SMJERNICE ZA USPOSTAVLJANJE ......Različiti modeli prevencije i mjere intervencije i kompenzacije za sprečavanje ranog napuštanja školovanja u lokalnoj zajednici tek treba da se

Uloga servisa u zajednici u sprečavanju ranog napuštanja školovanja

SMJERNICE ZA USPOSTAVLJANJEMULTISEKTORSKOG MODELA

LOKALNIM ZAJEDNICAMAFINANSIRA EVROPSKA UNIJA

SPRECAVANJA RANOGNAPUSTANJA SKOLOVANJA U

SMJERNICE ZA USPOSTAVLJANJE MULTISEKTORSKOG MODELA SPRECAVANJA RANOG NAPUŠTANJA

ŠKOLOVANJA U LOKALNIM ZAJEDNICAMA:ULOGA SERVISA U ZAJEDNICI U SPRECAVANJU RANOG

NAPUŠTANJA ŠKOLOVANJA

FINANSIRA EVROPSKA UNIJA

Naziv publikacije:

SMJERNICE ZA USPOSTAVLJANJE MULTISEKTORSKOG MODELA SPREČAVANJA

RANOG NAPUŠTANJA ŠKOLOVANJA U LOKALNIM ZAJEDNICAMA - Uloga servisa u

zajednici u sprečavanju ranog napuštanja školovanja -

Izdavač: Save the Children in North West BalkansAutorica: Nada ŠaracVođa tima: Aida IvkovićDTP obrada: Jasmin LeventaŠtampa: Grafi ka Šaran, SarajevoTiraž: 500 kom.

Ova publikacija urađena je u okviru projekta “Bright4All – Osnovno pravo na obrazovanje za svu djecu u Bosni i Hercegovini”, čiju realizaciju podržava Evropska unija kroz Evropski instrument za demokratiju i ljudska prava i Save the Children Italy.Projekat se sprovodi u saradnji sa Udruženjem “Žene sa Une” i Omladinskim centrom “Vermont” iz Brčkog.

Sva prava su zadržana. Sadržaj ove publikacije se može slobodno koristiti ili kopirati u nekomercijalne svrhe, uz obavezno navođenje izvora.

Stavovi izraženi u ovoj publikaciji ne odražavaju nužno stavove Evropske unije.

Save the Children vjeruje da svako dijete zaslužuje budućnost. U zemljama sjeverozapadnog Balkana radimo svaki dan kako bismo za djecu osigurali zdrav početak života, priliku za učenje i zaštitu od nasilja. Kada se pojave krize i kada su djeca najranjivija, mi smo uvijek među prvima koji dođu pomoći i među posljednjima koji odlaze. Mi osiguravamo da se odgovori na specifi čne potrebe djece i da se njihov glas čuje. Postižemo dugotrajne rezultate za milione djece, uključujući onu djecu do koje je najteže doći. Dajemo sve od sebe za djecu - svaki dan i u vrijeme kriza – transformišući njihove živote i budućnost koja je pred nama.

| 5SMJERNICE ZA USPOSTAVLJANJE MULTISEKTORSKOG MODELA SPREČAVANJA RANOG NAPUŠTANJA ŠKOLOVANJA U LOKALNIM ZAJEDNICAMA: Uloga servisa u zajednici u sprečavanju ranog napuštanja školovanja

SADRŽAJ

Lista skraćenica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6

1. UVODNA RAZMATRANJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

1.1. Kontekst . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81.2. Kome su Smjernice namijenjene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

2. OSNOVNA TERMINOLOŠKA ODREĐENJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

2.1. O terminu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122.2. Faktori rizika za rano napuštanje škole . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132.3. Mjere za sprečavanje ranog napuštanja škole . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162.4. Važnost sprečavanja ranog napuštanja škole . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17

3. MODEL SVEOBUHVATNOG, INTEGRIRANOG MULTISEKTORSKOG PRISTUPA . . . . . . . . 19

3.1. Teorijski i vrijednosni okvir modela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 203.2. Institucije/organizacije – nosioci aktivnosti, njihove uloge i odgovornosti u implementaciji multisektorskog modela sprečavanja RNŠ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223.3. Ciljna grupa djece kojoj je model namijenjen . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 263.4. Ključne karakteristike modela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 273.5. Osnovne komponente modela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28

4. PROCES USPOSTAVLJANJA I PRIMJENE SVEOBUHVATNOG, INTEGRIRANOG

MULTISEKTORSKOG MODELA SPREČAVANJA RNŠ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31

4.1. Najvažniji koraci u uspostavljanju i primjeni modela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 324.1.1. Formiranje multisektorskog tima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 324.1.2. Zadaci i aktivnosti multisektorskog tima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 334.1.3. Izrada Akcionog plana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 344.2. Mehanizam ranog upozoravanja na djecu u riziku od ranog napuštanja škole i tim za sprečavanje RNŠ . . . . 354.2.1. Osnovne aktivnosti u sklopu kreiranja mehanizma za ranu identifi kaciju i reagiranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 364.2.2. Detaljna procjena djeteta u riziku od ranog napuštanja škole . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 384.2.3. Procjena obrazovnih potreba djeteta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 394.2.4. Procjena porodice i okruženja djeteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 404.3. Planiranje Individualnog plana podrške za dijete . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 434.3.1. Tim za dijete . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 444.3.2. Strategije za planiranje nadvladavanja rizika od ranog napuštanja škole . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 454.3.3. Izrada Individualnog plana podrške u riziku od ranog napuštanja škole . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 464.3.4. Realizacija Individualnog plana podrške . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 484.4. Evaluacija Individualnog plana podrške i postignutih rezultata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49

5. OBLASTI PODRŠKE DJETETU U RIZIKU OD RANOG NAPUŠTANJA ŠKOLE . . . . . . . . . . 51

5.1. Faktori rizika i oblasti podrške . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 525.2. Intervencije direktno usmjerene na dijete . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 535.3. Intervencije usmjerene na porodicu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 545.4. Intervencije usmjerene na vršnjačku grupu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55

6. ZAVRŠNE NAPOMENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57

Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59

6 | SMJERNICE ZA USPOSTAVLJANJE MULTISEKTORSKOG MODELA SPREČAVANJA RANOG NAPUŠTANJA ŠKOLOVANJA U LOKALNIM ZAJEDNICAMA: Uloga servisa u zajednici u sprečavanju ranog napuštanja školovanja

Skraćenice:

RNŠ – rano napuštanje školeIPP – Individualni plan podrškeMST – multisektorski timCSR – centar za socijalni radDC – dnevni centarBiH – Bosna i Hercegovina MOR – Međunarodna organizacija rada

7

1.UVODNA RAZMATRANJA


1.1. Kontekst

Smjernice za uspostavljanje multisektorskog modela sprečavanja ranog napuštanja školovanja u lokalnim zajednicama razvijene su u okviru projekta BRIGHT4ALL – Osnovno pravo na obrazovanje za svu djecu u Bosni i Hercegovini, koji uz fi nansijsku podršku Evropske unije provodi Save the Children kancelarija za sjeverozapadni Balkan, u partnerstvu s Udruženjem “Žene sa Une”, iz Bihaća i Omladinskim centrom “Vermont”, Brčko distrikt. Cilj ovog projekta jeste da pruži kvalitativne i kvantitativne podatke o uzrocima i opsegu problema ranog napuštanja obrazovnog procesa u pet ciljanih regija (Unsko-sanski kanton, Tuzlanski kanton – FBiH; Prijedor i Bijeljina – RS i Brčko distrikt BiH), da upozori na nedostatak sistemskog pristupa ovom problemu i da inicira sistemska rješenja za sprečavanje ranog napuštanja

školovanja, posebno među djecom iz ranjivih grupa, gdje je ova pojava najprisutnija.

Smjernice se oslanjaju na rezultate lokalnog istraživanja realiziranog tokom 2017. godine1 i rezultate mapiranja i analize praksi, modela i servisa za djecu u zajednici usmjerenih na sprečavanje napuštanja obrazovnog procesa, realizirane tokom augusta 2019.2 godine. Mapiranje je uključilo i neposredni kontakt s predstavnicima lokalnih zajednica3 i zajedničku analizu usluga/servisa na tri projektne lokacije: Bijeljina, Brčko distrikt i Bihać, ali i pregled postojećih modela podrške djeci u riziku od ranog napuštanja školovanja na globalnom nivou, na osnovu dostupnih izvještaja i literature. Kreiranje Smjernica obuhvatilo je nekoliko faza i konsultativne procese s različitim akterima, prvenstveno s osobljem Save The Children NWB. Svakako su najznačajniji doprinos razvoju Smjernica dali predstavnici organizacija “Žene sa Une” i “LAN” iz Bihaća, Omladinskog centra “Vermont”, Brčko distrikt, i organizacije “Otaharin” iz Bijeljine, zajedno s predstavnicima centara za socijalni rad i škola u tim zajednicama. Riječ je o sredinama koje ulažu napore u sprečavanje ranog napuštanja obrazovnog procesa, a rezultati koje su postigle, zahvaljujući, između ostalog, uspostavljenim protokolima / referalnim mehanizmima, čine polaznu osnovu za razvoj ovih Smjernica i modela predstavljenog u njima. Kao primjer dobre prakse ističemo da je potpisan Protokol o postupanju u slučaju napuštanja i nepohađanja nastave za područje Unsko-sanskog kantona. Potpisnici Protokola su: Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta USK-a, Ministarstvo unutrašnjih poslova USK-a, Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne politike USK-a, gradovi Bihać i Cazin, općine Bužim, Velika Kladuša, Bosanska Krupa, Bosanski Petrovac, Ključ i Sanski Most te nevladine organizacije “Žene sa Une” i “LAN” iz Bihaća. Uskoro se očekuje operacionalizacija razvijenih referalnih mehanizama za područje Brčko distrikta i Bijeljine, odnosno potpisivanje Protokola o postupanju u slučaju napuštanja i nepohađanja nastave.4

Međutim, šire gledano, mjere podrške zajednice djeci i mladima pod rizikom od napuštanja školovanja su rijetke a tamo i gdje postoje, često sprečavanje napuštanja školovanja nije njihov primarni cilj. Istovremeno, i pored svijesti o značaju uspostavljanja saradnje različitih aktera na lokalnom nivou, ona je slaba i nedovoljno usmjerena na sprečavanje napuštanja obrazovnog procesa djece pod rizikom.

Kada je riječ o sistemskim rješenjima, postoji opća saglasnost da na tom planu ima dosta potreba i mogućnosti za unapređenje. Prije svega, podaci o djeci koja nisu obuhvaćena sistemom obrazovanja kao i podaci o samom napuštanju obrazovnog procesa ne prikupljaju se sistematski, što sprečava uspostavljanje efi kasnog planiranja sprečavanja i kreiranje adekvatnog sistema praćenja i ranog prepoznavanja djece pod rizikom. Usto, u okviru obrazovnog sistema još uvijek nije adekvatno riješeno pitanje vraćanja u sistem obrazovanja učenika koji su napustili školovanje. Rezultati provedenih istraživanja pokazuju da rano napuštanje škole nije izraženo u cjelokupnoj školskoj populaciji djece i mladih u BiH i zemljama regiona, već je zapažena naročita ugroženost djece iz određenih grupa, posebno onih iz siromašnih porodica. Za svaku je zajednicu suštinski značajno da uspostavi i razvija mjere i servise podrške, kako bi djeci pod najvećim rizikom od napuštanja obrazovnog procesa omogućile da završe školovanje, makar do dostizanja nivoa srednje stručne spreme. Na taj način ne samo da bi se povećala jednakost u društvu već bi se prekinuo začarani krug siromaštva, jer bi svako dijete dobilo mogućnost da promijeni svoju nepovoljnu životnu situaciju upravo dostizanjem višeg nivoa obrazovanja.

1 Lokalno akciono istraživanje o razmjerima i uzrocima napuštanja obrazovanja, dr. Ivana Zečević, Save the Children NWB, 2017. god.

2 Analiza praksi, modela i servisa za djecu u zajednici usmjerenih na sprečavanje napuštanja / djelovanje u slučaju napuštanja obrazovnog procesa – neobjavljen dokument, Save the Children NWB, 2019. god.

3 Predstavnici organizacija civilnog društva, centara za socijalni rad i škola

4 Ovo su rezultati realizacije projekta BRIGHT4ALL – Osnovno pravo na obrazovanje za svu djecu u Bosni i Hercegovini.


Na kraju, važno je naglasiti da međunarodni obavezujući dokumenti,5 pozitivni zakonski propis u BiH kao i postojeći mehanizmi pružaju dovoljno prostora za osmišljavanje mjera od strane nadležnih aktera na nivou lokalne zajednice. Različiti modeli prevencije i mjere intervencije i kompenzacije za sprečavanje ranog napuštanja školovanja u lokalnoj zajednici tek treba da se razviju i njihova efi kasnost testira u praksi. Svrha ovih Smjernica jeste da ponude mogući okvir za djelovanje upravo na nivou lokalne društvene zajednice gdje je problem i nastao i gdje djeca žive, rastu i razvijaju se.

1.2. Kome su Smjernice namijenjene

Rano napuštanje školovanja i neuključivanje u obrazovni proces predstavlja problem koji ima drastične posljedice, ne samo na individualnom već i na društvenom i ekonomskom planu, i zato nije i ne može biti samo problem škole i sistema obrazovanja. Praksa je pokazala da napori u okviru samo jednog sistema nisu dovoljni, pogotovo kada se ima u vidu složenost problema i njegova multifaktorska uvjetovanost, kao i činjenica da su posebno ugrožena djeca iz ranjivih grupa, kao što su djeca iz siromašnih porodica, djeca romske nacionalnosti, koja žive u teškim socioekonomskim uvjetima, djeca s teškoćama u razvoju, koja predstavljaju posebnu grupaciju unutar ove, prema mnogim kriterijima, heterogene grupacije djece i mladih.

