskretno odloži na stol Vraninoj ženi, misleći kako je napravio pravi posao. Kada je stari mudrijaš pregledao meso, odmah je ustanovio da se ne radi o svinjetini.

Mrmljajući ga je odnio u podrum i za nekoliko dana dobro počastio svoga Šarova, ali se u svojim mislima za-kleo da Zekan više neće u Jurišine ruke.

Prošlo neko vrijeme, rođaci se viđaju i poprilično hlad-no pozdravljaju, ali nema neke velike ljubavi. Nitko ništa ne spočitava, ali onih ugodnih razgovora i uobičajenih šala više nema. Jedanput Juriši zatrebao Zekan i on se od-važi zatražiti ga, pa usput ponese pregršt suhih smokava, ne bi li rođu udobrovoljio i lakše dobio konja kad se malo „podmaže“. „Nešto je bolestan konj pa sam ga odveo tamo u ogradu nek se liči travam, i nemoj više pitat kljusinu“, odbrusi Vrane i ode na „glavni put“, jer se bio obukao u „misni prisvlak“, što je značilo da ide u grad. Da će bliže, jahao bi na Zekanu!

Neugodno Juriši, ali mu bijaše jasno da je ljutnja velika i odnosi su ozbiljno ugroženi. Znao je da konj nije bolestan i mogao bi raditi. Ode on u ogradu i vidje konja kako veselo trčkara i pase ledinu, onda mu naglo dođe ideja uhvatiti

Blago Lasić

Oranje s “našminkanim” konjem


KINOLOGIJA

konja i otići na njivu i završiti posao! Ali, što ako se Vrane brzo vrati, može biti i ozbiljnih problema, znajući da ljudi u selu izbjegavaju sve sukobe i svađe s ćudljivim i plamenitim Vranom. Ta, on je jedanput gurnuo uprćenu stariju ženu, samo što ga nije pozdravila, a godinu ranije joj je djeve-ra malo i nožem zaparao! Zagolicalo lovca oranje, ipak on uhvati konja i odvede ga ispred svoje kuće pa se dohvati čudnoga posla: U nekoj kanti rastvori par lopata crvenice zemlje koja je tako snažnu boju davala da su ljudi njome i zidove vanjske bojili; a u drugoj staroj šerpi razmuti malo kreča, te donese metlu i poče jadnoga Zekana piturati čas s lijeva čas s desna. Za tili čas od Zekana postade vrlo uvjer-ljiv dorat s velikom bjelinom na čelu i putastim nogama do koljena! Tako našminkanoga konja opremi i pođe na posao. Krsti se pobožna mu žena Ruža, glasno moleći Boga da nje-zinu Juriši prosvijetli pamet i odvrati ga od budalaština. „Eh, moja Ruže, zar ne vidiš da je na ovome svitu sve postalo nekako neprirodno, svi se šminkaju i pretvaraju u ono što nisu! Vidiš li, bona ne bila, kako dokturi, pratri i učitelji odoše u političare, a pojma o politici nemaju, neki vjerski službeni-ci postaju živući sveci, liječnici; poštenima se sudi a zlikovci i lopovi drže moralne propovijedi, i vladaju državama, pa zašto i Vranin Zekan ne bi malo bio dorat?!“ i odvede konja na posao s našminkanim Zekanom.

Pri samome kraju jarenja kukuruza, Juriša podiže glavu i ugleda Vranu kako se lagano poput sjene putom primiče, kaput mu na ramenima mlitavo visi kao na grabu a kapa malo nakrivljena, vesele je „ćere“ i očito je malo popio. Ste-že nešto Jurišu u prsima, nešto između strepnje, nelagode, straha i stida, i smišlja sve moguće varijante toga susreta. „Eto si kraju, brzo ćeš završit! A čije ti je paripče?“ procijedi susjed preko tankih crvenih usana i kroz ona dva preostala zuba i žmirka uljavim i umornim očima. Nabrzinu se Juri-ša sjeti jednoga konja koji je sličio „ovomu glumcu“, pa mu kaza vlasnika, nekoga Tolu sa dna sela. „A, je, vidim da je nje-gov Putalj, dobro kljuse, samo nije ravan momu“, i reklo bi se zadovoljan ode, povremeno se okrećući i smijući se na svoga susjeda, a i Juriša se smijao pobjedonosno i još slađe.

Povede lovac konja nakon urađenoga posla, sveza ga za mladu murvu pokraj čatrnje i onom istom metlom ga, uz pomoć prepadnute Ruže, dobro opere. Zatim ga odve-de na mjesto odakle ga je upregnuo.

K večeri, Vrane se malo otrijeznio i pošao po svoga Ze-kana. Konj još uvijek podobro mokar i vidljivo umoran, niti po običaju rže, niti pase, niti se da milovati… „Znam šta mu je“, „misli“ Vrane i mazi se svojom golemom ručinom po čelu. Vrati se kući i ispriča svojoj ženi odavno poznatu legendu o nekoj ženi koja je postala vještica i onda po selu hvatala konje, pogotovo noću, i jahajući ih tako ih izmorila da bi neki i uginuli od silnoga tereta. Pri tomu bi mnogima zaplela grivu, koja se onda ničim ne bi mo-gla rasplesti, a konji bi poslije takvih činova obično bivali plašljivi i neposlušni, što je često bilo razlogom prodaje jadnih konja. Međutim, stari

Vrane je uz pomoć šećera ponovo pripitomio svoga konja, a Juriša mu najesen darova zeca i rođaci opet bija-hu dobri susjedi!

Nikada nitko nije spominjao oranje s našminkanim konjem, osim staroga mudraca Vrane, na samrti je nai-me, dozvao svoga rođu Jurišu i na uho mu šapnuo, kako je lovac poslije otkrio: „Ne pričaj svoju sramotu nikomu, opraštam ti bojenje moga Zekana, ali ti nikako ne mogu oprostiti onu podvalu s lisičjim mesom! Izmislio sam priču o vili, ali gladan trbuh ne želi ništa lagati“, i izdahnuo je.

Tino Pehar

Deseti državni ispit pasa gla-snog gona na divlju svinju u gateru, ujedno i 2. po redu

Memorijal „Smiljan Barišić“, u organi-zaciji mostarskoga kinološkog druš-tva, srušio je sve lovno-kinološke re-korde. Naime u nedjelju, 27. ožujka 2011., u gateru na Buni okupilo se, po procjeni organizatora, skoro 500 kinologa i lovaca iz svih krajeva BiH, zainteresiranih vidjeti nastup, do sada u BiH nezabilježenog rekorda od 37 prijavljenih pasa. Iako i ova brojka zvuči nevjerojatno, organiza-tori su se ispričali vlasnicima još 15-ak pasa jer unatoč svemu nisu bili u mogućnosti primiti ih. Bili su, naime, uvjereni da se ispit neće moći za-vršiti za dana. Ipak, suci Tino Pehar (Hrvatska) i Joža Lasić (BiH), uloživši maksimalne napore, ispit su priveli kraju pred sami mrak, zadržavši do kraja jednake kriterije suđenja.

