Embed Size (px)
Citation preview
SmjerniceInfrastruktura za prijenos energije
i zakonodavstvo EU-a o prirodi
Okoliš
Ni Europska komisija ni osobe koje djeluju u njezino ime ne odgovaraju za uporabu podataka iz ove publikacije. Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2018
© Europska unija, 2018 Ponovna je uporaba dopuštena uz uvjet navođenja izvora.Politiku ponovne uporabe dokumenata Europske komisije uređuje Odluka 2011/833/EU od 12. prosinca 2011. (SL L 330, 14.12.2011., str. 39.).Za svaku uporabu ili reprodukciju fotografija ili druge građe koja nije zaštićena autorskim pravom EU-a dopuštenje treba zatražiti izravno od vlasnika prava.
PDF ISBN 978-92-79-92952-6 doi:10.2779/149090 KH-01-18-901-HR-N
Kontakt s EU-omOsobnoU cijeloj Europskoj uniji postoje stotine informacijskih centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na: https://europa.eu/european-union/contact_hr Telefonom ili e-poštomEurope Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im se obratiti:• na besplatni telefonski broj: 00 800 6 7 8 9 10 11 (neki operateri naplaćuju te pozive),• na broj: +32 22999696 ili• e-poštom preko: https://europa.eu/european-union/contact_hrTraženje informacija o EU-uNa internetuInformacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na internetskim stranicamaEuropa: https://europa.eu/european-union/index_hrPublikacije EU-aBesplatne publikacije EU-a i publikacije EU-a koje se plaćaju možete preuzeti ili naručiti preko internetske stra-nice: https://publications.europa.eu/hr/publications. Za više primjeraka besplatnih publikacija obratite se službiEurope Direct ili najbližemu informacijskom centru (vidjeti https://europa.eu/european-union/contact_hr).Zakonodavstvo EU-a i povezani dokumentiZa pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a od 1952. na svimslužbenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice EUR-Lexa: http://eur-lex.europa.euOtvoreni podatci iz EU-aPortal otvorenih podataka EU-a (http://data.europa.eu/euodp/hr) omogućuje pristup podatkovnim zbirkama izEU-a. Podatci se mogu besplatno preuzimati i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe.
U ovom dokumentu navedeno je stajalište Europske komisije i kao takav nije pravno obvezujući.
© Europska komisija, 2018.
Umnožavanje je dopušteno uz navođenje izvora.
Cover photo: ©gettyimages/RuudMorijn
1
SADRŽAJ
O OVOM DOKUMENTU ......................................................................... 5
Svrha .............................................................................................................................................................. 5
Struktura i sadržaj ........................................................................................................................................ 6
Vrsta dokumenta .......................................................................................................................................... 7
1.1. Potreba za obnovljenom energetskom infrastrukturom u Europi ............................................... 8
1.2. Infrastrukturni izazovi ........................................................................................................................ 11 1.2.1. Elektroenergetska mreža i skladištenje ............................................................................................ 11
1.2.2. Mreže i skladištenje prirodnog plina ................................................................................................. 11
1.2.3. Infrastruktura za prijenos i rafiniranje nafte i olefina ...................................................................... 11
1.2.4. Hvatanje, transport i skladištenje CO2 .............................................................................................. 12
1.3. Vrste objekata za prijenos i distribuciju koji se trenutačno koriste .......................................... 12 1.3.1. Objekti za prijenos i distribuciju plina i nafte ................................................................................... 12
1.3.2. Objekti za prijenos i distribuciju ........................................................................................................ 13
1.4. Projekti od zajedničkog interesa ..................................................................................................... 14
2. ZAKONODAVSTVO EU-A O PRIRODI .............................................. 17
2.1. Uvod ...................................................................................................................................................... 17
2.2. Direktive o pticama i staništima ....................................................................................................... 17
2.3. Upravljanje područjima mreže Natura 2000 i njihova zaštita ...................................................... 18 2.3.1. Poduzimanje pozitivnih mjera očuvanja i sprečavanje pogoršanja stanja ...................................... 19
2.3.2. Postupak izdavanja dozvola za planove i projekte koji utječu na područja mreže Natura 2000 .... 20
2.4. Odredbe o zaštiti vrsta....................................................................................................................... 21
3. MOGUĆI UTJECAJI OBJEKATA ZA PRIJENOS ENERGIJE NA MREŽU
NATURA 2000 I ZAŠTIĆENE VRSTE EU-A .......................................... 23
3.1. Uvod ...................................................................................................................................................... 23
3.2. Potreba za pristupom na pojedinačnoj osnovi ............................................................................. 23
3.3. Pregled mogućih utjecaja na zaštićene vrste i staništa EU-a ..................................................... 24 3.3.1. Gubitak, propadanje ili fragmentacija staništa ................................................................................ 24
3.3.2. Uznemiravanje i raseljavanje ............................................................................................................ 24
3.3.3. Rizik od sudara i stradanja od električnog udara ............................................................................. 25
2
3.3.4. Utjecaj prepreka ................................................................................................................................ 25
3.4. Razlikovanje značajnih i beznačajnih učinaka .............................................................................. 25
3.5. Kumulativni učinci .............................................................................................................................. 26
4. MOGUĆI UTJECAJI ELEKTROENERGETSKE MREŽNE INFRASTRUKTURE
NA DIVLJE PTICE ............................................................................... 28
4.1. Uvod ...................................................................................................................................................... 28
4.2. Elektroenergetska mrežna infrastruktura....................................................................................... 28
4.3. Mogući negativni utjecaji elektroenergetske infrastrukture na divlje ptice ............................. 30 4.3.1. Električni udari ................................................................................................................................... 30
4.3.2. Sudari ................................................................................................................................................. 34
4.3.3. Gubitak i fragmentacija staništa ...................................................................................................... 35
4.3.4. Uznemiravanje/raseljavanje ............................................................................................................. 35
4.3.5. Elektromagnetska polja .................................................................................................................... 35
4.4. Mogući pozitivni učinci elektroenergetske infrastrukture na divlje ptice ................................ 35
5.1. Što su mjere ublažavanja? ................................................................................................................ 39
5.2. Potencijalne mjere ublažavanja negativnih učinaka elektroenergetskih planova ili projekata
na vrste divljih ptica .................................................................................................................................. 41 5.2.1. Uvođenje proaktivnih mjera na razini planiranja ............................................................................ 41
5.2.2. Razmatranje mogućih mjera ublažavanja i preventivnih mjera na razini projekta ........................ 44
5.3. Podrobne tehničke preporuke za korektivne mjere i mjere ublažavanja .................................. 45 5.3.1. Ublažavanje opasnosti od električnog udara ................................................................................... 45
5.3.2. Ublažavanje sudara ........................................................................................................................... 46
6. VAŽNOST STRATEŠKOG PRISTUPA PLANIRANJU ........................ 47
6.1. Prednosti integriranog planiranja .................................................................................................... 47
6.2. Utvrđivanje prikladnih lokacija za objekte za prijenos električne energije .............................. 48
6.3. Mogući načini pojednostavnjivanja postupaka izdavanja dozvola za objekte za prijenos
energije ........................................................................................................................................................ 50 6.3.1. Rano planiranje, izrada planova djelovanja i utvrđivanje opsega procjena ................................... 51
6.3.2. Rano i učinkovito uključivanje procjena utjecaja na okoliš i drugih zahtjeva u pogledu zaštite
okoliša .......................................................................................................................................................... 52
6.3.3. Koordinacija postupaka i rokovi ....................................................................................................... 53
6.3.4. Kvaliteta izvješća ............................................................................................................................... 53
6.3.5. Prekogranična suradnja .................................................................................................................... 53
6.3.6. Učinkovito sudjelovanje javnosti u ranoj fazi ................................................................................... 54
3
7. POSTUPAK IZDAVANJA DOZVOLA U SKLADU S ČLANKOM 6. DIREKTIVE
O STANIŠTIMA ................................................................................... 55
7.1. Uvod ...................................................................................................................................................... 55
7.2. Opseg postupka izdavanja dozvola iz članka 6. ........................................................................... 56
7.3. Postupak za provedbu ocjene prihvatljivosti korak po korak .................................................... 58 7.3.1. Prvi korak: analitički pregled ............................................................................................................ 58
7.3.2. Drugi korak: ocjena prihvatljivosti .................................................................................................... 59
7.3.3. Treći korak: odobravanje ili odbijanje plana ili projekta s obzirom na zaključke iz ocjene
prihvatljivosti ............................................................................................................................................... 67
7.4. Postupak odstupanja na temelju članka 6. stavka 4. ................................................................... 67
8. INFRASTRUKTURA ZA PRIJENOS ENERGIJE U MORSKOM OKOLIŠU 73
8.1. Pregled postojeće energetske infrastrukture u morskim vodama EU-a ................................................... 73 8.1.1. Nafta i plin .......................................................................................................................................... 74
8.1.2. Energija odobalnog vjetra, valova te plime i oseke ............................................................................ 75
8.1.3. Hvatanje i skladištenje ugljika (CCS) ................................................................................................... 78
8.1.4. Prijenosne mreže ................................................................................................................................ 78
8.1.5. Predviđanja za budućnost .................................................................................................................. 79
8.2. Mreža NATURA 2000 u morskom okolišu ................................................................................................ 81 8.2.1. Zaštita morskog okoliša, staništa i vrsta ............................................................................................. 81
8.2.2. Mjere potpore i korisni izvori informacija .......................................................................................... 84
8.3. Potencijalni utjecaji i pristupi ublažavanju .............................................................................................. 86 8.3.1. Postavljanje ........................................................................................................................................ 89
8.3.2. Rad ...................................................................................................................................................... 95
8.3.3. Stavljanje izvan upotrebe ................................................................................................................... 97
8.3.4. Kumulativni učinci .............................................................................................................................. 98
8.3.5. Moguće mjere ublažavanja ................................................................................................................ 99
8.4. VAŽNOST STRATEŠKOG PLANIRANJA ..................................................................................................... 101
PRILOG 1.: NACIONALNE I MEĐUNARODNE INICIJATIVE ............... 120
PRILOG 2. SUSTAVNI PRIORITETNI POPIS UTJECAJA INTERAKCIJA
PTIČJIH POPULACIJA I ELEKTRIČNIH VODOVA (BIRDLIFE 2013.) . 128
PRILOG 3. SAŽETAK DOKAZA O UTJECAJU ELEKTRIČNIH VODOVA NA
RAZINE POPULACIJA GLOBALNO UGROŽENIH VRSTA PTICA (IUCN, 2012.)
131
4
PRILOG 4. PRIMJERI UTJECAJA ELEKTRIČNIH VODOVA NA
METAPOPULACIJE VRSTA POPISANIH U PRILOGU I. DIREKTIVI O
PTICAMA .......................................................................................... 133
PRILOG 5. PREDLOŽENI POPIS VRSTA KOJE IMAJU PRIORITET PRI
PREVENCIJI I UBLAŽAVANJU UTJECAJA ELEKTRIČNIH VODOVA U EU-U
135
PRILOG 6. USPOREDBA POSTUPAKA U OKVIRU OCJENE
PRIHVATLJIVOSTI, PROCJENE UTJECAJA NA OKOLIŠ I STRATEŠKE
PROCJENE OKOLIŠA ........................................................................ 140
5
O OVOM DOKUMENTU
Svrha
Europska komisija objavila je u studenome 2010. komunikaciju pod nazivom „Prioriteti energetske infrastrukture za 2020. i dalje – Nacrt za integriranu europsku energetsku mrežu”. U njoj se poziva na znatno povećanje infrastrukture za prijenos energije kako bi se osigurala sigurna, održiva i pristupačna opskrba energijom diljem Europe, uz istodobno smanjenje emisija CO2. Novom Uredbom (EU) br. 347/2013 o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu („Uredba o TEN-E-u”) uspostavlja se okvir na razini EU-a za planiranje i provedbu energetske infrastrukture u EU-u. Njome se uspostavlja devet strateških infrastrukturnih prioritetnih koridora u području električne energije, plina i nafte te tri prioritetna tematska područja na razini Unije za elektroenergetske autoceste, pametne mreže i mreže za transport ugljičnog dioksida. Uvodi se i transparentan i uključiv postupak za utvrđivanje i odabir konkretnih projekata od zajedničkog interesa koji su nužni za provedbu prioritetnih koridora. Kao i sve razvojne aktivnosti u EU-u i infrastrukture za prijenos energije moraju biti sasvim u skladu s politikom EU-a o okolišu, uključujući s direktivama o staništima i pticama (odnosno direktivama EU-a o prirodi). U ovom se dokumentu daju smjernice o tome kako to najbolje ostvariti u praksi. Posebna se pozornost pridaje pravilnoj primjeni postupka izdavanja dozvola u skladu s člankom 6. Direktive o staništima kojim je propisano da svi planovi i projekti koji bi mogli imati značajan negativan utjecaj na područje mreže Natura 2000 prije izdavanja odobrenja moraju proći ocjenu prihvatljivosti. U njemu se razmatraju i zahtjevi za zaštitu vrsta u širem krajoliku. Područja mreže Natura 2000 nisu osmišljena da budu zabranjena područja pa se ne isključuju novi razvojni projekti. Zapravo se razvojni projekti moraju provoditi tako da se zaštite rijetke i ugrožene vrste te stanišni tipovi za koje je područje određeno. To se često može postići pažljivim planiranjem, konstruktivnim i uključivim dijalogom te, prema potrebi, upotrebom odgovarajućih mjera za ublažavanje kako bi se na samom početku uklonili ili spriječili mogući negativni utjecaji pojedinih projekata te kumulativni učinci na ciljeve očuvanja područja. Ovaj je dokument namijenjen prvenstveno nositeljima projekata, operatorima sustava za prijenos električne energije i tijelima koja su nadležna za izdavanje dozvola za planove i projekte za prijenos energije, ali trebao bi biti od interesa i savjetnicima za procjenu utjecaja, upraviteljima područja mreže Natura 2000, nevladinim organizacijama i drugim stručnjacima koji su uključeni u planiranje, oblikovanje, provedbu ili odobrenje planova i projekata za energetsku infrastrukturu ili na koje se navedeno odnosi. Namjera je da im se omogući pregled o mogućim posljedicama prijedloga za energetsku infrastrukturu za mrežu Natura 2000 i zaštićene vrste i staništa EU-a te da se upoznaju s pristupima ublažavanja negativnih učinaka. Ovaj bi dokument mogao biti koristan i za postupke procjene koji se u skladu s Direktivom o procjeni utjecaja na okoliš i Direktivom o strateškoj procjeni okoliša provode u vezi s planovima i projektima za objekte za prijenos energije za koje se utvrdilo da nije potrebno provesti ocjenu prihvatljivosti njihova utjecaja na mrežu Natura 2000.
6
Područje primjene U ovom se dokumentu daju smjernice i najbolje prakse u pogledu postavljanja, rada i stavljanja izvan upotrebe objekata za prijenos i distribuciju električne energije, plina i nafte povezano s područjima mreže Natura 2000 i vrstama zaštićenima u skladu s direktivama EU-a o staništima i pticama u širem krajoliku. Bavi se samo infrastrukturama za prijenos energije, a ne objektima za proizvodnju energije kao što su naftne platforme, hidroelektrične brane, vjetroturbine, elektrane itd. Vrste obuhvaćenih infrastruktura za prijenos energije su plinovodi i naftovodi te visokonaponski i srednjonaponski vodovi za prijenos električne energije i objekti za opskrbu s naglaskom na potonje na kopnu. Uključeno je i posebno poglavlje o infrastrukturi za prijenos energije u morskom okolišu.
Struktura i sadržaj
Dokument ima osam poglavlja.
Poglavlja 1. i 2.: pregled stanja u kontekstu politike EU-a u pogledu energetske infrastrukture i potrebe za modernom, međusobno povezanom energetskom mrežom diljem Europe u skladu s Uredbom o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu („Uredba o TEN-E-u”). U njima se ističu pravne odredbe direktiva o pticama i staništima s kojima bi nositelji projekata, operatori i tijela u području prijenosa energije trebali biti upoznati, pa se tako pridaje posebna pozornost postupku izdavanja dozvola iz članka 6. za sve planove ili projekte koji bi mogli imati značajan utjecaj na područja mreže Natura 2000 te zahtjevima o zaštićenim vrstama EU-a u širem krajoliku.
Poglavlje 3.: opći pregled različitih vrsta mogućih utjecaja koje bi infrastrukture za prijenos energije mogle imati na stanišne tipove i vrste zaštićene u skladu s dvjema direktivama EU-a o prirodi. Upoznatost s tim mogućim utjecajima neće doprinijeti samo tome da se ocjena prihvatljivosti iz članka 6. Direktive o staništima pravilno provede, nego bi se tako trebale moći utvrditi odgovarajuće mjere za ublažavanje koje se mogu primijeniti kako uopće ne bi došlo do značajnih negativnih učinaka ili kako bi se oni smanjili.
Poglavlja 4. i 5.: posebno se obrađuju mogući učinci infrastruktura električne mreže te se posebna pozornost posvećuje utvrđivanju odgovarajućih mjera za ublažavanje tijekom različitih faza plana ili projektnog ciklusa. Pružaju se detaljne tehničke preporuke za korektivne mjere i mjere za ublažavanje koje se, ako je moguće, temelje na iskustvima dobre prakse i najnovijim istraživanjima iz cijele Europe.
Poglavlje 6.: iznose se koristi primjene strateškog i integriranijeg pristupa planiranju infrastruktura za prijenos energije tako da se izbjegava ili svodi na najmanju mjeru moguća neusklađenost sa zahtjevima zakonodavstva EU-a o prirodi do koje bi moglo doći kasnije u procesu planiranja kad više nema toliko mogućnosti za djelovanje. U njemu se osvrće i na to kako se razne procjene utjecaja propisane zakonima EU-a o okolišu, uključujući Direktivu o staništima, mogu djelotvorno pojednostavniti za projekte od zajedničkog interesa, posebno s obzirom na skraćene rokove za postupke izdavanja dozvola za projekte od zajedničkog interesa u skladu s Uredbom o smjernicama za transeuropsku energetsku strukturu („Uredba o TEN-E-u”).
7
Poglavlje 7.: opisuje se postupak izdavanja dozvola iz članka 6. Direktive o staništima. Nastoje se pružiti praktični savjeti o tome kako konkretno u kontekstu infrastruktura za prijenos energije treba primijeniti taj postupak izdavanja dozvola.
Poglavlje 8.: analiza posljedica utjecaja infrastruktura za prijenos energije na morski okoliš. Prvo se daje pregled postojeće energetske infrastrukture u morima EU-a te predviđenog razvoja događaja. Zatim se navode posljedice za morska područja mreže Natura 2000 i zaštićene vrste, uz upućivanja na odredbe Direktive o staništima i Direktive o pticama, te se iznose relevantne popratne mjere i smjernice iz EU-a i drugih područja. Potom se razmatraju mogući utjecaji prijenosne infrastrukture (kabeli i cjevovodi) povezane s naftom, plinom, vjetrom, energijom valova, te energijom plime i oseke te utjecaji hvatanja, transporta i skladištenja ugljika na morske vrste i staništa zaštićene Direktivom EU-a o staništima i Direktivom EU-a o pticama. Navode se i primjeri dobre prakse u okviru rasprave o načinima ublažavanja tih učinaka. Zatim se ispituju koristi koje strateško planiranje ima na infrastrukturu za prijenos energije u morskom okolišu te se ističe koliko je važno da se navedeno promatra u okviru ostalog zakonodavstva i politika EU-a, kao što su Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji i Direktiva o prostornom planiranju morskog područja.
Cijeli dokument, kad je god moguće, sadržava primjere dobre prakse kako bi se pokazalo kako se objekti za prijenos energije i zakonodavstvo EU-a o prirodi u praksi mogu djelotvorno uskladiti. Ti su primjeri koristan izvor ideja za različite vrste tehnika i pristupa koji se mogu primijeniti.
Vrsta dokumenta
Ovim se smjernicama nastoje pojasniti odredbe direktiva o staništima i pticama te ih se posebno želi smjestiti u kontekst razvoja i funkcioniranja prijenosa energije. Ovaj dokument nije zakonodavne prirode, već se u njemu prvenstveno daju praktične smjernice i najbolje prakse o primjeni postojećih pravila. U njemu se, kao takvom, odražavaju samo stavovi službi Komisije. Zadaća je Suda Europske unije da osigura konačno tumačenje direktiva EU-a. Ovim se dokumentom nadopunjuju Komisijine postojeće interpretativne i metodološke smjernice općeg karaktera o članku 6. Direktive o staništima1. Preporučuje se da se te smjernice čitaju povezano s ovim dokumentom. Konačno, u dokumentu se u potpunosti uvažava činjenica da su dvije direktive o prirodi obuhvaćene načelom supsidijarnosti te da države članice moraju odlučiti kako će najbolje provesti postupovne zahtjeve koji iz njih proizlaze. Postupci dobre prakse i predložene metodologije opisani u ovom dokumentu stoga nisu obvezujući u svojoj namjeri, nego se na taj način nastoje dati korisni savjeti, ideje i prijedlozi koji se temelje na povratnim informacijama nadležnih tijela, predstavnika elektroenergetskih poduzeća, nevladinih organizacija te drugih stručnjaka i dionika. Komisija zahvaljuje svima koji su sudjelovali u pripremi ovih smjernica na dragocjenom doprinosu i korisnim raspravama.
1 Svi se dokumenti mogu preuzeti sa sljedeće stranice:
http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/guidance_en.htm
8
1. OBNOVLJENA ENERGETSKA INFRASTRUKTURA
ZA EUROPU
1.1. Potreba za obnovljenom energetskom infrastrukturom u Europi
Države članice EU-a dogovorile su se o novom okviru klimatske i energetske politike do 2030., uključujući opće ciljeve politike i ciljeve na razini EU-a u pogledu emisija stakleničkih plinova, obnovljive energije, energetske učinkovitosti i elektroenergetske povezanosti. Cilj tog dogovora je da se pokuša pomoći EU-u da uspostavi konkurentniji, sigurniji i održiviji energetski sustav te da ostvari svoj dugoročni cilj u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2050.
Slika 1.
Okvir za energetsku i klimatsku politiku do 2030. – dogovoreni glavni ciljevi
Komisija je kao jedan od svojih ključnih prioriteta predstavila Okvirnu strategiju za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom2. Njome se nastoji pomoći EU-u da ostvari svoje ciljeve za 2030. te da europskim potrošačima pruži sigurnu, održivu, konkurentnu i pristupačnu energiju te da im omogući da izvuku korist od trenutačne temeljite preobrazbe europskog energetskog sustava. Ne bi li se ostvarili ciljevi za 2030., od presudne je važnosti da se objekti za prijenos i skladištenje energije u Europi moderniziraju3. Zastarjela i slabo povezana infrastruktura glavna je prepreka za europsko gospodarstvo. Npr., proizvodnja energije vjetra u regijama Sjevernog i Baltičkog mora ne može se dovoljno razviti zbog nedovoljno priključaka na mrežu na moru i na kopnu. Očekuje se da će se također povećati rizik i trošak ometanja i
2 COM(2015) 80 final 3 Energetska infrastruktura: Prioriteti za 2020. i poslije nje – Plan za integriranu europsku energetsku mrežu
http://ec.europa.eu/energy/publications/doc/2011_energy_infrastructure_en.pdf
2020.
2030.
–20 % emisija
stakleničkih
plinova
20 % obnovljive
energije
20 %
energetske
učinkovitosti
–40 % emisija
stakleničkih plinova 27 %
obnovljive
energije
30 % energetske
učinkovitosti
10 % međusobne
povezanosti
15 % međusobne
povezanosti
9
rasipanja ako EU ne uloži u pametne, djelotvorne i konkurentne energetske mreže te ako ne iskoristi svoj potencijal za poboljšanja u pogledu energetske učinkovitosti. Nova politika EU-a za energetsku infrastrukturu pomoći će u koordiniranju i optimiziranju razvoja mreže na razini kontinenta te će se tako EU-u omogućiti da potpuno iskoristi prednosti integrirane europske mreže, što uvelike premašuje vrijednost njezinih pojedinačnih dijelova. Europska strategija za potpuno integrirane energetske infrastrukture na temelju pametnih tehnologija s niskom razinom ugljika neće samo smanjiti troškove prelaska na niskougljično gospodarstvo putem ekonomije razmjera za pojedine države članice, nego će se njome poboljšati i sigurnost opskrbe i pomoći u stabiliziranju cijena za potrošače tako što će se osigurati da električna energija i plin idu kamo je potrebno. Europske mreže olakšat će i konkurentnost na jedinstvenom energetskom tržištu EU-a, dovesti do solidarnosti među državama članicama i osigurati europskim građanima i poduzećima pristup povoljnim izvorima energije. Kako bi se pomoglo u provedbi te važne promjene u prijenosu energije, EU je 2013. donio novu Uredbu (EU) br. 347/20134 o smjernicama za transeuropsku energetsku strukturu („Uredba o TEN-E-u”). Riječ je o sveobuhvatnom okviru na razini EU-a za planiranje i provedbu energetske infrastrukture. Njome se uspostavlja devet strateških infrastrukturnih prioritetnih koridora u području električne energije, plina i nafte te tri prioritetna tematska područja na razini Unije za elektroenergetske autoceste, pametne mreže i mreže za transport ugljičnog dioksida kako bi se optimizirao razvoj mreže na europskoj razini do 2020. i dalje.
4 UREDBA (EU) br. 347/2013 od 17. travnja 2013. o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu te stavljanju izvan
snage Odluke br. 1364/2006/EZ i izmjeni uredaba (EZ) br. 713/2009, (EZ) br. 714/2009 i (EZ) br. 715/2009, SL L 115 od 25.4.2013., str. 39.
10
Slika 2.
Prioritetni koridori za električnu energiju, plin i naftu
11
1.2. Infrastrukturni izazovi
Izazov međusobnog povezivanja i prilagodbe europske energetske infrastrukture novim potrebama odnosi se na sve sektore i na sve vrste objekata za prijenos energije.
1.2.1. Elektroenergetska mreža i skladištenje Trebat će nadograditi i modernizirati elektroenergetsku mrežu kako bi se zadovoljila povećana potražnja do koje je došlo zbog velike promjene u ukupnom energetskom vrijednosnom lancu i kombinaciji izvora, a i zbog umnožavanja primjena i tehnologija koje se u pogledu izvora energije oslanjaju na električnu energiju. I mreže se moraju proširiti i nadograditi kako bi se poticala integracija tržišta i zadržale postojeće razine sigurnosti sustava, ali posebno kako bi se prenosila i ujednačila električna energija dobivena iz obnovljivih izvora, za koju se očekuje da će se i više nego udvostručiti u razdoblju od 2007. do 2020. Znatan dio proizvodnih kapaciteta nalazit će se na lokacijama koje su udaljenije od glavnih centara potrošnje ili skladištenja. Znatni udjeli doći će iz odobalnih postrojenja, solarnih elektrana i vjetroelektrana postavljenih na tlu u južnoj Europi ili postrojenja za biomasu u srednjoj i istočnoj Europi. Očekuje se da će napredovati i decentralizirana proizvodnja. Osim tih kratkoročnih zahtjeva, elektroenergetske mreže moraju se temeljito razviti kako bi se omogućio prelazak na dekarbonizirani sustav električne energije do 2050., uz potporu novih visokonaponskih tehnologija na duge udaljenosti i novih tehnologija za skladištenje električne energije koje se mogu nositi sa sve većim udjelima obnovljive energije iz EU-a i šire. Istovremeno i mreže moraju postati pametnije. Bez više inovacija i pametnijih mreža neće biti moguće ostvariti ciljeve EU-a za 2020. u pogledu energetske učinkovitosti i obnovljive energije na razinama prijenosa i distribucije, posebno s pomoću informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Riječ je o presudnim čimbenicima za upravljanje potražnjom i ostalim uslugama pametne mreže.
1.2.2. Mreže i skladištenje prirodnog plina Očekuje se da će prirodni plin i dalje imati ključnu ulogu u kombinaciji izvora energije EU-a u nadolazećim desetljećima te će dobiti na važnosti kao rezervno gorivo za varijabilnu proizvodnju električne energije. Međutim, mreže prirodnog plina moraju ispunjavati dodatne zahtjeve fleksibilnosti u sustavu: postoji potreba za dvosmjernim cjevovodima, povećanim kapacitetima skladištenja i fleksibilnom nabavom, uključujući ukapljeni prirodni plin i stlačeni prirodni plin.
1.2.3. Infrastruktura za prijenos i rafiniranje nafte i olefina Ako klimatska i prometna politika te politika energetske učinkovitosti ostanu onakve kakve su sad, nafta bi i dalje činila 30 % primarne energije te bi se 2030. znatni dio goriva za prijevoz
12
vjerojatno i dalje temeljio na nafti. Sigurnost nabave ovisi o cjelovitosti i fleksibilnosti cijelog opskrbnog lanca, od sirove nafte kojom se opskrbljuju rafinerije do konačnog proizvoda koji se dostavlja potrošačima. Istodobno, budući oblik infrastrukture za prijenos sirove nafte i naftnih proizvoda također će određivati i promjene u europskom sektoru rafiniranja, koji se trenutačno suočava s nizom izazova.
1.2.4. Hvatanje, transport i skladištenje CO2 Tehnologijama hvatanja, transporta i skladištenja CO2 mogu se smanjiti emisije CO2 u velikim razmjerima, ali one su još u ranoj fazi razvoja. Očekuje se da će komercijalna i industrijska primjena hvatanja, transporta i skladištenja CO2 u proizvodnji električne energije početi nakon 2020. S obzirom na to da moguće lokacije za skladištenje CO2 nisu ravnomjerno raspoređene po Europi te da neke države članice imaju samo ograničene mogućnosti skladištenja unutar svojih nacionalnih granica, možda će trebati izgraditi europsku cjevovodnu infrastrukturu koja bi se protezala preko državnih granica i u morskom okolišu.
1.3. Vrste objekata za prijenos i distribuciju koji se trenutačno koriste
Način na koji se različiti oblici energije prenose, distribuiraju i skladište razlikuje se, naravno, s obzirom na funkciju vrste predmetne energije i s obzirom na to je li riječ o prijenosu na kopnu ili u morskom okolišu. Na primjer, električna se energija obično prenosi nadzemnim vodovima ili kabelima, a plin i nafta prenose se cjevovodima. U ovom se dokumentu posebno obrađuju sljedeći objekti5:
objekti za prijenos plina i nafte kopnom: podzemni cjevovodi, nadzemni cjevovodi, uključujući cjevovode koji prolaze kroz vodotoke te sve povezane komponente (stanice za početno utiskivanje, crpne stanice (nafta) i kompresorske stanice (plin), međustanice, blokadne stanice, regulacijske stanice i stanice za konačnu dostavu),
objekti za prijenos električne energije kopnom: zakopani/podzemni električni vodovi, nadzemni električni vodovi te povezane komponente (tornjevi, trafostanice i pretvaračke stanice).
1.3.1. Objekti za prijenos i distribuciju plina i nafte Cjevovodi se obično koriste za prijenos velikih količina sirove nafte, prerađenih naftnih proizvoda ili prirodnog plina kopnom. Naftovodi su izrađeni od čeličnih ili plastičnih cijevi unutarnjeg promjera obično od 100 do 1 200 mm. Većina cjevovoda zakopana je na dubini od oko 1 do 2 m. Naftu pokreću crpne stanice. Plinovodi za prirodni plin izrađeni su od ugljičnog čelika i imaju promjer od 51 do 1 500 mm. Za plinski tlak zaslužne su kompresorske stanice. Cjevovod prolazi uzduž tzv. zaštitnog koridora (right of way, ROW). Fazama izgradnje cjevovoda obuhvaćen je odabir trase koju potom treba nadgledati kako bi se sve fizičke prepreke unaprijed predvidjele i uklonile. Prema potrebi, kopaju se rovovi, posebno za glavnu
5Infrastrukture za prijenos energije u morskom okolišu obuhvaćene su odjeljkom 8. ovog dokumenta.
13
trasu i križanja. Poslije se postavlja cijev s povezanim komponentama (ventilima, čvorištima itd.). Prema potrebi, cijev i rov potom se pokrivaju.
Fotografija lijevo: Nadzemni cjevovod, Guénange, Moselle, Francuska © 2010 Benjamin Smith, Creative Commons. Fotografija desno: Polaganje cjevovoda uzduž trase (ROW) © 2007, Creative Commons.
1.3.2. Objekti za prijenos i distribuciju Električna se energija još uvijek ne može skladištiti u velikim količinama, nego se treba proizvoditi u stvarnom vremenu. To znači da bi njezin stalni prijenos do korisnika trebao biti što djelotvorniji. U kopnenom okolišu prijenos električne energije znači prijenos električne energije iz elektrana do visokonaponskih električnih trafostanica smještenih blizu centara potražnje. Velike količine električne energije prenose se pri visokom naponu (110 – 750 kV u Europi, ENTSO, 2012.) kako bi se smanjio gubitak energije na velikoj udaljenosti do trafostanice. U prijenosnim vodovima uglavnom se koristi visokonaponska trofazna izmjenična struja kako bi se dostavile velike količine energije na velikim udaljenostima (APLIC, 2006.). Tehnologija visokonaponske istosmjerne struje omogućuje veću učinkovitost na izrazito velikim udaljenostima (obično većima od 600 km). Električna energija može se prenositi nadzemnim vodovima ili podzemnim kabelima. U svim je slučajevima napon visok jer se s trenutačnom tehnologijom velike količine energije mogu učinkovito prenositi samo pri visokom naponu. U distribuciji, električna se energija pri srednjem naponu (često manjem od 33 kV) prenosi od sustava za prijenos do krajnjeg korisnika. Razlika između visokonaponskih vodova i srednjonaponskih distribucijskih vodova važna je sa stajališta očuvanja prirode jer rizik od električnog udara postoji samo kod srednjonaponskih distribucijskih vodova, a rizik od sudara, međutim, postoji i kod vodova za prijenos i distribuciju6 (vidjeti poglavlje 4.). Električna energija obično se prenosi nadzemnim električnim vodovima koji vise s tornjeva ili električnih stupova, ali ponekad se koriste i zakopani/podzemni električni vodovi, posebno u gradskim područjima ili na osjetljivim lokacijama. Nadzemni električni vodovi posebno utječu na biološku raznolikost, zdravlje i krajolik, a ti su utjecaji drukčiji od utjecaja podzemnih vodova. S druge strane, početni troškovi ulaganja u podzemne kabele često mogu biti znatno viši nego za nadzemne električne vodove.
6 U ovim smjernicama izraz „prijenos” odnosi se na cijeli sustav, od prijenosa u užem smislu do distribucije. Ako su utjecaji
vodova za prijenos, potprijenos i distribuciju različiti, koristit će se konkretni izraz.
14
Fotografija lijevo: Izgradnja nadzemnog električnog voda na lokaciji Hill of Aldie, Ujedinjena Kraljevina © Anne Burgess, Creative Commons. Fotografija desno: Dvosistemski dalekovod s jedinstvenim naponom i s četiri vodiča u snopu© yummifruitbat, Creative Commons.
1.4. Projekti od zajedničkog interesa7
Važećom Uredbom o smjernicama za transeuropsku energetsku strukturu („Uredba o TEN-E-u”), koja je stupila na snagu 15. svibnja 2013., utvrđuju se pravni okvir i okvir politike kako bi se optimizirao razvoj mreže na europskoj razini do 2020. i poslije. U njoj se utvrđuje 12 strateških prioritetnih koridora i tematskih područja za energetsku infrastrukturu s transeuropskom/prekograničnom dimenzijom. Uredbom se utvrđuje postupak za popise
projekata od zajedničkog interesa8 na razini Unije koji se sastavlja svake dvije godine,
čime se doprinosi razvoju mreža energetske infrastrukture u svakom od 12 prioritetnih koridora i tematskih područja. Kako bi se projekt unio na popis Unije, najmanje dvije države članice moraju od njega imati značajnu korist, treba pridonositi integraciji tržišta i jačanju tržišnog natjecanja, povećati sigurnost opskrbe i smanjiti emisije CO2. Postupak utvrđivanja temelji se na regionalnoj suradnji, uključuje države članice i razne dionike, koji osiguravaju znanje i stručnost u pogledu tehničke izvedivosti i tržišnih uvjeta, i s nacionalnog i s europskog aspekta. Treći popis Unije sa 173 projekta za energetsku infrastrukturu od zajedničkog interesa9 donesen je u studenome 2017. Na tom je popisu 106 projekata povezanih s električnom energijom, uključujući vodove za prijenos električne energije i skladišta električne energije, 4 projekta pametnih mreža i 53 projekta povezana s plinom. Prvi put su se na popisu projekata od zajedničkog interesa našla 4 projekta za mrežu za prijenos ugljičnog dioksida. Popis projekata od zajedničkog interesa ažurira se svake dvije godine kako bi se obuhvatili novi potrebni projekti i uklonili dovršeni projekti. Ti projekti od zajedničkog interesa sad mogu biti prihvatljivi za financijsku potporu u okviru Instrumenta za povezivanje Europe (CEF). Za transeuropsku energetsku infrastrukturu u
7 https://ec.europa.eu/energy/en/topics/infrastructure/projects-common-interest 8 Vrste kategorija energetske infrastrukture koje treba razviti u skladu s Uredbom o smjernicama za transeuropsku energetsku strukturu („Uredba o TEN-E-u”) navedene su u Prilogu II. Uredbi. 9 https://ec.europa.eu/energy/sites/ener/files/publication/MJ3010705ENC.pdf
15
okviru tog novog instrumenta za razdoblje od 2014. do 2020. izdvojeno je 5,35 milijardi EUR. U okviru drugog i trećeg poziva na podnošenje prijedloga 2016. je dodijeljeno ukupno 707 milijuna EUR bespovratnih sredstava za 27 projekata od zajedničkog interesa. Ta su bespovratna sredstva bila za 11 projekata u elektroenergetskom sektoru i 15 projekata u sektoru plina te za jedan projekt povezan s pametnom mrežom. Bespovratna sredstva dodijeljena su i za 8 građevinskih radova i 19 studija. Godine 2017. 800 milijuna EUR bespovratnih sredstava u okviru Instrumenta za povezivanje Europe izdvojeno je za projekte od zajedničkog interesa. S obzirom na to da su od strateške važnosti za EU, projekti od zajedničkog interesa predviđeni su za usklađeno planiranje i postupak izdavanja dozvola. To podrazumijeva, na primjer, imenovanje jedinstvenog nadležnog nacionalnog tijela koje djeluje kao „jedinstvena kontaktna točka” za sve dozvole te obvezujući rok od tri i pol godine za dobivanje odobrenja. Cilj je ubrzati postupke i osigurati brzo dobivanje dozvola i upravljanje projektima koji se smatraju potrebnima za postizanje energetske sigurnosti i kojima se mogu ostvariti klimatski i energetski ciljevi EU-a te istodobno osigurati poštovanje najviših standarda propisanih zakonodavstvom Unije u području okoliša, a i povećati transparentnost i poboljšati sudjelovanje javnosti. S druge strane, tako bi projekti od zajedničkog interesa trebali postati privlačniji ulagačima jer je poboljšan regulatorni okvir.
Energetski projekti od zajedničkog interesa: interaktivna karta Europska komisija uspostavila je platformu za transparentnost10 na kojoj s pomoću internetskog preglednika karte korisnici mogu pronaći i istražiti sva 173 projekta od zajedničkog interesa koji su prihvaćeni 2017. Projekti se mogu pregledavati prema vrsti energije (električna energija, plin, nafta ili druga), vrsti infrastrukture, zemlji i/ili prioritetnom koridoru. Za svaki projekt netom nakon donošenja dostupni su i tehnički sažeci.
Trebalo bi, međutim, naglasiti da su projekti od zajedničkog interesa na popisu Unije u različitim fazama razvoja. Neki su još u ranim fazama razvoja, stoga je potrebno izraditi studije kako bi se dokazalo da je projekt izvediv. Uključivanjem takvih projekata na Unijin popis projekata od zajedničkog interesa ne dovodi se u pitanje ni ishod relevantnih procjena okoliša te postupaka izdavanja dozvola. Ako se dogodi da projekt s popisa Unije nije u skladu s pravnom stečevinom EU-a, izbrisat će se s popisa. Kako bi se državama članicama pružila potpora u određivanju primjerenih zakonodavnih i nezakonodavnih mjera za pojednostavnjenje raznih postupaka procjene okoliša te kako bi se
10 http://ec.europa.eu/energy/infrastructure/transparency_platform/map-viewer
16
osigurala usklađena primjena postupaka propisanih u skladu sa zakonodavstvom Unije u pogledu projekata od zajedničkog interesa, Komisija je u srpnju 2013. izdala smjernice11.
Što „pojednostavnjenje” znači? Pojednostavnjenje znači: poboljšanje i bolja usklađenost postupaka procjene okoliša kako bi se smanjilo nepotrebno administrativno opterećenje i stvorile sinergije te tako skratilo vrijeme potrebno za zaključenje postupka procjene te istodobno osigurala visoka razina zaštite okoliša s pomoću sveobuhvatnih procjena utjecaja okoliša u skladu s pravnom stečevinom EU-a u području okoliša.
Izvor: Smjernice „Pojednostavnjenje postupaka procjene okoliša za projekte od zajedničkog interesa u području energetske infrastrukture”, srpanj 2013.
U smjernicama se daje šest glavnih preporuka za pojednostavnjenje postupaka. One se temelje na iskustvu u provedbi te dobrim praksama koje su dosad utvrđene u državama članicama (za podrobnije informacije vidjeti poglavlje 4.), ali ne samo na tome. Preporuke su posebno usmjerene na:
rano planiranje, izradu planova djelovanja i utvrđivanje opsega procjena,
rano i djelotvorno integriranje procjena okoliša i drugih zahtjeva u području okoliša,
postupovnu koordinaciju i rokove,
prikupljanje podataka, razmjenu podataka i kontrolu kvalitete,
prekograničnu suradnju te
rano i djelotvorno sudjelovanje javnosti. U idućim se poglavljima ovog vodiča obraća posebna pozornost na postupak izdavanja dozvola u skladu s Direktivom o staništima u kontekstu planova i projekata za prijenos energije. Drugi postupci izdavanja dozvola u području okoliša nisu detaljno obuhvaćeni, ali spominju se ako su relevantni. Ovim se dokumentom stoga nadopunjuje navedeni priručnik za pojednostavnjenje postupaka za projekte od zajedničkog interesa, ali on ima šire područje primjene jer obuhvaća sve vrste infrastruktura za prijenos nafte, plina i električne energije, neovisno o tome je li riječ o projektu od zajedničkog interesa.
11 Smjernice „Pojednostavnjenje postupaka procjene okoliša za projekte od zajedničkog interesa u području energetske
infrastrukture”, srpanj 2013. http://ec.europa.eu/energy/infrastructure/pci/doc/20130724_pci_guidance.pdf
17
2. ZAKONODAVSTVO EU-a O PRIRODI
2.1. Uvod
Neki planovi i projekti za prijenos energije mogli bi utjecati na jedno ili više područja Natura 2000 obuhvaćenih mrežom zaštićenih područja EU-a Natura 2000 ili bi mogli utjecati na određene rijetke i ugrožene vrste zaštićene zakonodavstvom EU-a. U direktivama o staništima i pticama utvrđuju se odredbe kojih se u tim slučajevima treba pridržavati. U ovom se poglavlju daje pregled tih odredaba. U idućim se poglavljima predstavljaju posebni elementi postupka izdavanja dozvola iz članka 6. Direktive o staništima, posebno kad je riječ o planovima ili projektima za prijenos energije.
2.2. Direktive o pticama i staništima
Zaustavljanje gubitka biološke raznolikosti EU-a prepoznato je kao važan element strategije Europa 2020., u kojoj se poziva na pametnu, uključivu i održivu politiku rasta u okviru koje se uzimaju u obzir važne socioekonomske koristi koje društvo ima od prirode. U ožujku 2010. čelnici država i vlada EU-a zadali su si ambiciozan cilj da zaustave i smanje gubitak biološke raznolikosti u Europi do 2020. Komisija je u svibnju 2011. donijela novu strategiju EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020. (COM(2011) 244)12 kojom se utvrđuje okvir politike u svrhu ostvarenja zadanih ciljeva. Direktiva o pticama13 i Direktiva o staništima14 temelj su politike EU-a o biološkoj raznolikosti. Njima se omogućava svim državama članicama EU-a da surađuju u okviru zajedničkog zakonodavnog okvira na očuvanju najugroženijih i najvrednijih vrsta i staništa Europe u cijelom njihovom prirodnom arealu u EU-u, neovisno o političkim i upravnim granicama. Tim dvjema direktivama nisu obuhvaćene sve vrste biljaka i životinja iz Europe (odnosno, nije obuhvaćena sva biološka raznolikost Europe). Naime, u njima se stavlja naglasak na podskup od oko 2 000 vrsta kojima je potrebna zaštita kako bi se spriječilo njihovo smanjenje ili propadanje. One se često nazivaju vrstama od interesa Zajednice ili zaštićenim vrstama EU-a. Direktivom o staništima posebno je zaštićeno i oko 230 rijetkih ili ugroženih stanišnih tipova. Opći je cilj te dvije direktive osigurati održavanje i obnovu povoljnog stanja očuvanosti15 vrsta i stanišnih tipova zaštićenih tim direktivama na cijelom njihovom prirodnom arealu u EU-u. Taj je cilj definiran u pozitivnom smislu i usmjeren je na povoljnu situaciju koju treba postići i održavati. Stoga ovdje nije riječ samo o izbjegavanju pogoršanja stanja.
12 http://ec.europa.eu/environment/nature/biodiversity/strategy/index_en.htm 13 Direktiva Vijeća 2009/147/EZ (kodificirana verzija Direktive Vijeća 79/409/EEZ o očuvanju divljih ptica, kako je izmijenjena) – vidjeti http://ec.europa.eu/environment/nature/legislation/index_en.htm 14 Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore, pročišćena verzija od 1.1.2007. – http://ec.europa.eu/environment/nature/legislation/index_en.htm 15 Koncept „povoljnog stanja očuvanosti” ne spominje se u Direktivi o pticama, ali u članku 4. stavcima 1. i 2. Direktive o pticama postoje analogni zahtjevi za posebna zaštićena područja.
18
Kako bi se ostvario taj cilj, direktivama EU-a o prirodi propisuje se da države članice:
odrede i očuvaju ključna područja za zaštitu vrsta i stanišnih tipova navedenih u prilozima I. i II. Direktivi o staništima i Prilogu I. Direktivi o pticama, uključujući ptice selice. Ta su područja dio mreže Natura 2000 u EU-u,
utvrde sustav zaštite vrsta za sve europske vrste divljih ptica i ostale ugrožene vrste navedene u prilozima IV. i V. Direktivi o staništima. Taj se sustav zaštite primjenjuje na cijelom prirodnom arealu vrsta u EU-u, odnosno na širem području (unutar i izvan područja Natura 2000).
2.3. Upravljanje područjima mreže Natura 2000 i njihova zaštita
Dosad je više od 27 000 područja određeno područjima mreže Natura 2000. Ona pokrivaju ukupno oko 18 % europskog kopnenog područja te znatna morska područja.
PREGLEDNIK MREŽE NATURA 2000: koristan alat za nositelje projekata Preglednik mreže Natura 2000 je internetski geografski informacijski sustav kartiranja koji nositeljima projekata omogućuje da lociraju i istraže svako područje mreže EU-a Natura 2000. Područja se mogu pregledati u vrlo sitnom mjerilu (1:500) pa se granice područja i ključne značajke krajolika prikazuju u vrlo visokoj rezoluciji. Za svako područje postoji standardni obrazac u kojem su navedene vrste i stanišni tipovi zbog kojih je određeno kao takvo, procijenjena veličina populacije i stanje očuvanosti na terenu te važnost tog područja za predmetne vrste ili stanišne tipove u EU-u.
http://natura2000.eea.europa.eu/
Zaštita i očuvanje područja mreže Natura 2000 uređeni su odredbama članka 6. Direktive o staništima. Podijeljene su na dvije vrste mjera: prvima, koje su uređene člankom 6. stavcima 1. i 2.16, upravlja se trajnim očuvanjem svih područja mreže Natura
16 Trebalo bi pojasniti da se članak 6. stavak 1. Direktive o staništima ne primjenjuje na posebna zaštićena
područja. Međutim, analogne se odredbe primjenjuju na posebna područja zaštite na temelju članka 4. stavaka 1. i 2. Direktive o pticama u kojem se utvrđuju „posebne mjere očuvanja” za posebna zaštićena područja. Međutim, u skladu s člankom 7. Direktive o staništima odredbe članka 6. stavaka 2. i 4. te direktive primjenjuju se i na područja od značaja za Zajednicu i na već klasificirana posebna zaštićena područja.
19
2000, a drugima, koje su uređene člankom 6. stavcima 3. i 4., utvrđuje se postupak izdavanja dozvola za planove ili projekte koji bi mogli imati značajan negativan učinak na područje mreže Natura 2000. U tom se članku jasno vidi da područja mreže Natura 2000 nisu zabranjena područja kad je u pitanju razvoj. Novi planovi i projekti sasvim su mogući ako se poštuju određene postupovne i materijalne zaštitne mjere. Postupak izdavanja dozvola uspostavljen je kako bi se osiguralo da se ti planovi i projekti provode u skladu s ciljevima očuvanja područja mreže Natura 2000.
2.3.1. Poduzimanje pozitivnih mjera očuvanja i sprečavanje pogoršanja stanja Članak 6. Direktive o staništima: stavak 1.: Za posebna područja očuvanja, države članice utvrđuju potrebne mjere za očuvanje koje prema potrebi uključuju odgovarajuće planove upravljanja, posebno priređene za ta područjima ili integrirane u druge razvojne planove te odgovarajuće zakonske, administrativne ili ugovorne mjere koje odgovaraju ekološkim zahtjevima prirodnih stanišnih tipova iz Priloga I. i vrstama iz Priloga II. koji su prisutni na tim područjima. stavak 2.: Države članice poduzimaju odgovarajuće korake kako bi se u posebnim područjima očuvanja izbjeglo pogoršanje prirodnih staništa i staništa vrsta, kao i uznemiravanje vrsta za koje su ta područja određena, u mjeri u kojoj bi takvo uznemiravanje moglo utjecati na ciljeve ove Direktive.
Člankom 6. stavcima 1. i 2. Direktive o staništima propisano je da države članice:
poduzimaju pozitivne mjere očuvanja koje su potrebne kako bi se održali ili obnovili stanišni tipovi i vrste za koje je to područje određeno (članak 6. stavak 1.),
poduzimaju mjere kako bi se izbjeglo pogoršanje stanja stanišnih tipova ili bilo kakvo znatno uznemiravanje prisutnih vrsta (članak 6. stavak 2.).
U vezi s prvom točkom, propisano je da države članice trebaju utvrditi jasne ciljeve očuvanja za svako područje mreže Natura 2000 na temelju stanja očuvanosti i ekoloških zahtjeva povezanih s prisutnim stanišnim tipovima i vrstama od značaja za EU. U najmanju bi ruku cilj očuvanja trebalo biti održavanje stanja očuvanosti vrsta i staništa za koje je područje određeno te sprečavanje daljnjeg pogoršanja stanja. Međutim, s obzirom na to da je opći cilj direktiva o prirodi da vrste i stanišni tipovi postignu povoljno stanje očuvanosti širom njihova prirodnog areala, možda budu potrebni ambiciozniji ciljevi očuvanja kako bi se poboljšalo njihovo stanje očuvanja na pojedinačnim područjima. Posebno je važno da nositelji projekata, planeri i tijela vlasti u području prijenosa energije budu upoznati s ciljevima očuvanja za područje mreže Natura 2000 jer će se mogući negativni učinci plana ili projekta trebati ocijeniti s obzirom na te ciljeve očuvanja17. Iako nisu obavezna, Direktivom o staništima tijela nadležna za prirodu potiču se na usku suradnju s lokalnim dionicima18 u razradi planova upravljanja područjima mreže Natura 2000. Ti planovi mogu biti vrlo koristan izvor informacija jer se u njima obično nalaze detaljne informacije o vrstama i stanišnim tipovima za koje je područje određeno, objašnjavaju se ciljevi očuvanja područja i, prema potrebi, odnos s drugim uporabama zemljišta u tom
17 http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/commission_note/commission_note2_HR.pdf 18 http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/commission_note/comNote%20conservation%20measures_HR.pdf
20
području. U njima se daje i pregled praktičnih mjera očuvanja koje su potrebne kako bi se ostvarili ciljevi očuvanja tog područja.