Međunarodna iskustva nedvosmisleno potvrđuju da su se kao nedovoljno uspješni pokazali oni pristupi problemu koji su podrazumijevali samo sistemske promjene ili oni koji su implementirani samo u školama (Lyche, 2010, str. 29). Upravo integrirani pristup i bliska saradnja najrazličitijih službi na lokalnom nivou i predstavnika svih relevantnih institucija, uz obavezno uključivanje i rad s roditeljima, predstavlja pristup koji se pokazao kao najdjelotvorniji.

Smjernice su zato namijenjene svima koji svojim aktivnostima mogu, trebaju i žele doprinijeti tome da se rano napuštanje škole prepozna kao problem u čiju se prevenciju mora uključiti društvo u cjelini, lokalna zajednica, škola i porodica.

Na nivou lokalne zajednice Smjernice su posebno namijenjene:

jedinicama lokalne samouprave, posebno sektorima koji su nadležni za brigu o djeci, (socijalna zaštita, zdravlje, obrazovanje, policija...);

centrima za socijalni rad; odgojno-obrazovnim ustanovama (predškolskim, osnovnoškolskim i srednjoškolskim); organizacijama civilnog društva – pružaocima usluga na lokalnom nivou koji u svom djelokrugu rada imaju brigu o

djeci i njihovim porodicama; ustanovama socijalne zaštite (domovi za djecu, dnevni centri, prihvatilišta, savjetovališta...); svim drugim značajnim akterima na lokalnom nivou (npr. romski koordinatori, pedagoški asistenti, zdravstvene

medijatorke, mobilni timovi) angažiranim u organiziranom i koordiniranom reagiranju na problem RNŠ; porodicama, roditeljima/hraniteljima djece ranog i školskog uzrasta kojima je potrebna pomoć i podrška u

rješavanju problema; svoj djeci u zajednici, kako onoj koja se nalaze u riziku od neuključivanja i/ili napuštanja obrazovnog procesa,

onoj koja žele da se vrate u školu, tako i onoj djeci koja su spremna da pruže podršku svojim vršnjacima u nadvladavanju životnih nedaća.

5 Misli se na sve dokumente koje je ratifi cirala BiH.

11

2.OSNOVNA

TERMINOLOŠKA ODREÐENJA


2.1. O terminu

U literaturi se mogu sresti različiti termini sa sličnim ili identičnim značenjem, kao i različita određenja istih termina. Na evropskom području često se koristi termin rano napuštanje školovanja (RNŠ), Early School Leaving (ESL). Međutim, ovaj je termin u fazi mijenjanja jer sve veći broj autora koristi termin Early leaving from education and training. U suštini se radi o potrebi da se usko shvaćeno školovanje, koje podrazumijeva tradicionalni institucionalni vid obrazovanja, zamijeni i ustupi mjesto širem pojmu obrazovanja, koje podrazumijeva i druge, neformalnije i savremenije vidove obrazovanja. Američka terminologija uobičajeno koristi pojam dropout, odnosno osipanje. Važno je istaći da se ovi pojmovi mogu odnositi na različite ciljne grupe djece i mladih, pa u tom smislu mogu imati i drugačija značenja.

Važno je objasniti razliku između dva srodna pojma, između ranog napuštanja školovanja (RNŠ) (engl. early school leaving –

ESL) i osipanja (engl. dropout).

Rano napuštanje školovanja – Evropska unija defi nirala je da su osobe koje su rano napustile školu osobe uzrasta od 18 do 24 godine koje više nisu u procesu obrazovanja ili obuka, a nisu stekle diplomu srednje škole u kojoj je školovanje trajalo duže od dvije godine. To mogu biti učenici koji su napustili školu prije završetka srednje škole ili oni koji su pohađali određene stručne škole ili obuke za različite zanate, a njihova diploma nije ekvivalentna diplomi završene srednje škole. Odnosno, učenici obuhvaćeni stopom ranog napuštanja škole su oni koji su prekinuli određeni stepen školovanja prije dobijanja diplome, nisu upisali sljedeći nivo školovanja.

Važno je napomenuti da autori prave razliku između šire i uže defi nicije ranog napuštanja školovanja. Prema široj defi niciji, rano napuštanje školovanja odnosi se na sve one koji zadovoljavaju prethodni kriterij (nemaju stečene kvalifi kacije, bez obzira na to da li su pohađali srednju školu ili ne). Prema užoj defi niciji, RNŠ se odnosi samo na onu djecu koja su upisala srednju ili osnovnu školu, ali su je napustila.

Osipanje – Ovaj pojam odnosi se na sve učenike koji školovanje prekidaju prije stjecanja diplome, odnosno prije završetka započetog nivoa školovanja, osnovnog ili srednjeg, ali ne obuhvata onu djecu koja se nisu ni upisala u školu niti učenike koji ne nastavljaju školovanje nakon što su završili zakonski obavezni nivo obrazovanja.

Osipanje učenika ne podrazumijeva:

smanjenje broja učenika usljed demografskog pada stanovništva; premještanje učenika u drugu školu; druge razloge zbog kojih učenik napušta određenu školu, ali nastavlja sa školovanjem.

Kada je riječ o zemljama u regionu (Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija), ne postoji općeprihvaćena i jedinstvena defi nicija. Osim već opisanih termina, koriste se izrazi “nepohađanje i napuštanje obrazovanja”, “napuštanje škole” i sl. Ovim zemljama zajedničko je, između ostalog, to da je, u skladu s važećim propisima, osnovno obrazovanje obavezno i besplatno za svu djecu, dok srednje obrazovanje nije zakonski obavezno.

Na kraju, treba naglasiti da spomenuto različito defi niranje pojave ranog napuštanja obrazovnog procesa može biti vrlo značajno prilikom formuliranja mjera za otklanjanje uzroka i ostvarivanje ključnih strateških ciljeva na nivou zajednice kada je riječ o sprečavanju i saniranju pojave. Ako pojam ranog napuštanja školovanja osim osipanja uključuje i onu djecu koja nikada nisu krenula u osnovnu školu ili nisu upisala srednju školu, mjere za smanjivanje ranog napuštanja školovanja moraju biti raznovrsnije nego kada se RNŠ odnosi samo na onu djecu koja napuštaju školu.

U ovom radu dominantno je u upotrebi termin “rano napuštanje škole” (RNŠ), i uvijek sa širim

značenjem, dakle odnosi se na djecu koja nisu ni uključivana u obrazovni proces kao i na onu koja su

bila u njemu pa su ga napustila.


2.2. Faktori rizika za rano napuštanje obrazovnog procesa

Izgradnji i uspostavljanju efi kasnog modela prethodi mapiranje raspoloživih i nedostajućih resursa i utvrđivanje faktora rizika koji dovode do ranog napuštanja školovanja u zajednicama gdje se model primjenjuje. Usluge/servisi i aktivnosti koje oni uključuju trebaju biti ciljano usmjereni na eliminiranje i neutralizaciju faktora rizika.6 Mnogim kvalitativnim istraživanjima

cilj je da proniknu u najvažnije lične razloge kao i razloge vezane za okruženje zbog kojih djeca/mladi odustaju od daljnjeg školovanja. Razumijevanje faktora koji djeluju na individualnom nivou doprinosi boljem razumijevanju pojave i uspješnijoj strategiji za smanjenje RNŠ.

Tabela 1. Djelovanje faktora rizika s različitih nivoa

Nivo djelovanja Faktori djelovanja

Škola frontalna nastava, discipliniranje, loši međuljudski odnosi u kolektivu nastavnika i učenika, nedostatak mehanizama za sprečavanje diskriminacije i vršnjačkog nasilja itd.

Porodica nezaposlenost, nizak socioekonomski status, migracije, nasilje u porodici, nisko vrednovanje obrazovanja...

Zajednica opće siromaštvo, nizak standard, niska socijalna davanja, diskriminacija, neprihvatanje različitosti,politike koje nedovoljno podržavaju siromašne učenike

Dijete izostanak podrške porodice, niska motivacija, izostajanje s nastave, niska postignuća, problemi u ponašanju...

Dakle, bez obzira na složenost problema, moguće je, s manjom ili većom preciznošću, opisati rizik od ranog napuštanja školovanja, ukoliko, na osnovu empirijskih nalaza u jednoj sredini, identifi ciramo faktore rizika. Stoga u posljednje vrijeme sve više istraživanja koja se bave problemom u fokus stavlja različite nivoe s kojih djeluju faktori rizika i ispituju povezanost i uvjetovanost njihovog djelovanja na pojavu ranog napuštanja škole (tabela 1).

Imajući to u vidu, u nastavku teksta ćemo u najkraćim crtama opisati ključne karakteristike faktora rizika koji dolaze iz društvene zajednice, škole, porodice i onih koji su vezani za lična svojstva samog djeteta, a u sudjelovanju s drugim mogu predstavljati faktore rizika za rano napuštanje škole.

Stanje u široj društvenoj zajednici, ekonomski razvoj i sistem društvenih vrijednosti u različitim sredinama mogu povećavati ili smanjivati rizik od ranog napuštanja obrazovnog procesa. Siromaštvo, odnosno socijalna i ekonomska depriviranost, spada u glavne uzroke ranog napuštanja škole. Vrlo je važno da razumijemo na koje sve načine ono dovodi do ove neželjene pojave. Naime, socijalna i ekonomska deprivacija porodice uvjetuje da djeca rastu u sredinama koje su siromašne i tako im je često smanjena mogućnost ostvarivanja intelektualno stimulativne interakcije (npr. djeca iz takvih sredina imaju manje mogućnosti da se susreću sa slikovnicama, knjigama, kreativnim tehnikama igre i sl.). Potrebno je, prije svega, da imamo na umu da djeca pogođena siromaštvom imaju teškoće da zadovolje osnovne egzistencijalne potrebe. Potpuno je jasno da je materijalna podrška toliko važna da mora prethoditi psihosocijalnoj podršci, odnosno biti paralelno prisutna dok god je potrebno.

6 U tom smislu posebno su razmatrani rezultati istraživanja realiziranog u okviru projekta BRIGHT4ALL i faktori rizika na lokacijama koje je istraživanje obuhvatilo.

U svim društvima koja ne prepoznaju značaj sprečavanja problema rizik od RNŠ je veći.

Faktori rizika koji djeluju na dijete su isprepleteni i često se nivoi s kojih faktori djeluju međusobno prepliću.


Zbog siromaštva neka su djeca prinuđena da napuste školu i da počnu privređivati, pri čemu uvjeti u kojima rade i ostvaruju prihode često direktno ugrožavaju njihov daljnji razvoj. Rezultati istraživanja7 koje je nastojalo identifi cirati ključne faktore koji uzrokuju RNŠ pokazuju da mnoge škole nemaju pouzdanu evidenciju o broju učenika koji su napustili školovanje ni pouzdanu evidenciju o razlozima zbog kojih se učenici ispisuju ili napuštaju školu. Mnoge ekonomski nerazvijene zajednice izdvajaju za socijalna davanja najugroženijim porodicama novčane iznose koji nisu dovoljni, odnosno koji ne mogu biti preventivni faktor koji će djecu zadržati u obrazovanju. Isto tako, dešava se da sam problem ranog napuštanja škole nije adekvatno prepoznat, pa se često miješa s demografskim padom, migracijama i promjenama škole. Česta je pojava da druga škola upiše učenika bez prevodnice iz prethodne škole, što dovodi do toga da ni škola ni lokalna samouprava ne znaju da li je dijete nastavilo školovanje u nekoj drugoj školi ili se radi o prekidu školovanja.

Sasvim je sigurno da je u društvu koje ne prepoznaje značaj sprečavanja ove pojave, a to je vidljivo u mnogim segmentima, kao što je neadekvatno prikupljanje podataka i neadekvatno shvatanje problema i važnosti njegovog sprečavanja, rizik od RNŠ veći.

Školski faktori napuštanja obrazovnog procesa – Već je istaknuto da pojava ranog napuštanja školovanja nije problem samo škole niti se može rješavati samo na tom nivou. Međutim, važno je imati u vidu činjenicu da skoro svi aspekti funkcioniranja škole mogu biti faktori koji povećavaju rizik od ranog napuštanja ili pak mogu biti i značajni resursi prevencije, pod uvjetom da se smisleno stave u tu funkciju i iskoriste na pravi način. Nalazi provedenih istraživanja pokazuju da od načina kako se kreira školsko okruženje u cilju prilagođavanja potrebama učenika umnogome zavisi i nivo postignuća i smanjenje osipanja (Felner i sar., 2007). U školama u kojima se ne razvijaju odnosi podrške, u kojima se ne posvećuje posebna pažnja učenicima pod rizikom, RNŠ je veće. Također, kvalitativne studije pokazuju da pozitivna školska klima za neke učenike može biti poticaj da pohađaju školu. Isto tako, istraživanja pokazuju da različiti školski faktori mogu povećavati stopu ranog napuštanja škole. Tako, naprimjer, vršnjačko zlostavljanje, diskriminacija, vrijeđanje i nepoštovanje učenika od strane nastavnika često mogu, udruženi s drugim faktorima, za posljedicu imati da učenik prekine školovanje.

Dalje, nedostatak različitih preventivnih i interventnih mjera, kao što su individualizirani pristup učeniku, pozitivna vršnjačka interakcija, participacija učenika i njihovih roditelja u različitim aspektima školskog funkcioniranja, odlikuje škole s višom stopom napuštanja škole. U takvim školama se ne dešavaju aktivnosti s ciljem da razviju osjećaj prihvaćenosti učenika pod rizikom od napuštanja škole. U već spomenutim istraživanjima u zemljama regiona,8 zaključuje se da među vršnjacima u školama postoje različiti oblici nasilja, zlostavljanja i diskriminacije. Također, na takve pojave često izostaje adekvatna reakcija, ili je neuvremenjena. Vršnjačka podrška nije dovoljno iskorištena, niti je stavljena u funkciju sprečavanja ranog napuštanja škole. Ipak, kao ključni školski faktori koji dovode do ranog napuštanja škole iz osnovnog i srednjeg obrazovanja u ovom istraživanju izdvojili su se kvalitet nastave, odnosno nedovoljno prilagođavanje nastavnog procesa razvojnim i obrazovnim potrebama učenika i neadekvatna podrška učeniku u procesu učenja.

