Smjernice za trogodišnje razdoblje i plan rada

Gospodarsko-socijalnih vijeća na području

sjeverozapadne Hrvatske za potrebe projekta

Zajedno ka odrţivom socijalnom dijalogu-ZAKOS

Varaţdin, lipanj 2019.

2

Sadržaj

Sadrţaj……………………………………………………………………………………..2

Uvod………………………………………………………………………………… 4

1. Pojam, vrste i ciljevi socijalnog dijaloga .......................................................................... 6

2. Socijalni dijalog u industrijskim odnosima ....................................................................... 9

3. Proces evaluacije socijalnog dijaloga u Hrvatskoj .......................................................... 11

3.1. Gospodarsko-socijalno vijeće na nacionalnoj razini ........................................ 12

3.2. Gospodarsko-socijalno vijeće na regionalnoj razini ......................................... 13

3.3. Pregovaranje o kolektivnim ugovorima ............................................................ 14

3.4. Sindikalna organiziranost ................................................................................. 14

4. Socijalni dijalog u Europskoj uniji .................................................................................. 16

5.Analiza stanja tripartitnog socijalnog dijaloga ................................................................. 17

5.1. Pravni i institucionalni okvir ............................................................................. 17

5.2. Gospodarski i socijalni kontekst ....................................................................... 19

5.3. Obiljeţja socijalnog dijaloga po ţupanijama .................................................... 24

5.3.1. Varaţdinska ţupanija ................................................................................. 24

5.3.2. MeĎimurska ţupanija ................................................................................. 25

5.3.3. Koprivničko-kriţevačka ţupanija .............................................................. 25

5.4. Saţetak i zaključci analize stanja ...................................................................... 26

6. SWOT analiza tripartitnog socijalnog dijaloga ............................................................... 27

7. Izazovi tripartitnog socijalnog dijaloga ........................................................................... 31

3

8. Društveni kontekst tripartitnog socijalnog dijaloga ........................................................ 32

9. Smjernice za unapreĎenje tripartitnog socijalnog dijaloga ............................................. 35

9.1. Cilj, vizija i misija ............................................................................................. 35

9.2. Strateški ciljevi ................................................................................................. 36

9.3. Mjere i preporuke za ostvarivanje ciljeva ......................................................... 37

9.4. Saţetak i zaključci smjernica………………………………………………...38

10. Plan rada Gospodarsko-socijalnih vijeća ţupanija sjeverozapadne Hrvatske za 2020.-tu

godinu…………………… ............................................................................................ 39

Prilozi………………………………………………………………………………...41

4

Uvod

Temeljem Javnog poziva Ministarstva rada i mirovinskog sustava, a u okviru

operativnog programa „Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020.“, Varaţdinskoj ţupaniji

odobren je iznos od 679.793,81 kuna za provedbu projekta „Zajedno ka odrţivom socijalnom

dijalogu – ZAKOS.“ (Odluka Ministarstva KLASA: 910-04/16-09/77 i Ugovor o dodjeli

bespovratnih sredstava br. UP.04.2.1.03.0026).

Radi se o 100% bespovratnim sredstvima financiranim iz Europskog socijalnog fonda

koja se dodjeljuju ţupanijama za unapreĎenje tripartitnog socijalnog dijaloga izmeĎu

predstavnika poslodavaca, drţavne vlasti i sindikata.

U cilju osnaţivanja socijalnog dijaloga na regionalnoj razini i većeg uključenja

socijalnih partnera u proces oblikovanja i donošenja javnih politika, iz Europskog socijalnog

fonda financiran je projekt ZAKOS. Nositelj ovog projekta je Varaţdinska ţupanija, a

partneri na projektu su:

1. Hrvatska udruga poslodavaca

2. Sindikat tekstila, obuće koţe i gume Republike Hrvatske

3. Sveučilište u Zagrebu Tekstilno-tehnološki fakultet

4. Sveučilište Sjever

5. Agencija za razvoj Varaţdinske ţupanije

6. MeĎimurska ţupanija

7. Koprivničko-Kriţevačka ţupanija

Polazeći od toga da je ovim projektom obuhvaćeno područje triju ţupanija

(Varaţdinske ţupanije, MeĎimurske ţupanije i Koprivničko-kriţevačke ţupanije), ove

ţupanije u ovom radu ujedno se smatraju područjem Sjeverozapadne Hrvatske.

5

U okviru planiranog vremena trajanja projekta predviĎene su slijedeće aktivnosti:

- početna i završna konferencija,

- dva studijska putovanja u inozemstvo,

- četiri okrugla stola o stanju socijalnog dijaloga u tekstilnoj i koţarsko-obućarskoj

industriji, metalopreraĎivačkoj, kemijskoj i prehrambenoj industriji,

- nabava informatičke i druge opreme,

- upoznavanje jedinica lokalne samouprave Varaţdinske, MeĎimurske i

Koprivničko-Kriţevačke ţupanije s problematikom socijalnog dijaloga,

- stručna rasprava o stanju socijalnog dijaloga s Gospodarsko-socijalnim vijećima

Varaţdinske, MeĎimurske i Koprivničko-Kriţevačke ţupanije,

- odrţavanje radionica i seminara o vaţnosti socijalnog dijaloga za Gospodarsko-

socijalna vijeća Varaţdinske, MeĎimurske i Koprivničko-Kriţevačke ţupanije,

- upoznavanje mladih s problematikom socijalnog dijaloga uz odrţavanje šest

radionica na području Varaţdinske, MeĎimurske i Koprivničko-Kriţevačke

ţupanije ( u svakoj ţupaniji po 3 srednje škole i 3 fakulteta),

- izrada ankete o stanju socijalnog dijaloga na području Varaţdinske, MeĎimurske i

Koprivničko-Kriţevačke ţupanije,

- promidţbene aktivnosti o vaţnosti socijalnog dijaloga kroz objavu novinskih

članaka/portala, radio i TV-emisije.

ProvoĎenjem navedenih aktivnosti, projektom će se izravno doprinijeti kvaliteti

socijalnog dijaloga, razmjeni znanja i stjecanju iskustava koja će omogućiti ključnim

akterima ostvarenje ciljeva koji su od interesa za širu društvenu zajednicu.

Smjernice navedene u ovom dokumentu odnose se na razdoblje od 2020. do 2022.

godine dok se plan rada Gospodarsko-socijalnih vijeća odnosi na razdoblje za 2020.-tu

godinu.

6

1. Pojam, vrste i ciljevi socijalnog dijaloga

U stručnoj literaturi kao i kod istraţivača koji se bave pitanjima socijalnog razvoja,

nema suglasja oko definicije socijalnog dijaloga te se pod tim pojmom podrazumijevaju

različiti sadrţaji, a što je rezultat različite razine razvijenosti drţava i različitih oblika

uspostavljenih odnosa izmeĎu ključnih aktera u pojedinim drţavama.

Prema MeĎunarodnoj organizaciji rada, pod poimanjem socijalnog dijaloga

podrazumijeva se svaki oblik pregovora, savjetovanja ili razmjene informacija izmeĎu

predstavnika javne vlasti, poslodavaca i radnika ili samo izmeĎu poslodavaca i radnika o

pitanjima od zajedničkog interesa koja se odnose na ekonomske i socijalne javne politike.1

Već iz ove definicije proizlazi da se socijalni dijalog moţe podijeliti na bipartitni i

tripartitni.

Bipartitni socijalni dijalog podrazumijeva interakciju izmeĎu dviju strana:

predstavnika poslodavaca i predstavnika sindikata bez sudjelovanja javne vlasti te se u praksi

uglavnom poistovjećuje s kolektivnim pregovaranjem, iako moţe imati za cilj i razmjenu

informacija ili savjetovanje.

Tripartitni socijalni dijalog podrazumijeva interakciju izmeĎu tri strane: predstavnika

javne vlasti, predstavnika sindikata i predstavnika poslodavaca kao ravnopravnih sudionika u

iznalaţenju rješenja za odreĎena pitanja koja su od zajedničkog interesa.2

Za razliku od nekih drugih oblika dijaloga izmeĎu predstavnika različitih interesnih

skupina u društvu, koji se uobičajeno naziva „civilni dijalog“, u tripartitnom socijalnom

dijalogu nuţno sudjeluju predstavnici javne vlasti i predstavnici socijalnih partnera, dok u

civilnom dijalogu predstavnici javne vlasti u pravilu ne sudjeluju. Kod toga, pojam „socijalni

partneri“ prema MeĎunarodnoj organizaciji rada obuhvaća predstavnike sindikata i

predstavnike poslodavaca, ali ne i predstavnike javne vlasti što znači da se ţupanije ne

smatraju partnerom u

1 PrilagoĎeno prema: ILO (2013.) National tripartite social dialogue:an ILO guide for improved

governance. Geneva: ILO 2 PrilagoĎeno prema: ILO (2013.) National tripartite social dialogue:an ILO guide for improved

governance. Geneva: ILO

7

socijalnom dijalogu. U općem smislu, socijalno partnerstvo podrazumijeva zajedničku

predanost gospodarskom rastu i razvoju, priznanje različitih interesa meĎu stranama,

uzajamno razumijevanje i spremnost za kompromise s vlastitim interesima.

U osnovi tripartitnog socijalnog dijaloga nalazi se spremnost vlasti za uključivanjem

socijalnih partnera u proces oblikovanja javnih politika i donošenja odluka, pri čemu su

pitanja o kojima se raspravlja kod tripartitnog socijalnog dijaloga znatno šira u odnosu na

pitanja o kojima se raspravlja kod bipartitnog socijalnog dijaloga. Ovisno o interesima i

namjerama izmeĎu ključnih aktera, razine socijalnog dijaloga mogu biti različite i kretati se

od informiranja kao najniţe razine socijalnog dijaloga preko savjetovanja kao više razine

socijalnog dijaloga do pregovaranja kao najviše razine socijalnog dijaloga. Ovo prikazuje

slijedeći grafikon:

Piramida socijalnog dijaloga:

Izvor: Practical Guidebook for Social Dialogue in Croatia and the EU, 2019.

Kod informiranja kao najniţe razine socijalnog dijaloga, nema namjere uspostavljanja

suglasnosti o razvojnim pitanjima, već se samo radi o razmjeni mišljenja i stavova izmeĎu

Pregovaranje

Savjetovanje

Informiranje

8

aktera. Kod savjetovanja kao više razine socijalnog dijaloga radi se o predlaganju ideja i

planova od strane aktera te njihovoj meĎusobnoj razmjeni. Pregovaranje kao najviša razina

socijalnog dijaloga, podrazumijeva postojanje kompromisa i sporazuma u iznalaţenju

rješenja za odreĎena pitanja. U tom kontekstu za uspješan socijalni dijalog vaţno je da akteri

postignu suglasje oko ciljeva i prioriteta problema koji namjeravaju rješavati kako bi se

iznivelirala očekivanja svake od strana socijalnog dijaloga.

Ovisno o širini tema i broju sudionika, Casy i Gold (2000.) razlikuju tri tipa

socijalnog dijaloga:

1. Uski socijalni dijalog

Ovaj tip socijalnog dijaloga podrazumijeva raspravu izmeĎu sudionika o pojedinim

specifičnim pitanjima koja se izravno odnose na meĎusobne odnose kao što su primjerice

radni uvjeti, zaštita na radu ili materijalna prava zaposlenika, pri čemu predstavnici javne

vlasti mogu i ne moraju sudjelovati.

2. Široki socijalni dijalog

Ovaj tip socijalnog dijaloga podrazumijeva interakciju izmeĎu triju strana (predstavnici javne

vlasti, predstavnici sindikata i predstavnici poslodavaca) o širim ekonomskim i socijalnim

pitanjima koja su od interes za sve tri strane i posljedično se odraţavaju na kvalitetu ţivota

graĎana kao što su primjerice reforma obrazovnog sustava, mirovinska reforma ili reforma

javne uprave.

3. Sveobuhvatni socijalni dijalog

Ukoliko se u socijalni dijalog uključe i drugi akteri, razne nevladine organizacije i interesne

skupine, osim predstavnika javne vlasti i socijalnih partnera, tada se radi o sveobuhvatnom

socijalnom dijalogu. Svrha ovog dijaloga je postizanje šireg društvenog konsenzusa oko

odreĎenih pitanja koja su od interesa za čitavu zajednicu.

Socijalni dijalog po svome karakteru moţe biti destruktivan i ograničavati razvoj ili

konstruktivan i doprinositi razvoju.

9

U tom kontekstu, koristi od socijalnog dijaloga mogu biti višestruke, a prema

Ishikawu (2003.) mogu se podijeliti na one koje su posljedica samog procesa socijalnog

dijaloga i one koje proizlaze iz njegovih rezultata. Primjerice, koristi mogu biti:

smanjivanje ili sprečavanje društvenih sukoba u razdoblju krize, štrajkova ili

odlučivanja o visini plaća u pojedinim djelatnostima (zdravstvo, školstvo i sl.)

povećanje kvalitete u oblikovanju javnih politika, što meĎutim pretpostavlja

uključivanje aktera socijalnog dijaloga u sam proces donošenja javnih politika.

Poznat je slučaj Irske koja je zahvaljujući socijalnom dijalogu izmeĎu Vlade i

socijalnih partnera uspjela poduzeti značajne reforme kojima su otklanjane i smanjivane

duboke ekonomske i socijalne krize.3

U Švedskoj, nacionalni tripartitni socijalni dijalog čini temelj funkcioniranja cijelog

društveno-ekonomskog sustava te se kroz njega donose sve ključne odluke i sklapaju svi

značajniji sporazumi koji su od interesa za širu zajednicu.

Načini djelovanja socijalnog dijaloga mogu biti različiti: formalni (ureĎen zakonskom

regulativom), neformalni ( u Francuskoj se sva ključna pitanja rješavaju na neformalan način)

i kombinirani.

Tijekom 1990-tih tripartitni socijalni dijalog imao je ključnu ulogu u dinamiziranju

razvoja mnogih zemalja: od Austrije, Španjolske i Italije do Češke, MaĎarske i Slovenije.