2.3.2. Postupak izdavanja dozvola za planove i projekte koji utječu na područja mreže Natura 2000 Članak 6. Direktive o staništima: stavak 3.: Svaki plan ili projekt koji nije izravno povezan s upravljanjem područjem ili potreban za njegovo upravljanje, ali bi na njega mogao imati značajan utjecaj, bilo pojedinačno bilo u kombinaciji s ostalim planovima ili projektima, predmet je ocjene prihvatljivosti utjecaja koje bi mogao imati na ta područje, s obzirom na ciljeve očuvanja područja. U svjetlu zaključaka procjene utjecaja na područje i sukladno odredbama stavka 4., nadležna tijela državne vlasti odobravaju plan ili projekt tek nakon što se uvjere da on neće negativno utjecati na cjelovitost dotičnog područja te, ako je to potrebno, nakon dobivanja mišljenja od šire javnosti. stavak 4.: Ako se, unatoč negativnoj procjeni utjecaja na područje i u nedostatku drugih pogodnih mogućnosti, plan ili projekt ipak moraju provesti zbog imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa, uključujući interese socijalne ili gospodarske prirode, država članica poduzima sve kompenzacijske mjere kako bi osigurala zaštitu koherentnosti mreže Natura 2000. Ona Komisiju izvješćuje o usvojenim kompenzacijskim mjerama. Kad se u određenom području nalazi prioritetni prirodni stanišni tip i/ili prioritetna vrsta, mogu se razmatrati samo ona pitanja koja se odnose na zdravlje ljudi ili javnu sigurnost, na korisne posljedice od primarnog značaja za okoliš ili, nastavno na mišljenje Komisije, na ostale imperativne razloge prevladavajućeg javnog interesa.
Člankom 6. stavcima 3. i 4. Direktive o staništima utvrđuje se postupak izdavanja dozvola koji se treba provoditi prilikom predlaganja plana ili projekta koji bi mogao utjecati na jedno ili više područja mreže Natura 200019. Postupak izdavanja dozvola primjenjiv je ne samo na planove ili projekte unutar područja mreže Natura 2000, nego i na planove ili projekte koji su izvan te mreže, ali bi mogli znatno utjecati na očuvanje vrsta i staništa unutar tog područja. Člankom 6. stavkom 3. Direktive o staništima propisano je da svaki plan ili projekt koji bi mogao znatno negativno utjecati na područje mreže Natura 2000 mora biti predmetom ocjene prihvatljivosti kako bi se ti učinci detaljno ispitali uzimajući u obzir posebne ciljeve očuvanja za to područje. Nadležno tijelo može pristati na plan ili projekt samo ako je na temelju rezultata ocjene prihvatljivosti utvrdilo da plan ili projekt neće negativno utjecati na cjelovitost dotičnog područja. Važno je napomenuti da je dužnost dokazati nepostojanje (a ne prisutnost) negativnih utjecaja. Ovisno o vrsti i težini utvrđenih utjecaja, ponekad je moguće prilagoditi plan ili projekt i/ili uvesti određene mjere za ublažavanje da bi se izbjeglo ili spriječilo, uklonilo ili smanjilo te utjecaje na neznatnu razinu kako bi se plan ili projekt mogao odobriti. U suprotnom se plan ili projekt mora odbiti i treba istražiti druga rješenja koja nisu toliko štetna. U iznimnim okolnostima može se primijeniti postupak odstupanja u skladu s člankom 6. stavkom 4. kako bi se odobrio plan ili projekt koji negativno utječe na cjelovitost jednog ili više područja mreže Natura 2000 ako se može dokazati da ne postoji druga mogućnost i ako se smatra da je plan ili projekt potreban zbog imperativnih razloga od prevladavajućeg javnog interesa. U tim slučajevima trebat će uvesti primjerene kompenzacijske mjere kako bi se osigurala zaštita sveukupne koherentnosti mreže Natura 2000. Konačno, važno je napomenuti da postupak izdavanja dozvola u skladu s Direktivom o staništima nije jednak postupku predviđenom u skladu s Direktivom o procjeni utjecaja na
19 U skladu s člankom 7. Direktive o staništima, odredbe članka 6. stavaka 3. i 4. te direktive primjenjuju se i na područja od značaja za Zajednicu i na već klasificirana posebna zaštićena područja.
21
okoliš i Direktivom o strateškoj procjeni okoliša, iako se mogu integrirati (za podrobnije informacije vidjeti poglavlje 7.) Za razliku od procjene utjecaja na okoliš i strateške procjene okoliša, čiji se rezultat mora uzeti u obzir pri donošenju odluke o odobrenju plana ili projekta, zaključci ocjene prihvatljivosti su konačni i na osnovu njih donosi se odluka o tome može li se plan ili projekt odobriti.
2.4. Odredbe o zaštiti vrsta
Druga skupina odredaba dviju direktiva EU-a o prirodi odnosi se na zaštitu određenih vrsta u cijelom njihovom prirodnom arealu u EU-u, odnosno i na područjima mreže Natura 2000 i izvan njih. Neke zaštićene vrste mogle bi biti osjetljive na određene vrste projekata za energetsku infrastrukturu, kao što su nadzemni vodovi. Stoga se te odredbe moraju uzeti u obzir prilikom razmatranja tih planova i projekata na potencijalno osjetljivim područjima izvan područja mreže Natura 2000 u okviru postupaka procjene utjecaja na okoliš ili strateške procjene okoliša. Odredbe o zaštiti vrsta odnose se na sve vrste divljih ptica koje prirodno obitavaju u EU-u te na ostale vrste navedene u prilozima IV. i V. Direktivi o staništima. Zapravo se od država članica zahtijeva da zabrane: – njihovo namjerno uznemiravanje tijekom razmnožavanja, podizanja mladunčadi, hibernacije i migracije, – oštećivanje ili uništavanje lokaliteta za razmnožavanje ili odmor, – namjerno uništavanje gnijezda ili jaja, ili vađenje s korijenom ili uništavanje zaštićenih biljaka.
Točne odredbe utvrđene su u članku 5. Direktive o pticama i člancima 12. (za životinje) i 13. (za biljke) Direktive o staništima20. Članak 5. Direktive o pticama: Ne dovodeći u pitanje članke 7. i 9. države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi uspostavile opći sustav zaštite svih vrsta ptica navedenih u članku 1., posebno zabranjujući:
((a) namjerno ubijanje ili hvatanje na bilo koji način;
(b) namjerno uništavanje ili oštećivanje njihovih gnijezda i jaja ili uklanjanje njihovih gnijezda; (c) izuzimanje njihovih jaja iz prirode i njihovo posjedovanje, čak i ako su prazna; (d) namjerno uznemiravanje tih ptica, posebno u razdoblju razmnožavanja ili podizanja mladunčadi, u tolikoj mjeri da bi to uznemiravanje bilo značajno s obzirom na ciljeve iz ovog članka; (e) držanje ptica koje pripadaju vrstama čije izlovljavanje i hvatanje su zabranjeni.
20 Vidjeti Smjernice o strogoj zaštiti životinjskih vrsta od interesa za Zajednicu u skladu s Direktivom o staništima,
http://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/species/guidance/index_en.htm
22
Članak 12. Direktive o staništima: 1. Države članice poduzimaju sve potrebne mjere za uspostavu sustava stroge zaštite životinjskih vrsta navedenih u Prilogu IV., točki (a) u njihovom prirodnom arealu, zabranjujući: (a) sve oblike namjernog hvatanja ili ubijanja primjeraka tih vrsta u divljini; (b) namjerno uznemiravanje tih vrsta, posebno u vrijeme razmnožavanja, podizanja mladih, hibernacije i migracije; (c) namjerno uništavanje ili uzimanje jaja iz divljine; (d) oštećivanje ili uništavanje lokaliteta za razmnožavanje ili odmor. 2. Države članice zabranjuju držanje, prijevoz i prodaju ili razmjenu tih vrsta te ponudu na prodaju ili razmjenu primjeraka uzetih iz divljine, osim onih koji su zakonito uzeti prije provedbe ove Direktive. 3. Zabrana iz stavka 1. točaka (a) i (b) i stavka 2. odnosi se na sve životne faze životinja na koje se ovaj članak primjenjuje.
Članak 13. Direktive o staništima: 1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi uspostavile sustav stroge zaštite biljnih vrsta navedenih u Prilogu IV., točki (b), zabranjujući: (a) namjerno branje, skupljanje, rezanje, vađenje s korijenom ili uništavanje takvih biljaka u njihovom prirodnom arealu u divljini; (b) držanje, prijevoz i prodaju ili razmjenu i nuđenje na prodaju ili razmjenu primjeraka takvih vrsta uzetih iz divljine, osim onih koje su zakonito uzeti prije provedbe ove Direktive. 2. Zabrane iz stavka 1. točaka (a) i (b) odnose se na sve faze biološkog ciklusa biljaka na koje se ovaj članak primjenjuje.
Odstupanja od tih odredaba dopuštena su u nekim okolnostima (npr. radi sprečavanja ozbiljnih šteta na usjevima te šteta povezanih sa stokom, šumama, ribnjacima i vodama) ako ne postoji ni jedno drugo zadovoljavajuće rješenje i ako posljedice tih odstupanja nisu u suprotnosti s općim ciljevima direktiva. Uvjeti za primjenu odstupanja utvrđeni su člankom 9. Direktive o pticama i člankom 16. Direktive o staništima. U pogledu infrastruktura za prijenos energije prvenstveno bi se mogli primijeniti razlozi povezani s „interes[om] javnog zdravlja i javne sigurnosti ili zbog ostalih imperativnih razloga [...] javnog interesa” (članak 16. stavak 1. točka (c)).
23
3. MOGUĆI UTJECAJI OBJEKATA ZA PRIJENOS
ENERGIJE NA MREŽU NATURA 2000 I ZAŠTIĆENE
VRSTE EU-a
3.1. Uvod
Projekti za energetsku infrastrukturu obično nisu velika prijetnja biološkoj raznolikosti. U mnogo slučajeva dobro osmišljeni i na odgovarajući način smješteni razvojni projekti nimalo ne utječu ili imaju tek ograničen utjecaj. Postoje i primjeri kad su projekti imali ukupne neto koristi za prirodu, posebno u područjima u kojima je prirodni okoliš već ozbiljno osiromašen. Međutim, svejedno postoji obveza da se u okviru raznih propisanih postupaka procjene okoliša koji su na snazi, kao što su procjene utjecaja na okoliš ili strateške procjene okoliša i ocjene prihvatljivosti (za pojedinosti vidjeti poglavlje 7.), procijene mogući učinci koje pojedini planovi ili projekti mogu imati na prirodni okoliš. U ovom se poglavlju razmatraju vrste mogućih utjecaja koje bi energetske infrastrukture mogle imati na staništa i vrste zaštićene u skladu s direktivama o pticama i staništima. Nositeljima projekata, operatorima za prijenos energije i relevantnim tijelima nastoji se pružiti pregled vrsta mogućih utjecaja na koje treba obratiti pozornost prilikom pripreme planova ili projekata povezanih s infrastrukturom za prijenos energije te pri provedbi ocjene prihvatljivosti u skladu s postupkom za izdavanje dozvola iz članka 6. Direktive o staništima ili pri provedbi procjene u skladu s direktivama o procjeni utjecaja na okoliš ili o strateškoj procjeni okoliša.
3.2. Potreba za pristupom na pojedinačnoj osnovi
Mora se naglasiti da mogući učinci u velikoj mjeri ovise o izvedbi i lokaciji određene energetske infrastrukture te o osjetljivosti prisutnih zaštićenih staništa i vrsta EU-a. Stoga je od presudne važnosti preispitati svaki plan ili projekt na pojedinačnoj osnovi. Podrazumijeva se da će izvedba svakog projekta za objekt za prijenos energije, uključujući projekte od zajedničkog interesa, ovisiti o nizu čimbenika, uključujući vrstu i količinu energije koja se prenosi, okoliš koji prima tu energiju (npr. je li riječ o kopnu ili moru), udaljenost potrebnu za prijenos te kapacitet potreban za primanje ili skladištenje. Projekti ne moraju obuhvaćati samo izgradnju, nego se mogu odnositi i na obnovu i/ili stavljanje izvan upotrebe jednog objekta ili infrastrukture, ili više njih, koji su potrebni za prijenos, primanje ili skladištenje energije na kopnu. Pri procjeni mogućih utjecaja na prirodu i divlje vrste važno je osim same glavne infrastrukture uzeti u obzir i sva povezana postrojenja i objekte kao što su privremene prilazne ceste, objekti i skladišta za opremu izvođača radova, gradilišta, betonski temelji, privremeni vodovi, iskopana zemlja i područja za suvišnu zemlju itd. Utjecaji mogu biti privremeni ili trajni, na samoj lokaciji ili izvan nje, kumulativni te se mogu pojaviti u različitim
24
fazama projektnog ciklusa (npr. tijekom izgradnje, obnove, održavanja i/ili stavljanja izvan upotrebe). Svi se ti čimbenici moraju uzeti u obzir. Odredbe u pogledu zaštite vrsta iz direktiva EU-a o prirodi moraju se uzeti u obzir kad postoji rizik da bi plan ili projekt za energetsku infrastrukturu mogao dovesti do smrti ili ozljede, namjernog uznemiravanja tijekom razmnožavanja, podizanja mladunčadi, hibernacije i migracije, ili oštećivanja ili uništavanja lokaliteta za razmnožavanje ili odmor vrsta koje su zaštićene dvjema direktivama (npr. orlovi i morski sisavci). Taj strogi sustav zaštite primjenjuje se u širem okolišu, odnosno i na područjima mreže Natura 2000 i izvan njih.
Mjere za ublažavanje
Ponekad se negativni utjecaji navedeni u ovom poglavlju mogu uspješno ublažiti. Ublažavanje obuhvaća uvođenje mjera u plan ili projekt kako bi se uklonili ti mogući negativni učinci ili kako bi se smanjili na razinu na kojoj više nisu značajni. To znači da te mjere moraju biti izravno povezane s izvjesnim utjecajima te se moraju temeljiti na dobrom razumijevanju predmetnih vrsta/staništa. Mjere za ublažavanje mogu uključivati promjenu lokacije projekta, ali mogu uključivati i promjene veličine, izvedbe i konfiguracije različitih aspekata energetske infrastrukture. Osim toga, može biti riječ i o privremenim prilagodbama tijekom faze izgradnje i operativne faze. Dodatne pojedinosti s primjerima mogućih mjera za ublažavanje navedene su u sljedećem poglavlju.
3.3. Pregled mogućih utjecaja na zaštićene vrste i staništa EU-a
Vrsta i razmjer utjecaja uvelike ovisi o tome koje su zaštićene vrste ili stanišni tipovi EU-a prisutni na određenom području, o njihovoj ekologiji, distribuciji i stanju očuvanosti. Zato svaki plan ili projekt treba pojedinačno, odnosno od slučaja do slučaja, ispitati. U nastavku se daje pregled najčešćih vrsta utjecaja do kojih može doći.
3.3.1. Gubitak, propadanje ili fragmentacija staništa U okviru projekata za infrastrukturu za prijenos energije može biti potrebno očistiti zemljište i ukloniti površinsku vegetaciju (što se često naziva izravnim zaposjedanjem zemljišta). U okviru tog postupka postojeća staništa mogu se mijenjati, oštetiti, fragmentirati ili uništiti. Razmjer gubitka i propadanja staništa ovisi o veličini, lokaciji i izvedbi projekta te o osjetljivosti pogođenih staništa. Važno je napomenuti da iako se stvarno zaposjedanje zemljišta može činiti ograničenim, neizravni učinci mogu biti puno prošireniji, posebno ako se razvojnim projektima utječe na hidrološke režime ili geomorfološke procese te na kvalitetu vode ili tla. Ti neizravni učinci mogu izazvati ozbiljno oštećenje, fragmentaciju i gubitak, ponekad i na popriličnoj udaljenosti od stvarne lokacije projekta. Važnost gubitka ovisi i o tome koliko su pogođena staništa rijetka i osjetljiva i/ili o njihovoj važnosti kao mjestu za hranjenje, razmnožavanje ili hibernaciju vrsta. Pri procjeni važnosti svakog gubitka ili propadanja staništa važno je razmotriti i moguću ulogu nekih staništa kao sastavnih dijelova koridora ili poveznih točaka važnih za raspršenost i migraciju te za prostorno ograničenija kretanja između, na primjer, mjesta za hranjenje i gniježđenje.
3.3.2. Uznemiravanje i raseljavanje
25
Uznemiravanje vrsta na njihovim uobičajenim mjestima razmnožavanja, hranjenja ili odmora te uz migracijske rute može dovesti do raseljavanja i isključenosti, pa tako i do prestanka upotrebe staništa. Vrste se mogu raseliti s područja na kojemu je projekt smješten ili s područja oko lokacije projekta, na primjer, uslijed povećanog prometa, prisutnosti ljudi, zbog buke, prašine, onečišćenja, umjetnog osvjetljenja ili vibracija prouzročenih građevinskim radovima ili nakon radova. Važnost utjecaja ovisi o razmjeru i stupnju uznemiravanja te o osjetljivosti pogođene vrste, a i o dostupnosti i kvaliteti drugih prikladnih staništa u blizini u koja se raseljene životinje mogu smjestiti. U slučaju rijetkih i ugroženih vrsta čak i malo ili trenutačno uznemiravanje može imati ozbiljne posljedice za njihov dugoročni opstanak u regiji.
3.3.3. Rizik od sudara i stradanja od električnog udara Ptice, a možda i šišmiši, mogu se sudariti s raznim dijelovima nadzemnih električnih vodova i drugim nadzemnim električnim objektima. Razina rizika od sudara uvelike ovisi o lokaciji i prisutnim vrstama te o vremenskim uvjetima i vidljivosti te o posebnoj izvedbi samih električnih vodova (posebno u slučaju stradanja od električnog udara). Vrste dugog životnog vijeka, s niskim stopama razmnožavanja i/ili rijetke vrste ili vrste koje su već u osjetljivom stanju očuvanosti (kao što su orlovi, supovi i rode) posebno mogu biti izložene riziku. Rizik od sudara i stradanja od električnog udara ptica dodatno se razmatra u poglavljima 4. i 5. U pogledu šišmiša, nažalost, općenito nema dovoljno studija o mogućim rizicima i utjecajima sudara s nadzemnim vodovima zbog toga što je teško pratiti koliko je malih životinja usmrćeno duž tako dugih linearnih infrastruktura.
3.3.4. Utjecaj prepreka U slučaju električne energije, infrastrukture za velike prijenose te infrastrukture za primanje i skladištenje mogu dovesti do toga da vrste općenito zaobiđu to područje, i tijekom migracija i na lokalnoj razini prilikom uobičajene potrage za hranom. Hoće li to prouzročiti problem ovisi o nizu čimbenika, kao što su veličina trafostanice, udaljenost između električnih vodova i njihovo usmjeravanje, razmjer raseljavanja vrsta i njihova mogućnost da nadomjeste povećanu potrošnju energije te stupanj ometanja na poveznicama između lokaliteta za hranjenje, spavanje i razmnožavanje.
Nekoliko znanstvenih timova izvijestilo je o novim dokazima da bi se životinje moglo zaplašiti
pa stoga ne bi prilazile električnim vodovima jer odašilju ljudima nevidljive UV-zrake.
Međunarodna skupina istraživača provela je studiju21 koja se temelji na opažanjima da
sobovi izbjegavaju električne vodove koji se protežu arktičkom tundrom. Iako se o toj temi još
uvijek malo zna, u nekim posebnim slučajevima ta vrsta izbjegavanja i fragmentacije
relevantna je prilikom utvrđivanja važnosti utjecaja.
3.4. Razlikovanje značajnih i beznačajnih učinaka
Prvi korak bilo koje procjene utjecaja je utvrđivanje vrsta i staništa na koje će plan ili projekt za infrastrukturu za prijenos energije vjerojatno utjecati, neovisno o tome poduzima li se
21 http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/cobi.12262/full
26
procjena utjecaja u skladu s člankom 6. Direktive o staništima ako projekt utječe na područje mreže Natura 2000 ili u skladu s Direktivom o procjeni utjecaja na okoliš ili Direktivom o strateškoj procjeni okoliša ako utječe na zaštićene vrste izvan mreže Natura 2000. Potom je potrebno utvrditi je li riječ o značajnom utjecaju. Pravni postupak za utvrđivanje „važnosti” utjecaja planova ili projekata koji posebno utječu na područja mreže Natura 2000 opisan je u poglavlju 7. U ovom poglavlju ukratko ćemo objasniti neka opća načela koja vrijede za određivanje razine „važnosti” utjecaja u slučaju divljih vrsta (neovisno o tome je li riječ o području mreže Natura 2000) kako bismo doprinijeli sveukupnom razumijevanju tog koncepta.
Procjenu važnosti utjecaja treba provesti za svaki slučaj zasebno i s obzirom na vrste i staništa koji bi mogli biti pogođeni. Gubitak nekoliko jedinki za neke vrste može biti beznačajan, ali takav gubitak za druge vrste može imati ozbiljne posljedice. Veličina populacije, rasprostranjenost, areal, reprodukcijska strategija i životni vijek – sve će to utjecati na važnost učinaka. Ti će se čimbenici na različitim područjima vjerojatno razlikovati. Treba uzeti u obzir i međusobnu povezanost učinaka: zaposjedanje zemljišta, na primjer, samo za sebe ne mora biti značajno za određenu vrstu, ali ako se tomu pridoda velik rizik od uznemiravanja ili raseljavanja, moglo bi doći do znatnog pogoršanja fizičkog stanja te na kraju i do smanjenja stope preživljavanja. Procjena važnosti utjecaja treba se razmotriti i s obzirom na odgovarajući geografski opseg. Za migracijske vrste koje prelaze velike udaljenosti utjecaj na određenom području može imati posljedice za vrstu na mnogo većem geografskom području. I u pogledu stalnih vrsta koje raspolažu velikim područjima ili različito upotrebljavaju staništa možda bi svejedno trebalo razmotriti moguće utjecaje na regionalnoj a ne na lokalnoj razini. Konačno, navedena razmatranja trebala bi se temeljiti na najboljim dostupnim podacima. Za to bi možda trebalo unaprijed, prije same provedbe projekta, provesti ciljana terenska istraživanja ili programe praćenja.
3.5. Kumulativni učinci
Trebalo bi uzeti u obzir i procjenu kumulativnih učinaka prilikom utvrđivanja utjecaja na područja mreže Natura 2000, kako je propisano člankom 6. stavkom 3. Direktive o staništima. Kumulativni učinci planova i projekata često mogu biti izuzetno važni te ih treba pažljivo procijeniti. Do njih može doći kad je nekoliko energetskih struktura prisutno na nekom području ili duž preletničkog puta ili kad se projekt za energetsku infrastrukturu provodi na istom području kao i druga vrsta plana ili projekta (npr. druga industrijska inicijativa). Kumulativni učinak je kombinirani učinak kad se sve te aktivnosti zajedno uzmu u obzir. Neki projekt za energetsku infrastrukturu sam za sebe ne mora imati značajan učinak, ali ako se njegovi učinci dodaju učincima drugih planova ili projekata u tom području, njihovi kombinirani učinci mogli bi biti značajni. Na primjer, projekt za naftovod koji prolazi dijelom močvarnog zemljišta može dovesti do male, ali prihvatljive, razine privremenog propadanja staništa na koje se to stanište može jako dobro prilagoditi. Međutim, ako se na tom močvarnom zemljištu provodi i sustav odvodnje i/ili projekt izgradnje ceste, ukupni hidrološki učinci svih tih projekata mogli bi dovesti do trajnog gubitka, fragmentacije ili isušivanja tog zemljišta. U tom slučaju, dok utjecaj prvog i drugog projekta zasebno nije zamjetan, ukupni utjecaj oba projekta mogao bi biti značajan. To utječe na odluku o planiranju u pogledu oba projektna prijedloga.
27
Kumulativni utjecaji moraju se uzeti u obzir i u okviru postupaka procjene utjecaja na okoliš i strateške procjene okoliša. S obzirom na to da se diljem EU-a razvoj energetske infrastrukture odvija vrlo brzo, važno je da se kumulativni učinci procijene već u početnim fazama procjene okoliša, a ne tek kao „primisao” na kraju postupka čime bi se odgodile odluke o usklađenosti projektnog prijedloga s odredbama zakonodavstva EU-a.
28
4. MOGUĆI UTJECAJI ELEKTROENERGETSKE
MREŽNE INFRASTRUKTURE NA DIVLJE PTICE
4.1. Uvod
U prethodnom je poglavlju pružen opći pregled vrsta potencijalnih učinaka na koje treba obratiti pozornost pri razvoju energetskih infrastrukturnih projekata, osobito u područjima mreže Natura 2000 i oko njih te u blizini drugih osjetljivih područja kojima se koriste vrste koje su zaštićene dvjema direktivama EU-a o prirodi. Naglasak je ovog poglavlja na analizi učinaka koje bi elektroenergetska infrastruktura mogla imati osobito na divlje ptice u Europi. Riječ je o temi kojoj se posljednjih godina posvećuje velika pozornost i gdje bi učinci mogli biti češći i važniji u odnosu na druge vrste kopnene energetske infrastrukture.
4.2. Elektroenergetska mrežna infrastruktura
Za razliku od drugih proizvoda, električnu energiju nije moguće skladištiti i stoga ju je potrebno proizvoditi i prenositi do potrošača u realnom vremenu. Zato su sustavi za prijenos električne energije složeniji i dinamičniji od drugih sustava komunalne infrastrukture kao što su voda ili prirodni plin. Nakon što se električna energija proizvede u elektrani, visokonaponskim prijenosnim vodovima (110 – 750 kV u Europi, ENTSO, 2012.) velike se količine električne energije prenose na velike udaljenosti do transformatorskih stanica. Od transformatorskih stanica srednjonaponski (1 – 60 kV) i niskonaponski (1 kV >) distribucijski vodovi dovode električnu energiju privatnim i poslovnim potrošačima. Slika 3. (USDA, 2009.)
29
Elektroenergetski sustav vrlo je zamkast. Prijenosna mreža ne uključuje samo prijenosne vodove od elektrana do rasklopnih postrojenja, već i vodove od jednog prijenosnog voda do drugog, čime se stvara sustav koji pomaže osigurati nesmetan protok električne energije. Ako se prijenosni vod isključi iz upotrebe u jednom dijelu električne mreže, obično se električna energija preusmjeri na druge električne vodove tako da se može i dalje isporučivati potrošačima (PSCW, 2009.). Električna energija može se prenositi nadzemnim vodovima ili podzemnim kabelima, izmjeničnom ili istosmjernom strujom. Pritom je napon uvijek visok jer se time osigurava veća učinkovitost na velikim udaljenostima (obično većima od 600 km). Uobičajeni način prijenosa električne energije su nadzemni vodovi izmjenične struje (EASAC, 2009.). Prednosti nadzemnih vodova u odnosu na podzemne kabele su to da su troškovi gradnje nadzemnih vodova dosad bili znatno manji od troškova polaganja podzemnih kabela i da imaju veći kapacitet. Očekivani vijek trajanja nadzemnih vodova je dug i može iznositi i do 70 ili 80 godina. Glavni nedostaci nadzemnih vodova su korištenje zemljišta, njihov izgled i različiti utjecaji na okoliš (EASAC, 2009.)22. Konstrukcije prijenosnih vodova nose barem jedan trofazni krug. Na njima se nalaze tri vodiča pod naponom (ili više njih ako su u snopu) i mogu imati jedan ili dva uzemljena vodiča (koji se obično nazivaju zaštitnom užadi) ugrađena iznad faznih vodiča za zaštitu od udara munje. Konstrukcije distribucijskih vodova mogu nositi niz konfiguracija vodiča (APLIC, 2006.). Većina komercijalnih nadzemnih vodova izmjenične struje uključuje neki oblik uporišne konstrukcije na koju su pričvršćeni izolatori i električni vodiči. Uporišne konstrukcije mogu se sastojati od drvenih stupova, čeličnocijevnih ili čeličnorešetkastih konstrukcija, armiranobetonskih stupova ili kompozitnih stupova od stakloplastike ili drugih materijala. Izolatori su napravljeni od porculana ili polimernih materijala koji obično ne provode struju. Električni vodiči obično se izrađuju od bakra ili aluminija (Bayle, 1999., Janss, 2000., APLIC, 2006.).
22 http://www.easac.eu/fileadmin/PDF_s/reports_statements/Transforming.pdf
30
Trofazni sustavi upotrebljavaju se i za distribucijske i prijenosne vodove. Jedna je od glavnih prednosti trofaznih sustava to što se njima mogu prenijeti velike količine električne energije na velike udaljenosti (APLIC, 2006.).
4.3. Mogući negativni utjecaji elektroenergetske infrastrukture na divlje ptice
U nastavku je pregled glavnih utjecaja na vrste divljih ptica. Neke zaštićene europske vrste očigledno su podložnije određenim vrstama utjecaja – posebno stradanju od električnog udara i sudara – zbog svoje veličine, građe, ponašanja i rasprostranjenosti. U tablici u Prilogu 2. naveden je sustavan popis prioritetnih utjecaja interakcija ptičjih populacija i električnih vodova (Birdlife, 2013.). U tablici se ne sugerira da se ti utjecaji ostvaruju onako kako je opisano u svim okolnostima. Mnogo toga ovisi o predmetnoj vrsti i okolnostima u svakom pojedinom slučaju te o raspoloživosti korektivnih mjera za ublažavanje takvih utjecaja. Zašto neke vrste češće stradavaju od električnih vodova nego druge?
Često su tomu razlog sljedeće fiziološke, bihevioralne i ekološke značajke:
krupno tijelo,
slab frontalni vid,
preferiranje aktivnosti noću,
„slabi letači”, ptice sa slabijim sposobnostima manevriranja (sudari),
neiskusni letači, mlade ptice (električni udari i sudari),
preferiranje povišenih mjesta za spavanje, sjedenje ili gniježđenje,
preferiranje otvorenih staništa, bez stabala (električni udari),
sklonost okupljanju u jata,
vrste koje se lako uznemiruju,
preferiranje niskih staništa (u odnosu na gušću električnu mrežu),
rijetke i ugrožene vrste (uz manju gustoću populacije, manju plodnost itd., vidjeti u nastavku),
manje brojne vrste (s manjim potencijalom zamjene),
vrste s manjim reprodukcijskim potencijalom (povećanjem smrtnosti odraslih ptica produljuje se vrijeme potrebno za oporavak od populacijskih gubitaka),
vrste koje su manje plodne, imaju nisku stopu smrtnosti i dugo očekivano trajanje života (smanjenjem aktivacijskog potencijala tijekom stalnog gubitka populacije),
ptice koje migriraju na duge udaljenosti, među kontinentima (veliki prostorni raspon i vrlo različite razine ublažavanja utjecaja električnih vodova).
4.3.1. Električni udari
Električni udari mogu imati velike posljedice za nekoliko vrsta ptica te uzrokuju smrt tisuća ptica godišnje23. Električni udar može se dogoditi kada ptica istovremeno dodirne dva fazna vodiča ili jedan vodič i jedan uzemljeni uređaj, posebno ako joj je perje mokro (Bevanger,
23 https://www.unenvironment.org/news-and-stories/story/planning-can-help-prevent-renewable-energy-surge-harming-wildlife
31
1998.). Posebno često od električnog udara stradaju, među ostalim, vrste iz redova Ciconiiformes, Falconiformes, Strigiformes i Passeriformes (Bevanger, 1998.) – vidjeti tablicu u nastavku. Općenito se smatra da rizik za ptice ovisi o tehničkoj izvedbi i pojedinostima dizajna energetskih objekata. Rizik od električnog udara posebno je visok u slučaju „loše projektiranih” srednjonaponskih električnih stupova („ubojiti stupovi”) (BirdLife International, 2007.). Čimbenici koji utječu na vjerojatnost da ptica strada od električnog udara su, među ostalim:
građa ptice: velike su ptice ranjivije jer je vjerojatnost da raširenim krilima ili drugim dijelovima tijelima dosegnu električne sastavne dijelove veća nego kod malih ptica (Olendorff et al., 1981.; APLIC, 2006.),
ponašanje ptice: ptice koje sjede, spavaju i gnijezde se na električnim stupovima ranjivije su (Bevanger, 1998.). Čini se da vrste koje se gnijezde na tlu (eje i neke sove) rijetko stradaju od električnog udara jer obično love u letu, a odmaraju se na tlu ili blizu tla (Benson, 1981.),
vrsta i konfiguracija stupa: o većina ptica strada na stupovima srednjonaponskih distribucijskih vodova (od 1 kV do
60 kV) zbog malenog razmaka između pojedinih dijelova (Haas i Nipkow, 2006.), o puno više ptica stradava na stupovima s posebnom funkcijom (zatezni stupovi,
prepletni stupovi, križišni stupovi ili stupne trafostanice) nego na jednostavnim tangencijalnim strukturama (Demeter et al., 2004.),
o López-López i suradnici (2011.) dokazali su da se naknadnom prilagodbom opasnih, loše projektiranih stupova moglo znatno smanjiti stradanje ptica,
okolišni čimbenici: o količina lovine: broj grabljivica stradalih od električnog udara povećava se s
povećanjem broja lovine (Benson, 1981.; Guil et al., 2011.), o pokrivenost vegetacijom i njezina struktura: struktura vegetacije može utjecati na
dostupnost lovine i uspješnost potrage za hranom u grabežljivaca (Guil et al., 2011.), o stanište: ptice češće upotrebljavaju električne stupove i stradaju od električnog udara
na njima u područjima s rijetkim mjestima za sjedenje, kao što su livade i močvarna područja (Haas et al., 2005.; Lehman et al., 2007.),
o topografija: kad su posrijedi stradanja od električnog udara, topografija utječe na to gdje će ptice sjediti i spavati, a visina vegetacije utječe na dostupnost prirodnih mjesta za sjedenje u tom području. Što je veći nagib, to je veća smrtnost orlova, možda zbog njihove navike da love s povišenih mjesta na kojima sjede. Studije su pokazale da se na stupovima na dominantnim mjestima, okruženima visokim obroncima, bilježe više stope stradanja od električnog udara. (Guil et al., 2011.),
spol: unutar iste vrste veće ženke češće stradaju od električnog udara (Ferrer i Hiraldo, 1992.),
dob: mlade i nezrele ptice podložnije su stradanju od električnog udara nego odrasle ptice. Razlog je tomu nedostatak iskustva pri slijetanju i polijetanju (Benson, 1981.; Harness, 1997.; Bevanger, 1998.; Harness i Wilson, 2001.; Janss i Ferrer, 2001.; González et al., 2007.),
prostor: u određenim je glavnim područjima za ptice stopa stradanja od električnog udara viša nego u područjima s manje ptica (npr. područja za razmnožavanje s velikom gustoćom ptičjih populacija, zone raspršivanja, područja okupljanja, migracijski koridori) (González et al., 2006.; Cadahia et al., 2010.),
32
sezona: većina ptica strada u kasno ljeto, u razdoblju othranjivanja mladunčadi ili neposredno nakon toga. Veliki orlovi ugroženiji su ujesen i zimi, možda zbog močenja perja pri nepovoljnim vremenskim uvjetima (kiša, snijeg), što je veoma važno za rizik od električnog udara. (Benson, 1981.; Bevanger, 1998.; Lasch et al., 2010.; Manville, 2005.; Lehman et al., 2007.),
dominantni smjer vjetra u odnosu na konzolu stupa također može pridonijeti stradanju grabljivica od električnog udara. Čini se da manje orlova strada na stupovima kojima su konzole okomite na dominantni smjer vjetra nego na onima kojima su konzole dijagonalne u odnosu na smjer vjetra ili paralelne s njim zbog poteškoća povezanih s polijetanjem i slijetanjem pri bočnom vjetru (Nelson i Nelson, 1976.).
33
U tablici u nastavku dan je pregled europskih porodica ptica za koje je utvrđeno da su podložne električnim udarima i/ili sudarima (Birdlife, 2013.).
Tablica 1. Jačina utjecaja stradanja od električnog udara i sudara s električnim vodovima na populacije ptica različitih porodica ptica u Euroaziji.
0 = stradanja ptica nisu prijavljena ili nisu vjerojatna; I = prijavljena su stradanja, ali čini se da nije ugrožena populacija ptica; II = brojna stradanja na regionalnoj ili lokalnoj razini, ali bez znatnog utjecaja na sveukupnu populaciju vrste; III = stradanja uvelike doprinose smrtnosti vrste, kojoj prijeti izumiranje, na regionalnoj razini ili šire.
Porodice ptica u Euroaziji za koje je na međunarodnoj razini utvrđeno da su podložne električnim udarima i
sudarima
Stradanja od električnog
udara
Stradanja od sudara
Plijenori (Gaviidae) i gnjurci (Podicipedidae) 0 II
Zovoji, burnice (Procellariidae) 0 II
Blune (Sulidae) 0 I
Nesiti (Pelicanidae) I II – III
Kormorani (Phalacrocoracidae) I I
Čaplje, bukavci (Ardeidae) I II
Rode (Ciconiidae) III II
Ibisi (Threskiornithidae) I II
Plamenci (Phoenicopteridae) 0 II
Patke, guske, labudovi, ronci (Anatidae) 0 II
Grabljivice (Accipitriformes i Falconiformes) II – III I – II
Jarebice, prepelice, tetrijebi (Galliformes) 0 II – III
Kokošice, mlakuše, liske (Rallidae) 0 II
Ždralovi (Gruidae) 0 III
Droplje (Otididae) 0 III
Kulici i vivci, šljuke (Charadriidae + Scolopacidae) I II – III
Pomornici (Stercorariidae) i galebovi (Laridae) I II
Čigre (Sternidae) 0 – I I – II
Njorke (Alcidae) 0 I
Sadže (Pteroclididae) 0 II
Golubovi, grlice (Columbidae) I – II II
Kukavice (Cuculidae) 0 I – II
Sovke (Strigiformes) II – III II
Legnjevi (Caprimulgidae) i čiope (Apodidae) 0 I – II
Pupavci (Upupidae) i vodomari (Alcedinidae) I I – II
Pčelarice (Meropidae) 0 – I I – II
Zlatovrane (Coraciidae) I – II I – II
Djetlići (Picidae) I I – II
Gavrani, vrane, šojke (Corvidae) II I – II
Ptice pjevice male i srednje veličine (Passeriformes) I I – II
34
4.3.2. Sudari Sudari s električnim vodovima uzrokuju smrt milijuna ptica diljem svijeta i mogu uzrokovati visoku stopu smrtnosti nekih vrsta ptica (Bevanger, 1994., 1998.; Janss, 2000.; APLIC, 2006.; Drewitt i Langston, 2008.; Jenkins et al., 2010.; Martin, 2011.; Prinsen et al., 2011.). Empirijski podaci i teoretska razmatranja upućuju na to da su vrste manje površine krila u odnosu na svoju masu te kraćih i širih krila u velikoj opasnosti od sudara s električnim vodovima. Te ptice brzo lete, a kombinacija teškog tijela i malih krila ograničava im brzinu reakcije na neočekivane prepreke (Bevanger, 1998.). Kad se razmatra broj prijavljenih stradanja od sudara u odnosu na brojnost i veličinu populacije predmetne vrste, čini se da su neke vrste iz redova Galliformes, Gruiformes, Pelecaniformes i Ciconiiformes posebno nesrazmjerno pogođene (Bevanger, 1998.) – vidjeti tablicu 1. Čimbenici koji utječu na sudare su, među ostalim:
građa ptice: ptice velike tjelesne mase i relativno kratkih krila i repa, koje se opisuju kao „slabi letači”, u najvećoj su opasnosti od sudara (Bevanger, 1998.; Janss, 2000.),
fiziologija ptice: određene vrste ptica barem su privremeno slijepe u smjeru letenja (Martin, 2011.),
ponašanje ptice: o sklonost okupljanju u jata, pri čemu su vrste koje svakodnevno prelaze preko
električnih vodova radi okupljanja na područjima za hranjenje, gniježđenje i spavanje te na povratku s tih područja posebno ranjive (Janss, 2000.),
o vrste ptica koje redovito nisko lete noću ili u sumrak češće se sudaraju nego vrste koje većinom lete danju,
drugi čimbenici kao što su vremenski uvjeti, konfiguracija vodova, trasiranje vodova, upotreba staništa, vegetacija uz vodove, topografija, uznemiravanje, izbor migracijskih ruta i mjesta za zaustavljanje, koje bi također trebalo razmotriti.
Stradanja ptica od električnog udara i sudara s vodovima uzrokuju ekonomske gubitke Prekidi opskrbe električnom energijom zbog ptica smanjuju pouzdanost isporuke energije i povisuju njezine troškove. Neki prekidi opskrbe mogu utjecati samo privremeno na nekoliko klijenata, ali ipak mogu utjecati na pouzdanost isporuke komunalnog poduzeća i jamstva klijenata. Veći prekidi opskrbe mogu imati dramatične posljedice i uzrokovati znatne ekonomske gubitke za komunalna poduzeća i potrošače (APLIC, 2006.). Troškovi povezani s prekidima opskrbe energijom zbog ptica odnose se, među ostalim, na sljedeće:
gubitak prihoda,
ponovnu uspostavu opskrbe električnom energijom,
popravke opreme,
uklanjanje gnijezda i druge mjere kontrole štete,
vrijeme utrošeno na administrativne i upravljačke zadatke,
izostanak isporuke potrošačima i negativnu sliku u javnosti te
smanjenu pouzdanost električnog sustava (APLIC, 2006.).
35
4.3.3. Gubitak i fragmentacija staništa Otvoreni zaštitni koridori uzduž električnih vodova mogu fragmentirati šume i druga prirodna staništa. Električni vodovi mogu dovesti do gubitka staništa i nenamjernim uzrokovanjem šumskih požara (Rich et al., 1994.). Iako elektroenergetska infrastruktura obično zauzima relativno malen dio zemljišta, to ipak može biti znatan gubitak ako je riječ o glavnom staništu određene vrste ili u slučaju kumulativnih učinaka od drugih projekata u istom području te se stoga svaki pojedini slučaj mora zasebno razmatrati.
4.3.4. Uznemiravanje/raseljavanje Tijekom izgradnje i održavanja električnih vodova neizbježna je određena razina uništavanja i izmjena staništa (van Rooyen, 2004.; McCann, 2005.). Nadzemni električni vodovi mogu prouzrokovati gubitak upotrebljivih područja za hranjenje u područjima za razmnožavanje te u staništima za odmor i prezimljavanje. Primjerice, u novijim studijama pokazalo se da prisutnost električnog voda utječe na smjer leta velikih droplji i ograničava upotrebu prikladnih staništa (Raab et al., 2010.) te da male droplje izbjegavaju prijenosne električne vodove, što je najvažniji čimbenik u određivanju gustoće populacije za razmnožavanje u područjima s prikladnim staništima za tu vrstu (Silva, 2010.; Silva et al., 2010.).
4.3.5. Elektromagnetska polja Sve električne struje, uključujući one koje prolaze kroz električne vodove, stvaraju elektromagnetska polja. Stoga su mnoge vrste ptica, kao i ljudi, izložene elektromagnetskim poljima tijekom cijelog života (Fernie i Reynolds, 2005.). Brojna su istraživanja i kontroverze povezani s pitanjem utječe li izloženost elektromagnetskim poljima na stanični, endokrini, imunološki i reproduktivni sustav kralježnjaka. Istraživanja u kojima su ispitivani učinci elektromagnetskih polja na ptice pokazuju da izloženost ptica tim poljima većinom, ali ne uvijek, mijenja njihovo ponašanje, reproduktivnu uspješnost, rast i razvoj, fiziologiju i endokrini sustav te oksidacijski stres (Fernie, 2000.; Fernie i Reynolds, 2005.).
4.4. Mogući pozitivni učinci elektroenergetske infrastrukture na divlje ptice
Električni vodovi, tornjevi i stupovi distribucijskih vodova mogu imati i niz korisnih učinaka na vrste divljih ptica. Primjerice, mogu osigurati:
podlogu za razmnožavanje, mjesto za gniježđenje: niz je razloga za povremeno parenje ptica na elektroenergetskim strukturama, na primjer nedostatak alternativnih mjesta za gniježđenje kao što su stabla i stijene ili činjenica da elektroenergetske strukture nude sigurnost od sisavaca grabežljivaca i čvrstu podlogu za savijanje gnijezda (van Rooyen, 2004.; McCann, 2005.). Elektroenergetske strukture mogu osigurati podloge za gniježđenje u staništima gdje su prirodni elementi oskudni te ponuditi određenu zaštitu olakšavajući time širenje areala ili povećavajući lokalnu gustoću nekih vrsta (APLIC, 2006.),
mjesto za sjedenje, spavanje i lov: supovi i rode često odabiru električne vodove kao mjesto za spavanje jer su zaštićeniji od vremenskih neprilika i grabežljivaca na tlu.
36
Električni stupovi u otvorenim staništima korisni su nekim grabljivicama jer nude mjesta za sjedenje s dobrim pogledom na lovna područja. Zbog električnih vodova u područjima s relativno malo stabala grabljivice koje love s visokih mjesta na kojima sjede dobivaju milijune kilometara prikladnih staništa za lov (Olendoff et al., 1980.),
upravljanje staništima: električni vodovi mogu osigurati i postojano stanište vrstama kojima odgovara niska vegetacija. Istraživanje provedeno u Sjedinjenim Američkim Državama pokazalo je da otvorena zaštitna područja uz komunalne vodove osiguravaju staništa vrstama ptica čija brojnost opada (Confer i Pascoe, 2003.; Askins, 2012.).
37
Projekt ELIA / RTE LIFE+: stvaranje koristi za prirodu24
ELIA (operator visokonaponskog sustava za prijenos električne energije u Belgiji) i RTE (operator sustava za prijenos električne energije u Francuskoj) vodili su petogodišnji projekt (2011. – 2017.) za upravljanje i obnovu više od 300 hektara zemljišta ispod srednjonaponskih i visokonaponskih nadzemnih električnih vodova u Valoniji i Francuskoj. Taj projekt ilustrira mjere za očuvanje prirode te kako dionici u području energije mogu iskoristiti razvoj infrastrukture kao priliku za poticanje biološke raznolikosti.
Bare (cilj: 100 bara na 130 km područja obuhvaćenog projektom)
Gdje god je tlo prikladno (postoji nepropusni sloj: tla od treseta, bijele gline i glejne gline) te prvenstveno u područjima koja imaju dobre uvjete za određene rijetke vrste, iskopane su bare ili su na odvodnim kanalima sagrađene brane kako bi se poplavila područja od barem 25 m² (minimalna veličina za ograničenje nanosa, prirodnog procesa punjenja bara lišćem). Mreža bara unutar šuma omogućit će kolonizaciju vodozemcima, vretencima, kozacima i pticama močvaricama te spriječiti izolaciju populacija.
Voćnjaci (cilj: 20 ha s 8 000 stabala)
Ispod nadzemnih električnih vodova posađen je niz vrlo rijetkih i lokalnih vrsta voćki, uglavnom europska divlja kruška (Pyrus pyraster), europska divlja jabuka (Malus sylvestris) i mušmula (Mespilus germanica), malene vrste. One unose raznolikost u šumske sastojine te nude sklonište i hranu nizu lokalnih životinja (velike životinje, ptice i kukci).
Jednostavne cvjetne livade (cilj: 20 ha)
Na pristupnim rutama visokonaponskim električnim vodovima ponovno su stvorene jednostavne cvjetne livade koje služe kao utočište rijetkim biljnim vrstama, kukcima, pticama i malim sisavcima. Redovitom košnjom i uklanjanjem pokošene vegetacije osiromašit će se tlo te će se rijetke ili nestale biljke ponovno moći pojaviti. U ekstremnim su slučajevima cvjetne livade iznova stvorene sijanjem sjemenki lokalnih biljnih sorti.
Tresetišta i vrištine (cilj: obnoviti dodatnih 20 ha ili prikladno upravljati njima)
Močvarna područja i vrištine ispod električnih vodova mogu se obnoviti uklanjanjem površinskog sloja zemlje, čime se potiče razvoj pionirskih vrsta iz sjemenja koje leži u sloju ispod. U nekim je područjima razina vode lokalno ponovno uspostavljena začepljivanjem odvoda, čime su obnovljeni vrištine i tresetišta. Cilj je održati i poboljšati razmjenu biljaka i životinja među postojećim tresetištima i vrištinama, uključujući one koji su nedavno obnovljeni.
Ispaša (cilj: održavati 20 ha ispašom i 20 ha košnjom)
24 http://www.life-elia.eu/en/
38
Ispašom se podupire obnova oštećenih tresetišta, vriština, rijetkih livada i dolina, čime se pridonosi rješavanju problema dominantnih vrsta, kao što je krika. U drugim slučajevima (livade košanice, suhe vrištine, rijetke livade), košnjom (ugovorno s lokalnim poljoprivrednicima) prilagođenom po razdobljima i ritmu pridonosi se očuvanju vegetacije na odgovarajućoj razini za brojne vrste biljaka, kukaca i gmazova.
Invazivne vrste (cilj: tretirati 20 – 30 ha)
U okviru projekta obustavljen je ili doveden pod kontrolu rast biljnih vrsta na popisu invazivnih vrsta u Valoniji, pogotovo crne trešnje (Prunus serotina), ljetnog jorgovana (Buddleja davidii), gigantske šapike (Heracleum mantegazzianum), indijskog nedirka (Impatiens glandulifera), japanskog dvornika (Fallopia japonica), nejednakozubog staračca (Senecio inaequidens) i, donekle, bagrema (Robinia pseudoacacia).
Fragmentacija (cilj: stvoriti rubna područja na 30 km (90 ha) i obnoviti 40 km (120 ha))
Trenutačno su u radnim područjima u okviru projekta koridori za električne vodove u šumama uglavnom u obliku slova U: u sredini je niska trava, uredno pokošena, a zatim nagli prijelaz na šumu s visokim drvećem na obje strane. U okviru projekta stvorena su rubna područja u obliku slova V između koridora i šume.
Ta rubna područja s ovećim stablima raznih vrsta kao ekotoni mogu pružiti stanište s hranom i skloništem brojnim vrstama kukaca, sisavaca i ptica kojih nema u koridorima s „čistim” i uredno održavanim okolnim područjima. Šuma se obogaćuje sekundarnim vrstama drveća kojih inače često nema. Rubna područja također smanjuju štetu koju vjetar može nanijeti šumskoj sastojini jer stvaraju kosinu. Ona mogu biti bogata i mrtvim drvom te tako nuditi utočište velikom broju kukaca i korisno stanište pticama i šišmišima. Kad se poveća gustoća rubnih područja, usporava se rast visokog drveća (breza, smreka, bukva), koje je opasno za vodove.
Početno stanje i stanje nakon projekta
39
5. MOGUĆE MJERE UBLAŽAVANJA ZA
ELEKTROENERGETSKE MREŽNE
INFRASTRUKTURE KOJE UTJEČU NA DIVLJE
PTICE
5.1. Što su mjere ublažavanja?