Faktori rizika koji dolaze iz porodičnog okruženja. Neophodno je razumjeti ovu grupu faktora kako bi djeca koja su izložena ovim faktorima rizika mogla lakše da se identifi ciraju i da se kreiraju individualizirane mjere podrške i

7 Instituta za psihologiju, Pavlović, Babić i saradnici, 2013.

8 Instituta za psihologiju, Pavlović, Babić i saradnici, 2013.Lokalno akciono istraživanje o razmjerima i uzrocima napuštanja obrazovanja, dr Ivana Zečević, Save the Children NWB, 2017. god.

U školama u kojima se ne razvijaju odnosi podrške, u kojima se ne posvećuje posebna pažnja učenicima pod rizikom, RNŠ je češće.

Individualizirani pristup učeniku, pozitivna vršnjačka interakcija, participacija učenika i njihovih roditelja... vode ka uspjehu u sprečavanju ranog napuštanja škole.


prevencije prilagođene njihovim specifi čnostima. Rezultati studija iz zemalja regiona (Pavlović, Babić, 2013) pokazuju da su pod najvećim rizikom djeca iz porodica s niskim socioekonomskim statusom i niskim stepenom obrazovanja roditelja, ponekad do nivoa nepismenosti. U ovim porodicama, opterećenim egzistencijalnim problemima, roditelji nemaju energije i/ili vremena da se posvete školovanju svoje djece, pri čemu je često prisutno i nisko vrednovanje obrazovanja uopće. Radi se o porodicama koje ne mogu osigurati osnovne uvjete za život, hranu, odjeću, obuću i grijanje, a socijalna pomoć koju koriste (ako je koriste) nije dovoljna da zadovolji sve potrebe, pa su djeca prinuđena da prekinu školovanje i počnu privređivati kako bi dopunila kućni budžet. Napominjemo da se radi o djeci koja su prinuđena da rade i žive u krajnje ugrožavajućim uvjetima i da je ovdje riječ o kršenju svih dječijih prava (ne samo prava na obrazovanje), a ponekad i o vitalnoj ugroženosti te djece. Često, sezonska priroda posla roditelja uvjetuje promjenu mjesta prebivališta, što za posljedicu ima i povremena prekidanja školovanja djeteta, pa dijete po povratku u svoje mjesto ima poteškoće da nadoknadi propušteno gradivo, a škole im ne pružaju dovoljno podrške u tome. Tu su i općine koje nisu osigurale prijevoz učenicima, a siromašni roditelji nemaju sredstava da pokriju troškove prijevoza, pa je to jedan od razloga za prekidanje školovanja. Istraživanja pokazuju da djeca koja su napustila školu u većem broju slučajeva dolaze iz porodica s poremećenim odnosima, iz jednoroditeljskih porodica i iz porodica koje su (osim siromaštvom) opterećene i drugim problemima. Riječ je o problemima kao što je prisustvo hroničnih bolesti, mentalnih bolesti, sklonost članova porodice zloupotrebi alkohola ili drugih psihoaktivnih supstanci, nasilje u porodici i zlostavljanje i zanemarivanje djece.

Faktori rizika koji djeluju na dijete/učenika su isprepleteni i često se nivoi s kojih faktori djeluju međusobno prepliću. U tom smislu teško je precizno odrediti individualne faktore rizika koji se odnose na samo dijete, jer su oni snažno uvjetovani djelovanjem faktora koji dolaze iz okruženja. Nepovoljni uvjeti odrastanja, osujećenja u brojnim sferama života ostavljaju posljedice na ličnost djeteta, a to se manifestira na način kako dijete percipira sebe, zajednicu u kojoj živi i svoje mjesto u toj zajednici. Odražavaju se i na odnos prema školi kao instituciji i obrazovanju koje ona nudi. Tako je velika kvantitativna studija u Hrvatskoj pokazala da su najznačajniji prediktori ranog napuštanja škole slični kao u drugim, susjednim zemljama regiona, a da su to: učestalo izostajanje s nastave i veliki broj izostanaka (apsentizam), niska postignuća, učestalo ponavljanje razreda, nizak socioekonomski status i nizak nivo obrazovanja

roditelja, posebno majki. Ponavljanje razreda je najsnažniji prediktor, a za svaki ponovljeni razred vjerovatnoća prekidanja školovanja povećava se za četiri puta (Ferić, Milas i Rihtar, 2010). Ovo posredno govori o važnosti škole, odnosno mogućnosti da škola snažno preventivno djeluje na smanjenje ranog napuštanja obrazovnog procesa. Kvalitativni rezultati ove studije ukazuju na to da su razlozi za napuštanje srednje škole, prije svega, u neprilagođenosti škole potrebama i zanimanjima djece, pri čemu nizak socioekonomski status dodatno utječe na prekidanje školovanja. U osnovnoj školi prelazak na predmetnu nastavu povećava rizik od odustajanja, dok je u srednjoj školi to prva godina, kada se djeca adaptiraju na novu školsku sredinu. Spomenuta studija Instituta za psihologiju iz Beograda ukazuje i na to da su kod djece koja su napustila školovanje češće bili prisutni problemi u ponašanju različite prirode, pa i izraženo delinkventno ponašanje (Pavlović, Babić, 2013). Djeca često napuštaju školu i zbog odsustva motivacije i iz drugih psiholoških razloga (nedostatak ambicije, nisko samovrednovanje, loša slika o sebi, nedostatak samopouzdanja i sl.), koji su udruženi s ekonomskim razlozima. Veći je rizik da će se to desiti ukoliko nastava nije prilagođena djetetu i njegovom intelektualnom razvojnom nivou, predznanju, motivaciji, kognitivnom stilu, potrebama za dodatnom podrškom i sl. Pitanje motivacije veoma je važno u kontekstu ranog napuštanja školovanja i ono se provlači i kroz individualne i kroz školske faktore osipanja. Individualizacija nastave mora uključiti shvatanje složene prirode motivacije (Hidi i Harackiewicz, 2000).

Na osnovu rezultata lokalnog akcionog istraživanja provedenog u BiH možemo zaključiti da je izostanak motivacije za školovanje najčešće navođen razlog nepohađanja škole. Nakon manjka motivacije kao razlozi su navođeni potreba za radom i zaradom, preseljenje u drugu državu i izostanak podrške roditelja.

Kada se datim rezultatima dodaju i rezultati koje su isti ispitanici postizali na skalama korištenim u ovom istraživanju, potvrđuje se da su:

izostanak motivacije, nedostatak zainteresiranosti za školu, nedostatak podrške roditelja, izostanak doživljaja porodice kao sigurne baze, sklonost agresivnim oblicima ponašanja, često izostajanje s nastave (apsentizam), neadekvatna slika o sebi

faktori koji mogu biti indikatori na osnovu kojih se sa znatnom dozom sigurnosti može pretpostaviti da bi dijete moglo prestati da pohađa školu.


2.3. Mjere za sprečavanje RNŠ

Efi kasnu prevenciju RNŠ i reagiranje u situacijama kada se ono dešava karakterizira intersektorski pristup, i to u vidu sveobuhvatnih mjera koje su međusobno usklađene. Ovakve mjere nisu usko fokusirane na sam problem, već prate širok repertoar faktora rizika od osipanja. U zemljama s dobrom praksom sprečavanja osipanja sve mjere se na nivou države defi niraju na intersektorskom nivou, dok se sama implementacija može odvijati na nacionalnom, lokalnom i na nivou same škole. Također, u ovim se zemljama razlikuju mjere prevencije, mjere intervencije i mjere kompenzacije.

Mjere prevencije – usmjerene su na procese koji uzrokuju rano napuštanje školovanja. Njima se eliminira ili minimizira djelovanje faktora rizika od ranog napuštanja školovanja. Takve mjere su uključivanje djece u kvalitetan predškolski program, kreiranje sadržajnog vannastavnog programa u školama, kontinuirana podrška djeci iz manjinskih ili marginaliziranih zajednica, siromašnih porodica i sl. To su i mjere permanentnog stručnog usavršavanja i razvijanja kompetencija nastavnog kadra, rad na promjeni kulture u školi i zajednici.

Mjere intervencije – primjenjuju se u situacijama kada se i pored preventivnog djelovanja pojave faktori rizika koji u ranoj fazi signaliziraju opasnost da dijete / mlada osoba napusti obrazovni proces i cilj im je da to spriječe. Riječ je spektru mjera koje se primjenjuju u ranoj fazi pojave problema. Među te mjere ubraja se sistem rane identifi kacije, koji podrazumijeva identifi kaciju učenika u riziku od napuštanja škole i osipanja i reagiranje na prve znake ranog napuštanja i osipanja, u cilju osiguravanja podrške učenicima u riziku. Najboljim mjerama intervencije smatraju se one koje se ne provode samo u školi već šire, u zajednici, i podrazumijevaju, osim nastavnika i roditelja, uključivanje drugih stručnjaka iz zajednice koji pružaju specijalizirane usluge značajne za unapređenje funkcioniranja djeteta i porodice. Vrlo su bogate mjere intervencije na nivou škole i one predstavljaju značajnu podršku učenicima u riziku, u vidu dopunske nastave, vršnjačkog učenja, osiguravanja udžbenika i pribora za školu, užine, angažiranja u vannastavnim i vanškolskim aktivnostima i dr. Među ove mjere spada i podrška nastavnicima u njihovom profesionalnom razvoju, posebno za kreiranje pozitivne klime u školi i učionici, okruženja koje motivira učenika za učenje, primjenu različitih metoda i tehnika rada koje su prilagođene individualnim potrebama i specifi čnostima svakog djeteta.

Mjere kompenzacije – nude mogućnosti obrazovanja i profesionalnog osposobljavanja učenicima koji su rano napustili školovanje i cilj im je njihovo ponovno uključivanje u obrazovanje i profesionalno osposobljavanje.9 Ove mjere podrazumijevaju postojanje dostupnih i relevantnih programa za sve koji su zainteresirani da se ponovo uključe u sistem obrazovanja i obuka. Ti programi trebaju odgovarati na potrebe pojedinca, ali i tržišta rada. Da bi bile efi kasne, mjere kompenzacije moraju biti postavljene tako da zahvataju šira područja, prvenstveno podršku ličnom

9 U literaturi se različiti obrazovni programi ovog tipa sreću pod nazivom “druga šansa”.

Da bi se spriječila dodatna stigmatizacija djece iz ranjivih grupacija (romska djeca, ona koja žive u seoskim, devastiranim sredinama, djeca iz siromašnih porodica, djeca s poteškoćama u razvoju...), važno je znati da se rano napuštanje obrazovanja može dogoditi bilo kojem djetetu, u bilo kojem trenutku tokom školovanja, zbog djelovanja nepovoljnih okolnosti, kao što su bolest, traumatični događaji i druga neželjena zbivanja.

Udio onih koji prerano napuštaju školovanje treba biti ispod 10%, a najmanje 40% mladih treba imati stečeno tercijarno obrazovanje.

Strategija Evropa 2020.


razvoju i razvoju životnih vještina. Dalje, ove mjere omogućavaju uključivanje u svijet rada (sposobnost za zapošljavanje, savjetovanje i karijerno vođenje). Zbog kompleksnosti potreba jedne grupacije onih koji se vraćaju u proces obrazovanja

uloga nastavnika u programima “druge šanse” šira je i složenija nego u redovnoj nastavi, od njih se često očekuje da savjetuju i usmjeravaju polaznike o pitanjima koja nisu u vezi s učenjem. Zato se preporučuje razvoj specijaliziranih servisa koji mogu odgovoriti na potrebe ove vrlo heterogene grupacije djece i mladih.

2.4. Važnost sprečavanja RNŠ

Rano napuštanje škole problem je s kojim se danas suočavaju mnoge države sveta, kako razvijene tako i zemlje u razvoju, gdje je ta pojava neuporedivo zastupljenija. Rezultati mnogih istraživanja pokazali su da su posljedice ranog napuštanja škole teške, dalekosežne i jasno vidljive, ne samo na individualnom planu već i u čitavom društvu i njegovoj ekonomiji. Zato je za svako društvo od vitalne važnosti sprečavanje ranog napuštanja školovanja kod djece koja su u visokom riziku, odnosno smanjivanje broja djece koja rano napuste školu. Ipak, kada je riječ o zemljama u regionu (BiH, Srbija, Crna Gora), ovaj problem još uvijek nije u dovoljnoj mjeri prepoznat kao problem društva. Dominantno se posmatra i tretira samo kao problem djeteta i porodice/roditelja/staratelja, a ne kao društveni problem uvjetovan višestrukim faktorima, u čije rješavanje trebaju biti uključeni različiti akteri, kako na nacionalnom tako i na lokalnom nivou. Posljedice ranog napuštanja škole i osipanja učenika iz sistema obrazovanja vidljive su na:

individualnom planu – nesiguran i apatičan pojedinac kojem je smanjena mogućnost zapošljavanja i koji živi od socijalne pomoći na društvenim marginama;

društvenom planu – nizak obrazovni nivo stanovništva, visoka stopa nezaposlenosti na nacionalnom i lokalnom nivou, velika izdvajanja iz budžeta za socijalna davanja, porast prijestupničkog ponašanja;

ekonomskom planu – slab privredni napredak i rast ekonomije.10

Na individualnom nivou rano napuštanje obrazovnog procesa znači, između ostalog, gubitak mogućnosti za pun lični razvoj i uspjeh, kako na profesionalnom tako i na privatnom polju. Mladi koji rano napuste školovanje često ostaju na marginama društva, prinuđeni da prihvataju slabije plaćene poslove (nekada u sivoj zoni), a nerijetko i socijalnu pomoć države. Ukoliko ovome pridružimo i česte probleme zdravstvene prirode, uz izostanak zdravstvenog osiguranja, onda je jasno da ovaj problem generira visoke troškove u vidu socijalnih davanja, potreba za zdravstvenom zaštitom i njegom. Kada se na ovaj način sagledaju socioekonomske posljedice ranog napuštanja obrazovanja, a imajući u vidu i demografsku sliku zemalja u regionu, čije stanovništvo stari, nameće se zaključak o potrebi uključenosti svih relevantnih aktera na svim nivoima kako bi se problem ranog napuštanja školovanja stavio pod kontrolu.