Memorijal je prigodnim riječima otvorio dopredsjednik Kinološkog saveza Herceg-Bosne Mirko Čolak, uručivši ujedno odličja Saveza za-služnim pojedincima. Nakon toga suci su ukratko objasnili način i kri-terije ocjenjivanja te se pristupilo pr-voj disciplini – ispitu na pucanj, koju

MEMORIJAL “SMILJAN BARIŠIĆ”

Hajda opet najbolja

su svi uspješno prošli, a 3 psa ispit na pucanj prošla su kao nevezana što im je u startu omogućilo pred-nost od 10 bodova. Treba naglasiti da se ova disciplina zove ponašanje na pucanj te da pravilnik razliku-je dva načina ispitivanja – vezan i nevezan pas, a ne kako neki misle odloživost, jer je to potpuno različit pojam i u pravilniku nije predviđen, ali o tome drugom prilikom, možda već u sljedećem broju Hoopa.

Nakon toga pristupilo se prak-tičnom dijelu ispita odnosno ocje-njivanju rada u gateru na vepru. Od 33 privedena psa, ispit je uspješno okončao 21 pas, i to njih 20 s brojem bodova koji ih svrstava u Inr (prvi nagradni razred) te jedan pas u IInr.

Uvjerljivo najbolji rezultat ostva-rila je prošlogodišnja pobjednica Memorijala, ženka srpskog goniča Hajda vlasnika Marinka Tadića iz Ba-nja Luke, osvojivši 212 bodova, Ianr, kandidaturu CACT-BiH i pobjedu na Memorijalu „Smiljan Cilja Barišić“. Drugo mjesto s osvojena 202 boda (Ibnr) i kandidaturu R.CACT-BiH za-uzeo je srpski gonič Bil Rašinovački vlasnika Predraga Uzelca, također iz Banja Luke, kojeg je do trona vo-

Organizatori i suci


KINOLOGIJA

Tino Pehar

Kinološko društvo „Smiljan Ba-rišić“ iz Mostara planiralo je za 2011. upriličiti samo državne

utakmice na divlju svinju u gateru. Međutim, na zahtjev velikog broja članova Društva kao i savjesnih lo-vaca koji su upoznati s odredbama Zakona o lovstvu po kojima psi za lov moraju imati rodovnike i polo-žen ispit u radu, odlučeno je da se prije državne održi i lokalna utakmi-ca na divlju svinju i smotra pasa na kojoj bi se zainteresiranim vlasnici-ma rasnih pasa koji iz nekih razloga nemaju rodovnike omogućio upis u rodovnu knjigu „B“, kao i da ostvare uvjet za nastup na ispitu višeg ranga (državnog). Takav je zahtjev upućen Savezu, a Savez je to odobrio.

U nedjelju, 20. ožujka 2011., u gateru na Buni održan je lokalni ispit pasa glasnog gona na divlju svinju kojem je pristupilo 14 pasa. Suci Sti-pe Bulić i Tino Pehar prije nastupa pasa u gateru izvršili su ocjenu ek-sterijera 13 pasa kao i ocjenu 3 psa za upis u „B“ rodovnu knjigu. Od 14 pasa, njih čak 12 uspješno je okon-čalo ispit, unatoč jakim sudačkim kriterijima iako je bila riječ o ispitu lokalnog značaja (sudi se po istom pravilniku bez obzira na rang natje-canja – lokalni, državni ili međuna-rodni, s razlikom da je na lokalnim is-pitima sucima dopušteno produžiti

LOKALNA UTAKMICA NA DIVLJU SVINJU – MOSTAR 2011.

Prilika za upis u rodovnu knjigu

vrijeme traženja sa 6 na 10 minuta).Uvjerljivo najbolji rad pokazala

je kuja p. g. Đina vlasnika i vodiča Mustafe Kupusije iz Mostara, osvo-jivši visoka 192 boda i Ianr, a drugo-

plasirana je bila kuja p. g. Buba vlasnika Jasmina Boškaila, također iz Mostara. U ime Kinološkog društva, predsjednik Dragan Barišić zahvalio je svim natjecateljima i sucima te pozvao one koji imaju uvjete (položen IPO ili lokalni ispit na d. s.) na državni ispit koji će uslijediti 7 dana poslije.

dio vodič Nebojša Mirković, a treće mjesto s bodom manje (201 bod-Icnr) osvojio je pas Deco pasmine talijanski gonič oštre dlake (segugio italiano) vlasnika Predraga Dujdu-pa iz Banja Luke. Njih je organiza-tor nagradio prelijepim peharima, a pobjednica Memorijala osvojila je i prijelazni veliki pokal na kojem će po drugi put biti ugravirano nje-zino ime. Sudac Tino Pehar je, kao i prošle godine, u spomen na pok. Smiljana kao uspješnog uzgajača posavskih goniča, darovao pehar najboljem posavcu. Bila je to kuja Lasa vlasnika Želimira Šibarevića, opet iz Banja Luke.

Nakon proglašenja pobjednika i podjele priznanja, organizator je zahvalio svim natjecateljima i posje-titeljima na korektnom ponašanju i sve nas pozvao na isto mjesto i slje-deće godine, na treći memorijal u čast pok. Smiljana.

Kao sudac koji je po drugi put imao čast suditi Memorijal, istakao bih visoku kvalitetu rada privedenih pasa. Posebno bih naglasio pobjed-

nicu, kuju Hajdu, o kojoj smo kolega Lasić i ja u opisu rada napisali slje-deće: „Ponašanje na pucanj – ne-vezana. Odlično pretražuje teren. Prima u nos zadnji trag te ga punim štekom ispraća do svinje, koju bez prekida oblajava vrlo lijepim glasom do kraja turnusa, uz učestale poku-šaje da je ugrizom pokrene. Na po-ziv vodiča dolazi na prosjeku. Školski primjer sljedoglasnog psa. Opaska: kuja nastupa pod rednim brojem 27, ulazi u gater prepun tragova svinje, ali ne javlja trag prije nego je u nos primila zadnji kojim je svinja prošla, nakon čega ga točno ispraća do divljači.“

Također bih želio istaći rad istar-skog goniča Brnje vl. Milenka Dre-žnjaka iz Mostara, koji je jedini pas u svim disciplinama ocijenjen maksi-malnom ocjenom i ukupnim brojem od 200 bodova, ali nije javio prethod-no trag te mu je upisana vidogla-snost, inače pas koji bi uz malo truda na disciplini ponašanja na pucanj (nevezan pas) mogao uvijek konkuri-rati za plasman među najbolje.

Hajda, s vlasnikom Marinkom Tadićem

Pobjednici utakmice na divlju svinju


KINOLOGIJA

Sredinom travnja održana je redovita godišnja skup-ština Kinološke udruge „Posušje“. Dnevni red od pet točaka zastupnici su jednoglasno prihvatili, a nakon

pozdrava i uvodnog slova predsjednika Ante Jukića – Ton-će, započela je rasprava o dokumentima.