Kada se procjenom energetskog infrastrukturnog plana ili projekta u skladu s člankom 6. Direktive o staništima utvrdi nekoliko negativnih učinaka na neko područje mreže Natura 2000, plan ili projekt ne odbacuje se automatski. Ovisno o težini mogućih utjecaja, možda se mogu uvesti mjere ublažavanja kojima će se mogući negativni utjecaji plana ili projekta ukloniti, spriječiti ili smanjiti na neznatnu razinu. U ovom je poglavlju naglasak na područjima mreže Natura 2000, ali mjere za smanjenje negativnih utjecaja trebalo bi predvidjeti i u okviru procjene utjecaja na okoliš/strateške procjene okoliša za planove i projekte za koje nije potrebno provoditi ocjene prihvatljivosti, ali koji bi negativno utjecali na zaštićene vrste. Za odluku o izboru potrebnih mjera ublažavanja ključno je prvo procijeniti učinke plana ili projekta na zaštićene vrste i stanišne tipove EU-a na predmetnom području mreže Natura 2000 (samostalno ili u kombinaciji s drugim projektima ili planovima). Tako će se utvrditi vrsta i razmjer negativnih učinaka te dobiti osnovna vrijednost prema kojoj će se utvrditi potrebna vrsta mjera ublažavanja. Ukratko, djelotvorno ublažavanje negativnih učinaka na područja mreže Natura 2000 može se ostvariti tek kad se potencijalni negativni učinci u potpunosti utvrde i procijene te kad se izvijesti o njima. Utvrđivanje mjera za ublažavanje, kao i sama procjena utjecaja, mora se temeljiti na dobrom razumijevanju predmetnih vrsta/staništa. Mjere ublažavanja mogu uključivati izmjene veličine, lokacije, dizajna i konfiguracije različitih aspekata energetskog infrastrukturnog plana ili projekta (npr. izolirati vodiče kako bi se izbjegao električni udar). Mogu biti i privremene prilagodbe tijekom gradnje i operativne faze (npr. izbjegavanje gradnje tijekom sezone parenja). Nakon što se primjerene mjere ublažavanja utvrde i detaljno razrade, plan ili projekt može se odobriti u skladu s postupkom iz članka 6. Direktive o staništima uz uvjet da te mjere ublažavanja budu provedene u skladu s uputama koje izda nadležno tijelo. Slika 4.: Hijerarhijski pristup donošenju mjera ublažavanja. Ublažavanje bi uvijek trebalo težiti vrhu hijerarhije ublažavanja (tj. izbjegavanju utjecaja na izvoru)
Pristup ublažavanju Preferencija Izbjegavanje utjecaja na izvoru
najviša
Smanjivanje utjecaja na izvoru
40
Ublažavanje utjecaja na području
najniža
Ublažavanje utjecaja kod primatelja
Ako čak i nakon uvođenja mjera ublažavanja još uvijek postoji znatan rezidualni učinak na područje, bit će potrebno razmotriti druga rješenja (npr. druga lokacija projekta, drugi razmjeri ili drugačije projektiranje ili drugi procesi). Ako takva rješenja ne postoje, plan ili projekt ipak se može odobriti u iznimnim slučajevima ako se poštuju uvjeti iz članka 6. stavka 4. te se odobre odgovarajuće kompenzacijske mjere kojima će se nadoknaditi preostali negativni učinci (za pojedinosti vidjeti 7. poglavlje), tako da se ne ugrozi mreža Natura 2000. Za svaku od predloženih mjera ublažavanja važno je:
objasniti kako će se tim mjerama utvrđeni negativni utjecaji na područje izbjeći ili smanjiti na neznatnu razinu,
dokazati tko će i kako osigurati i provoditi mjere,
dokazati stupanj povjerenja u vjerojatnost uspješnosti mjera,
navesti rokove za provedbu mjera u odnosu na projekt ili plan,
dokazati kako će se mjere nadzirati te kako će se uvesti dodatne mjere ako se to ublažavanje pokaže nedostatnim.
Projekt EcoMOL (Ekološko upravljanje nadzemnim vodovima)25 U okviru njemačkog projekta „Jugozapadni vezni vod/Tirinška električna veza” provedena je studija (Veleučilište u Erfurtu et al., 2010.) u kojoj je predstavljen interdisciplinarni koncept ekološkog upravljanja koridorima za nadzemne vodove (EcoMOL). Taj bi se koncept mogao prilagoditi i primijeniti na različite europske regije. U studiji se uzima u obzir da operatori imaju tehničke zahtjeve, kao što su sigurnosne udaljenosti i građevinski radovi, kako bi jamčili pouzdanost prijenosa u koridoru za visokonaponske nadzemne vodove. Navedene su metode ublažavanja utjecaja kao što su gubitak i propadanje staništa zbog izgradnje te metode provedbe kompenzacijskih mjera. Klasificirani su i tipovi biotopa u koridoru po razredima visine rasta, prema obilježjima prirodnog rasta vrste i eventualno izmijenjeni upravljanjem. Stoga se u studiji pri trasiranju vodova u koridoru razlikuju područja koja se neće pošumljavati u budućnosti, područja koja su trenutačno pošumljena i područja na kojima nema obveze sječe. Kombinacija prioriteta pri sječi te trenutačnih i potencijalnih zona visine rasta definira raspon mogućih mjera stvaranja ili obnove. Trebalo bi provesti detaljno planiranje zasebno za svako od triju rubnih područja šume (šumski rub, zaštitni pojas i rjeđi sloj drveća koji ublažava nalete vjetra), koja se razlikuju po visini rasta. Slika 5.: Idealno raspoređen sastav vanjskog rubnog područja šume duž koridora nadzemnih vodova (FVA, 1996., modificiran) sa shematskim prikazom pilot-projekta
25 Sažetak projekta dostupan je na:
http://www.50hertz.com/en/file/100304_EcoMOL_ShortReport_eng_final_med.pdf
41
5.2. Potencijalne mjere ublažavanja negativnih učinaka elektroenergetskih planova ili projekata na vrste divljih ptica
U preostalom dijelu ovog poglavlja razmatra se niz potencijalnih mjera ublažavanja koje se mogu primijeniti na elektroenergetske infrastrukturne planove ili projekte, posebno u odnosu na vrste divljih ptica. Mjere ublažavanja mogu se uvesti na razini plana ili u različitim fazama projektnog ciklusa.
5.2.1. Uvođenje proaktivnih mjera na razini planiranja U ranoj fazi procesa donošenja odluka može se uvesti niz mjera, posebno u početnoj fazi planiranja kako bi se spriječio, izbjegao ili smanjio rizik potencijalnih utjecaja na područja mreže Natura 2000 i na vrste divljih ptica. Mjere mogu uključivati sljedeće: Zakonodavstvo
Izraditi i podržati posebne nacionalne zakonodavne instrumente ili izmijeniti postojeće kako bi se osiguralo sljedeće:
zaštita ptica od negativnih učinaka električnih vodova (npr. obvezom upotrebe podzemnih kabela u osjetljivim područjima),
integrirana sigurnost novih i potpuno obnovljenih električnih vodova za ptice, bez potrebe za dodatnim modificiranjem ili naknadnim prilagodbama,
naknadna prilagodba postojećih električnih vodova, posebno „ubojitih” električnih stupova, u dogledno vrijeme.
Planiranje
korištenje ocjenom prihvatljivosti/strateškom procjenom okoliša nacionalnih razvojnih planova elektroenergetske infrastrukture kako bi se osiguralo da se mreža Natura 2000 te pitanja i prioriteti očuvanja divljih ptica u potpunosti uzmu u obzir već u ranoj fazi procesa donošenja odluka,
kad god je to moguće, prilagodba planova kako bi se izbjegla osjetljiva područja mreže Natura 2000 i druga područja važna za ptice navedena u 4. poglavlju,
utvrđivanje posebno osjetljivih vrsta ptica na temelju njihove ugroženosti od električnih vodova, stanja očuvanosti, veličine populacije i rasprostranjenosti unutar zemlje,
utvrđivanje prioritetnih područja na osnovi rasprostranjenosti, gustoće populacija i brojnosti prioritetnih vrsta ptica i postojeće i planirane infrastrukture te priprema nacionalne karte osjetljivih područja radi utvrđivanja kritičnih područja interakcija i drugih prioritetnih (visokorizičnih) područja za mjere prevencije i ublažavanja,
42
određivanje prioritetnih električnih vodova za ublažavanje na temelju podataka o smrtnosti i rasprostranjenosti ptica,
izbjegavanje prioritetnih područja (područja za razmnožavanje i prezimljavanje, migracijski koridori, kolonije za razmnožavanje, područja okupljanja, obalna područja, močvarna područja) kad je to moguće tijekom planiranja/trasiranja infrastrukture,
izrada smjernica za tehnička rješenja za ublažavanje opasnosti od sudaranja ptica ili električnih udara (npr. Haas et al., 2005.; Haas i Nikow, 2006., Prinsen et al., 2011.),
provedba prethodne ocjene potencijalne djelotvornosti planiranih strategija prevencije i reakcije kako bi se osiguralo da se intervencije u upravljanju temelje na dokazima,
utvrđivanje plana provedbe mjera ublažavanja,
uspostava nacionalne baze podataka i GIS-a za upravljanje podacima o interakcijama ptica i električnih vodova te za odgovarajuće prostorno planiranje, uključujući optimalno trasiranje električnih vodova na temelju ekoloških, tehničkih i ekonomskih kriterija.
Praćenje, istraživanje i ocjena napretka u provedbi te izvješćivanje o njemu
procjena napretka u odnosu na ciljeve, ključne etape i vremenski okvir strateških planova,
ocjena stečenog iskustva kako bi se poboljšao rad u budućnosti,
priprema izvješća o provedbi za ključne dionike,
poticanje međunarodne razmjene iskustava,
suradnja u nastojanju da se ugrožene ptice koje migriraju na velike udaljenosti sačuva od negativnih učinaka električnih vodova,
pokretanje i podupiranje relevantnih istraživačkih projekata povezanih s mjerama prevencije i ublažavanja te razvoja i proizvodnje proizvoda za sigurnost ptica,
razvoj niza protokola praćenja standardiziranih za različita stanja.
Predloženi opći koncept određivanja prioritetnih područja Nacionalna tijela mogu poduzeti niz koraka za određivanje prioritetnih područja u kojima se mjere za sigurnost električnih vodova moraju razmotriti kao prioritetne. Opće je načelo tog pristupa da bi područja u kojima se nalazi ili na koja se oslanja veći broj prioritetnih vrsta te znatan dio populacija tih vrsta trebala imati prednost pri odabiru nacionalnih prioriteta za prevenciju i ublažavanje. I određena i druga područja moraju se prema svojoj važnosti (privremena ili trajna gustoća i brojnost) za prioritetne vrste odrediti kao područja visokog, srednjeg ili niskog prioriteta.
43
Prioritetnost područja Vrsta područja
PODRUČJA VISOKOG PRIORITETA Važnost: međunarodna (na primjer: – područja posebne zaštite (područja koja imaju posebnu funkciju kao mjesta za odmor za međunarodno značajan broj ranjivih vrsta), – područja kategorija IBA – globalnih: A1, A4i-iv; europskih: B1i-iv, B2; EU-a: C1, C2, C3, C4, C5, C6)
Kritična područja interakcija za nekoliko prioritetnih vrsta velike gustoće vrste, kao što su: - ključna područja za razmnožavanje „izvornih”
populacija nekoliko prioritetnih vrsta - područja okupljanja - ključna područja za zaustavljanje - ključna područja za spavanje - ključna područja za prezimljavanje - migracijski koridori - ključne migracijske rute - ključni putovi preleta između područja za spavanje i
područja potrage za hranom
PODRUČJA SREDNJEG PRIORITETA Važnost: nacionalna
- nacionalno važna područja za jednu prioritetnu vrstu ili više njih
- središnja područja za razmnožavanje i izvorne populacije nekoliko prioritetnih vrsta
- najvažnija područja privremenog obitavanja ptica - nacionalno važna područja okupljanja
PODRUČJA NISKOG PRIORITETA Važnost: regionalna ili lokalna
- regionalno ili lokalno važna područja za prioritetne i neprioritetne vrste
Sporazum o zaštiti afričko-euroazijskih migratornih ptica močvarica (African-Eurasian Waterbird Agreement, AEWA) – smjernice AEWA-e o načinima izbjegavanja ili ublažavanja utjecaja elektroenergetskih mreža
U „Smjernicama o načinima izbjegavanja ili ublažavanja utjecaja elektroenergetskih mreža na migratorne ptice u afričko-euroazijskoj regiji”, koje je AEWA donijela 2012., preporučuje se sedam ključnih koraka (Prinsen et al., 2012.):
1. korak: razvijati i podupirati strateško dugoročno planiranje električnih mreža na nacionalnoj razini, uključujući polaganje vodova niskog do srednjeg napona ispod zemlje. Primjenjivati prikladne postupke strateške procjene okoliša za odluke o potrebi električnih vodova na nacionalnoj razini i primjenjivati slične prikladne postupke procjene utjecaja na okoliš na izgradnju električnog voda kad se odluči da je takav vod potreban. Aspekti rizika od sudara ptica i njihova stradanja od električnog udara moraju biti integrirani u postupke procjene utjecaja na okoliš,
2. korak: razvijati i podupirati suradnju među svim dionicima (komunalna poduzeća, zaštitnici prirode, vladine organizacije) podupiranjem memoranduma o razumijevanju na dobrovoljnoj osnovi, na primjer, ili, ako je to potrebno, nametanjem suradnje komunalnih poduzeća u pogledu strateškog planiranja i ublažavanja negativnih učinaka na ptice zakonodavstvom,
3. korak: razvijati znanstveno utemeljene baze podataka i skupove prostornih podataka o prisutnosti zaštićenih područja i drugih važnih područja za ptice te o prisutnosti ranjivih vrsta ptica, uključujući letne putove tih vrsta između područja za razmnožavanje, hranjenje i odmor te važne migracijske koridore. S pomoću tih skupova podataka poboljšava se strateško planiranje iz 1. i 2. koraka te se definiraju prioriteti iz 4. koraka. Ako nisu dostupni podaci, na primjer iz redovitih nacionalnih projekata praćenja ptica, moraju se barem godinu dana prikupljati podaci na terenu,
4. korak: trasirati nove nadzemne vodove dalje od ključnih područja za ptice uzimajući u obzir prisutnost zaštićenih područja (nacionalnog ili međunarodnog statusa zaštite), abiotičke čimbenike koji utječu na interakcije ptica i električnih vodova te ranjivost određenih vrsta ptica,
5. korak: izraditi popise s prioritetima u smislu ključnih područja i vrsta koje treba očuvati kako bi se utvrdili prioriteti za ublažavanje dijelova novih električnih vodova i naknadnu prilagodbu postojećih vodova,
44
6. korak: ublažiti problematične dijelove električnih vodova, postojećih i planiranih, kako bi se
primjenom najnovijih tehnika učinci električnih udara i sudara na ptice sveli na najmanju moguću mjeru,
7. korak: razvijati i podupirati programe ocjenjivanja u kojima se primjenjuju standardizirani protokoli kako bi se pratila djelotvornost mjera ublažavanja te poboljšale tehnike ublažavanja, uključujući praćenje nesreća (električni udari i sudari) te prisutnosti i kretanja ptica radi procjene razmjera utjecaja (na pojedine vrste).
5.2.2. Razmatranje mogućih mjera ublažavanja i preventivnih mjera na razini projekta Na razini projekta preporučuje se da se za projekte koji bi mogli utjecati na zaštićene vrste izvan mreže Natura 2000 (vidjeti članak 5. Direktive o pticama i članak 12. Direktive o staništima) tijekom ocjene prihvatljivosti ili procjene utjecaja na okoliš uzmu u obzir aspekti navedeni u nastavku.
Faza I. Faza prije gradnje
Razmotrite različite načine ublažavanja interakcija između ptica i električnih vodova u procjeni utjecaja na okoliši ili ocjeni prihvatljivosti za nove električne vodove i rekonstrukcije vodova.
Planirajte rješenja koja su sigurna za ptice (podzemni kabel, plastičnom masom izoliran vodič PAS) za prijenosne i distribucijske vodove ako je to tehnički i financijski izvedivo, a osobito u područjima od velikog značaja za ptice.
Pobrinite se da su novi nadzemni električni vodovi konstruirani tako da su sigurni za ptice.
Okupite vodove u skupine.
Ako je moguće, vodove trasirajte daleko od očitih područja preleta ili spavanja ptica ili drugih područja u kojima se ptice okupljaju.
Planirajte rješenja u obliku vegetacije, topografskih obilježja ili umjetnih objekata kojima bi se zakrilili vodovi.
Planirajte procjenu stanja pogođenih područja prije i nakon utjecaja uzimajući u obzir kontrolna područja (BACI) te podržavajte praćenje.
Reaktivni pristup, u kojem se stupovi naknadno prilagođavaju ili žice izmjenjuju nakon što se ustanovi stradanje ptica, zamijenite proaktivnim, strukturiranim programom kako bi se većina stradanja spriječila prije nego što do njih dođe.
Faza II. Gradnja novih vodova
Pobrinite se da su potpuno rekonstruirani vodovi konstrukcijski sigurni za ptice (npr. podzemni kabel, plastičnom masom obložen vodič PAS, konstrukcijski sigurne glave stupova).
Izbjegavajte stupove s potpornim izolatorima na novim nadzemnim vodovima.
Upotrebljavajte stupove s ovjesnim izolatorima.
Ako je moguće, izbjegavajte postavljanje neutralnog (zaštitnog) vodiča iznad faznih vodiča.
Faza III. Operativna faza – održavanje, modernizacija, rekonstrukcija i naknadna prilagodba postojećih vodova
Pobrinite se da su potpuno rekonstruirani vodovi konstrukcijski sigurni za ptice (npr. podzemni kabel, plastičnom masom izoliran vodič PAS, konstrukcijski sigurne glave stupova).
45
Pobrinite se da se prioritetni električni vodovi u pogledu očuvanja i rasprostranjenosti ptica te najopasnije vrste stupova na svim vodovima naknadno prilagode ili zamijene vodovima i stupovima koji su prilagođeni potrebama ptica i u skladu s najnovijim tehničkim standardima za sigurnost ptica.
Provodite standardizirano praćenje utjecaja električnih vodova na ptice i praćenje za procjenu učinkovitosti mjera ublažavanja.
Poboljšajte staništa za ublažavanje utjecaja električnih vodova na biološku raznolikost.
Stvorite staništa na istoj strani električnog voda kako bi se njegovi prelasci sveli na najmanju moguću mjeru.
U blizini vodova što je više moguće smanjite aktivnosti ljudi i ometanje ptica (postupak edukacije).
Redovito pripremajte izvješća o rezultatima praćenja i aktivnostima ublažavanja te ih dostavljajte ključnim dionicima.
Faza IV. Stavljanje izvan upotrebe
Pobrinite se da na trasi električnih vodova ne ostanu nikakvi objekti.
Osigurajte cjelovitost staništa duž trase bivših električnih vodova.
5.3. Podrobne tehničke preporuke za korektivne mjere i mjere ublažavanja
Kako bi se osiguralo da su objekti za prijenos i distribuciju električne energije sigurni za ptice, preporučuju se sljedeće mjere ublažavanja i tehnički parametri:
5.3.1. Ublažavanje opasnosti od električnog udara Načela ublažavanja 1. Čelične električne stupove zamijenite manje opasnim betonskim ili drvenim stupovima. 2. Budući da su privremeni izolacijski materijali podložni eroziji i da se naknadno prilagođeni
stupovi s vremenom mogu istrošiti i postati smrtno opasni, umjesto privremenih rješenja treba dati prednost upotrebi konstrukcijski sigurnijih stupova (primjerice s ovjesnim izolatorima i s udaljenostima većima od minimalnog sigurnosnog razmaka; vidjeti u nastavku).
3. Zamijenite potporne izolatore ovjesnim izolatorima ili na postojeće potporne izolatore postavite najnoviju generaciju izolacijskih pokrova dovoljne duljine.
4. Osigurajte dostatan razmak između različitih vodiča te između vodiča i žica za uzemljenje odnosno opreme.
5. Pobrinite se da razmak između vodiča ne bude manji od 1 400 mm. 6. Pobrinite se da razmak između mjesta na kojima sjede ptice (konzola, vrh stupa) i
elemenata pod naponom ne bude manji od 600 mm. 7. Odvratite ptice od sjedenja na opasnim mjestima. Preporučene metode ublažavanja: Stupovi s potpornim izolatorima
Izolatore i vodiče izolirajte plastičnim izolacijskim kapama duljine 1 400 mm.
Izolirajte vodiče u duljini od 1 400 mm.
46
Izolirajte srednji vodič koji je pričvršćen na potporni izolator na međustupovima s horizontalnim rasporedom bez vodljive konzole kako bi se postigao potreban razmak između vanjskih vodiča.
Stupovi s ovjesnim izolatorima
Upotrebljavajte vrste stupova kod kojih razmak između srednjeg ovjesnog izolatora i vrha stupa iznosi barem 1 000 mm.
Kod stupova (trokutastog ili portalnog tipa) s ovjesnim izolatorima preporučuje se izolirati srednji vodič u ukupnoj duljini od 2 000 mm ako je ispod srednjeg izolatora na vrhu stupa mjesto opasno za ptice.
Zatezni stupovi i križišni stupovi
Upotrebljavajte izolatorske lance duljine najmanje 700 mm.
Provedite barem dva strujna mosta ispod konzole i izolirajte treći strujni most.
Upotrebljavajte izolirane strujne mostove. Transformatori, krajnji stupovi
Upotrebljavajte krajnje stupove s dostatnom izolacijom na strujnim mostovima i odvodnicima prenapona.
Stupovi sa sklopnim uređajima
Stupove sa sklopnim uređajima projektirajte tako da se onemogući da ptice sjede na tim uređajima i/ili tako da su svi opasni sastavni dijelovi izolirani.
Postavite sklopne aparate ispod konzole; strujni mostovi moraju biti izolirani.
Upotrebljavajte izolacijske pokrove.
Ugradite izolirane (nevodljive) prečke iznad sklopnih aparata po čitavoj duljini ili na bočnim stranama glave stupa uz poštovanje minimalnih potrebnih udaljenosti za sigurnost ptica.
Na opasnim mjestima primijenite učinkovite mjere za odvraćanje ptica od sjedenja. Rekonstrukcija vodova
Nadzemne vodove zamijenite podzemnima gdje god je moguće.
Izbjegavajte stupove s potpornim izolatorima na novim nadzemnim vodovima.
Upotrebljavajte stupove s ovjesnim izolatorima.
5.3.2. Ublažavanje sudara
Smanjite broj površina na kojima bi moglo doći do sudara (niz vertikalno raspoređenih vodiča),
po mogućnosti izbjegavajte upotrebu neutralnog (zaštitnog) vodiča iznad faznih vodiča,
na vodiče pod naponom i žice za uzemljenje postavite jasno vidljive, velike i izrazito kontrastne (npr. crno-bijele) oznake i/ili pokretne i reflektirajuće elemente za odvraćanje preleta ptica.
47
6. VAŽNOST STRATEŠKOG PRISTUPA PLANIRANJU
6.1. Prednosti integriranog planiranja Pristup razvijanju plana ili projekta u kojem se prvo uzima u obzir njegova svrha, a tek kasnije šire posljedice njegove upotrebe za okoliš i druga područja nije učinkovit, bez obzira radi li se o infrastrukturi za prijenos energije ili nekoj drugoj aktivnosti razvoja. To znači da se mogući konflikti uzimaju u obzir u relativno kasnoj fazi u procesu planiranja, u trenutku kada je broj mogućnosti smanjen. Kad je idejno rješenje već toliko razrađeno, procjena utjecaja na okoliš silom prilika postaje sredstvo za ograničavanje štete, a čak i ako su se sva pravila koja se odnose na procjene utjecaja na okoliš pomno poštovala, uspjeh nije zajamčen. Taj pristup projektiranju i planiranju može dovesti i do dugotrajnih rasprava s tijelima zaduženima za planiranje, drugim interesnim skupinama i nevladinim organizacijama u fazi javnog savjetovanja, što može prouzročiti znatna kašnjenja u procesu planiranja i dodatne troškove. Primjena integriranog i unaprijed promišljenog pristupa planiranju infrastrukture za prijenos energije u kojem se od samog početka planiranja ili projektiranja u obzir uzimaju i potrebe prijenosa energije i potrebe zaštite okoliša ima brojne važne prednosti:
njime se promiče interaktivniji i transparentniji postupak planiranja i potiče se rani i opetovani dijalog, čime se može doprinijeti znatnom smanjenju ukupnog vremena potrebnog za postupak izdavanja dozvola,
ako se pravilno provede, strateško (prostorno) planiranje može doprinijeti izbjegavanju ili smanjenju broja potencijalnih konflikata na konkretnoj lokaciji u kasnijoj fazi razvoja projekta, kad su financijska i pravna sredstva već dodijeljena i kad ima manje manevarskog prostora,
nositeljima projekata može se omogućiti transparentnije i stabilnije regulatorno okruženje i veća vjerojatnost da dobiju dozvolu jer su ekološka pitanja uzeta u obzir već tijekom idejnog rješenja projekta,
to može biti dugoročno isplativije. Ako se mjere izbjegavanja ili ublažavanja uključe u projektiranje ili planiranje u ranoj fazi, one će vjerojatno biti tehnički jednostavnije i njihovo će uključivanje biti jeftinije,
može dovesti do razvoja novih, kreativnih i inovativnih rješenja te situacija u kojima su svi na dobitku, a koje se vjerojatno ne bi razmotrile u uobičajenijem sektorskom pristupu planiranju projekata,
može doprinijeti poboljšanju slike projekta i odgovornih institucija u javnosti. Iako tijekom pripreme i provedbe integriranog procesa planiranja može biti potrebno veće početno ulaganje, brojni dokazi upućuju na to da takav pristup gotovo uvijek donosi znatne koristi koje uvelike premašuju dodatno ulaganje koje je potrebno u početnoj fazi.
48
Integriraniji pristup planiranju također će imati velik utjecaj na postupak izdavanja dozvola na temelju članka 6. stavka 3. Direktive o staništima za područja mreže Natura 2000. Iako taj pristup ne jamči uspjeh prijavljenog projekta, vjerojatno je da će se postupak izdavanja odobrenja znatno olakšati. Iskustvo je pokazalo da se, ako se pitanja povezana s okolišem uzmu u obzir u ranoj fazi postupka donošenja odluka, rješenja mogu pronaći u fazi kad je još dostupno mnogo različitih mogućnosti. S druge strane, ako se taj međusektorski dijalog ostavi za posljednje faze postupka izdavanja dozvola na temelju članka 6. stavka 3., broj potencijalnih rješenja znatno se smanjuje (a i njihova je provedba skuplja) te su veći izgledi da će se rasprava polarizirati i da će doći do sukoba. To je osobito slučaj ako je sektorska politika ili strategija razvoja dobila zeleno svjetlo na visokoj razini vlade, bez razmatranja posljedica za druge politike. Kasnije, pri izradi detaljnih planova i projekata, ljudi teško razumiju zašto bi se zbog postupka iz članka 6. stavka 3. mogao zaustaviti neki projekt koji je već politički dogovoren na najvišim razinama (čak i bez ikakvih prostornih informacija). Međutim, mogu postojati situacije kad neki projekt jednostavno nije u skladu s ciljevima očuvanja područja mreže Natura 2000 ili uzrokuje nepopravljivu štetu određenim vrstama divljih ptica. Bez obzira na to, zahvaljujući integriranom pristupu planiranju to bi postalo vidljivo vrlo rano i mogle bi se poduzeti mjere za izbjegavanje takvih utjecaja ako je moguće.
6.2. Utvrđivanje prikladnih lokacija za objekte za prijenos električne energije
Jedan od najučinkovitijih načina izbjegavanja potencijalnih konflikata s područjima mreže Natura 2000 i zaštićenim vrstama u EU-u razmatranje je lokacija za nove objekte za prijenos električne energije na razini strateškog planiranja, primjerice u sklopu regionalnih ili nacionalnih planova razvoja, čime se omogućuje da se u potpunosti uzme u obzir osjetljivost područja mreže Natura 2000. Time će se lakše odrediti najbolje lokacije za objekte za prijenos električne energije i ujedno, gdje je to moguće, na najmanju moguću mjeru svesti mogući konflikti s područjima mreže Natura 2000 na razini pojedinačnih projekata.
Sporazum „Dostupno nebo” u Mađarskoj26 Kao rezultat desetogodišnje suradnje, 26. veljače 2008. mađarsko Društvo za ornitologiju i očuvanje prirode (MME / BirdLife Hungary) potpisalo je s Ministarstvom za okoliš i vodu te odgovarajućim elektroenergetskim poduzećima u Mađarskoj sporazum pod naslovom „Dostupno nebo”. Cilj je sporazuma osigurati dugoročno rješenje problema stradavanja ptica od električnog udara. MME je 2008. u okviru tog sporazuma izradio kartu na kojoj su prikazana ključna područja interakcije između električnih vodova i populacija ptica u Mađarskoj. Elektroenergetska poduzeća obećala su da će do 2020. sve opasne električne vodove u Mađarskoj prilagoditi potrebama ptica te da će za sve novoizgrađene električne vodove primjenjivati metode upravljanja prilagođene potrebama ptica. Prioriteti očuvanja ptica uzduž srednjonaponske elektroenergetske mreže u Mađarskoj
26 www.birdlife.org/datazone/sowb/casestudy/240
49
Koordinacijski odbor s predstavnicima svih potpisnika jamči redovitu i strukturiranu suradnju. Elektroenergetska poduzeća i stručnjaci za očuvanje prirode surađuju pri izradi smjernica za povezane najbolje raspoložive tehnologije koje se neprestano ažuriraju te pri ispitivanju novih rješenja na terenu. Izmjena zakona o zaštiti prirode dodatno je ojačala suradnju. Među glavnim je poukama iz provedbe sporazuma činjenica da su za koordinaciju, praćenje napretka i ocjenjivanje provedbe pravno neobvezujućih sporazuma potrebni veliki kapaciteti, osobito kad je riječ o glavnom partneru u području očuvanja prirode. Pronalaženje dostatnih sredstava za prioritetne mjere i dalje je velik izazov. Najnovije aktivnosti provedene su zahvaljujući tome što su se elektroenergetska poduzeća dobrovoljno obvezala da će osigurati 25 % sufinanciranja za projekte iz EU-ova programa LIFE.
Nacionalno planiranje u Sloveniji U Sloveniji su operator prijenosnog sustava (Elektro-Slovenija, d.o.o.) i nevladina organizacija za zaštitu okoliša (DOPPS – BirdLife Slovenija) surađivali pri planiranju i izgradnji prijenosnih električnih vodova koji su prilagođeni potrebama ptica. U studiji se razmatra nekoliko pitanja koja su usko povezana s očuvanjem ptica i prijenosnim električnim vodovima: [1] koncept ugroženih vrsta i prijetnje populacijama ptica u Sloveniji, [2] vrste ptica u Sloveniji i njihovo stanje očuvanosti, [3] zakonodavstvo i pravna praksa u pogledu električnih vodova i očuvanja ptica u Sloveniji, [4] učinci prijenosnih električnih vodova na ptice, [5] moguće mjere za ublažavanje negativnih i jačanje pozitivnih učinaka prijenosnih električnih vodova na ptice, [6] ocjena djelotvornosti mogućih mjera ublažavanja. Poduzeće Elektro-Slovenija, operator prijenosnog sustava u Sloveniji, nedavno je financiralo opsežnu studiju preispitivanja o interakciji ptica i prijenosnih električnih vodova radi pronalaženja načina rada koji nisu samo u korist potrošača električne energije nego i u korist ptica. Studiju je proveo DOPPS – BirdLife Slovenija. U Sloveniji skoro 242 km postojećih prijenosnih električnih vodova prolazi kroz područja posebne zaštite (Natura 2000), a dodatnih 123 km planiranih prijenosnih električnih vodova preklapa se s tim područjima. Nisu sve vrste ptica u tim područjima podložne interakciji s prijenosnim električnim vodovima, no u većini područja žive znatne populacije ptica koje bi prijenosni električni vodovi mogli ugroziti.
50
Kao rezultat te suradnje predlažu se sljedeće smjernice za izgradnju prijenosnih električnih vodova prilagođenih potrebama ptica:
suradnja s ustanovama za očuvanje prirode (ptica) od samog početka projekta,
projektiranje trase prijenosnih električnih vodova uzimajući u obzir posebne okolnosti u danom području na temelju konkretnih podataka o pticama koje u njemu obitavaju prikupljenih tijekom čitave godine,
izbjegavanje izgradnje prijenosnih električnih vodova u područjima visoke koncentracije, redovnih preleta i migracijskih koridora ptica kojima prijete sudari,
upotreba postojećih trasa električnih vodova i spajanje vodova s drugom postojećom linearnom infrastrukturom,
prilagodba konfiguracije vodiča i žica za uzemljenje,
opremanje električnih vodova elementima koji povećavaju vidljivost vodiča, osobito žica za uzemljenje,
ako nije moguće zaobići izrazito ranjiva područja i ako je izvedivo, polaganje kabela ispod zemlje,
postavljanje sigurnih platformi i kutija za gniježđenje na stupove električnih vodova kao pomoć pticama koje se na njima gnijezde.
Strateška procjena okoliša za desetogodišnji plan razvoja elektroenergetske mreže u Njemačkoj Njemačka državna agencija za mreže (Bundesnetzagentur) provela je stratešku procjenu okoliša za desetogodišnji plan razvoja elektroenergetske mreže u Njemačkoj. U obzir su uzeti sljedeći objekti za prijenos električne energije: kopneni visokonaponski električni vodovi izmjenične i istosmjerne struje (nadzemni i podzemni), podvodni kabeli, hibridne mreže i s njima povezane komponente. Ciljevi strateške procjene okoliša bili su sljedeći:
u najvećoj mogućoj mjeri utvrditi, opisati i u ranoj fazi procijeniti izravne i neizravne utjecaje plana razvoja na okoliš (osobito na životinje, biljke i biološku raznolikost, a pogotovo na područja mreže Natura 2000),
sistematizirati i ojačati integraciju pitanja zaštite okoliša u postupak donošenja odluka,
poboljšati transparentnost pridavanja važnosti ekonomskim, socijalnim i ekološkim pitanjima u postupku donošenja odluka.
Prikupljene su različite procjene utjecaja na okoliš za niz pojedinačnih projekata koje su pokrenule i sastavile različite institucije kao što su ministarstva, savezna tijela, sveučilišta, savjetodavne tvrtke i operatori mreže i koje su primijenjene za potrebe strateške procjene okoliša. Održano je i javno savjetovanje o opsegu analize i razvoju zajedničke metodologije čiji je cilj izbjeći da procjene utjecaja na okoliš pojedinačnih projekata za razvoj mreže kreću od nule.
Rezultat toga je znatno proširenje opsega pa je tako državna agencija za mreže po prvi puta razmotrila utjecaj na okoliš ne samo projekata na kopnu nego i onih u teritorijalnim vodama. U nekim su slučajevima razmotreni i učinci na okoliš projekata koji uključuju podzemne kabele.
Osim toga, analiza alternativnih mogućnosti u izvješću o utjecaju na okoliš postaje opsežnija. Procijenjene su alternative za pojedine projekte kao i alternativni sustav spajanja na mrežu u teritorijalnim vodama i različite tehnologije prijenosa. Usto, državna agencija za mreže procijenila je utjecaje na okoliš za različite scenarije razvoja, što joj je pomoglo da donese utemeljene odluke i odabere projekte koji su najmanje štetni za okoliš.
6.3. Mogući načini pojednostavnjivanja postupaka izdavanja dozvola za objekte za prijenos energije
Više strateški usmjeren pristup planiranju infrastrukture za prijenos energije ima dodatnu prednost da pridonosi učinkovitijoj organizaciji različitih postupaka izdavanja dozvola i
51
procjena utjecaja na okoliš. Taj je postupak pojednostavnjivanja formaliziran u slučaju projekata od zajedničkog interesa u skladu s Uredbom o TEN-E-u i izrađene su konkretne smjernice Komisije za provedbu tih mehanizama pojednostavnjenja u praksi, čime se ujedno osigurava najviša razina zaštite okoliša u skladu sa zakonodavstvom EU-a u tom području. U smjernicama se iznosi niz preporuka koje su vrlo relevantne i za sve druge planove ili projekte infrastrukture za prijenos energije unatoč tome što su osmišljene imajući u vidu projekte od zajedničkog interesa. Njihov se sažetak nalazi u ovom dokumentu27. U smjernicama se osobita pažnja posvećuje sljedećem:
ranom planiranju, izradi planova djelovanja i utvrđivanju opsega procjena,
učinkovitom uključivanju procjena utjecaja na okoliš i drugih zahtjeva u pogledu zaštite okoliša u ranoj fazi,
koordinaciji postupaka i rokovima,
prikupljanju i razmjeni podataka te kontroli kvalitete,
prekograničnoj suradnji i
učinkovitom sudjelovanju javnosti u ranoj fazi.
6.3.1. Rano planiranje, izrada planova djelovanja i utvrđivanje opsega procjena Kao što je već navedeno u ovom poglavlju, rano planiranje i izrada planova djelovanja za različite procjene i druge zahtjeve u pogledu zaštite okoliša koje treba ispuniti ključni su za uspješno pojednostavnjenje postupaka procjene utjecaja na okoliš. To bi se u idealnom slučaju trebalo dogoditi u vrlo ranoj fazi idejnog rješenja plana ili projekta (primjerice, određivanje točaka spajanja) i dovelo bi do sažetog plana procjene u kojem se navodi koja bi se vrsta provjere trebala provesti i u kojem trenutku u cjelokupnom postupku procjene odnosno izdavanja dozvole. Izrada planova trebala bi biti glavna odgovornost nositelja projekta u bliskoj suradnji s tijelom za koordinaciju. U slučaju procjene u više faza u planovima bi trebalo navesti i koji bi se aspekti mogli ocjenjivati u kojoj fazi postupka kako bi se osigurala komplementarnost i izbjeglo neuzimanje u obzir određenih elemenata te smanjio rizik od ponavljanja procjena. U planovima bi se moglo navesti i kako bi trebalo ispuniti druge zahtjeve u pogledu zaštite okoliša i u kojoj bi fazi postupka to trebalo učiniti. Radi odgovarajućeg planiranja različitih potrebnih procjena i drugih zahtjeva u pogledu zaštite okoliša preporučuje se vrlo rano utvrđivanje opsega svih potencijalnih učinaka na okoliš, još u fazi idejnog rješenja projekta. Podrobnije utvrđivanje opsega moglo bi se provesti u skladu s daljnjim razvojem projekta, npr. u fazi prije podnošenja zahtjeva (u skladu s člankom 10. stavkom 4. točkom (a) nove Uredbe o TEN-E-u) ili kao dio postupka ocjene prihvatljivosti ili procjene utjecaja na okoliš. Utvrđivanje opsega potiče na dijalog u ranoj fazi, pomaže pri utvrđivanju mjerodavnog zakonodavstva ili potrebnih procjena i regulatornih kontrola, ili potencijalnih utjecaja koji bi mogli biti relevantni za projekt, a nositelj projekta možda ih odmah ne primijeti. Ono pomaže i u utvrđivanju relevantnih podataka, mogućih alternativa, načina prikupljanja informacija te njihova opsega i detaljnosti, kao i pitanja koja su osobito važna dionicima i javnosti. Ako se
27 Smjernice „Pojednostavnjivanje postupaka procjene utjecaja na okoliš za energetsku infrastrukturu za projekte od zajedničkog
interesa”, srpanj 2013. http://ec.europa.eu/energy/infrastructure/pci/doc/20130724_pci_guidance.pdf
52
očekivanja u pogledu procjene na samom početku dogovore s nadležnim tijelima, nositelj projekta može pouzdano, učinkovito i pravodobno planirati prikupljanje informacija o okolišu.
6.3.2. Rano i učinkovito uključivanje procjena utjecaja na okoliš i drugih zahtjeva u pogledu zaštite okoliša Vrlo je preporučljivo da se procjene utjecaja provedu što je prije moguće, onoliko detaljno koliko je to moguće i u što ranijoj fazi cjelokupnog procesa. Trebalo bi se primijeniti učinkovito kategoriziranje razina (hijerarhijsko povezivanje) 2829 kako bi se osiguralo da se različite procjene koje se zahtijevaju na temelju različitih zakonodavnih akata EU-a ili u različitim fazama procesa nadovezuju jedne na druge i međusobno dopunjuju. Zahtjevi u pogledu zaštite okoliša koji se ne odnose na procjene (npr. zahtjevi u pogledu stroge zaštite vrsta na temelju dviju direktiva o prirodi) mogli bi se također uključiti u najranijoj mogućoj fazi u sveukupni proces kako bi se rano utvrdili i riješili problemi te kako bi se izbjegla kašnjenja i negativna slika u javnosti prije postupka izdavanja dozvola za projekt. Kad je riječ o ranom uključivanju procjena utjecaja na okoliš, izričito se preporučuje da strateške procjene okoliša i, prema potrebi, ocjene prihvatljivosti budu obvezne već u fazi planiranja za nacionalne energetske planove i programe (npr. planovi razvoja mreže koje dostavljaju operatori prijenosnih sustava i koje odobravaju nadležna tijela u skladu s Direktivom 2009/72/EZ30). Time se omogućuje da se od samog početka procijeni ekološka prihvatljivost različitih vrsta izvora energije i različitih lokacija za energetske projekte. Potiče se i integriraniji i učinkovitiji pristup prostornom planiranju u kojem se pitanja zaštite okoliša uzimaju u obzir puno ranije u postupku planiranja i na razini koja je više strateški usmjerena. Time se osigurava i da se razina procjene uvijek uskladi s razinom planiranja ili donošenja odluka i izbjegava se dovođenje u situaciju svršenog čina uključivanjem projekata za koje nisu obavljene relevantne procjene u nacionalne energetske planove. To će dovesti do manjeg broja konflikata na razini pojedinačnih projekata u pogledu njihova sadržaja i prihvaćenosti u javnosti.
Uključivanje ocjene prihvatljivosti u različite razine postupka planiranja i izdavanja dozvola Ocjene prihvatljivosti na razini nacionalnog planiranja energetike ili mreže usredotočit će se na izbjegavanje osjetljivih lokacija, tj. lokacija na kojima bi predložena energetska infrastruktura mogla ugroziti ciljeve očuvanja područja mreže Natura 2000 te vrste zaštićene u EU-u izvan područja mreže Natura 2000. To ne znači da se energetska infrastruktura ne može graditi u područjima mreže Natura 2000 ni da energetska infrastruktura izvan područja mreže Natura 2000 neće naškoditi ciljevima očuvanja tih područja. To treba ispitati od slučaja do slučaja. Na razini prostornog planiranja povezanog s projektima u ocjenama prihvatljivosti podrobnije će se razmotriti potencijalni utjecaji uže definiranih alternativnih lokacija na područja mreže Natura 2000. Može se raditi o alternativnim trasama koji su udaljene tek nekoliko kilometara ili manje. U nekim će slučajevima ocjene prihvatljivosti na toj razini omogućiti utvrđivanje potrebe za kompenzacijskim mjerama, pa čak i lokaciju tih mjera.
28 http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:52009DC0469&from=en 29 Koncept kategoriziranja razina može se definirati kao razlikovanje različitih razina planiranja – politika,
planova i programa – koje se pripremaju uzastopno i utječu jedne na druge (Europska komisija, 1999.).
Kategoriziranje se odnosi na međusobni odnos različitih razina planiranja.
30 Direktiva 2009/72/EZ o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije.
53
Ocjene prihvatljivosti u okviru postupka izdavanja dozvola za konkretni projekt usredotočit će se
na dodatne fine prilagodbe vrste i važnosti utjecaja te eventualne mjere ublažavanja koje su potrebne. Te bi fine prilagodbe mogle uključivati određivanje prikladnije lokacije kao i točnu narav mjera za smanjenje utjecaja. Kad je riječ o projektima koji ispunjavaju uvjete imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa, ako se potreba za promjenom trase ili kompenzacijskim mjerama pojavi tek u zadnjoj fazi postupka planiranja i izdavanja dozvola, može se izgubiti mnogo vremena. Prema tome, ta pitanja treba razmotriti u ranoj fazi.
6.3.3. Koordinacija postupaka i rokovi U skladu s novom Uredbom o TEN-E-u države članice dužne su odabrati integriranu, koordiniranu ili zajedničku shemu dozvola pri uvođenju dozvole po sustavu „sve na jednom mjestu” za projekte od zajedničkog interesa. Iako organizacija cjelokupnog procesa izdavanja dozvola nije izravno povezana s pojednostavnjivanjem relevantnih postupaka procjene utjecaja na okoliš, državama članicama preporučuje se da odaberu integrirani ili koordinirani pristup procesu izdavanja dozvola jer oba ta pristupa impliciraju razinu sveukupne koordinacije za koju je vjerojatno da će u najvećoj mogućoj mjeri pojačati učinke pojednostavnjenja i pri koordinaciji relevantnih postupaka procjene utjecaja na okoliš. Dodatni snažan instrument za pojednostavnjivanje postupaka procjene utjecaja na okoliš mogao bi biti određivanje rokova za dio tih postupaka ili postupke u cjelini. S obzirom na vrlo specifične znanstvene i tehničke studije koje su potrebne za ocjene prihvatljivosti u skladu s Direktivom o staništima, rokove za te procjene treba odrediti za svaki pojedinačni slučaj, ovisno o prirodi i trajanju terenskih ispitivanja koja su potrebna za zaštićene vrste i stanišne tipove u EU-u. Važno je napomenuti i da rokovi mogu poslužiti samo kako bi se smanjila nepotrebna kašnjenja u postupcima procjene i po mogućnosti potaknulo stvaranje sinergija između procjena, no oni ne smiju ni na koji način smanjiti kvalitetu provedenih procjena utjecaja na okoliš. Revidiranom Direktivom 2014/52/EU o procjeni utjecaja na okoliš uvedene su posebne obveze u pogledu uvođenja vremenskih okvira i postupaka „sve na jednom mjestu”.
6.3.4. Kvaliteta izvješća Angažiranjem odgovarajuće kvalificiranih vanjskih stručnjaka i neovisnom kontrolom kvalitete može se isto tako osigurati pouzdanost izvješća o procjeni te valjanost i relevantnost podataka koji se koriste. Time će se izbjeći kašnjenja zbog nepotpune procjene utjecaja ili procjene utjecaja loše kvalitete. Usto, prema revidiranoj Direktivi 2014/52/EU o procjeni utjecaja na okoliš, države članice moraju osigurati cjelovitost i kvalitetu izvješća o procjeni utjecaja na okoliš. To je pitanje osobito relevantno u slučaju postupka izdavanja dozvola iz članka 6., prema kojem je važno dokazati da učinci ne postoje (a ne da postoje) i rezultati ocjena prihvatljivosti obvezujući su za nadležno tijelo.
6.3.5. Prekogranična suradnja U slučaju prekograničnih projekata države članice moraju međusobno surađivati i usklađivati se, osobito u pogledu određivanja opsega i detaljnosti informacija koje nositelj projekta mora
54
dostaviti te vremenskog rasporeda za postupak izdavanja dozvola. To se može postići zajedničkim postupkom, posebno u pogledu procjene utjecaja na okoliš i vjerojatnosti da će oni biti prekogranični. Te bi postupke mogla zajedno organizirati nadležna tijela predmetnih država članica ili bi se moglo uspostaviti treće tijelo (koordinacijsko tijelo) za potrebe prekogranične koordinacije. Europska unija je potpisnica Konvencije o procjeni utjecaja na okoliš u prekograničnom kontekstu (Konvencija iz Espooa) i Protokola o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš31. Uz direktive o procjeni utjecaja na okoliš i o strateškoj procjeni okoliša, u njima se predviđa da država članica, kad je riječ o planu, programu ili projektu koji se priprema ili namjerava provoditi na njezinu državnom području i mogao bi imati značajne utjecaje na okoliš druge države članice, ili ako država članica koja će vjerojatno biti znatno pogođena to zatraži, mora prije njegova donošenja i, što je prije moguće, o tome obavijestiti drugu državu članicu32. Komisija je 2013. izradila smjernice za primjenu postupka procjene utjecaja na okoliš za velike prekogranične projekte čiji je cilj olakšati odobravanje i učinkovitu provedbu takvih projekata u budućnosti33. U skladu s novom Uredbom o TEN-E-u ta je prekogranična suradnja obvezna za prekogranične projekte od zajedničkog interesa (članak 8. stavak 3.). Nadalje, ako određeni projekt od zajedničkog interesa naiđe na znatne poteškoće u provedbi, Komisija može, u suradnji s predmetnim državama članicama, odrediti europskog koordinatora koji im pomaže i olakšava, među ostalim, postupak javnog savjetovanja i postupak izdavanja dozvola (članak 6). Tog bi koordinatora mogle odrediti i same države članice u ranijoj fazi postupka kako bi se izbjegli problemi u provedbi koji bi se mogli pojaviti u kasnijoj fazi.
6.3.6. Učinkovito sudjelovanje javnosti u ranoj fazi Zakonodavstvom EU-a u području procjene utjecaja na okoliš (npr. Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš i Direktiva o strateškoj procjeni okoliša) i drugim relevantnim EU-ovim i međunarodnim instrumentima (Aarhuška konvencija) u postupak odobrenja projekata od zajedničkog interesa uvodi se obveza javnog savjetovanja. U slučaju Direktive o staništima javno savjetovanje nije obvezno, ali se preporučuje ako je primjereno. Važno je da države članice odrede idealni opseg i vremenski okvir za uključivanje javnosti u pripremne postupke i postupke izdavanja dozvola. Rano planiranje i izrada planova djelovanja za postupke procjene utjecaja na okoliš koji su prethodno preporučeni moraju uključivati i rano planiranje sudjelovanja javnosti. Slično tome, ranim utvrđivanjem opsega mogli bi se predvidjeti ne samo učinci na okoliš budućeg projekta nego i njegove posebnosti i mogući problemi u pogledu sudjelovanja javnosti. Preporučuje se da se javnost obavijesti i uključi još u ranoj fazi utvrđivanja opsega i planiranja projekta u fazi idejnog rješenja. Javni događaji utvrđivanja opsega mogli bi biti vrlo korisni za informiranje javnosti i dobivanje prvih povratnih informacija.
31 Odluka Vijeća od 27. lipnja 1997. o sklapanju, u ime Zajednice, Konvencije o procjeni utjecaja na okoliš u prekograničnom
kontekstu (Konvencija iz ESPOO-a) (prijedlog SL C 104, 24.4.1992., str. 5.; odluka nije objavljena) i Odluka Vijeća
2008/871/EZ od 20. listopada 2008. o odobravanju Protokola o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš uz UN/ECE Konvenciju
o procjeni utjecaja na okoliš u prekograničnom kontekstu donesenu 1991. u Espoou, u ime Europske zajednice (SL L 308,
19.11.2008., str. 33.).
32 Članak 7. Direktive o strateškoj procjeni okoliša i članak 7. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš. 33 http://ec.europa.eu/environment/eia/pdf/Transboundry%20EIA%20Guide.pdf
55
7. POSTUPAK IZDAVANJA DOZVOLA U SKLADU S
ČLANKOM 6. DIREKTIVE O STANIŠTIMA
7.1. Uvod
Kao što je već spomenuto, zakonodavstvo EU-a u području zaštite prirode ne isključuje aktivnosti razvoja u područjima mreže Natura 2000 i oko njih. Njime se zahtijeva da se za svaki plan ili projekt koji će vjerojatno imati značajan negativni učinak na jedno ili više područja mreže Natura 2000 provede ocjena prihvatljivosti iz članka 6. točke 3. Direktive o staništima kako bi se procijenili utjecaji tog plana ili projekta na predmetno područje ili područja. U ovom se poglavlju objašnjava kako provesti ocjenu prihvatljivosti iz članka 6., s posebnim naglaskom na planove i projekte infrastrukture za prijenos energije. Budući da mreža Natura 2000 obuhvaća najvrednije i najugroženije vrste i staništa u Europi, postupci za odobravanje projekata koji bi vjerojatno imali znatan negativni učinak na ta područja dovoljno su strogi da se izbjegne ugrožavanje općih ciljeva Direktive o pticama i Direktive o staništima. Kašnjenja u postupku odobrenja vrlo su često posljedica nekvalitetnih procjena koje nadležnim tijelima ne omogućuju da stvore jasnu sliku o utjecajima plana ili projekta. Stoga se posebna pozornost pridaje potrebi za donošenjem odluka na temelju pouzdanih znanstvenih informacija i stručnog znanja. Važno je i izbjeći nejasnoće kad je riječ procjenama utjecaja provedenima u skladu s Direktivom o procjeni utjecaja na okoliš i Direktivom o strateškoj procjeni okoliša te ocjeni prihvatljivosti provedenoj u skladu s člankom 6. stavkom 3. Direktive o staništima. Iako se te procjene vrlo često provode zajedno, u sklopu integriranog postupka, svaka od njih ima različitu svrhu i procjenjuje utjecaje na različite aspekte okoliša. Zbog toga strateška procjena okoliša i procjena utjecaja na okoliš ne mogu zamijeniti ni nadomjestiti ocjenu prihvatljivosti. Ishod svakog postupka procjene također se razlikuje. U slučaju procjene utjecaja na okoliš ili strateške procjene okoliša nadležna tijela moraju uzeti u obzir utjecaje na okoliš. Međutim, kad je riječ o ocjeni o prihvatljivosti, ishod postupka je pravno obvezujući za nadležno tijelo i uvjetuje njegovu konačnu odluku. Stoga, ako se u ocjeni prihvatljivosti ne može utvrditi da neće biti negativnih učinaka na cjelovitost područja mreže Natura 2000 unatoč uvođenju mjera ublažavanja, plan ili projekt mogu se odobriti samo ako su ispunjeni uvjeti za postupak odstupanja predviđen u članku 6. stavku 4. U Prilogu 6. nalazi se usporedba procjene utjecaja na temelju Direktive o staništima, procjene utjecaja na okoliš i strateške procjene okoliša.