10 Stop napuštanju škole, Tim za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva, Vlada R. Srbije, Beograd, 2016.

Posljedice ranog napuštanja škole vidljive su na individualnom, porodičnom, društvenom i ekonomskom planu.

19

3.MODEL SVEOBUHVATNOG,

INTEGRIRANOG MULTISEKTORSKOG PRISTUPA

SPRECAVANJU RNŠ


3.1. Teorijski i vrijednosni okvir modela

U ovom dijelu dat je sažet prikaz teorijskih polazišta i postavki koje smatramo ključnim za ponuđeni koncept usluga u zajednici i model sprečavanja ranog napuštanja obrazovnog procesa prikazan u Smjernicama.

Teorija savremenog socijalnog rada

Za teoriju i praksu savremenog, integrativnog socijalnog rada značajno je uvođenje holističkih i ekološko sistemskih

perspektiva. Ovi pristupi naglašavaju potrebe i teškoće korisnika, u našem slučaju djeteta ili mlade osobe, iz kojih se izvode ciljevi socijalnog rada za svako dijete. Dijete se sagledava kao cjelovita osoba, koja je na neki način proizvod cjelokupnog konteksta odrastanja u određenoj životnoj sredini. Stoga je svrha socijalnog rada pospješivanje i unapređenje adaptacije između djeteta / mlade osobe i sistema s kojim je povezano, u skladu sa socijalnom pravdom, uz svijest da obje strane u procesu imaju teškoće u adaptaciji. Ekološko sistemski utjecaji u socijalnom radu naglašavaju:

individue i njihova socijalna sredina nalaze se u stalnoj interakciji, što dovodi do konstantnih promjena na obje strane;

individue su aktivni učesnici u vlastitom razvoju, što znači da je odnos između osobe i sredine recipročan; postoji holizam, povezanost podsistema u globalnom sistemu, tako da promjene u jednom podsistemu izazivaju

odgovarajuće promjene u podsistemima koji su bliže ili dalje od individue.

Ove postavke predstavljaju polaznu osnovu za kreiranje modela sprečavanja ranog napuštanja obrazovnog procesa i servisa/usluga u zajednici koji su usmjereni u pravcu sprečavanja i saniranja uzroka i faktora rizika koji dovode do RNŠ. Funkcioniranje djece koja su u riziku od napuštanja škole ili im se to već dogodilo zavisi od njihovih interakcija sa sistemima koji ih okružuju, ali i od dostupnosti resursa koji bi im omogućili i olakšali funkcioniranje. Svrha socijalnih usluga u tom kontekstu jeste stvaranje uvjeta i jačanje kapaciteta za adekvatno funkcioniranje djeteta / mlade osobe u obrazovnom sistemu, tj. u školi, porodici i zajednici, kao i činjenje resursa zajednice dostupnim svakom pojedincu.

Metodologije rada različitih pružalaca socijalnih usluga u zajednici (centar za socijalni rad, dnevni centar za djecu u riziku i sl.), a dobrim dijelom i onih koji se bave obrazovanjem, u velikoj mjeri trebaju biti usaglašene s principima koji proistječu iz ekološko sistemskih perspektiva i koji socijalni rad opredjeljuju kao integrativni model socijalnog rada, koji se ostvaruje kroz integrirano djelovanje socijalnih i drugih službi i organizacija u zajednici, prema problemima i potrebama korisničkih grupa.

Za model, odnosno koncept koji zastupamo, bitan je sistemski pristup koji ukazuje na neophodnost sagledavanja šireg konteksta u kojem dijete živi i odrasta. Iz ovog pristupa proizlaze različiti terapijski pravci koji daju okvir za sagledavanje i razumijevanje ponašanja ljudi i problema s kojima se suočavaju. Takav je multisistemski pristup koji je nastao kao odgovor na potrebu za širim sagledavanjem problema u funkcioniranju, jer posmatra problem djeteta kao višestruko determiniran i povezan s karakteristikama djeteta i porodice, vršnjačke grupe i škole i šireg konteksta zajednice, koji uključuje i druge aktere u zajednici, pa i vrijednosni sistem i utjecaj medija.


Shematski prikaz 1. Multisistemski model sagledavanja djeteta u okruženju

TV Marketing

Komšije

Kultura

ZAKON - međunarodni /domaće zakonodavstvo uključuje ova prava

MST model Ideologija

Med

ijiPo

litik

e na

nac

iona

lnom

niv

ou

Rekl

ame

Info

rmac

ione

tehn

olog

ije

Radno okruženje Opštinske vlastiNVO i druge

volonterske organizacije

Proširena porodica Stanovanje

Polic

ijaU

prav

a šk

ole

Poro

dica

i pr

ijate

ljiLo

kaln

i med

iji

Kompjuter / internet

Najuža zajednica / komšiluk

ŠkolaZdravljeVjerska institucija

Vršnjačka grupa

Zabava / slobodno vrijeme

DIJETE

Domaćinstvo

Porodica

Adaptirano iz Bronfenbrennerovog Ekološkog modela sredine

Kada je riječ o utjecaju psiholoških teorija, izdvajamo humanističko-egzistencijalne pristupe, a kao posebno važan za nas izdvaja se koncept pozitivnog razvoja mladih. Fokus ove orijentacije je pozitivan razvoj i pozitivno, zdravo funkcioniranje, a polazna osnova je uvjerenje da svako dijete nosi inherentnu tendenciju ka samoaktualizaciji te da će, u pogodnom okruženju, svako dijete biti u stanju da razvije svoje ljudske potencijale. Zadatak različitih aktera u zajednici, koji u djelokrugu svog rada imaju brigu o djeci, jeste osnaživanje djeteta, porodice i lokalne zajednice. Pristup se oslanja na ekosistemsku orijentaciju, traganje za i promociju “snaga” i potencijala djeteta, porodice i lokalne zajednice, uspostavljanje i njegovanje partnerstva i nastojanje da se promjene ostvare na svim nivoima na kojima se odvija život i razvoj djeteta (individualni, porodični, grupni, lokalna zajednica) (Stakić, 2008).

Holistički pristup

Model za koji se zalažemo, odnosno sve usluge/servisi koje uključuje, njeguje holistički pristup u svom radu. Holistički pristup podrazumijeva multidimenzionalnost u tretiranju ključnih problema djeteta koje je u riziku od ranog napuštanja obrazovnog procesa, ali i porodice u kojoj dijete živi. To zahtijeva ne samo timski rad već i širi multidisciplinarni pristup koji uključuje mnoge stručnjake i institucije u zajednici. Kompleksnost dječijih potreba zahtijeva sveobuhvatni pristup njihovom zadovoljavanju, koji nije moguće ostvariti samo u okviru škole, dnevnog centra ili nekog drugog pružaoca usluge već i putem njihovog uključivanja u programe i usluge svakog od njih. Trebalo bi naglasiti da se mreža podrške zasnovana na holističkom pristupu ne odnosi samo na profesionalce već i na volontere i vršnjačku podršku, koja može odigrati važnu ulogu u pružanju podrške djetetu/porodici i osnaživanju njihovih potencijala za nastavak školovanja i/ili ponovno uključivanje u obrazovni proces.


Poštovanje prava djeteta

Na kraju, ali ne manje važno, model sprečavanja ranog napuštanja školovanja, usluge i aktivnosti koje uključuje svoje djelovanje u potpunosti baziraju na poštovanju osnovnih prava i interesa djeteta, na način kako su defi nirani Konvencijom o pravima djeteta UN-a. Konvencija sadrži 54 člana, koji se odnose na četiri grupe prava koja se djeci moraju omogućiti: prava na opstanak (obuhvataju pravo na život i pravo na zadovoljavanje osnovnih, egzistencijalnih potreba); prava

na razvoj (uključuju sve preduvjete koji su nužni za normalan i potpun razvoj svih potencijala djeteta); zaštitna prava (prava koja traže da djeca budu zaštićena od svih oblika zloupotrebe, zanemarivanja i zlostavljanja) i participativna

prava (daju djeci mogućnost da budu aktivni učesnici u životu svoje zajednice).

U Bosni i Hercegovini je, u skladu s važećim zakonskim rješenjima i ratifi ciranim međunarodnim dokumentima, osnovno obrazovanje obavezno (za razliku od srednjoškolskog) i besplatno za svu djecu koja žive na teritoriji BiH. Ključno načelo na kojem počiva obrazovanje formulirano je kao pravo djeteta na obrazovanje, i to na takav način da svako

dijete ima jednako pravo pristupa i jednake mogućnosti sudjelovanja, bez diskriminacije na bilo kojoj

osnovi.

3.2. Institucije/organizacije – nosioci aktivnosti, njihove uloge i odgovornosti u implementaciji multisektorskog modela sprečavanja RNŠ

Iz prethodno opisanog teorijskog koncepta, uključujući i koncept dječijih prava, proizlaze uloge različitih aktera u zajednici koji brinu o djeci i njihovoj dobrobiti, svako iz svoje perspektive i svog djelokruga rada, ali sa zajedničkim ciljem, koji je usmjeren na ostvarivanje najboljeg interesa svakog djeteta, a on, svakako, podrazumijeva uključenost u obrazovni proces. Usluge se osiguravaju u partnerstvu i saradnji s djetetom i porodicom, koji također preuzimaju odgovornost za realizaciju postavljenih ciljeva na obrazovnom planu. Sprečavanje ranog napuštanja škole treba posmatrati kao dugoročan proces koji podrazumijeva integriran pristup fokusiran na prevenciju i intervenciju, koji se odvija u saradnji jedinice lokalne samouprave, škole i različitih službi u okviru lokalne zajednice, prije svega centra za socijalni rad, kao bazične ustanove socijalne zaštite, ali i drugih servisa u zajednici koji u svom djelokrugu rada imaju djecu i njihove porodice. Najznačajnije je osigurati saradnički odnos na lokalnom nivou u cilju sprečavanja ranog napuštanja škole, a to se postiže uspostavljanjem i potpisivanjem odgovarajućih protokola. Referalni mehanizam/protokol identifi cira institucije, njihove nadležnosti, način saradnje i prikupljanja relevantnih podataka i drugih informacija, njihovu razmjenu i način postupanja u situacijama kada postoji sumnja ili saznanje da je dijete u riziku od napuštanja obrazovanja. Također, predstavlja osnovu za usaglašeno zajedničko djelovanje strana potpisnica u cilju kontinuiranog rada na rješavanju problema napuštanja obrazovanja.

Polazeći od potrebe preventivnog i interventnog djelovanja i od nadležnosti defi niranih odgovarajućim zakonima, uloga

jedinica lokalne samouprave (općine) ogleda se u tome što treba osigurati sljedeće:11

dostupno obrazovanje svakom djetetu na svojoj teritoriji putem donošenja akta o mreži predškolskih ustanova i škola, osiguravanjem prijevoza, u saradnji s lokalnim prijevoznicima, osiguravanjem udžbenika i pribora za djecu iz porodica lošeg materijalnog stanja, u saradnji sa školom, centrima za socijalni rad, Crvenim krstom i sl.;

upis u pripremni predškolski program i osnovnu školu svakog djeteta koje je navršilo godine za uključivanje u obrazovanje. U ostvarivanju ovog zadatka lokalna samouprava treba očekivati pomoć i podršku od: zdravstvenih službi (fi zička i emocionalna spremnost djeteta, zdravstveno stanje djece i učenika), pedagoških asistenata (rad s roditeljima, posebno romske nacionalnosti, o važnosti ranog uključivanja djece u obrazovanje), centra za socijalni rad (socijalni status roditelja i djece i mogućnost za pružanje podrške u obrazovanju), policije, ali i sudija za prekršaje (pokreću prekršajni postupak protiv roditelja koji nisu upisali djecu u pripremni predškolski program i/ili osnovnu školu);

kvalitetno obrazovanje djece i učenika u ustanovama na svojoj teritoriji, što će postići: izborom najrelevantnijih predstavnika lokalne samouprave u upravni odbor predškolske ustanove / školski odbor škole, saradnjom s direktorima i ostalim upravljačkim tijelima ustanove (školski odbor, vijeće roditelja), osiguravanjem materijalnih sredstava za održavanje higijene u ustanovama i nabavkom nastavnih sredstava i učila, osiguravanjem sredstava

11 Preuzeto iz publikacije “Stop napuštanju škole”, Tim za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva, Vlada Republike Srbije, Beograd, 2016.