Zastupnici su podržali i bez zamjerke prihvatili izvješće o radu udruge u protekloj sezoni i izvješće o članstvu, a u posebnom raspoloženju i vedrom ozračju prihvaćeno je fi-nancijsko izvješće, koje je, u odnosu na prethodnu godinu, imalo pozitivnu bilancu.

Najviše vremena i pozornosti posvećeno je planu i pro-gramu rada udruge u tekućoj godini. Ova udruga, na čelu s predsjednikom Tonćom Jukićem, tajnikom Tomom Raičem i Darkom Vicanom, koji je nedavno proglašen predsjedni-kom kluba uzgajivača SAO – srednjoazijskih ovčara, KO – kavkaskih ovčara i CRT – crnih ruskih terijera, zadala je sebi opsežan program rada u idućem razdoblju.

U prvom redu, razmatrat će se mogućnost organizira-nja radnih manifestacija lovnih pasa, u velikom gateru za zečeve koji im besplatno ustupa vlasnik Zoran Šušnjar, a gater se nalazi u mjestu Ričina kraj Posušja.

Nakon toga tražit će se od općinske vlasti prostorija za potrebe ove udruge, radi sastanaka i edukacije mladih člano-va kojih je iz dana u dan sve više zainteresiranih za kinologiju.

Kinološka udruga „Ljubuški“ je u Miletini, 10. travnja 2011., organizirala utakmicu za pse

goniče na svinju s dodjelom ispita prirođenih osobina. Dan je bio suh, sunčan, s nešto sjevernog vjetra. Ve-par je bio u odličnoj kondiciji, spre-man za radnu utakmicu.

Za ocjenu eksterijera bilo je pri-javljeno 18 pasa, i 19 za utakmicu, od čega ih je samo 8 položilo ispit.

Srpski trobojni gonič Lora, vla-sništvo Slavena Mucića iz Crnopoda pokraj Ljubuškog, odnio je 189 bo-dova (I A.N.R), a time i prvo mjesto, pokal i vreću hrane za psa. Drugo mjesto pripalo je istarskom kratkod-lakom goniču Biri, vlasništvo Andrije

KU „Posušje“: REDOVITA GODIŠNJA SKUPŠTINA

Brojne obveze pred udrugom i njezinim čelništvomMladen Bešlić

Mario Herceg

Razmatrat će se mogućnosti sudje-lovanja na kinološkim manifestacijama koje su pod okriljem Kinološke asocija-cije - Unije u BiH, također i sudjelovanja na manifestacijama izvan granica BiH.

Najvažnije zadaće u idućem raz-doblju su organizacija 7. CAC izlož-

be – a ona je planirana za 3. rujna 2011., te 4. memorijalne specijalke autohtonih i EX-YU goniča „Robert Oreč – Bobo“ i 1. specijalke pasa ruskih pasmina (SAO, KO i CRT) na dan 4. rujna 2011., obje s kandida-turom dodjele CAC-a. Može se reći da će ova dvodnevna manifestaciju biti posebna i do sada jedinstvena

na prostorima BiH, o čemu svjedo-če i imena sudaca: Sanja Vretenčić i Miodrag Vretenčić iz Crne Gore, fra Petar Krasić iz BiH, Dragan Janjić iz Srbije i Dmitry Trofimov – RFF Mo-skva, Rusija. Voditelj izložbe bit će Mirko Čolak iz Širokog Brijega.

KU „Ljubuški“, Ljubuški: RADNA UTAKMICA NA DIVLJU SVINJU

Kvalitetan ispit i ugodno druženjeDugandžića (Beca) iz Miletine, a tre-ći je bio brak jazavčar Boki, vlasništvo Tomislava Dodiga iz Čitluka.

Bilo je dosta posjetitelja, a kako i ne bi kad je vrijeme bilo lijepo, nedjelja i jedna ovakva manife-stacija bila je odlična prilika da se susretnu ljudi iz dviju susjednih op-ćina i okolnih kinoloških i lovačkih udruga. Domaćini su odlično orga-nizirali prijam gostiju, „izlešali“ dva janjeta, pripremili bogat roštilj, a i pića je bilo u izobilju, o čemu govo-ri činjenica da je druženje počelo u osam sati a završilo dobrano poslije ponoći.

Sudci Joža Lasić i Marijan Čilić profesionalno su obavili svoj dio posla, na zadovoljstvo članova Ki-nološke udruge „Ljubuški“.

Uskoro, možda i u svojim prostorijama

Najbolji psi, s vlasnicima i sucima utakmice


KINOLOGIJA

Kinološka udruga iz Domaljev-ca i ove je godine, na terenima lovačke kuće LU „Kuna“, or-

ganizirala proljetnu smotru i IPO u radu za ptičare. Sudjelovalo je 27 pasa, 14 u eksterijeru, 13 u radu.

Za ovu je prigodu kinološka

Kinološka udruga „Prijatelji“ iz Čitluka i ove godine nastavlja s uspješnom organizacijom ki-

noloških manifestacija za lovne pse. Upriličena je smotra IPO-zec i CACT-zec BiH, a za 8. svibnja prijavljena je utakmica na divlju svinju (CACT-DS BiH 2011).

Smotri održanoj 6. ožujka 2011. pristupilo je osam pasa i svi su ek-sterijerno ocjenjeni odlično. Smotru je sudio kinološki sudac Jozo-Joža Lasić. Istog je dana održan i ispit prirođenih osobina – IPO-zec, koje-mu je pristupilo također osam pasa. Sedam ih je položilo ispit i dobit će certifikate o uporabljivosti psa u lovu. IPO-zec sudio je kinološki su-dac Mirko Čolak.

Luka Odak

Mato Piljić

CACT-zec BiH 2011. održan je 7 dana poslije ove smotre, 13. ožujka 2011. Pristupilo mu je 18 pasa, od 21 prijavljenog, po ne baš idealnom vremenu. CACT-zec BiH položila su samo dva psa, od kojih je ženka po-savskog goniča Buba-Dona, vlasniš-tvo Gordana Miličevića iz Potpolja, osvojila prvo mjesto i stekla kan-didaturu za CACT-zec BiH. Drugo je mjesto zauzela ženka istarskoga kratkodlakog goniča Bela-Ara, vla-sništvo Tomislava Odaka i vodiča Vlade Marića, također iz Potpolja.

CACT-zec BiH 2011. sudili su Mari-jan Čilić (BiH) i ovdje rado viđeni gost iz Republike Hrvatske, kinološki sudac Ante Udovičić. Delegat je bio, tako-đer kinološki sudac, Mirko Čolak (BiH).

Za ljubav prema psima, upornost i stalnu prisutnost na natjecanjima, organizator je vrijednim pokalom nagradio lovca i kinologa Stipu Prusinu iz Donjih Hamzića.