Članak 6. stavak 3. Direktive o staništima: Svaki plan ili projekt koji nije izravno povezan s upravljanjem područjem ili potreban za njegovo upravljanje, ali bi na njega mogao imati značajan utjecaj, bilo pojedinačno bilo u kombinaciji s ostalim
56
planovima ili projektima, predmet je ocjene prihvatljivosti utjecaja koje bi mogao imati na ta područje, s obzirom na ciljeve očuvanja područja. U svjetlu zaključaka procjene utjecaja na područje i sukladno odredbama stavka 4., nadležna tijela državne vlasti odobravaju plan ili projekt tek nakon što se uvjere da on neće negativno utjecati na cjelovitost dotičnog područja te, ako je to potrebno, nakon dobivanja mišljenja od šire javnosti.
7.2. Opseg postupka izdavanja dozvola iz članka 6.
Kad je riječ o postupku izdavanja dozvola kao i ocjeni prihvatljivosti, naglasak je na vrstama i stanišnim tipovima koji su zaštićeni Direktivom o pticama i Direktivom o staništima, a osobito na onim vrstama i staništima za koje je određeno područje mreže Natura 2000. To znači da se u ocjeni prihvatljivosti ne mora ocijeniti utjecaj na ostalu floru i faunu, osim ako su one ekološki relevantne za vrste i staništa zaštićene u EU-u koji su prisutni u tom području. Opseg ocjene prihvatljivosti na temelju članka 6. stavka 3. stoga je uži u odnosu na procjenu na temelju Direktive o procjeni utjecaja na okoliš i Direktive o strateškoj procjeni okoliša jer je ograničen na utjecaj na područja mreže Natura 2000 u pogledu njihovih ciljeva očuvanja. Kad je riječ o geografskom opsegu, odredbe članka 6. stavka 3. nisu ograničene na planove i projekte koji će se realizirati isključivo u području mreže Natura 2000; one se primjenjuju i na izgradnju izvan područja mreže Natura 2000 koja bi vjerojatno imala značajan utjecaj na ta područja. Ocjena prihvatljivosti ne pokreće se na temelju činjenice nalazi li se projekt unutar mreže Natura 2000 ili ne, nego na temelju vjerojatnosti da će imati značajan utjecaj na područje mreže Natura 2000 i na njegove ciljeve očuvanja. To uključuje i razmatranje mogućih prekograničnih učinaka. Ako je vjerojatno da će plan ili projekt u jednoj zemlji imati značajan utjecaj na područje mreže Natura 2000 u drugoj zemlji, pojedinačno ili u kombinaciji s drugim planovima ili projektima, potrebno je ocijeniti i učinke na cjelovitost područja mreže Natura 2000 u toj drugoj zemlji. To je u skladu s Konvencijom iz Espooa i njezinim Protokolom o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš, koji se u EU-u provode Direktivom o strateškoj procjeni okoliša i Direktivom o procjeni utjecaja na okoliš (vidjeti točku 6.3.5. ovih smjernica). Učinke treba utvrditi s obzirom na vrste i stanišne tipove za koje je neko područje određeno. To će utjecati na to do koje bi udaljenosti od područja projekta trebalo razmotriti moguće učinke. Na primjer, rijetka biljka koja se pojavljuje samo u posebnim uvjetima staništa na vrlo ograničenom području može biti pogođena utjecajima projekata u neposrednoj blizini, dok migratorne vrste koje imaju složenije potrebe u pogledu staništa mogu biti pogođene planovima ili projektima na udaljenijim lokacijama.
57
Slika 6.: Dijagram toka za postupak iz članka 6. stavaka 3 i 4. (na temelju Komisijinih metodoloških
smjernica za članak 6.)
Ne Da
Da
Procijenite učinke u pogledu ciljeva
očuvanja područja.
Procijenite kumulativne i kombinirane
učinke s drugim planovima i/ili projektima.
Može li se zaključiti da plan ili projekt neće
negativno utjecati na cjelovitost područja?
Mogu li se negativni utjecaji ukloniti,
primjerice mjerama ublažavanja?
Ne
Ocjena prihvatljivosti
Nalazi li se na predmetnom području
prioritetno stanište ili vrsta?
Postoje li pitanja povezana sa zdravljem ljudi ili
sigurnošću ili važne koristi za okoliš?
Ne
Postoje li imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa?
Odobrenje se
može dati.
Odobrenje se
ne može dati.
Ne
Izmijenite
plan ili
projekt.
Postoje li alternativna
rješenja?
Da
Ne
Da
Da
Analitički pregled
Odstupanje na temelju
članka 6. stavka 4.
Ne Da
Odobrenje se
ne može dati.
Ne
Odobrenje se može dati na temelju
drugih imperativnih razloga
prevladavajućeg javnog interesa samo
ako Komisija izda pozitivno mišljenje i
ako se poduzmu odgovarajuće
kompenzacijske mjere.
Odobrenje se može dati.
pod uvjetom da se poduzmu
odgovarajuće kompenzacijske
mjere.
Da Da Da
Je li plan ili projekt izravno povezan s upravljanjem područjem radi njegova
očuvanja ili potreban za njegovo upravljanje?
Je li vjerojatno da će plan ili projekt imati značajan utjecaj na predmetno
područje?
58
7.3. Postupak za provedbu ocjene prihvatljivosti korak po korak
Postupak utvrđen u članku 6. stavku 3. treba provesti određenim redoslijedom. U svakom se koraku određuje treba li poduzeti sljedeći korak u postupku. Na primjer, ako se nakon analitičkog pregleda zaključi da neće biti negativnih učinaka na područje mreže Natura 2000, plan ili projekt može se odobriti bez potrebe za daljnjim procjenama. Koraci su sljedeći (vidjeti dijagram): - prvi korak: analitički pregled – ovim početnim korakom utvrđuje se treba li plan ili
projekt biti podvrgnut postupku ocjene prihvatljivosti ili ne. Ako se utvrdi da će vjerojatno imati značajan negativni učinak na područje mreže Natura 2000, provodi se ocjena prihvatljivosti,
- drugi korak: ocjena prihvatljivosti – nakon što je odlučeno da je potrebna ocjena prihvatljivosti, mora se provesti detaljna analiza mogućih utjecaja plana ili projekta – pojedinačno ili u kombinaciji s drugim planovima ili projektima – na cjelovitost područja mreže Natura 2000 s obzirom na ciljeve očuvanja područja,
- treći korak: donošenje odluke – ako se u ocjeni prihvatljivosti zaključi da postoji negativan učinak na cjelovitost područja i ako se on ne može ublažiti, nadležna tijela morat će odbiti plan ili projekt.
U članku 6. stavku 4. predviđaju se određena odstupanja od tog općeg pravila. Ako se zaključi da će plan ili projekt imati negativan učinak na područje mreže Natura 2000, on se ipak može odobriti u izvanrednim slučajevima ako su ispunjeni uvjeti iz članka 6. stavka 4. Na temelju prethodno navedenog jasno je da se postupak donošenja odluke temelji na načelu predostrožnosti. Naglasak je na tome da se objektivno i pouzdanim dokazima dokaže da neće biti negativnih učinaka na područje mreže Natura 2000.
7.3.1. Prvi korak: analitički pregled Prvi je korak u postupku iz članka 6. stavka 3. utvrđivanje je li ocjena prihvatljivosti doista potrebna, odnosno je li vjerojatno da će plan ili projekt imati značajan utjecaj na područje mreže Natura 2000. Ako se s dovoljnom sigurnošću može utvrditi da plan ili projekt vjerojatno neće imati značajan utjecaj, pojedinačno ili u kombinaciji s ostalim planovima ili projektima, on se može odobriti bez daljnje procjene. Međutim, postoji li ikakva sumnja, mora se provesti ocjena prihvatljivosti kako bi se utjecaji mogli temeljito proučiti. To je potvrđeno u presudi Suda EU-a u predmetu Waddensea (C-127/02) u kojoj je Sud zaključio da: „aktiviranje mehanizma zaštite okoliša iz članka 6. stavka 3. Direktive o staništima ne pretpostavlja – kao što je, uostalom, jasno uvidom u smjernice za tumačenje tog članka koje je sastavila Komisija pod naslovom ˆ ˆ ‚Upravljanje područjima mreže Natura 2000: odredbe članka 6. Direktive o staništima (92/43/EEZ)’ – da plan ili projekt koji se razmatra definitivno ima značajan utjecaj na predmetno područje, ali na temelju vjerojatnosti predviđa da bi taj plan ili projekt mogao imati takav učinak.” U istoj je presudi Sud potvrdio da se u slučaju dvojbe o nepostojanju značajnih utjecaja ta ocjena mora provesti kako bi se djelotvorno osiguralo da se ne odobre planovi ili projekti koji negativno utječu na cjelovitost predmetnog područja.
59
Treba zabilježiti razloge za konačnu odluku o tome hoće li se provesti ocjena prihvatljivosti ili ne te navesti dostatne informacije kako bi se opravdao doneseni zaključak.
7.3.2. Drugi korak: ocjena prihvatljivosti Nakon što je odlučeno da je potrebna ocjena prihvatljivosti, ta će se ocjena morati provesti prije nego što nadležno tijelo donese odluku o tome hoće li odobriti plan ili projekt ili ne. Kao što je prethodno navedeno, svrha je ocjene prihvatljivosti procijeniti moguće utjecaje plana ili projekta na predmetno područje u svjetlu njegovih ciljeva očuvanja, pojedinačno ili u kombinaciji s drugim planovima ili projektima. Termin „prihvatljivost” u osnovi znači da ocjena mora biti prihvatljiva u pogledu svoje svrhe na temelju Direktive o pticama i Direktive o staništima, to jest u pogledu zaštite vrsta i stanišnih tipova navedenih u tim dvjema direktivama. „Prihvatljivost” također znači da procjena mora biti obrazložena odluka. Ako izvješće ne sadržava dovoljno detaljnu procjenu utjecaja na područje mreže Natura 2000 ili dovoljno dokaza za donošenje jasnih zaključaka postoje li negativni učinci na cjelovitost područja ili ne, ocjena ne ispunjava svoju svrhu i ne može se smatrati „prihvatljivom”. Ocjene koje se ograničavaju na općenite opise i u kojima se samo površno obrađuju postojeći podaci o prirodi u predmetnom području ne smatraju se „prihvatljivima” za potrebe članka 6. stavka 3. To je potvrdio i Sud Europske unije koji je presudio da „ocjena prihvatljivosti mora sadržavati cjelovite, precizne i definitivne zaključke kojima se mogu otkloniti sve osnovane znanstvene sumnje u pogledu učinaka predloženih radova na predmetno područje” (Komisija/Italija, C-304/05). Sud je također naglasio važnost korištenja najboljih znanstvenih saznanja pri provedbi ocjene prihvatljivosti kako bi se nadležnim tijelima omogućilo da s dovoljnom sigurnošću zaključe da neće biti negativnih učinaka na cjelovitost područja. U tom je pogledu presudio da „svi aspekti plana ili projekta koji mogu, pojedinačno ili u kombinaciji s drugim planovima ili projektima, utjecati na te ciljeve moraju biti utvrđeni u svjetlu najboljih znanstvenih saznanja u tom području.” (C-127/02, točka 54.). Zbog specijalizirane prirode ocjene prihvatljivosti preporučuje se da se ona temelji na analizama koje provode primjereno kvalificirani ekolozi. Na kraju, treba napomenuti da, iako predlagatelj projekta može obaviti ili naručiti ocjenu prihvatljivosti, odgovornost je nadležnih tijela da osiguraju da je ocjena prihvatljivosti pravilno provedena i da se njome može objektivno dokazati, uz odgovarajuće dokaze, da neće biti nikakvih negativnih učinaka na cjelovitost područja mreže Natura 2000 u svjetlu ciljeva njegova očuvanja.
Procjena učinaka s obzirom na ciljeve očuvanja područja Kao što je prethodno navedeno, u ocjeni će se procijeniti moguće utjecaje plana ili projekta na predmetno područje u svjetlu ciljeva očuvanja područja. Za razumijevanje ciljeva očuvanja valja se osvrnuti na način odabira područja mreže Natura 2000. Kao što je prethodno objašnjeno, svako se područje uvrštava u mrežu Natura 2000 zbog svoje vrijednosti u smislu očuvanja jednog ili više stanišnih tipova navedenih u Prilogu I. ili vrsta navedenih u Prilogu II.
60
Direktivi o staništima, odnosno vrsta navedenih u Prilogu I. Direktivi o pticama kao i migratornih vrsta ptica koje se redovito pojavljuju. Vrijednost područja u smislu očuvanja u trenutku uvrštavanja bilježi se u standardnom obrascu (SDF). U njemu se navodi službena identifikacijska oznaka područja, njegovo ime, lokacija i veličina te detaljna karta. Bilježe se i ekološke značajke područja koje su dovele do njegova uvrštavanja u mrežu Natura 2000 i pruža sveobuhvatna ocjena stanja očuvanosti svake vrste ili stanišnog tipa na tom području (ocjene od A do D). Stoga je standardni obrazac referentna osnova za određivanje ciljeva očuvanja područja, u skladu s općim ciljevima Direktive o staništima (članak 6. stavak 1.). Cilj očuvanja područja bit će barem održavanje vrsta i staništa za koje je područje određeno u istom stanju (kako je zabilježeno u standardnom obrascu). To znači da valja osigurati da se njihovo stanje neće pogoršati ispod te razine. Ipak, opći ciljevi Direktive o staništima i Direktive o pticama nadilaze puko sprečavanje daljnjeg pogoršanja stanja. Njihov je cilj osigurati da vrste i stanišni tipovi zaštićeni u EU-u postignu povoljno stanje očuvanosti diljem svojeg prirodnog areala u EU-u. Stoga mogu biti potrebni ambiciozniji ciljevi očuvanja kako bi se ponovno uspostavilo i poboljšalo stanje očuvanosti vrsta i stanišnih tipova zaštićenih u EU-u koji su prisutni na tom području (članak 6. stavak 1.). Ako su utvrđeni ambiciozniji ciljevi očuvanja, utjecaje plana ili projekta potrebno je mjeriti u odnosu na te ambicioznije ciljeve. Na primjer, ako je cilj ponovno uspostaviti određenu razinu populacije bradatog supa u roku od osam godina, treba procijeniti hoće li plan ili projekt onemogućiti ostvarivanje tog cilja, a ne samo hoće li populacija bradatog supa ostati stabilna. Preporučuje se da se predlagatelj projekta savjetuje s tijelima odgovornima za područja mreže Natura 2000 što je prije moguće kako bi saznao više o području, njegovim ciljevima očuvanja i stanju očuvanosti stanišnih tipova i vrsta za koje je određeno. Ta će tijela moći navesti postoje li detaljniji izvori informacija o tome, na primjer plan upravljanja za predmetno područje ili izvješća o praćenju i studije o stanju očuvanosti predmetnih vrsta i stanišnih tipova u toj regiji ili zemlji.
Prikupljanje informacija potrebnih za ocjenu prihvatljivosti
Mogući izvori informacija za područja mreže Natura 2000 uključuju:
– standardne obrasce za područja mreže Natura 2000,
– planove upravljanja za područja mreže Natura 2000,
– najnovije podatke objavljene u tehničkim i znanstvenim publikacijama,
– tijela za zaštitu prirode, znanstvene stručnjake i stručnjake za vrste ili staništa, organizacije za
očuvanje prirode, lokalne stručnjake,
– izvješća o stanju očuvanosti vrsta i staništa iz članka 12. Direktive o pticama i članka 17.
Direktive o staništima.
61
Slika 7.: Koraci koje treba poduzeti kao dio ocjene prihvatljivosti
UTVRDITE POSTOJE LI
BILO KAKVI PREOSTALI
UČINCI NA CJELOVITOST
PODRUČJA.
ODREDITE
PODRUČJE STUDIJE.
UTVRDITE CILJEVE
OČUVANJA PODRUČJA
MREŽE NATURA 2000.
UTVRDITE EKOLOŠKE ZNAČAJKE KOJE TREBA UZETI U OBZIR PRI
PROCJENI.
Analizirajte potencijalne učinke aktivnosti u okviru projekta na vrste i staništa koji su
prisutni u predmetnom području.
OSMISLITE
PROGRAM
PRAĆENJA.
SAVJETUJTE SE S
NADLEŽNIM TIJELIMA
I DIONICIMA.
PRIKUPITE
INFORMACIJE O
DRUGIM PLANOVIMA
I PROJEKTIMA
kako biste mogli
procijeniti kumulativne
učinke.
ODREDITE I PROCIJENITE PREVENTIVNE MJERE I MJERE UBLAŽAVANJA
kojima bi se negativni učinci uklonili ili smanjili na razinu koja
nije znatna.
PROCIJENITE UČINKE I
NJIHOVU VAŽNOST
za ciljane stanišne tipove, staništa vrsta
i vrste kao i na ekološku strukturu i
funkciju područja.
PRIKUPITE
POSTOJEĆE
INFORMACIJE I
PROVEDITE DODATNE
STUDIJE I ISPITIVANJA
NA TERENU, PREMA
POTREBI.
62
Prikupljanje svih potrebnih informacija o projektu i o području mreže Natura 2000 važan je prvi korak u ocjeni prihvatljivosti. Obično se radi o iterativnom postupku. Ako se pri prvom utvrđivanju i analizi ustanovi da postoje velike praznine u znanju, može biti potrebno provesti dodatne polazne ekološke studije i terenska ispitivanja kako bi se nadopunili postojeći podaci. Kao što je prethodno navedeno, važno je da se ocjena prihvatljivosti temelji na najboljim znanstvenim saznanjima u tom području i da se njome mogu otkloniti sve osnovane znanstvene dvojbe o učincima radova koji se predviđaju na predmetnom području. To je potvrđeno u nekoliko presuda Suda. U premetu Waddensea (C-127/02) Sud je potvrdio da „nadležna tijela mogu odobriti (plan ili projekt) samo ako su nedvojbeno utvrdila da on neće imati negativne učinke na cjelovitost tog područja. To je tada kada ne preostaju nikakve osnovane znanstvene dvojbe o nepostojanju takvih učinaka.” Detaljne studije i ispitivanja na terenu moraju se usredotočiti na ona staništa i vrste koje su potencijalno osjetljive na aktivnosti u okviru projekta. Osjetljivost treba analizirati uzimajući u obzir moguće interakcije između aktivnosti u okviru projekta (njihovu prirodu, opseg, metode itd.) i staništa i vrsta (lokacija, ekološki zahtjevi, ključna područja, ponašanje itd.). Sva terenska ispitivanja moraju biti dovoljno pouzdana i dugotrajna kako bi se u obzir uzela činjenica da se ekološki uvjeti mogu znatno razlikovati prema godišnjem dobu. Primjerice, provedbom terenskog ispitivanja neke vrste nekoliko dana tijekom zime neće se dobiti podaci o korištenju staništa u drugim, važnijim dijelovima godine (npr. tijekom selidbe ili razmnožavanja). Savjetovanje s tijelima za zaštitu prirode, drugim znanstvenim stručnjacima i organizacijama za očuvanje prirode pomoći će da se stvori što cjelovitija slika o predmetnom području, prisutnim vrstama i staništima te vrstama učinaka koje treba analizirati. Oni mogu pružiti savjete o najnovijim raspoloživim znanstvenim podacima o području i o zaštićenim vrstama i stanišnim tipovima u EU-u (uključujući planove upravljanja za područja mreže Natura 2000) te o tome koje bi dodatne polazne studije i terenska ispitivanja mogli biti potrebni kako bi se procijenili mogući utjecaji projekta. Drugi dionici, kao što su nevladine organizacije u području očuvanja prirode, istraživačke ustanove ili lokalne organizacije, mogu također biti u mogućnosti pružiti dodatno lokalno znanje i ekološke informacije koje su korisne za ocjenu prihvatljivosti.
Utvrđivanje negativnih utjecaja Nakon što se prikupe svi potrebni polazni podaci i provjeri njihova cjelovitost, može se početi s ocjenom utjecaja plana ili projekta na područje mreže Natura 2000. Opis potencijalnih negativnih utjecaja planova i projekata infrastrukture za prijenos energije, kako je navedeno u poglavljima 3. i 4., trebao bi pomoći u određivanju vrste učinaka na koje treba obratiti pozornost. To se osobito odnosi na sljedeće:
gubitak, propadanje ili fragmentaciju staništa,
električni udar ili sudar,
uznemiravanje i raseljavanje vrsta,
učinke prepreka.
Učinci svakog projekta jedinstveni su i moraju se ocijeniti od slučaja do slučaja. To je u skladu s predmetom Waddensea: „Pri procjeni mogućih učinaka plana ili projekta njihova se
63
važnost mora utvrditi, među ostalim, u svjetlu značajki i posebnih ekoloških okolnosti u području na koje se odnosi taj plan ili projekt.” Prvi je korak utvrđivanje koja bi staništa i vrste zaštićeni u EU-u i prisutni u svakom pojedinom području mogli biti pogođeni i trebaju biti podvrgnuti daljnjoj procjeni. To je važno zato što svaka vrsta i stanišni tip ima svoj ekološki životni ciklus i zahtjeve u pogledu očuvanja. Učinci na njih također će se razlikovati od jednog područja do drugog ovisno o njihovu stanju očuvanosti i ekološkim uvjetima na predmetnom području. Za svaki utvrđeni učinak u procjeni će se razmatrati i razmjer utjecaja, vrsta utjecaja, njegov opseg, trajanje, intenzitet i vremenski okvir. Ocjena prihvatljivosti uključuje i razmatranje svih aspekata plana ili projekta koji bi mogli imati posljedice za područje. Svaki element plana ili projekta treba pojedinačno razmotriti, a potencijalne učinke tog elementa trebalo bi najprije proučiti u odnosu na svaku vrstu ili stanišni tip za koje je područje određeno. Nakon toga, učinci različitih značajki razmatraju se zajedno i u međusobnom odnosu kako bi se mogle utvrditi njihove interakcije. Premda bi naglasak trebao biti na vrstama i stanišnim tipovima od interesa za EU koji su opravdali određivanje područja, ne bi trebalo zaboraviti da su te ciljne značajke na složene načine u bliskoj interakciji s drugim vrstama i staništima kao i s fizičkim okruženjem. Stoga je važno da se razmotre svi elementi koji se smatraju nužnima za strukturu, funkcioniranje i dinamiku ekosustava jer bi svaka izmjena mogla imati negativan učinak i na prisutne stanišne tipove i vrste. Utjecaje treba predvidjeti što je točnije moguće, a temelj za ta predviđanja trebao bi biti jasan i zabilježen u ocjeni prihvatljivosti (to znači da treba uvrstiti i objašnjenje o stupnju sigurnosti pri predviđanju učinaka). Kao i sve procjene utjecaja, ocjenu prihvatljivosti trebalo bi provesti u strukturiranom okviru kako bi se osiguralo da predviđanja mogu biti što objektivnija na temelju mjerljivih kriterija kad god je to moguće. Time će se uvelike olakšati zadatak osmišljavanja mjera ublažavanja koje mogu pridonijeti uklanjanju predviđenih učinaka ili njihovu smanjenju na razinu koja nije znatna. Predviđanje vjerojatnih utjecaja može biti složen zadatak jer je potrebno vrlo dobro razumijevanje ekoloških procesa i zahtjeva u pogledu očuvanja određenih vrsta ili stanišnih tipova koji bi mogli biti pogođeni. Stoga se preporučuje da se pri provedbi ocjene prihvatljivosti osiguraju potrebni stručni savjeti i potpora znanstvenika.
Metode predviđanja utjecaja koje se često primjenjuju: U ocjeni prihvatljivosti trebalo bi primijeniti najbolje raspoložive tehnike i metode za procjenu razmjera učinaka. Neke od metoda koje se često primjenjuju opisane su u ovom okviru.
- Izravna mjerenja, na primjer površine staništa koja je izgubljena ili pogođena, proporcionalnih gubitaka populacija vrsta, staništa i zajednica.
- Dijagrami toka, mreže i dijagrami sustava za utvrđivanje lančanih utjecaja koji proizlaze iz izravnih utjecaja; neizravni utjecaji nazivaju se sekundarnim, tercijarnim itd. utjecajima s obzirom na to koji su im uzroci. Dijagrami sustava fleksibilniji su od mreža pri prikazu međupovezanosti i procesnih putova.
- Kvantitativni prediktivni modeli za pružanje matematički izvedenih predviđanja na temelju podataka i pretpostavki o snazi i smjeru utjecaja. U modelima se mogu ekstrapolirati predviđanja koja su u skladu s prošlim i sadašnjim podacima (analiza trendova, scenariji, analogije s informacijama prenesenima s drugih relevantnih lokacija) i intuitivna predviđanja. U normativnom
64
pristupu modeliranju polazište je poželjni ishod, a zatim se procjenjuje hoće li se taj cilj postići predloženim projektom.
- Studije razine populacije potencijalno su korisne za određivanje učinaka na razine populacije, primjerice, ptica, šišmiša i morskih sisavaca.
- Geografski informacijski sustavi (GIS) koriste se za izradu modela prostornih odnosa, kao što su preklapanja ograničenja, ili za bilježenje osjetljivih područja i lokacija na kojima dolazi do gubitka staništa. Geografski informacijski sustavi kombinacija su računalne kartografije, pohranjivanja podataka iz karata i sustava za upravljanje podatkovnim bazama u kojima se pohranjuju atributi kao što su upotreba zemljišta ili nagib terena. Ti sustavi omogućuju brz prikaz, kombiniranje i analizu pohranjenih varijabli.
- Informacije iz sličnih prethodnih projekata mogu biti korisne, osobito ako su dana kvantitativna predviđanja i ako ih se pratilo tijekom rada.
- Mišljenja i prosudbe stručnjaka na temelju prethodnog iskustva i savjetovanja na sličnim projektima na unutarnjim plovnim putovima.
- Opis i korelacije: fizički čimbenici (npr. vodni režim, struje, supstrat) mogu biti izravno povezani s rasprostranjenošću i količinom vrste. Ako se budući fizički uvjeti mogu predvidjeti, može biti moguće predvidjeti budući razvoj staništa i populacija ili reakcije vrsta i staništa na osnovu toga.
- Analize kapaciteta uključuju utvrđivanje granične vrijednosti stresa do koje se mogu održati populacije i funkcije ekosustava. Te analize uključuju utvrđivanje potencijalno ograničavajućih faktora, a razvijaju se i matematičke jednadžbe za opis kapaciteta resursa ili sustava u pogledu granične vrijednosti koju nameće svaki ograničavajući faktor.
Prilagođeno iz dokumenta „Metodološke smjernice o odredbama članka 6. stavaka 3. i 4. Direktive o staništima”: http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/art6/natura_2000_assess_en.pdf
Procjena potencijalnih kumulativnih učinaka Pri procjeni se ne smiju previdjeti kumulativni učinci; razmatranje tih učinaka pravni je zahtjev u skladu s člankom 6. stavkom 3. Direktive o staništima, a može imati i velike posljedice za plan ili projekt te za druge, kasnije planove ili projekte u istom području. Razvoj energetske infrastrukture odvija se vrlo brzo u cijelom EU-u pa je stoga važno da se kumulativni učinci potpuno procijene u ranim fazama procjene i da se ne tretiraju samo kao nešto usputno. U članku 6. stavku 3. ne definira se izričito koji su drugi planovi i projekti u području primjene odredbe o kombinaciji, ali temeljna je namjera uzeti u obzir kumulativne utjecaje koji se s vremenom mogu pojaviti. U tom bi kontekstu trebalo razmotriti planove ili projekte koji su dovršeni, odobreni a nedovršeni ili predloženi. Pri razmatranju predloženog plana ili projekta države članice ne navode na pretpostavku u korist sličnih, još nepredloženih planova ili projekata u budućnosti. Naprotiv, ako je u tom području već odobren neki projekt ili je odobreno više njih, to može sniziti ekološki prag u pogledu važnosti utjecaja za buduće planove ili projekte u tom području. Primjerice, ako se elektroenergetski infrastrukturni projekti unutar ili oko niza područja mreže Natura 2000 dostavljaju jedan za drugim, moguće je da se u procjeni prvih ili drugih projekata zaključi da oni neće negativno utjecati na mrežu Natura 2000, ali se onda kasniji projekti ne odobre jer bi njihovi učinci u kombinaciji s onima ranijih projekata bili dovoljno veliki da bi negativno utjecali na cjelovitost područja.
65
U tom je kontekstu važno da se energetski infrastrukturni projekti sagledaju strateški i u kombinaciji jedni s drugima na većem geografskom području, a ne samo kao pojedinačni izolirani projekti.
Koraci u procjeni kumulativnih učinaka Slika 8.: Prilagođeno iz dokumenta „Metodološke smjernice o odredbama članka 6. stavaka 3. i 4. Direktive o staništima”: http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/art6/natura_ 2000_assess_en.pdf
Koraci u procjeni Aktivnost koju treba provesti Utvrđivanje svih projekata/planova koji bi mogli djelovati u kombinaciji
Utvrditi sve moguće izvore učinaka iz projekta ili plana koji se razmatra, zajedno sa svim ostalim izvorima u okolišu i svim drugim učincima koje bi drugi predloženi projekti ili planovi mogli imati.
Utvrđivanje utjecaja Utvrditi vrste utjecaja (npr. buka, smanjenje vodnih resursa, emisije kemikalija itd.) koji bi mogli djelovati na aspekte strukture i funkcija područja osjetljivog na promjene.
Definiranje granica za procjenu
Definirati granice za razmatranje kumulativnih učinaka: treba imati na umu da će se te granice razlikovati za različite vrste utjecaja (npr. učinci na vodne resurse, buka) i da mogu uključivati udaljene lokacije (dalje od predmetnog područja).
Utvrđivanje putova Utvrditi potencijalne putove kumuliranja učinaka (npr. vodom, zrakom itd.; nakupljanje učinaka tijekom vremena ili u prostoru). Ispitati uvjete u predmetnom području radi utvrđivanja gdje su aspekti strukture i funkcije područja u opasnosti.
Predviđanje Predvidjeti jačinu/razmjer utvrđenih vjerojatnih kumulativnih učinaka.
Procjena Komentirati je li vjerojatno da će potencijalni kumulativni učinci biti znatni.
Utvrđivanje važnosti učinaka Kad se utvrde učinci, treba izraditi procjenu njihove važnosti za područje i njegova ciljna obilježja. Pri procjeni važnosti mogu se razmotriti sljedeći parametri:
kvantitativni parametri: na primjer, koliko se staništa gubi za tu vrstu ili stanišni tip. Za neke će se već gubitak pojedinih jedinki ili malih područja pojavnosti unutar određenog područja mreže Natura 2000 (npr. za prioritetne stanišne tipove i vrste) smatrati značajnim utjecajem. Za druge prag važnosti može biti viši. To također ovisi o vrsti i stanišnom tipu, njihovu stanju očuvanosti u predmetnom području te izgledima za budućnost,
kvalitativni parametri: pri procjeni važnosti utjecaja trebalo bi uzeti u obzir i kvalitetu stanišnog tipa ili vrste na tom području; na primjer, može biti riječ o području u kojemu je
66
pojavnost vrste znatna (npr. središnje područje pojavnosti, veća područja reprezentativnih sastojina itd.) ili području na kojemu je vrsta na granici svojeg trenutačnog raspona rasprostranjenosti. Stanište vrste može biti u dobrom stanju očuvanosti unutar područja ili može biti u lošem stanju, u kojem je potrebna obnova,
važnost područja s gledišta biologije vrste, npr. područje razmnožavanja (mjesta za gniježđenje, područje mriještenja itd.), stanište u kojemu se vrsta hrani, mogućnosti zaklona, migracijski putovi,
ekološke funkcije potrebne za održavanje ili obnovu postojećih vrsta i staništa te općenito za cjelovitost područja.
Ako postoje dvojbe ili različita mišljenja u pogledu važnosti, najbolje je potražiti suglasnost u širem krugu, među odgovarajućim stručnjacima, npr. regionalnim i/ili nacionalnim stručnjacima za ciljno obilježje na koje se utječe tako da se postigne konsenzus.
Uvođenje mjera ublažavanja kako bi se uklonili negativni učinci Kad se utvrde negativni učinci, moći će se razmotriti mogu li se uvesti mjere ublažavanja kojima će se ti učinci ukloniti, spriječiti ili smanjiti na neznatnu razinu (vidjeti 5. poglavlje za prijedloge različitih vrsta mjera ublažavanja koje se mogu primijeniti na energetske infrastrukturne projekte). Pri razmatranju prikladnih mjera ublažavanja važno je prvo razmotriti one kojima se utjecaji mogu ukloniti već na samom izvoru te, tek ako takve mjere nisu moguće, sagledati druge mjere ublažavanja kojima se mogu barem znatno smanjiti ili ublažiti negativni učinci projekta. Mjere ublažavanja moraju biti posebno osmišljene kako bi uklonile ili smanjile negativne učinke utvrđene tijekom ocjene prihvatljivosti. Ne smije ih se miješati s kompenzacijskim mjerama, koje su namijenjene nadoknadi prouzrokovane štete. Kompenzacijske mjere mogu se uzeti u obzir samo ako je plan ili projekt prihvaćen kao potreban zbog imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa i ne postoje alternative (na temelju članka 6. stavka 4. – vidjeti u nastavku). Predložene mjere ublažavanja mogu sadržavati:
pojedinosti svih predloženih mjera i objašnjenja kako će se njima ukloniti ili smanjiti negativni utjecaji koji su utvrđeni,
dokaze o tome tko će i kako provoditi mjere,
vremenski okvir provedbe u odnosu na plan ili projekt (neke mjere možda će se morati provesti prije nego plan/projekt započne),
pojedinosti o načinu praćenja mjere i načinu uključivanja rezultata u svakodnevni rad na projektu (prilagodljivo upravljanje – vidjeti u nastavku).
Time će se nadležnom tijelu omogućiti da utvrdi mogu li se tim mjerama ukloniti utvrđeni negativni učinci (i da se njima nenamjerno ne uzrokuju drugi negativni učinci na predmetne vrste i stanišne tipove). Ako se procijeni da su mjere ublažavanja dostatne, one će postati sastavni dio specifikacija konačnog plana ili projekta ili mogu biti navedene kao uvjet za odobrenje projekta.
Utvrđivanje je li narušena cjelovitost područja Kad se što točnije utvrde učinci projekta, procijeni njihova važnost te razmotre sve moguće mjere ublažavanja, u ocjeni prihvatljivosti potrebno je iznijeti konačan zaključak o tome hoće li ti učinci negativno utjecati na cjelovitost područja mreže Natura 2000.
67
Termin „cjelovitost” odnosi se na ekološku cjelovitost. „Cjelovitost područja” može se prikladno definirati kao koherentan skup ekoloških struktura, funkcija i ekoloških procesa cijelog područja ili staništa, kompleksa staništa i/ili populacija vrsta za koje je područje određeno. Područje se može opisati kao vrlo cjelovito ako je realiziran inherentni potencijal za ostvarenje ciljeva očuvanja područja, održava se kapacitet samopopravka i samoobnove u dinamičnim uvjetima te je potrebna minimalna vanjska potpora u upravljanju. Ako plan ili projekt negativno utječe na cjelovitost područja samo u vizualnom smislu ili uzrokuje značajne utjecaje na druge vrste ili stanišne tipove osim onih za koje je područje određeno kao dio mreže Natura 2000, to ne predstavlja negativan utjecaj u smislu članka 6. stavka 3. S druge strane, ako se znatno utječe na jednu od vrsta ili jedan od stanišnih tipova za koje je područje određeno, onda se nužno negativno utječe i na cjelovitost područja. Izraz „cjelovitost područja” pokazuje da je naglasak na određenom području. Stoga se ne može prihvatiti argumentacija da se šteta na području ili njegovu dijelu može opravdati na temelju toga da će stanje očuvanosti vrsta i stanišnih tipova koje ono udomljava svakako ostati povoljno unutar europskog područja države članice. U praksi je u procjeni cjelovitosti područja naglasak posebno na utvrđivanju je li se projektom:
uzrokuju promjene bitnih ekoloških funkcija koje su nužne za ciljna obilježja,
znatno smanjuje područje pojavnosti stanišnih tipova (čak i onih manje kvalitete) ili održivost populacija vrsta u predmetnom području koji su ciljna obilježja,
smanjuje raznolikost područja,
uzrokuje fragmentacija područja,
uzrokuje gubitak ili smanjenje ključnih značajki područja (npr. pokrivenost drvećem, redovite godišnje poplave) o kojima ovisi ciljno obilježje,
sprječava ostvarenje ciljeva očuvanja područja.
7.3.3. Treći korak: odobravanje ili odbijanje plana ili projekta s obzirom na zaključke iz ocjene prihvatljivosti Nacionalna nadležna tijela odobravaju plan ili projekt s obzirom na zaključke iz ocjene prihvatljivosti. To se može učiniti tek nakon što se utvrdi da plan ili projekt neće negativno utjecati na cjelovitost predmetnog područja. Ako su zaključci pozitivni, u smislu da nema opravdane znanstvene sumnje o izostanku učinaka na područje, nadležna tijela mogu odobriti plan ili projekt. Važno je ne dokazati učinke, nego njihov izostanak. To je potvrđeno u nekoliko presuda Suda. U predmetu Waddensea (C-127/02) Sud je potvrdio da „plan ili projekt [...] može dobiti odobrenje samo uz uvjet da su nacionalna nadležna tijela uvjerena da on neće negativno utjecati na cjelovitost predmetnog područja. Ako i dalje postoji sumnja o izostanku negativnih učinaka na cjelovitost područja povezanih s planom ili projektom koji se razmatra, nadležno tijelo mora odbiti odobrenje.” Ocjena prihvatljivosti i njezini zaključci trebali bi biti jasno zabilježeni, a izvješće o ocjeni prihvatljivosti trebalo bi biti dovoljno detaljno i uvjerljivo da prikaže kako je i na kojim znanstvenim temeljima donesena konačna odluka.
7.4. Postupak odstupanja na temelju članka 6. stavka 4.
Članak 6. stavak 4.
68
Ako se, unatoč negativnoj procjeni utjecaja na područje i u nedostatku drugih pogodnih mogućnosti, plan ili projekt ipak moraju provesti zbog imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa, uključujući interese socijalne ili gospodarske prirode, država članica poduzima sve kompenzacijske mjere kako bi osigurala zaštitu koherentnosti mreže Natura 2000. Ona Komisiju izvješćuje o usvojenim kompenzacijskim mjerama. Kad se u određenom području nalazi prioritetni prirodni stanišni tip i/ili prioritetna vrsta, mogu se razmatrati samo ona pitanja koja se odnose na zdravlje ljudi ili javnu sigurnost, na korisne posljedice od primarnog značaja za okoliš ili, nastavno na mišljenje Komisije, na ostale imperativne razloge prevladavajućeg javnog interesa.
Člankom 6. stavkom 4. predviđene su iznimke od općeg pravila iz članka 6. stavka 3. Postupak nije automatski; predlagatelj projekta ili plana treba odlučiti želi li se prijaviti za odstupanje. U članku 6. stavku 4. utvrđeni su uvjeti koji se u takvim slučajevima moraju poštovati te koraci koje je potrebno poduzeti prije nego što nacionalno nadležno tijelo može odobriti plan ili projekt koji bi prema procjeni negativno utjecao na cjelovitost područja na temelju članka 6. stavka 3. Člankom 6. stavkom 4. zahtijeva se da nadležna tijela osiguraju da se prije donošenja odluke o odobrenju plana ili projekta koji bi mogao negativno utjecati na područje poštuju sljedeći uvjeti:
opcija koja je predložena za odobrenje najmanje šteti staništima, vrstama i cjelovitosti područja mreže Natura 2000 te ne postoje izvedive alternative koje ne bi utjecale na cjelovitost područja,
postoje imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa, uključujući interese socijalne ili gospodarske prirode, zbog kojih je opravdano odobrenje plana ili projekta,
poduzete su sve kompenzacijske mjere koje su potrebne da bi se osigurala zaštita koherentnosti mreže Natura 2000.
Važan je redoslijed ispitivanja tih uvjeta jer svaki korak određuje je li potreban sljedeći. Ako se, na primjer, utvrdi da postoji alternativa predmetnom planu ili projektu, nema smisla ispitivati je li izvorni plan ili projekt od prevladavajućeg javnog interesa ili razvijati prikladne kompenzacijske mjere jer taj plan ili projekt svejedno ne bi mogao biti odobren ako postoji održiva alternativa.
69
Slika 9.: Prikaz uvjeta iz članka 6. stavka 4.
Plan/projekt mogao bi negativno
utjecati na cjelovitost područja.
Postoje li alternativna rješenja?
Nalazi li se na području prioritetno
stanište ili vrsta na koje bi
plan/projekt mogao utjecati?
Postoje li imperativni razlozi
prevladavajućeg javnog interesa?
Postoje li uvjeti koji se odnose na
zdravlje ili sigurnost ljudi ili važne
koristi za okoliš?
Ne može se izdati odobrenje.
Može se izdati odobrenje. Moraju
se poduzeti kompenzacijske mjere.
Odobrenje se može izdati zbog
drugih imperativnih razloga
prevladavajućeg javnog interesa
nakon savjetovanja s Komisijom.
Moraju se poduzeti kompenzacijske
mjere.
Ne
Ne
Da
Da
Ne
Da
Da
70
Dokazi da ne postoje alternativna rješenja Potraga za alternativama može biti prilično široka i trebala bi biti povezana s ciljevima plana/projekta od javnog interesa. Ona može uključivati alternativne lokacije, drugačije razmjere ili projektiranje, druge metode izgradnje ili alternativne postupke i pristupe. Iako zahtjev za traženjem alternativa pripada u područje primjene članka 6. stavka 4., u praksi je autoru plana korisno što ranije u početnoj fazi planiranja razvojnog projekta razmotriti sve moguće alternative. Ako se u toj fazi pronađe prikladna alternativa koja vjerojatno neće značajno utjecati na područje mreže Natura 2000, ona se može odmah odobriti te neće biti potrebna ocjena prihvatljivosti. Međutim, ako je za projekt provedena ocjena prihvatljivosti u kojoj se zaključilo da će biti negativnih učinaka na cjelovitost područja, nadležno tijelo mora utvrditi postoje li alternativna rješenja. Trebalo bi analizirati sve izvedive alternative, posebno njihovu relativnu uspješnost u smislu ciljeva očuvanja područja mreže Natura 2000 i cjelovitosti područja. Za odabrana alternativna rješenja također će trebati provesti novu ocjenu prihvatljivosti ako je vjerojatno da će značajno utjecati na to isto ili neko drugo područje mreže Natura 2000. Ako je alternativa slična izvornom prijedlogu, puno informacija potrebnih za novu ocjenu prihvatljivosti može se dobiti iz prve ocjene.
Imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa Ako nema alternativnih rješenja ili postoje rješenja s još više negativnih učinaka na ciljeve očuvanja ili cjelovitost predmetnog područja, nadležna tijela moraju ispitati postoje li imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa koji opravdavaju odobrenje plana ili projekta unatoč činjenici da on može negativno utjecati na cjelovitost područja mreže Natura 2000. Pojam „imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa” nije definiran u Direktivi. Međutim, iz izraza je jasno da za odobrenje u kontekstu članka 6. stavka 4. plan ili projekt mora ispunjavati sva tri uvjeta u nastavku:
moraju postojati imperativni razlozi za provedbu plana ili projekta – imperativni u tom smislu znači da je projekt ne samo poželjan ili koristan nego bitan za društvo,
plan ili projekt mora biti od prevladavajućeg interesa – drugim riječima, potrebno je dokazati da je provedba plana ili projekta još važnija nego ostvarenje ciljeva Direktive o pticama i Direktive o staništima. Jasno je da nije dovoljna svaka vrsta javnog interesa socijalne ili gospodarske prirode, posebno u kontekstu konkretne važnosti interesa koji se štite Direktivom. Razumno je pretpostaviti i da javni interes može biti prevladavajući samo ako je dugoročan; kratkoročni gospodarski ili drugi interesi, koji bi donijeli tek kratkoročne koristi, ne bi bili dovoljni da prevladaju nad dugoročnim interesima očuvanja koji se štite Direktivom,
plan ili projekt mora biti od javnog interesa – iz tih je riječi jasno da se samo javni interesi mogu razmotriti u odnosu na ciljeve očuvanja iz Direktive. Stoga se projekti koje razvijaju privatna tijela mogu razmatrati samo ako se dokaže da služe takvim javnim interesima.
U članku 6. stavku 4. drugom podstavku spominju se zdravlje ljudi, javna sigurnost i korisne posljedice od primarnog značaja za okoliš kao primjeri imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa. Spominju se i „ostali imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa” socijalne ili gospodarske prirode.
71
Kad su posrijedi projekti od zajedničkog interesa u okviru Uredbe o TEN-E-u, oni se smatraju projektima od javnog interesa s gledišta energetske politike te se mogu smatrati projektima od prevladavajućeg javnog interesa ako su ispunjeni svi uvjeti iz članka 6. stavka 4. Treba napomenuti da su uvjeti prevladavajućeg javnog interesa još stroži kad je riječ o ostvarenju plana ili projekta koji će vjerojatno negativno utjecati na cjelovitost područja mreže Natura 2000 na kojemu se nalaze prioritetni stanišni tipovi i/ili vrste ako će se utjecati na te stanišne tipove i/ili vrste. Takvi se planovi/projekti mogu opravdavati samo ako se imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa odnose na:
- zdravlje ljudi i javnu sigurnost ili - prevladavajuće korisne posljedice za okoliš ili - za druge imperativne razloge: prije odobrenja plana ili projekta dano je mišljenje
Komisije.
Kompenzacijske mjere Ako su ispunjeni navedeni uvjeti, nadležna tijela moraju osigurati i da se donesu kompenzacijske mjere te da se one provedu prije početka projekta. Kompenzacijske mjere stoga su „zadnja opcija” te se primjenjuju samo kad je donesena odluka da se nastavi s planom ili projektom jer je dokazano da nema alternativnih rješenja i da je projekt potreban zbog imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa u gore opisanim uvjetima. Kompenzacijske mjere iz članka 6. stavka 4. jasno se razlikuju od mjera ublažavanja iz članka 6. stavka 3. Mjere ublažavanja one su kojima se nastoji minimizirati ili čak poništiti negativne utjecaje na područje koji će se vjerojatno pojaviti kao posljedica provedbe plana ili projekta. Kompenzacijske su mjere pak u užem smislu neovisne o projektu. Njima se nastoji nadoknaditi negativne učinke plana ili projekta (nakon što su uvedene sve moguće mjere ublažavanja za taj plan/projekt) kako bi se očuvala ekološka koherentnost mreže Natura 2000. Kompenzacijskim mjerama mora se moći potpuno nadoknaditi šteta prouzrokovana području i zaštićenim staništima i vrstama EU-a na njemu te one moraju biti dostatne da osiguraju zaštitu koherentnosti mreže Natura 2000. Kako bi se osigurala zaštita koherentnosti mreže Natura 2000, kompenzacijske mjere predložene za plan ili projekt moraju konkretno:
pridonijeti očuvanju pogođenih stanišnih tipova i vrsta unutar predmetne biogeografske regije ili unutar istog areala, migracijske rute ili područja za prezimljavanje u predmetnoj državi članici,
osigurati funkcije usporedive s onima na temelju kojih je izvorno područje odabrano, posebno s obzirom na odgovarajuću geografsku rasprostranjenost,
biti dodatne mjere uz normalne obveze na temelju Direktive, tj. njima se ne mogu zamijeniti postojeće obveze, npr. provedba planova upravljanja mrežom Natura 2000.
Prema postojećim smjernicama Komisije34 kompenzacijske mjere u skladu s člankom 6. stavkom 4. mogu se sastojati od jednoga od sljedećih elemenata ili više njih:
34 http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/art6/new_guidance_art6_4_en.pdf
72
- ponovno oblikovanje sličnog staništa ili biološko poboljšanje supstandardnog staništa unutar postojećeg određenog područja ako se time nadilaze ciljevi očuvanja područja,
- uključivanje novog područja slične ili bolje kvalitete i stanja u usporedbi s izvornim staništem u mrežu Natura 2000,
- ponovno oblikovanje sličnog staništa ili biološko poboljšanje supstandardnog staništa izvan postojećeg određenog područja te zatim uključivanje tog staništa u mrežu Natura 2000.
Za pogođene stanišne tipove i vrste mora se osigurati kompenzacija barem u sličnim razmjerima, ali s obzirom na visoke rizike i znanstvenu nesigurnost pri pokušaju ponovnog oblikovanja ili obnove supstandardnih staništa svakako se preporučuje primjena omjera znatno većih od 1:1 kako bi se osiguralo da se mjerama stvarno pruži potrebna kompenzacija. Smatra se dobrom praksom donijeti kompenzacijske mjere što je bliže moguće pogođenom području kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri pokušala zaštititi koherentnost mreže Natura 2000. Stoga je najpoželjnija opcija lociranje kompenzacije unutar ili u blizini predmetnog područja mreže Natura 2000 na lokaciji s prikladnim uvjetima za uspješnost mjera. Međutim, to nije uvijek moguće i potrebno je utvrditi nekoliko prioriteta koji će se primjenjivati pri traženju lokacija koje ispunjavaju zahtjeve iz Direktive o staništima. U tim je okolnostima najbolje da se u stručno ocijenjenim znanstvenim studijama kretanja procijeni vjerojatnost dugoročnog uspjeha. Države članice moraju posebno paziti kada plan ili projekt stvara negativne učinke u rijetkim prirodnim staništima ili prirodnim staništima kojima je potrebno dugo vremena da pruže istu ekološku funkcionalnost. Za neka staništa i vrste možda jednostavno neće biti moguće nadoknaditi gubitke u razumnom roku jer njihov razvoj možda traje desetljećima ili je tehnički neizvediv. Konačno, kompenzacijske mjere moraju biti uvedene i potpuno funkcionalne prije početka rada na planu ili projektu. Time se pridonosi ublažavanju štetnih učinaka projekta na vrste i staništa jer se nude prikladne alternativne lokacije u kompenzacijskom području. Ako se to ne može u potpunosti postići, nadležna tijela trebala bi zahtijevati dodatnu nadoknadu privremenih gubitaka do kojih dolazi u međuvremenu. Informacije o kompenzacijskim mjerama trebalo bi Komisiji dostaviti prije nego se te mjere provedu i prije realizacije predmetnog plana ili projekta. Stoga je uputno Komisiji dostaviti informacije o kompenzacijskim mjerama čim se donesu u postupku planiranja kako bi mogla procijeniti primjenjuju li se odredbe Direktive ispravno.