za stručno usavršavanje odgajatelja i nastavnika, podržavanjem fakultativnih nastavnih predmeta i vannastavnih aktivnosti ustanova obrazovanja, povezivanjem škola s organizacijama, preduzećima, uspješnim poduzetnicima i dr.;

pružanje podrške školama, učenicima u riziku i njihovim roditeljima u sprečavanju ranog napuštanja škole; redovan inspekcijski nadzor u cilju podizanja kvaliteta obrazovanja i odgajanja u ustanovama; prihvatanje i razumijevanje ranog napuštanja škole kao problema kojem treba pristupiti na sistematičan način i

poduzimati mjere za sprečavanje ove pojave. Prvi korak u ovom procesu jeste ispitivanje stanja na teritoriji lokalne samouprave i pravljenje baze podataka, identifi kacija učenika u riziku i mapiranje resursa koji se mogu staviti u funkciju borbe protiv problema ranog napuštanja škole;

formiranje multisektorskog tima za sprečavanje ranog napuštanja škole na nivou lokalne zajednice, sastavljenog od relevantnih predstavnika, predstavlja ključnu aktivnost i odgovornost jedinice lokalne samouprave / općine;

izrada Akcionog plana za sprečavanje ranog napuštanja škole.12

Uloga škole13 u sprečavanju ranog napuštanja obrazovnog procesa je ključna, od nje se očekuje da:

bude centar za učenje, tj. sredina koja motivira za učenje, u kojoj je učenik glavni akter, gdje se njeguju saradnički odnosi i timski rad, u kojoj postoji stalna pozitivna interakcija između učenika i nastavnika i učenika i učenika;

kreira školsku kulturu koja pruža mogućnost za usvajanje pozitivnih društvenih normi i vrijednosti; potiče učenike da učestvuju u životu škole kroz proces odlučivanja i međusobnog razmjenjivanja ideja; osigurava razvijanje relacija između učenika, zasnovanih na drugarstvu i prijateljskim odnosima, uvažavanju i toleranciji, saradnji u okviru školskih i vanškolskih aktivnosti, kao i odnosa između učenika i nastavnika zasnovanih na međusobnom uvažavanju i spremnosti nastavnika da pomogne učeniku;

ima efi kasno rukovodstvo, koje insistira na: kvalitetnom i efi kasnom radu svih zaposlenih, kvalitetnoj nastavi, usmjerenoj na učenje i učenika, izgradnji škole kao centra za učenje u kojem se njeguju saradnički odnosi i timski rad; profesionalnom razvoju nastavnika; boljim postignućima učenika;

uspostavi tim za sprečavanje ranog napuštanja škole i tim za dijete koji se bavi prevencijom, organizira identifi kaciju učenika u riziku od osipanja i poduzima mjere intervencije prema konkretnim učenicima koji su u riziku od ranog napuštanja škole;

kreira školski program u kojem je naglašena usmjerenost na učenje i učenika, koji omogućava razvijanje kompetencija kod učenika i koji je relevantan za njihovo daljnje učenje; uključuje različite pristupe nastavi i učenju (integrirani, interdisciplinarni, individualni, diferencirani pristup); uvažava potrebe i interesovanja učenika, kao i potrebe sredine u kojoj se škola nalazi;

organizira dopunsku i dodatnu nastavu, koja će biti dodatna podrška učenicima u procesu učenja; koja će biti realizirana tokom cijele školske godine, drugačijim pristupima aktivnostima i tehnikama u odnosu na redovnu nastavu;

organizira vannastavne aktivnosti, u koje će biti uključeni svi učenici i gdje će učenici moći izraziti svoja interesovanja, vještine i znanja;

spriječi rano napuštanje škole, provođenjem različitih aktivnosti i uključivanjem različitih službi na nivou lokalne zajednice, a prije svega centra za socijalni rad.

Od odjeljenskog starješine se očekuje da:

dobro poznaje sve učenike u odjeljenju, njihovo zdravstveno stanje, socijalno-ekonomski status porodica, kao i probleme u porodici;

bude član tima za sprečavanje ranog napuštanja škole i tima za dijete; identifi cira učenike u riziku od osipanja na nivou odjeljenja; upozna odjeljensko vijeće s problemima učenika u odjeljenju, posebno učenika u riziku od osipanja; insistira na izradi individualiziranih planova podrške za učenike u riziku od napuštanja škole;

12 O sastavu multisektorskog tima, njegovoj ulozi i odgovornosti, kao i o Akcionom planu bit će više riječi kasnije, u predstavljanju modela multisektorskog sprečavanja RNŠ.

13 Preuzeto iz publikacije “Stop napuštanju škole”, Tim za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva, Vlada Republike Srbije Beograd, 2016.


uspostavi dobru saradnju s roditeljima, posebno roditeljima učenika u riziku od napuštanja škole, kako bi zajedničkim aktivnostima doprinijeli sprečavanju napuštanja škole;

razvija drugarstvo među učenicima odjeljenja, saradničke odnose, međusobno uvažavanje i toleranciju; organizira posjete tribinama, pozorišnim predstavama i drugim kulturnim manifestacijama na nivou lokalne

samouprave i šire.

Od predmetnog nastavnika očekuje se da:

posjeduje informacije o učenicima, posebno onima u riziku od napuštanja škole; kvalitetno realizira proces nastave i učenja, primjenom različitih pristupa, metoda i tehnika rada radi razvijanja

kompetencija učenika neophodnih za daljnje učenje i svakodnevni život; izradi individualizirani plan rada za učenike kojima je to potrebno (među njima su i učenici u riziku od napuštanja

škole); organizira dopunsku nastavu i posebno insistira na prisustvu učenika koji imaju problem s određenim oblastima u

okviru predmeta ili s gradivom predmeta u cjelini; redovno prati razvoj učenika i o tome obavještava odjeljenskog starješinu, naročito onih učenika kod kojih postoje

određeni problemi; organizira različite aktivnosti u koje će biti uključeni svi učenici (aktivnosti u okviru redovne nastave i vannastavnih

aktivnosti); odredi dan i sat kada obavlja individualne razgovore s roditeljima; motivira učenike za učenje i nastavu (pohvale i nagrade za svaki napredak umesto kazni); kreira pozitivnu klimu, zasnovanu na motivaciji, saradnji i uvažavanju.

Pored škole, bez učešća centra za socijalni rad nije moguće implementirati multisektorski model sprečavanja ranog napuštanja škole. Uloga centra za socijalni rad jeste da osigurava osnovna prava i usluge socijalne zaštite i da upućuje korisnike radi korištenja usluga socijalne zaštite, koje pružaju druge organizacije u zajednici. U centru se utvrđuju potrebe djeteta u riziku od ranog napuštanja školovanja za nekom uslugom i pravom u oblasti socijalne zaštite. Usluge mogu koristiti i roditelji i porodica djeteta u riziku od RNŠ. U centru se procjenjuje koja je usluga potrebna i kako bi ona trebala biti pružena. Praktično je nemoguće korištenje bilo koje materijalne naknade, smeštaja u hraniteljsku porodicu ili ustanovu, ili korištenje neke usluge u zajednici, bez procjene i učešća centra za socijalni rad.

Prevencija – Centar je dužan da razvija preventivne programe koji doprinose zadovoljavanju individualnih i zajedničkih potreba građana odnosno sprečavanju i suzbijanju socijalnih problema u lokalnoj zajednici. Preventivno djelovanje u radu centra provodi se realiziranjem konkretnih, tematski određenih i na ciljne grupe usmjerenih preventivnih programa.

Porodičnopravna i starateljska zaštita – Centar za socijalni rad je i organ starateljstva. Centar provodi mjere starateljske zaštite. U slučaju neodgovarajućeg vršenja roditeljskog prava, centar za socijalni rad kao organ starateljstva vrši nadzor nad roditeljskim pravom. Korektivni nadzor nad vršenjem roditeljskog prava obavlja organ starateljstva kada donosi odluke kojima ispravlja roditelje u vršenju roditeljskog prava. U obavljanju korektivnog nadzora organ starateljstva donosi odluke kojima: upozorava roditelje na nedostatke u vršenju roditeljskog prava; upućuje roditelje na razgovor u porodično savjetovalište ili u ustanovu specijaliziranu za posredovanje u porodičnim odnosima; zahtijeva od roditelja da polože račun o upravljanju imovinom djeteta. U obavljanju korektivnog nadzora organ starateljstva pokreće i sudske postupke u skladu sa zakonom.

Saradnja sa sudom – Centar za socijani rad štiti prava i interese djeteta pred sudom. Centar može pokrenuti postupak za zaštitu svih prava djeteta utvrđenih zakonom. Centar može inicirati postupak radi lišenja roditelja roditeljskog prava, ukoliko roditelj zloupotrebljava prava ili grubo zanemaruje ili nesavjesno vrši roditeljske dužnosti.

“U sprečavanju napuštanja obrazovanja uloga centara za socijalni rad izuzetno je značajna i jasno proizlazi iz njihove uloge koordinatora procesa zaštite djece i organa starateljstva.


U okviru javnih ovlaštenja u slučajevima napuštanja obrazovanja centri za socijalni rad provodit će:

(1) Mjere prevencije:a) Raditi na podizanju svijesti o zakonskoj obavezi obrazovanja, kao i o posljedicama (zakonskim i ličnim)

nepohađanja ili neredovnog pohađanja nastaveb) Obavljati savjetodavni rad s roditeljima ili zakonskim zastupnicima djeteta radi stjecanja uvida u porodične

i druge prilike djeteta, s roditeljima djece koja su ugrožena porodičnim prilikama (neadekvatno roditeljsko staranje, porodica u stanju socijalne potrebe, poremećeni porodični odnosi, nasilje u porodici) u cilju otklanjanja uzroka koji mogu dovesti do toga da dijete neredovno pohađa nastavu i u riziku je da napusti obrazovni sistem

c) Obavljati informativni rad, putem kojeg se roditelji upoznaju s nadležnostima centra za socijalni rad za zaštitu prava i interesa djeteta

d) Upućivati roditelje i djecu u dostupno savjetovalište, centar za mentalno zdravlje, nevladinu organizaciju ili drugu relevantnu ustanovu

(2) Mjere intervencije:a) Nakon primanja pismene informacije odgojno-obrazovne ustanove u kojoj je navedeno da dijete ne pohađa

ili da neredovno pohađa nastavu i popunjenog obrasca od strane škole stručni tim u centru za socijalni rad analizira informacije koje je škola dostavila, a koje uključuju mišljenje stručnih radnika škole (pedagog, psiholog, socijalni radnik), odnosno psihološko-pedagoški profi l učenika, mjere koje je škola poduzimala da bi dijete ostalo u procesu obrazovanja, te poziva roditelje, a po potrebi i dijete, na razgovor

b) Upućivanje usmenog i pismenog upozorenja roditeljimac) Dostavljanje potrebne informacije školi, s naglaskom na radnjama koje škola treba poduzeti, kako bi se moglo

djelovati u smjeru vraćanja djeteta u obrazovni sistemd) Uvođenje mjera nadzora (ukoliko nakon navedenih intervencija centar za socijalni rad dobije informaciju

od škole da učenik i dalje ne dolazi na nastavu, po principu postupnosti, centar uvodi mjere nadzora nad porodicom, koje provodi u saradnji sa školom koju dijete pohađa)

e) U postupku provođenja nadzora centar za socijalni rad analizira mjesečne izvještaje od strane škole, drugih ustanova i organizacija (ukoliko su roditelji i/ili djeca tamo upućeni), obavlja terenske posjete porodici (najavljene i nenajavljene) te planira daljnje korake u skladu s postignutim rezultatima

f ) Postupa u skladu sa zakonskim odredbama, ukoliko postoji sumnja na zanemarivanje djeteta

(1) Mjere kompenzacije:

Mjere kompenzacije odnose se na praćenje porodice djeteta koje je vraćeno u obrazovni sistem putem komunikacije sa školom koju dijete pohađa i njegovom porodicom.”14

Pored lokalne samouprave (općine), škole i centra za socijalni rad koji osiguravaju mogućnost implementacije multisektorskog modela sprečavanja ranog napuštanja obrazovnog procesa, vrlo je značajno uključivanje i drugih resora, poput zdravlja, policije, ali i nevladinog sektora koji se pojavljuje u ulozi pružaoca usluga u zajednici, a te usluge mogu biti vitalno značajne za dobrobit djeteta u riziku od RNŠ i njegovu porodicu. Nevladine organizacije imaju značajnu ulogu u prevenciji ranog napuštanja obrazovanja i pružanju podrške u identifi kaciji djece van školskog sistema. One su značajna podrška javnim institucijama, školama i centrima za socijalni rad, kao i nadležnim ministarstvima.