Posjećenost svih triju manifestacije bila je više nego za-dovoljavajuća, a uz lovce, kinologe i ljubitelja pasa i prirode, bilo je i mnogo drugih znatiželjnika. Svi su se mogli okrije-piti, a to su uglavnom i činili, u konobi „Sv. Hubert“ vlasni-ka Marija Dugandžića, koji je ujedno i vlasnik istoimenog gatera. Gospodin Dugandžić poznat je kao veliki ljubitelj trobojnih goniča, iskusan lovac, kinolog i specijalist za pri-premanje jela od divljači, koja se mogu kušati u konobi „Sv. Hubert“ u Donjem Malom Ograđeniku. Spomenut ćemo i sponzore ovih manifestacija: HLU „Orao“ iz Čitluka, poljo-privrednu ljekarnu „Agroodak“ i već spomenutog Dugan-džića, ali i njihove organizatore iz KU „Prijatelji“: tajnika Mi-lenka Luburića i predsjednika Tomislava Odaka, koji i ovim putem u ime svoje udruge zahvaljuju svim sponzorima i natjecateljima na odzivu, a bilo ih je iz Gruda, Ljubuškog, Ši-rokog Brijega, Mostara, Čitluka i još nekih mjesta širom BiH.

KU „Prijatelji“, Čitluk: IPO-zec i CACT-zec

I organizator i sponzori „položili ispit“

SMOTRA I IPO PTIČARA U DOMALJEVCU

Primjetan ozbiljniji odnosprema zakonskim obvezama

udruga osigurala 10 fazana, a osim fazana koji su bili pušteni za IPO, psi su imali priliku naići i na druge fazane. Naime, LU „Kuna“ je dva tjed-na prije pustila u polje 200 fazana, kao novo matično jato i ujedno kao „osvježavanje krvi.“ Pri tako bogatoj ponudi fazanske divljači, jasno je da su i psi jako dobro radili.

Sudili su domaći suci Marijan Đurković i Mato Piljić iz Kinološkog saveza Herceg-Bosne te sudac Nebojša Švra-ka iz Asocijacije kinoloških saveza Republike Srpske.

Svake je godine osjetan porast pasa na ovakvim smo-trama i ispitima, što je rezultat ponajprije dobrog rada same udruge, ali i ozbiljnog odnosa vlasnika pasa prema svojim ljubimcima. Naime, svim psima koji su položili IPO bit će izdan certifikat o lovnoj uporabljivosti psa, bez kog se ne bi smjelo ići u lovište, barem tako kaže Zakon o lovstvu.

Dobar izbor fazana za ptičare Suci su zaslužili čestitke


EKOLOGIJA

Živimo u vremenu kad se sve više shvaća značenje pitke vode, koje je u svijetu sve manje, a potrebe su sve veće. Sjećam se nekih naših rijeka od prije 60-ak

godina. Bile su čiste, na njihovoj su se površini biserno pre-sijavale sunčeve zrake. Milina ih je bila gledati i u njima se ogledati kao u kakvu zrcalu. Mogao si se komotno prigeti i napiti do mile volje, bez ikakve bojazni od neke zaraze. Dobro pamtim ljepote Vrbasa, od Jajca pa sve do njegova izvora ispod Zec planine. Mogao si se svugdje napiti vode bez trunke straha da ćeš se razboljeti. Isti je slučaj bio i s drugim našim rijekama, primjerice Lašvom, Bosnom, Ne-retvom... Sve su one bile bogate ribom i riječnim rakom. Ljudski rod nije razumio kolika su ova bogatstva i da nisu neiscrpna. Uvjetovana su ljudskom brigom, koja je sve više izostajala. Ubrzo smo došli u situaciju da se rijeke, jezera, pa i mora više ne mogu prepoznati. Po njima plove kojekakvi otpaci što ih ljudska ruka u njih ubaci. Industrija se naglo ote kontroli, pa sve češće u rijeke dolazi industrijski otpad. Domaćinstva uvode nova pomagala u vidu različitih kemij-skih sredstava koja pomažu boljem održavanju higijene,

Dobroslav Vrdoljak

Bez obzira na radni dan, Udruga sportskih ribolovaca iz Busovače ostala je pri odluci da i ovogodišnjeg 22. ožujka organizira radnu akciju na čišćenju i uređenju korita rijeke Lašve u Reviru i oko-lo njega. Odazvalo se 40-ak ribolovaca, mahom mlađeg uzrasta, dakle pravih ljubitelja prirode, voda i čistog okoliša

ali stvaraju velike količine otpadnih materija koje, opet, idu u rijeke bez prethodnih pročišćavanja. Naglo se povećala silna plastična ambalaža u svakakvim oblicima i za svakakve svrhe, te i ona na kraju završava u rijekama, jer se čovječanstvo još nije snašlo da to deponira bez štetnih posljedica. Sve češće rijekom teče pjenušava voda, neugodna mirisa i neprirodne boje. U rijekama među prvima nestaje riječnog raka, pa zatim salmonida kao što su lipljen, pastrva i drugi. Negdje ostade nešto ciprinida, a negdje niti njih. Rijeka Rajna je, primjerice, bila potpuno mrtva voda. Kod nas je to bila, pri-mjerice, rijeka Bosna. U nekim kraje-vima mlađi ribolovci i ne znaju kako izgleda pastrva ili lipljen. Riječni je

rak još rjeđi. Nema ovih vrsta u prlja-vim vodama. Odlažući različite vrste otpada bez odgovarajućih deponi-ja, zatrovalo se i podzemlje, pa su pitke vode koje su se dobivale iz bu-nara sada zagađene, a bunari ostali nijemi spomenici ljudske nebrige.

SVIJET JE SHVATIO PROBLEMIpak, shvatilo se da ovako više

ne ide. Počelo se brinuti za svoju okolicu, za zdravlje ljudi, za čistoću rijeka, jezera i mora. Oglasila se i najveća svjetska organizacija. UN je na konferenciji o okolišu i razvoju 1992. godine u Rio de Janeiru po-krenuo pitanje zaštite voda i okoli-ša. Opća Skupština UN-a je Rezolu-cijom od 22. veljače 1993. odlučila da se 22. ožujka obilježi kao Svjet-ski dan voda, pa da se na taj dan diljem svijeta skrene pozornost na probleme voda i vodnih resursa, kako bi se briga o zaštiti voda pre-nijela na cjelokupnu ljudsku popu-laciju, posebice na mlađi uzrast, pa se manifestacije provode svake go-dine uz drugi moto. Tako je godine 1995. obilježen pod motom „Žene i voda“, a 2004. „Voda i katastrofe“. Ovogodišnji je moto „Voda za gra-dove – odgovor na urbani izazov“. Razdoblje od 2005. do 2015. UN je proglasio desetljećem voda, pod geslom „Voda za život“.