2. Socijalni dijalog u industrijskim odnosima

Sa kategorijom socijalnog dijaloga i njegovim poimanjem često se povezuje i pojam

„industrijskih odnosa“ koji ima više različitih značenja i konotacija. U najširem smislu ovaj

pojam označava odnose izmeĎu radnika i poslodavaca u svim aspektima tih odnosa koji se

3 Primjer uspostave socijalnog pakta je Program za nacionalni oporavak iz 1987. godine koji je nastao u

vrijeme duboke ekonomske krize i kojim su se sindikati obvezali na socijalni mir u razdoblju od tri godine, a

zauzvrat im je obećan umjereni rast plaća u smanjivanju trajanja radnog tjedna za jedan sat. S druge strane,

Vlada se obvezala poduzti značajne porezne i druge reforme, dok su se poslodavci obvezali na investiranje i

otvaranje novih radnih mjesta.

10

uspostavljaju kroz bipartitni ili tripartitni socijalni dijalog, uključujući političke odluke i

zakone koji na njih utječu. U EU je poznato više modela industrijskih odnosa:

1. Anglosaksonski model,

2. Korporativistički model,

3. Mediteranski model,

4. Tranzicijski model.

Anglosaksonski model

Anglosaksonski model industrijskih odnosa obiljeţava voluntarizam, uz izraţenu

decentralizaciju kolektivnog pregovaranja i slab autoritet središnje razine na lokalne odluke

sindikata, pri čemu se sklapanje kolektivnih ugovora provodi bez odgovarajućih standarda, a

sklopljeni kolektivni ugovori često se krše i ostaju bez pravnog učinka. Ovaj model

karakterizira rascjepkanost sindikalnih organizacija, dominacija trţišnog utjecaja kod

donošenja odluka i osrednja razina sindikalne gustoće. Prisutan je u anglosaksonskim

zemljama kao što su primjerice Velika Britanija i Irska.

Korporativistički model

Dok je voluntarizam obiljeţje anglosaksonskog modela industrijskih odnosa,

korporativizam i socijalno partnerstvo obiljeţje je korporativističkog modela industrijskih

odnosa. Korporativizam je rimokatolička crkva zagovarala krajem 19. i početkom 20. stoljeća

kao sustav usklaĎivanja interesa radnika i poslodavaca, kako bi se s jedne strane smanjio

utjecaj drţave, a s druge strane izbjegli klasni sukobi. Sam termin „korporativizam“ ima

različita značenja, a u ovom kontekstu se odnosi na zajedničke napore Vlade, sindikata i

poslodavaca u oblikovanju javnih politika.

Korporativistički model industrijskih odnosa daje vaţnost granskom kolektivnom

pregovaranju, a karakterizira ga visoki stupanj centralizacije sindikalne organiziranosti i

visoka razina sindikalne gustoće. U odnosu na anglosaksonski model, prisutan je u znatno

11

većem broju zemalja kao što su: Njemačka, Austrija, Švicarska i skandinavske zemlje poput

Danske, Norveške ili Švedske.

Mediteranski model

Mediteranski model industrijskih odnosa obiljeţava izraţena politizacija sindikalne

organiziranosti i sukobi izmeĎu sindikalnih organizacija, pri čemu je u reguliranju odnosa

izmeĎu sukobljenih strana presudna uloga javne vlasti. Ovaj model karakterizira

decentralizacija i fragmentacija sindikalne organiziranosti, a prisutan je naročito u zemljama

juţne Europe kao što su primjerice Francuska, Italija, Portugal, Španjolska ili Grčka.

Tranzicijski model

Tranzicijski model industrijskih odnosa karakterističan je za zemlje u procesu tranzicije, a

obiljeţava ga kombinacija gore spomenutih modela i kao takav još uvijek nema izgraĎenu

prepoznatljivost.

3. Proces evaluacije socijalnog dijaloga u Hrvatskoj

Tripartitni socijalni dijalog u Hrvatskoj uspostavljen je devedesetih godina prošlog

stoljeća, točnije 1994. godine kada je osnovano prvo tripartitno tijelo na nacionalnoj razini

pod nazivom Gospodarsko-socijalno vijeće.

Potpisivanjem Sporazuma o osnivanju Gospodarsko-socijalnog vijeća formalizirane

su nadleţnosti njegova djelovanja u pogledu praćenja utjecaja gospodarskih kretanja na

socijalnu stabilnost, predlaganje politike plaća, davanja mišljenja o prijedlozima zakona iz

područja rada i socijalne skrbi i sl. Tijekom vremena nadleţnosti Gospodarsko-socijalnog

vijeća su proširene na druga područja kao što je primjerice davanje mišljenja na drţavni

12

proračun i sl. tako da danas Gospodarsko-socijalno vijeće formalno pokriva sva bitna

područja gospodarskog i društvenog razvoja.

3.1. Gospodarsko-socijalno vijeće na nacionalnoj razini

Gospodarsko-socijalno vijeće na nacionalnoj razini čine predstavnici Vlade,

predstavnici sindikalnih središnjica i predstavnici udruge poslodavaca kojima je utvrĎena

reprezentativnost prema odreĎenim kriterijima na rješavanju gospodarskih i socijalnih

problema.

U razdoblju od 1994. godine do danas, proces razvoja nacionalnog Gospodarsko-

socijalnog vijeća obiljeţavalo je nekoliko raspuštanja i gubitak reprezentativnosti pojedinih

aktera (što se postavlja kao uvjet sudjelovanja u tripartitnom socijalnom dijalogu) do

njegovog ponovnog obnavljanja. Od gubitka reprezentativnosti Hrvatske udruge radničkih

sindikata u lipnju 2018. godine do lipnja 2019. godine, još uvijek nije potpisan novi

Sporazum o osnivanju Gospodarskog-socijalnog vijeća sa Vladom, što ukazuje na

problematičnost funkcioniranja socijalnog dijaloga na nacionalnoj razini.

Neovisno o vladajućoj strukturi drţavne vlasti i njihovoj političkoj orijentaciji u

proteklom razdoblju Gospodarsko-socijalna vijeća na nacionalnoj razini funkcionirala su

prema istom obrascu. Osnova tog funkcioniranja je da u procesu pregovaranja oko bitnih

pitanja razvoja svaka od strana nastoji ostvariti svoje partikularne interese, što nerijetko

rezultira „neproduktivnom ravnoteţom moći“ (Bagić) meĎu akterima i u biti ograničava

razvoj.

Pregovaranje kao oblik socijalnog dijaloga često izostaje i zbog činjenice što se

velik broj zakona koji se odnose na gospodarska ili socijalna pitanja, donosi po hitnom

postupku, bez odgovarajućih konzultacija sa socijalnim partnerima.

U proteklom razdoblju, na nacionalnoj razini bilo je više pokušaja uspostave

kompromisa u pregovaranju, a kao neuspjeli pokušaji prepoznati su: ratni sporazum iz 1992.

godine, formiranje partnerstva za razvoj 2001. godine, pregovori o izmjenama Zakona o radu

13

2003. i 2004. godine, pregovori o sporazumu o usklaĎenom voĎenju politike cijena i plaća

2008/2009. godine.

3.2. Gospodarsko-socijalno vijeće na regionalnoj razini

Osim na nacionalnoj razini, Gospodarsko-socijalna vijeća kao tripartitna tijela djeluju

i na ţupanijskoj razini te su uspostavljena u svim ţupanijama uz velike razlike u stupnju

aktivnosti i sadrţaju tema o kojima se raspravlja, od tema sa lokalne razine, pa do reformi na

drţavnoj razini. Od 19 formalno aktivnih Gospodarsko-socijalnih vijeća na razini ţupanija u

2017. godini, čak njih 11 nije odrţalo niti jednu sjednicu. Razlozi tome mogu biti brojni: od

nedostatka motivacije i odgovornosti pojedinih članova Gospodarsko-socijalnih vijeća do

nepovjerenja jednih prema drugim u socijalnom dijalogu. Jedno od najaktivnijih

Gospodarsko-socijalnih vijeća na području sjeverozapadne Hrvatske, ali i šire je

Gospodarsko-socijalno vijeće MeĎimurske ţupanije kod kojeg su zamjetne i odreĎene

inicijative usmjerene na oblikovanje javnih politika na nacionalnoj i regionalnoj razini. S

druge strane, odgovora na te inicijative na nacionalnoj razini u pravilu nema.

MeĎutim, djelovanje većine Gospodarsko-socijalnih vijeća na ţupanijskoj razini

svodilo se uglavnom na razmjenu informacija i praćenje stanja u pojedinim sektorima, pri

čemu su prevladavale opće teme i sadrţaji, dok je konkretnih i razraĎenih prijedloga za

unapreĎenje stanja bilo vrlo malo. Moţe se reći da većina ţupanijskih Gospodarsko-

socijalnih vijeća funkcionira na razini informiranja, radi zadovoljenja forme, dok na razini

pregovaranja i uključivanja u proces oblikovanja ţupanijskih ili nacionalnih politika, to

funkcioniranje u potpunosti izostaje.

Manjak razmjene različitih stavova i nedostatak konstruktivnih prijedloga relevantnih aktera

u socijalnom dijalogu, oteţava rješavanje problema vezanih za gospodarski i društveni

razvoj.

Gospodarsko-socijalna vijeća Varaţdinske, MeĎimurske i Koprivničko-kriţevačke

ţupanije su savjetodavna tijela izvršne i predstavničke vlasti u ţupanijama sjeverozapadne

14

Hrvatske koja omogućuju kontinuiranu uključenost predstavnika socijalnih partnera, odnosno

sindikata i poslodavaca, u proces donošenja odluka i oblikovanja javnih politika.

Ujedno, to su tijela koja izvršnoj i predstavničkoj vlasti ţupanije predlaţu mjere i

aktivnosti za unapreĎenje gospodarskog i društvenog razvoja. Gospodarsko-socijalna vijeća

ţupanija sjeverozapadne Hrvatske omogućavaju kontinuirani dijalog izmeĎu predstavnika

javne vlasti, poslodavaca i sindikata, koji bi trebao dovesti do većeg meĎusobnog

razumijevanja te uspješnog rješavanja razvojnih pitanja.

3.3. Pregovaranje o kolektivnim ugovorima

Jedna od ključnih djelatnosti sindikata u zaštiti prava radnika je pregovaranje o

kolektivnim ugovorima. U tom kontekstu, stopa pokrivenosti kolektivnim ugovorima u

Hrvatskoj se kreće oko 53%, dok je prosječna stopa pokrivenosti kolektivnim ugovorima u

Europskoj uniji oko 62%, pri čemu je kod pojedinih zemalja (Francuska, Belgija, Austrija i

dr.) ta stopa iznad 90%. Pod poimanjem stope pokrivenosti kolektivnim ugovorima

podrazumijeva se postotak ovisno zaposlenih radnika čiji su uvjeti rada (plaća i druga

materijalna prava) odreĎena kolektivnim ugovorima izmeĎu poslodavaca i radnika. Za

razliku od nekih drugih zemalja, primjerice Norveške, u Hrvatskoj ne postoji razraĎen sustav

kolektivnog pregovaranja, već se pregovori vode na granskoj ili kućnoj razini bez utvrĎenih

standarda, pri čemu često izostaje sustav vertikalne koordinacije (unutar djelatnosti) i

horizontalne koordinacije (izmeĎu djelatnosti). Posljedice neureĎenosti sustava kolektivnog

pregovaranja i njegove fragmentacije su značajne razlike u načinu reguliranju plaća i

ostvarenja drugih materijalnih prava radnika, uključujući javni i privatni sektor.

Uz nekoliko iznimaka, jedina područja kod kojih se moţe govoriti o uspješnosti

tripartitnog socijalnog dijaloga na nacionalnoj razini su područja informiranja i dijelom

savjetovanja.

3.4. Sindikalna organiziranost

15

Prema više različitih izvora (Bagić i dr.) danas u Hrvatskoj djeluje nekoliko stotina

sindikata iz različitih djelatnosti i na različitim razinama, od kojih je oko 200 aktivno. Stopa

sindikalne gustoće u Hrvatskoj se kreće oko 30% što je više od prosječne stope sindikalne

gustoće u EU koja se kreće oko 23%, pri čemu je u skandinavskim zemljama ta stopa znatno

veća (Švedska 78,3%, Finska 79,9%, Norveška 74,8%). Pod poimanjem sindikalne gustoće

podrazumijeva se udio članova sindikata u ukupnom broju ovisno zaposlenih u odreĎenoj

populaciji. Ovisno zaposlene čine osobe koje nisu samozaposlene odnosno koje nisu vlasnici

poduzeća u kojima rade.

U razdoblju od 1994. godine do danas, hrvatsku sindikalnu scenu obiljeţavale su

značajne transformacije, praćene osipanjem članstva sindikalnih organizacija. Uzroci pada

sindikalne gustoće su višestruki i nisu samo karakteristični za Hrvatsku, već su obiljeţje i

najvećeg broja zemalja svijeta.

U slučaju Hrvatske, neki od uzroka pada sindikalne gustoće su:

globalizacijski procesi, liberalizacija trţišta i tehnološki razvoj,

proces privatizacije i prijelaz iz bivšeg komunističkog sustava na demokratski sustav,

deindustrijalizacija i pad broja zaposlenih u preraĎivačkoj industriji uz porast broja

zaposlenih u usluţnim djelatnostima,

izraţena nezaposlenost u pojedinom periodima.