“Nevladine organizacije provode sljedeće mjere prevencije:a) Kroz implementaciju različitih projekata i saradnju s javnim institucijama, odgojno-obrazovnim ustanovama i

nadležnim ministarstvima NVO će razvijati i unapređivati preventivni rad s djecom i roditeljima kako bi se spriječilo neupisivanje djece u škole i rano napuštanje obrazovanja, kao i identifi kaciju djece van školskog sistema kojoj treba podrška

b) Provoditi informativne kampanje za upis djece u prvi razred osnovne i srednje škole

14 Preuzeto iz Protokola o postupanju u slučaju napuštanja i nepohađanja nastave u Unsko-sanskom kantonu.


c) Podizati svijest šire društvene zajednice, u cilju većeg uključivanja svih aktera kako bi se pomoglo djecid) Po potrebi i u dogovoru s ostalim akterima provoditi ankete u zajednicama koje bi pokazale tačnije stanje o djeci

koja napuštaju obrazovanje, ali i uzroke napuštanja

Mjere intervencije:a) Pravovremeno ukazati na sve identifi cirane slučajeve djece u riziku od napuštanja obrazovanja i/ili djece van

obrazovnog sistema i o tome pismeno izvijestiti ostale aktereb) Organizirati različite sekcije, turnire, igraonice i radionice za djecu koja su vraćena u obrazovni sistem, s ciljem

njihovog aktivnijeg uključivanja u život školec) Organizirati ljetne školske programe za pripremanje djece (i njihovih roditelja) koja nisu pohađala predškolske

ustanoved) Organizirati kurseve stranih jezika, umjetničke radionice i sl., s ciljem poticanja individualnog i društvenog učenja,

stjecanja različitih znanja i vještina, razvoja stavova i vrijednosti

Mjere kompenzacije:a) Edukacija nastavnika s ciljem izgradnje njihovih kompetencija i osposobljavanja za nove i inovativnije načine rada

koji će učenike motivirati i zainteresirati za nastavu, a onima koji su se vratili i nastavili obrazovanje kreirati sigurno okruženje za povratak

b) U saradnji s obrazovnim vlastima ili kroz projektne aktivnosti raditi na edukaciji roditelja u smislu podizanja svijesti o značaju obrazovanja, ali i izgradnji i jačanju kvalitetnih i poticajnih odnosa među članovima porodice, što uključuje i poboljšanje roditeljskih znanja i vještina, a time i unapređenje njihovih odgojnih funkcija (sudjelovanje u interaktivnim radionicama i predavanjima usmjerenim ka podizanju kompetencija roditelja i jačanju uloge porodice, kojima se smanjuje pojavnost nepohađanja obrazovnog procesa)

c) U saradnji s obrazovnim vlastima ili kroz projektne aktivnosti raditi na edukaciji učenika, da shvate važnost obrazovanja, kako za sebe tako i za druge

d) Facilitirati rad dnevnih centara za djecu u riziku, gdje bi se s njima dodatno radilo na njihovom osnaživanju.”15

Saradnja sa servisima u zajednici, kao što su dnevni centri, i pristup podršci koju oni mogu pružiti djetetu i porodici može biti ključna, posebno za najugroženiju grupaciju, kao što su djeca koja žive i/ili rade na ulici. Dnevni centri pružaju usluge namijenjene djetetu i porodici u riziku, kao i onima kod kojih su posljedice nepovoljnih uvjeta odrastanja već nastupile. Kroz savjetodavni rad djeca mogu dobiti podršku stručnjaka radi stjecanja boljeg uvida u uzroke trenutne situacije/poteškoće, analize vlastitih postupaka i reakcija, učenja emocionalnih i socijalnih vještina, jačanja samopouzdanja i izgradnje realne i pozitivne slike o sebi, ostvarivanja ličnih i obrazovnih ciljeva; unapređenja odnosa s odraslima i vršnjacima, kvalitetnijeg planiranja obaveza i slobodnog vremena. Porodica djeteta može se uključiti u ciljane, strukturirane programe koje provode dnevni centri, a cilj im je unapređenje funkcioniranja porodice i odnosa između njenih članova kao i unapređenje roditeljskih kompetencija za odgovorno roditeljstvo.

3.3. Ciljna grupa djece kojoj je namijenjen model za sprečavanje RNŠ16

Ciljna grupa djece koja su u riziku da napuste obrazovni sistem ili su ga već napustila, odnosno nije ni bila uključena, vrlo je heterogena po svim ključnim karakteristikama. Model sveobuhvatnog, integriranog multisektorskog pristupa može se primijeniti u radu sa svim grupacijama djece u riziku jer je fl eksibilno postavljen i pruža mogućnost da se usluge/programi i aktivnosti koje uključuje prilagođavaju potrebama različite djece, kao što su:

djeca iz ugroženih grupa (siromaštvo, nizak socioekonomski status); djeca iz romske populacije i pripadnici drugih manjina; djeca s problemima u ponašanju; djeca u uličnoj situaciji (djeca koja su uključena u život i/ili rad na ulici); djeca iz multiproblemskih porodica; djeca s poteškoćama u razvoju;

15 Preuzeto iz Protokola o postupanju u slučaju napuštanja i nepohađanja nastave u Unsko-sanskom kantonu.

16 Adaptirano prema nacrtu Protokola o postupanju u slučaju napuštanja i nepohađanja nastave u Unsko-sanskom kantonu, od jula 2019. god.


djeca koja rade da bi doprinijela porodičnim prihodima;17

djeca žrtve svih oblika zlostavljanja i zanemarivanja (seksualnog, fi zičkog, emocionalnog...); djeca bez adekvatnog roditeljskog staranja; djeca na alternativnom staranju (u institucijama ili hraniteljskim porodicama); djeca izložena vršnjačkom nasilju; djeca žrtve i/ili svjedoci nasilja; djeca žrtve radne eksploatacije; djeca žrtve trgovine ljudima; djeca u pokretu;18

djeca povratnici;19

djeca/partneri iz maloljetničkih bračnih/vanbračnih zajednica; ostala djeca u riziku od napuštanja obrazovanja.

3.4. Ključne karakteristike koje osiguravaju održivost modela

Prije nego što izložimo osnovne elemente i postavke multisektorskog modela sprečavanja ranog napuštanja školovanja, potrebno je da se osvrnemo na nekoliko njegovih važnih karakteristika posmatranih iz ugla održivosti modela, i to imajući u vidu implementacijske i fi nansijske dimenzije održivosti. Naime, u koncipiranju pristupa koji je zastupljen u Smjernicama imali smo u vidu nekoliko bitnih zahtjeva koji direktno uvjetuju mogućnost primjene predstavljenog pristupa rješavanju problema ranog napuštanja školovanja, tačnije potencijalne rizike po održivost modela. Smatramo da sljedeće karakteristike modela govore u prilog njegovoj održivosti i odsustvu većih rizika po održivost:

Važeći normativni okvir u BiH i zemljama regiona, pri čemu se misli i na domaće zakone i propise, nacionalne strateške dokumente, i na međunarodne obavezujuće dokumente, dozvoljava primjenu predloženog modela i svih aktivnosti koje model uključuje.

Predstavljeni model se oslanja na postojeće resurse u lokalnim zajednicama kojima je namijenjen (prvenstveno škole i centar za socijalni rad), pa ga je relativno jednostavno i lako uspostaviti, i to se može učiniti bez odlaganja. Oslanjanje na važeće propise i mandate službi/institucija koje su nosioci modela osigurava implementacijsku održivost bez rizika jer svaka služba realizira aktivnosti i mjere za koje je nadležna, što je propisano zakonima i drugim pozitivnim propisima.

Ne zahtijeva (veća) fi nansijska ulaganja, odnosno potencijalna dobit od primjene daleko premašuje nivo investicija. U tom smislu rizici po održivost modela svedeni su na minimum.

Model je fl eksibilno postavljen, može se modifi cirati i prilagoditi potrebama i raspoloživim resursima zajednice u kojoj se primjenjuje.

Usluge i aktivnosti koje model uključuje mogu provoditi različiti pružaoci usluga, u skladu sa svojim mandatima i realnim kapacitetima zajednice koja primjenjuje Smjernice.

Da bi se model mogao primjenjivati, u njegovu implementaciju moraju biti uključene škole i centar za socijalni rad nadležan za teritoriju na kojoj se škole nalaze. Učešće ovih institucija je minimum koji osigurava mogućnost primjene modela.

17 Prema defi niciji MOR-a, dječiji rad je rad koji šteti dobrobiti djeteta i sprečava njegovo obrazovanje, razvoj i budući život. Minimalan uzrast za rad po MOR-u (C 138) poziva da bude uspostavljen minimalni uzrast za rad, koji nije niži od uzrasta obaveznog školovanja, koji u svakom slučaju nije niži od 15 godina (ili 14, u zemljama u razvoju). Međutim, laki rad može biti dozvoljen za one između uzrasta od 14 do 15 god. (ili 12 do 14, u zemljama u razvoju). Konvencija laki rad ove djece defi nira kao onaj koji: nije štetan po njihovo zdravlje i razvoj, nije takav da ometa njihovo pohađanje škole, njihovo učešće u praktičnoj nastavi ili programima za obuku odobrenim od nadležnih vlasti, ili njihov kapacitet da imaju korist od dobijene obuke.

18 To su “djeca koja, iz različitih razloga, dobrovoljno ili prisilno, u okviru zemlje ili između zemalja, s roditeljima ili starateljima ili bez njih, migriraju i koju pokret čini potencijalno izloženim rizicima od neadekvatne brige, ekonomske i seksualne eksploatacije, zlostavljanja, zanemarivanja i nasilja”. Defi nicija Save the Childrena imenuje i grupe djece u pokretu: izbjeglice, interno raseljenu djecu, tražioce azila, iregularne migrante, žrtve trgovine ljudima, djecu uključenu u život i/ili rad na ulici, povratnike iz procesa readmisije.

19 Termin povratnici se odnosi na izbjegla lica koja su se vratila u zemlju porijekla (Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, BiH).


Model može biti nadograđen novim mjerama, uslugama ili aktivnostima, u skladu s promijenjenim potrebama i/ili rastućim nivoom osjetljivosti i ambicija zajednice na planu rješavanja problema ranog napuštanja školovanja. U ovom slučaju preporučuje se da u implementaciju modela budu uključeni i drugi akteri, prije svega servisi u zajednici namijenjeni djeci i porodici.

Model je postavljen tako da je fokusiran na dijete, porodicu i zajednicu, tako da sve usluge, mjere i aktivnosti koje uključuje imaju snažno preventivno djelovanje, odnosno sprečavaju pojavu problema ranog napuštanja škole i osiguravaju reakciju zajednice na rane znake upozorenja na pojavu rizika od ranog napuštanja školovanja.

Usluge i aktivnosti pomoći i podrška svakom djetetu direktno su usmjerene na eliminiranje/neutraliziranje faktora rizika koji su doveli ili mogu dovesti do ranog napuštanja školovanja.

Model uključuje strukturiran i na promjenu ponašanja usmjeren rad s porodicom i roditeljima/starateljima djeteta. Model uključuje praćenje i evaluaciju poduzetih mjera i aktivnosti sadržanih u Akcionom planu, odnosno

ostvarenih rezultata, kako na nivou zajednice tako i na individualnom nivou svakog djeteta s kojim se radilo na eliminiranju rizika od ranog napuštanja školovanja putem realizacije Individualnog plana podrške.

3.5. Osnovne komponente modela

Zalažemo se za model sveobuhvatnog, integriranog multisektorskog pristupa, u kojem rano napuštanje školovanja nije shvaćeno kao problem samo sektora obrazovanja već čitave društvene zajednice. Kada je riječ o nivou lokalne zajednice, koja i jeste u fokusu našeg interesovanja, model se oslanja na tri osnovne komponente:

multisektorski tim, školski tim za sprečavanje RNŠ i tim za dijete.

Multisektorski tim, u čiji sastav ulaze predstavnici svih relevantnih resora, djeluje na nivou lokalne zajednice / općine.

Školski tim za sprečavanje ranog napuštanja škole djeluje na nivou škole i zadužen je i odgovoran za uspostavljanje i razvoj mehanizma za ranu identifi kaciju i reagiranje.

Tim za dijete djeluje na individualnom nivou, zadužen je za dijete u riziku od ranog napuštanja škole i u njegov sastav ulaze predstavnici ustanova i organizacija koje realiziraju Individualni plan podrške za dijete. Tim za dijete usko sarađuje s multisektorskim timom, posebno kada se radi o djetetu u visokom riziku ili onom koje je već napustilo školu.

Ovaj konceptualni okvir operacionaliziran je kroz više ili manje strukturirani paket usluga, odnosno mjera i aktivnosti za prevenciju, intervenciju i kompenzaciju koje se odnose na ključne aktere u zajednici, školu, centre za socijalni rad i pružaoce socijalnih usluga (npr. dnevne centre za djecu), koji ga dalje prilagođavaju svom kontekstu, potrebama djece u zajednici i resursima koji su im na raspolaganju. U skladu s tim, jasno je da načini provođenja i obogaćivanja konceptualnog okvira može varirati od zajednice do zajednice. Također je važno naglasiti da model ne isključuje učešće i aktivno djelovanje institucija koje nisu eksplicitno navedene. Tu prije svega mislimo na zdravstvene ustanove. Među njima se kao posebno značajan izdvaja dom zdravlja, kao bazična institucija zdravstvenog sistema. Moguće je uključivanje i drugih organizacija, institucija i/ili pojedinaca koji su potrebni za rješavanje problema i podršku na nivou zajednice. Zato je bitno

Model sveobuhvatnog, integriranog multisektorskog pristupa jedan je od sistemskih načina sprečavanja ranog napuštanja škole. Intersektorska saradnja nimalo ne umanjuje važnost mjera i aktivnosti koje se provode unutar svakog resora, naprotiv, ona ima sinergijsko djelovanje i omogućava uspješnije i efektivnije sprečavanje RNŠ.


da multisektorski tim obuhvati predstavnike svih značajnih resora na nivou lokalne zajednice, pri čemu će njihova uloga u različitim fazama rada biti drugačija, što će diktirati potrebe zajednice odnosno konkretne djece koja su u riziku od ranog napuštanja obrazovnog procesa.

Model sveobuhvatnog, integriranog multisektorskog pristupa zahtijeva da čitava zajednica bude mobilizirana za rješavanje problema i da je postignut visok nivo svijesti o važnosti ulaganja napora u smanjivanje stope ranog napuštanja škole.

Shema br. 2. Model sveobuhvatnog, integriranog multisektorskog pristupa

MST

Škola

Lokalna samoupravaPružaoci socijalnih i

drugih usluga u zajednici

CSR

31

4.PROCES USPOSTAVLJANJA I

PRIMJENE SVEOBUHVATNOG, INTEGRIRANOG

MULTISEKTORSKOG MODELA SPRECAVANJA RNŠ


4.1. Najvažniji koraci u uspostavljanju i primjeni modela

Formiranje multisektorskog tima i izrada Akcionog plana Uspostavljanje i razvoj mehanizma za ranu identifi kaciju i reagiranje Izrada instrumenta za ranu identifi kaciju djece pod rizikom od RNŠ Primjena instrumenta i identifi kacija djece u riziku od RNŠ Detaljna procjena potreba djeteta u riziku od RNŠ Planiranje i izrada Individualnog plana podrške za dijete Realizacija plana Evaluacija realizacije IPP i postignutih rezultata

U nastavku teksta bit će opisani navedeni koraci, kao i uloge i odgovornosti ključnih aktera, usluge i aktivnosti koje pružaju, metodologija njihovog rada i načini praćenja i evaluacije ostvarenih rezultata.