Znači, od prije 20-ak godina o vodi se počinje razmišljati na drugi način. Možda je trebalo dugo da do toga dođe. No, bolje ikad nego nikad, kaže naš narod. Diljem svije-ta provode se aktivnosti u različitim oblicima. Kod nas ove aktivnosti najčešće provode mlađi uzrasti i različite udruge građana čija se ak-tivnost svodi na zaštitu okolišu i voda. Školski uzrast, predvođen svo-jim nastavnicima, među prvima je prihvatio ove ideje, ali ipak samo u okviru i u blizini svojih škola. Za njih je preopasno baviti se čišćenjem ri-jeka, jezera i riječnih korita. Ove su aktivnosti ostale za različite udruge, primjerice za brojne udruge zelenih, udruge za zaštitu životne sredine, udruge za zaštitu voda, udruge lo-vaca, sportskih ribolovaca, kanuista, itd. Velika je lista registriranih i ne-registriranih udruga koje u svojim programima imaju zaštitu voda, ali su rjeđe one koje to stvarno i rade.

RUŽNE SLIKENa spomenuti dan često se na

obalama rijeka i jezera mogu vidje-

BUSOVAČKI RIBOLOVCI RADNO OBILJEŽILI SVJETSKI DAN VODA

Iz godine u godinu ista slika

Djelom se dokazuje ljubav prema prirodi


EKOLOGIJA

ti sportski ribolovci kako se bore sa silinom otpada svake vrste koji je čovječja ruka negdje gore, uzvod-no ubacila. I tako se to ponavlja svake godine. Negdje je to izraže-nije, a negdje manje ili nikako izra-ženo. Ove je godine Svjetski dan voda pao u utorak, dakle u radni dan, pa imaju zgodan izgovor. Neke su udruge aktivnost pomakle za nedjelju prije ili poslije. Udruga sportskih ribolovaca Busovače ipak je ostala pri odluci da se 22. ožujka organizira radna akcija na čišćenju i uređenju korita rijeke Lašve u Revi-ru i okolo njega. Odazvalo se 40-ak ribolovaca, mahom mlađeg uzra-sta. Bili su to pravi ljubitelji priro-de, voda i čistog okoliša. Cilj je bio očistiti obale rijeke unutar Revira u dužini od 2000 m i izraditi ribičku stazu dužine 180 m a širine 80 cm. Jednu grupu entuzijasta zatekoh kako se bori uklanjajući odnekud doplivalo deblo topole. Samo sta-blo nije problem, bilo je toga uvi-jek, ali problem je onaj otpad što ga rijeka donosi i zaustavlja na stablu. Druga grupa malo podalje pravi ribičku stazu uz rijeku, koja osim ri-bičima može poslužiti i građanstvu kao šetnica uz rijeku, što posebice privlači u doba ozelenjivanja riječ-nih obala. Treća grupa, opet, ukla-nja nekakav otpad koji se zaustavio iza samog zavoja pa pruža ružnu sliku na cijeli Revir. Jedna se grupa trudi oko nekoga objekta koji je lociran u blizini rijeke, u kojem će biti milina prespavati noć slušajući žubor vode, cvrkut zrikavca i lavež seoskog psa negdje u daljini, sve dok te mio sanak ne odnese.

Idući od grupe do grupe, do-đoh i do Ivice Tomičića, zvanog Cavi, predsjednika Udruge. Iako to nije planirao, riješi se odvojiti od Vejsila, Bele, Bore, Želje... da malo porazgovaramo.

Ivica naglasi da se oni svake go-dine na Svjetski dan voda okupljaju i radno ga obilježe, bez obzira na to u koji dan to bude. Malo je prohlad-no, ali ide, uglavnom su to mlađi ljudi. Najteže im pada što iz godine u godinu zatiču istu sliku. Voda do-nosi i samo donosi nove prljavštine različita sadržaja. Imaju problema i sa životinjskim otpadom. Zamisli-te samo, voda nosi cijelu iznutri-cu nekoga goveda, a na njemu je vrana koja jede ono što joj se dade otkinuti. Na kraju, to negdje zapne u grane i tamo ostane sve dok ne

istrune ili ga netko ne ukloni. Teško je nabrojiti što sve voda nosi, lakše bi bilo reći što ne nosi. U ovoj go-dini očekuju ih razna županijska i federalna natjecanja, pa je i to ra-zlog više što su danas ovdje. Možda bude i jedno državno natjecanje, ako budu spremni prihvatiti ga.

Uspostavljen je i eko-polica-jac koji nadgleda kako se provode mjere zaštite okoliša. Uspostavili su stalnu ribočuvarsku službu, jer se pomalo pojavljuju krivolovci, pose-bice kad se izvrši poribljavanje.

Kad završe s uređenjem i čišće-

njem – nastavio je Cavi – doći će im 300 kg potočne pastr-ve nešto manje veličine kojom će se izvršiti poribljavanje Revira i rijeke Kozice u donjem toku. Pastrva ove veličine idealna je za mušičarenje, a to i jest svrha Revira. Ona ma-nje napušta teren i ostaje uz mjesto prvog puštanja, a ako se prihranjuje, zadržavanje u Reviru skoro je zajamčeno. Na pitanje, kako se financiraju, odgovor je: samo člana-rinom i prihodima od Revira, uz maksimalan dobrovoljni rad i radne akcije. Plaća se samo ono što bez plaćanja ni-kako ne ide.

Dan se primiče kraju, umorni momci se vraćaju, odlažu alatke, peru ruke i spremaju se za odlazak doma. Na kraju razgovora poželjeh i ja da im se pridružim nekom drugom zgodom, a za sada im mogu samo reći: Bistro, sportski ri-bolovci Busovače!

Akcija na Reviru

Patke na rijeci Lašvi


LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE

U estetskom smislu (a estetika je znanost o lijepome – najsažetije kazano), ljekovito je bilje veoma bitan segment onih nenadomjestivih Božjih darova, koji

čovjeka miluju i uveseljavaju kroz osjet vida, daju mu snagu i neki čudan poticaj i osjet sreće. Znameniti svjetski znanstve-nici: psiholozi, estetičari, psihijatri... pisali su upravo o žeđi čovjekove duše i stalnoj potrebi oplemenjivanja duha kroz promatranje darova prirode, kroz šetnje i boravak u okruže-nju čistoga i zdravog okoliša. Na šarenoj ledini punoj zeleni-la i različitoga cvijeća ne pase samo divljač i ptice nebeske, tamo je mjesto i za izmoreni ljudski rod, utučen nepravdama, stresovima, mržnjom i različitim frustracijama. Duh ljudski se kupa i pomlađuje u prirodi, koju mi lovci nazivamo lovištem, on tamo dobiva nove širine i čudne obrise koji onda pozitiv-no odzvanjaju u ukupnoj ljudskoj interakciji.

Tko to nije nekada promatrao dječicu kako razdraga-no čuče i čupkaju svojim nježnim prstićima po parkovima i vrtovima, otkidajući latice i stavljajući ih u nos, usta, uho, praveći vjenčiće od različitih cvjetova, najčešće od tratin-čica, i stavljajući ih preko čela i okolo vrata! Čime se može izmjeriti njihova sreća i zadovoljstvo?