Najveći broj sindikata djeluje na nacionalnoj razini i oni su udruţeni u nekoliko

reprezentativnih sindikalnih središnjica, a kao oblici sindikalnog djelovanja još se pojavljuju:

kućni sindikati koji okupljaju zaposlene unutar jednog poduzeća, granski strukovni sindikati

koji okupljaju zaposlene odreĎenih zanimanja i dr. U tom kontekstu, unutar pojedinih grana i

djelatnosti odvija se bipartitni socijalni dijalog kroz sektorska vijeća kojih je do sada u

Hrvatskoj osnovano šest. To su:

Socijalno vijeće za sektor tekstila, koţe, gume i obuće (osnovano 2010.),

Socijalno vijeće za sektor šumarstva i drvne industrije (osnovano 2010.),

Socijalno vijeće za cestovni promet (osnovano 2011.),

Socijalno vijeće za sektor ţeljezničkog prometa (osnovano 2012.),

16

Socijalno vijeće za sektor graditeljstva (osnovano 2012.),

Socijalno vijeće za sektor turizma (osnovano 2012.).

Na percepciju o uspješnom ili neuspješnom djelovanju sindikata značajno utječe i

medijska zastupljenost. Široj javnosti vidljive su aktivnosti sindikata zaposlenih preteţito u

drţavnim i javnim sluţbama, na nacionalnoj razini, dok su aktivnosti kućnih sindikata znatno

manje zastupljene, osim u slučajevima kriznih situacija u pojedinim poduzećima. U tom

kontekstu prepoznat je uspjeh sindikalnog djelovanja na području mirovinske reforme u

2019. godini. Mala i srednja poduzeća čine oko 99% udjela svih poduzeća u Hrvatskoj i

generator su rasta i zapošljavanja, a u njima je najmanje zastupljena sindikalna

organiziranost.

4. Socijalni dijalog u Europskoj uniji

Zbog različite razine socijalne razvijenosti i različitih modela socijalnog dijaloga po

pojedinim zemljama, na razini Europske unije ne postoji jedinstveni model socijalnog

dijaloga, meĎutim u većem broju zemalja on se koristi kao alat za unapreĎenje gospodarskog

i društvenog razvoja.

Na razini Europske unije, socijalni dijalog obuhvaća niz postupaka i procedura koji

omogućavaju akterima dijaloga i socijalnim partnerima sudjelovanje u raspravama i

pregovorima oko ključnih pitanja razvoja te uključivanje u donošenje odgovarajućih odluka.

Tripartitni socijalni dijalog odrţava se putem Tripartitnog socijalnog samita za rast i

zapošljavanje, koji je svojevrstan forum za dijalog izmeĎu europskih socijalnih partnera-

predstavnika sindikata i predstavnika poslodavaca sa predstavnicima institucija Europske

unije. Samit zasjeda dva puta godišnje, prije proljetnih i jesenskih zasjedanja Europskog

vijeća. Uz to, odrţavaju se redovite konzultacije na stručnoj, operativnoj i političkoj razini o

ključnim pitanjima razvoja u području obrazovanja, socijalne zaštite i gospodarskog razvoja.

Europska komisija provodi savjetovanje sa socijalnim partnerima o namjeravanoj

zakonodavnoj aktivnosti tijekom kojeg socijalni partneri mogu dati mišljenje i iznijeti svoje

primjedbe, a konačan prijedlog zakona sa izmjenama i dopunama se podnosi na usvajanje

17

Vijeću i Europskom parlamentu. Ako socijalni partneri u procesu pregovora zaključe

sporazum oko odreĎenih pitanja, mogu traţiti od Europske komisije da ga provede kao

direktivu te kada ga prihvati Vijeće, sporazum ima pravnu snagu zakona. Socijalni partneri

mogu takoĎer predloţiti da se odgovarajući sporazum provodi u skladu sa procedurama i

praksom svake drţave članice Europske unije.

Socijalni dijalog je mehanizam za ostvarivanje socijalnih prava pri čemu Europski

stup socijalnih prava ima 20 načela svrstanih u 3 kategorije:

1. Jednake mogućnosti i pristup trţištu rada

2. Pravedni radni uvjeti

3. Socijalna zaštita i uključenje u trţište rada.

5.Analiza stanja tripartitnog socijalnog dijaloga

U ovom dijelu analizirat će se pravni i institucionalni okvir te gospodarski i socijalni

kontekst djelovanja socijalnog dijaloga, pri čemu će se navesti obiljeţja socijalnog dijaloga

po ţupanijama sa prikazom rezultata ankete.

5.1. Pravni i institucionalni okvir

Tripartitni socijalni dijalog na razini ţupanija ili gradova i općina u Republici

Hrvatskoj u pravnom i institucionalnom smislu ureĎen je primarno kroz pravni i

institucionalni okvir nacionalnog tripartitnog socijalnog dijaloga.

Iako za uspostavu i djelovanje tripartitnih tijela nije nuţno postojanje zakonodavnog

okvira, te ona mogu uspješno funkcionirati kao posve neformalan proces, u Hrvatskoj je

pitanje tripartitnog socijalnog dijaloga, osnivanja i nadleţnosti Gospodarsko-socijalnih vijeća

regulirano slijedećim propisima:

a) Zakon o radu RH ( NN 93/14, 127/17),

b) Zakon o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata ( NN 93/14, 56/15),

18

c) Rješenje Povjerenstva za utvrĎivanje reprezentativnosti ( NN 59/18),

d) Sporazum o osnivanju Gospodarsko-socijalnog vijeća ( NN 89/13),

e) Odluka Komisije od 25.05.1998. o osnivanju odbora za sektorski socijalni dijalog

izmeĎu socijalnih partnera na europskoj razini,

f) Odluka Vijeća od 06.03.20013. o uspostavi Tripartitnog socijalnog samita za rast i

zapošljavanje,

g) MeĎunarodna organizacija rada ( ILO, 2013). National tripartite social dialogue: An

ILO guide for improved governance.

Zakon o radu je temeljni akt koji sluţi za regulaciju radnih odnosa izmeĎu

poslodavaca i radnika i kroz njegovu operacionalizaciju u biti se manifestiraju odnosi izmeĎu

rada i kapitala. U tom kontekstu, Franičević (2012.) utvrĎuje snaţnu segmentaciju na trţištu

rada u Hrvatskoj, u segmentu zapošljavanja i visine plaća, izraţenu kroz asimetričnost odnosa

izmeĎu javnog i privatnog sektora, te velikih i malih poduzeća.

Socijalni dijalog na ţupanijskoj i lokalnoj razini funkcionira na dobrovoljnoj bazi i za

to ne postoji nikakva zakonska osnova.

Osnivanje i djelovanje ţupanijskih i lokalnih Gospodarsko-socijalnih vijeća ureĎeno

je nacionalnim sporazumima o osnivanju i djelovanju Gospodarsko-socijalnih vijeća,

Zakonom o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata kao i odgovarajućim

sporazumima o osnivanju nacionalnog Gospodarsko-socijalnog vijeća. Pri tome ne postoji

nikakav formalni i institucionalni okvir koji ureĎuje na kojim prijedlozima javnih politika

socijalni partneri mogu biti uključeni, već to ovisi o konstelaciji odnosa i meĎusobnom

dogovoru aktera socijalnog dijaloga.

Kada su u pitanju ovlasti i djelokrug rada, odgovarajućim aktima su definirana

slijedeća zaduţenja lokalnih i ţupanijskih tripartitnih tijela:

Promicanje tripartitne suradnje u jedinicama lokalne, odnosno područne

(regionalne) samouprave

Praćenje i procjena utjecaja mjera lokalne, odnosno područne (regionalne)

politike na gospodarsku i socijalnu stabilnost, razvitak i ţivotni standard u

jedinici lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave

19

Ocjena utjecaja promjena cijena i plaća na gospodarski razvoj i stabilnost na

području jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave

Predlaganje mjera za voĎenje usklaĎene politike cijena i plaća na području

lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave

Praćenje stanja na području zapošljavanja i predlaganje mjera za poticanje

zapošljavanja i usklaĎivanja obrazovanja s potrebama trţišta rada

Razmatranje i predlaganje mjera za unapreĎenje kvalitete ţivota graĎana u

jedinicama lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave

Poticanje sklapanja kolektivnih ugovora na području jedinica lokalne, odnosno

područne (regionalne) samouprave

Davanje mišljenja o prijedlogu proračuna jedinica lokalne, odnosno područne

(regionalne) samouprave

Organizacija i provedba aktivnosti u vezi mirnog rješavanja individualnih

radnih sporova

Uspostava i razvoj suradnje, te razmatranje odreĎenih pitanja iz svog

djelokruga, s predstavnicima izvršne vlasti svih jedinica lokalne samouprave

na području lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave

Dostavljanje Gospodarsko-socijalnom vijeću na nacionalnoj razini izvještaj o

radu jednom godišnje

Suradnja s udrugama sindikata i poslodavaca na lokalnoj i nacionalnoj razini

Suradnja s nacionalnim Gospodarsko-socijalnim vijećem

UsklaĎivanje odreĎenih aktivnosti sa Samostalnom sluţbom za socijalno

partnerstvo i sl.

Za razliku od drugih zemalja (primjerice nordijskih) koje imaju slabiji institucionalni i

regulatorni okvir u odnosu na Hrvatsku, kod njih je znatno veći utjecaj socijalnih aktera na

razvojne procese, a neki od razloga tome su razvijenija kultura dijaloga i visoka razina

osobne odgovornosti.

20

5.2. Gospodarski i socijalni kontekst

Socijalni dijalog valja shvaćati kao instrument rješavanja najvaţnijih ekonomskih i

socijalnih problema na nekom području. Stoga je za ocjenu uspješnosti socijalnog dijaloga,

kao i za definiranje ciljeva i strategije djelovanja u narednom razdoblju, ključan gospodarski i

socijalni kontekst. U tom smislu, za sagledavanje gospodarskog i socijalnog konteksta koristit

će se slijedeći pokazatelji:

Gospodarski rast

Struktura gospodarstva s obzirom na veličinu

Kretanje stanovništva

Kretanje zaposlenosti i nezaposlenosti

Izvoz i uvoz

Visina plaća

Kao pokazatelj gospodarskog rasta u ovom radu koristit će se bruto domaći proizvod

po stanovniku, unatoč slabostima i ograničenjima koja sadrţi. Naime, bruto domaći proizvod

je pokazatelj rasta gospodarstva, ali ne i njegova kvalitativnog razvoja te ne ukazuje na

kretanja ţivotnog standarda. Stoga će se uz ovaj pokazatelj koristiti i drugi pokazatelji

razvijenosti kao što je indeks razvijenosti i dr.

Pod poimanjem bruto domaćeg proizvoda podrazumijeva se ukupna trţišna

vrijednost svih proizvoda i usluga stvorenih u nekoj drţavi i uključenih u financijske

transakcije u odreĎenom vremenskom periodu. U nastavku se iznosi kretanje bruto domaćeg

proizvoda i indeksa razvijenosti po ţupanijama na području sjeverozapadne Hrvatske.

Pokazatelji razvijenosti po ţupanijama

Struktura Varaţdinska

ţupanija

MeĎimurska

ţupanija

Koprivničko-

kriţevačka

ţupanija

Hrvatska

BDP/stan. 71.510 71.810 69.118 84.207

21

(2016., kn)

Odnos sa RH

-15,1

-14,7

-17,9

100,0

Indeks

razvijenosti

101,713

(III skupina)

100,502

(III skupina)

98,493

(II skupina)

Izvor: DZS, MRRFEU, 2019.

U odnosu na prosječno ostvarenje bruto domaćeg proizvoda po stanovniku na

nacionalnoj razini, sve ţupanije na području sjeverozapadne Hrvatske imaju manji bruto

domaći proizvod po stanovniku. Kada bi se promatralo kretanje bruto domaćeg proizvoda po

stanovniku u odnosu na regije Europske unije, tada se sve hrvatske ţupanije (izuzev Grada

Zagreba) nalaze u donjoj trećini razvijenosti europskih regija. Pri tome se ţupanije

sjeverozapadne Hrvatske nalaze na oko 50% razvijenosti regija Europske unije.

Od ukupno 1.342 NUTS 3 regije Europske unije, gotovo sve hrvatske NUTS 3 regije

smještene su u donjoj trećini regija EU (Eurostat).

Takvom kretanju razvijenosti znatno pridonosi i struktura gospodarstva u ţupanijama

u kojoj prevladava preraĎivačka industrija, ali i nepoticajno institucionalno i pravno

okruţenje za poduzetničko djelovanje. Na vaţnost preraĎivačke industrije ukazuju slijedeći

podaci: preraĎivačka industrija Varaţdinske ţupanije čini 52% ukupnog prihod cijelog

gospodarstva (stanje 2018.), u njoj je zaposleno 52 % od ukupno zaposlenih u gospodarstvu ,

a njen udio u izvozu Ţupanije je 80 %.

Kada je u pitanju struktura gospodarstva i trţište rada, vaţan aspekt sagledavanja

stanja predstavlja struktura poslodavaca prema veličini poduzeća uvaţavajući pri tome

kriterije veličine utvrĎene prema Zakonu o poticanju razvoja malog gospodarstva i Zakonu o

računovodstvu.

Struktura poslodavaca prema veličini (udjeli u postocima)

22

Veličina

poduzeća

Varaţdinska

ţupanija

MeĎimurska

ţupanija

Koprivničko-

kriţevačka

ţupanija

Mala i

srednja

99,7

99,0

99,8

Velika 0,3 1,0 0,2

Ukupno 100,0 100,0 100,0

Izvor: Fina, 2018/19.

Slična struktura udjela malih i srednjih poduzeća je i na nacionalnoj razini.

Vaţan aspekt sagledavanja gospodarskog i socijalnog konteksta, čini kretanje broja

stanovnika. Od krizne 2008. godine do 2017. godine, prema podacima Drţavnog zavoda za

statistiku, broj stanovnika sjeverozapadnih ţupanija smanjio se za 19.604 stanovnika ili 4,8%,

a na razini Hrvatske to je smanjenje bilo 185.174 stanovnika ili 4,3%, što ukazuje na

značajna depopulacijska kretanja, čiji uzroci mogu biti različiti (negativni demografski

trendovi i sl.).