4.1.1. Formiranje multisektorskog tima

Prvi korak u uspostavljanju integriranog modela u zajednici jeste formiranje multisektorskog tima (u daljnjem

tekstu: MST) za sprečavanje ranog napuštanja škole na nivou općine/grada. Preduvjet za uspostavljanje tima je već naglašena saglasnost u zajednici o tome da je problem RNŠ zajednički problem različitih službi i institucija, a ne samo problem škole. Saglasnost ne smije biti samo deklarativna, “na papiru”, a da je ona suštinska pokazat će jedinice lokalne samouprave koje su voljne da se uključe i spremne da izdvoje određena fi nansijska sredstva za ove namjene. Osiguravanje integriranog pristupa problemu i saradnički odnos na lokalnom nivou u cilju sprečavanja ranog napuštanja škole postižu se uspostavljanjem i potpisivanjem odgovarajućih protokola. Lokalni referalni mehanizam/protokol defi nira institucije i njihove ingerencije, način saradnje i prikupljanja relevantnih informacija, njihovu razmjenu i način postupanja u preveniranju i/ili reagiranju u situacijama kada postoji sumnja ili saznanje da je dijete u riziku od napuštanja obrazovanja. Protokol je osnova za usaglašeno, zajedničko djelovanje strana potpisnica u cilju kontinuiranog rada na rješavanju problema napuštanja obrazovanja. Inicijativa za donošenje Protokola i formiranje multisektorskog tima može doći od bilo kojeg aktera u zajednici. Po prirodi problema koji se tretira, logično je da formiranje tima inicira škola ili centar za socijalni rad, ali bi najbolje bilo da to učine predstavnici lokalne samouprave nadležni za obrazovanje. Naravno, ovo ne znači osporavanje mogućnosti da inicijativa dođe iz nevladinog sektora, da je pokrenu organizacije koje rade na razvoju svijesti o značaju obrazovanja, na unapređenju položaja i prava djece i sl.

Kada je riječ o sastavu, multisektorski tim moraju činiti predstavnici različitih resora, a obavezno sektora obrazovanja, zdravlja i socijalne zaštite, školskih timova za sprečavanje osipanja, predstavnici centra za socijalni rad iz službe za djecu i mlade, predstavnici pružalaca usluga u zajednici iz vladinog i/ili nevladinog sektora koji u djelokrugu rada imaju brigu o djeci. Ovim se ne iscrpljuje mogući sastav tima, uz preporuku da tim ne treba biti suviše velik, naprotiv, sastav i struktura tima trebaju biti u funkciji njegove operativnosti, efi kasnosti i efektivnosti. Preporučuje se da u sastav tima uđu čelni ljudi spomenutih resora i institucija, odnosno oni koji su na poziciji donosioca odluka,20 jer se time bitno povećava efi kasnost u radu i brzina djelovanja. Svaka lokalna zajednica može kreirati strukturu tima koja najbolje odgovara njenim potrebama i resursima kojima raspolaže. Po prirodi stvari, u MST bi obavezno morali biti uključeni službenici jedinica lokalne samouprave zaduženi za praćenje i unapređenje dostupnosti, efi kasnosti

i kvaliteta u oblasti obrazovanja, predstavnici svih škola i centra za socijalni rad. U cilju osiguranja boljeg uvida i transparentnosti, bilo bi poželjno da sastancima na kojima se razmatraju mjere i aktivnosti periodično prisustvuju i predstavnici roditelja djece koja su u visokom riziku od ranog napuštanja škole, ali drugi akteri iz zajednice, kao što su predstavnici medija, koji mogu promovirati aktivnosti i akcije usmjerene na sprečavanje ranog napuštanja obrazovanja.

MST bi se trebao sastajati periodično, nekoliko puta godišnje, dinamiku susreta treba diktirati Akcioni plan, odnosno planirani rokovi revizije plana. Moguća dinamika susreta može biti usklađena sa školskim kalendarom, pa da se tim sastaje prije upisa u školu, na početku školske godine, na polugodištu i na svakom tromjesečju.

20 Direktori mogu delegirati operativne poslove svojim saradnicima.


Rad multisektorskog tima treba se zasnivati na sljedećim karakteristikama:21

formalnim sporazumima (protokolima) u kojima se defi niraju uloge i odgovornosti svakog aktera; jasno iskazanim potrebama, interesima i očekivanjima svih strana; zajedničkoj strategiji i/ili akcionom planu s jasnim ciljevima, koji su zasnovani na potrebama lokalne zajednice; defi niranim kanalima komunikacije; sistemom monitoringa i evaluacije, kojim se postiže kontinuirano praćenje, unose izmjene i daju preporuke za

daljnji rad na sprečavanju ranog napuštanja škole; sposobnosti za razvoj dugoročnih odnosa međusobnog uvažavanja i razumijevanja važnosti pojedinačnog

doprinosa svakog aktera i institucije; aktivnoj konsultaciji s roditeljima i djecom u riziku od napuštanja obrazovnog procesa, čime se utječe na

poboljšanje mjera i sistema podrške onima kojima je najpotrebnija; posvećenosti promociji akcija na nivou zajednice koje se bave podizanjem svijesti o važnosti obrazovanja, kako na

individualnom planu tako i na nivou čitave zajednice i društva u cjelini.

4.1.2. Zadaci i aktivnosti multisektorskog tima22

Iniciranje kreiranja i razvoja mehanizma ranog upozoravanja na djecu u riziku od napuštanja obrazovnog procesa

Iniciranje prikupljanja podataka i praćenje podataka relevantnih za RNŠ na nivou zajednice (uključujući i podatke o neupisanoj djeci, tzv. ulazno osipanje, stopi osipanja, broju izostanaka na nivou škola, broju djece koja ponavljaju razred)

Praćenje podataka (na nivou zajednice) o djeci koja su napustila proces obrazovanja (broj djece, spolna i starosna struktura, razlozi za napuštanje školovanja...)

Praćenje znakova ranog upozoravanja relevantnih za djecu s visokim rizikom od RNŠ (izostanci, školska postignuća na tromjesečju i prvom polugodištu, nedovoljne ocjene, disciplinski problemi, izrečene odgojne i odgojno-disciplinske mjere)

Razmatranje individualnih planova podrške za djecu koja su u najvećem riziku od napuštanja škole i/ili koja nisu ni bila uključena u obrazovni proces

Davanje preporuka i komentara na mjere, usluge i aktivnosti koje su za djecu s visokim rizikom predvidjeli timovi za dijete, naročito mjere koje podrazumijevaju uključivanje novih institucija i njihovih predstavnika u sastav tima za dijete.

Osim ovih, osnovnih zadataka, MST može, ukoliko ima relevantne predstavnike u timu, realizirati i druge zadatke, kao što su:

Mapiranje i razmatranje raspoloživih i nedostajućih resursa u zajednici koji mogu doprinijeti sprečavanju napuštanja obrazovanja

Iniciranje uspostavljanja inovativnih programa/servisa/usluga u zajednici koji su direktno fokusirani na sprečavanje ili u svom radu imaju komponente sprečavanja napuštanja ili djelovanja u slučaju napuštanja obrazovnog procesa

21 Adaptirano prema publikaciji “Škola u zajednici – zajednica u školi”, Zapadnobalkanski institut, 2017. god.

22 Adaptirano prema publikaciji “Sprečavanje ranog napuštanja obrazovanja”, Centar za socijalnu politiku, 2018. god.

Multisektorski tim ima koordinativnu ulogu, on usmjerava rad svih aktera i radi na jačanju saradnje među institucijama na lokalu, što je izuzetno važan, ali i dugotrajan proces. Tim omogućava i posvećen je uspostavljanju i unapređivanju multidisciplinarnog pristupa problemu RNŠ.


Praćenje izvještaja o upisu i uobličavanje kampanje za upis radi sprečavanja ulaznog osipanja, odnosno neupisivanja u školu

Sagledavanje mogućih troškova i upućivanje zahtjeva nadležnim instancama za dodatno fi nansiranje, uz obrazloženje nematerijalne dobiti koja se time ostvaruje

Analiza efektivnosti i efi kasnosti mjera (usluga/servisa/programa/aktivnosti) koje se provode Prijedlog mjera za unapređenje stanja na nivou lokalne zajednice na planu sprečavanja RNŠ

MST može, ukoliko je to interes, odnosno potreba lokalne zajednice, posebno defi nirati odgovornost i procedure za postupanje u slučaju:

sezonskih radova roditelja (defi niranje saradnje i potpisivanje Protokola s lokalnim zajednicama u koje siromašne porodice s djecom odlaze na sezonske radove; ako se dijete formalno ispiše i upiše u školu u drugom mjestu, nepokretanje postupka za prekid ostvarivanja prava na dječiji dodatak, jer dijete formalno zadržava status redovnog učenika i sl.);

djece koja su uključena u život i/ili rad na ulici (urgentno djelovanje nadležnih službi, poduzimanje mjera zaštite...); povratka djeteta iz inozemstva (organiziranje učenja jezika i nadoknada propuštenog školskog gradiva...); povratka maloljetnika iz odgojno-popravnih ustanova (podrška reintegraciji, nastavku školovanja i/ili

profesionalnog osposobljavanja); dječijeg braka i/ili vanbračne zajednice (procesuiranje roditelja/staratelja i drugih osoba koje potiču ili toleriraju

brak, odnosno vanbračnu zajednicu; brzo djelovanje nadležnih institucija, primjena instituta privremenog starateljstva i sl.).

Multisektorski tim obavezno treba uključiti, odnosno posebno se baviti specifi čnim temama relevantnim za djecu s poteškoćama u razvoju ukoliko na njihovoj teritoriji postoje problemi koji se odnose na uključenost i/ili nemogućnost uključivanja ove djece u obrazovni proces.

U nastavku teksta više pažnje posvetit ćemo zadacima multisektorskog tima koji se odnose na aktivnosti izrade Akcionog plana i razvoj mehanizma ranog upozoravanja na djecu u riziku od napuštanja obrazovnog procesa.

4.1.3. Izrada Akcionog plana

Na osnovu opisa nadležnosti, zadataka i aktivnosti koje bi multisektorski tim za sprečavanje ranog napuštanja škole trebao provoditi jasno je da je, s jedne strane, neophodna bliska saradnja svih članova tima, koja se osigurava potpisivanjem Protokola, i, s druge, potrebno je dobro isplanirati aktivnosti. Zbog toga se preporučuje da tim izradi Akcioni plan na godišnjem nivou,23 koji će služiti kao svojevrstan putokaz za provođenje svih aktivnosti. Osim što ima funkciju da olakša da se blagovremeno provode planirane aktivnosti, Akcioni plan služi i za praćenje i ocjenu uspješnosti realiziranih aktivnosti. Akcioni plan treba biti što jasniji i što jednostavniji, realno postavljen, dostižan i ostvariv, lak za razumijevanje i provođenje, a naročito za praćenje i procjenu ostvarenih rezultata. On treba odražavati realne potrebe zajednice na koju se odnosi, ali i resurse na koje se može osloniti u realizaciji planiranih aktivnosti. Iz tog razloga, ne postoji propisani formular, svaka lokalna zajednica može sačiniti format Akcionog plana koji odgovara njenim potrebama.

Ipak, preporučuje se da Akcioni plan sadrži nekoliko osnovnih informacija:24

planirane aktivnosti, ko učestvuje u aktivnostima, ko je odgovoran za realizaciju aktivnosti, vremenski okvir, očekivani rezultati, indikatori uspješnosti.

23 Postoje primjeri dobre prakse koji govore o akcionim planovima koji se odnose na trogodišnji period.

24 Format Akcionog plana dat je u prilogu dokumenta.


Preporučuje se da se izradi Akcionog plana pristupi kada se napravi analiza početnog stanja o pitanju ranog napuštanja škole na nivou lokalne zajednice, ali i resursa kojima zajednica raspolaže i koji se mogu staviti u funkciju sprečavanja ranog napuštanja obrazovnog procesa. Da bi se to valjano uradilo, potrebno je da se sve osnovne i srednje škole u zajednici angažiraju i, u saradnji s centrom za socijalni rad i drugim relevantnim institucijama i organizacijama u zajednici25, prikupe podatke koji će ukazati na obim problema, odnosno broj djece koja su u riziku da napuste obrazovni proces ili su to već učinila. Te informacije trebaju uključiti i djecu koja nisu upisana u školu (ulazno osipanje), kojima bi trebale raspolagati jedinice lokalne samouprave, na osnovu evidencije koju imaju o djeci školskim obveznicima. Dodatni izvor takvih informacija je, kao što je već naglašeno, centar za socijalni rad, dnevni centar za djecu ili neki drugi akter iz zajednice koji dođe do relevantnih saznanja. Sam Akcioni plan može da sadrži kratku analizu početnog stanja u zajednici i školama, postavljene ciljeve i očekivane rezultate na kraju provođenja, kao i način provjere ostvarenosti rezultata. Pri izradi Akcionog plana treba posebno voditi računa o stanju i potrebama koje odražavaju realnu situaciju u konkretnoj lokalnoj zajednici. Dobra analiza podrazumijeva da tim raspolaže najraznovrsnijim podacima o djeci, a naročito o onoj iz osjetljivih grupa. Neki od podataka mogu biti izuzetno važni pri analizi lokalnog stanja i odnose se na broj ili procjenu broja djece pod rizikom od ranog napuštanja školovanja, naprimjer: broj djece/učenika romske nacionalnosti, broj učenika izbjeglica i/ili interno raseljenih lica, broj učenika koji primaju dječiji dodatak ili neku drugu vrstu pomoći iz sistema socijalne zaštite, broj učenika s teškoćama u razvoju, broj učenika koji živi na udaljenosti od škole većoj od 4 km, koji živi samo s jednim roditeljem, bez roditelja ili u hraniteljskim porodicama i sl. Kao što je važno raspolagati valjanim podacima o djeci/učenicima, tako je vrlo važno prepoznati sve resurse i kapacitete koji timu mogu biti na raspolaganju i koji se mogu staviti u funkciju prevencije i/ili saniranja problema ranog napuštanja obrazovnog procesa. Isto tako je dobro da tim predvidi potencijalne teškoće, kako bi što uspješnije planirao i pratio provođenje aktivnosti za sprečavanje osipanja.26 Multisektorski tim odgovoran je za proces implementacije Akcionog plana, kao i za praćenje i evaluaciju ostvarenih rezultata na nivou zajednice.