TRATINČICA (BELLIS PERENNIS L.)Ljepotom svojom uistinu plijeni ova biljčica, koju još u

različitim krajevima nazivaju: sunčeva nevjesta, krasuljak, katarinčica, iskrica, bilka, krsnica, bijela rada, dikino oko. Samo malo promatrajte ta prelijepa narodna imena i bit će vam jasno o kakvoj je biljci riječ. Ja bih je još nazvao „dječja radosnica“, ali... Dovoljno je kazati da ima na desetke pri-

Blago Lasić

Izgleda da su tratinčicu ljudi samo gledali i uživali u njezinu anđeoskom izgledu a manje je istraživali u smislu njezinih ljekovitih svojstava, pa se vrlo malo znade o tvarima koje sadrži

Vizualni ugođaj također je potreban čovjeku kao lijek

TRATINČICA

mjera gdje su pjesnici i pjevači svo-jim nadahnućem oslikali i opjevali ovu nježnu biljku!

Tratinčicu je lako prepoznati i uočiti, jer je višegodišnja biljka i raste vrlo rasprostranjeno, po svim livadama, vrtovima, parkovima, uglavnom svugdje na osunčanim mjestima. Njezina je rozeta s listi-ćima poput dječjih prstića, samo malko nazubljenih i širih prema vani. Usred rozete se na tankom zelenom stručku (5 do 10 cm) raz-nježio bijeli cvjetić sličan kamilici, s dvostrukim redom nježnih latica i žutim središtem. Latice su u mla-dosti po rubovima rumene i tako dobivaju još ljepši izgled. Za lijek se rabe cvjetne glavice koje se suše u hladu i lišće.

Izgleda, međutim, da su tratinči-cu ljudi samo gledali i uživali u nje-zinu anđeoskom izgledu a manje je istraživali u smislu njezinih ljekovitih svojstava, pa se vrlo malo znade o tvarima koje sadrži, napominjući: vitamine (C), karoten, sluz, šećer. Kakogod, u narodu je tretiraju kao ljekovitu biljku, još više kao izuzetno ukusnu salatu i zelje. Kod nekih je naroda (Nijemci) više cijenjena od

nekih kultiviranih salata. Osim toga, tratinčicu ljudi koriste kao varivo, jer ona raste cijelo proljeće i ljeto pa može dugo biti na trpezi. Naravno, listove treba koristiti dok su mladi.

Tratinčica se rabi kao odlično sredstvo za jačanje i liječenje mo-kraćnog mjehura i kanala. Drugi je rabe za proljetno čišćenje krvi i pluća. Čaj od cvjetova (može i svje-žih) ljudi koriste protiv upale pluća i različitih unutrašnjih ozljeda i na-gnječenja. Osjećaj unutrašnje vatre u plućima i trbuhu također se ubla-žava tim čajem.

Različite upale kože i gnojne osi-pe, narod liječi svježim lišćem tratin-čice, često kombinirajući s bokvicom.

Tratinčica se može samljeti, pa onaj sok se može miješati s medom i služi kao lijek za sve plućne tego-be. Isto tako, tratinčicu namočimo u crno vino i pustimo da odstoji pet-naestak dana, onda pijemo to vino, a može poslužiti za masažu mišića oboljelih od distrofije.

Ako nismo odlučili rabiti tratinči-cu u ljekovite svrhe, ili smo zdravi pa nam ne treba, onda uživajmo u nje-zinoj ljepoti, promatrajući je kako ukrašava naš vidokrug.


GASTRONOMSKI KUTAK

Jarebica – juha, umak, lučnicaFra Franjo Mabić

O jarebici već mnogo toga znamo i u ovom smislu jer jedno tako lije-po stvorenje smo davno zavoljeli, pa i o njoj toliko toga čuli, vidjeli i naučili. Budući da nas ovdje zanima samo kuhinjski vid, onda ćemo

pustiti da slike govore uz ono malo riječi ispod njih. Svakako da je i na ovim stranicama već bilo riječi o pri-premi jarebice na nekoliko načina. Ovo samo neka bude jedna lijepa nadopuna već pisanoga i objav-ljenoga. Jarebicu dobro očistimo, operemo, rasije-čemo na željene komade i stavimo je u lonac kuhati kao i svaku drugu

perad, osim što nekada ne znamo starost, pa trebamo biti oprezniji u tra-janju kuhanja. Moramo staviti malo i ovih začina da se onaj miris divljači ublaži, poglavito radi juhe, a to zacijelo vrijedi uraditi. Uza sve ovo i sol, ja uvijek stavim i soka od rajčice.

Da umijeće i trud budu još prepoznatljiviji, onda ovi dugi makaron-čići što glume velike špagete dobro dođu za ukras, ali i za prilog

Jedan dio one kuhane jarebice može se pripremiti za kulaš ili na umak, ali je uvijek valja prokuhati, a to znači iskoristiti juhu, pa onda i ovo

ostalo s malo muke i truda uz jednu vegetarijansku juha-kocku

Kad se malo ohladi prelijemo je spremljenom lučnicom i evo kako starinskoga, dobroga specijaliteta tako i današnjega za sve uzraste

Kuhanu jarebicu „prevrnemo“ na vrelom, domaćem maslu nekoliko minuta s obje strane da dobije svoj lijepi i prepoznatljivi miris

Jarebica se uvijek spremala na lučnicu kao za žutu ili bijelu puru. Lučnica se pripremi uobičajeno, a od jarebice smo već iskoristili juhu kuhanjem

Juha s najobičnijom tjesteninom ukusna je i lijepa i uz to prepoznatljiva, što joj daje i dodatnu draž


ZABAVNI KUTAK

Mrežu križaljke treba popuniti pojmovima iz popisa. Pojmovi su i vodoravno i okomito poredani abecednim redom, jednoslovi su već upisani u mrežu.