73
8. INFRASTRUKTURA ZA PRIJENOS ENERGIJE U
MORSKOM OKOLIŠU
U ovom odjeljku dokumenta govori se o utjecajima povezanima s postavljanjem, radom i
stavljanjem izvan upotrebe infrastrukture za prijenos energije u morskom okolišu te o njezinoj
povezanosti s kopnenom mrežom u međuplimnim područjima. Glavne su komponente te
infrastrukture podmorski kabeli i cjevovodi. Ovim dokumentom nisu obuhvaćeni utjecaji
odobalnih trafostanica i terminala za UPP te brodskog prijevoza nafte i plina niti utjecaji
povezane infrastrukture, npr. lučkih objekata, i odobalnih proizvodnih platformi. Dostupne su
informacije o potencijalnim učincima na okoliš koji se povezuju s navedenim djelatnostima i
infrastrukturom i koji, valja istaknuti, mogu biti znatni, npr. ako je riječ o velikim izljevima nafte
te učincima na morska staništa i vrste iz mreže Natura 2000. Relevantne smjernice o
mogućim mjerama ublažavanja dostupne su iz niza izvora, a to su, među ostalim, Europska
komisija, Konvencija o zaštiti morskog okoliša sjeveroistočnog Atlantika (OSPAR),
Konvencija o zaštiti morskog okoliša Baltičkog mora (HELCOM) i Međunarodna pomorska
organizacija (IMO)35.
U Europi se utjecaj morskog prijenosa energije na okoliš povezan s odobalnom naftnom i
plinskom industrijom opsežno proučava više od 50 godina. Rezultat stečenog iskustva, novih
tehnologija i boljeg razumijevanja utjecaja tijekom tog razdoblja važan je skup informacija o
načinima izbjegavanja i/ili ublažavanja mogućih učinaka. Te informacije nisu relevantne
samo za naftnu i plinsku industriju, nego i za novije morske tehnologije u području energije,
primjerice odobalne vjetroturbine, plimne turbine i potencijalnu buduću infrastrukturu
povezanu s hvatanjem i skladištenjem ugljika (CCS). U ovom se odjeljku navode mogućnosti
i pristupi koji su povezani s ublažavanjem učinaka i temelje se na primjerima dobre prakse iz
EU-a i šire, a čitatelja se upućuje i na druge izvore informacija o toj temi.
8.1. Pregled postojeće energetske infrastrukture u morskim vodama EU-a
Neravnomjerna globalna raspodjela energetskih izvora, npr. nafte, plina, ugljena pa čak i
nekih obnovljivih izvora, u odnosu na lokacije na kojima je potražnja za energijom najveća
znači da se u cijelom svijetu prenose velike količine energije u svim oblicima. Velik dio
infrastrukture izgrađene za prijenos potrebnih materijala nalazi se u morskom okolišu. U
Europi se ta infrastruktura nalazi ne samo u relativno plitkim vodama epikontinentalnog
35 http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/Wind_farms.pdf; https://ec.europa.eu/commission/news_hr ;
http://qsr2010.ospar.org/en/ch07_01.html
http://www.ospar.org/content/content.asp?menu=00210305000000_000000_000000
74
pojasa, Baltičkog mora, Irskog mora i Sjevernog mora, nego i u dubljim vodama
Sredozemnog mora, Norveške brazde te Atlantskog oceana sjeverno i zapadno od
Britanskih otoka.
Glavnu infrastrukturu čine kabeli i cjevovodi, a moguće su i nove upotrebe postojećih
cjevovoda, npr. za aktivnosti hvatanja i skladištenja ugljika.
8.1.1. Nafta i plin
Nafta i plin temelj su odobalne energetske industrije u europskim vodama već gotovo 50
godina, još od otkrića naftnih polja Brent i Forties u Sjevernom moru 1960-ih. Cjevovodi
različitih veličina i od različitih građevnih materijala ključna su infrastruktura za transport
fluida povezanih s proizvodnjom nafte i plina (tablica 2.). Pomoćna oprema koja je dio
infrastrukture uključuje madrace od betonskih elemenata kojima se priključni cjevovodi
učvršćuju za morsko dno te križanja koja se mogu izvesti madracima, vrećama s cementnom
kašom i konstrukcijama od lijevanog betona s nasutim zaštitnim kamenjem. Primjerice,
procjenjuje se da naftna i plinska podmorska infrastruktura u sektoru Ujedinjene Kraljevine u
Sjevernom moru obuhvaća 35 000–45 000 madraca od betonskih elemenata te više od
45 000 km cjevovoda i kabela (Oil & Gas UK, 2013.).
Tablica 2. Opća kategorizacija cjevovoda i kabela u upotrebi u Sjevernom moru (Slika 1. iz
Oil & Gas, 2013.)
Opis cjevovoda i kabela
Tipične dimenzije Primjene Primarni građevni materijali
Dodatni premazi
Glavni cjevovodi promjera do 44 inča, dužine do 840 km
glavna otpremna infrastruktura za naftu i plin
ugljični čelik antikorozivni premaz i betonska obloga protiv uzgona
Kruti priključni cjevovodi
promjera do 16 inča, kraći od 50 km
unutar eksploatacijskog polja i spojni cjevovodi
ugljični čelik ili visokokvalitetna slitina
polimerni antikorozivni premaz
Fleksibilni priključni cjevovodi
promjera do 16 inča, duljine do 10 km
unutar eksploatacijskog polja i spojni cjevovodi
osnovna struktura od visokokvalitetnih slitina i polimernih slojeva, spojni elementi od slitine
vanjski polimerni premazi
Upravljački cjevovodi
promjera od 2 do 8 inča, dužine do 50 km
distribucija kemikalija, fluida i komunikacijskih signala
termoplastične polimerne cijevi ili cijevi od visokolegiranog čelika, zaštitna armatura od žice
vanjski polimerni premazi
75
Kabeli promjera od 2 do 4 inča, dužine do 300 km
distribucija električne energije između eksploatacijskih polja i unutar polja
bakrena jezgra sa zaštitnom armaturom od žice
vanjski polimerni premazi
Naftovodi i plinovodi nalaze se u svim europskim regionalnim morima. U Sredozemnom
moru trima plinovodima plin se transportira izravno iz sjeverne Afrike do Španjolske i Italije.
Transportnu i prijenosnu infrastrukturu čine i cjevovodi i kabeli povezani s glavnim
nalazištima nafte i plina u sjevernom dijelu Sjevernog mora, nalazištima plina u južnom dijelu
Sjevernog mora te proizvodnim bušotinama u Irskom moru, Keltskom moru, Biskajskom
zaljevu i zaljevu Cádiz (OSPAR, 2010.).
Jednu od komponenti čine i podmorski kabeli povezani s odobalnim nalazištima nafte i plina.
Za prijenos električne energije izmjeničnom strujom upotrebljavaju se četiri različite vrste
kabela: jednožilni ili trožilni kabeli s uljnom izolacijom te jednožilni i trožilni kabeli s
polietilenskom (PEX) izolacijom. Njihov se broj povećao zbog razvoja sektora tijekom
posljednjih 50 godina, ali povećala se i njihova tehnička složenost pa se pojedina odobalna
postrojenja, npr. plutajuća postrojenja za proizvodnju, skladištenje i istovar, podmorskim
kabelima mogu napajati iz objekata na kopnu.
8.1.2. Energija odobalnog vjetra, valova te plime i oseke
U posljednja dva desetljeća europska industrija energije iz obnovljivih izvora doživjela je
porast, ali i širenje u morski okoliš. Prve vjetroturbine izgrađene su uz obalu Sjevernog i
Baltičkog mora s proizvodnim kapacitetom manjim od 1 MW. No veličine turbina i opsežnost
projekata povećale su se, a promjene u tehnologiji i isplativosti odobalnog iskorištavanja
vjetra omogućile su izgradnju u dubljim vodama, ponekad na više od 20 km od obale.
Glavnina postojećeg kapaciteta odobalnih vjetroelektrana u Europi nalazi se u Sjevernom
moru (slika 10., tablica 3.)36. Najveća od njih, London Array u vanjskom estuariju Temze (175
turbina zajedničkog kapaciteta 630 MW), trenutačno je najveća odobalna vjetroelektrana na
svijetu.
Slika 10.:
36 https://windeurope.org/wp-content/uploads/files/about-wind/statistics/WindEurope-Annual-Offshore-Statistics-2016.pdf
76
Tablica 3. Instalirani odobalni kapacitet za energiju vjetra u Europi krajem 2016. (Wind
Europe, 2016.)
ZEMLJA BE DE DK ES FI IE NL NO SE UK UKUPNO
Broj vjetroelektrana
6 18 13 1 2 1 6 1 5 28 81
Broj povezanih turbina
182 947 517 1 11 7 365 1 86 1 472 3 589
Instalirani kapacitet
712 MW
4 108 MW
1 271 MW
5 MW 32 MW
25 MW
1 118 MW
2 MW 202 MW
5 156 MW
12 631 MW
Infrastruktura za prijenos energije od odobalnih vjetroelektrana uključuje podmorske
prijenosne kabele s mjestom njihova izlaska na kopno i kabelskim zdencima. S
povećavanjem broja i veličine tih objekata došlo je i do odgovarajućeg povećanja gustoće
mreža kabela u blizini obale, ali i otpremnih kabela te kabela između proizvodnih
agregata/unutar eksploatacijskog polja. Primjerice, odobalna vjetroelektrana Horns Rev 2
obuhvaća 70 km kabela između proizvodnih agregata37 (slika 11.), dok je u odobalnoj
vjetroelektrani London Array između agregata položeno više od 200 km kabela. Ovisno o
troškovima i zahtjevima povezanima s prijenosom, upotrebljavaju se i kabeli za prijenos
izmjeničnom strujom (AC) i istosmjernom strujom visokog napona (ISVN).
37 http://www.4coffshore.com/windfarms/horns-rev-2-denmark-dk10.html
Instalirani kapacitet – Zbirni udio prema zemlji (MW)
Ujedinjena Kraljevina predvodnik je s ukupno 40,8 % instaliranog europskog odobalnog kapaciteta za iskorištavanje energije vjetra. Slijedi je Njemačka s 32,5 %. Premda 2016. nije instalirala dodatne kapacitete, Danska je i dalje treće najveće tržište s 10,1 %, dok je Nizozemska (8,8 %) prestigla Belgiju (5,6 %) i sad ima četvrti najveći udio u Europi.
77
Slika 11. Kabeli između proizvodnih agregata u odobalnoj vjetroelektrani Horns Rev 2
Za razliku od tehnologije za iskorištavanje odobalnog vjetra, tehnologija za pretvorbu
energije valova te plime i oseke u relativno je ranoj fazi komercijalnog razvoja. Ipak,
prototipovi uređaja velikih razmjera već su u upotrebi, a neki od njih opskrbljuju mrežu
energijom. Uključuju plutajuće, poluuronjene uređaje učvršćene za morsko dno sidrenjem,
temeljem s jednim stupom i gravitacijskim temeljima38. Određene razvojne zone u državama
članicama EU-a, uključujući objekte za ispitivanje, mrežnu infrastrukturu i nadmetanja za
dozvole, dostupne su nositeljima projekata u Irskoj, Danskoj, Ujedinjenoj Kraljevini,
Portugalu, Finskoj, Španjolskoj, Francuskoj i Italiji. Krajem 2016.39 instalirani kapacitet u
Europi iznosio je više od 14 MW, od čega se većina nalazila u vodama Ujedinjene Kraljevine.
Europski centar za energiju mora (EMEC) u Orkneyu prvi je objekt za akreditaciju i opsežno
testiranje uređaja priključenih na mrežu u stvarnim uvjetima na moru, a „Wave Hub” uz
38 http://si-ocean.eu/en/upload/docs/WP3/Technology%20Status%20Report_FV.pdf 39 https://ec.europa.eu/jrc/en/news/jrc-ocean-energy-status-report-2016-edition
78
sjevernu obalu Cornwalla zajednička je odobalna infrastruktura za demonstracije i ispitivanje
nizova uređaja za iskorištavanje energije valova.
Prijenosna infrastruktura potrebna za uređaje za iskorištavanje energije valova te plime i
oseke vjerojatno će biti slična infrastrukturi za prijenos energije vjetra na moru izmjeničnom
strujom, premda se u budućnosti mogu razmatrati i ISVN kabeli. S obzirom na to da će se
upotrebljavati u energetski intenzivnoj okolini, uključujući strujama izderano stjenovito
morsko dno, možda će biti potrebne složenije metode privezivanja. U ovoj fazi razvoja
proizvodni objekti nalaze se u blizini obale, a zahtjevi povezani s kabelima i infrastrukturom
trafostanice manje su brojni u usporedbi s razvijenijim sektorom odobalne proizvodnje
energije iz vjetra.
8.1.3. Hvatanje i skladištenje ugljika (CCS)
Hvatanje CO2 uslijed izgaranja fosilnih goriva te njegov transport i skladištenje u geološkim
formacijama ispod morskog dna relativno su nove pojave u energetskom sektoru. Proces
može obuhvaćati transport CO2 cjevovodima od postrojenja na kopnu do odobalnih
spremnika za skladištenje te od odobalnih proizvodnih objekata do kopna radi obrade te
ponovno od obale radi skladištenja. Relevantno dosadašnje iskustvo u području morskog
okoliša uključuje napredno crpljenje nafte (na norveškom plinskom polju Sleipner West u
sjevernom dijelu Sjevernog mora) te hvatanje i skladištenje CO2 iz plinskog polja Snøhvit koji
je 152 km dugim cjevovodom transportiran nazad do polja radi utiskivanja u odobalnu
duboku slanu formaciju40. Radi učinkovitog protoka CO2 se komprimira u gusto stanje (tj.
tekuće ili superkritično stanje).
8.1.4. Prijenosne mreže
Baltičkim morem prolazi nekoliko srednje dugih i dugih ISVN interkonekcijskih vodova. Riječ
je o vodovima između Finske i Švedske, Švedske i Poljske, Danske i Njemačke te Švedske i
Njemačke. Vod NorNed dužine 580 km u Sjevernom moru, koji povezuje norvešku i
nizozemsku elektroenergetsku mrežu, najdulji je podmorski visokonaponski kabel na svijetu.
U ovom trenutku između zemalja južnog i istočnog Sredozemlja i država članica EU-a postoji
samo jedna elektroenergetska trasa, i to između Maroka i Španjolske, ali planiraju se i druge
trase, primjerice između Tunisa i Italije (operativan od 2017.). Drugi su primjeri podmorski
interkonekcijski vodovi između Italije i Grčke, Korzike i Italije te od Sardinije do kontinentalne
Italije.
40 http://sequestration.mit.edu/tools/projects/index.html
79
8.1.5. Predviđanja za budućnost
Buduću infrastrukturu za prijenos energije u morima koja okružuju Europu trebat će održavati
i nadograditi radi proširenja, a dijelom će se staviti izvan upotrebe. To je potrebno za
optimalno iskorištavanje postojećih resursa radi izgradnje dodatnog kapaciteta (za
proizvodnju energije iz odobalnih obnovljivih izvora energije) te za iskorištavanje novijih
tehnologija za proizvodnju energije na moru. Promjene su potrebne i zbog strateških pitanja,
kao što su potreba za većom energetskom sigurnošću, optimizacija sustava i troškovi
prijenosa.
Sjeverno more nudi jedinstvenu priliku za opskrbu znatnom količinom energije proizvedene iz
domaćih izvora, s niskim emisijama ugljika i blizu dijela Europe u kojem se generira velik dio
njezina BDP-a. Očekuje se da će se do 2030. ta nova količina energije proizvoditi
prvenstveno iz vjetra na moru. Postoji i velika mogućnost integracije trgovine električnom
energijom i elektroenergetskih tržišta, čime bi se uklonile strukturne razlike u (veleprodajnoj)
cijeni električne energije između tržišta u regiji (cijene u Ujedinjenoj Kraljevini znatno su više
od onih u kontinentalnoj Europi). Sjeverno more omogućuje i demonstraciju te raširenu
primjenu novih tehnologija s niskim emisijama ugljika, npr. skladištenja i hvatanja ugljika,
skladištenja energije valova te plime i oseke te odobalno skladištenje energije.
Za iskorištavanje tog potencijala bit će presudni bolja međupovezanost i koordiniran razvoj
pučinske mreže. Integrirani sustav energetskih izvora u sjevernim morima potaknut će
gospodarski rast i otvaranje visokokvalificiranih radnih mjesta u regiji. Razvoj takvog sustava
koristio bi svim zemljama s obzirom na brojne podudarnosti energetskih profila zemalja.
Postojećom morskom infrastrukturom transportiraju se velike količine nafte i plina u Europi i
šire. Taj će se trend nastaviti, a izgledna je i izgradnja dodatne infrastrukture kao posljedica
proizvodnje na većoj udaljenosti od obale i novih pronalazaka, primjerice u poljima
ugljikovodika u levantskom bazenu u istočnom Sredozemlju. Postoje prijedlozi za
infrastrukturu za transport plina iz Rusije, kaspijske regije, Bliskog istoka, istočnog
Sredozemlja i sjeverne Afrike u Europsku uniju. U nekima od tih prijedloga govori se o
dijelovima podmorskih plinovoda u Crnom moru, Sredozemnom moru i Jadranskom moru.
Infrastrukturne potrebe za hvatanje i skladištenje ugljika u Europi nisu posve jasne jer je
teško predvidjeti buduće povezane zahtjeve za cjevovode iako su neki od prijedloga već
došli do faze javnog savjetovanja.
Infrastruktura za integraciju sve veće količine odobalne proizvodnje iz obnovljivih izvora drugi
je predviđeni zahtjev. Rast tog sektora zahtijevat će i povezano povećanje kabela za prijenos
električne energije između proizvodnih lokacija i kopnenih mreža te pojačanje kopnene
80
mreže. Europsko udruženje za energiju vjetra (sadašnji Wind Europe) procjenjuje da će do
2020. instalirani kapacitet iznositi 24,6 GW. Do 2030. kapacitet odobalnih vjetroelektrana
mogao bi dosegnuti 150 GW, čime bi se zadovoljilo 14 % predviđene potrebe za električnom
energijom u EU-u41. Prema srednjoročnim predviđanjima industrije najviše odobalnih
kapaciteta i dalje će se postavljati u Sjevernom moru, ali će i Atlantski ocean i Baltičko more
privući važna ulaganja.
Proizvodnja električne energije na komercijalnoj razini iz energije valova te plime i oseke
manje je napredovala od odobalne proizvodnje energije iz vjetra. Procjenjuje se da će u
Ujedinjenoj Kraljevini taj sektor do 2020. osiguravati 120 MW42, dok plan španjolske vlade za
energiju iz obnovljivih izvora uključuje cilj da se u razdoblju od 2016. do 2020. svake godine
instalira 20–25 MW kapaciteta za iskorištavanje energije mora. Najveća europska
energetska poduzeća razmatraju projekte za ukupni kapacitet od 2 GW.
Zamkasta pučinska mreža, koja povezuje klastere odobalnih vjetroelektrana s čvorištima i
potom ta čvorišta s interkonekcijama, donijela bi znatne prednosti u smislu dobrobiti u
odnosu na tradicionalni način radijalnog povezivanja svake vjetroelektrane s obalom. Te bi
prednosti uključivale i znatno smanjenje ukupne duljine podmorskih kabela, a povezivanjem
kabela prema obali u snopove oni bi rjeđe presijecali krhku i dragocjenu obalnu zonu.
Inicijativa zemalja Sjevernog mora za pučinsku mrežu (NSCOGI), koja je osnovana 2009. i
uključuje devet država članica EU-a te Norvešku i Komisiju, istraživala je potencijalne
izvedbe mreže radi razvoja pučinske mreže, među ostalim, u okviru projekta NorthSeaGrid43 i
studije o prednostima povezane pučinske mreže44. Na Sredozemlju, projektom MEDRING
promiče se povezivanje elektroenergetskih sustava u Mediteranskom bazenu. Konkretno,
postoje planovi za nekoliko interkonekcijskih vodova za opskrbu sjevera električnom
energijom zahvaljujući znatnom potencijalu obnovljive energije vjetra i sunca u južnom
Sredozemlju45.
S obzirom na to da je utvrđena potreba za povećanjem mrežnog kapaciteta, predlažu se
razni infrastrukturni projekti, među ostalim, podmorski elektroenergetski kabeli za bolju
povezanost priobalnih zemalja. Norveška i Ujedinjena Kraljevina planiraju postavljanje
700 km dugog interkonekcijskog voda do 2020., a za 2018. predviđa se puštanje u pogon
interkonekcijskog voda između Njemačke i Norveške. Predviđa se i niz projekata za
poboljšanje razine povezanosti Ujedinjene Kraljevine i Irske s kontinentom. Raspravlja se i o
raznim izvedbama pučinske mreže za integraciju električne energije iz odobalnih
vjetroelektrana. U okviru projekta NorthSeaGrid u planu je 16 projekata interkonekcije, od
kojih bi se neki mogli razviti u sjevernomorsku mrežu46.
41 https://windeurope.org/about-wind/reports/wind-energy-in-europe-scenarios-for-2030/ 42 http://www.renewableuk.com/en/renewable-energy/wave-and-tidal/ 43 http://northseagrid.info/project-description 44 http://ec.europa.eu/energy/infrastructure/studies/doc/2014_nsog_report.pdf 45 http://www.europarl.europa.eu/meetdocs/2009_2014/documents/itre/dv/160/160620/16062011_study_pe457373_en.pdf 46 http://e3g.org/showcase/North-Seas-Grid
81
Prioritetni koridori i područja energetske infrastrukture utvrđeni u Prilogu I. Uredbi o TEN-E-
u47 uključuju Mrežu sjevernih mora (NSOG) kao prioritetni elektroenergetski koridor te Plan
međusobnog povezivanja baltičkog energetskog tržišta u području plina kao prioritetni plinski
koridor. Prioritetna tematska područja u mreži TEN-E koja su najvažnija za morsku
energetsku infrastrukturu iskorištavanje su viška proizvodnje energije vjetra u Sjevernom i
Baltičkom moru i okolini te infrastruktura za prekograničnu mrežu za ugljikov dioksid.
Naposljetku, treba napomenuti da je sve važnije i stavljanje energetske infrastrukture izvan
upotrebe. U Sjevernom moru to traje od 1990-ih kako sustavi dosežu kraj svojeg
ekonomskog vijeka.
8.2. Mreža NATURA 2000 u morskom okolišu
Do prosinca 2014. uspostavljeno je više od 3 000 područja mreže Natura 2000, koja
obuhvaćaju više od 300 000 km2, odnosno 5 % europskih mora. Pokrivenost varira ovisno o
udaljenosti od obale, a najveća je uz obalu. Primjerice, područja mreže Natura 2000
obuhvaćaju 33 % europskih mora unutar 0–1 nm od obale, ali svega 2 % između 12 nm i
granica isključivog gospodarskog pojasa. Posljednjih nekoliko godina ostvaren je bitan
napredak u uspostavljanju takvih područja, na čemu države članice i dalje rade. Međutim, u
procjeni za razdoblje 2007.–2012. na temelju članka 17. Direktive o staništima navodi se da
je samo 9 % morskih staništa i 7 % morskih vrsta u povoljnom stanju očuvanosti, dok je
stanje 64 % morskih vrsta i oko 25 % morskih staništa procijenjeno nepoznatim48.
Opći zahtjevi iz Direktive o staništima i Direktive o pticama, uključujući uspostavu mreže
Natura 2000 i upravljanje tom mrežom, opisani su u odjeljku 2. ovog dokumenta. U ovom se
odjeljku ističu i objašnjavaju aspekti posebno važni za planiranje ili provedbu planova i
projekata koji se odnose na novu energetsku infrastrukturu u morskom okolišu, uključujući
poveznice s Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji.
8.2.1. Zaštita morskog okoliša, staništa i vrsta
U Prilogu I. Direktivi o staništima popisano je oko 230 staništa koja je potrebno odrediti kao
zaštićena područja te koja iziskuju i druge mjere da bi postigla povoljno stanje očuvanosti.
Od tih se staništa njih deset za potrebe izvješćivanja smatra „morskima”:
47 http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:02013R0347-20160216&qid=1517825258667&from=EN 48 http://ec.europa.eu/environment/nature/knowledge/rep_habitats/index_en.htm
82
1110 sprudovi trajno prekriveni morem,
1120 naselja posidonije,
1130 estuariji,
1140 muljevita i pješčana dna izložena zraku za vrijeme oseke,
1150 obalne lagune,
1160 velike plitke uvale i zaljevi,
1170 grebeni,
1180 podmorske strukture nastale istjecanjem plinova,
1650 uske uvale borealnog Baltika,
8330 preplavljene ili dijelom preplavljene špilje.
Neka su od tih staništa obalna, dok se druga javljaju i u plitkim morima i dubljim odobalnim vodama49. Preplavljene ili dijelom preplavljene špilje stanišni su tip u kojem je najmanja vjerojatnost izgradnje morske energetske infrastrukture, ali ona je moguća u svim ostalim tipovima pa takva staništa mogu biti osjetljiva na djelatnosti povezane s izgradnjom, održavanjem i stavljanjem izvan upotrebe morske energetske infrastrukture. Direktivom o staništima i Direktivom o pticama zahtijeva se uvođenje zaštitnih mjera za određene morske vrste, većina kojih je izrazito pokretna. Riječ je o kitovima, tuljanima, gmazovima, ribama, beskralježnjacima i biljkama iz priloga II. ili IV. Direktivi o staništima. Direktivom o pticama pak uspostavlja se opći sustav zaštite za sve vrste divljih ptica koje prirodno obitavaju u EU-u, uključujući morske ptice. Nositelji projekata i planeri moraju procijeniti ranjivost i mogući utjecaj morske energetske infrastrukture na ta morska staništa i vrste unutar granica područja mreže Natura 2000, ali i izvan njih. Ako se smatra da aktivnost nije plan ili projekt u smislu članka 6. stavka 3., države članice
prema članku 6. stavku 2. svejedno moraju osigurati da ne dođe do pogoršanja vrsta i
staništa za koje je određeno područje očuvanja. Ako su predmetne aktivnosti potrebne za
upravljanje područjem ili su s njime izravno povezane (u skladu s člankom 6. stavkom 3.),
možda ne bude potrebna odgovarajuća procjena.
Člankom 12. Direktive o staništima i člankom 5. Direktive o pticama od država članica
zahtijeva se da se zaštite vrste iz Priloga IV. od značaja za Zajednicu odnosno sve divlje
ptice unutar njihova prirodnog areala u EU-u.
Okvirna direktiva EU-a o pomorskoj strategiji donesena je u lipnju 2008. Njome se
uspostavlja okvir unutar kojega države članice poduzimaju mjere potrebne za postizanje ili
održavanje dobrog stanja okoliša u morskim vodama EU-a najkasnije do 2020. (članak 1.
stavak 1.). Glavna je svrha zaštita, očuvanje, sprečavanje pogoršanja stanja europskih
oceana i mora ili, ako je to moguće, njihova obnova na područjima pogođenima štetnim
učincima te sprečavanje i smanjivanje utjecaja na morski okoliš (članak 1. stavak 2. točke (a)
i (b)). Jedanaest kvalitativnih deskriptora za utvrđivanje dobrog stanja okoliša popisano je u
49 Europska komisija (2013.) Priručnik za tumačenje staništa Europske unije. EUR 28, travanj 2013. http://ec.europa.eu/environment/nature/legislation/habitatsdirective/docs/Int_Manual_EU28.pdf
83
Prilogu I., od čega na njih nekoliko mogu utjecati postavljanje, održavanje i stavljanje izvan
upotrebe morske energetske infrastrukture. Riječ je o deskriptoru 1. (biološka raznolikost),
deskriptoru 6. (cjelovitost morskoga dna), deskriptoru 11. (unos energije, uključujući
podvodnu buku), deskriptoru 7. (hidrografski uvjeti), deskriptoru 8. (onečišćenje uzrokovano
onečišćujućim tvarima) i deskriptoru 10. (otpaci u moru).
Pri procjenjivanju, utvrđivanju i praćenju dobrog stanja okoliša razmatraju se dvije široke kategorije staništa: prevladavajuća staništa i posebna staništa. Potonja se odnose prvenstveno na staništa za koja je u okviru zakonodavstva Zajednice (npr. direktive o staništima i pticama) ili međunarodnih konvencija prepoznato ili utvrđeno da su od posebnog znanstvenog značaja ili važna za biološku raznolikost. Preklapanja s morskim staništima iz Direktive o staništima prikazana su u tablici 4. Okvirna direktiva EU-a o pomorskoj strategiji nije usmjerena na konkretne vrste, nego obuhvaća sve elemente morske biološke raznolikosti. Stoga će sve vrste obuhvaćene direktivama o staništima i pticama biti obuhvaćene i Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji za potrebe procjenjivanja dobrog stanja okoliša. Tablica 4. Moguće preklapanje morskih stanišnih tipova između Okvirne direktive o pomorskoj strategiji i Direktive o staništima50
Prevladavajući stanišni tip na morskom dnu za Okvirnu direktivu o pomorskoj strategiji
STANIŠNI TIPOVI IZ PRILOGA 1. DIREKTIVE O STANIŠTIMA KOJA SE SMATRA „MORSKIMA” ZA POTREBE IZVJEŠĆIVANJA IZ ČLANKA 17. 1110 Sprudovi trajno prekriveni morem
1120 Naselja posidonije
1130 Estuariji
1140 Muljevita i pješčana dna izložena zraku za vrijeme oseke
1150 Obalne lagune
1160 Velike plitke uvale i zaljevi
1170 Grebeni
1180 Podmorske strukture nastale istjecanjem plinova
1650 Uske uvale borealnog Baltika
8330 Preplavljene ili dijelom preplavljene morske špilje
Stjenovita obala i biogeni greben
Te se strukture mogu javljati u nizu tipova prevladavajućih staništa
Obalni sediment
Kamenje i biogeni greben plitkog sublitorala
Krupni sediment plitkog sublitorala
Pijesci plitkog sublitorala
Muljevi plitkog sublitorala
Mješoviti sediment plitkog sublitorala
Kamenje i biogeni greben epikontinentalnog sublitorala
Krupni sediment epikontinentalnog sublitorala
Pijesci epikontinentalnog sublitorala
Muljevi epikontinentalnog sublitorala
50 http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/marine/docs/FAQ%20final%202012-07-27.pdf
84
Mješoviti sediment epikontinentalnog sublitorala
Kamenje i biogeni greben gornjeg batijala
Sediment gornjeg batijala
Kamenje i biogeni greben donjeg batijala
Sediment donjeg batijala
Abisalno kamenje i biogeni greben
Abisalni sediment
Estuariji (1130) se obično ubrajaju u prijelazne vode u smislu Okvirne direktive o vodama te su stoga uglavnom izvan područja
primjene Okvirne direktive o pomorskoj strategiji. Obalne lagune (1150) ulaze u izvješćivanje o morskim staništima i vrstama
ako postoji trajna povezanost s morem. Obalna staništa (npr. atlantske slane livade (1330), sastojine roda Spartina (1320))
obuhvaćena su izvješćivanjem o kopnenim staništima i vrstama na temelju Direktive o staništima, ali se mogu javljati u „obalnim
vodama” iz Okvirne direktive o vodama i stoga ulaze u područje primjene Okvirne direktive o pomorskoj strategiji.
8.2.2. Mjere potpore i korisni izvori informacija
Europska unija i njezine države članice te druge europske zemlje ugovorne su stranke
brojnih relevantnih međunarodnih konvencija i sporazuma u području okoliša. Ti su akti
doprinijeli oblikovanju pravnog okvira za politiku i zakonodavstvo unutar EU-a u području
biološke raznolikosti te definiranju odnosa između EU-a i drugih zemalja. U europskim i
nacionalnim pravnim okvirima za očuvanje prirode i biološke raznolikosti moraju se u
potpunosti uzeti u obzir obveze preuzete na temelju predmetnih konvencija i sporazuma.
Najvažniji akti povezani s očuvanjem biološke raznolikosti u Europi u kontekstu morske
energetske infrastrukture opisani su u nastavku.
Konvencijom o zaštiti morskog okoliša sjeveroistočnog Atlantika (OSPAR) osigurava
se mehanizam suradnje Europske unije i petnaest vlada zemalja na čijem su državnom
području zapadne obale i slivovi Europe u cilju zaštite morskog okoliša sjeveroistočnog
Atlantika. U strategiji OSPAR-a za biološku raznolikost i ekosustave polaganje, održavanje i
stavljanje izvan upotrebe kabela i cjevovoda utvrđeni su kao jedna od ljudskih aktivnosti koje
mogu negativno utjecati na morski okoliš. Mogući utjecaj cjevovoda procijenjen je u okviru
zajedničkog programa OSPAR-a za procjenu i praćenje (JAMP) kao dio evaluacije razmjera i
utjecaja odobalne naftne i plinske industrije (OSPAR, 2009.a), a Odbor OSPAR-a za
biološku raznolikost procijenio je utjecaj podmorskih kabela na okoliš (OSPAR, 2009.).
OSPAR je izdao i Smjernice o najboljoj praksi zaštite okoliša u području polaganja i rada
kabela, koje uključuju opseg potencijalnih mjera ublažavanja (OSPAR, 2012.). OSPAR-ova
85
sestrinska organizacija Bonnski sporazum51 primjenjuje integrirani pristup za ublažavanje
posljedica slučajnih izlijevanja nafte i drugih opasnih tvari u morski okoliš.
Konvencijom o zaštiti morskog okoliša područja Baltičkog mora (HELCOM, „Helsinška
konvencija”) obuhvaćen je Baltički bazen te sve kopnene vode u području njegova sliva.
Ugovorne su stranke sve zemlje uz Baltičko more i Europska unija. Akcijski plan za Baltičko
more (2007.), koji je razvijen pod okriljem HELCOM-a i koji su donijele sve obalne zemlje i
EU, uključuje dogovor da će ugovorne stranke pratiti relevantne procese kako bi spriječile,
smanjile ili u što većoj mjeri nadoknadile znatne negativne utjecaje odobalnih objekata,
uključujući podmorske kabele i cjevovode, na okoliš.
Ugovorne stranke Konvencije o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja
(„Barcelonska konvencija”) obvezuju se na „sprečavanje, suzbijanje i borbu protiv
onečišćenja u Sredozemnom moru te na zaštitu i poboljšanje morskog okoliša na tom
području” (članak 4. stavak 1.)). Kad je riječ o morskoj energetskoj infrastrukturi, osobito su
relevantne obveze koje se odnose na onečišćenje koje je posljedica istraživanja i
iskorištavanja epikontinentalnog pojasa i morskog dna te njegova podzemlja. EU je potpisao
„Protokol o odobalnim aktivnostima”, koji se odnosi na iznenadne slučajeve onečišćenja i
njihovo praćenje.
Konvencijom o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica (Konvencija iz
Espooa) promiču se međunarodna suradnja i sudjelovanje javnosti u slučajevima kad se
očekuje prekogranični utjecaj planirane aktivnosti na okoliš. Naftovodi i plinovodi velikog
promjera na popisu su aktivnosti koje bi mogle izazvati znatne negativne prekogranične
posljedice te bi trebali podlijegati postupku procjene utjecaja na okoliš iz Konvencije.
Konvencijom o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja („Bonnska konvencija”) žele se
očuvati migratorne vrste unutar njihova prirodnog područja rasprostranjenja. Nekoliko
sporazuma potpisanih na temelju Konvencije bavi se ublažavanjem utjecaja morske
energetske infrastrukture na migratorne životinje.
Sporazumom o zaštiti malih kitova u Baltičkom moru, sjeveroistočnom Atlantiku te
Irskom i Sjevernom moru (ASCOBANS) nastoje se koordinirati mjere deset stranaka za
smanjenje negativnog utjecaja usputnog ulova, gubitka staništa, morskog onečišćenja i
zvučnih smetnji. Rezolucija o štetnom utjecaju podvodne buke na morske sisavce tijekom
odobalnih građevinskih aktivnosti radi proizvodnje energije iz obnovljivih izvora donesena je
2009., a rezolucija o štetnim učincima zvuka, plovila i drugih oblika uznemiravanja na male
kitove donesena je 2006. Obje su relevantne za razmatranje potencijalnog utjecaja koji se
povezuje s morskom energetskom infrastrukturom.
51 https://www.bonnagreement.org/
86
Sporazum o zaštiti kitova (Cetacea) u Crnom moru, Mediteranu i susjednom
atlantskom području (ACCOBAMS) okvir je za suradnju za očuvanje morske biološke
raznolikosti u Sredozemnom i Crnom moru. Glavna mu je svrha doznati više o kitovima u tim
morima te umanjiti opasnost koja im prijeti. Sporazum uključuje rezolucije o procjeni buke
koju uzrokuje čovjek i procjeni utjecaja takve buke, što je važno za ublažavanje interakcije
morske energetske infrastrukture na kitove, inače zaštićene Direktivom o staništima.
Objavljene su i smjernice o mjerama ublažavanja podvodne buke (ACCOBAMS-MOP5,
2013.).
8.3. Potencijalni utjecaji i pristupi ublažavanju
Utjecaji energetske infrastrukture na morsku biološku raznolikost mogu biti rezultat bioloških,
fizičkih i kemijskih pritisaka, s konkretnim učincima koji ovise o nizu čimbenika: je li
infrastruktura u fazi postavljanja, upotrebe ili stavljanja izvan upotrebe; vremenu i učestalosti
radova; razmjeru infrastrukture; njezinoj lokaciji itd. Pritisci na zaštićena staništa i vrste mogu
biti neizravni i izravni, a utjecaji akutni ili kronični. Potencijalni utjecaji na staništa i vrste u
mreži Natura 2000 sažeti su u tablici 5. Učinci i potencijalne mjere ublažavanja opisani su u
nastavku. Projekte treba procjenjivati na pojedinačnoj osnovi kako bi se utvrdilo jesu li takve
mjere dovoljne za zaštitu interesa mreže Natura 2000.
Međutim, na procjene planova i projekata povezanih s morskom energetskom
infrastrukturom mogu utjecati i neka od sljedećih ograničenja:
dostupnost i pristupačnost podataka te mogućnost prikupljanja relevantnih podataka,
znanstveno razumijevanje ekoloških procesa, osjetljivosti morskih staništa i vrsta iz
mreže Natura 2000 na određene pritiske te potencijalnih kumulativnih učinaka,
strategije ublažavanja – kratko razdoblje za utvrđivanje učinkovitosti; ako su
eksperimentalne ili još nedovoljno razvijene,
tip infrastrukture – nova, još u razvoju, složena: može sadržavati i kopnene i morske
komponente.
Većina dosadašnjih procjena utjecaja obnovljivih morskih izvora [energije valova te plime i
oseke] odnosila se na uređaje za proizvodnju, koji se tek trebaju upotrebljavati u dovoljnom
razmjeru da bi postali komercijalno isplativi. Potencijalne utjecaje na okoliš skupine takvih
uređaja i popratne infrastrukture za prijenos stoga tek treba ispitati. Usto, još nedovoljno
poznajemo razmjer i složenost kombiniranih i kumulativnih učinaka morske energetske
infrastrukture u kombinaciji s drugim pomorskim aktivnostima pa postoji potreba za
strateškim planiranjem, kako se predlaže u odjeljku 4. U pravilu će biti potrebna procjena na
pojedinačnoj osnovi kako bi se utvrdili tip i ozbiljnost izglednih utjecaja s obzirom na
konkretne okolnosti na nekom području te dostupne podatke.
87
Tablica 5. Potencijalna osjetljivost staništa i vrsta zaštićenih u okviru mreže Natura 2000 na
pritiske povezane s izgradnjom, održavanjem i stavljanjem izvan upotrebe morske
energetske infrastrukture.
FIZIČKI
GUBITAK/
FIZIČKA
ŠTETA
BIOLOŠKE
SMETNJE/
ŠTETA/GUBITA
K
HIDROLOŠKA
PROMJENA
OPASNE TVARI ELEKTROM
AGNETSKA
POLJA+
Sprudovi V V V V
Naselja posidonije V V V V
Estuariji V V V V
Muljevita i pješčana dna V V V V
Obalne lagune V V V V
Uvale i zaljevi V V V V
Grebeni V V V V
Strukture nastale istjecanjem
plinova V V V V
Uske uvale borealnog Baltika V V V V
Špilje* ? ? ? V
Kitovi ? V ? V
Tuljani ? V ? V
Gmazovi ? V ? V
Ribe ? V V V V
Beskralježnjaci V V ? V
Biljke V V V V
Morske ptice
V
V
* kao neizgledna lokacija trase + mehanizmi i učinci još nisu dovoljno poznati ? nepoznato/prilično nepoznato
Sažetak potencijalnih utjecaja
Postoje brojne informacije o potencijalnim utjecajima podmorskih cjevovoda zbog njihove
raširene, dugogodišnje upotrebe u transportu nafte i plina u morskom okolišu. Raširena je i
primjena tehnologije polaganja kabela, iako većina informacija o potencijalnim utjecajima na
okoliš dolazi iz telekomunikacijskog sektora. Kabeli koji se upotrebljavaju za prijenos
električne energije u pravilu su teži, krući i većeg promjera. Istraživali su se i načini
88
izbjegavanja ili ublažavanja utjecaja kabela i cjevovoda na okoliš, primjerice, strategije
izbjegavanja i ublažavanja relevantne za staništa i vrste u mreži Natura 2000.
Najvidljiviji izravni učinci polaganja kabela i cjevovoda jesu oštećenje, poremećaj ili gubitak
bentoskih staništa. Razlog je taj što trase kabela i cjevovoda uglavnom prolaze područjima
mekog sedimenta te uključuju aktivnosti kopanja rovova i ukapanja. Zahvaćenost prostora
uvelike ovisi o upotrijebljenim tehnikama i strojevima te o tipu sedimenta, a može obuhvaćati
područje unutar 10–20 m od voda/cjevovoda. Iako se bentos u takvoj zoni poremećaja može
oporaviti, kasnije ga neće nužno nastanjivati isti skup vrsta, a na stopu oporavka utjecat će
tip sedimenta i lokalni uvjeti. Utjecaji će ovisiti o razmjeru i dugotrajnosti promjena te o
značajkama samog područja. Moguće je i da se na određeno područje unesu različiti tipovi
sedimenta, čime bi se mogle promijeniti njegove značajke. Potplimni sprudovi, uvale i zaljevi
kao staništa mekog sedimenta, međuplimna muljevita i pješčana dna, dna prekrivena
morskom travom, naselja posidonije i grebeni neka su od staništa u mreži Natura 2000 koja
su osjetljiva na izravno oštećenje staništa ili promjenu povezanu s trasiranjem kabela i
cjevovoda. U nekim slučajevima kabeli prolaze područjima stjenovitog morskog dna. Ako
rovove treba usjeći u stijenu, može doći do oštećenja staništa, primjerice grebena.
Unošenje umjetnih tvrdih površina kabela i cjevovoda te kamene obloge i madraca od
betonskih elemenata radi zaštite operativne infrastrukture ili cjevovoda stavljenih izvan
upotrebe može imati lokaliziran učinak tako što će omogućiti naseljavanje vrsta atipičnih za
staništa mekog sedimenta. Postoji i mogućnost da se na takvim strukturama nasele i odatle
rasprše invazivne strane vrste. Promjene zamućenosti, struja na morskom dnu i topografije
još su jedan potencijalni pritisak na bentoske zajednice u blizini kabela i cjevovoda, dok
promjene ponašanja pri hranjenju, uznemiravanje i raseljavanje tijekom radova postavljanja
mogu utjecati na morske sisavce i ptice zaštićene direktivama o staništima i pticama. Manje
se zna o učincima elektromagnetskih polja oko kabela, ali ona mogu utjecati na ribe,
primjerice jesetre, vrstu koja je zaštićena na temelju Direktive o staništima i za koju se zna
da može detektirati takva polja. Nadalje, emitiranje topline može utjecati na određene vrste
koje su osjetljive i na najmanja povećanja temperature okoline, no nisu poznati vrsta i značaj
učinaka na bentoske zajednice, npr. one povezane sa staništima na sprudovima. O
smanjenju i izbjegavanju takvih emisija zahvaljujući izvedbi kabela raspravlja se u odjeljku o
mjerama ublažavanja.
Drugi aspekti koje treba razmotriti rizici su i potencijalni učinci kemijskog onečišćenja na
staništa i vrste u mreži Natura 2000. Oni mogu nastati uslijed oštećenja cjevovoda,
poremećaja onečišćenog sedimenta, opasnih tvari ili kvara na kabelima. Emisije iz plovila
koja su uključena u izgradnju i održavanje infrastrukture mogu utjecati na kvalitetu vode iako
ih je teško razlikovati od emisija povezanih s odobalnom izgradnjom i održavanjem općenito.
89
Sažetak potencijalnih mjera ublažavanja
Komisija OSPAR-a izradila je koristan sažetak potencijalnih mjera ublažavanja radi
umanjivanja ili izbjegavanja utjecaja na okoliš povezanih s podmorskim kabelima
(tablica 6.)52. Glavne su mjere pažljivo trasiranje i vremenski raspored aktivnosti postavljanja,
odabir odgovarajućih vrsta kabela, primjereno ukapanje kabela te upotreba inertnih
materijala u slučaju potrebe za zaštitnim pokrivačem. Prilikom izgradnje i održavanja
podmorskih cjevovoda treba uzeti u obzir i poremećaje morskog dna, buku, onečišćenje,
zagušenje, gubitak staništa, pravce raspršivanja stranih vrsta i kumulativne učinke.
Tablica 6. Moguće mjere ublažavanja radi izbjegavanja ili smanjivanja utjecaja raznih
antropogenih pritisaka na okoliš uslijed polaganja i rada kabela (OSPAR, 2009.).
Mjere ublažavanja
Utjecaji na okoliš Odabir trase
Vrijeme izgradnje
Tehnika ukapanja
Dubina ukapanja
Vrsta kabela Uklanjanje
Poremećaj x x x (x) (x) vidjeti u tekstu
Buka (x) (x) (x)
Emitiranje topline (x) x x
Elektromagnetski učinci
x x
Onečišćenje x (x) (x) x x
Kumulativni učinci* x x x x x
x: važna mjera; (x) manje važna mjera; * nedovoljno informacija
U odjeljcima u nastavku detaljnije se govori o potencijalnim utjecajima i mjerama ublažavanja
povezanima s postavljanjem, radom i stavljanjem izvan upotrebe kabela i cjevovoda.
8.3.1. Postavljanje
Za postavljanje podmorskih vodova i cjevovoda primjenjuju se razne metode. Na područjima
mekog sedimenta za kopanje rovova, obično dubokih 1 – 3 metra, mogu se upotrebljavati
plugovi i oprema za rezanje vodenim mlazom pojedinačno ili u kombinaciji te se istovremeno
u te rovove mogu ukapati kabeli i cjevovodi. Alternativno, materijal iskopan iz rova
privremeno se uklanja s lokacije ili se odlaže uz rov, a postavljanje kabela i cjevovoda te
popunjavanje prethodno iskopanih rovova obavljaju se kasnije. Smrtnost beskralježnjaka na
predloženoj trasi kabela vjerojatno će biti viša kad se upotrebljava rezanje vodenim mlazom
(ukapljivanje sedimenta ispod kabela kako bi se omogućilo da potone na potrebnu dubinu)
52 http://qsr2010.ospar.org/media/assessments/p00437_Cables.pdf;
90
jer se tako više poremećuje sediment i veća je vjerojatnost da će mnoge životinje biti
izložene grabežljivcima. Ako se upotrebljavaju plugovi, klizači koji podupiru plug mogu
ostaviti otisak na površini, posebno na područjima mekog sedimenta. U tom su slučaju
mogući utjecaji povećano zbijanje sedimenta i oštećenje morske faune. Područje poremećaja
ovisit će o značajkama okoliša i metodi postavljanja53.
Dok neke pokretne vrste mogu izbjeći područja poremećaja, većina sjedilačkih vrsta to ne
može, tako da određena staništa na biogenim grebenima, primjerice dno sa školjkama vrste
modiolus modiolus i dno prekriveno maerlom, dva podstanišna tipa na potplimnim
sprudovima te dna prekrivena morskom travom mogu biti posebno osjetljiva na izravni
gubitak ili zagušenje lebdećim sedimentom (npr. OSPAR 2010.). Do mjestimičnog oštećenja
zajednica u grebenskim staništima na morskom dnu može doći i kad se kabeli postavljaju na
područjima stjenovitog morskog dna abrazijom ili iskopavanjem rovova u mekim i tvrdim
stijenama.
Resuspenzija i ponovna mobilizacija hranjivih i opasnih tvari tijekom iskapanja rovova
opasne su na područjima s kontaminiranim sedimentom, a promjene u profilu morskog dna
mogu rezultirati promjenama hidrodinamičkog režima. To može utjecati na stabilnost
potplimnih staništa kao što su sprudovi, a može i promijeniti povezane morske zajednice.
Naposljetku, u obzir se uzima mogući utjecaj aktivnosti puštanja u rad. U slučaju cjevovoda
to uključuje ubrizgavanje ispitne vode koja sadrži biocide i inhibitore korozije. Potrebno je
utvrditi sastav i disperziju ispitne vode, iako se povećane koncentracije na točkama
ispuštanja općenito smatraju kratkoročnima. Nema dovoljno informacija za procjenu
potencijalnih učinaka na morske zajednice povezane sa staništima u okviru mreže
Natura 2000 i na zaštićene vrste.
PROMJENE U POGLEDU STANIŠTA, ZAJEDNICA I VRSTA NA MORSKOM DNU
Neposredni utjecaji polaganja kabela i cjevovoda mjestimična su oštećenja, abrazija te
pomicanje i poremećaji staništa i vrsta na morskom dnu u pojasu oko građevinskih radova
(Söker et al., 2000.). Izlijevanje sedimenta, ukopavanje, miješanje i taloženje sitnog
sedimenta te promjene kemijskih svojstava uslijed resuspenzije onečišćujućih tvari ili
poremećaja anoksičnih slojeva mogu utjecati na zajednice na morskom dnu unutar rovova i u
njihovoj blizini. Ti učinci mogu biti kratkotrajni ili pak mogu dovesti do suptilnih dugoročnih
promjena čiji je značaj teško ocijeniti.
53 U Carter et al., 2009., navodi se područje široko 2 – 8 m, ovisno o veličini pluga.
91
Studija o utjecajima i oporavku povezanima s rovom za kabele za odobalnu vjetroelektranu
Nysted u laguni Rødsand, području mreže Natura 2000 u Danskoj, ukazala je na znatne
promjene u plitkovodnoj zajednici Macoma neposredno nakon radova. U blizini rova
smanjene su gustoća rasta i biomasa rizoma morske sviline (ta činjenica pripisuje se
zajedničkom učinku zasjenjenosti i ukopavanja), ali su u roku od dvije godine postignute
vrijednosti od prije radova (Birklund, 2003.). Makrofauna na morskom dnu uz podmorske
kabele na Baltiku između Švedske i Poljske također se oporavila i nakon godinu dana nisu
zabilježene znatne promjene u sastavu, količini ni biomasi koje bi se mogle pripisati
postavljanju kabela (Andrulewicz et al., 2003.).
Navedene studije pokazuju da, iako može doći do znatnih utjecaja na potplimne zajednice u
mekom sedimentu, poput onih koje se nalaze na plitkim sprudovima, moguće je da su ti
utjecaji kratkoročni i ograničeni na koridor kabela širok možda 10-ak metara (OSPAR,
2009.). Dugoročniji učinci vidljivi su na biogenskim grebenima s vrstama osjetljivima na
zagušenje, primjerice na dnu prekrivenom maerlom, zatim na podmorskim strukturama
nastalima ispuštanjem plina ili pak na vrstama koje su posebno dugotrajne i sporo se
ponovno uspostavljaju, primjerice na grebenima prekrivenima školjkama vrste Modiolus
modiolus. Konkretan učinak ovisi o prisutnim staništima i značajkama same lokacije.