Kretanje broja stanovnika

Broj

stanovnika

Varaţdinska

ţupanija

MeĎimurska

ţupanija

Koprivničko-

kriţevačka

ţupanija

Hrvatska

2008. 177.268

113.748

117.284

4.309.705

2017. 168.560 110.999 109.137 4.124.531

2017/2008 -5,0% -2,5% -6,9% -4,3%

Izvor: DZS, 2019.

23

Kada je u pitanju trţište rada, vaţan pokazatelj gospodarskog stanja čine podaci o

kretanju zaposlenosti i nezaposlenosti na što ukazuje slijedeća tablica:

Kretanje zaposlenosti i nezaposlenosti u 2018. godini

Pokazatelji Varaţdinska

ţupanija

MeĎimurska

ţupanija

Koprivničko-

kriţevačka

ţupanija

Hrvatska

Broj

zaposlenih

62.861 38.562 30.352 1.430.273

Stopa

nezaposlenosti

5,1 6,5 8,7 11,1

Izvor: DZS, 2019.

Podaci o broju zaposlenih odnose se na zaposlene u pravnim osobama svih oblika

vlasništva uključivo i tijela drţavne vlasti i jedinica lokalne samouprave. Stopa registrirane

nezaposlenosti izračunata je kao odnos izmeĎu broja nezaposlenih i ukupnog aktivnog

stanovništva.

Područje sjeverozapadne Hrvatske ima značajan udio u kretanju vanjskotrgovinske

razmjene Hrvatske na što ukazuju podaci iz slijedeće tablice:

Izvoz i uvoz u 2018. godini (iznosi u mln kuna)

Broj

stanovnika

Varaţdinska

ţupanija

MeĎimurska

ţupanija

Koprivničko-

Kriţevačka

ţupanija

Izvoz 9.141 5.310 2.936

Udio u prihodu

ţupanija

35% 35% 25%

Uvoz 6.399 2.720 1.825

Trgovinski

saldo

2.742 2.590 2.751

Izvor: Fina, 2019.

24

Udio izvoza navedenih ţupanija u ukupnom izvozu Hrvatske je 12%, dok je udio

trgovinskog salda ovih ţupanija u ukupnom trgovinskom saldu na nacionalnoj razini 55% .

Pri tome, Varaţdinska ţupanija već se godinama nalazi u vrhu ţupanija po ostvarenom

izvozu, a jedna je od ţupanija sa najniţim plaćama.

Kretanje bruto plaća po zaposlenom u 2018. godini

Pokazatelji Varaţdinska

ţupanija

MeĎimurska

ţupanija

Koprivničko-

Kriţevačka

ţupanija

Hrvatska

Bruto plaća 6.634 6.764 7.326 8.304

Odnos bruto

plaće prema

RH

-20,1 -18,5 -11,8 100,0

Izvor: DZS, 2019.

Bruto plaća po zaposlenom u 2018. godini kod svih promatranih ţupanija manja je u

odnosu na bruto plaću na nacionalnoj razini, a njome su obuhvaćeni zaposleni u pravnim

osobama svih oblika vlasništva uključivo i tijela drţavne vlasti i jedinica lokalne samouprave.

5.3. Obiljeţja socijalnog dijaloga po ţupanijama

U nastavku se daje pregle značajki tripartitnog socijalnog dijaloga po ţupanijama

sjeverozapadne Hrvatske.

5.3.1. Varaţdinska ţupanija

Gospodarsko-socijalno vijeće Varaţdinske ţupanije djeluje od 2002. godine s većim

ili manjim prekidima sve do danas. Od ponovnog kostituiranja Gospodarsko-socijalnog

vijeća 2015. godine pa do danas Vijeće je odrţalo svega 4 sjednice, pri čemu u 2018. godini

nije odrţana ni jedna sjednica. Razloga za to ima više.

25

U tematskom smislu, rad Gospodarko-socijalnog vijeća Varaţdinske ţupanije se moţe

podijeliti u nekoliko osnovnih tematskih skupina. Na sjednicama Vijeća najčešće se

analiziraju aktualni podaci o kretanjima u gospodarstvu i podaci na trţištu rada vezani za

kretanje zaposlenosti i nezaposlenosti. Ta tematika je prisutna na većini sjednica. Navedenim

aktivnostima se osigurava kontinuirano informiranje socijalnih partnera o kretanjima u

gospodarstvu.

Zatim slijedi informiranje o različitim aspektima kvalitete ţivota i socijalnim

pitanjima. Treća skupina tema po učestalosti se odnosi na administrativna i druga interna

pitanja relevantna za rad Vijeća, kao što je usvajanje godišnjih izvještaja, godišnjeg plana

rada, izbori na čelne pozicije itd. Iako se na sjednicama Vijeća donose i odgovarajući

zaključci te predlaţu mjere i aktivnosti za poboljšanje odreĎenih gospodarskih i društvenih

područja, gotovo svi zaključci/mjere/preporuke ostaju bez provedbe.

5.3.2. MeĎimurska ţupanija

Gospodarsko-socijalno vijeće u MeĎimurskoj ţupaniji osnovano je 21. svibnja 2002.

godine i djeluje bez prekida do danas. Odrţano je ukupno 97. sjednica te su sva tri socijalna

partnera vrlo aktivna. U ovoj godini su odrţane dvije sjednice i obiljeţili su Dan socijalnog

partnerstva. Zaključci sa sjednica, zavisno o čemu su, dostavljaju se resornim

ministarstvima, ali odgovora ili reakcije na njih obično nema.

MeĎimurska ţupanije jedna je od rijetkih ţupanija koja je zadrţala kontunuitet u

svome radu od samih začetaka. Tematika o kojoj se raspravlja slična je tematici kao i kod

Varaţdinske ţupanije. Za razliku od drugih ţupanija, Gospodarsko-socijalno vijeće ove

ţupanije predlagalo je mjere i aktivnosti za unapreĎenje javnih politika na regionalnoj i

nacionalnoj razini, koje su meĎutim ostale samo na razini prijedloga.

Zaključuje se da je na drţavnom nivou potrebno aktivirati rad Gospodarsko-

socijalnog vijeća, poboljšati suradnju ţupanijskih gospodarsko-socijalnih vijeća s

26

nacionalnim, te uz svoj savjetodavni dio, omogućiti ţupanijskim Gospodarsko-socijalnim

vijećima veći utjecaj na donošenja odluka.

No, bitno je da se aktivira rad nacionalnog Gospodarsko-socijalnog vijeća, jer gotovo

da i nema svrhe da ţupanijska gospodarsko-socijalna vijeća rade i donose odluke, a

nacionalno ne funkcionira.

Godine 2018. Gospodarsko-socijalno vijeće MeĎimurske ţupanije uputilo je Saboru,

Vladi RH i svim ministarstvima apel za tolerantnim ponašanjem, uvaţavanjem drugog

mišljenja i kulturom dijaloga.

5.3.3. Koprivničko-kriţevačka ţupanija

Gospodarsko-socijalno vijeće Koprivničko-kriţevačke ţupanije osnovano je 2008.

godine, odrţali su 19 sjednica, a zadnja je odrţana 2015. godine. Od početka osnivanja do

2015. u prosjeku su godišnje odrţavane po 2,5 sjednice Vijeća. Tematika je bila slična kao i

kod Varaţdinske i MeĎimurske ţupanije.

Zbog nemogućnost osiguranja kvoruma nije donesen plan rada za 2016. godinu i od

tada je došlo do prekida rada Gospodarsko-socijalnog vijeća.

5.4. Saţetak i zaključci analize stanja

Temeljem dosadašnjih istraţivanja kao i provedene ankete kod 301. ispitanika

socijalnog dijaloga na području Varaţdinske, MeĎimurske i Koprivničko-kriţevačke ţupanije

moţe se zaključiti kako je utjecaj socijalnog dijaloga na gospodarski i društveni razvoj ovog

područja vrlo slab.

Spomenutom anketom je utvrĎen jaz izmeĎu raspoloţivog znanja i vaţnosti pojedinih

područja bitnih za razvoj socijalnog dijaloga i to kod:

- pravnog i institucionalnog okvira,

- mogućnosti financiranja projekata,

- vještine pregovaranja,

- timskog rada,

27

- kreiranja javnih politika,

- planiranja razvoja ljudskih potencijala.

Kod ovih područja jaz u odnosu na raspoloţiva znanja prisutan je kod svih ţupanija

sjeverozapadne Hrvatske. Stoga se u zaključku izvještaja o provedenoj anketi, predlaţe

kontinuirana edukacija aktera socijalnog dijaloga o pravnom i institucionalnom okviru,

vještini pregovaranja, timskom rada i rješavanju sukoba.

Pojedina istraţivanja kao uzroke slabog utjecaja socijalnog dijaloga na proces

oblikovanja i donošenja javnih politika na regionalnoj razini navode:

ograničene kapacitete institucionalnih i stručnih kadrova socijalnih partnera,

nerazvijenu kulturu dijaloga,

neujednačenu razinu socijalnog dijaloga po ţupanijama itd.

Ograničeno djelovanje socijalnog dijaloga u Hrvatskoj i slab utjecaj na javne politike,

apostrofirano je u više izvješća Europske komisije. Tako se u izvještaju Komisije od 2018.

godine navodi: „Iako u Hrvatskoj postoji socijalni dijalog, stvarna interakcija izmeĎu

nadleţnih tijela i dionika u procesu izrade politika ograničena je i uglavnom se svodi na

iznošenje mišljenja o predloţenim Vladinim mjerama. Nadalje, rascjepkanost sindikata

ograničava njihove ukupne kapacitete za sudjelovanje u socijalnom dijalogu“ ( Europska

komisija, 2018.).

Zaključno, unatoč izgraĎenom institucionalnom okviru za djelovanje Gospodarsko-

socijalnih vijeća na razini ţupanija, utjecaj socijalnog dijaloga na razvojne procese I

suodlučivanje o javnim politikama je gotovo zanemariv.

6. SWOT analiza tripartitnog socijalnog dijaloga

SWOT analiza je kvalitativna analitička metoda kojom se u okviru njena četiri polja

odreĎuju faktori:

a) prednosti (snaga- engl. Strengths)

28

b) nedostaci ( slabosti- engl. Weaknesses)

c) prilike ( engl opportunities) i

d) prijetnje ( engl. Threats)

U konkretnom slučaju, SWOT analiza je svojevrsni pokazatelj o stanju socijalnog

dijaloga i podrazumijeva sagledavanje situacije u kojoj se socijalni dijalog nalazi, uzimajući u

obzir unutrašnje čimbenike koji se odnose na svojstva dijaloga, te vanjske čimbenike koji se

odnose na svojstva okruţenja u kojem dijalog djeluje. Na svakoj od te dvije dimenzije

potrebno je sagledati pozitivne činitelje koji olakšavaju ostvarivanje ciljeva organizacije, te

negativne činitelje koji joj oteţavaju ostvarivanje njezinih ciljeva. Na taj način se dobiva

matrica od četiri skupine činitelja; snage, u kojoj se nalaze pozitivni činitelji, slabosti, u kojoj

su grupirani unutrašnji negativni činitelji, dakle svojstva dijaloga, prilike, u kojoj su

grupirani vanjski pozitivni činitelji, dakle ona obiljeţja relevantnog okruţenja koja bi u

budućnosti mogla olakšati postizanje ciljeva I prijetnje, koje grupiraju vanjske nepovoljne

činitelje, dakle ona obiljeţja relevantnog okruţenja koja bi u budućnosti mogla oteţati

postizanje ciljeva dijaloga.

Uvaţavajući razlike po pojedinim elementima izmeĎu ţupanije u procesu socijalnog

dijaloga, u nastavku se iznosi SWOT analiza socijalnog dijaloga ţupanija na području

sjeverozapadne Hrvatske:

Snage

Kao ključne snage Gospodarsko-socijalnog vijeća mogu se istaknuti slijedeće

karakteristike:

Prihvaćanje socijalnog dijaloga od strane sviju aktera kao alata za unapreĎenje

razvoja

Transparentnost i kontinuitet informiranja socijalnih partnera o gospodarskim,

socijalnim i društvenim kretanjima na području Ţupanije

Korektni odnosi meĎu članovima Gospodarsko-socijalnog vijeća

29

Praksa uključivanja drugih relevantnih aktera i tijela u rad Gospodarsko-

socijalnog vijeća od različitih javnih sluţbi, predstavnika HGK i HOK-a do

predstavnika obrazovnih institucija i lokalne samouprave

Ţupanija moţe osigurati potrebnu administrativnu podrušku za rad Vijeća

Slabosti

Kao slabosti Gospodarsko-socijalnog vijeća mogu se istaknuti slijedeći čimbenici:

Nezainteresiranost pojedinih članova Vijeća za socijalni dijalog

Zadovoljenje forme u djelovanju Vijeća bez stvarnih sadrţaja i prijedloga za

razvoj

Nedostatak stručnih kompetencija i motivacije pojedinih članova u radu

Vijeća što za posljedicu ima slabu kvalitetu prijedloga za unapreĎenje razvoja

Nedovoljna uključenost u rad Skupština ţupanija i Gradskih/općinskih Vijeća

Neredovita praksa dijaloga o ţupanijskim gospodarskim, razvojnim i

socijalnim politikama na široj osnovi (sa obrazovnim sustavom i sl.)