ABLATIV, BRANIČ, BUNAR, BURA, CAKA, DERAČA, DEVE, DVORED, ITALIK, JARAK, KAK, LA, LI, LOREN, NA, OBRADA, ODOLIJEVATI, ODUŠAK, OJ, RAZVOJ, RASKILDE, SLADOR, TA, TBC, TUŠ, VAD, ZRAKA

Mariofil Soldo

AUTOR: MARIOFIL

SOLDO

MALI ŠUMSKI GLODAVAC

ELEMENT CENTRALNOG

GRIJANJA

BIVŠI KOŠARKAŠ KOMAZEC

DRUGO GRČ-KO SLOVO

GRUBO ORIJENTALNO

SUKNO

“CARINSKA ISPOSTAVA”

ZVIJER U PLANINSKIM KRAJEVIMA GUSTE RU-

NJAVE SMEĐE DLAKE

TENISAČ ČILIĆ ŠPANJOLSKA KONJ TAMNO RIĐE BOJE

IMATI STANOVITU VRIJEDNOST

EGOISTIČNA ZAMJENICA

UKUPNOST ZNAČENJA I STAVOVA ELITISTA

STIĆI, PRISPJETI

MALA PTICA SIVA PERJA,

NA SLICI DJEVOJKA

SITNA LOVNA DIVLJAČ

DIO PLUGA, RAONIK

IND. NOV. AGENCIJA

BIVŠA GLUMI-CA MAJIĆ

POPRAVLJAČI SATOVA IVAN ĆUBELA

“PRIMJER” ANATOLIJ LJADOV

VRSTA DJETELINE, LUCERNA

PRIKLJUČI-VATI

BELGIJA

PTICA GRABLJIVICA,

LUNJA

ZAŠTITNIK, BRANIČ (MN.) ZNAMEN,

BILJEGPJEVAČ VITASOVIĆ

OZLJEDA NJEMAČKA

ZINEDINE ZIDANE

ZAVARENO MJESTO

IVAN TOMIĆ“LITRA” PISAC

ARALICA (“FUKARA”)KOBALT

PJEVAČ, VINKO MRAK

LETONSKI ŠAHIST

NIMCOVIČIVAN RAKITIĆ

OZNAKA KRALJA U

ŠAHU

E

A

Frano VukojaPucanje od smijehaKRIŽALJKA ZA STRPLJIVE

VESELO DRUŠTVO Lovac u jedan po ponoći dolazi doma, a supruga ga prekori: – Zar se u jedan po ponoći dolazi kući? – Kakvoj kući, ženo, doš’o sam samo po gitaru – veselo joj pojasni lovac, noćna ptica.

VOKALNI JEZIK Sretnu se dva lovca: – Oooo – viknu prvi, oduševljen što ga vidi. – Eeee – javi se i on njemu. – I? – upita ga prvi. – Aaa – „objasni“ mu drugi. – Uuuu – zabrinuto primijeti kolega lovac. – Ae – reče onaj drugi, zaključivši da je to tako i da se tu ne da mnogo učiniti.

ZAKON Lovčeva supruga bila na putu, a lovac je nazove mobitelom: – Kako ću ja oprati onu plavu majicu, što sam je zadnji put nosio u lov? – Je li od pamuka ili sintetike? – priupita supruga. – Ma, od kud ja znam od čega je. – Vidi što piše na njoj – objasni mu supruga. – Na njoj piše „Žuja je zakon“ – pročita lovac pivopija.

SAMOOBRANA Na lovačkom ispitu pitaju budućeg lovca: – Što bi učinio da ti suprugu napadne medvjed? – Sam ju je napao, sam neka se i brani – šeretski odgovori budući lovac.


IN MEMORIAM

DAVID ORKIĆ(1966. – 2011.)

Tragično, u minskom polju, svoj život i svoj posljednji lov na fazana okončao je naš David Orkić, pred-sjednik lovačke sekcije Matići. Izgu-bili smo čovjeka i kolegu kojega smo poštovali i voljeli, a njegovih četvero djece i supruga ostali su bez svoga dragog oca i muža.

Dragi naš Davide, ostat ćeš nam zauvijek u sjećanju. Hvala ti na svemu što si učinio za naše društvo i neka ti je vječna slava.

LU „Sava“, Orašje

DRAGO GUDELJ(1940. – 2010.)

Na Badnjak 2010., prestalo je kucati srce našega Drage. Premda dugo bolestan, zračio je optimiz-mom, imao je volju za životom i lovom. Pet dana prije smrti nazvao sam ga da mi pošalje fotografiju za novu lovačku iskaznicu. Dobio sam je odmah sutradan. No, umjesto za iskaznicu, fotografija je poslužila za ovo sjećanje.

Bio je član naše udruge od 1974. god. Krasila ga je marljivost, požrtvovnost, predanost, nesebič-

FERDO JURČIĆ (MAJUŠIĆ)(1936. – 2010.)

Bio je uzoran član sekcije Klo-buk. Kao dugogodišnji član HUL „Kravica“, susretao se s raznim obve-zama i sve ih je uspješno izvršavao. Iz poznate je lovačke obitelji, svi njegovi rođaci bili su lovci, tako da mu je biti lovcem, u neku ruku, bila dužnost. Mi lovci, njegovi prijatelji, najiskrenije mu zahvaljujemo za sve što je učinio za našu udrugu. Počivao u miru Božjem.

HUL „Kravica“, Ljubuški

JAKOV LUJIĆ (1927. – 2011.)

U 84. godini života, redove naše-ga društva i svoje sekcije „Sava“ zauvi-jek je napustio dugogodišnji i počasni član, djed Jakov. Bio je veliki zaljublje-nik u prirodu i lov, a iznad svega volio je lovačka druženja. Njegovom smrću izgubili smo dobra prijatelja, časna čovjeka i velikog lovca. Ostat će nam u trajnoj i dragoj uspomeni.

LD „Fazan“, Odžak

MATIJA-MATAN KOVAČEVIĆ (1926. – 2011.)

U 85. godini života napustio nas djed Matan, jedan od najstarijih članova ovoga društva, njegov poča-sni član, istinski lovac i zaljubljenik u prirodu i divljač. Svi koji su se družili s njim trajno će se sjećati tih nezabo-ravnih trenutaka. Ostat će nam traj-no u sjećanju kao vrijedan i častan čovjek i lovac.

LD „Fazan“, Odžak

NIKOLA RAŠIĆ(1956. – 2011.)

Bio je istaknuti član sekcije Klobuk. Veliki zaljubljenik u lov i lov-stvo, više od svega cijenio je život, radovao se svakom novom tragu divljači, svakom okoćenom zečiću. Ponosno bi govorio kako Klobučani gospodare lovištem kao malo, ured-no domaćinstvo u kojem je svaki lovac jedan drugomu brat. Dobro se sjećamo lovačkih večeri s njim, nje-gova ponosna pogleda i njegovih riječi: „Vidi nas Klobučana“. Nikad ga nećemo zaboraviti, a najiskrenije mu zahvaljujemo za sve što je učinio za lovstvo. Počivao u miru!


ZDRAVKO VUKŠIĆ(1960. – 2011.)

Bio je uzoran član sekcije Otok. Po naravi tih i povučen, samo u lovu nalazio bi odušak i užitak. Rado je u druženju s lovcima spominjao svoje lovačke doživljaje. Mi lovci, njegovi prijatelji, najiskrenije mu zahvaljuje-mo za sve što je učinio za sekciju Otok i Udrugu. Počivao u miru Božjem.


ANTO ŠIPIĆ – POPO(1944. – 2011.)

Trećega travnja 2011., u vječni mir groblja Komarda ispratili smo našega Popu. Posljednjih godina zlo-kobne su bolesti pritiskale njegovo tijelo i dušu. Ali njegov vedri duh i nasmijano lice unosili su raspoloženje gdje god bi se pojavio. Izgubili smo omiljenog prijatelja, a njegova obitelj uzorna roditelja i domaćina. U nazoč-nosti brojnih žitelja ovoga kraja i uz lovačke počasti, ispraćen je na vječno počivalište. Počivao u miru Božjem!