Osim izravne štete, moguće su i druge vrste pritiska uslijed građevinskih radova na staništa i
vrste na morskom dnu: povećana zamućenost, ispuštanje onečišćujućih tvari te promjene
sastava sedimenta. Utjecaji će ovisiti o razmjeru i dugotrajnosti promjena te o značajkama
samog područja. Premještanje mekog sedimenta na stjenovita grebenska staništa ili staništa
osjetljiva na zagušenje, primjerice naselja posidonije i dna prekrivena maerlom, bit će veći
problem nego premještanje u područjima sa sličnim značajkama sedimenta (Zucco et al.,
2006.; Hall-Spencer i Moore, 2000.). Moguće je i da se na određeno područje unesu različiti
tipovi sedimenta, čime bi se mogle promijeniti njegove značajke. Primjerice, u odobalnoj
vjetroelektrani Nysted u Danskoj nakon početnog je polaganja kabela bilo potrebno pokriti
izložene kabele i unijeti šljunak kako bi se popunili rovovi na području u kojem prevladava
meki sediment (Andrulewicz et al., 2003.).
Na stjenovitim područjima, područjima s izrazito mobilnim pijeskom ili u dubokim vodama,
gdje morsko dno nije povoljno za ukopavanje kabela i cjevovoda, infrastruktura se može
zaštititi kamenim nasipom i betonskim prekrivačima. Privremeno povećanje zamućenosti u
blizini radova izgledno je i ako se ne iskapaju rovovi. Nasipavanjem kamena može se unijeti
tona kamena po kvadratnom metru, pet metara sa svake strane cjevovoda, te bi se tako
mogla unijeti znatna količina materijala čije se značajke razlikuju od sedimenta prisutnog na
tom području prije postavljanja cjevovoda.
Primjeri mjera za ublažavanje primijenjenih na potplimna staništa u mreži Natura 2000
92
Mjera ublažavanja u pogledu trase dalekovoda SwePol između Švedske i Poljske prema dijelovima
obale u blizini Słupska, koja je područje mreže Natura 2000, bila je djelomično preusmjeravanje te
trase. Iako većina trase kabela prolazi kroz ugrožena staništa, izbjegnuta su kamenita i stjenovita
područja obale u blizini Słupska gdje rastu ugrožene vrste crvenih algi. U okviru istog tog projekta
uklonjena je opasnost od kemijskog onečišćenja klorom tako što je iz prijedloga projekta uklonjen
monopolarni dizajn, koji bi zahtijevao galvanske anode, te je uveden bipolarni sustav (Andrulewicz et
al., 2003.).
OŠTEĆENJE MEĐUPLIMNIH STANIŠTA I VRSTA
Međuplimna staništa i vrste zaštićeni na temelju Direktive o staništima i Direktive o pticama
mogu se poremetiti, oštetiti i pretrpjeti gubitke uslijed radova na polaganju kabela i
cjevovoda. Stanišni tipovi u mreži Natura 2000 na koje će to najvjerojatnije utjecati jesu
morske uvale i zaljevi, borealne baltičke uske uvale, estuariji, međuplimna muljevita i
pješčana dna te dna obrasla vrstom Posidonia. Najugroženije su zaštićene vrste šljuka i
pernate divljači.
Učinci na faunu u sedimentu često su ozbiljni, ali mogu biti kratkotrajni. Studija o učincima
kopanja rovova za postavljanje cjevovoda na području međuplimnih muljevitih i pješčanih
dna u Irskoj, primjerice, ukazala je na potpun gubitak beskralježnjaka na morskom dnu i na
promjenu strukture sedimenta neposredno nakon završetka radova. Zahvaćeno područje
kasnije je ponovno naseljeno u takvoj mjeri da šest mjeseci kasnije više nije bilo vidljive
razlike u broju jedinki svih vrsta prikupljenih u sedimentnim jezgrama, iako su zastupljeni
taksoni bili različiti (Lewis et al., 2002.). Druge su studije ukazale na slične učinke, ali, iako se
bogatstvo vrsta može obnoviti, moglo bi biti potrebno nekoliko godina da ukupna biomasa
dostigne razine slične onima u okolnom neporemećenom području. Oporavak će ovisiti o
vrstama prisutnima u okolnim područjima, o njihovom životnom ciklusu i pokretnosti te o
vremenskom rasporedu građevinskih radova.
Primjeri mjera ublažavanja koje su primijenjene kako bi se zaštitila međuplimna staništa
Mjere ublažavanja povezane s mjestom gdje kabeli izlaze na kopno i prijelaznim bazenom u
međuplimnim staništima, primjerice u estuarijima, mogu biti preusmjeravanje kako bi se izbjegla
osjetljiva područja, maksimalno smanjenje zahvaćenog područja, pažljivo određivanje vremena
93
izvođenja građevinskih radova kako bi se izbjegli poremećaji te primjena manje štetnih tehnika
iskopavanja. To su samo neke od mjera ublažavanja koje su dogovorene u vezi s polaganjem izlaznih
kabela na međuplimnom području estuarija Swale radi povezivanja odobalne vjetroelektrane London
Array s prijenosnom mrežom (London Array/National Grid, 2007.).
Nikakvi radovi ne obavljaju se na Području posebne zaštite Swale ni na području zaštićenom Ramsarskom konvencijom, kao ni bliže od 500 m od njihove granice prema moru, u razdoblju od 1. listopada do 31. ožujka.
Nikakvi radovi ne obavljaju se na područjima s morskim dnom prekrivenim morskom svilinom ni na glavnim područjima s morskim dnom na kojem uspijevaju dagnje. To se odnosi na sve radove povezane s polaganjem kabela, uključujući utvrđivanje točaka učvršćenja za barže (ako je potrebno).
Kabeli postavljeni na međuplimnom području trebali bi biti ukopani na dubinu od najmanje jednog metra i uglavnom bi se trebali postavljati oranjem ili kopanjem rovova. Ako se na međuplimnom području kopaju rovovi, iskapanje i kasnije ponovno punjenje rova u koji je položen kabel trebaju se vršiti tako da se očuva profil sedimenta. Rezanje vodenim mlazom trebalo bi se smatrati tehnikom za iznimne situacije, podložno prethodnom odobrenju i praćenju.
Ornitološke preglede obalnog, međuplimnog i kopnenog područja trebalo bi provoditi između listopada i ožujka svake godine izgradnje i najmanje tijekom jedne godine.
Nikakvi radovi ne provode se ako odgovarajuća regulatorna tijela nisu odobrila mjere u pogledu rukovanja potencijalno opasnim tvarima i njihovog skladištenja, reakcije na izlijevanja te osiguravanja površinske odvodnje.
Osoblje odnosno izvođači radova moraju biti obaviješteni o lokacijama s osjetljivim obilježj ima okoliša te o radnim praksama potrebnima za očuvanje tih obilježja.
Potrebno je odabrati one metode polaganja kabela na međuplimnom području kojima se maksimalno smanjuje oslobađanje lebdećeg sedimenta.
Građevinske radove trebalo bi provoditi tako da se ptice što manje uznemiravaju, primjerice s pomoću tehnika usmjerenog osvjetljenja.
UZNEMIRAVANJE I RASELJAVANJE IZRAZITO POKRETNIH VRSTA
Poznato je da buka i prisutnost ljudi, strojeva i aktivnosti povezanih s građevinskim radovima
na međuplimnim i odobalnim lokacijama utječu na ponašanje izrazito pokretnih vrsta,
uključujući morske ptice, šljuke, pernatu divljač, kitove, tuljane, kornjače i ribe zaštićene
Direktivom o staništima i Direktivom o pticama. Glavni su učinci uznemiravanje i raseljavanje.
Među mogućim utjecajima koji ovise o vrsti nalaze se gubitak mogućnosti hranjenja,
opasnost od sudara te prepreke kretanju. Potonja dva utjecaja mogla bi uzrokovati
energetske gubitke. Poznato je da su ptice plivarice vrlo osjetljive na vizualno uznemiravanje
te se raseljavaju zbog brodskog prometa (Mendel et al, 2008.). Može doći i do dugoročnijih
utjecaja poput zvučnog oštećenja morskih sisavaca koji su dugo izloženi glasnim zvukovima.
Ključno je pitanje razina pozadinske buke povezane s izgradnjom jer to utječe na sposobnost
životinja da detektiraju pritisak i reagiraju na njega (Robinson & Lepper, 2013.).
Buka koja nastaje tijekom polaganja cjevovoda i kabela uglavnom je povezana s kopanjem
rovova, polaganjem cijevi i postavljanjem kamenja. U slučaju predloženog 65 km dugog
izlaznog kabela od odobalne vjetroelektrane Beatrice u uvali Moray Firth, buka povezana s
94
postavljanjem određena je na temelju modela, kojim je utvrđeno moguće područje
uznemiravanja za različite vrste (vidjeti okvir u nastavku). Procjena je OSPAR-a da ne
postoje jasne naznake da podvodna buka prouzročena postavljanjem podmorskih kabela
predstavlja velik rizik za morsku faunu (OSPAR, 2009.).
Pripremne radnje za procjenu rizika za pokretne morske vrste
Procjena vjerojatnog utjecaja buke povezane s postavljanjem 65 km otpremnih električnih kabela od
odobalne vjetroelektrane Beatrice do izlaska na kopno u uvali Moray Firth, na sjeveroistočnoj obali
Škotske, provedena je izradom modela mogućeg utjecaja na ponašanje više vrsta (Nedwell et al.,
2012.). Rezultati su pokazali da bi kopanje rovova vjerojatno imalo najveći utjecaj na razne morske
vrste i da bi najveći utjecaj vjerojatno bio na obalne dupine.
Mjera dBht (Vrsta) razvijena je kao
sredstvo za kvantificiranje
potencijala za utjecaj na ponašanje
određene vrste u podvodnom
okruženju (Nedwell et al., 2007.)
Različite vrste različito će osjetiti
zvuk. Smatralo se da razine iznad
90 dBht uzrokuju snažnu reakciju
izbjegavanja kod gotovo svih
jedinki.
95
U tom je slučaju predviđeno da će tijekom radova na polaganju kabela doći do kratkoročnog
lokaliziranog zvučnog uznemiravanja, što bi moglo rezultirati privremenim raseljavanjem morskih
sisavaca iz vrlo malog dijela njihova odgovarajućeg staništa (Arcus, 2012.). Za druge aspekte
građevinskih radova smatralo se da su značajni za dobre dupine i obične tuljane te su stoga s obzirom
na njih poduzete mjere ublažavanja, npr. „lagani početak” zabijanja pilona i angažiranje promatrača
morskih sisavaca.
8.3.2. Rad
Negativni utjecaji povezani s kabelima i cjevovodima koji su u upotrebi najvjerojatnije će biti
posljedica onečišćenja. uslijed akutnih incidenata poput slučajnog ispuštanja iz plovila za
operativnu potporu ili puknuća cjevovoda. Može doći i do kroničnih učinaka kao posljedica
kvara na kabelima i cjevovodima te istjecanja kemikalija. U manjoj su mjeri istraženi
vjerojatni učinci elektromagnetskih polja i povećanja temperature oko kabela. Radovi na
održavanju i popravku koji bi rezultirali resuspenzijom sedimenta i opasnih tvari imali bi
učinke slične onima koji su opisani u vezi s radovima postavljanja.
ONEČIŠĆENJE
Cjevovod se može oštetiti korozijom, kretanjem morskog dna te kontaktom sa sidrima i
alatima za pridneni ribolov. Posljedice mogu biti mala kratkoročna ili dugoročna istjecanja ili
pak erupcije katastrofalnih razmjera koje mogu prouzročiti veliko onečišćenje. U Europskoj
bazi podataka o incidentima na plinovodima kao najčešći je uzrok nesreća utvrđeno vanjsko
djelovanje (48,4 %), zatim propusti u izgradnji/propadanje materijala te korozija, ali nema
odvojenih podataka za podmorske i ostale plinovode (EGIG, 2011.). Ugljikovodici i plinovi
poput ugljikova dioksida, metana i sumporovodika neke su od onečišćujućih tvari koje se
mogu unijeti u vodeni stupac.
Još su jedan izvor onečišćujućih tvari galvanske anode, koje se upotrebljavaju za
usporavanje korozije cjevovoda u morskoj vodi. Komponente tih anoda (živa, bakar, kadmij i
olovo) mogu se kretati kroz sediment i nakupiti se u nekim morskim vrstama. Stopa korozije
tih anoda ovisit će o značajkama određene lokacije, primjerice dubini, temperaturi i slanosti
vode. Nije jasno kolika je vjerojatnost učinka na staništa i vrste u mreži Natura 2000.
U slučaju radova povezanih s hvatanjem i skladištenjem ugljika, o temperaturi i tlaku ovisit će
hoće li se CO2 cjevovodima prenositi kao tekućina ili plin. To treba pažljivo kontrolirati jer se
stvaranjem hidrata u cjevovodu povećava unutarnja korozija te bi moglo doći do blokada,
čime se povećava rizik od kvara na cjevovodu. Glavna posljedica oštećenja cjevovoda ili
kvara na cjevovodu bilo bi zakiseljavanje okolne vode.
96
Akutni i kronični učinci onečišćenja naftom na morske vrste i morska staništa koji su
obuhvaćeni Direktivom o staništima i Direktivom o pticama, primjerice morske sisavce,
morske ptice, dna prekrivena morskom travom te muljevita i pješčana dna, u velikoj su mjeri
proučeni i dobro dokumentirani54. Tako je i s potrebom praćenja i planiranja djelovanja u
izvanrednim situacijama kako bi se izbjegla eskalacija incidenata i smanjio njihov utjecaj.
Postoje informacije i o učincima drugih onečišćujućih tvari poput teških metala u morskim
sisavcima te o mogućim učincima zakiseljavanja oceana, ali ne konkretno u vezi s morskom
energetskom infrastrukturom.
Glavni pristup ublažavanju onečišćenja iz kabela i cjevovoda maksimalno je smanjenje rizika
od ispuštanja, i to na razini dizajna i provođenjem redovitih pregleda. Redoviti pregledi služe
kao sustav ranog upozoravanja, a planiranjem djelovanja u izvanrednim situacijama utvrđuju
se mjere za smanjenje utjecaja na morska staništa i morske vrste u slučaju incidenta.
ELEKTROMAGNETSKA POLJA I UČINCI NA RIBE
Elektromagnetska polja niske frekvencije emitiraju se tijekom prijenosa električne energije,
uključujući i uzduž podmorskih kabela. Električna polja mogu se i inducirati u okolnom
području kretanjem vode i organizama kroz magnetsko polje. Morski organizmi koji se
elektromagnetskim poljima koriste za prostornu orijentaciju, kretanje na veće ili manje
udaljenosti, hranjenje i traženje partnera mogli bi stoga osjetiti djelovanje elektromagnetskih
polja koja su dovoljno velika i/ili primjetna u odnosu na pozadinske razine. Ne postoje jasna
saznanja o vjerojatnosti i značaju mogućih utjecaja (Boehlert i Gill, 2010.). Simulacijom
magnetskih polja oko bipolarnog dalekovoda između Švedske i Poljske pokazalo se da
promjene inklinacije ne bi bile izvan raspona prirodnih promjena u Zemljinom polju na
udaljenosti većoj od 20 m od kabela. Mjerenjima podvodnog magnetskog polja in situ nakon
polaganja kabela pokazalo se da nisu premašene razine predviđene simulacijama
(Andrulewicz et al, 2003.).
Vrste riba za koje se zna da detektiraju električna polja uključuju prečnouste i jesetre; neke
od njih mijenjaju ponašanje kad su u dosegu elektromagnetskog polja koje se može emitirati
oko kabela. U slučaju magnetskih polja, praćenjem migracija europske jegulje (A.anguilla) u
Baltičkom moru zabilježene su privremene reakcije jegulja. Naime, one se tijekom migracije
odmiču od kabela koji su im na putu, ali ne postoje dokazi da to predstavlja trajnu prepreku.
Kad je riječ o električnim poljima, zabilježene su promjene ponašanja mačke bljedice
(S.canicula), raže kamenice (R.clavata) i kostelja (S.acanthias), koji se mogu povezati sa
staništima na sprudovima, iako su se učinci razlikovali među jedinkama55.
54 Npr. Camphuysen et al., 2009.; Jenssen, 1996.; de la Huz et al., 2005. 55 Sažeto u AMETS Foreshore Lease Application EIS, Dodatak 4, 2010.
97
Neke mjere ublažavanja već su uključene u industrijski standard zaštitnih sustava, kojim se
ograničavaju električna polja koja se izravno emitiraju, ali to nije slučaj i za magnetsku
sastavnicu. Postoje i mogućnosti promjene dizajna kabela, smanjenja protoka struje te
dubljeg ukopavanja.
Mehanizmi i utjecaji elektromagnetskih polja na morske organizme nisu u potpunosti jasni,
kao ni značaj emitiranih razina u usporedbi s razinama geomagnetskog polja Zemlje. U
okviru trenutačne prakse u Europi zahtijeva se da se elektromagnetska polja uzmu u obzir u
procjeni utjecaja na okoliš i u postupcima davanja odobrenja, ali s različitim razinama obveze
u pogledu praćenja i istraživanja mogućih učinaka u različitim državama članicama.
PROMJENE BENTOSA
Dugoročno gledano, kad je riječ o kabelima i cjevovodima položenima na površinu,
postavljanje čvrste podloge može imati „efekt grebena” jer će se na nju naseliti razne vrste56.
Naprimjer, predviđa se da će se na nasipan kamen i betonske prekrivače oko cjevovoda na
području razvoja Mariner u Sjevernom moru naseliti hidroidi, mekani koralji, moruzgve,
kolutićavci, vitičari, plaštenjaci te pokretni organizmi poput rakova, mnogočetinaša i
bodljikaša (Statoil, 2012.). U odobalnim vjetroelektranama Nysted i Horns Rev naseljavanjem
organizama oko osnovice turbina povećana je biomasa i heterogenost staništa. Unošenje
tvrdih površina na područje gdje prevladavaju pješčani sedimenti rezultiralo je znatnom
promjenom bentosa. Postoji i mogućnost da će se naseljavanjem na tim strukturama raspršiti
invazivne strane vrste, posebno ako dođe do povezanih promjena temperature. Ovisno o
dubini ukopavanja, vrsti kabela i značajkama okolnog sedimenta, na udaljenosti od nekoliko
centimetara od prijenosnih električnih kabela može doći do malog porasta temperature. Taj
će porast vjerojatno biti veći ako je riječ o kabelima izmjenične struje nego ako je riječ o
kabelima visokonaponske istosmjerne struje, pri jednakoj brzini prijenosa. Emitiranjem
topline mogu se promijeniti fizikalno-kemijski uvjeti u sedimentu te se može povećati
aktivnost bakterija, što bi moglo imati sekundarne utjecaje na bentosku floru i faunu
(Meissner i Sordyl, 2006.). Postoje dokazi da su neke vrste osjetljive čak i na vrlo mali porast
temperature okoline, ali nisu poznati vrsta ni značaj učinaka na bentoske zajednice poput
onih povezanih sa staništima na sprudovima.
8.3.3. Stavljanje izvan upotrebe
Postoje razne međunarodne obveze u pogledu stavljanja odobalnih objekata izvan upotrebe,
primjerice one koje su dogovorene na temelju OSPAR-a (Odluka 98/3), ali one se ne odnose
na kabele i cjevovode. Potencijalni utjecaji stavljanja izvan upotrebe kabela i cjevovoda na
morska staništa i morske vrste slični su onima opisanima u pogledu postavljanja te se na njih
56 Npr. Meissner i Sordyl, 2006., http://www.bfn.de/fileadmin/MDB/documents/themen/meeresundkuestenschutz/downloads/Forschungsberichte/Ecological_Research_Offshore-Wind_Part_B_Skripten_186.pdf
98
mogu primijeniti slične mjere ublažavanja. U slučaju cjevovoda prvo je potrebno isprazniti i
očistiti cijevi. Nakon toga slijedi njihovo uklanjanje s morskog dna ili rezanje i ostavljanje in
situ uz odgovarajuću zaštitu i daljnje praćenje. Ukopane kabele možda će prije uklanjanja biti
potrebno iskopati oranjem ili rezanjem vodenim mlazom, što dovodi do poremećaja
sedimenta i povezanih bentoskih zajednica. Ostalu povezanu infrastrukturu kao što su
betonski prekrivači možda će biti potrebno ukloniti hidrauličnim hvataljkama, ovisno o njihovu
stanju.
Tehnikama koje se upotrebljavaju za uklanjanje cjevovoda kao što su obrnuto namatanje,
rezanje i podizanje te tegljenje na površini ili kontroliranoj dubini mogu se izravno oštetiti
staništa na morskom dnu, uznemiriti ili raseliti pokretne vrste te smanjiti kvaliteta vode ako
dođe do ispuštanja u more tijekom prometovanja i rada plovila. Fizički poremećaji morskog
dna, povećanje zamućenosti, moguće zagušenje bentosa i stope oporavka vjerojatno bi bili
slični onima opisanima u vezi s postavljanjem te bi utjecali na ista staništa i vrste u
područjima s obje strane cjevovoda. Starije prekrivače ili one koji su pukli možda će trebati
ukloniti konvencionalnim hidrauličnim hvataljkama. U slučajevima kad je na morsko dno
potrebno nasipati kamen kako bi se zaštitili dijelovi cjevovoda koji su stavljeni izvan
upotrebe, taj će kamen poslužiti kao tvrda površina za pričvršćivanje na područjima
uglavnom mekog sedimenta, čime će se na tim područjima promijeniti morske zajednice.
Planovi za stavljanje izvan upotrebe uglavnom moraju postojati od samog početka projekta,
uz procjenu za svaki slučaj posebno, jer će oni ovisiti o vrsti, promjeru, dužini, ispravnosti i
stanju cjevovoda. Postoje opcije ostavljanja in situ, ponovne upotrebe in situ, ponovne
upotrebe na drugim lokacijama ili pak uklanjanja i odlaganja na kopnu. Na području Danish
Field zapadno od Jutlanda, primjerice, ispitivanjem opcija za stavljanje izvan upotrebe
utvrdilo se da dalje vrijedi razmotriti prvu i posljednju od navedenih opcija. U slučajevima kad
se cjevovodi ostavljaju na morskom dnu, vjerojatno će biti potrebno dugoročno praćenje kako
bi se osigurala stabilnost i sigurnost drugih korisnika mora jer će za raspad cjevovoda možda
biti potrebna desetljeća (HSE, 1997.).
8.3.4. Kumulativni učinci
Projekti morske energetske infrastrukture ne provode se u izolaciji. Oni su dio programa u
području nafte i plina, hvatanja i skladištenja ugljika, energije vjetra na moru te energije iz
obnovljivih morskih izvora. Isto tako, moguće je da se provode u blizini drugih planova i
projekata. Kombinirani učinak tih aktivnosti, bilo prošli, sadašnji ili planiran za budućnost,
može imati kumulativne učinke na okoliš povezan sa staništima i vrstama u mreži
Natura 2000. Izrazito pokretne vrste poput morskih sisavaca, riba i morskih ptica mogu biti
posebno osjetljive jer bi na njih mogle utjecati aktivnosti na raznim lokacijama, uključujući
neke koje su međusobno vrlo udaljene.
99
Kumulativni učinci mogu biti rezultat i samo jednog projekta, primjerice, zbog gustoće
infrastrukture i aktivnosti na jednom mjestu (kabeli, cjevovodi, platforme, promet plovila za
održavanje). Mogućnost kumulativnih učinaka postoji i kad se u blizini provode drugi
programi. U slučaju odobalne vjetroelektrane na polju Beatrice na sjeveru Sjevernog mora,
nije se smatralo da će predviđena buka od polaganja kabela i povećanje količine lebdećih
krutih tvari u blizini radova doseći značajne razine. Međutim, kad je to uzeto u obzir zajedno
s drugim aktivnostima na toj lokaciji i drugim obližnjim projektom povezanim s odobalnim
obnovljivim izvorima energije, procijenjeno je da istovremena buka od građevinskih radova
može imati kumulativni učinak na haringe, europske jegulje, losose i morske pastrve. S
druge strane, nije se smatralo izglednim da će ta dva projekta imati dodatne kumulativne
učinke na prijenos sedimenta (Arcus, 2012.).
Procjenu kumulativnih utjecaja potrebno je provesti u okviru procjena utjecaja na okoliš i
strateških procjena utjecaja na okoliš. Ona je i jedan od pravnih zahtjeva za ocjenu
prihvatljivosti planova i projekata u okviru Direktive o staništima. Ključni su elementi
utvrđivanje opsega potencijalnih utjecaja, predlaganje mjera ublažavanja i praćenja te
izvješćivanje o nejasnim područjima. Postoje i opće i sektorske smjernice za procjenu
kumulativnih učinaka (npr. RenewableUK, 2013.), a dodatne pojedinosti navedene su u
odjeljku 7.3. ovog dokumenta.
8.3.5. Moguće mjere ublažavanja
Smjernice o pristupu ublažavanju učinaka navedene su u odjeljku 5. ovog dokumenta. U
nastavku su navedene ključne mogućnosti za ublažavanje mogućih utjecaja projekata
morske energetske infrastrukture na staništa i vrste iz mreže Natura 2000.
Mogućnosti za mjere ublažavanja u različitim fazama projekata energetske infrastrukture
Procjena
Utvrđivanje opsega, pregled i početno vrednovanje faza postavljanja, rada i stavljanja izvan upotrebe kako bi se utvrdili mogući pritisci, učinci i utjecaji na staništa i vrste u mreži Natura 2000. U okviru tog postupka potrebno je predložiti mjere ublažavanja.
Trasiranje/smještanje
Određivanje koridora kabela i cjevovoda tako da se izbjegavaju staništa u mreži Natura 2000 i utjecaji na zaštićene vrste u EU-u, npr. izbjegavanje područja s morskim dnom prekrivenim vrstom Posidonia, područja na kojima tuljani izlaze na kopno ili međuplimnih područja na kojima se hrane šljuke i pernata divljač.
Izbjegavanje gradnje trafostanica/pretvaračkih stanica na područjima mreže Natura 2000.
Izbjegavanje trasiranja kroz područja na kojima bi se mogle uzburkati opasne tvari ili onečišćeni sediment.
100
Otisak
Smanjenje područja poremećaja maksimalnim smanjenjem koridora rovova, primjerice razmatranjem vrste i veličine infrastrukture, razmaka među rovovima, zajedničkim polaganjem više kabela te paralelnim trasiranjem.
Maksimalno smanjenje broja spojeva kabela među uređajima za proizvodnju električne energije (unutar niza), pretvaračkih stanica i trafostanica te točaka spajanja na opskrbnu mrežu na kopnu.
Primjena metoda postavljanja (npr. oranje, rezanje vodenim mlazom, horizontalno usmjereno bušenje, kesoni) kojima se maksimalno smanjuje poremećaj morskog dna i međuplimnih staništa.
Razmatranje mogućnosti koordinacije radova postavljanja u rovove te postavljanja dodatnih kapaciteta s obzirom na očekivanje budućeg razvoja.
Maksimalno smanjenje količine materijala koji se nasipava na morsko dno.
Vremenski okvir
Maksimalno smanjenje trajanja postavljanja i stavljanja izvan upotrebe kako bi se smanjilo razdoblje uznemiravanja.
Vremenski raspored
Maksimalno smanjenje količine vremena između kopanja rovova i ukopavanja kabela i cjevovoda.
Određivanje vremena za radove postavljanja i stavljanju izvan upotrebe tako da se izbjegnu razdoblja kad bi uznemiravanje zaštićenih vrsta vjerojatno imalo znatne učinke, primjerice razdoblja parenja i migracija.
Dizajn
Procjena veličine i vrste infrastrukture potrebnih s obzirom na vjerojatne utjecaje na okoliš, npr. vrste kabela kojima se smanjuje jačina ili doseg elektromagnetskih polja.
Operativna pitanja
Izbjegavanje metoda postavljanja i stavljanja izvan upotrebe koje bi vjerojatno rezultirale bukom i vizualnim uznemiravanjem, npr. podvodnih eksploziva.
Primjena mjera ublažavanja radi smanjenja opasnosti od onečišćenja i utvrđivanje mjera za izvanredne situacije radi rješavanja incidenata ako do njih dođe.
Primjena mjera ublažavanja radi smanjenja opasnosti od utjecaja u slučajevima kad bi buka mogla biti problematična, npr. mjere aktivnog ublažavanja buke (zastori od mjehurića, izolacija stupova, kesoni), lagani početak bušenja te promatrači morskih sisavaca tijekom zabijanja stupova.
Smanjenje jačine i dosega elektromagnetskih polja preispitivanjem vrste kabela i dubine ukopavanja.
U skladu s pravnim obvezama, odabir postupaka stavljanja izvan upotrebe kojima se maksimalno smanjuje mogući utjecaj na okoliš.
Praćenje
Omogućavanje brzog odgovora/intervencije ako je izgledno da će se pragovi prekoračiti, npr. u pogledu ispravnosti cjevovoda, pokrivenosti kabela, buke, elektromagnetskih polja.
Okvir
101
Rad u okviru postojećeg međunarodnog, europskog i nacionalnog zakonodavstva s obzirom na relevantne smjernice, npr. MARPOL, OSPAR, strateška procjena utjecaja na okoliš/ocjena prihvatljivosti.
8.4. VAŽNOST STRATEŠKOG PLANIRANJA
Morska energetska infrastruktura jedan je od mnogih načina upotrebe prostora u europskim
morima. U mnogim se dijelovima svijeta postupkom prostornog planiranja morskog područja
utvrđuju eventualne negativne interakcije. Prostorno planiranje morskog područja koristi se i
za primjenu više integriranog i strateškog pristupa planiranju upotrebe naših mora u različitim
sektorima, uključujući zaštitu okoliša i očuvanje prirode.
Potencijalne koristi prostornog planiranja morskog područja (na temelju Međuvladine
oceanografske komisije UNESCO-a57)
Gospodarske koristi:
• Stvaranje veće sigurnosti za privatni sektor prilikom planiranja novih ulaganja, često uz vijek trajanja
od 30 godina
• Utvrđivanje kompatibilnih uporaba na istom području za razvoj
• Smanjenje negativnih interakcija među neusklađenim uporabama te između uporabe i prirode
• Pojednostavnjen postupak izdavanja dozvola te
• Promicanje učinkovitog korištenja resursima i prostorom
Koristi za okoliš
• Utvrđivanje područja od biološkog ili ekološkog značaja
• Uključivanje ciljeva u pogledu biološke raznolikosti i ekosustava u središte prostornog planiranja
morskog područja i upravljanja njime, uz primjenu pristupa koji pogoduje ekosustavima
• Dodjela prostora za očuvanje prirode i biološke raznolikosti te prostora za energiju iz obnovljivih
izvora, iz razloga povezanih s klimom
• Pružanje konteksta planiranja za mrežu zaštićenih morskih područja te
• Smanjenje negativnih utjecaja ljudske upotrebe na morske ekosustave na temelju strateške procjene
utjecaja na okoliš (SEA), uzimajući u obzir kumulativne utjecaje
• Očuvanje tipičnog velikog otvorenog morskog prostora zadržavanjem velikih područja slobodnih od
konkretnih upotreba
57 http://www.unesco-ioc-marinesp.be/msp_faq
102
Socijalne koristi
• Poboljšane mogućnosti za sudjelovanje javnosti i uprave, te za prekograničnu suradnju i
savjetovanje
• Utvrđivanje utjecaja odluka o dodjeli morskog prostora za određene uporabe (ili za izostanak
uporabe) na obalne zajednice i gospodarstva
• Utvrđivanje i poboljšana zaštita kulturne baštine te
• Utvrđivanje i očuvanje društvenih i duhovnih vrijednosti povezanih s korištenje morem.
Unutar EU-a, Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji od država članica zahtijeva se da
razviju pomorske strategije za svoje vode odnosno koordinirane strategije s drugim
državama članicama za Baltičko more, sjeveroistočni Atlantski ocean, Sredozemno more i
Crno more. To je okolišni stup integrirane pomorske politike EU-a, kojom se promiče pristup
koji pogoduje ekosustavima u pogledu upravljanja i uključivanja pitanja povezanih s okolišem
u različite politike. Prostorno planiranje morskog područja utvrđeno je kao međusektorski alat
za potporu postizanju tih ciljeva. Direktivom EU-a 2014/89/EU o uspostavi okvira za
prostorno planiranje morskog područja58 pozivaju se države članice da uspostave i provedu
prostorno planiranje morskog područja s ciljem podupiranja održivog razvoja morskih
područja, uz primjenu pristupa koji pogoduje ekosustavima i promicanje supostojanja
relevantnih aktivnosti i namjena. U uvodnoj izjavi 23. te direktive navodi se da, ako bi
prostorni planovi morskog područja mogli imati značajne učinke na okoliš, podliježu Direktivi
o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš te, ako prostorni planovi morskog područja
obuhvaćaju područja mreže Natura 2000., takva procjena utjecaja na okoliš može se
kombinirati sa zahtjevima iz članka 6. Direktive o staništima kako bi se izbjeglo
udvostručivanje.
Strateško planiranje za morska područja uključuje:
razvoj održivih morskih aktivnosti i zaštitu morskog okoliša na temelju zajedničkog okvira i sličnih zakonodavnih implikacija,
smanjenje rizika prostornih negativnih interakcija među sve raznovrsnijim upotrebama mora, uključujući zaštitu morskog okoliša, tako da društveni i gospodarski zahtjevi u pogledu morskih područja budu u skladu sa zaštitom morskog okoliša i njegovih ekoloških funkcija,
potporu provedbi postojećeg zakonodavstva EU-a te
zajednički pristup kojim se državama članicama koje primjenjuju prostorno planiranje morskog područja daje prilika da podijele svoje stručno znanje s drugima.
58 http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32014L0089&from=EN
103
Iskustvo je mnogo puta pokazalo da se, ako se pitanja u pogledu okoliša uzmu u obzir u
ranoj fazi postupka donošenja odluka, rješenja mogu pronaći u fazi kad je još dostupno
mnogo različitih mogućnosti. Tako se potiče otvoreniji i kreativniji postupak donošenja
odluka u kojem je lakše pronaći zajedničke koristi i rješenja koja su povoljna za sve te čija je
provedba jeftinija ili jednostavnija. To može uključivati neformalne strategije i postupke koji
se provode prije službenih postupaka planiranja ili istovremeno s njima, primjerice integrirano
upravljanje obalnim područjem, posebice kako bi se u obzir uzele interakcije kopna i mora ili
upotreba matrica za analizu značaja određenog utjecaja.
S druge strane, ako se taj međusektorski dijalog ostavi za posljednje faze postupka
izdavanja dozvola na temelju članka 6. stavka 3., broj dostupnih rješenja znatno se smanjuje
te ona postaju manje djelotvorna u prostornom i sektorskom općem kontekstu (a i njihova je
provedba skuplja). Isto tako, veći su izgledi da će se rasprava polarizirati i da će doći do
sukoba.
Sve izraženiji prekogranični aspekt mnogih projekata morske energetske infrastrukture još je
jedan razlog zašto je strateško planiranje korisno – njime se osigurava dosljedan pristup
razini projekta na kojoj su uključene mnoge stranke i pravni okviri.
Prekogranično planiranje provodi se i u morskom energetskom sektoru (npr. Inicijativa
zemalja Sjevernog mora za pučinsku mrežu, eng. North Sea Countries Offshore Grid
Initiative) te u pogledu svih upotreba mora (npr. BaltSeaPlan i projekt TPEA –
Transboundary Planning in the European Atlantic, Prekogranično planiranje na europskom
Atlantiku), u koji su uključeni Španjolska, Portugal, Irska i Ujedinjena Kraljevina). Planiranje
mreže za odobalne vjetroelektrane u njemačkom isključivom gospodarskom pojasu primjer je
primjene sektorskog pristupa, uključivanja mjera zaštite okoliša kao temeljnih načela te
njihove integracije u višesektorski prostorni plan. Sličnim pristupom, ali na prekograničnoj
razini i u fazi planiranja mogućnosti prijenosa i proizvodnje, omogućilo bi se i utvrđivanje i
uzimanje u obzir širokih kumulativnih utjecaja prije davanja odobrenja.
Prostorno planiranje koje uključuje određivanje cjevovoda i kabela u njemačkom isključivom
gospodarskom pojasu te planiranje pučinske mreže u njemačkom isključivom gospodarskom
pojasu na Sjevernome moru
U njemačkom prostornom planu navedene su smjernice za prostorni razvoj, zajedno s ciljevima i
načelima u pogledu funkcija i upotrebe njemačkog isključivog gospodarskog pojasa u skladu s
njemačkim Zakonom o prostornom planiranju. On uključuje odredbe za usklađivanje radova na
polaganju cjevovoda i podmorskih kabela s drugim aktivnostima kao što su pomorski promet, ribarstvo
i očuvanje prirode. Određena su prioritetna područja za pomorski promet, cjevovode i odobalnu
proizvodnju energije iz vjetra. Kad je to u skladu s međunarodnim pravom, druge su upotrebe na tim
104
područjima zabranjene, osim ako su kompatibilne. Međutim, na područjima iz mreže Natura 2000 nisu
dopuštene vjetroturbine. Na prijelazu prema teritorijalnome moru i prema križanju sustava odvojenog
prometa podmorski će se kabeli za prijenos električne energije proizvedene u isključivom
gospodarskom pojasu usmjeriti duž utvrđenih koridora kabela. Nakon uspostave plana provedena je
strateška procjena utjecaja na okoliš. Kako bi se maksimalno smanjili negativni utjecaji na morski
okoliš prilikom polaganja cjevovoda i kabela, u planu se navodi da se tijekom razdoblja velike
osjetljivosti određenih vrsta ne bi trebalo prolaziti osjetljivim staništima. Tijekom polaganja i rada
cjevovoda i kabela potrebno je izbjegavati oštećenje ili uništenje sprudova, grebena i područja
bentoskih zajednica koje je potrebno očuvati i koji čine posebno osjetljiva staništa te je potrebno
primjenjivati najbolje prakse zaštite okoliša u skladu s Konvencijom OSPAR. Planom se željelo postići
i preklapanje određenih prioritetnih područja za cjevovode i vjetroelektrane.
Priključke vjetroelektrana na pučinsku mrežu planira Savezna pomorska i hidrografska agencija (BSH)
u skladu s njemačkim Zakonom o energiji. Plan pučinske mreže kao sektorski prostorni pristup za
Sjeverno je more na snazi od ožujka 2013., a za Baltičko more se razvija. U njemu se utvrđuju
odobalne vjetroelektrane pogodne za skupno priključivanje na mrežu, lokacije pretvaračkih stanica,
trase za priključke na mrežu, prekogranični kabeli (interkonekcijski kabeli) i trase za moguće unakrsno
povezivanje među mrežnim infrastrukturama. Cilj načela planiranja u tom dokumentu, primjerice
najvećeg dopuštenog spajanja kabela u snopove i izbjegavanja trasa kroz područja mreže
Natura 2000, jest smanjenje područja potrebnog za infrastrukturu mreže i smanjenje potencijalnih
utjecaja na morski okoliš. U tom planu, za koji je provedena strateška procjena utjecaja na okoliš,
utvrđeni su kapacitet i očekivan vremenski okvir priključaka na pučinsku mrežu koji će se izgraditi u
idućih deset godina. Prostorni propisi iz tih planova uključit će se u ažurirane prostorne planove
morskog područja za njemački isključivi gospodarski pojas na Sjevernom moru i na Baltičkom moru
(BSH, 2012.).
Prostorni plan pučinske mreže za njemački isključivi gospodarski pojas na Sjevernom moru,
2012.
105
Literatura
ACCOBAMS-MOP5, 2013 Methodological Guide: Guidance on underwater noise mitigation measures.
ACCOBAMS-MOP5/2013/Doc24.
AEWA (2008.) International Single Species Action Plan for the Conservation of the Lesser White-
fronted Goose (Western Palearctic Population) Anser erythropus. Agreement on the Conservation of
African-Eurasian Migratory Waterbirds ( AEWA ). Tehnički dokument.
Anderson, D.R. (2001.) The need to get the basics right in wildlife field studies. Wildlife Society
Bulletin, 29: 1294-1297.
Andrews, A., 1990. Fragmentation of habitat by roads and utility corridors: a review. Australian
Zoologist, 26(3-4), str. 130-141. Dostupno na: shanespark.com/Documents/Andrews (1990.)
Fragmentation of Habitat by Roads and Utility Corridors A Review.pdf [Datum zadnjeg pristupa 11.
travnja 2012.].
Andrulewicz, E., Napierska, D., i Otremba, Z. (2003.). The environmental effects of the installation and
functioning of the submarine SwePol Link HVDC transmission lie: a case study of the Polish Marine
Area of the Baltic Sea. J.Sea.Res 49:337-345.
Angelov, I., Hashim, I., Oppel, S. (2012.) Persistent electrocution mortality of Egyptian Vultures
Neophron percnopterus over 28 years in East Africa. Bird Conservation International (objavljeno na
internetu).
Arcus, 2012 Beatrice Offshore Wind Farm Environmental Statement .Non-Technical Summary. Arcus
Renewable Energy Consulting Ltd
Askins, R.A, Folsom-O’Keefe, C.M., Hardy, M.C. (2012) Effects of vegetation, corridor width and
regional land use on early successional birds on power line corridors. PloS one, 7(2): e31520.
Avian Power Line Interaction Committee (APLIC) (2006.) Suggested Practices for Avian Protection on
Power Lines: The State of the Art in 2006. Edison Electric Institute, APLIC, and the California Energy
Commission. Washington, D.C. i Sacramento, CA.
Ayers, D. i Wallace, G., 1997. Pipeline trenches: an under- utilised resource for finding fauna. U: P.
Hale i D. Lamb, urednici. Conservation Outside Nature Reserves. Brisbane: Centre for Conservation
Biology, Sveučilište u Queenslandu, str. 349-357.
Barber, J.R., Crooks, K.R. i Fristrup, K.M., 2010. The costs of chronic noise exposure for terrestrial
organisms. Trends in ecology & evolution, 25(3), str. 180-9. Dostupno na:
www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0169534709002614 [Datum zadnjeg pristupa 17. ožujka
2012.].
Bayle, P. (1999.) Preventing Birds of Prey Problems at Transmission Lines in Western Europe.
Journal of Raptor Research, 33(1): 43-48.
Bayne, E.M., Habib, L. i Boutin, S., 2008. Impacts of chronic anthropogenic noise from energy-sector
activity on abundance of songbirds in the boreal forest. Conservation biology : the journal of the
Society for Conservation Biology, 22(5), str. 1186-93. Dostupno na:
www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18616740 [Datum zadnjeg pristupa 26. travnja 2012.].
BCTC, 2006. Environmental Assessment Certificate Application - Vancouver Island Transmission
Reinforcement Project,
106
Bell, S.S. et al., 2001. Faunal response to fragmentation in seagrass habitats: implications for
seagrass conservation. Biological Conservation, 100(1), str. 115-123. Dostupno na:
linkinghub.elsevier.com/retrieve/pii/S0006320700002123 [Datum zadnjeg pristupa 2. svibnja 2012.].
Bennett, P.M. i Owens, I.P.F. 1997. Variation in extinction risk among birds: chance or evolutionary
predisposition? Proceedings of the Royal Society of London B:401-408.
Benson, P.C. (1981.) Large raptor electrocution and power pole utilization: a study in six western
states. Doktorska disertacija, Sveučilište Brigham Young, Provo, UT, SAD.
BERR, 2008. Review of Cabling Techniques and Environmental Effects Applicable to the Offshore
Wind Farm Industry - Technical Report,
Bevanger, K. (1994.b) Bird interactions with utility structures: collision and electrocution, causes and
mitigating measures. Ibis, 136: 412-425.
Bevanger, K. (1995.) Estimates and population consequences of Tetraonid mortality caused by
collisions with high tension power lines in Norway. Journal of Applied Ecology, 32: 745-753.
Bevanger, K. (1998.) Biological and Conservation Aspects of Bird Mortality Caused by Electricity
Power Lines: a Review. Biological Conservation, 86: 67-76.
Bevanger, K. (1999.) Estimating bird mortality caused by collision and electrocution with power lines; a
review of methodology. U: Ferrer, M., Janss, G.F. (urednici), Birds and Power Lines: Collision,
Electrocution, and Breeding. Quercus, Madrid, Španjolska, str. 29-56.
Bevanger, K., Overskaug, K. (1998.) Utility Structures as a mortality factor for Raptors and Owls in
Norway. U: Chancellor, R.D., B.-U. Meyburg i J.J. Ferrero (urednici) Holarctic Birds of Prey. ADENEX-
WWGBP, Berlin, Njemačka.
Binetti, R. et al., 2000. Environmental risk assessment of linear alkyl benzene, an intermediate for the
detergency industry. International Journal of Environmental Health Research, 10(2), str. 153-172.
Dostupno na: www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/09603120050021155 [Datum zadnjeg pristupa
27. travnja 2012.].
BirdLife International (2004.) Birds in Europe: population estimates, trends and conservation status.
Cambridge, Ujedinjena Kraljevina: BirdLife International. (BirdLife Conservation Series No. 12).
BirdlifeInternational (2007.) Position statement on birds and power lines. Birdlife Birds and Habitats
Directives Task Force adopted position papers.
www.birdlife.org/action/change/europe/habitat_directive/index.html
Birklund, J. (2003.) Marine Biological Surveys along the cable trench in the Lagoon of Rødsand in
September 2002 and March 2003. DHI Water & Environment. str. 37.
Bocquené, G., Chantereau, S., Clérendeau, C., Beausir, E., Ménard, D., Raffin, B., Minier, C., et al.
(2004). Biological effects of the “ Erika ” oil spill on the common mussel (Mytilus edulis). Aquatic Living
Resources, 17(3), 309-316.
Boehlert, G.W. i Gill, A.B. (2010.) Environmental and ecological effects of ocean renewable energy
development. A current synthesis. Oceanography 23(2); 68-81.
Borrmann, C.B., 2006. Wärmeemission von Stromkabeln in Windparks - Laboruntersuchungen zum
Einfluss auf die benthische Fauna. Sveučilište u Rostocku, Institute of Applied Ecology Ltd.
Bruderer, B., Peter, D. i Steuri, T. (1999.) Behaviour of migrating birds exposed to x-band radar and a
bright light beam. The Journal of Experimental Biology, 202, 1015–1022.
Budzinski, H., Mazéas, O., Tronczynski, J., Désaunay, Y., Bocquené, G., i Claireaux, G. (2004.). Link
between exposure of fish ( Solea solea ) to PAHs and metabolites: Application to the “ Erika ” oil spill.
Aquatic Living Resources, 17(3), 329-334.
107
Bulgarian Society for the Protection of Birds (BSPB) (2010.) Safe Ground for Redbreasts. Internetske
stranice programa LIFE+. bspb-redbreasts.org/?page_id=6
Bulgarian Society for the Protection of Birds (BSPB) Save the Raptors. Conservation of Imperial Eagle
and Saker Falcon in Bulgaria. Internetske stranice programa LIFE+. www.saveraptors.org
Bundesamt für Seeschifffahrt und Hydrographie (2012.) Spatial Offshore Grid Plan for the German
Exclusive Economic Zone of the North Sea. Comprehensive Summary. Neslužbeni prijevod.
Cadahía, L., López-lópez, P., Urios, V. (2010.) Satellite telemetry reveals individual variation in
juvenile Bonelli ’ s eagle dispersal areas. Ibis, 147(2): 415-419.
Cadiou, B., Riffaut, L., McCoy, K. D., Cabelguen, J., Fortin, M., Gélinaud, G., Le Roch, A., et al.
(2004). Ecological impact of the “ Erika ” oil spill: Determination of the geographic origin of the affected
common guillemots. Aquatic Living Resources, 17(3), 369-377.
Camphuysen, C.J., Dieckhoff, M.A., Fleet, D.M. i Laursen, K. (2009.) Oil Pollution and Seabirds.
Thematic Report No. 5.3. U: Marencic, H. i Vlas, J. de (urednici), 2009. Quality Status Report 2009.
Wadden Sea Ecosystem No. 25. Common Wadden Sea Secretariat, Trilateral Monitoring and
Assessment Group, Wilhelmshaven, Njemačka.
Carrete, M., Sánchez-Zapata, J.A., Benítez, J.R., Lobón, M., Donázar, J.A. (2009.) Large scale risk-
assessment of wind-farms on population viability of a globally endangered long-lived raptor. Biological
Conservation, 142(12): 2954-2961.
Carter, L., Burnett, D., Drew, S. et al., 2009. Submarine Cables and the Oceans – Connecting the
World. UNEP-WCMC Biodiversity Series No. 31. ICPC/UNEP/UNEP-WCMC.
Chandrasekara, W.U. i Frid, C.L.J., 1998. A laboratory assessment of the survival and vertical
movement of two epibenthic gastropod species, Hydrobia ulvae (Pennant) and Littorina littorea
(Linnaeus), after burial in sediment. Journal of Experimental Marine Biology and Ecology, 221(2),
str. 191-207. Dostupno na: www.sciencedirect.com/science/article/B6T8F-3S967BY-
3/2/8d8547d6fd13b48bcdb40c1fe171482c [Datum zadnjeg pristupa 20. travnja 2012.].
Clarke, D.J. i White, J.G., 2008. Towards ecological management of Australian powerline corridor
vegetation. Landscape and Urban Planning, 86(3-4), str. 257-266. Dostupno na:
linkinghub.elsevier.com/retrieve/pii/S0169204608000509 [Datum zadnjeg pristupa 27. travnja 2012.].
CONCAWE, 2011. Performance of European cross-country oil pipelines - Statistical summary of
reported spillages in 2010 and since 1971,
Confer, J.L., Pascoe, S.M. (2003.) Avian communities on utility rights-of-ways and other managed
shrublands in the northeastern United States. Forest Ecology and Management, 185: 193–205.
Cooney, R. (2004.) Better safe than sorry? The precautionary principle and biodiversity conservation.
Oryx 38: 357–358.
Crivelli, A.J., Jerrentrup, H., Mitchev, T. (1987.) Electric power lines: a cause of mortality in Pelecanus
crispus Bruch, a world endangered bird species, in Porto-Lago, Greece. Colonial Waterbirds 11: 301-
305.
Curtis, M.R., Vincent, A.C.J. (2008.) Use of population viability analysis to evaluate CITES trade-
management options for threatened marine fishes. Conservation Biology 22: 1225–1232.
Daan, R. i Mulder, M., 1996. On the short-term and long-term impact of drilling activities in the Dutch
sector of the North Sea. ICES Journal of Marine Science, 53, str. 1036–1044. Dostupno na:
icesjms.oxfordjournals.org/content/53/6/1036.short [Datum zadnjeg pristupa 27. travnja 2012.].
Daan, R., Mulder, M. i Van Leeuwen, A., 1994. Differential sensitivity of macrozoobenthic species to
discharges of oil-contaminated drill cuttings in the North Sea. Netherlands Journal of Sea Research,
108
33(1), str. 113-127. Dostupno na: linkinghub.elsevier.com/retrieve/pii/0077757994900566 [Datum
zadnjeg pristupa 27. travnja 2012.].
Deeks, J.J., Higgins J.P.T., Altman D.G. (2005.) Analysing and presenting results. U: Cochrane
Handbook for Systematic Reviews of Interventions 4.2.5 [ažurirano u svibnju 2005.]; Section 8.
(urednici J.P.T. Higgins i S. Green.). Dostupno na: www.cochrane.org/resources/handbook/hbook.htm.
De la Huz, R., Lastra, M., Junoy, J. et al. (2005) Biological impacts of oil pollution and cleaning in the
intertidal zone of exposed sandy beaches: Preliminary study of the «Prestige» oil spill.
Est.Coast.Shelf.Sci. 65:19-29.
Demeter, I. (2004.) Medium-Voltage Power Lines and Bird Mortality in Hungary. Tehnički dokument.
MME/BirdLife Hungary.
Department of Energy and Climate Change, 2010. Planning For New Energy Infrastructure, London.
Dernie, K.M., Kaiser, M.J. i Warwick, R.M., 2003. Recovery rates of benthic communities following
physical disturbance. Journal of Animal Ecology, 72(6), str. 1043-1056. Dostupno na:
onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1046/j.1365-2656.2003.00775.x/full [Datum zadnjeg pristupa 6. travnja
2012.].