Izostanak sustavnog djelovanja na rješavanju strukturnih problema relevantnih

za gospodarski i društveni razvoj, a koji se barem dijelom mogu rješavati na

regionalnoj/područnoj razini (npr. usklaĎivanje obrazovnih programa s

potrebama trţišta rada)

Izostanak sinergijskog efekta i suradnje sa Gospodarsko-socijalnim vijećima

susjednih ţupanija, kao i koordinacije sa Gospoadrsko-socijalnim vijećem na

nacionalnoj razini

Nedovoljna povezanost sa drugim radnim tijelima koja se bave gospodarskim i

društvenim razvojem

Nedovoljno izgraĎeni statistički pokazatelji u području industrijskih odnosa,

trţišta rada, migracijskih kretanja i sindikalne organiziranosti

Prilike

30

U okruţenju se mogu prepoznati slijedeći pozitivni čimbenici koji bi mogli u

budućnosti olakšati ispunjavanje ciljeva Gospodarsko-socijalnog vijeća ţupanije:

Redefiniranje modela funkcioniranja tripartitnog socijalnog dijaloga kroz

promjenu regulatornog okvira

Veća javna vidljivost socijalnog dijaloga na ţupanijskoj razini kao vaţnog

čimbenika u rješavanju gospodarskih i socijalnih problema

Dostupnost sredstava Europskog socijalnog fonda za projekte usmjerene na

osnaţivanje kapaciteta dionika socijalnog dijaloga

ProvoĎenje edukacije na ţupanijskoj i nacionalnoj razini posebno mladih s

ciljem unapreĎenja tripartitnog socijalnog dijaloga

Uspostava horizontalne i vertikalne koordinacije u djelovanju Gospodarsko-

socijalnih vijeća i zajedničko djelovanje premna Vladi

Razmjerno razvijena praksa kolektivnog pregovaranja

Korištenje dijaloga kao sredstva za eliminaciju/smanjivanje sukoba izmeĎu

udruge poslodavaca, sindikalnih središnjica i Vlade na nacionalnoj razini

Veće uključenje udruga i neformalnih organizacija u socijalni dijalog i

oblikovanje razvojnih politika

Izraţenija decentralizacija u finkcionalnom i financijskom dijelu i uspostava

regionalnog razvoja na novoj osnovi

Prijetnje

Kao nepovoljni čimbenici u okruţenju koji bi mogli imati negativan utjecaj na

djelovanje i ostvarivanje ciljeva Gospodarsko-socijalnog vijeća ţupanije mogu se prepoznati

slijedeći trendovi:

31

Nastavak dosadašnjeg modela funkcioniranja Gospodarsko-socijalnog vijeća i

izostanak promjene regulatornog okvira

Pasivnost pojedinih članova Vijeć u diskusijama i izostanak sa sjednica

Dominacija malih i mikro poduzeća u strukturi gospodarskih aktera, gdje je

mala vjerojatnost uspostave tripartitnog socijalnog dijaloga (vlasnik poduzeća

ujedno je director, zaposelnik i glavni menadţer)

Struktura gospodarstva ţupanije u kojoj prevladavaju radno-intenzivne grane

industrije kao što su tekstilna i obućarska industrija, metalska industrija i sl.

Visoka razina centralizacije Drţave i dominantan utjecaj političkih aktera u

oblikovanju i provoĎenju javnih politika na svim razinama

Nepovoljna demografska kretanja, niske plaće i slabiji standard u odnosu na

europski prosjek što dovodi do odljeva radne snage, posebno mladih i

školovanih i ima za posljedicu nedostatak radnika u pojedinim djelatnostima.

Poduzetničko okruţenje više je ograničavajuće nego poticajno (GEM

istraţivanje)

Različita očekivanja članova Gospodarsko-socijalnog vijeća o postavljenim

ciljevima

raskorak izmeĎu šreuzetih obaveza i moguće realizacije

Izostanak modernizacije sindikata i tradicionalni način djelovanja

7. Izazovi tripartitnog socijalnog dijaloga

U globaliziranom svijetu jedino što je izvjesno je neizvjesnost – nikad se ne zna kako

će neka inovacija utjecati na razvoj pojedinih poduzeća, a moguće i cijelog sektora ili kako će

se neka nova pojava financijske krize odraziti na razvoj pojedinih zemalja.

Ekonomski modeli koji počivaju na paradigmi “slobodnog trţišta” i nemiješanju

Drţave na trţišna kretanja, pokazuju značajna ograničenja i slabosti.

U Hrvatskoj model slobodnog trţišta funkcionira na način da Drţava/ Vlada

intervenira selektivno I u pravilu kada kriza već poprimi ozbiljne razmjere -slučaj Agrokor,

32

subvencije u brododogradnji, ulaganja u pojedine regije- Slavonija, reguliranje plaća

pojedinim skupinama društva ( učitelji, liječnici i sl.) i dr.

Kako bi se odrţale u globalnoj konkurentnosti, sve veći broj zemalja pristupio je

redefiniranju svojih ekonomskih modela i provoĎenju unutarnjih reformi. Sva recentna

istraţivanja (Doing Business, Svjetski gospodarski forum, Global Entrepreneurship Monitor i

dr.) unatrag nekoliko godina ukazuju na značajno zaostajanje Hrvatske u odnosu na veći broj

zemalja EU u gotovo svim područjima bitnim za razvoj (od gospodarskog rasta do razine

plaća).

Elementi stagnacije su poznati: neučinkovit pravni sustav, neefikasna drţavna i javna

uprava, promjenljiv porezni sustav i dr., ali za izvore rasta ne postoji recept.

Centralizacija Drţave još je uvijek visoka i unatoč tome što je provedena djelomična

fiskalna decentralizacija, Ţupanije egzistiraju kao nedovršene tvorevine sa ograničenim

mogućnostima u gospodarskom razvoju.

Nije dobro da se društva prepuštaju nekontroliranom rastu time što ne koriste u

potpunosti potencijal za učenje koji im je dostupana (Habernas, 1998.).

U tom kontekstu razvijene zemlje koriste Triple Helix model (Ezkowitz i

Leydesdorff, 2000.) koji povezuje sektor obrazovanja, javne vlasti i poslovni sektor radi

zajedničkog prevladavanja poteškoća. Mnoge zemlje su se implementacijom ovog modela

transformirale iz regija s razvojnim problemima u vodeće svjetske regije znanja. Primjerice,

zapadna Švedska koja je uspjela u velikoj mjeri iskoristiti EU fondove ili nizozemski

Eindhovev koji je postao jedan od najpoduzetnijih gradova Europe. Prije 100 godina Finska

je bila siromašna zemlja u kojoj se u doba Rimskog carstva umiralo od gladi, a danas je

zahvaljujući Triple Helix modelu jedna od najbogatijih i najuspješnijih zemalja svijeta,

Izazovi tripartitnog socijalnog dijaloga su slojeviti i obuhvaćaju mnoga područja:

1. neusklaĎenost obrazovnog sustava s potrebama trţišta rada,

2. nedostatak radnika u pojedinim djelatnostima,

3. demografska i migracijska kretanja,

4. kako podići konkurentnost gospodarstva?

5. kako povećati efikasnost drţavnog i javnog sektora?

33

6. kako poboljšati pravni sustav?

7. Pitanje plaća radnika i ţivotnog standarda i dr.

Sublimirajući navedene elemente, ključno pitanje rasta ostaje stvaranje poticajnog

poduzetničkog okruţenja za zapošljavanje, uvjeta za ostanak stanovništva te povećanje plaća

i ţivotnog standarda.

8. Društveni kontekst tripartitnog socijalnog dijaloga

Polazište izgradnje vizije društvenog koncepta tripartitnog socijalnog dijaloga čine

dvije ključne spoznaje, nastale kao rezultat dosadašnjih istraţivanja, a to su:

1. Socijalni dijalog utemeljen na postojećem modelu i dobrovoljnoj bazi ne

funkcionira (izuzev donekle u pojedinim ţupanijama). Gospodarsko-socijalna

vijeća na ţupanijskoj, ali i nacionalnoj razini nisu u funkciji unapreĎenja politike

gospodarskog i društvenog razvoja, već su preteţito interesno usmjerena (plaće,

mirovinski sustav i sl.)

2. Ključni element razvoja je znanje. Postojeći model Gospodarsko-socijalnih vijeća

uključuje predstavnike sindikata, predstavnike poslodavaca i predstavnike javne

vlasti, a ne uključuje predstavnike sektora obrazovanja.

Nastavno na gore navedeno predlaţe se novi koncept institucionalnog i

organizacijskog funkcioniranja Gospodarsko-socijalnih vijeća što u osnovi obuhvaća:

zakonsku obvezu osnivanja Gospodarsko-socijalnih vijeća, a ne da njihovo

djelovanje bude na dobrovoljnoj bazi.

uključenje predstavnika sektora obrazovanja u Gospodarsko-socijalno vijeće,

redefiniranje uloge Gospodarsko-socijalnih vijeća i zakonsko reguliranje

pitanja i područja odlučivanja.

34

osnaţivanje tajništva Gospodarsko-socijalnih vijeća.

U srţi djelovanja Gospodarsko-socijalnog vijeća na novim osnovama je kreativna

destrukcija (pojam koji je uveo Schumpeter), a koja uključuje stalnu promjenu i inovacije

kroz process interakcije izmeĎu dionika socijalnog dijaloga.

Vizija Gospodarsko-socijalnog vijeća budućnosti

Polazeći od toga da je smisao socijalnog dijaloga unapreĎenje gospodarskog i

društvenog razvoja, poboljšanje ţivotnog standarda i podizanje kvalitete ţivota, reforma svih

35

reformi koja ima dugovječno obiljeţje je izgradnja poticajnog okruţenja za razvoj. Ova

reforma obuhvaća sve ključne segmente koji odreĎuju razvoj: od vladavine prava i

financijskih mogućnosti do efikasnosti drţavne uprave i kvalitete obrazovnog sustava. Na

svim tim područjima provode se odreĎene reforme prema odreĎenoj dinamici i odreĎenom

intenzitetu. MeĎutim i druge zemlje provode odreĎene reforme i za podizanje razine razvoja,

oblikovanje poticajnog okruţenja iziskuje holistički pristup, interakciju i prokativno

djelovanje izmeĎu ključnih dionika koji kreiraju to okruţenje (javna vlast, obrazovni sustav,

institucije, sindikati, poslodavci). Samo stalno traţenje novih rješenja i mijenjanje postojećeg

stanja kroz kreativnu destrukciju zastarjelih i neefikasnih modela, moţe dovesti do

kvalitativnog podizanja razine razvoja.

9. Smjernice za unapreĎenje tripartitnog socijalnog dijaloga

Tripartitni socijalni dijalog na razini ţupanija sjeverozapadne Hrvatske nalazi se na

razmjerno niskoj razini, sa značajnim potencijalom za unapreĎenje. Sporazumima o

osnivanju ţupanijskih Gospodarsko-socijalnih vijeća definirana su područja koja su od

interesa za socijalne partnere, ona su konkretizirana sa temama kroz programe rada Vijeća, ili

pri tome u pravilu izostaje njihova operacionalizacija.

9.1. Cilj, vizija i misija

Cilj

Cilj socijalnog dijaloga je pomicanje teţišta s prenošenja informacija prema razvoju

vještina pregovaranja i izgradnji konstruktivnih prijedloga za unapreĎenje razvoja.

Vizija

Različitost viĎenja ciljeva socijalnog dijaloga pa čak i nepoznavanje pojedinih

članova Gospodarsko-socijalnog vijeća o radu ţupanijskih skupština i ţupana, inertnost i

izostanak predlaganja odreĎenih tema jedan je od izrazito značajnih problema u gradnji

36

pravilnog dijaloga i razvoja. Članovi Gospodarsko-socijalnog vijeća moraju shvaćati i

prihvatiti svoju obvezu za koju su imenovani za predstavnika u ţupanijsko Vijeće jer često

postoji izostanak stručnih kapaciteta i odgovornosti socijalnih partnera kojima je zadaća da se

kroz Vijeće aktivno uključe u proces oblikovanja javnih politika. TakoĎer ne postoji praćenje

provedbe usvojenih zaključaka, kao i analiza da li su odreĎene odluke donijele pozitivne ili

negativne pomake. Što se tiče samih članova Vijeća, vizija budućnosti jest njihov dodatni

angaţman, donošenje prijedloga rješenja za aktualne probleme, preuzimanje inicijative.

Misija

Gospodarsko-socijalna vijeća ţupanija sjeverozapadne Hrvatske ţele postati tijela

koja su središnji forum za dijalog, artikuliranje rješenja i stvaranje kompromisa o strateškim

razvojnim pitanjima ţupanije. Misija svakog člana Vijeća mora biti efikasno, pravodobno i

kvalitetno izvršavanje funkcija i zadataka u ciju što kvalitetnije provedbe dijaloga i jasnijeg

prijenosa potreba, pa na kraju krajeva i ţelja ciljane skupine koju član zastupa.

Naravno da dijalog dolazi i povezuje dvije strane, tako da javna uprava s druge strane

mora omogućiti participaciju Vijeća u donošenju odluka i davanju prijedloga za poboljšanje

gospodarstva i kvalitete ţivota.

9.2. Strateški ciljevi

Strateški cilj 1.: Postati središnje tijelo dijaloga na području sjeverozapadne Hrvatske s

ciljem predlaganja novih rješenja za ključne razvojne izazove na

regionlnoj i nacionalnoj razini

Cilj 1.1.: Uključivanje jedinica lokalne samouprave u rad ţupanijskog Gospodarsko-

socijalnog vijeća i zajedničko kreiranje prijedloga razvoja

Strateški cilj 2.: Povećati doprinos socijalnih partnera kvaliteti ţupanijskih razvojnih,

gospodarskih i socijalnih politika, ali i nacionalnih politika

Cilj 2.1.: Povećati kvalitetu zaključaka, prijedloga i mjera u oblikovanju javnih

politika

37

u smislu operativne razrade

Mjera 2.1.1. : U rad Gospodarsko-socijalnih vijeća birati kompetentne ljude sa

znanjem, iskustvom i odgovornošću

Mjera 2.1.2. : Omogućiti da članovi Vijeća za svoj rad primaju adekvatnu naknadu

Cilj 2.2.: Povećati javnu vidljivost rasprava i zaključaka Gospodarsko-socijalnog

vijeća

Strateški cilj 3.: Povećati utjecaj aktera sa ţupanijske razine na nacionalne javne

politike relevantne za razvoj ţupanija sjeverozapadne Hrvatske

Cilj 3.1.: Uspostaviti praksu zajedničkog uključivanja Gospodarko-socijalnih vijeća

sjeverozapadne Hrvatske u javne rasprave o relevantnim nacionalnim javnim politikama od

interesa za razvoj.