LD „Sokol“, Nova Bila

BRANKO ČABRO(1955. – 2011.)

Iznenada, u 56. godini, prestalo je kucati plemenito srce našega pri-jatelja i kolege. Fizički nas je napu-stio, ali njegov pravedni i mukotrpno građeni lik, sva dobra i sve vrline koje je utkao u svoju obitelj, sekciju Novi Travnik i lovačku udrugu ostat će ne-zaboravni. Bio je primjer kako treba poštovati čovjeka, lovačke obveze i običaje. Hvala ti, dragi Branko, za sve predivne zajedničke trenutke. Poči-vaj u miru Božjem!

LD „Pavlovica“, Novi Travnik

JOSIP LASIĆ(1949. – 2011.)

Nakon kraće bolesti, okončan je životni put našega kolege i prija-telja Josipa, člana sekcije Ljuti Dolac. U nešto više od 60 godina života, od kojih je one najljepše posvetio lov-stvu Mosoru, pokazao je put i način kojim valja ići. Čovjek i lovac u nje-mu su živjeli u simbiozi. Za svoj rad nagrađen je Odličjem trećega reda. Dragi naš Josipe, u ovom trenutku možemo samo reći: Hvala ti za sve, trajno ćemo te se sjećati i neka ti je laka zemlja u kojoj počivaš.

LD „Mosor“, Široki Brijeg

JERKO KAJIĆ(1956. – 2011.)

Iznenada, zauvijek nas je napu-stio naš dugogodišnji član i prijatelj. Do posljednjeg dana života držala ga je ljubav prema prirodi, životinjama, lovu i lovačkim druženjima. Trajno smo mu zahvalni za sve što je učinio za razvoj lovstva. Kao dobar lovac, predsjednik sekcije i član Upravnog odbora Društva, a nadasve kao do-bar i vedar čovjek, ostat će nam za-uvijek u sjećanju.

LD „Jeleč“, Žepče

STIPO BABIĆ(1953. – 2011.)

Prerano i iznenada napustio nas je naš dragi kolega Stipo. Jedan je od osnivača našega Saveza, bio je pred-sjednik sekcije Podhum, član Uprav-nog odbora Društva. Odlikovan je odličjem I. reda i proglašen počasnim članom. Nesebičnim radom, ljubav-lju prema prirodi i divljači te lovačkim druženjima bio je primjer drugim

NIKOLA ZOVKO (1943. – 2011.)

Sve nas je potresla vijest da si nas zauvijek napustio, dragi Niko. Bio si jedan od najstarijih članova uzarićke sekcije i LD „Mosor“. Volio si lov i prirodu i svoje Ćorine doce, Dubravu, Batišta… Obilazio si staze svoga djetinjstva, makar i s jednom nogom. Tražio zečeve u rosom oku-panoj Luki, na Mokašnici kraj mlinice, ispod busa tilovine Kosirova kuka. Znao si nam reći, došao sam se sjetiti svojih prijatelja ovdje u brdu, i s lica bi ti pala suza. Sjećanja su ti davala snagu, punio si baterije u lovu, da se lakše hrvaš s bolešću. Život te nije mazio, i kad si malen ostao bez oca, i kad te shrvala teška bolest, uspravno si se držao. Bio si britka jezika, velika srca, široke ruke. U bolesničkom kre-vetu stigla ti je vijest da ti je umro Makić, tvoj zet i veliki prijatelj, srce ti je puklo od tuge. Bog je htio oki-titi nebo takvom dobrotom kao što

JOZO KVESIĆ(1932. – 2011.)

Kratka ali teška bolest zauvijek ga je, 25. veljače 2011., otrgnula iz naših redova. Nakon lovačkog staža od gotovo šezdeset godina, njego-

MARTIN MARUŠIĆ(1944. – 2010.)

Redove našega Društva zauvijek je napustio naš kolega Martin, član lovne sekcije Biograci. Njegovom smo smrću izgubili dobra čovjeka i prijate-lja, pravog zaljubljenika u lov i prirodu.

Velika mu hvala za sve što je učinio za boljitak lovstva. Ostat će nam svima u trajnom sjećanju. Poči-vao u miru Božjem!


ste bili vas dvojica. Na ovogodišnjoj lovačkoj večeri, tvoj unuk primi tvo-je odličje. Znali smo, u mislima si s nama. Na svemu ti hvala. Živjet ćeš u lijepu sjećanju i lovcima i svojoj obi-telji. Neka ti Bog podari pokoj vječni, počivaj u miru Šarampova, u procva-lim livadama Mostarskoga blata.


nost... Volio je lov i lovačke pse, po-sebno posavske i trobojne goniče. Uživao je u zimskom lovu na lisicu. Odgovorno se odnosio prema ob-vezama u udruzi. Omiljeni tereni za lov: Gradina, Duranov gaj, Drževo, Goli vrhovi i Perunove njive ostali su bez još jednoga pravog zaljubljenika.

Mnogo je dao lovnoj kinologiji i lovačkoj etici. Radio je na lovnogospo-darskim i lovnotehničkim objektima. Godine 1999. postao je počasni član Društva. Generacije članova ove udru-ge, a posebno LJ „Drževo“ čiji je član bio, pamtit će ga kao časna i poštena čovjeka i lovca. Riječju, pok. Drago bio je „ljudina“. Počivao u miru Božjem!

LO „Vitez“, Vitez

vo je lovačko srce stalo, njegovi su lovački puti završeni. „Legenda lova“ – slobodno se to za njega može reći – ostat će živjeti u sjećanjima njegovih Ljubotićana, njegovih kolega i prijate-lja. Nemoguće je zaboraviti njegovu spretnost u lovu zeca, njegovo po-štenje i iskrenost, njegovu spremnost da savjetom i ljudskim pristupom pomogne mlađima od sebe. Tko god bi ga susreo u lovištu na njegovu omi-ljenom Rujnu, istinski bi se razveselio.

Rastajući se od njega na gro-blju Karača, kolege lovci učinili su to iskreno i toplo, uz počasni plotun, u mislima mu zahvaljujući za sve one lijepe trenutke provedene s njim.

Počivao u miru Božjem!

LD „Rujan“, Kočerin

lovcima. Dragi naš Stipe, nedostajat će nam tvoja pomoć i tvoj vedri lik, ali će živjeti u našim uspomenama. Velika ti hvala za sve što si učinio za lov i lovce. Počivaj u miru Božjem!

LU „Cincar“, Livno

LOVAČKA VEČER U ŠIROKOM BRIJEGU I ČAPLJINI

Documents

Smeđi medvjed Najkrupniji, i najmalobrojniji, predator u ...4 Broj 76, ožujak - travanj 2011. OBLJETNICE Vlado Bošnjak N eću politiku u svoju butiku – poznata izreka Meštra