Deutsche WindGuard GmbH i Greenpeace International, 2005. Offshore Wind Energy - Implementing
a New Powerhouse for Europe,
Dierschke, V. i Bernotat, D. (2012.): Übergeordnete Kriterien zur Bewertung der Mortalität
wildlebender Tiere im Rahmen von Projekten und Eingriffen – unter besonderer Berücksichtigung der
deutschen Brutvogelarten. Stand 01.12.2012, 175 S. http://www.bfn.de/0306_eingriffe-
toetungsverbot.html.
Dodd, A.M. et al., 2007. The Appropriate Assessment of Spatial Plans in England: a guide to why,
when and how to do it, dostupno na: www.rspb.org.uk/Images/NIAA_tcm9-196528.pdf.
Doody, J.S. et al., 2003. Fauna by-catch in pipeline trenches: conservation, animal ethics, and current
practices in Australia. Australian Zoologist, 32(3), str. 410-419.
Drewitt, A.L., Langston, R.H.W. (2008.) Collision effects of wind-power generators and other obstacles
on birds. Annals of the New York Academy of Sciences, 1134: 233-66.
Duhamel, B i Beaussant, H. (2011.) EU Energy Strategy in the South Mediterranean. Directorate-
General for Internal Policies. Policy Department A. Economic and Scientific Policy. str. 110.
EASAC (2009.) Transforming Europe’ s Electricity Supply – An Infrastructure Strategy for a Reliable,
Renewable and Secure Power System. The Royal Society. London, Ujedinjena Kraljevina.
EGIG, 2011. Gas Pipeline incidents. 8th report of the European Gas Pipeline Incident Data group.
EGIG 11.R.0402 (2. verzija).
Ellis, D.H., Smith, D.G., Murphy, J.R. (1969.) Studies on raptor mortality in western Utah. Great Basin
Naturalist 29: 165-167.
ENTSO (2012.) Karta mreže ENTSO-E. Dostupno na: www.entsoe.eu/nc/resources/grid-
map/?sword_list[]=Kv
Environ i InterGen, 2010. Spalding Energy Expansion - Gas Pipeline - Environmental statement - Non-
technical summary - Volume 1,
Veleučilište u Erfurtu, IBU Ingenieurbüro Schöneiche GmbH i Co. KG i 50Hertz Transmission GmbH
(2010.). Ecological management of overhead lines (EcoMOL): General overview. Dostupno na:
www.50hertz.com/en/file/100304_EcoMOL_ShortReport_eng_final_med.pdf.
ERM Iberia, 2004. MEDGAZ natural gas transportation system - Environmental impact assessment -
Final report,
109
Europska komisija (2000.) Upravljanje područjima mreže Natura 2000. Odredbe iz članka 6. Direktive
o staništima 92/43/EEZ. Bruxelles, Belgija. Dostupno na:
ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/guidance_en.htm
Europska komisija (2002.) Procjena planova i projekata koji znatno utječu na područja mreže Natura
2000. Metodološke smjernice o odredbama članka 6. stavaka 3. i 4. Direktive o staništima 92/43/EEZ.
Impacts Assessment Unit, School of Planning, Sveučilište Oxford Brookes, Oxford, Ujedinjena
Kraljevina.
Europska komisija (2007.) Smjernice o članku 6. stavku 4. Direktive o staništima 92/43/EEZ.
Bruxelles, Belgija.
Europska komisija (2011.) Naše životno osiguranje, naš prirodni kapital: strategija EU-a o biološkoj
raznolikosti do 2020. Bruxelles, Belgija.
Europska komisija (2012.) Mreža Natura 2000. Bruxelles, Belgija. Dostupno na:
ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/index_en.htm
Europska komisija (2013.) Pojednostavnjenje postupaka za procjenu utjecaja na okoliš
elektroenergetskih infrastrukturnih projekata od zajedničkog interesa. Europska komisija. Energija i
okoliš.
Europska komisija, 2000. Upravljanje područjima mreže Natura 2000 – Odredbe članka 6. Direktive o
staništima 92/43/EEZ, Luxembourg: Ured za službene publikacije Europskih zajednica.
Europska komisija, 2001.a. Procjena planova i projekata koji znatno utječu na područja mreže Natura
2000. Metodološke smjernice o odredbama članka 6. stavaka 3. i 4. Direktive o staništima 92/43/EEZ,
Luxembourg.
Europska komisija, 2001.b. Smjernice za procjenu neizravnih i kumulativnih učinaka te interakcije
utjecaja, Luxembourg: Ured za službene publikacije Europskih zajednica.
Europska komisija, 2007. Smjernice o članku 6. stavku 4. Direktive o staništima 92/43/EEZ –
Pojašnjenje pojmova: druge pogodne mogućnosti, imperativni razlozi prevladavajućeg javnog
interesa, kompenzacijske mjere, koherentnost, mišljenje Komisije:
ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/art6/guidance_art6_4_en.pdf.
Europska komisija, 2010. Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Gospodarskom i
socijalnom odboru i Odboru regija – Prioriteti energetske infrastrukture do 2020. i nakon toga – nacrt
integrirane europske energetske mreže.
Europska komisija, 2011.a. Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Gospodarskom i
socijalnom odboru i Odboru regija – Naše životno osiguranje, naš prirodni kapital: strategija EU-a o
biološkoj raznolikosti do 2020. – COM(2011) 244 final.
Europska komisija, 2011.b. Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Gospodarskom i
socijalnom odboru i Odboru regija – Energetski plan za 2050. – COM(2011) 885 final.
Europska komisija, 2011.c. Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o smjernicama za
transeuropsku energetsku infrastrukturu i stavljanju izvan snage Odluke br. 1364/2006/EZ /*
COM/2011/0658 final - 2011/0300 (COD) */.
Europska komisija, Energetska infrastruktura – Prioriteti energetske infrastrukture do 2020. i nakon
toga. Dostupno na: ec.europa.eu/energy/infrastructure/strategy/2020_en.htm.
Europska agencija za okoliš, 2010.a. Europski okoliš – Stanje i izgledi 2010. – Biološka raznolikost.
Europska agencija za okoliš, 2010.b. Europski okoliš – Stanje i okoliš 2010. – Uporaba zemljišta.
Europska agencija za okoliš, 2011. Usitnjavanje krajobraza u Europi – Izvješće Europske agencije za
okoliš br. 2/2011 – Zajedničko izvješće Europske agencije za okoliš i Saveznog ureda za okoliš.
110
EWEA (2014.) Wind in power. 2013 European Statistics. veljača 2014. The European Wind Energy
Association. str. 12.
Faulkner, W., 1999. AGL Central West Project: Marsden- Dubbo gas pipeline. Fauna impact
monitoring. Draft report to NSW National Parks and Wildlife Service and AGL.,
Fernie, K.J. i Reynolds, S.J., 2005. The effects of electromagnetic fields from power lines on avian
reproductive biology and physiology: a review. Journal of toxicology and environmental health. Part B,
Critical reviews, 8(2), str. 127-40. Dostupno na:
www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/10937400590909022 [Datum zadnjeg pristupa 21. ožujka
2012.].
Fernie, K.J., Bird, D.M., Dawson, R.D., Lague, P.C. (2000.) Effects of Electromagnetic Fields on the
Reproductive Success of American Kestrels. Physiological and Biochemical Zoology, 73(1): 60-65.
Fernie, K.J., Reynolds, S. J. (2005.) The effects of electromagnetic fields from power lines on avian
reproductive biology and physiology: a review. Journal of Toxicology and Environmental Health, 8(2):
127-40.
Ferrer, M. (2001.) The Spanish Imperial Eagle. Lynx Edicions. Barcelona, Španjolska.
Ferrer. M., Hiraldo. F. (1992.) Man-induced sex-biased mortality in the Spanish Imperial Eagle.
Biological Conservation. 60: 57-60.
Fischer, J. et al., 2007. Mind the sustainability gap. Trends in ecology & evolution, 22(12), str. 621-4.
Dostupno na: www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/17997188 [Datum zadnjeg pristupa 7. ožujka 2012.].
Freemark, K., 1995. Impacts of agricultural herbicide use on terrestrial wildlife in temperate
landscapes: A review with special reference to North America. Agriculture, Ecosystems &
Environment, 52(2-3), str. 67-91. Dostupno na:
linkinghub.elsevier.com/retrieve/pii/016788099400534L [Datum zadnjeg pristupa 26. travnja 2012.].
Frost, M.T., Rowden, A.A. i Attrill, M.J., 1999. Effect of habitat fragmentation on the macroinvertebrate
infaunal communities associated with the seagrass Zostera marina L. Aquatic Conservation: Marine
and Freshwater Ecosystems, 9(3), str. 255-263. Dostupno na: doi.wiley.com/10.1002/(SICI)1099-
0755(199905/06)9:3<255::AID-AQC346>3.0.CO;2-F [Datum zadnjeg pristupa 2. svibnja 2012.].
Garcia-del-Rey, E., Rodriguez-Lorenzo, J.A. (2011.) Avian mortality due to power lines in the Canary
Islands with special reference to the steppe-land birds. Journal of Natural History, Volume 45,
Numbers 35-36: 2159-2169.
Gesteira, J.L.G. i Dauvin, J.-C., 2000. Amphipods are Good Bioindicators of the Impact of Oil Spills on
Soft-Bottom Macrobenthic Communities. Marine Pollution Bulletin, 40(11), str. 1017-1027. Dostupno
na: linkinghub.elsevier.com/retrieve/pii/S0025326X00000461 [Datum zadnjeg pristupa 27. travnja
2012.].
GIE (2012.) Gas Infrastructure Europe Key Messages on Energy roadmap 2050.
http://www.gie.eu/index.php/13-news/gie/161-gie-publishes-its-new-qkey-messages-energy-roadmap-
2050q-brochure
Gleason, N.C., 2008. Impacts of Power Line Rights-of-Way on Forested Stream Habitat in Western
Washington. U J. W. Goodrich-Mahoney et al., urednici. Environment Concerns in Rights-of-Way
Management 8th International Symposium. Amsterdam: Elsevier, str. 665-678. Dostupno na:
www.sciencedirect.com/science/article/pii/B9780444532237500757.
González, L.M., Margalida, A., Mañosa, S., Sánchez, R., Oria, J., Molina, J.I., Caldera, J. (2007.)
Causes and Spatio-temporal Variations of Non-natural Mortality in the Vulnerable Spanish Imperial
Eagle Aquila adalberti During a Recovery Period. Oryx, 41(04): 495-502.
111
Goosem, M. i Marsh, H., 1997. Fragmentation of a Small-mammal Community by a Powerline Corridor
through Tropical Rainforest. Wildlife Research, 24(5), p.613. Dostupno na:
www.publish.csiro.au/paper/WR96063 [Datum zadnjeg pristupa 27. travnja 2012.].
Grande, J.M., Serrano, D., Tavecchia, G., Carrete, M., Ceballos, O., Tella, J.L. and Donázar, J.A.
(2009.) Survival in a long-lived territorial migrant: effects of life- history traits and ecological conditions
in wintering and breeding areas. Oikos, 118: 580-590.
Granström, A., 2001. Fire management for biodiversity in the European boreal forest. Scandinavian
Journal of Forest Research, 16 (Supplement 3), str. 62-69. Dostupno na:
www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/028275801300090627 [Datum zadnjeg pristupa 26. travnja
2012.].
GRT gaz, Dossier du maître d’ouvrage - Débat public sur le projet Eridan,
Guil, F., Fernández-Olalla, M., Moreno-Opo, R., Mosqueda, I., Gómez, M.E., Aranda, A., Arredondo,
A. (2011.) Minimising Mortality in Endangered Raptors due to Power Lines: The Importance of Spatial
Aggregation to Optimize the Application of Mitigation Measures. PloS one, 6(11), e28212.
Haas, D., Nipkow, M. (2006.) Caution: Electrocution! NABU Bundesverband. Bonn, Njemačka.
Haas, D., Nipkow, M., Fiedler, G., Schneider, R., Haas, W., Schürenberg, B. (2005.) Protecting birds
from powerlines. Nature and Environment, No. 140. Council of Europe Publishing, Strassbourg.
HABIB, L., BAYNE, E.M. i BOUTIN, S., 2006. Chronic industrial noise affects pairing success and age
structure of ovenbirds Seiurus aurocapilla. Journal of Applied Ecology, 44(1), str. 176-184. Dostupno
na: doi.wiley.com/10.1111/j.1365-2664.2006.01234.x [Datum zadnjeg pristupa 18. travnja 2012.].
Hall-Spencer, J.M. i Moore, P.G. (2000.) Scallop dredging has profound, long-term impacts on maerl
habitats. ICES J.Mar.Sci 57:1407-1415
Harness, R.E. (1997.) Raptor electrocutions caused by rural electric distribution power lines. Ft.
Collins: Sveučilište u Coloradu; str. 110. Magistarski rad.
Harness, R.E., Wilson, K.R., (2001.) Utility structures associated with raptor electrocutions in rural
areas. Wildlife Society Bulletin 29, 612-623.
Heubeck, M., Camphuysen, K. C. J., Bao, R., Humple, D., Sandoval Rey, A., Cadiou, B., Bräger, S., et
al. (2003.). Assessing the impact of major oil spills on seabird populations. Marine pollution bulletin,
46(7), 900-2.
Hirst, J.A. i Attrill, M.J., 2008. Small is beautiful: An inverted view of habitat fragmentation in seagrass
beds. Estuarine, Coastal and Shelf Science, 78(4), str. 811-818. Dostupno na:
linkinghub.elsevier.com/retrieve/pii/S0272771408000929 [Datum zadnjeg pristupa 2. svibnja 2012.].
Hirst, R.A. et al., 2005. The resilience of calcareous and mesotrophic grasslands following
disturbance. Journal of Applied Ecology, 42(3), str. 498-506. Dostupno na:
onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/j.1365-2664.2005.01028.x/full [Datum zadnjeg pristupa 9. travnja
2012.].
Hollmen, A. et al., 2007. The value of open power line habitat in conservation of ground beetles
(Coleoptera: Carabidae) associated with mires. Journal of Insect Conservation, 12(2), str. 163-177.
Dostupno na: www.springerlink.com/index/510hq085388q826h.pdf [Datum zadnjeg pristupa 12.
travnja 2012.].
Horváth, M., Demeter, I., Fatér, I., Firmánszky, G., Kleszó, A., Kovács, A., Szitta, T., Tóth, I., Zalai, T.,
Bagyura, J. (2011.) Population Dynamics of the Eastern Imperial Eagle ( Aquila heliaca ) in Hungary
between 2001 and 2009. Acta Zoologica Bulgarica, Suppl. 3, 2011.: 61-70.
112
Horváth, M., Nagy, K., Papp, F., Kovács, A., Demeter, I., Szügyi, K., Halmos, G. (2008.) Assessment
of the Hungarian medium-voltage electric grid based on bird conservation considerations.
MME/BirdLife Hungary, Budimpešta (na mađarskom).
Hovel, K.A. i Lipcius, R.N., 2001. HABITAT FRAGMENTATION IN A SEAGRASS LANDSCAPE:
PATCH SIZE AND COMPLEXITY CONTROL BLUE CRAB SURVIVAL. Ecology, 82(7), str. 1814-
1829. Dostupno na: www.esajournals.org/doi/abs/10.1890/0012-
9658(2001)082[1814:HFIASL]2.0.CO;2 [Datum zadnjeg pristupa: 2. svibnja 2012.].
Hovel, K.A. i Lipcius, R.N., 2002. Effects of seagrass habitat fragmentation on juvenile blue crab
survival and abundance. Journal of Experimental Marine Biology and Ecology, 271(1), str. 75-98.
Dostupno na: linkinghub.elsevier.com/retrieve/pii/S0022098102000436 [Datum zadnjeg pristupa:
2. svibnja 2012.].
Hovel, K.A., 2003. Habitat fragmentation in marine landscapes: relative effects of habitat cover and
configuration on juvenile crab survival in California and North Carolina seagrass beds. Biological
Conservation, 110(3), str. 401-412. Dostupno na:
linkinghub.elsevier.com/retrieve/pii/S0006320702002343 [Datum zadnjeg pristupa: 2. svibnja 2012.].
Howard, D.C., Wadsworth R.A., Whitaker J.W., Hughes N., Bunce R.G.H. (2009.) The impact of
sustainable energy production on land use in Britain through to 2050. Land Use Policy 26S str. 284-
292.
HSE, (1997.). The abandonment of offshore pipelines. Methods and Procedures for Abandonment.
Health and Safety Executive. Offshore Technology Report 535. HSE Books.
Jenssen, B.M. (1996.) An overview of exposure to, and effects of, petroleum oil and organochlorine
pollution in Grey Seals (Halichoerus grypus). The Science of the Total Environment 186:109-118.
IMO, 2011.a. Ballast Water Management. Dostupno na:
www.imo.org/ourwork/environment/ballastwatermanagement/Pages/Default.aspx [Datum zadnjeg
pristupa: 13. travnja 2012.].
IMO, 2011.b. International Convention for the Control and Management of Ships’ Ballast Water and
Sediments (BWM). Dostupno na:
www.imo.org/About/Conventions/ListOfConventions/Pages/International-Convention-for-the-Control-
and-Management-of-Ships%27-Ballast-Water-and-Sediments-(BWM).aspx.
Infante, S., Neves, J., Ministro, J. i Brandão, R. (2005.). Estudo sobre o Impacto das Linhas Eléctricas
de Média e Alta Tensão na Avifauna em Portugal. Quercus Associação Nacional de Conservação da
Natureza e SPEA Sociedade Portuguesa para o Estudo das Aves, Castelo Branco (relatório não
publicado). Dostupno na: www.spea.pt/fotos/editor2/relatorio_edp_icn_spea_quercus_avifaunai.pdf
IPCC, 2005. IPCC Special Report on Carbon dioxide capture and storage Working Group III of the
Intergovernmental Panel on Climate Change et al., urednici, Cambridge, Ujedinjena Kraljevina, New
York, SAD: Cambridge University Press.
Jackson, C.W. et al., 2011. Static electric fields modify the locomotory behaviour of cockroaches. The
Journal of experimental biology, 214(Pt 12), str. 2020-6. Dostupno na:
jeb.biologists.org/content/214/12/2020.short [Datum zadnjeg pristupa: 12. travnja 2012.].
Jackson, M.J. i James, R., 1979. The influence of bait digging on cockle, Cerastoderma edule,
populations in North Norfolk. Journal of Applied Ecology, 16(3), str. 671-679. Dostupno na:
www.mendeley.com/research/influence-bait-digging-cockle-cerastodermaedule-populations-north-
norfolk-england-uk-13/ [Datum zadnjeg pristupa: 11. travnja 2012.].
Jacques Whitford Limited, 2006. Vancouver Island Transmission Reinforcement Project Technical
Data Report: Potential Effects of Alkylbenzene Release to the Marine Environment.
113
Janss, G.F.E, Ferrer, M. (2001.) Avian Electrocution Mortality in Relation to Pole Design and Adjacent
Habitat in Spain. Bird Conservation International, 3-12.
Janss, G.F.E. (2000.) Avian Mortality from Power Lines: a Morphologic Approach of a Species-specific
Mortality. Biological Conservation, 95: 353-359.
Jenkins, A.R., Smallie, J.J., Diamond, M. (2010.) Avian collisions with power lines: a global review of
causes and mitigation with a South African perspective. Bird Conservation International, 20(03): 263-
278.
Johnson, M. i Heck KL, J., 2006. Effects of habitat fragmentation per se on decapods and fishes
inhabiting seagrass meadows in the northern Gulf of Mexico. Marine Ecology Progress Series, 306,
str. 233-246. Dostupno na: www.int-res.com/abstracts/meps/v306/p233-246/ [Datum zadnjeg pristupa:
2. svibnja 2012.].
JRC – izvješće Evaluation of Smart Grid projects within the Smart Grid Task Force Expert Group 4
(EG4)
Karyakin, I.V. (2012.) Birds of prey and power lines in northern Eurasia: What are the prospects for
survival? Raptors Conservation 24: 69 - 86.
King, D.I. et al., 2009. Effects of width, edge and habitat on the abundance and nesting success of
scrub–shrub birds in powerline corridors. Biological Conservation, 142(11), str. 2672-2680. Dostupno
na: www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0006320709002717 [Datum zadnjeg pristupa:
23. ožujka 2012.].
Klarić, S., Pavičić-Hamer, D. i Lucu, Č., 2004. Seasonal variations of arsenic in mussels Mytilus
galloprovincialis. Helgoland Marine Research, 58(3), str. 216-220. Dostupno na:
www.springerlink.com/index/10.1007/BF01606105 [Datum zadnjeg pristupa: 27. travnja 2012.].
Ko, J.-Y. i Day, J.W., 2004. A review of ecological impacts of oil and gas development on coastal
ecosystems in the Mississippi Delta. Ocean & Coastal Management, 47(11-12), str. 597-623.
Dostupno na: linkinghub.elsevier.com/retrieve/pii/S0964569104000973 [Datum zadnjeg pristupa:
13. travnja 2012.].
Kuijper, D.P.J., Schut, J., Van Dullemen, D., Toorman,H., Goossens, N., Ouwehand, J. i Limpens,
H.J.G.A. (2008.) Experimental evidence of light disturbance along the commuting routes of pond bats
(Myotis dasycneme). Vereniging voor Zoogdierkunde en Zoogdierbescherming, 51(1), 37–49.
Kunz, T.H. et al., 2007. Ecological impacts of wind energy development on bats: questions, research
needs, and hypotheses. Frontiers in Ecology and the Environment, 5(6), str. 315-324. Dostupno naa:
www.esajournals.org/doi/abs/10.1890/1540-9295(2007)5%5B315:EIOWED%5D2.0.CO;2 [Datum
zadnjeg pristupa: 12. travnja 2012.].
Kuussaari, M. et al., 2003. Voimajohtoaukeiden merkitys niittyjen kasveille ja perhosille - Significance
of Power Line Areas for Grassland Plants and Butterflies Finnish Environment Institute, urednik,
Helsinki.
Kyläkorpi, L. i Grusell, E., 2001. Livsmiljö i kraftledningsgatan, Dostupno na:
scholar.google.fr/scholar?hl=fr&q=“Livsmiljö+i+Kraftledningsgatan”&btnG=Rechercher&lr=&as_ylo=&a
s_vis=0#0 [Datum zadnjeg pristupa: 30. travnja 2012.].
Lasch, U., Zerbe, S., Lenk, M. (2010.) Electrocution of Raptors at Power Lines in Central Kazakhstan.
Waldökologie, Landschaftforschung und Naturschutz, 9: 95-100.
Lehman, R.N., Kennedy, P.L., Savidge, J.A. (2007.) The state of the art in raptor electrocution
research: A global review. Biological Conservation, 136, 2: 159-174.
Lensu, T. et al., 2011. The role of power line rights-of-way as an alternative habitat for declined mire
butterflies. Journal of environmental management, 92(10), str. 2539-46. Dostupno na:
114
www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0301479711001745 [Datum zadnjeg pristupa: 12. travnja
2012.].
Lévesque, L.M. i Dubé, M.G., 2007. Review of the effects of in-stream pipeline crossing construction
on aquatic ecosystems and examination of Canadian methodologies for impact assessment.
Environmental monitoring and assessment, 132(1-3), str. 395-409. Dostupno na:
www.springerlink.com/index/cu76l5guk3u28106.pdf [Datum zadnjeg pristupa: 20. ožujka 2012.].
Lewis, L.J., Davenport, J. i Kelly, T.C., 2002. A Study of the Impact of a Pipeline Construction on
Estuarine Benthic Invertebrate Communities. Estuarine, Coastal and Shelf Science, 55(2), str. 213-
221. Dostupno na: www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0272771401908984 [Datum zadnjeg
pristupa: 9. ožujka 2012.].
López-López, P., Ferrer, M., Madero, A., Casado, E., McGrady, M. (2011.) Solving Man-induced
Large-scale Conservation Problems: the Spanish Imperial Eagle and Power Lines. PloS one, 6(3),
e17196.
London Array/National Grid (2007.) Ecological Mitigation and Management Plan. London Array
Offshore Wind Farm Project and associated grid connection works. Listopad 2007. 17 str.
Lorne, J.K. i Salmon, M. (2007.) Effects of exposure to artificial lighting on orientation of hatching sea
turtles on the beach and in the ocean. Endangered species research, 1, 23–30.
Macreadie, P.I. et al., 2009. Fish Responses to Experimental Fragmentation of Seagrass Habitat.
Conservation biology : the journal of the Society for Conservation Biology. Dostupno na:
www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19183213 [Datum zadnjeg pristupa: 23. ožujka 2012.].
Manville, A.M. (2005.) Bird Strikes and Electrocutions at Power Lines, Communication Towers, and
Wind Turbines: State of the Art and State of the Science – Next Steps Toward Mitigation 1. USDA
Forest Service Technical report, 1051-1064.
Marshall, J.S. i Vandruff, L.W., 2002. Impact of selective herbicide right-of-way vegetation treatment
on birds. Environmental management, 30(6), str. 801-6. Dostupno na:
www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/12402095 [Datum zadnjeg pristupa: 17. travnja 2012.].
Martin, G.R. (2011.) Review article Understanding bird collisions with man-made objects: a sensory
ecology approach. Ibis, 239-254.
Meissner, K. i Sordyl, H. (2006.). Literature Review of Offshore Wind Farms with Regard to Benthic
Communities and Habitats. U: Zucco, C., Wende, W., Merck, T., Köchling, I. i Köppel, J. (urednici):
Ecological Research on Offshore Wind Farms: International Exchange of Experiences - PART B:
Literature Review of the Ecological Impacts of Offshore Wind Farms. BfN-Skripten 186: 1-45.
Meißner, K., Bockhold, J. i Sordyl, H., 2006. Problem Kabelwärme? - Vorstellung der Ergebnisse von
Feldmessungen der Meeresbodentemperatur im Bereich der elektrischen Kabel im Offshore-Windpark
Nysted Havmøllepark (Dänemark). U: Bundesamt für Seeschifffahrt und Hydrographie (BSH), urednik.
Meeresumwelt- Symposium. Hamburg, Rostock. Dostupno na:
scholar.google.fr/scholar?hl=fr&q=Problem+Kabelwärme?&btnG=Rechercher&lr=&as_ylo=&as_vis=0
#0 [Datum zadnjeg pristupa: 13. travnja 2012.].
Mendel, B., Sonntag, N., Wahl, et al., (2008.) Profiles of seabirds and waterbirds of the German North
and Baltic Seas. Distribution, ecology and sensitivities to human activities within the marine
environment. Naturschutz und Biologische Vielfalt 61, Bundesamt für Naturschutz, Bonn – Bad
Godesberg, 427 str.
MME/BirdLife Hungary (2011.) “Budapest Declaration on bird protection and power lines”. Dostupno
na: www.mme.hu/termeszetvedelem/budapest-conference-13-04-2011.html
Myers, N. (1993.) Biodiversity and Precautionary Principle. Ambio, 22: 74-79.
115
Nedwell, J.R., Brooker, A.G. i Barham, R.J. (2012.) Assesment of underwater noise during the
installation of export power cables at the Beatrice Offshore Wind Farm. Subacoustech Environmental
Report No. E318R0106
Nedwell, J., Langworthy, J. i Howell, D., 2003. Assessment of sub-sea acoustic noise and vibration
from offshore wind turbines and its impact on marine wildlife; initial measurements of underwater noise
during construction of offshore windfarms , and comparison with background noise - Report No . 544
R,
Nekola, J.C., 2012. The impact of a utility corridor on terrestrial gastropod biodiversity. Biodiversity and
Conservation, 21(3), str. 781-795. Dostupno na: www.springerlink.com/index/3357H23G15537M77.pdf
[Datum zadnjeg pristupa: 11. travnja 2012.].
Nellemann, C. et al., 2003. Progressive impact of piecemeal infrastructure development on wild
reindeer. Biological Conservation, 113(2), str. 307-317. Dostupno na:
linkinghub.elsevier.com/retrieve/pii/S000632070300048X [Datum zadnjeg pristupa: 16. ožujka 2012.].
Nikolaus, G. (1984.) Large numbers of birds killed by electric power line. Scopus, 8: 42.
Nikolaus, G. (2006.) Where have all the African vultures gone? Vulture News, 55: 65–67.
Oil and Gas UK, (2013.) Decommissioning of Pipelines in the North Sea Region. Oil & Gas UK. 48 str.
OGB, 2010. Riser & pipeline release frequencies, London, Brussels.
Olendorff, R.R., Motroni, R.S., Call, M.W. (1980.) Raptor Management: The State of the Art in 1980.
Bureau of Land Management Technical Note No. 345. US Department of Interior, Denver, SAD.
Olson, C.V. (2002.) Human-related causes of raptor mortality in western Montana: things are not
always as they seem. U: Carlton, R.G. (urednik), Avian Interactions with Utility and Communication
Structures, Proceedings of a Workshop. Electric Power Research Institute, Palo Alto, CA, SAD, str.
71-82.
OSPAR Commission, 2008. Background document on potential problems associated with power
cables other than those for oil and gas activities,
OSPAR (2009.) Assessment of the environmental impacts of cables. Biodiversity Series. 18 str.
OSPAR (2010.) Background document for maerl beds. OSPAR Commission. 34 str.
OSPAR (2012.) Guidelines on Best Environmental Practice (BEP) in Cable Laying and Operation.
Agreement 2012-2. OSPAR 12/22/1, Prilog 14.
Parsons Brinkerhoff i Cable Consulting International Ltd, 2012. Electricity Transmission Costing Study
- An Independent Report Endorsed by the Institution of Engineering & Technology,
Prinsen, H.A.M., G.C. Boere, N. Píres i J.J. Smallie (Sastavljači), 2011. Review of the conflict between
migratory birds and electricity power grids in the African-Eurasian region. CMS Technical Series,
AEWA Technical Series No. XX. Bonn, Njemačka. Dostupno na:
www.cms.int/bodies/COP/cop10/docs_and_inf_docs/inf_38_electrocution_review.pdf.
Prinsen, H.A.M., J.J. Smallie, G.C. Boere i N. Píres (Sastavljači), 2012. Guidelines on how to avoid or
mitigate impact of electricity power grids on migratory birds in the African-Eurasian region. CMS
Technical Series No. XX, AEWA Technical Series, Bonn, Germany. Dostupno na: www.unep-
aewa.org/meetings/en/stc_meetings/stc7docs/pdf/stc7_20_electrocution_guidelines.pdf.
Prommer, M. (2011.) Electrocuted Sakers. Saker LIFE, BNPI, Mađarska.
sakerlife2.mme.hu/en/content/electrocuted-sakers
PSCW (2009.) Electric Transmission Lines. Wisconsin, SAD.
116
Pullin, A.S., Stewart, G.B. (2006.) Guidelines for systematic review in conservation and environmental
management. Conservation biology : the journal of the Society for Conservation Biology, 20(6), 1647-
56.
Raab, R., Spakovszky, P., Julius, E., Schütz, C., Schulze, C.H. (2010.) Effects of power lines on flight
behaviour of the West-Pannonian Great Bustard Otis tarda population. Bird Conservation
International: 1- 14.
Real, J., Grande, J.M., Mañosa, S., Antonio, J. (2001.) Causes of Death in Different Areas for Bonelli ’
s Eagle Hieraaetus fasciatus in Spain. Bird Study, 221-228.
Reed, B. i Hovel, K., 2006. Seagrass habitat disturbance: how loss and fragmentation of eelgrass
Zostera marina influences epifaunal abundance and diversity. Marine Ecology Progress Series, 326,
str. 133-143. Dostupno na: www.int-res.com/abstracts/meps/v326/p133-143/ [Datum zadnjeg pristupa:
2. svibnja 2012.].
RenewableUK, (2013.) Cumulative Impact Assessment Guidelines. Guiding Principles for cumulative
impacts assessment in offshore wind farms. Lipanj 2013.
Rheindt, F.E., 2003. The impact of roads on birds: Does song frequency play a role in determining
susceptibility to noise pollution? Journal of Ornithology, 144(3), str. 295-306. Dostupno na:
www.springerlink.com/index/10.1007/BF02465629 [Datum zadnjeg pristupa: 24. travnja 2012.].
Rich, A.C., Dobkin, D.S. i Niles, L.J., 1994. Defining Forest Fragmentation by Corridor Width: The
Influence of Narrow Forest-Dividing Corridors on Forest-Nesting Birds in Southern New Jersey.
Conservation Biology, 8(4), str. 1109-1121. Dostupno na: onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1046/j.1523-
1739.1994.08041109.x/abstract [Datum zadnjeg pristupa: 30. travnja 2012.].
Rich, A.C., Dobkin, D.S., Niles, L.J. (1994.) Defining forest fragmentation by corridor width: the
influence of narrow forest-dividing corridors on forest-nesting birds in southern New Jersey.
Conservation Biology, 8: 1109–1121.
Rich, C. i Longcore, T. (urednici). (2006.) Ecological Consequences of Artificial Night Lighting.
Washington, Island Press.
Roberts, D.A., 2012. Causes and ecological effects of resuspended contaminated sediments (RCS) in
marine environments. Environment international, 40, str. 230-43. Dostupno na:
www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0160412011002704 [Datum zadnjeg pristupa: 16. travnja
2012.].
Robinson, S.P i Lepper, P.A. (2013.) Scoping study: Review of current knowledge of underwater noise
emissions from wave and tidal stream energy devices. The Crown Estate, 2013.
RTE, 2011. Liaison électrique souterraine à courant continu à 320 000 volts SAVOIE - PIEMONT -
Etude d’impact
RTE, Projet de zone d’accueil de production d'électricité de Lavera-Fos - Etude d'impact
Russell, K.N., Ikerd, H. i Droege, S., 2005. The potential conservation value of unmowed powerline
strips for native bees. Biological Conservation, 124(1), str. 133-148. Dostupno na:
linkinghub.elsevier.com/retrieve/pii/S0006320705000467 [Datum zadnjeg pristupa: 17. ožujka 2012.].
Schaub, M., Aebischer, A., Gimenez, O., Berger, S., Arlettaz, R. (2010.) Massive Immigration
Balances High Anthropogenic Mortality in a Stable Eagle Owl Population: Lessons for Conservation.
Biological Conservation, 143(8): 1911-1918.
Schreiber, M. et al., 2004. Maßnahmen zur Vermeidung und Verminderung negativer ökologischer
Auswirkungen bei der Netzanbindung und -integration von Offshore-Windparks - Abschlussbericht,
Bramsche.
117
Secretariat of the Convention on Biological Diversity, 2010. Global Biodiversity Outlook 3, Montréal.
Dostupno na: www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22532583 [Datum zadnjeg pristupa: 27. travnja 2012.].
Sergio, F., Marchesi, L., Pedrini, P., Ferrer, M., Penteriani, V. (2004.) Electrocution Alters the
Distribution and Density of a Top Predator, the Eagle Owl Bubo bubo. Journal of Applied Ecology,
December: 836-845.
Silva, J.P., Santos, M., Queirós,L., Leitão, D., Moreira, F., Pinto, M., Leqoc, M., Cabral, J.A. (2010.):
Estimating the influence of overhead transmission power lines and landscape context on the density of
little bustard Tetrax tetrax breeding populations. Ecological Modelling 221: str. 1954–1963.
Skonberg, E.R. et al., 2008. Inadvertent Slurry Returns during Horizontal Directional Drilling:
Understanding the Frequency and Causes. U: J. W. Goodrich-Mahoney et al., urednici. Environment
Concerns in Rights-of-Way Management 8th International Symposium. Amsterdam: Elsevier, str. 613–
621.
Slabbekoorn, H. i Ripmeester, E. a P., 2008. Birdsong and anthropogenic noise: implications and
applications for conservation. Molecular ecology, 17(1), str. 72-83. Dostupno na:
www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/17784917 [Datum zadnjeg pristupa: 4. ožujka 2012.].
SmartGrids ERA-Net (2012.) Mapping & Gap Analysis of current European Smart Grids Projects.
Report by the EEGI Member States Initiative: A pathway towards functional projects for distribution
grids. Austrian Institute of Technology, Austrija.
Söker, H., Rehfeldt, K., Santjer, F. et al. (2000.) Offshore Wind Energy in the North Sea. Technical
Possibilities and Ecological Considerations – A study for Greenpeace. 83 str.
SP Transmission & National Grid, 2011.a. Western HVDC Link - Environmental Appraisal Supporting
Report - Northern Point of Connection: Hunterson - Ardneil Bay Undergournd HDVC Cable
SP Transmission & National Grid, 2011.b. Western HVDC Link - Environmental Report - Marine Cable
Route
Statoil, (2012.) Mariner Area Development Environmental Statement. DECC Project Reference:
D/4145/2012.
Strevens, T.C., 2007. Powerline easements: ecological impacts and effects on small mammal
movement. University of Wollongong. Dostupno na: ro.uow.edu.au/theses/691/ [Datum zadnjeg
pristupa: 23. veljače 2012.].
Strevens, T.C., Puotinen, M.L. i Whelan, R.J., 2008. Powerline Easements: Ecological Impacts and
Contribution to Habitat Fragmentation from Linear Features. Pacific Conservation Biology, 14(3), str.
159-168.
Summers, P.D., Cunnington, G.M. i Fahrig, L., 2011. Are the negative effects of roads on breeding
birds caused by traffic noise? Journal of Applied Ecology, 48(6), str. 1527-1534. Dostupno na:
onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/j.1365-2664.2011.02041.x/full [Datum zadnjeg pristupa: 29. ožujka
2012.].
Swannell, R.P., Lee, K. i McDonagh, M., 1996. Field evaluations of marine oil spill bioremediation.
Microbiological reviews, 60(2), str. 342-65. Dostupno na:
www.pubmedcentral.nih.gov/articlerender.fcgi?artid=239447&tool=pmcentrez&rendertype=abstract
[Datum zadnjeg pristupa: 6. srpnja 2012.].
Swanson, C. i Isaji, T., 2006. Simulations of sediment transport and deposition from cable burial
operations in Nantucket Sound for the Cape Wind Energy project, Dostupno na:
www.mms.gov/offshore/renewableenergy/DEIS/Report References - Cape Wind Energy EIS/Report
No 4.1.1-2.pdf [Datum zadnjeg pristupa: 17. travnja 2012.].
Temple, S.A. (1986.) The problem of avian extinctions. U: Johnston, R.F (urednik) Current
Ornithology, Vol. 3: 453-485 Plenum, New York.
118
Thompson, P.M., Wilson, B., Grellier, K., Hammond, P.S. (2001.) Combining power analysis and
population viability analysis to compare traditional and precautionary approaches to conservation of
coastal cetaceans. Conservation Biology, 14: 1253–1263.
Tintó, A., Real, J., Manosa, S. (200.1) Avaluació del risc d’electrocució d’aus en línies elèctriques
situades a Sant Llorenç del Munt i rodalies. V Trobada d’estudiosos de Sant Llorenç del Munt i l’Obac.
Monografies, 35: 129-133
Tri-State (2009.) San Luis Valley - Calumet – Comanche Transmission Project. Southern Colorado
Transmission Improvements. Working with Landowners. Colorado, SAD.
Tucker, G.M., Evans, M.I. (1997.) Habitats for birds in Europe: a conservation strategy for the wider
environment. Cambridge, Ujedinjena Kraljevina: BirdLife International (BirdLife Conservation Series
no. 6).
UNEP (2011.) UN Wildlife Meeting Pushes to Make Power Lines Safer for Birds. UNEP COP 10
communication. Bergen, Norveška.
Ussenkov, S.M., 1997. Contamination of harbor sediments in the eastern Gulf of Finland (Neva Bay),
Baltic Sea. Environmental Geology, 32(4), str. 274-280. Dostupno na:
www.springerlink.com/openurl.asp?genre=article&id=doi:10.1007/s002540050217 [Datum zadnjeg
pristupa: 27. travnja 2012.].
Vallejo, V.R., Arianoutsou, M. i Moreira, F., 2012. Fire Ecology and Post-Fire Restoration Approaches
in Southern European Forest Types. U: F. Moreira et al., urednici. Post-Fire Management and
Restoration of Southern European Forests. Springer Netherlands, str. 93-119. Dostupno na:
dx.doi.org/10.1007/978-94-007-2208-8_5 [Datum zadnjeg pristupa: 26. travnja 2012.].
Van Rooyen, C. (2004.) The Management of Wildlife Interactions with Overhead Lines. U: The
fundamentals and practice of overhead line maintenance (132kV and above), str. 217-245. Eskom
Technology, Services International, Johannesburg.
Van Rooyen, C. (2012.) Bird Impact Assessment Report. Technical Document.
Venus, B., McCann, K. (2005.) Bird Impact Assessment Study. Tehnički dokument (str. 1-45).
Vistnes, I. et al., 2001. Wild reindeer: impacts of progressive infrastructure development on distribution
and range use. Polar Biology, 24(7), str. 531-537. Dostupno na:
www.springerlink.com/openurl.asp?genre=article&id=doi:10.1007/s003000100253 [Datum zadnjeg
pristupa: 27. travnja 2012.].
Walker, L. J. and Johnston, J. (1999.) Guidelines for the Assessment of Indirect and Cumulative
Impacts as well as Impact Interactions. European Commission. ec.europa.eu/environment/eia/eia-
support.htm
Wetlands International, Wings Over Wetlands - UNEP-GEF African-Eurasian Flyways Project (2011.)
The Critical Site Network: Conservation of Internationally Important Sites for Waterbirds in the African-
Eurasian Waterbird Agreement area. Wetlands International, Ede, Nizozemska i BirdLife International,
Cambridge, Ujedinjena Kraljevina.
Williams, R.J. i Bradstock, R.A., 2008. Large fires and their ecological consequences: introduction to
the special issue. International Journal of Wildland Fire, 17(6), str. 685. Dostupno na:
www.publish.csiro.au/?paper=WF07155 [Datum zadnjeg pristupa: 25. travnja 2012.].
Woinarski, J.C.Z. et al., 2000. A different fauna?: captures of vertebrates in a pipeline trench,
compared with conventional survey techniques; and a consideration of mortality patterns in a pipeline
trench. Australian Zoologist, 31(3), str. 421-431.
Wolff, A., 2010. Plan de gestion 2010 - 2014 - Section A : Diagnostic et enjeux
119
Xu, J., Pancras, T. i Grotenhuis, T., 2011. Chemical oxidation of cable insulating oil contaminated soil.
Chemosphere, 84(2), str. 272-7. Dostupno na: www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21571353 [Datum
zadnjeg pristupa: 26. travnja 2012.].
Zalles, J.I., Bildstein, K.L. (2000.) Raptor watch: A Global directory of Raptor Migration Sites.
Cambridge, Ujedinjena Kraljevina: BirdLife International; and Kempton, PA, SAD: Hawk Mountain
Sanctuary (Birdlife Conservation Series, Vol. 9).
Zozaya, E.L., Brotons, L. i Saura, S., 2011. Recent fire history and connectivity patterns determine bird
species distribution dynamics in landscapes dominated by land abandonment. Landscape Ecology,
27(2), str. 171-184. Dostupno na: www.springerlink.com/index/10.1007/s10980-011-9695-y [Datum
zadnjeg pristupa: 13. ožujka 2012.].
Zucco, C. et al., 2006. Ecological research on Offshore Wind Farms: International Exchange of
Experiences - Part B: Literature Review of Ecological Impacts, Bonn.
120
Prilog 1.: Nacionalne i međunarodne inicijative
Primjeri nacionalnih zakonodavstava U ovom su odjeljku opisani neki od primjera nacionalnog zakonodavstva u području utjecaja objekata za prijenos energije na biološku raznolikost. Njemačka U članku 41. njemačkog zakona o zaštiti prirode i očuvanju krajolika (Gesetz über Naturschutz und Landschaftspflege) navodi se da se stupovi i tehničke komponente srednjonaponskih kabela moraju izvesti na način da se ptice zaštiti od stradanja od električnog udara. Za postojeće srednjonaponske kabele koji predstavljaju visok rizik za ptice, potrebne mjere za zaštitu ptica od stradanja od električnog udara moralo se provesti do 31. prosinca 2012. Slovačka U slovačkom zakonodavstvu, u članku §4. Akta br. 543/2002 zb. o zaštiti prirode i krajolika (kako je izmijenjen) navodi se da: „svaka osoba koja gradi ili izvodi planiranu obnovu nadzemnih električnih vodova mora primjenjivati tehnička rješenja kojima se sprečava ubijanje ptica” i „ako se ubijanje ptica na električnim vodovima ili telekomunikacijskim objektima može dokazati, tijelo za zaštitu prirode može odlučiti da upravitelj električnim vodovima ili telekomunikacijskim objektima mora donijeti mjere za sprečavanje ubijanja ptica”. Okružni ili regionalni uredi za okoliš daju mišljenje za svaku odluku o utvrđivanju zona ili za građevinsku dozvolu (uključujući one o elektroenergetskoj infrastrukturi). Smjernice za iskorjenjivanje smrtnosti ptica na elektroenergetskoj infrastrukturi pripremljene su 2007. One sadržavaju sažetak pravnih instrumenata, opis odgovarajućih tehničkih rješenja za planinska i nizinska područja te prijedloge za daljnja rješenja (kao što su pravno neobvezujući sastanci s poduzećima iz energetskog sektora prije donošenja odluke). Španjolska U Španjolskoj su odobreni regionalni i nacionalni zakoni koji se odnose na stradanje ptica od električnog udara: ukaz 178/2006 (10. listopada)59 regionalne vlade Andaluzije o uspostavi pravila za zaštitu ptica od visokonaponskih električnih vodova i Kraljevski ukaz 1432/2008 (29. kolovoza)60 o uspostavi tehničkih mjera za visokonaponske električne vodove kako bi se zaštitile ptice. Tim se nacionalnim ukazom sprečava poduzeća da postave opasne električne vodove u osjetljivim područjima za ptice (uključujući područja posebne zaštite). Tim se ukazom propisuju određeni obvezujući tehnički preduvjeti za izvedbu električnih stupova, mjere za sprečavanje sudara, raspored radova itd. Provedba međunarodnih konvencija U nekoliko se država članica provodi i preporuka br. 110 Bernske konvencije donošenjem tehničkih standarda za sigurnost električnih vodova, planiranje i mjere za sprečavanje sudara u okviru nacionalnog zakonodavstva.
Dobrovoljni sporazumi i alati U ovom su odjeljku opisani neki od primjera dobrovoljnih sporazuma koji se odnose na utjecaje objekata za prijenos energije na biološku raznolikost.
59 DECRETO 178/2006, de 10 de octubre, por el que se establecen normas de protección de la avifauna para las instalaciones eléctricas de alta tensión. 60 REAL DECRETO 1432/2008, de 29 de agosto, por el que se establecen medidas para la protección de la avifauna contra la colisión y la electrocución en líneas eléctricas de alta tensión.
121
Deklaracija Europske mreže o razvoju elektroenergetske mreže i očuvanju prirode u Europi61
Nekoliko europskih nevladinih organizacija, operatora prijenosnih sustava i pristalica potpisali su tu deklaraciju 10. studenoga 2011. Njezin je glavni cilj pružiti usuglašeni okvir načela kojima se dionici trebaju voditi u njihovim nastojanjima da smanje na najmanju moguću mjeru negativne utjecaje na prirodni okoliš (biološku raznolikost i ekosustave) koji mogu nastati prilikom razvoja objekata za prijenos električne energije (iznad i ispod podzemnih vodova). Deklaracija uključuje temeljna načela, načela za strateško planiranje (uključujući usklađivanje potrebe da se uzmu u obzir otvorena pitanja u pogledu okoliša u najranijim fazama (načelo 4.1.1.), upotreba alata za prostorno planiranje (4.1.4.) itd.) te načela za planiranje projekata i smanjenje utjecaja postojećih električnih vodova.
Inicijativa za mrežu obnovljivih izvora energije62
To je projekt suradnje nevladinih organizacija i operatora prijenosnih sustava iz cijele Europe. Mi promičemo transparentan i ekološki osjetljiv razvoj mreže kako bi se omogućio daljnji stalan porast obnovljivih izvora energije i energetske tranzicije. Članovi Inicijative za mrežu obnovljivih izvora energije dolaze iz raznih europskih zemalja te uključuju operatore prijenosnih sustava iz Belgije (Elia), Francuske (RTE), Njemačke (50Hertz i TenneT), Italije (Terna), Nizozemske (TenneT), Španjolske (Red Eléctrica), Švicarske (Swissgrid) i Norveške (Statnett), Španjolske (REE) te nevladine organizacije kao što su WWF International, BirdLife Europe, Fundación Renovables, Germanwatch, Legambiente, Royal Society for the Protection of Birds (RSPB), Climate Action Network (CAN) Europe
i Natuur&Milieu. Inicijativa za mrežu obnovljivih izvora energije pokrenuta je u srpnju 2009.
Sporazum o pristupačnosti neba63
Mađarsko društvo za ornitologiju i očuvanje prirode (MME / BirdLife Hungary) potpisalo je 26. veljače 2008. ovaj Sporazum s Ministarstvom za okoliš i vode te s relevantnim elektroenergetskim poduzećima u Mađarskoj kako bi se omogućilo dugoročno rješenje problema stradanja ptica od električnog udara. MME je 2008. u okviru tog sporazuma izradio kartu s prioritetnim područjima interakcije između električnih vodova i populacija ptica u Mađarskoj. Elektroenergetska poduzeća obećala su da će do 2020. sve opasne električne vodove u Mađarskoj prilagoditi potrebama ptica te da će za sve nove električne vodove primjenjivati metode upravljanja prilagođene potrebama ptica. U suradnji s elektroenergetskim poduzećima i stručnjacima za očuvanje prirode, smjernice za povezane najbolje raspoložive tehnologije neprestano se ažuriraju te se nova rješenja ispituju na terenu.
Budimpeštanska deklaracija o zaštiti ptica i električnim vodovima64
Ova je Deklaracija donesena na nedavnoj konferenciji „Električni vodovi i smrtnost ptica u Europi” (Budimpešta, 13. travnja 2011.). Tu su konferenciju suorganizirali MME / BirdLife Hungary, Ministarstvo ruralnog razvoja Mađarske i BirdLife Europe. Na njoj su sudjelovali dionici iz europskih i srednjoazijskih zemalja, Europska komisija, potpisnici Sporazuma o zaštiti afričko-euroazijskih migratornih ptica močvarica u okviru Programa Ujedinjenih naroda za okoliš („UNEP-AEWA”), elektroenergetska i komunalna poduzeća, stručnjaci, poduzeća i nevladine organizacije. Deklaracijom se pozvalo sve zainteresirane strane na zajedničko provođenje programa daljnjih koraka koji vode do djelotvornih smanjenja na najmanju moguću mjeru smrtnosti ptica izazvane električnim vodovima diljem europskog kontinenta i šire. Slovačka tehnička norma Istočnoslovačko elektroenergetsko poduzeće izdalo je 2009. internu tehničku normu pod nazivom „Gradnja i izmjena nadzemnih električnih vodova pod naponom od 22 kV uzimajući u obzir zaštitu ptica”.
Inicijativa za energetiku i biološku raznolikost65
61 Za dodatne informacije vidjeti: renewables-grid.eu/documents/eu-grid-declaration.html 62 Za dodatne informacije vidjeti: http://renewables-grid.eu/news.html 63 Za dodatne informacije vidjeti:www.birdlife.org/news/news/2008/03/Hungary_powerlines.html 64 Za dodatne informacije vidjeti: www.mme.hu/component/content/article/20-termeszetvedelemfajvedelem/1387-budapest-conference-13-04-2011.html
122
Kako su vodeća energetska poduzeća počela prepoznavati vrijednost integracije očuvanja biološke raznolikosti u uzvodne faze razvoja u sektoru nafte i plina, nekoliko se njih udružilo s vodećim organizacijama za očuvanje kako bi razvili i promicali prakse očuvanja biološke raznolikosti za potrebe postizanja tog cilja. U okviru njihova partnerstva, Inicijative za energetiku i biološku raznolikost, koja je s radom počela 2001., a završila 2007., nastale su praktične smjernice, alati i modeli za poboljšanje ekološke učinkovitosti djelatnosti u energetskom sektoru, smanjivanje štete za biološku raznolikost na najmanju moguću mjeru te maksimalno iskorištavanje mogućnosti za očuvanje ondje gdje se razvijaju resursi u sektoru nafte i plina.