9.3. Mjere i preporuke za ostvarivanje ciljeva

Strateški cilj 1.: Postati središnje tijelo dijaloga na području sjeverozapadne Hrvatske s

ciljem predlaganja novih rješenja za ključne razvojne izazove na

regionalnoj i nacionalnoj razini

Cilj 1.1.: Povećati kvalitetu rada Gospodarsko-socijalnog vijeća i doprinos Vijeća

socijalnom dijalogu i oblikovanju javnih politika

Mjera 1.1.1: Izraditi godišnji plan odrţavanja sjednica Vijeća

Mjera 1.1.2.: Odrediti teme koje su od interesa za razvoj ţupanije (donošenje

ţupanijskog Proračuna, strateških dokumenata razvoja i sl.) sa rokovima i

nositeljima

Mjera 1.1.3. Postići suglasnost izmeĎu članva Vijeća o postavljenim ciljevima

razvoja

Mjera 1.1.4. Uspostaviti suradnju sa Gospodarsko-socilajnim vijećima drugih

ţupanija (Varaţdinske, MeĎimurske, Koprivničko-kriţevačke, Bjelovarsko-

bilogorske i Zagorske ţupanije) kod rješavanja pitanja od zajedničkog interesa i kod

nastupa prema Vladi

38

Cilj 1.2.: Uključivanje jedinice lokalne samouprave u rad Vijeća i kreiranje

zajedničkih prijedloga razvoja

Mjera 1.2.1: Odrţati godišnje minimalno jednu sjednicu sa predstavnicima

jedinice lokalne samouprave

Strateški cilj 2.: Povećati doprinos socijalnih partnera kvaliteti ţupanijskih razvojnih,

gospodarskih i socijalnih politika

Cilj 2.1.: Povećati kvalitetu zaključaka, prijedloga i mjera u oblikovanju javnih

politika u smislu operativne razrade predloţenih mjera

Mjera 2.1.1: U rad Gospodarsko-socijalnih vijeća imenovati kompetentne

ljude sa znanjem i iskustvom

Mjera 2.1.2. Omogućiti da članovi Vijeća za svoj rad primaju adekvatnu

financijsku naknadu

Cilj 2.2.: Povećati javnu vidljivost rasprava i zaključaka Vijeća

Strateški cilj 3.: Povećati utjecaj aktera s područja ţupanije sjeverozapadne Hrvatske

na nacionalne javne politike relevantne za razvoj ţupanija ovog

područja

Cilj 3.1.: Uspostaviti praksu zajedničkog uključivanja Gospodarko-socijalnih vijeća

sjeverozapadne Hrvatske u javne rasprave o relevantnim nacionalnim javnim

politikama od interesa za regionalni razvoj.

9.4. Saţetak i zaključci smjernica

Kako bi Gospodarsko-socijalno vijeće djelovao u sinergiji sa svim dionicima te pratilo

aktualna kretanja , vaţan je upravo dijalog i povezanost tih dionika. Veća povezanost

socijalnih partnera ne samo u ţupanijskim Gospodarsko-socijalnim vijećima, već i sa svim

jedinicama lokalne samouprave, a na način da one same iniciraju sjednice Vijeća sa temama i

problemima o kojima postoji potreba za razgovorom, prijedlozima i načinima rješavanja

istih. U tom kontekstu, Programe rada ţupanijskih Gospodarsko-socijalnih vijeća treba

uskladiti s ključnim temama razvoja jedinca lokalne samouprave. Upravo zbog toga je bitna

39

vidljivost rada Vijeća i upoznavanje gradova/općina o aktivnostima istog, a kako bi se više

otvorila komunikacija izmeĎu njih. U tu svrhu predlaţe se sjednica Gospodarsko-socijalnog

vijeća upravo na temu uključivanja gradova/općina u rad Vijeća, a kako bi bili informirani o

aktualnostima koje ih zanimaju, dobili odreĎene konzultacije i savjetodavne usluge. Mogu se

takoĎer osnivati i radne skupine po pojedinim područjima razvoja, ukoliko se za to pokaţe

potreba.

Za uspješan rad ţupanijskih Gospodarsko-socijalnih vijeća vaţno je osigurati

institucionalnu podršku u vidu tajništva koje će efikasno koordinirati rad svih članova Vijeća,

kao i pruţati administrativnu i stručnu podršku radu Vijeća. Tajništvo bi trebalo činiti jedan ili

više zaposlenika ţupanije kojemu je odreĎen postotak rada kroz opis poslova koji treba i

moţe izdvojiti za kvalitetno administrativno voĎenje Vijeća.

Povezanost Gospodarsko-socijalnih vijeća na ţupanijskim razinama, kao i povezanost

sa nacionalnom razinom je slaba ili čak nikakva, a što se naravno onda preslikava i na

lokalnu razinu. Potrebno je preuzeti inicijativu koordinacije minimalno ţupanijskih Vijeća u

okruţenju. Preporuča se i povezivanje sa hrvatskom zajednicom ţupanija.

Dijalog je učinkovit kada izmeĎu dionika postoji povjerenje i uvaţavanje, stoga je

vaţno imenovanje onih članova Vijeća koji mogu dati znanje, iskustvo i intelektualnu

podršku u području svog interesa, kao i biti odgovorni za rješavanje problemskih pitanja.

Danas se ne mogu osigurati uvjeti rada na isti način kako je to bilo prije 50 godina. U

tom smislu i sindikati zahtjevaju modernizaciju djelovanja, posebno u pogledu redefiniranja

ciljeva i sredstava za njihovo ostvarenje kao i u dijelu upravljanja i unutarnjeg organiziranja.

Ovim projektom kroz koji je i financirana izrada ovog dokumenta, svakako se već

sada povećao dijalog izmeĎu članova Gospodarsko-socijalnih vijeća, ne samo u ove tri

ţupanije koje su partneri na projektu, već se dijalog proširio i na Primorsko-goransku i

Istarsku ţupaniju, kroz razmjenu iskustva i znanja. Svaka dodatna komunikacija izmeĎu

članova Gospodarsko-socijalnih vijeća znači samo povećanje njihova vlastita znanja u

kreiranju aktivnosti od zajedničkog interesa u budućem razdoblju.

Gospodarsko-socijalno vijeće treba štititi i promicati gospodarska i socijalna prava,

odnosno interese zaposlenika i poslodavaca, voditi usklaĎene gospodarske, socijalne i

razvojne politike, poticati, sklapati i primjenjivati kolektivne ugovore te ih uskladiti s

40

mjerama gospodarske, socijalne i razvojne politike.

10. Plan rada Gospodarsko-socijalnih vijeća ţupanija sjeverozapadne

Hrvatske za 2020-tu godinu

Svaka ţupanija treba kroz vlastito viĎenje donositi plan i program rada djelovanja

odrţavanje sjednica Gospodarsko-socijalnih vijeća ţupanije Gospodarsko-socijalnog vijeća, a

i broj sjednica kroz godinu potrebno je uskladiti sa prioritetom i relevantnošću tema o kojima

će se raspravljati.

U okviru tema oko kojih bi bilo svrhovito da Gospodarsko-socijalno vijeće raspravlja su:

1.Prijedlog Proračuna ţupanije za iduću godinu te izrada/praćenje strateških dokumenata

razvoja (Ţupanijska razvojna strategija i dr.).

2.Odrţanje tematske sjednice o demografskim kretanjima i problematici uključivanja mladih

na trţište rada te poticanja usklaĎenja obrazovnog sustava s potrebama trţišta rada

3.Potrebno je nastaviti praksu redovitog izvještavanja i rasprave o gospodarskim kretanjima

na području ţupanije temeljem podataka iz prethodne godine; stanja u obrtništvu te malom

gospodarstvu; praćenja stanja na području zapošljavanja, stanja u gospodarskim granama

značajnima za ţupaniju; uz predlaganje konkretnih mjera i aktivnosti za unapreĎenje stanja

4.Sugerira se odrţanje tematske sjednice o utvrĎivanju načina suradnje i povezanosti

Gospodarsko-socijalnih vijeća susjednih ţupanija u rješavanju pitanja od zajedničkog

interesa. U okviru toga vaţno je utvrditi način koordinacije sa Gospodarsko-socijalnim

vijećem na nacionalnoj razini te jedinicama lokalne samouprave. U tom smislu svrhovito je

povezivanje Gospodarsko-socijalnih vijeća Varaţdinske, MeĎimurske, Koprivničko-

Kriţevačke, Bjelovarsko- Bilogorske i Krapinsko-zagorske ţupanije.

5.Predlaţe se uključenje Gospodarsko-socijalnih vijeća u pripremu i provedbu projekata

sufinanciranja iz EU fondova ili nacionalnih izvora,

6.Predlaţe se odrţanje tematsku sjednicu Vijeća na temu unapreĎenja zaštite na radu i

socijalne problematike (ţivotni standard, mirovine i sl.)

7.Sugerira se odrţavanje sjednica ţupanijskih Gospodarko-socijalnog vijeća prakticirati i u

jedinicama lokalne samouprave.

41

U rad Gospodarsko-socijalnog vijeća uključivati druga tijela i institucije te po potrebi

osnivati posebna savjetodavna tijela po pojedinim pitanjima i područjima djelovanja.

Nastaviti s kontinuiranom edukacijom članova Gospodarsko-socijalnog vijeća i mladih o

vaţnosti socijalnog dijaloga i financijskom pismenosti ( s obzirom na njihova skromna znanja

o tome) kao i drugim pitanjima.

Ustanova za obrazovanje odraslih DEFENSOR

Ravnatelj

Emilio Habulin

Prilozi:

Zaključci sa okruglih stolova i seminara

Projekt

„Zajedno ka održivom socijalnom dijalogu -

ZAKOS"

42

Seminari

"ZNAČAJ TRIPARTITNOG SOCIJALNOG DIJALOGA

ZA JEDINCE REGIONALNE I LOKALNE SAMOUPRAVE"

U okviru Europskog socijalnog fonda i Operativnog programa Učinkoviti

ljudski potencijali 2014. – 2020. „Jačanje socijalnog dijaloga - faza III.“ , Varaždinska

županija nositelj je projekta „Zajedno ka održivom socijalnom dijalogu - ZAKOS“

, a partneri su MeĎimurska i Koprivničko - križevačka županija te Tekstilno-

tehnološki fakultet, Sindikat tekstila, obuće, kože i gume, Hrvatska udruga

poslodavaca, Sveučilište Sjever i Agencija za razvoj Varaždinske županije.

Svrha projekta je doprinijeti kvaliteti i kontinuitetu socijalnog dijaloga u

sjeverozapadnoj Hrvatskoj kroz osnaživanje stručnih i administrativnih kapaciteta

svih dionika socijalnog dijaloga, odnosno voĎenje dijaloga kojim bi se razmjenjivale

informacije i osigurala intenzivna razmjena mišljenja o prijedlozima mjera za

rješavanje odreĎenih problema i iznalaženje kompromisnih rješenja.

Sukladno programu projekta održani su seminari na temu "Značaj tripartitnog

socijalnog dijaloga za jedinice regionalne i lokalne samouprave" u Varaždinu,

Čakovcu i Koprivnici, u okviru kojih su izloženi osnovni podatci o RH te

Varaždinskoj, Koprivničko - križevačkoj i MeĎimurskoj županiji, lokalnoj i regionalnoj

samoupravi u RH,razinama i vrstama socijalnog dijaloga,tripartitnom socijalnom

dijalogu, preduvjetima i važnosti socijalnog dijaloga, ciljevima tripartitnog socijalnog

dijaloga,načinu odvijanja dijaloga, ulozi vlasti u dijalogu ,izazovima za dionike i

koristima socijalnog dijaloga, praksi drugih zemalja,širem socijalnom dijalogu

,primjeru Irske ,partnerima u županijskom GSV-u,te kako ostvariti pozitivne promjene

i suradan odnos. Analizirane su i odredbe Statuta i Poslovnika o radu Županijske

skupštine , zatim su predložene odreĎene promjene radi učinkovitijeg odvijanja

tripartitnog socijalnog dijaloga . Sudionici su upoznati i s javnim politikama, načinom

njihove pripreme, rasprave, oblikovanja, provedbe i analize, načinom prevencije i

rješavanjem sukoba i konflikata , mogućim oblicima i značajem otvorenosti i

43

javnosti u radu županijskih GSV-a, te poukama korisnima za kvalitetniji socijalni

dijalog. .

U sklopu programa seminara sudionici su uz neposredni dijalog, imali i dva

individualna zadatka i dvije grupne vježbe , u okviru kojih su bili podijeljeni u tri

zatvorene grupe ( predstavnici sindikata, poslodavaca, županije) i tri mješovite

grupe. Na seminarima je uz predstavnike koji već sudjeluju u radu županijskih GSV-

a, sudjelovao i veći broj predstavnika jedinica lokalne samouprave i razvojne

agencije koji do sada nisu bili uključeni u tripartitni socijalni dijalog.

Na osnovu spoznaja o aktualnom stanju, značaju,mogućnostima, potrebama

i interesima u području razvoja tripartitnog socijalnog dijaloga u jedinicama

regionalne i lokalne samouprave, individualnog i zajedničkog rada sudionika na

seminarima te izlaganja voditelja seminara , utvrĎuje se slijedeći

Z A K L J U Č C I

Ocjena stanja

Sporazumima o osnivanju nacionalnoga GSV-a otvorena je i mogućnost

osnivanja tripartitnih tijela na nižim razinama vlasti, na razini županija kao oblika

regionalne samouprave, te na razinama gradova i općina, kao oblicima lokalne

samouprave. Navedenim sporazumima regulirano je prenošenje reprezentativnosti

sindikalnih i poslodavačkih udruga s nacionalne razine na lokalnu razinu, čime je

regulirano pitanje aktera i sudionika tripartitnog socijalnog dijaloga na lokalnoj razini.

Jedan od ključnih problema koji djeluju ograničavajuće na značajnija

postignuća županijskih GSV-ova je nedovoljno jasno razumijevanje njihove uloge u

oblikovanju županijskih javnih politika.

Županijski GSV-ovi su u proteklom razdoblju imali različiti kontinuitet i

rezultate u radu. Aktivnosti su se odnosile pretežito na razmjenu informacija, dok je

u manjem dijelu bio je pristan proces savjetovanja, odnosno suodlučivanja o javnim

politikama iz nadležnosti županija. Navedena okolnost vezana je jednim dijelom i za

ovlasti županija u području gospodarskih i socijalnih pitanja. Sporazumima o

44

osnivanju županijskih GSV-a definirana su područja koja su od interesa za socijalne

partnere, te o kojima će se informiranje i konzultiranje provoditi kroz to tijelo.

MeĎutim, unutar tako definiranih područja koje će se razmatrati na sjednicama GSV-

a nisu konkretizirane teme, prioriteti i način odvijanja procesa. Zamjetna je i

neusklaĎenost s programom rada županijskih skupština i župana, a županijska GSV-

a ne predlažu odreĎene teme navedenim tijelima. Nadalje, jedan od izrazito

značajnih problema predstavlja shvaćanje i prihvaćanje obveza od strane

imenovanih predstavnika u županijska GSV-a , te izostanak korištenja raspoloživih

stručnih kapaciteta socijalnih partnera kojima bi se aktivno uključili u proces

oblikovanja javnih politika,kao i praćenje provedbe usvojenih zaključaka.

Sadržaj i dinamika većeg broja sjednica županijskih GSV-ova nije u uskoj

vezi sa sjednicama županijskih skupština, pa se ne ostvaruje u dovoljnoj mjeri

funkcija županijskih GSV-a kao savjetodavnog tijela župana i/ili županijske

skupštine, a vezano za županijske javne politike od interesa za socijalne partnere. U

takvim okolnostima županijski GSV-ovi nedovoljno utječu na županijske javne

politike: stajališta socijalnih partnera i GSV-a nisu uključena prilikom oblikovanja

dokumenata, izostaje informiranje županijske skupštine o stajalištima tog tijela,

odnosno mišljenja i zaključci županijskih GSV-ova ostaju na toj razini.

Predstavnici županijskih GSV-a iznijeli su kao primjere dobrih postignuća u

dosadašnjem radu slijedeće :

- prijava i sudjelovanje u projektima ESF usmjerenima na jačanje

tripartitnog socijalnog

dijaloga na lokalnoj razini,

- zainteresiranost za socijalni dijalog,

meĎusobno poštovanje,uvažavanje,tolerancija i demokratska atmosfera,

- razvijanje kulture socijalnog dijaloga,

- zajednički odabir najaktualnijih tema,

45

- donošenje usuglašenih zaključaka s ponudom rješenja,

- suradnja i edukacija u okviru seminara i radionica,

- posredovanje kod rješavanja sporova na mikro razini,

- uspješno posredovanje na usklaĎivanju plaća u ustanovama

predškolskog odgoja,

- javna rasprava i usuglašeni stavovi o izmjenama i dopunama Zakona o

radu.

Sudionici seminara su naznačili i o kojim bi temama bilo najbolje raspravljati

u okviru županijjskih GSV-a te ih uključiti u godišnji program rada :

- o stanju u pojedinim tvrtkama,

- o poticajima i natječajima,

- o obrazovanju i deficitarnim zanimanjima,

- o strateškim projektima,

- o županijskoj razvojnoj strategiji,

- županijskom proračunu,

- usklaĎivanju obrazovanja s potrebama tržišta rada,

- demografskoj politici i mjerama,

- utjecaju primanja na životni standard,

- poreznoj politici i rasterećenju realnog sektora,

- poticanju kolektivnog pregovaranja ,

- investicijama,

- iseljavanju radne snage i mjerama zadržavanja u lokalnim sredinama,

- prihvatu strane radne snage,

- pozitivnim primjerima drugih zemalja i implementaciji u našim sredinama,

- pripremi i provedbi projekata i povlačenju sredstava EU,

- o uključivanju u zajednicu socijalno isključenih skupina,

- kontroli korištenja sredstava socijalne pomoći i sankcijama za zlouporabu,

- cijenama komunalnih usluga i naknada,

- cijeni boravka djece u predškolskim ustanovama.

46

S druge strane, sudionici seminara su identificirali i niz problema i slabosti u

svojemu dosadašnjem radu :

- pasivnost i slab odziv članova na sjednice , njihovo formalno članstvo i

nedovoljan

angažman u radu,

- neuvažavanje mišljenja GSV-a,

- utjecaj nacionalne politike na lokalnu samoupravu,

- GSV-e nema utjecaja na kreiranje javnih politika ,

- izostanak financijske naknade članovima GSV-a i motivacije,

- nedostatak resursa ,

- izostanak odgovora s nacionalne razine na postavljena pitanja, prijedloge i

zaključke,

- nedovoljan utjecaj na zakonodavna rješenja od interesa za lokalnu sredinu i

socijalne

partnere

- nedovoljna komunikacija izmeĎu županijskih i nacionalnog GSV-a uz

izostanak

kontinuiteta u vertikalnoj povezanosti i suradnji s odreĎenim državnim

tijelima .

Sudionici seminara iznijeli su i odreĎena mišljenja,što bi bilo važno učiniti da

bi se ojačao tripartitni socijalni dijalog:

- jedinice lokalne samouprave uključiti u rad županijskih GSV-a,

- sva županijska područja ravnomjerno razvijati,

- osigurati veći utjecaj lokalne samouprave na obrazovanje i zdravstvo,

- aktivirati nacionalni GSV-e,

- GSV-e bi trebao imati šire ovlasti od savjetodavne uloge,

- povećati broj neformalnih susreta dionika tripartitnog socijalnog

dijaloga,uključiti u

47

socijalni dijalog širi krug gospodarstvenika,sindikata,jedinica lokalne

samouprave ,

- poticanjem na sklapanje kolektivnih ugovora osigurati radnu perpektivu

radnika i smanjiti

odlazak iz RH,

- osnažiti rad županijskih GSV-a i vještine njegovih članova putem edukacija i

načina

djelovanja,

- primjenjivati više komunikacije i koordinacije,

- pokazati političku volju i spremnost na uvažavanje savjetodavnog mišljenja

GSV-a.

Županijski GSV-ovi često raspravljaju o nacionalnim javnim politikama, te

upućuju vlastita očitovanja ili zahtjeve odreĎenim tijelima na nacionalnoj razini.

MeĎutim, izostaje povratna informacija, što uzrokuje nezadovoljstvo zbog

neuvažavanja značenja županijskih GSV-ova. Dionici smatraju da bi županijska

GSV-a , trebala biti neposrednije uključena u konzultacije o pojedinim nacionalnim

javnim politikama, posebice zbog njihova odraza na regionalnu i lokalnu razinu.

Prijedlozi za unapreĎivanje tripartitnog socijalnog dijaloga u jedinicama

regionalne i lokalne samouprave

Tripartitni socijalni dijalog je sredstvo utjecaja socijalnih partnera na javne

politike koje donose vlasti, pri čemu priprema, donošenje te praćenje i evaluaciju

javnih politika izravno utječe na kvalitetu i postignuća tripartitnog socijalnog

dijaloga.

Budući je glavna svrha projekta "Zajedno ka održivom socijalnom dijalogu

ZAKOS" stvaranje preduvjeta za unapreĎenje tripartitnog socijalnoga dijaloga na

regionalnoj i lokalnoj razini kroz analizu dosadašnjih iskustava i postignuća, te

48

razmjenu iskustava,

tijekom seminara su predložene glavne smjernice promjena koje je potrebno

poduzeti kako bi se unaprijedili funkcioniranje i postignuća tripartitnog socijalnog

dijaloga. Preporuke predstavljaju dobru osnovu za daljnje zajedničko djelovanje na

unapreĎenju tripartitnih odnosa.

Unutar svakog pojedinog partnera koji sudjeluje u ttripartitnom socijalnom

dijalogu potrebno je imenovanjem kadrova osigurati redovitost, učinkovitost rada i

suradnje u županijskim GSV-a, te uspostaviti unutrašnju koordinaciju radi

pravodobne i kvalitetne pripreme za aktivno sudjelovanje.

Uz odgovarajuće institucionalne uvjete, razumijevanje uloge i zajedničkih

interesa, preduvjet za konstruktivan, odgovoran i učinkovit socijalni dijalog te

vidljiv doprinos ključnih dionika u socijalnom dijalogu predstavlja jačanje stručnih i

kadrovskih kapaciteta. Svi dionici imaju obvezu djelovati na razvoju vlastitih

kapaciteta i kompetencija za konstruktivno i sadržajno sudjelovanje u procesima

socijalnog dijaloga.

Potrebno je razmotiti i povećanje broja imenovanih predstavnika socijalnih

partnera i županije u županijskim GSV – a, s ciljem obuhvata najvažnijih područja iz

djelokruga sadržaja rada, pri čemu je uz stručnu i predstavničku razuinu , važno

razumijevanje, opredjeljenje i predanost svakog pojedinca ostvarivanju ciljeva

zajedničke suradnje. Programe rada županijskih GSV-a nužno je uskladiti s ključnim

temama razvoja jedinca lokalne samouprave. U godišnjem programu rada GSV-a

predlaže se utvrditi način suradnje za svaku temu (informiranje,

konzultacije,savjetovanje) te rokove, nositelje pripreme i način sudjelovanja u

pripremi plenarne rasprave. Stručne predstavnike socijalnih partnera predlaže se

uključiti u ranu fazu pripreme odreĎenih lokalnih javnih politika kroz imenovanje u

radne skupine. Sjednice županijskih GSV – a poželjno je održavati "kružno" u

jedinicama lokalne samouprave, a početi s gradovima te nastaviti s općinama. Cilj je

njihovo uključivanje i bolje razumijevanje značaja tripartitnog socijalnog dijaloga te

49

otvaranje mogućnosti posrednog sudjelovanja.

Za uspješno odvijanje suradnje od presudne je važnosti razvijati i njegovati

kulturu socijalnog dijaloga u komuniciranju, meĎusobno poštovanje, utvrĎivanje

zajedničkih ciljeva, suradan pristup u rješavanju konflikata i sporova, voĎenje

dijaloga u okviru institucionalnih tijela te kontinuirano poticanje i usmjeravanje

razvoja partnerskih odnosa na formalan i neformalan način.

Kultura i kvaliteta dijaloga izravno je vezana uz kvalitetu procesa oblikovanja

javnih politika. Bez unapreĎenja kvalitete općeg procesa oblikovanja javnih politika,

nije moguće unaprijediti kvalitetu rasprave unutar županijskih GSV-a. UnapreĎenje

sustava oblikovanja, donošenja, provedbe i evaluacije javnih politika zahtijeva od

svih sudionika toga procesa, raspolaganje odgovarajućim kapacitetima, znanje i

informacije kako bi se mogli uključiti po načelu argumentacije utemeljene na

činjenicama. Partneri u tripartitnom socijalnom dijalogu trebaju razvijaju vlastite

kapacitete (pojedinačno i zajednički) za praćenje primjene javnih politika i njihovu

evaluaciju.

Regionalni razvoj, različitosti, mogućnosti, prilike i izazovi u području

kreiranja povoljnog poduzetničkog ambijenta, razvoja potrebnih potpornih „servisa“

za zaposlene osobe, utjecaja na gospodarski, socijalni i društveni razvoj otvaraju

potrebu daljnjeg jačanja, razvoja i unapreĎenja suradnje predstavnika sindikata,

poslodavaca i lokalnih vlasti na razini županija u okviru županijskih GSV-a.

Moguće teme tripartitnog socijalnog dijaloga u okviru programa rada županijskih GSV-a mogle bi biti :UsklaĎivanje obrazovanja s potrebama tržišta rada (analiza, istraživanje, mjere), Implementacija mjera aktivne politike zapošljavanja na području jedinica lokalne samouprave , Lokalni porezi, mjere i drugi poticaji za potporu razvoju poduzetništva i zapošljavanja, Demografske mjere na razini jedinica lokalne samouprave ,Migracijska politika i mjere, Stambena politika u jedinicama lokalne samouprave (koncept stanova za najam, poticaji,....), Deficitarni kadrovi i poticaji,Zbrinjavanje otpada,Poduzetnička klima i konkurentnost jedinica lokalne samouprave, Zdravstvena skrb na području županije,Razvoj uslužnih servisa na području JLS ( skrb o najmlaĎima, starijima,...), Inkluzija odreĎenih društvenih skupina u zajednicu, Program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države,te druga pitanja od životnog interesa za graĎane, radnike, poduzetnike i cjeloviti gospodarski, socijalni i društveni razvitak županije.

50

Socijalni partneri i predstavnici lokalnih vlasti u oblikovanju ključnih lokalnih tema trebali bi razmotriti stanje i analizirati alternativne scenarije ( ono što bi moglo biti), utvrditi zajedničku viziju (ono što bi se moglo ostvariti) , te uspostaviti kontinuirano zajedničko djelovanje na ostvarivanju vizije .

Za uspješan rad županijskih Gospodarsko-socijalnih vijeća od izrazitog je

značaja osigurati odgovarajuću institucionalnu podršku u vidu administrativne

službe tj. tajništva koje će efikasno koordinirati rad svih članova GSV-a te nadležnih

službi i tijela. Tajništvo treba služiti za administrativnu, i posebice stručnu pripremu i

podršku radu županijskih GSV-a, ali i kao tijelo preko kojega se može odvijati

koordinacija aktivnosti i komunikacija meĎu članovima GSV-a, čiji su predstavnici

zastupljeni u županijskim GSV-a. Slijedom toga, tajništvo bi trebali činiti zaposlenici

županijskih ureda u čijem su djelokrugu teme od interesa za socijalne partnere i

proces tripartitnog dijaloga ( gospodarstvo, zdravstvo, obrazovanje ).

Posebnu pozornost potrebno je usmjeriti na izradu i donošenje, te

usklaĎivanje i praćenje provedbe godišnjih planova aktivnosti županijskih GSV-a.