Program LIFE+66
Program LIFE+ financijski je instrument EU-a za potporu projektima očuvanja okoliša i prirode. Na nekoliko projekata u okviru programa LIFE+ istraživali su se utjecaji elektroenergetskih infrastruktura na ptice te su u mnoge planove za zaštitu ptica uključene odredbe o električnim vodovima. U tablici u nastavku predstavljen je nepotpuni pregled tih projekata od 2000. godine. Projekti u okviru programa LIFE+ povezani s elektroenergetskom infrastrukturom i pticama
65 Za dodatne informacije vidjeti: www.theebi.org/abouttheebi.html 66 Za dodatne informacije vidjeti: ec.europa.eu/environment/life/
123
Referentna oznaka
Naslov DČ
LIFE04 NAT/ES /00003467
ZEPA eléct. Aragón – Prilagodba električnih vodova u području posebne zaštite u Aragonu
Sveobuhvatni je cilj projekta bila provedba strategije koju je vlada Aragona osmislila za prilagodbu nadzemne mreže električnih vodova potrebama očuvanja u 16 područja posebne zaštite u regiji.
ES
LIFE06 NAT/E /00021468
Tendidos Electricos Murcia – Ispravljanje opasnih nadzemnih vodiča u područjima posebne zaštite za ptice u regiji Murciji
U okviru projekta provodi se strategija koju je regionalna vlada regije Murcije osmislila za ispravljanje nadzemnih vodiča i njihovu prilagodbu potrebama očuvanja u pet područja posebne zaštite regionalne mreže Natura 2000.
ES
LIFE10 NAT/BE /00070969
ELIA – Razvoj ležišta mreže za prijenos električne energije kao načina povećavanja biološke raznolikosti
Cilj je projekta za biološku raznolikost ELIA razvoj inovativnih tehnika za stvaranje i održavanje koridora ispod nadzemnih vodova, čime se omogućuje iskorištavanje njihovih potencijalnih koristi za biološku raznolikost u najvećoj mogućoj mjeri.
BE
LIFE05 ENV/NL /00003670
EFET – Predstavljanje novog ekološki prihvatljivog visokonaponskog nadzemnog voda
Cilj projekta bilo je predstavljanje nove kombinacije visokonaponskog voda i stupa koji emitira magnetska polja znatno manje jakosti, čime se smanjuju negativni utjecaji na zdravlje i okoliš.
NL
LIFE00 NAT/IT /00714271
Po ENEL – Poboljšanje staništa obnovom i/ili pretvorbom postojećih elektrana i elektrana u izgradnji u parku prirode Delta rijeke Po
Glavni je cilj ovog projekta u okviru komponente programa LIFE Priroda bio smanjenje i eliminacija rizika od sudara ptica i stradanja od električnog udara u 20 područja koja su utvrđena kao riskantna, čime je bilo obuhvaćeno ukupno oko 91 km električnih vodova.
IT
Ostali projekti u okviru programa LIFE usmjereni su na očuvanje određenih vrsta ptica i stoga uključuju mjere povezane s utjecajem električnih vodova na ptice, na primjer projekti za očuvanje vrste Aquila heliaca u Panonskoj nizini (LIFE02 NAT/H/008627 i LIFE03 NAT/SK/000098), projekt OTISHU za očuvanje vrste Otis tarda u Mađarskoj (LIFE04 NAT/HU/000109), projekt ZEPA La Serena o upravljanju područjem La Serena y Sierras periféricas označenim kao PSA-SCI (LIFE00 NAT/E/007348), projekt Grosstrappe – Prekogranična zaštita velike droplje u Austriji (LIFE05 NAT/A/000077 i LIFE09 NAT/AT/000225), projekt Ochrona bociana białego – Zaštita populacije bijele rode u području posebne zaštite mreže Natura 2000 Ostoja Warmińska (LIFE09 NAT/PL/000253) itd.
Projekt BESTGRID72
Projekt BESTGRID, pokrenut u travnju 2013., sastoji se od četiri pilot-projekta koji se izvode u Belgiji, Njemačkoj i Ujedinjenoj Kraljevini. Za vrijeme trajanja projekta, devet partnera – operatori prijenosnih sustava, europske nevladine organizacije i jedan istraživački institut – surađivali su kako bi se u lokalnim zajednicama i u javnosti poboljšala prihvaćenost za procese razvoja mreže. Ciljevi su projekta bili povećanje transparentnosti i sudjelovanja javnosti, ubrzavanje postupaka izdavanja dozvola proaktivnim rješavanjem pitanja održavanja standarda zaštite okoliša, ili čak njihovim premašivanjem, te poticanje provedbe konstruktivnog uključivanja javnosti u postupke izdavanja
67 Informacije o projektu: ec.europa.eu/environment/life/project/Projects/index.cfm?fuseaction=home.createPage&s_ref=LIFE04%20NAT/ES/000034&area=1&yr=2004&n_proj_id=2628&cfid=5499&cftoken=4d0dc811a13b045f-7045FECB-C948-3D16-E530CBE465C8D200&mode=print&menu=false
68 Informacije o projektu: ec.europa.eu/environment/life/project/Projects/index.cfm?fuseaction=home.createPage&s_ref=LIFE06%20NAT/E/000214&area=1&yr=2006&n_proj_id=3158&cfid=5078&cftoken=60a9b7217d1cb752-60A07C25-BB06-B077-2930A6DC7B2ADB22&mode=print&menu=false
69 Internetske stranice projekta: www.life-elia.eu/
70 Informacije o projektu: ec.europa.eu/environment/life/project/Projects/index.cfm?fuseaction=search.dspPage&n_proj_id=2863
71 Internetske stranice projekta: www.parcodeltapo.it/er/info/progetti.life/enel-parco/index.html 72 http://www.bestgrid.eu/
124
dozvola za „projekte od zajedničkog interesa” europske energetske infrastrukture. U okviru projekta izrađen je priručnik o zaštiti prirode pri planiranju elektroenergetskih mreža73.
Europska kampanja za poslovanje i biološku raznolikost74
Europsku kampanju za poslovanje i biološku raznolikost pokrenuo je konzorcij europskih nevladinih organizacija i poduzeća pod vodstvom i uz koordinaciju zaklade Global Nature Fund kako bi se pojačao angažman privatnog sektora za biološku raznolikost i usluge ekosustava. Kampanja prima potporu programa Europske unije LIFE+. Inicijative za poslovanje i biološku raznolikost razvijaju se u mnogim dijelovima svijeta, a pokreću ih različiti dionici, bilo da su to organizacije izvan poslovnog sektora ili dionici iz poslovnog sektora te sama poslovna udruženja.
Portugalska inicijativa za poslovanje i biološku raznolikost75
Cilj je Portugalske inicijative za poslovanje i biološku raznolikost promicanje, dobrovoljnim sporazumima dugog trajanja, zajedničkog temelja za suradnju između dva različita sustava, tj. poslovanja i biološke raznolikosti, čime se promiče uvođenje strategija i politika za biološku raznolikost u poduzeća. Vrijedi istaknuti da su u suradnji portugalskog tijela (Institut za očuvanje prirode i biološku raznolikost) i portugalskog operatora prijenosnih sustava i operatora distribucijskog sustava izrađeni vodiči o utjecajima objekata za prijenos energije na biološku raznolikost.
Mjere u kontekstu Državnog tijela za očuvanje prirode Slovačke Republike76
Državno tijelo za očuvanje prirode Slovačke Republike (stručno tijelo Ministarstva okoliša) surađuje s tri glavna poduzeća za distribuciju električne energije (koja djeluju u istočnoj, središnjoj i zapadnoj Slovačkoj). Ta suradnja, koju podupiru ornitološke nevladine organizacije, ojačana je s pomoću nekoliko projekata u okviru programa LIFE. Kreće se od pismenih sporazuma do strategije za uklanjanje prijetnji koje električni vodovi pod naponom od 22 kV predstavljaju za ptice. Utvrđivanje godišnjih planova, postupno utvrđivanje „prioritetnih” odjeljaka, suradnja na metodologiji – promicanje i ispitivanje mjera za ublažavanje – neki su od rezultata dugoročne suradnje koja je ojačana putem nekoliko projekata u okviru programa LIFE. Relevantne međunarodne konvencije i sporazumi o prirodi i biološkoj raznolikosti Europska unija i njezine države članice, kao i većina drugih europskih zemalja, ugovorne su stranke brojnih relevantnih međunarodnih konvencija i sporazuma u području okoliša. Stoga se u europskim i nacionalnim pravnim okvirima za očuvanje prirode i biološke raznolikosti moraju u potpunosti uzeti u obzir i obveze preuzete u okviru tih konvencija i sporazuma.
73 http://www.bestgrid.eu/uploads/media/D7.2_Guidelines_Protecting_Nature.pdf 74 Za dodatne informacije vidjeti: www.business-biodiversity.eu/ 75 Za dodatne informacije vidjeti: www.business-biodiversity.eu/default.asp?Menue=132&News=70 76 Za dodatne informacije vidjeti: www.sopsr.sk/web
125
Te su konvencije i sporazumi pomogli oblikovati pravni okvir za politiku i zakonodavstvo u EU-u u području biološke raznolikosti te su pomogle definirati odnos između EU-a i drugih zemalja. U nastavku su istaknute najvažnije konvencije u kontekstu energetskih infrastruktura i očuvanja prirode u Europi. U okviru nekih od njih donesene su i specifične preporuke i rezolucije o energetskim infrastrukturama i divljim vrstama, posebno o nadzemnim električnim vodovima77. Konvencija o biološkoj raznolikosti78 Konvencija o biološkoj raznolikosti globalni je sporazum donesen u lipnju 1992. u Rio de Janeiru. Njome se, na dobrobit čovječanstva, proširio opseg očuvanja biološke raznolikosti s vrsta i staništa na održivu upotrebu bioloških resursa. Trenutačno su 193 zemlje stranke Konvencije. Konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa79 Bernska konvencija stupila je na snagu 1982. Imala je važnu ulogu u jačanju rada na očuvanju biološke raznolikosti u Europi. Ratificiralo ju je 45 država članica Vijeća Europe, Europska unija i četiri zemlje u Africi. Važan je cilj konvencije stvaranje Smaragdne mreže80 područja od posebnog interesa za očuvanje. Ona djeluje zajedno s mrežom EU-a Natura 2000. Stalni odbor Bernske konvencije donio je 2004. preporuku (br. 110) o smanjivanju na najmanju moguću mjeru štetnih utjecaja nadzemnih objekata za prijenos električne energije (električni vodovi) na ptice81. Stalni odbor je 2011. zatražio od stranaka Konvencije da svake dvije godine izvješćuju o napretku u provedbi preporuke br. 110. Konvencija o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja82 Konvencija o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja ili Bonnska konvencija ima za cilj očuvanje migratornih vrsta u njihovu prirodnom arealu. Stupila je na snagu 1983., a dosad ju je potpisalo 116 stranaka. Nekoliko rezolucija, preporuka i sporazuma potpisanih na temelju te konvencije važni su za upravljanje interakcijama između migratornih životinja i energetske infrastrukture, posebice nadzemnih električnih vodova:
Rezolucijom 7.483 Konvencije o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja o stradanju migratornih ptica od električnog udara poziva se sve stranke i one koji to nisu na suzbijanje rizika od stradanja od električnog udara poduzimanjem odgovarajućih mjera prilikom planiranja i izgradnje vodova.
Katalog mjera sadržan u dokumentu UNEP/CMS/Inf.7.21.
U akcijskom planu memoranduma o razumijevanju o očuvanju migratornih ptica grabljivica u Africi i Euroaziji84 električni vodovi smatraju se glavnom prijetnjom za ptice te je u njemu iznesena prioritetna mjera za smanjenje tog učinka. Plan ima za cilj „b. promicati, koliko je to moguće, visoke standarde u području okoliša, uključujući procjenama utjecaja na okoliš, u planiranju i izgradnji struktura kako bi se njihov utjecaj na vrste smanjio na najmanju moguću mjeru, posebno sudarom i stradanjem od električnog udara, te nastojati smanjiti na najmanju moguću mjeru utjecaj postojećih struktura ako postane očito da one imaju negativan utjecaj na predmetne vrste;”.
U akcijskom planu predlažu se sljedeće četiri aktivnosti u vezi s električnim vodovima i pticama grabljivicama:
1.4. preispitati relevantno zakonodavstvo i poduzeti korake, ako je moguće, kako bi se u okviru njega osiguralo ispunjenje zahtjeva za izvedbu novih električnih vodova kojima se sprečava stradanje ptica grabljivica od električnog udara;
2.3. provesti analizu rizika na važnim lokacijama (uključujući one popisane u tablici 3. memoranduma o razumijevanju o očuvanju migratornih ptica grabljivica u Africi i Euroaziji) kako bi se odredili stvarni ili mogući uzroci znatne slučajne smrtnosti uslijed ljudskog djelovanja te riješilo to pitanje (uključujući požar, postavljanje otrova, upotrebu pesticida, električne vodove, vjetroturbine);
77 Na dan 2. srpnja 2012. 78 www.cbd.int 79 www.coe.int/t/dg4/cultureheritage/nature/bern/default_en.asp 80 www.coe.int/t/dg4/cultureheritage/nature/EcoNetworks/Default_en.asp 81 https://wcd.coe.int/wcd/ViewDoc.jsp?Ref=Rec(2004)110&Language=lanEnglish&Ver=original&Site=DG4-Nature&BackColorInternet=DBDCF2&BackColorIntranet=FDC864&BackColorLogged=FDC864 82 www.cms.int 83 Npr. dostupno na www.cms.int/bodies/ScC/12th_scientific_council/pdf/English/Inf08_Resolutions_and_Recommendations_E.pdf 84 www.cms.int/species/raptors/index.htm
126
3.2. ako je izvedivo, poduzeti potrebne mjere kako bi se osiguralo da se postojeći električni vodovi koji predstavljaju najveći rizik za ptice grabljivice prilagode kako bi se spriječilo stradanje ptica grabljivica od električnog udara;
5.5. pratiti utjecaje električnih vodova i vjetroelektrana na ptice grabljivice, uključujući analizom postojećih podataka kao što su podaci o prstenovanju.
Sporazumom o zaštiti afričko-euroazijskih migratornih ptica močvarica85 (Agreement on the Conservation of African-Eurasian Migratory Waterbirds – AEWA) poziva se na koordinirano djelovanje duž migracijskih ruta i preletničkih putova. Stupio je na snagu 1999. Sporazumom je obuhvaćeno 119 zemalja i 235 vrsta ptica močvarica. Europska zajednica ratificirala je Sporazum 2005.
Sporazum o očuvanju populacija europskih šišmiša87 (EUROBATS) odnosi se na zaštitu svih 45 vrsta šišmiša koji obitavaju u Europi. Stupio je na snagu 1994. Trenutačno su ga potpisale 32 zemlje. Provedba zajedničkih strategija očuvanja i međunarodna razmjena iskustava glavne su aktivnosti u okviru tog sporazuma.
Sporazum o očuvanju malih kitova Baltičkog i Sjevernog mora88 (ASCOBANS) ima za cilj koordinirati mjere za smanjivanje negativnog utjecaja usputnog ulova, gubitka staništa, onečišćenja mora i zvučnih smetnji između deset stranaka. S primjenom tih mjera započelo se 1991. Rezolucija o štetnim učincima zvuka na male kitove, koja je od važnosti i za potencijalni utjecaj energetske infrastrukture, donesena je 2006.
Sporazum o zaštiti kitova u Crnom moru, Sredozemnom moru i susjednom atlantskom području89 (ACCOBAMS) je okvir za suradnju za očuvanje morske biološke raznolikosti u Sredozemnom i Crnom moru. Glavna mu je svrha smanjivanje prijetnje za kitove u tim morima i poboljšanje znanja o njima. Sporazum je stupio na snagu 2001. Konvencija o močvarama koje imaju međunarodnu važnost90 Ramsarska konvencija međuvladin je ugovor kojim se pruža okvir za djelovanja na nacionalnoj razini i međunarodnu suradnju u svrhu očuvanja i razumnog korištenja močvara. Donesena je 1971., a izmijenjena 1982. i 1987. Trenutačno ima 160 stranaka te je na Ramsarski popis močvara koje imaju međunarodnu važnost dosad dodano 2006 lokacija diljem svijeta. Konvencijom se ne predviđa
85 www.unep‐ aewa.org 86 Dokumenti su dostupni na www.cms.int/bodies/COP/cop10/docs_and_inf_docs/inf_38_electrocution_review.pdf odnosno www.unep-aewa.org/meetings/en/stc_meetings/stc7docs/pdf/stc7_20_electrocution_guidelines.pdf 87 www.eurobats.org 88 www.ascobans.org 89 www.accobams.org 90 www.rasmsar.org
Ilustracija: Smjernice iz Sporazuma o zaštiti afričko-euroazijskih migratornih ptica močvarica u okviru Programa Ujedinjenih naroda za okoliš („UNEP/AEWA”)86
Njemačko energetsko poduzeće RWE Rhein-Ruhr Netzservice GmbH („RWE RR NSG”) i Tajništvo UNEP/AEWA-a potpisali su sporazum o partnerstvu na 37. sjednici Stalnog odbora Konvencije o zaštiti migratornih vrsta (Bonn, 23.–24. studenoga 2010.). RWE RR NSG je u okviru tog sporazuma osigurao sredstva za pripremu neovisnog preispitivanja interakcije između migratornih ptica i mreža za opskrbu električnom energijom u afričko-euroazijskoj regiji (Prinsen et al., 2011.) i razvoja smjernica za ublažavanje i sprečavanje takve interakcije (Prinsen et al., 2012.). Tajništvo UNEP/AEWA-a je krajem 2010., i u ime Konvencije o zaštiti migratornih
vrsta i memoranduma o razumijevanju o očuvanju migratornih ptica grabljivica u okviru Konvencije o zaštiti migratornih vrsta, zatražilo od međunarodnog konzorcija stručnih organizacija pripremu preispitivanja i smjernica. Te smjernice pružaju razne tehničke i zakonodavne pristupe za sprečavanje ili ublažavanje utjecaja stradanja od električnog udara i sudara na migratorne ptice diljem afričko-euroazijske regije, kao i prijedloge za ocjenjivanje i praćenje djelotvornosti mjera za ublažavanje i prevenciju. Nakon formalnih savjetovanja te su smjernice donesene na 5. sjednici stranaka kao smjernice o očuvanju u smislu članka IV. Sporazuma (nacrt Rezolucije AEWA/MOP5 DR10, revizija i donošenje smjernica o očuvanju). Europska unija je stranka Sporazuma kao i većina država članica. Smjernice pomažu strankama u provedbi njihovih obveza iz Sporazuma.
127
ratifikacija od strane nadnacionalnih tijela kao što je Europska unija, ali su sve države članice EU-a ugovorne stranke. Konvencija o zaštiti morskog okoliša sjeveroistočnog Atlantika91 Konvencijom o zaštiti morskog okoliša sjeveroistočnog Atlantika usmjerava se međunarodna suradnja u nizu pitanja, uključujući očuvanje morske biološke raznolikosti i ekosustava, utjecaj eutrofikacije i opasnih tvari te praćenje i procjenu. Pokrenuta je 1992. nakon spajanja prethodnih konvencija iz Osla i Pariza (iz 1972., odnosno 1974.). Pod okriljem te konvencije započeto je nekoliko studija o potencijalnom utjecaju energetske infrastrukture na morski okoliš. Konvencija o zaštiti morskog okoliša područja Baltičkog mora92 Helsinškom konvencijom obuhvaćen je bazen Baltičkog mora i sve kopnene vode u njegovu slivnom području. Donesena je 1980., a revidirana 1992. Ugovorne stranke su sve zemlje uz Baltičko more i EU. Konvencija za zaštitu Sredozemnog mora od onečišćavanja93 Barcelonska konvencija prvenstveno ima za cilj reguliranje i smanjenje negativnog utjecaja svih vrsta onečišćujućih tvari u Sredozemnom bazenu. Uspostavljena je 1976., a zadnji put revidirana 1995. Pristupila joj je većina zemalja uz Sredozemno more. Inicijativa pučinske mreže zemalja uz Sjeverno more Inicijativa pučinske mreže zemalja uz Sjeverno more je sporazum između zemalja Sjevernog mora o razvoju pučinskih mreža, posebice s ciljem „olakšavanja strateškog, usklađenog i troškovno učinkovitog razvoja pučinskih i kopnenih mreža”.
91 www.ospar.org 92 www.helcom.fi 93 www.unep.ch/regionalseas/regions/med/t_barcel.htm
128
Prilog 2. Sustavni prioritetni popis utjecaja interakcija ptičjih populacija i električnih vodova (Birdlife 2013.)
129
Vrsta utjecaja Status utjecaja1
Ozbiljnost / značenje utjecaja2
Reverzibilnost3 Razina utjecaja4
Kumulativni utjecaj5
Negativni – ekološki & fiziološki
Smrtnost Izravan Velik Djelomično reverzibilan
Višenacionalan Velik
Stradanje od električnog udara
Dokazan Velik Djelomično reverzibilan
Višenacionalan Velik
Sudar Potencijalan Umjeren Djelomično reverzibilan
Regionalan Velik
Gubitak i fragmentacija staništa
Potencijalan Umjeren Djelomično reverzibilan
Regionalan Srednji
Uznemiravanje/raseljavanje Potencijalan Umjeren Djelomično reverzibilan
Lokalan Srednji
Elektromagnetsko polje Potencijalan Nepoznat Nepoznat Višenacionalan Nepoznat
Negativni – gospodarski
Gubitak prihoda u elektroprivrednim poduzećima
Gubitak prihoda Dokazan Velik Djelomično reverzibilan
Višenacionalan Velik
Ponovna uspostava pogona Dokazan Velik Potpuno reverzibilan
Višenacionalan Velik
Popravak opreme Dokazan Velik Potpuno reverzibilan
Višenacionalan Velik
Uklanjanje gnijezda i druge mjere kontrole štete
Dokazan Umjeren Potpuno reverzibilan
Višenacionalan Srednji
Vrijeme utrošeno na administraciju i upravljanje
Dokazan Velik Djelomično reverzibilan
Višenacionalan Velik
Izostanak isporuke potrošačima i negativna predodžba u javnosti
Dokazan Velik Djelomično reverzibilan
Višenacionalan Velik
Smanjena pouzdanost električnog sustava
Dokazan Velik Djelomično reverzibilan
Višenacionalan Velik
Gubitak prihoda za korisnike zemljišta
Dokazan Velik Djelomično reverzibilan
Višenacionalan Velik
Upravljanje lovom i divljači Dokazan Velik Djelomično reverzibilan
Nacionalan Velik
Upotreba zemljišta, navodnjavanje
Dokazan Malen Ireverzibilan Nacionalan Malen
Šumarstvo Dokazan Umjeren Ireverzibilan Nacionalan Umjeren
Pozitivni – ekološki
Podloga za razmnožavanje, mjesto za gniježđenje
Dokazan, izravan
Velik – Višenacionalan –
Mjesto za sjedenje, spavanje i lov
Dokazan, izravan
Velik – Višenacionalan –
130
Vrsta utjecaja Status utjecaja1
Ozbiljnost / značenje utjecaja2
Reverzibilnost3 Razina utjecaja4
Kumulativni utjecaj5
Stvaranje staništa, upravljanje Dokazan, izravan
Umjeren – Nacionalan –
(temeljeno na McCann, 2005., APLIC, 2006. i van Rooyen, 2012. te nadopunjeno podacima iz ovog pregleda) 1. Status utjecaja: potencijalan – dokazan Izravan utjecaj: utjecaj na okoliš koji je izravna posljedica električnih vodova. Na primjer: smrtnost ptica od električnog udara na električnim vodovima ili sudara s njima. Neizravan utjecaj: utjecaj na okoliš koji nije izravna posljedica električnih vodova te često nastaje na mjestima udaljenima od njih ili kao posljedica složenih događaja. Ponekad se naziva utjecajem trećeg stupnja ili sekundarnim utjecajem. Na primjer: razvojni projekt dovodi do promjene razine podzemnih voda te na taj način utječe na obližnju močvaru izazivajući utjecaj na ekologiju te močvare. 2. Ozbiljnost/značenje utjecaja: malen – umjeren – velik 3. Reverzibilnost Ireverzibilan: utjecaj je ireverzibilan te ne postoje mjere ublažavanja. Jedva reverzibilan: utjecaj vjerojatno nije reverzibilan, čak ni uz jake mjere ublažavanja. Djelomično reverzibilan: utjecaj je djelomično reverzibilan, ali su potrebne jače mjere ublažavanja. Potpuno reverzibilan: utjecaj je reverzibilan uz provedbu neznatnih mjera ublažavanja. 4. Razina utjecaja: lokaliziran – lokalan – regionalan – nacionalan – višenacionalan 5. Kumulativni utjecaj: zanemariv – malen – srednji – velik Utjecaji koji nastaju uslijed stalno rastućih promjena izazvanih drugim prošlim, trenutačnim ili u razumnoj mjeri predvidljivim djelovanjima zajedno s učinkom električnih vodova. Na primjer: nekoliko događaja s pojedinačno neznatnim utjecajima, ali koji zajedno imaju kumulativan učinak, npr. razvoj dijela mreže električnih vodova može imati neznatan utjecaj na način na koji ptice koriste stanište, ali ako se razmatra zajedno s nekoliko obližnjih dijelova mreže električnih vodova, to bi moglo imati znatan kumulativni utjecaj na lokalnu ekologiju i krajolik jer vodovi mogu stvarati djelotvornu prepreku između ptica i njihovih preferiranih staništa. (temeljeno na Walker i Johnston, 1999. i van Rooyen, 2012.)
131
Prilog 3. Sažetak dokaza o utjecaju električnih vodova na razine populacija globalno ugroženih vrsta ptica (IUCN, 2012.)
Vrsta Glavni utjecaj
Lokacija Razdoblje ispitivanja
Žrtve Zaključci Ključni znanstveni članci
Kudravi nesit Pelecanus crispus
Dodatna smrtnost zbog sudara.
Porto-Lago, Grčka (zimovalište)
1985.–1987.
28 usmrćenih jedinki (69 % u prvoj godini, 31 % nezrelih)
U kombinaciji s učincima nezakonitog odstrela procijenjeno smanjenje parova za razmnožavanje od 1,3 do 3,5 % za trogodišnje razdoblje u Grčkoj i Bugarskoj
Crivelli, 1988.
Mala lisasta guska Anser erythropus
Dodatna smrtnost zbog sudara.
– – –
Može povećati smrtnost. Potencijalan čimbenik, ali važnost nepoznata. Potrebno uzeti u obzir pri procjenama utjecaja na okoliš.
AEWA, 2008.
Crvenovrata guska Branta ruficollis
Dodatna smrtnost zbog sudara.
– – –
Ne postoje kvantitativni podaci ili prognostički modeli za procjenu utjecaja smrtnosti uslijed sudara na populacije crvenovrate guske. Potencijalna prijetnja, ali važnost nepoznata.
BSPB, 2010.
Crkavica Neophron percnopterus
Dodatna smrtnost zbog električnog udara.
Port Sudan, Sudan
1982., 1983., 2005., 2010.
48+2+5+17 usmrćenih jedinki
Sve su ptice pronađene ispod istoga dijela električnog voda dužine od 31 km. 0,055 mrtvih ptica po stupu. Razmjer smrtnosti potpuno je u skladu s uočenim smanjenjima u veličini populacija u potencijalnim izvorišnim populacijama u Izraelu, Siriji, Turskoj i Jordanu te upućuje na to da smrtnost od električnog udara možda može imati učinke na razini populacije u širokom geografskom opsegu.
Angelov et al., 2012. Nikolaus, 1984., Nikolaus, 2006.
Orao klokotaš Aquila clanga
Dodatna smrtnost zbog električnog udara.
Rusija, Kazahstan
1990.–2010.
6 jedinki (u istraživanju raspona od 2082 km)
Potencijalan čimbenik, ali značenje je vjerojatno maleno.
Karyakin, 2012.
Orao krstaš Aquila heliaca
Dodatna smrtnost zbog električnog udara.
Mađarska 2001.–2009. 20 od 90 jedinki
Stopa smrtnosti od električnog udara od 22,22 % u ukupnoj smrtnosti. Unatoč gotovo dvadesetogodišnjim nastojanjima da se električni stupovi u Mađarskoj prilagode potrebama ptica, stradanje od električnog udara i dalje je među najvažnijim čimbenicima smrtnosti nekoliko vrsta ptica grabljivica, uključujući orla krstaša.
Horváth et al., 2011.
132
Orao krstaš Aquila heliaca
Dodatna smrtnost zbog električnog udara.
Bugarska 2010.–2011.
5 od 15 jedinki
Satelitskim praćenjem utvrđena stopa smrtnosti od električnog udara od 33 % u ukupnoj smrtnosti.
BSPB, 2011.
Španjolski orao Aquila adalberti
Dodatna smrtnost zbog električnog udara.
Doñana, Andaluzija, Španjolska
1974.–2009.
63 jedinke usmrćene električnim udarom
Stopa smrtnosti od električnog udara od 39,87 % u ukupnoj smrtnosti. Promjena glavnih uzroka smrtnosti između dva razdoblja, prije i nakon odobrenja obvezne uredbe o borbi protiv smrti ptica od električnog udara u regiji Andaluziji. Nakon ublažavanja došlo je do znatnog smanjenja u broju smrtnih slučajeva od električnog udara i u području Doñane (–96,90 %) i u Andaluziji (–61.95 %).
López-López, 2011.
Španjolski orao Aquila adalberti
Dodatna smrtnost zbog električnog udara.
Nacionalni park Doñana, Andaluzija, Španjolska
1957.–1989.
6 odraslih i 33 nezrele jedinke
Uzrok za 46,1 % slučajeva smrtnosti odraslih jedinki i 39,8 % slučajeva smrtnosti nezrelih jedinki.
Ferrer, 2001.
Španjolski orao Aquila adalberti
Dodatna smrtnost zbog električnog udara i sudara.
Španjolska 1989.–2004.
115 + 6 jedinki
Od slučajeva ukupne smrtnosti, 47,7 % izazvano je električnim udarom (vrijednost vjerojatno precijenjena), a 2,48 % sudarom. Jedinke koje nisu dosegle odraslu dob češće su od očekivanog smrtno stradavale od električnog udara, a ptice u drugoj i trećoj godini života češće su smrtno stradavale od električnog udara od ptica u četvrtoj i petoj godini života. Do stradanja od električnog udara najčešće je dolazilo u jesen i zimu te u područjima privremenih naseobina.
González et al., 2007.
Stepski sokol Falco cherrug
Dodatna smrtnost zbog električnog udara.
Mađarska, Slovačka, Austrija, Ukrajina, Rumunjska
2007.–2010.
5 od 71 satelitski praćenog stepskog sokola
7,0 % dokazane smrtnosti (n = 71). Samo su dokazani slučajevi uzeti u obzir pri izračunu, tako da su stvarni brojevi zasigurno veći.
Prommer, Saker LIFE, 2011.
Ogrličasta droplja Chlamydotis undulata
Dodatna smrtnost zbog sudara.
Fuerteventura, Lanzarote, Kanarski otoci, Španjolska
2008.
Procijenjeno je da je u jednoj godini smrtno stradalo 25,5 % ukupne populacije ogrličaste droplje.
Garcia-del-Rey i Rodriguez-Lorenzo, 2011.
Velika droplja Otis tarda
Dodatna smrtnost zbog sudara.
jugozapadna Španjolska
1991.–1993.
16 jedinki Ispitivani su dijelovi vodova duljine 4+8+4 km
Janss, 2000.
133
Prilog 4. Primjeri utjecaja električnih vodova na metapopulacije vrsta popisanih u Prilogu I. Direktivi o pticama
Vrsta Glavni utjecaj Lokacija Razdoblje ispitivanja
Žrtve Zaključci Ključni znanstveni članci
Bijela roda Ciconia ciconia
Dodatna smrtnost zbog električnog udara i sudara.
Njemačka – U 226 slučajeva od 1 185 pronalazaka prstenovanih ptica
Uzrok za pronalaske bile su „nadzemne žice”.
Riegel i Winkel, 1971.
Bijela roda Ciconia ciconia
Dodatna smrtnost zbog električnog udara i sudara.
Švicarska 1984.–1999.
195 od 416 pronalazaka mrtvih ptica. Veličina uzorka: 2 912 prstenovanih jedinki.
Smrtnost zbog električnih vodova važna je za bijele rode; približno jedna od četiri mlade ptice te jedna od 17 odraslih ptica svake godine smrtno stradaju zbog sudara s električnim vodovima i njima izazvanim električnim udarom.
Schaub i Pradel, 2004.
Bijela roda Ciconia ciconia
Dodatna smrtnost zbog električnog udara i sudara.
Središnja Španjolska
1999.–2000.
Pronađena je 51 jedinka smrtno stradala od električnog udara te 101 jedinka smrtno stradala od sudara.
Oko 1 % prisutnih roda uginulo je tijekom seobe nakon parenja, a od 5 do 7 % populacije tijekom zime.
Garrido i Fernández-Cruz, 2003.
Prugasti orao Aquila fasciata
Dodatna smrtnost zbog sudara.
Katalonija, Španjolska
1990.–1997.
2 od 12 jedinki koje se pare
Samim je sudarima izazvano 17 % godišnje smrtnosti, što je ozbiljan problem na razini populacije. Godišnja stopa smrtnosti odraslih jedinki ne smije prijeći iznos od 2 do 6 % kako bi populacija ostala u ravnoteži.
Manosa i Real, 2001.
Prugasti orao Aquila fasciata
Dodatna smrtnost zbog električnog udara.
Katalonija, Španjolska
1990.–1997.
6 od 12 jedinki koje se pare
Samim je električnim udarima izazvano 50 % godišnje smrtnosti, što je ozbiljan problem na razini populacije. Godišnja stopa smrtnosti odraslih jedinki ne smije prijeći iznos od 2 do 6 % kako bi populacija ostala u ravnoteži.
Manosa i Real, 2001.
Ušara Bubo bubo
Dodatna smrtnost zbog električnog udara.
Švicarska – –
Više od 50 % neprirodnih uzroka smrti izazvano je električnim udarom i sudarom. Populacija se nalazila na kritičnoj razini. Čak i nakon što bi se ublažili izvori svih neprirodnih uzroka smrti, populacija bi ovisila o doseljavanju iz obližnjih populacija.
Schaub, 2010.
Ušara Bubo bubo
Dodatna smrtnost zbog električnog udara.
Italija – –
Visoka stopa napuštanja teritorija povezana sa stradanjem od električnog udara koja ima za posljedicu populaciju niske gustoće koja se naglo smanjuje.
Sergio, 2004.
134
Vrsta Glavni utjecaj Lokacija Razdoblje ispitivanja
Žrtve Zaključci Ključni znanstveni članci
Mala droplja Tetrax tetrax
Dodatna smrtnost zbog sudara.
Portugal – –
Od sudara s nadzemnim žicama smrtno stradava 1,5 % portugalske populacije. Visok rizik od mogućeg izbjegavanja područja s električnim vodovima za prijenos (koje utječe na reproduktivnu uspješnost ograničavanjem veličine i gustoće skupina mužjaka koji se okupljaju za vrijeme parenja kako bi privukli ženke).
Silva, 2010.
135
Prilog 5. Predloženi popis vrsta koje imaju prioritet pri prevenciji i ublažavanju utjecaja električnih vodova u EU-u
U o b i č a j e n i n a z i v Znanstveni naziv
Kat
ego
rija
na
glo
bal
no
m c
rven
om
po
pis
u IU
CN
-a
Dir
ekti
va o
pti
cam
a
Žrt
ve e
lekt
ričn
og
ud
ara94
Žrt
ve s
ud
ara95
Sta
nje
oču
van
ost
i u
Eu
rop
i96
Prostorni opseg po obrascima seoba (Birdlife International, 2004.)
Crkavica Neophron percnopterus
EN I III II Nepovoljno Međukontinentalna selica na duge udaljenosti
Crvenovrata guska* Branta ruficollis EN I I II Nepovoljno Potpuna selica unutar Europe
Orao krstaš Aquila heliaca VU I III II Nepovoljno Djelomična selica unutar Europe
Španjolski orao Aquila adalberti VU I III II Nepovoljno Stanarica
Stepski sokol Falco cherrug VU I II-III II Nepovoljno Djelomična selica unutar Europe
Orao klokotaš Aquila clanga VU I II II Nepovoljno Međukontinentalna selica na kratke udaljenosti
Kudravi nesit Pelecanus crispus
VU I I II-III Nepovoljno Djelomična selica unutar Europe
Mala lisasta guska* Anser erythropus VU I I II Nepovoljno Potpuna selica unutar Europe
Crvenonoga vjetruša Falco vespertinus
NT I II-III II Nepovoljno Međukontinentalna selica na duge udaljenosti
Crvena lunja Milvus milvus NT I III II Nepovoljno Djelomična selica unutar Europe
Velika droplja Otis tarda VU I 0 III Nepovoljno Djelomična selica unutar Europe
Sup starješina Aegypius monachus
NT I III II Nepovoljno Stanarica
Crna roda Ciconia nigra I III III Nepovoljno Međukontinentalna selica na duge udaljenosti
Bijela roda Ciconia ciconia I III III Nepovoljno Međukontinentalna selica na duge udaljenosti
Ogrličasta droplja* Chlamydotis undulata
VU 0 III Nepovoljno Stanarica
Zlatovrana modrulja Coracias garrulus
NT I I-II I-II Nepovoljno Međukontinentalna selica na duge udaljenosti
Patuljasti orao Aquila pennata I III II Nepovoljno Međukontinentalna selica na duge udaljenosti
Bjelonokta vjetruša Falco naumanni I II-III II Nepovoljno Međukontinentalna selica na duge udaljenosti
Orao štekavac Haliaeetus albicilla
I III II Nepovoljno Djelomična selica unutar Europe
Eja strnjarica Circus cyaneus I III II Nepovoljno Djelomična selica unutar Europe
94 AEWA-CMS, 2011.a. 95 AEWA-CMS, 2011.a. 96 Birdlife International, 2004.
136
U o b i č a j e n i n a z i v Znanstveni naziv
Kat
ego
rija
na
glo
bal
no
m c
rven
om
po
pis
u IU
CN
-a
Dir
ekti
va o
pti
cam
a
Žrt
ve e
lekt
ričn
og
ud
ara97
Žrt
ve s
ud
ara98
Sta
nje
oču
van
ost
i u
Eu
rop
i99
Prostorni opseg po obrascima seoba (Birdlife International, 2004.)
Suri orao Aquila chrysaetos
I III II Nepovoljno Djelomična selica unutar Europe
Mala droplja* Tetrax tetrax NT I 0 III Nepovoljno Djelomična selica unutar Europe
Veliki pozviždač Numenius arquata
NT I II-III Nepovoljno Međukontinentalna selica na kratke udaljenosti
Crnorepa muljača Limosa limosa NT I II-III Nepovoljno Međukontinentalna selica na kratke udaljenosti
Crnokrila lunja* Elanus caeruleus I III II Nepovoljno Stanarica
Kostoberina Gypaetus barbatus
I III II Nepovoljno Stanarica
Prugasti orao Aquila fasciata I III II Nepovoljno Stanarica
Čaplja danguba Ardea purpurea I II II Nepovoljno Međukontinentalna selica na duge udaljenosti
Škanjac osaš* Pernis apivorus I III II Povoljno Međukontinentalna selica na duge udaljenosti
Crna lunja Milvus migrans I III II Povoljno Međukontinentalna selica na duge udaljenosti
Zmijar Circaetus gallicus
I III II Povoljno Međukontinentalna selica na duge udaljenosti
Eja livadarka Circus pygargus I III II Povoljno Međukontinentalna selica na duge udaljenosti
Bukoč Pandion haliaetus
I III II Povoljno Međukontinentalna selica na duge udaljenosti
Mali sokol Falco columbarius
I II-III II Nepovoljno Djelomična selica unutar Europe
Veliki sokol Falco rusticolus I II-III II Nepovoljno Djelomična selica unutar Europe
Euroazijska žličarka Platalea leucorodia
I II II Nepovoljno Međukontinentalna selica na kratke udaljenosti
Ždral Grus grus I I III Nepovoljno Međukontinentalna selica na kratke udaljenosti
Krški sokol Falco biarmicus I II-III II Nepovoljno Stanarica
Pršljivac Philomachus pugnax
I I II-III Nepovoljno Međukontinentalna selica na duge udaljenosti
Bjeloglavi sup Gyps fulvus I III II Povoljno Djelomična selica unutar Europe
Eja močvarica Circus aeruginosus
I III II Povoljno Djelomična selica unutar Europe
Jastreb Accipiter gentilis arrigonii
I III II Povoljno Djelomična selica unutar Europe
97 AEWA-CMS, 2011.a. 98 AEWA-CMS, 2011.a. 99 Birdlife International, 2004.
137
U o b i č a j e n i n a z i v Znanstveni naziv
Kat
ego
rija
na
glo
bal
no
m c
rven
om
po
pis
u IU
CN
-a
Dir
ekti
va o
pti
cam
a
Žrt
ve e
lekt
ričn
og
ud
ara97
Žrt
ve s
ud
ara98
Sta
nje
oču
van
ost
i u
Eu
rop
i99
Prostorni opseg po obrascima seoba (Birdlife International, 2004.)
Kobac Accipiter nisus granti
I III II Povoljno Djelomična selica unutar Europe
Riđi škanjac Buteo rufinus I III II Povoljno Djelomična selica unutar Europe
Ružičasti nesit Pelecanus onocrotalus
I I II-III Nepovoljno Međukontinentalna selica na kratke udaljenosti
Alpska snježnica* Lagopus mutus I I III Nepovoljno Stanarica
Troprsti zlatar Pluvialis apricaria I I II-III Nepovoljno Potpuna selica unutar Europe
Stepski orao Aquila nipalensis III II – Međukontinentalna selica na duge udaljenosti
Vjetruša Falco tinnunculus II-III II Nepovoljno Djelomična selica unutar Europe
Sivi sokol Falco peregrinus I II-III II Povoljno Djelomična selica unutar Europe
Ušara Bubo bubo I II-III II Povoljno Stanarica
Jastrebača Strix uralensis I II-III II Povoljno Stanarica
Mali labud Cygnus columbianus
I I II Nepovoljno Potpuna selica unutar Europe
Crna čigra Chlidonias niger I I I-II Nepovoljno Međukontinentalna selica na duge udaljenosti
Grlica Streptopelia turtur
I-II II Nepovoljno Međukontinentalna selica na duge udaljenosti
Sokol lastavičar Falso subbuteo II-III II Povoljno Međukontinentalna selica na duge udaljenosti
Prugasti pozviždač Numenius phaeopus
I II-III Nepovoljno Međukontinentalna selica na duge udaljenosti
Škanjac Buteo buteo III II Povoljno Djelomična selica unutar Europe
Ružičasti plamenac Phoenicopterus roseus
I 0 III Nepovoljno Djelomična selica unutar Europe
Kosac Crex crex I 0 II Nepovoljno Međukontinentalna selica na duge udaljenosti
Patka pupčanica Anas querquedula
I II Nepovoljno Međukontinentalna selica na duge udaljenosti
Mala ušara Asio otus II-III II Povoljno Djelomična selica unutar Europe
Vivak Vanellus vanellus I II-III Nepovoljno Djelomična selica unutar Europe
Šljuka kokošica Gallinago gallinago
I II-III Nepovoljno Djelomična selica unutar Europe
Crvenonoga prutka Tringa totanus I II-III Nepovoljno Djelomična selica unutar Europe
Grivasta guska Branta bernicla I II Nepovoljno Potpuna selica unutar Europe
Žutokljuni labud Cygnus cygnus I I II Povoljno Potpuna selica unutar Europe
138
U o b i č a j e n i n a z i v Znanstveni naziv
Kat
ego
rija
na
glo
bal
no
m c
rven
om
po
pis
u IU
CN
-a
Dir
ekti
va o
pti
cam
a
Žrt
ve e
lekt
ričn
og
ud
ara97
Žrt
ve s
ud
ara98
Sta
nje
oču
van
ost
i u
Eu
rop
i99
Prostorni opseg po obrascima seoba (Birdlife International, 2004.)
Velika lisasta guska Anser albifrons flavirostris
I I II Povoljno Potpuna selica unutar Europe
Jelolica guska Branta leucopsis I I II Povoljno Potpuna selica unutar Europe
Obična čigra Sterna hirundo I I I-II Povoljno Međukontinentalna selica na duge udaljenosti
Prepelica Coturnix coturnix I II-III Povoljno Međukontinentalna selica na duge udaljenosti
Patka žličarka Anas clypeata I II Nepovoljno Djelomična selica unutar Europe
Čaplja govedarica Bubulcus ibis II II Povoljno Djelomična selica unutar Europe
Siva čaplja Ardea cinerea II II Povoljno Djelomična selica unutar Europe
Riđa liskonoga Phalaropus fulicarius
I II-III Nije procijenjeno*
Međukontinentalna selica na kratke udaljenosti
Šljuka Scolopax rusticola
0 II-III Nepovoljno Djelomična selica unutar Europe
Oštrigar Haematopus ostralegus
I II-III Povoljno Djelomična selica unutar Europe
Guska glogovnjača Anser fabilis I II Povoljno Potpuna selica unutar Europe
Kratkokljuna guska Anser brachyrynchus
I II Povoljno Potpuna selica unutar Europe
Veliki vranac Phalacrocorax carbo
I II Povoljno Djelomična selica unutar Europe
Crvenokljuni labud Cygnus olor I II Povoljno Djelomična selica unutar Europe
Divlja guska Anser anser I II Povoljno Djelomična selica unutar Europe
Zviždara Anas penelope I II Povoljno Djelomična selica unutar Europe
Divlja patka Anas platyrhynchos
I II Povoljno Djelomična selica unutar Europe
Veliki galeb Larus marinus I II Povoljno Djelomična selica unutar Europe
Srebrnasti galeb Larus argentatus I II Povoljno Djelomična selica unutar Europe
Riječni galeb Larus ridibundus I II Povoljno Djelomična selica unutar Europe
Kokošica Rallus aquaticus 0 II Povoljno Djelomična selica unutar Europe
Mlakuša Gallinula chloropus
0 II Povoljno Djelomična selica unutar Europe
Liska Fulica atra 0 II Povoljno Djelomična selica unutar Europe
* vrste koje nisu popisane u Prinsen et al., (2011.a). IUCN = kategorije na globalnom crvenom popisu (IUCN, 2012.). EN = ugrožena vrsta (eng. endangered). VUL = osjetljiva vrsta (eng. vulnerable). NT = gotovo ugrožena vrsta (eng. near threatened).
139
Ozbiljnost utjecaja na populacije ptica (Haas et al., 2003.; Prinsen et al., 2011.):
0 = nisu prijavljena ili nisu vjerojatna stradanja ptica; I = prijavljena su stradanja, ali čini se da nije ugrožena populacija ptica; II = brojna stradanja na regionalnoj ili lokalnoj razini, ali bez značajnog utjecaja na sveukupnu populaciju vrste; III = stradanja uvelike doprinose smrtnosti vrste te joj prijeti izumiranje, regionalno ili na višoj razini.
140
Prilog 6. Usporedba postupaka u okviru ocjene prihvatljivosti, procjene utjecaja na okoliš i strateške procjene okoliša
Ocjena prihvatljivosti Procjena utjecaja na
okoliš Strateška procjena okoliša
Na koje su vrste razvojnih projekata postupci usmjereni?
Na bilo koji plan ili projekt koji će, samostalno ili u kombinaciji s drugim planovima/projektima, vjerojatno imati negativan učinak na područje mreže Natura 2000 (isključujući planove ili projekte koji su izravno povezani s upravljanjem u pogledu očuvanja područja).
Na sve projekte navedene u Prilogu I. Za projekte navedene u Prilogu II., potreba za procjenom utjecaja na okoliš utvrđuje se za svaki slučaj posebno ili na temelju pragova ili kriterija koje su odredile države članice (uzimajući u obzir kriterije u Prilogu III.).
Na sve planove i programe, ili njihove izmjene, a) koji su izrađeni za poljoprivredu, šumarstvo, ribarstvo, energetiku, industriju, prijevoz, gospodarenje otpadom, gospodarenje vodama, telekomunikacije, turizam, prostorno planiranje ili upotrebu zemljišta i kojima se određuje okvir za buduće odobravanje provedbe projekata navedenih u prilozima I. i II. Direktivi o procjeni utjecaja na okoliš ili b) za koje je, s obzirom na vjerojatan učinak na područja, utvrđeno da zahtijevaju procjenu u skladu s člankom 6. ili 7. Direktive 92/43/EEZ.
Koje je utjecaje od važnosti za prirodu potrebno procijeniti?
Ocjenu bi trebalo napraviti s obzirom na ciljeve očuvanja za određeno područje (koji se odnose na vrste / stanišne tipove za koje je to područje određeno). Utjecaje bi trebalo procijeniti kako bi se utvrdilo hoće li oni negativno utjecati na cjelovitost predmetnog područja.
Izravne i neizravne, sekundarne, kumulativne, kratkoročne, srednjoročne i dugoročne, trajne i privremene, pozitivne i negativne značajne učinke na, između ostalog, faunu i floru.
Moguće značajne učinke na okoliš, uključujući biološku raznolikost, populaciju, zdravlje ljudi, faunu, floru, tlo, vode, zrak, klimatske čimbenike, materijalnu imovinu, kulturnu baštinu, uključujući arhitektonsku i arheološku baštinu, krajobraz i međusobni odnos prethodno navedenih čimbenika.
Tko je zadužen za ocjenu/procjenu?
Dužnost je nadležnog tijela osigurati provedbu ocjene prihvatljivosti. U tom se kontekstu od nositelja projekta može zahtijevati da izvrši sve potrebne studije i da nadležnom tijelu pruži sve potrebne informacije kako bi se potonjem omogućilo da donese potpuno utemeljenu odluku. Tako nadležno tijelo može, prema potrebi, prikupiti
Nositelj projekta dostavlja potrebne informacije koje nadležno tijelo za izdavanje odobrenja za provedbu treba uzeti u obzir.
Nadležno tijelo za planiranje
141
relevantne informacije i iz drugih izvora.
Savjetuje li se s javnim/drugim tijelima?
NIje obvezno, ali se potiče („prema potrebi”).
Obvezno – savjetovanje se obavlja prije donošenja prijedloga za razvojni projekt. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi se osiguralo da se tijelima koja će vjerojatno biti zainteresirana za projekt omogući da izraze svoje mišljenje o zahtjevu za izdavanje odobrenja za provedbu. Ista se načela primjenjuju za savjetovanje s javnošću. U slučaju mogućih značajnih utjecaja na okoliš u drugoj državi članici potrebno se savjetovati s njezinim relevantnim tijelima i javnošću.
Obvezno – savjetovanje se obavlja prije donošenja plana ili programa. Tijelima i javnosti osigurava se unutar prikladnih vremenskih okvira pravovremena i djelotvorna mogućnost za izražavanje mišljenja o nacrtu plana ili programa i priloženom izvješću o okolišu prije donošenja plana ili programa ili njegova upućivanja u zakonodavni postupak. Države članice moraju odrediti tijela s kojima se treba savjetovati koja će, zbog njihovih specifičnih nadležnosti u području okoliša, vjerojatno biti zainteresirana. U slučaju mogućih značajnih utjecaja na okoliš u drugoj državi članici, potrebno se savjetovati s njezinim relevantnim tijelima i javnošću.
U kojoj su mjeri ishodi procjene obvezujući?
Obvezujući. Nadležna tijela mogu pristati na plan ili projekt tek nakon što utvrde da on neće štetno utjecati na cjelovitost područja.
Rezultati savjetovanja i informacije prikupljene kao dio procjene utjecaja na okoliš na odgovarajući se način uzimaju u obzir u postupku za izdavanje odobrenja za provedbu.
Izvješće o okolišu, kao i izražena mišljenja, uzimaju se u obzir tijekom izrade plana ili programa te prije njegova donošenja ili upućivanja u zakonodavni postupak.
KH-01-18-901-H
R-N