Potrebno je osigurati vidljivost županijskih GSV-a neposrednim informiranjem

članova udruga sindikata i poslodavaca te graĎana. U cilju osvješćivanja o važnosti

socijalnog dijaloga i promicanja vrijednosti suradnje poželjno je organizirati tiskovne

konferencije i Dane otvorenih vrata županijskih GSV-a ( npr. u sklopu programa

obilježavanja Dana županije) uz organizirani dolazak studenata završih godina

fakulteta i visokih škola te završih razreda srednjih škola kako bi se buduće

generacije upoznalo s tripartitnim socijalnim dijalogom i njegovom svrhom.

Istovremeno je potrebno uspostaviti informiranje i putem internetskih stranica

županija (MeĎimurska županija to čini) , udruga sindikata i poslodavaca te

komunikaciju putem društvenih mreža i na takav način promicati značaj tripartitnog

socijalnog dijaloga i njegove pozitivne učinake.

Budući da na razini RH nije uspostavljena meĎusobna suradnja izmeĎu

51

županijskih GSV-a kao niti izmeĎu njih s nacionalnim GSV-em , predlaže se

uspostaviti koordinaciju svih županijskih GSV-a (izabrati s mandatom od 2 godine

predsjednika, dopredsjednike) te organizirati odgovarajuće radne susrete,tematske

rasprave ,edukacije, razvijati suradnju s nacionalnim GSV-om i dr.). Navedena

Koordinacija može ostvariti suradnju i s Hrvatskom zajednicom županija i Udrugom

gradova RH (usklaĎivanje odreĎenih stajališta,poticaj osnivanju i radu lokalnih GSV-

a), te organizirano i izravno djelovati na osviješćivanju državnih tijela o postojanju

,djelovanju, ulozi i prijedlozima županijskih GSV-ova.

Nadalje, u cilju redovite razmjene iskustava i tješnije suradnje na regionalnoj

osnovi županijskih GSV-ova, bilo bi korisno organizirati tematske susrete

(primjerice, teme koje su specifične za pojedine regije te nadilaze pojedine županije,

kao što su, primjerice, teme vezane uz gospodarstvo,tržište rada, obrazovanje,

turizam, poljoprivredu itd.).

U razmatranju i oblikovanju javnih politika korisno je pokazati otvorenost za

dijalog o odreĎenim temama s drugim relevantnim čimbenicima kao npr. udrugama

civilnog društva (poljoprivrednici,umirovljenici, mladi,.zeleni,..), a navedeno je

moguće ostvariti institucionalnim osnivanjem Foruma za socijalni dijalog +.

Županijska Gospodarsko-socijalna vijeća potrebno je uključiti u proces konzultacija o

nacionalnim politikama (javnim politikama, strategijama i dr.) koje imaju izravne

posljedice po lokalne odnosno županijske javne politike , kako bi pri formuliranju

odreĎenih stajališta bili uključeni i prijedlozi županijskih GSV-a . Navedeno je

moguće ostvariti putem nazočnosti sjednicama nacionalnog GSV-a predstavnika

Koordinacije županijskih GSV-a, zatim, kroz predlaganje tema za raspravu ,

očitovanja i upućivanja prijedloga , mišljenja i stajališta, kao i organizaciju radnih

sastanaka na lokalnoj razini uz sudjelovanje odgovarajućih predstavnika

predlagača i drugih dionika.

52

Imajući u vidu promjenjivost imenovanih i uključenih predstavnika u svakom

ciklusu nakon završetka lokalnih izbora i konstituiranja predstavničkih tijela, u

pripremi nastavka radfa prije početka rada županijskih GSV-a, potrebno je održati

radionicu za predstavnike županijskih i lokalnih vlasti o važnosti i ulozi tripartitnog

socijalnoga dijaloga u oblikovanju županijskih, odnosno lokalnih javnih politika. Za

šire sastave predstavnika socijalnih partnera na razini županija i jedinica lokalne

samouprave takoĎer je potrebno organizirati prezentacije o ulozi županijskih i

lokalnih GSV-ova, prije svega kao instrumenata njihova utjecaja putem imenovanih

predstavnika u GSV-ovima na županijske, odnosno lokalne javne politike. Na takav

način nužno je osigurati njihovo upoznavanje s institucionalnim ustrojem socijalnog

dijaloga, njihovom osobnom ulogom kao i ulogom drugih dionika u procesu

oblikovanja i donošenja javnih politika.

O odreĎenim temama poželjno je organizirati susrete s predstavnicima

jedinica lokalne samouprave , oko nacionalnih javnih politika od interesa za županije

organizirati tematske rasprave s predstavnicima nadležnih državnih tijela, jedinica

lokalne samouprave,saborskim zastupnicima iz izborne jedinice i dr.

Socijalni dijalog i partnerstvo predstavljaju najučinkovitiji način pronalaženja

zajedničkih rješenja i oblikovanja prijedloga mjera kojima se otvara perspektiva

razvoja, zapošljavanja, socijalne sigurnosti te promovira socijalna uključenost,

socijalna pravda i solidarnost. Socijalnim dijalogom moguće je postići društveni

konsenzus o ključnim politikama,ciljevima,rokovima i načinu njihove provedbe uz

stalno praćenje i ocjenu postignutih učinaka.

Temelji učinkovitog socijalnog dijaloga nalaze se u povjerenju, toleranciji, uvažavanju,

privrženosti svih dionika, i opredjeljenju za usklaĎivanje posebnih i općih interesa, te

spremnosti na preuzimanje ne samo prava , već i obveza i odgovornosti.

Odgovornim socijalnim dijalogom i aktivnim sudjelovanjem svih dionika

moguće je ojačati pojedinačne i zajedničke pozicije aktera, otkloniti prisutne slabosti,

53

tražiti produktivna, zajednička rješenja za probleme i izazove te preuzeti odgovornost

za dijeljenje zajedničke sudbine.

Rezultati zajedničkog rada na održanim seminarima u okviru ovog projekta

doprinijeti će osnaživanju kapaciteta dionika na županijskoj razini za aktivno

sudjelovanje u tripartitnom socijalnom dijalogu, pomoći će u stvaranju zajedničke

predodžbe i razumijevanju socijalnog dijaloga ,njegovih prednosti,koristi i izazova te

kvalitetnijem planiranju,izradi i provedbi aktivnosti od zajedničkog interesa u

narednom razdoblju. Time će se ostvariti učinkovitije zastupanje interesa članova

udruga sindikata i poslodavaca putem suradnje s predstavnicima županija, na višu

razinu podići će se meĎusobni dijalog, razumijevanje i motivacija te će se osigurati

širi utjecaj i doprinos ostvarenju ciljeva gospodarsko-socijalne politike.

Vitomir Begović

ZAKLJUČAK

sa okruglog stola pod nazivom

„ Socijalni dijalog u prehrambenoj industriji - mogućnosti i perspektive“

1. Polazeći od iznijetih mišljenja sa okruglog stola, sudionici okruglog stola ocjenjuju da

je socijalni dijalog na ovom području na vrlo niskoj razini sa slabim utjecajem na

proces donošenja odluka kao i kreiranja javnih politika.

2. Zbog vaţnosti odrţanja prehrambene industrije za ovaj kraj, sudionici okruglog stola

smatraju potrebnim unaprijediti socijalni dijalog izmeĎu predstavnika poslodavaca,

sindikata i javne vlasti pri čemu ima puno prostora za poboljšanje.

3. Radi podizanja socijalnog dijaloga na višu razinu, sudionici okruglog stola smatraju

potrebnim osnaţiti djelovanje Gospodarsko-socijalnih vijeća u svim segmentima i

kroz zajednički nastup utjecati na proces donošenja odluka i kreiranja javnih politika.

4. Zajedničkim i kontinuiranim aktivnostima svih dionika potrebno je provoditi

dugoročne mjere za podizanje atraktivnosti čitavog sektora kojeg se primarno

karakterizira problematičnim i sektorom s najniţim plaćama. U tom smislu, posebno

je vaţno fokusirati se na mjere na regionalnoj razini i koje se odnose na podizanje

motiviranosti za strukovna zanimanja kroz promotivne kampanje i sl., a potom i na

54

mjere koje se odnose na unapreĎenje cjelokupnog poduzetničkog okruţenja

(rasterećenje sektora kroz porezni sustav, povećanje plaća i dr.)

5. Ovaj zaključak posluţit će kao platforma u izradi Programa i smjernica rada

Gospodarsko-socijalnih vijeća na području Sjeverozapadne Hrvatske za trogodišnje

razdoblje u okviru kojeg će se detaljnije razraditi prijedlog mjera za unapreĎenje

socijalnog dijaloga na ovom području.

Ivan Biškup

ZAKLJUČAK

sa okruglog stola pod nazivom

„ Socijalni dijalog u metaloprerađivačkoj industriji- mogućnosti i perspektive“

1. Polazeći od iznijetih mišljenja sa okruglog stola, kao i rezultata dosadašnjih istraţivanja

o stanju socijalnog dijaloga na području Sjeverozapadne Hrvatske, sudionici okruglog

stola ocjenjuju da je socijalni dijalog na ovom području na vrlo niskoj razini sa slabim

utjecajem na proces donošenja odluka kao i kreiranja javnih politika, pri čemu je razina

socijalnog dijaloga po ţupanijama različita.

2. Zbog vaţnosti same odrţivosti ali i povećanja učinkovitosti metalnopreraĎivačke

industrije za ovaj kraj, sudionici okruglog stola smatraju potrebnim unaprijediti

socijalni dijalog izmeĎu predstavnika poslodavaca, sindikata i javne vlasti, ali i

obrazovnih institucija, pri čemu ima puno prostora za poboljšanje i kreiranje modela

bolje meĎusobne suradnje i djelovanja.

3. Radi podizanja socijalnog dijaloga na višu razinu, sudionici okruglog stola smatraju

potrebnim osnaţiti djelovanje Gospodarsko-socijalnih vijeća u svim segmentima i kroz

zajednički nastup utjecati na proces donošenja odluka i kreiranja javnih politika.

4. Kao najvaţnije izazove socijalnog dijaloga u metalopreraĎivačkoj industriji, sudionici

okruglog stola ocjenjuju: nedostatak radne snage, radno-intenzivnu djelatnost,

neatraktivnost sektora, nedostatak obrazovne strukture, pristup financijama i mogućnosti

regionalne podrške. U tom kontekstu sudionici okruglog stola zalaţu se za jačanje

suradnje svih dionika socijalnog dijaloga uključivo i obrazovni sektor.

55

5. Zajedničkim i kontinuiranim aktivnostima svih dionika potrebno je provoditi dugoročne

mjere za podizanje atraktivnosti čitavog sektora, a posebno je vaţno fokusirati se na

mjere na regionalnoj razini koje se odnose na podizanje motiviranosti za strukovna

zanimanja kroz promotivne kampanje i sl., a potom i na mjere koje se odnose na

unapreĎenje cjelokupnog poduzetničkog okruţenja (rasterećenje sektora kroz porezni

sustav, povećanje plaća i dr.)

6. Ovaj zaključak posluţit će kao platforma u izradi Programa i smjernica rada

Gospodarsko-socijalnih vijeća na području Sjeverozapadne Hrvatske za trogodišnje

razdoblje u okviru kojeg će se detaljnije razraditi prijedlog mjera za unapreĎenje

socijalnog dijaloga na ovom području.

Ivan Biškup

ZAKLJUČAK

sa okruglog stola pod nazivom

„ Socijalni dijalog u tekstilnoj i kožarsko-obućarskoj industriji- mogućnosti i

perspektive

1. Polazeći od iznijetih mišljenja sa okruglog stola, kao i rezultata ankete o stanju

socijalnog dijaloga na području Sjeverozapadne Hrvatske, sudionici okruglog stola

ocjenjuju da je socijalni dijalog na ovom području na vrlo niskoj razini sa slabim

utjecajem na proces donošenja odluka kao i kreiranja javnih politika.

2. Zbog vaţnosti same odrţivosti ali i povećanja učinkovitosti tekstilne i koţarsko-

obućarske industrije za ovaj kraj, sudionici okruglog stola smatraju potrebnim

unaprijediti socijalni dijalog izmeĎu predstavnika poslodavaca, sindikata i javne vlasti,

ali i obrazovnih institucija, pri čemu ima puno prostora za poboljšanje i kreiranje

modela bolje meĎusobne suradnje i djelovanja.

3. Radi podizanja socijalnog dijaloga na višu razinu, sudionici okruglog stola smatraju

potrebnim osnaţiti djelovanje Gospodarsko-socijalnih vijeća u svim segmentima i kroz

zajednički nastup utjecati na proces donošenja odluka i kreiranja javnih politika.

4. Kao inicijativa za jačanje cjelokupne suradnje i djelovanja u području socijalnog

dijaloga, ali i drugih problematika koje se veţu uz poslovanje i djelovanje tekstilne i

koţarsko - obućarske industrije je upravo kontinuirana, otvorena suradnja svih dionika.

56

5. Zajedničkim i kontinuiranim aktivnostima svih dionika potrebno je provoditi dugoročne

mjere za podizanje atraktivnosti čitavog sektora kojeg se primarno karakterizira

problematičnim i sektorom s najniţim plaćama. U tom smislu, posebno je vaţno

fokusirati se na mjere na regionalnoj razini i koje se odnose na podizanje motiviranosti

za strukovna zanimanja kroz promotivne kampanje i sl., a potom i na mjere koje se

odnose na unapreĎenje cjelokupnog poduzetničkog okruţenja (rasterećenje sektora kroz

porezni sustav, povećanje plaća i dr.)

6. Ovaj zaključak posluţit će kao platforma u izradi Programa i smjernica rada

Gospodarsko-socijalnih vijeća na području Sjeverozapadne Hrvatske za trogodišnje

razdoblje u okviru kojeg će se detaljnije razraditi prijedlog mjera za unapreĎenje

socijalnog dijaloga na ovom području.

Ivan Biškup

57

-