4.2. Mehanizam ranog upozoravanja na djecu u riziku od ranog napuštanja škole i tim za sprečavanje RNŠ

Prvi i najvažniji zadatak i aktivnost koju sadrži Akcioni plan odnosi se na uspostavljanje mehanizma za ranu identifi kaciju i reagiranje. Mehanizam za ranu identifi kaciju i reagiranje predstavlja osnovno sredstvo sprečavanja ranog napuštanja škole na nivou zajednice i škole i prirodno je da ključnu ulogu u njegovom kreiranju ima škola. Preporučuje se da se škole na nivou zajednice i centar za socijalni rad udruže, odnosno formiraju zajednički tim za sprečavanje ranog

napuštanja školovanja, čiji će zadatak biti da kreira mehanizam za ranu identifi kaciju i reagiranje. Sastavni dio mehanizma je instrument za identifi kaciju djece pod rizikom od RNŠ, a njegovo osmišljavanje i izrada jedan je od najvažnijih zadataka tima. Važno je da se tim dobro upozna s faktorima rizika koji su prisutni u njegovoj lokalnoj zajednici, tako da se instrument može koristiti za identifi kaciju rizika koji su karakteristični za djecu u njihovoj zajednici.

Dakle, svrha ovog mehanizma jeste da nam

omogući da identifi ciramo djecu koja su u

riziku od ranog napuštanja škole, a zatim

da formiramo tim za dijete i reagiramo

pružajući toj djeci podršku koja odgovara

njihovim individualnim potrebama. Osnovni cilj mehanizma jeste da omogući individualizaciju pristupa u školi/zajednici, tako da se odgovori na specifi čne potrebe svakog djeteta. To znači da, s jedne strane, daje uniformni alat za procjenu rizika od osipanja kod sve djece, a s druge strane omogućava da se konkretne mjere podrške razlikuju i da odražavaju specifi čne potrebe konkretnog djeteta. Važno je

25 To mogu biti, zavisno od postojećih resursa u zajednici, savjetovališta, dnevni centri i drugi pružaoci usluga u zajednici.

26 Jedan od alata koji se koristi za analizu stanja u zajednici je SWOT analiza (snage, slabosti, mogućnosti, prijetnje).

Nosioci aktivnosti kreiranja mehanizma su škole, ali je vrlo važno, i u tome se ogleda multidisciplinarni pristup problemu, da se tim proširi i da uključi stručnjake iz zajednice, iz centra za socijalni rad, dnevnog centra za djecu, razvojnog savjetovališta i sl.


naglasiti da se mehanizam istovremeno koristi i kao monitoring mehanizam, za praćenje provođenja poduzetih aktivnosti. U odnosu na postignute rezultate, aktivnosti se mogu korigirati, mijenjati, uvoditi nove, sve u cilju postizanja postavljenih ciljeva. Primjeri dobre prakse govore o tome da mehanizam na neki način doprinosi naporima zajednica da poboljšaju kvalitet nastave i unaprijede proces učenja, kao i da je komplementaran s provođenjem inkluzivnog obrazovanja, stvaranjem sigurnog i poticajnog okruženja za učenje, eliminacijom diskriminacije i participacijom roditelja i šire zajednice u procesu obrazovanja.

Ciklus uspostavljanja i provođenja mehanizma za ranu identifi kaciju i reagiranje moguće je posmatrati i kroz korake, ili faze, koji odražavaju suštinu rada na sprečavanju ranog napuštanja škole.

Shema br. 3. Koraci u primjeni mehanizma za identifi kaciju i reagiranje u slučaju RNŠ

MehanizamDetaljna procjena potreba djece

pod visokim rizikom od RNŠ

Identifi kacija djece pod rizikom od RNŠ

primjenom kreiranog instrumenta

Izrada i primjena Individualnog plana

podrške za dijete

Dobiti koje se mogu ostvariti uspostavljanjem mehanizma su brojne:

podiže svijest školskog i drugih kolektiva u zajednici o važnosti sprečavanja osipanja; identifi cira djecu pod rizikom; omogućava individualizirani pristup i procjenu specifi čnih potreba; razvija preventivne i interventne aktivnosti u skladu sa specifi čnim potrebama konkretnog djeteta i omogućava

provođenje tih aktivnosti na nivou škole i zajednice; upućuje djecu i roditelje ka odgovarajućim i dostupnim službama i uslugama u zajednici kad god je to potrebno; prati provođenje aktivnosti, mijenja ih i nadograđuje u skladu s postavljenim ciljevima i potrebama djeteta; mjeri efekte i rezultate svih poduzetih aktivnosti i pruža smjernice za one koje je ubuduće potrebno poduzeti i

realizirati.

4.2.1. Osnovne aktivnosti u sklopu kreiranja mehanizma za ranu identifi kaciju i reagiranje

Prvi korak je upoznavanje nastavnog (i pomoćnog) osoblja škole, stručnih radnika centara za socijalni rad i drugih pružalaca usluga s modelom sprečavanja RNŠ koji se uspostavlja u zajednici, sastavom, strukturom, načinom rada i ingerencijama multisektorskog tima. Svakako, treba isticati važnost i značaj sprečavanja ranog napuštanja školovanja, složenost faktora koji ga uvjetuju i činjenicu da se uspješna borba mora voditi na “više frontova”. Preporučuje se da se na nivou škole (ili više škola) organiziraju ciklusi edukativnih radionica, gdje bi stručnjaci iz zajednice i/ili škole radili na usvajanju znanja, ali i stavova koji omogućavaju efi kasno sprečavanje RNŠ.

Sljedeći važan korak je izrada instrumenta za ranu identifi kaciju djece pod rizikom od ranog napuštanja škole, a odmah zatim kompletno nastavno osoblje treba upoznati s načinom i dinamikom njegovog popunjavanja. Instrument treba davati jasnu sliku o tome koja su djeca u riziku od napuštanja obrazovnog sistema i koji faktori utječu na njihovo rano napuštanje obrazovnog procesa. Dakle, izuzetno je važno da instrument obuhvata rizike koji su prisutni u konkretnoj zajednici i zato se preporučuje da svaka zajednica kreira svoj instrument za ranu identifi kaciju djece u riziku od RNŠ.


Tabela 2. Primjer instrumenta za identifi kaciju27

FAKTORI RIZIKA OD OSIPANJA Kategorija 1 Kategorija 2 Kategorija 3 Kategorija 4 Kategorija 5

Socioekonomski status učenika 0 0 0 0 0

Izostajanje sa nastave 0 0 0 0 0

Školski uspjeh 0 0 0 0 0

Ponašanje 0 0 0 0 0

Prihvaćenost u školi / vršnjačkoj grupi 0 0 0 0 0

Motivacija 0 0 0 0 0

Postojanje drugih faktora rizika 0 0 0 0 0

Tabela 3. Primjer objašnjenja kategorija28 nekih faktora rizika (socioekonomski status, izostajanje s nastave,

školski uspjeh i postojanje drugih faktora rizika)

FAKTOR

RIZIKAKategorija 1 Kategorija 2 Kategorija 3 Kategorija 4 Kategorija 5

Socioekonomski status

Dijete živi bez elementarnih uvjeta za život: u nehigijenskim naseljima, bez struje i vode. Oba roditelja su nezaposlena ili je jedan roditelj povremeno zaposlen.

Dijete dolazi iz područja koja imaju struju i vodu. Oba roditelja su nezaposlena ili je jedan roditelj povremeno zaposlen.

Dijete čija je porodica na liniji siromaštva i/ili prima pomoć od šire porodice ili neko od članova porodice ima stalna primanja

Dijete pro-sječnog socio-ekonomskog statusa

Dijete višeg socioekonom-skog statusa

Izostajanje s nastave

Učenik nije bio prisutan na 30% ili više od ukupnog fonda časova.

Učenik nije bio prisutan na 20% do 30% ukupnog fonda časova.

Učenik nije bio prisutan na 10% do 20% ukupnog fonda časova.

Učenik nije bio prisutan na 5% do 10% časova.

Učenik nije bio prisutan na oko 5% časova ili manje od toga.

Školski uspjeh Učenik ima nedovoljnu ocjenu iz 5 ili više predmeta (u bilo kojem klasifikacionom periodu).

Učenik ima nedovoljnu ocjenu iz 3 ili 4 predmeta (u bilo kojem klasifikacionom periodu).

Učenik ima nedovoljnu ocjenu iz jednog ili dva predmeta.

Učenik iz većine predmeta ima uglavnom dvojke.

Učenik koji u odnosu na školski prosjek ima slična ili veća postignuća.

Postojanje drugih faktora rizika

Postoji jedan ili više drugih faktora rizika kao što su: zlostavljanje i zanemarivanje, maloljetnička trudnoća, ponavljanje razreda, izbjeglištvo, nekompletna porodica, doživljena trauma i sl. i njihovo djelovanje na dijete je snažno i vidljivo.

Izražen je neki od faktora rizika kao što su: zlostavljanje i zanemarivanje, maloljetnička trudnoća, izbjeglištvo, nekompletna porodica, doživljena trauma i sl. i njegovo djelovanje je umjereno, ali može utjecati na prekidanje školovanja.

Djelovanje ovih faktora rizika postoji, ali trenutno u maloj mjeri.

Faktori rizika djelovali su u nekom periodu života djeteta, ali u sadašnjem trenutku ne djeluju.

Navedeni faktori rizika od RNŠ nisu nikada djelovali.

27 Preuzeto iz publikacije “Priručnik za škole – planiranje, sprovođenje i praćenje mera za sprečavanje osipanja učenika iz obrazovnog sistema”, Centar za obrazovne politike, 2016.

28 Kategorija 1 označava najviši nivo rizika od RNŠ.


Primjena instrumenta omogućit će da se identifi ciraju djeca pod rizikom od napuštanja obrazovnog procesa, da se ustanovi njihov precizan broj, odnosno obim problema ranog napuštanja škole, i da se razvrstaju prema kategoriji, tj. nivou prisutnog rizika. Tada nastupa druga faza rada na primjeni mehanizma i ona se prvenstveno odnosi na formiranje tima za dijete i prikupljanje dodatnih informacija za djecu kod koje je prisutan rizik od RNŠ, posebno onu djecu kod koje je taj rizik visok. Ovo je istovremeno momenat u primjeni mehanizma kada će biti potrebno da se u proces procjene obavezno uključi centar za socijalni rad, ali i drugi pružaoci socijalnih usluga29 u zajednici koji mogu imati neka važna saznanja o djetetu i okolnostima u kojima dijete živi.

4.2.2. Detaljna procjena potreba djeteta u riziku od RNŠ

Važno je prikupiti što više validnih podataka o kontekstu u kojem dijete živi i odrasta da bi se na valjan način planirale mjere i usluge koje mogu biti značajne za nadvladavanje rizika od napuštanja obrazovnog procesa. Procjena potreba djeteta nužno uključuje i procjenu porodičnog funkcioniranja i roditeljskih kompetencija, posebno onih koje su važne za prepoznavanje dječijih razvojnih potreba i pružanje adekvatnog odgovora na njih. Zato je od ključno da se procjena

djeteta, odnosno rizika od napuštanja obrazovanja, radi timski. Također je, za kasniji proces planiranja rada s djetetom, bitno da se u fokus procjene stave ne samo problemi i rizici nego i snage na koje se može računati i koje se mogu staviti u funkciju nadvladavanja rizika od ranog napuštanja škole.

U suštini, potrebno je voditi računa o tome da sljedeće tri velike oblasti budu adekvatno procijenjene:

1. razvojne potrebe djeteta,

2. sposobnost roditelja/hranitelja/odgajatelja da na odgovarajući način iziđu ususret razvojnim

potrebama djeteta i

3. porodični i sredinski faktori koji utječu na dijete i porodicu (s akcentom na one koji mogu

uvjetovati rano napuštanje obrazovnog procesa).

Neophodno je razviti odnos povjerenja i saradnje direktno s djetetom i pribaviti informacije od samog djeteta o njegovim gledištu na okolnosti u kojima živi i potrebama koje ima, kao i osjećajima u vezi sa sadašnjom situacijom. Važno je saznati želje djeteta, očekivanja i planove za budućnost. Djetetu treba osigurati otvorene, iskrene i tačne informacije o načinu na koji članovi tima za dijete vide aktualnu situaciju, kao i o mogućim aktivnostima i intervencijama u budućnosti. Uključivanje djeteta u donošenje glavnih odluka koje ga se tiču ne predstavlja samo pravo djeteta već i moralnu obavezu onih koji se staraju o djeci (Žegarac, 2014). Zato je potrebno da dijete dobije odgovarajuće informacije o svojim pravima na pomoć, zaštitu i učešće i zato od njega treba tražiti da samo preporuči kakva mu je vrsta pomoći i podrške potrebna.

29 Npr., dnevni centri imaju terenske radnike koji su svakodnevno u naseljima gdje žive romske i druge socijalno ugrožene porodice.

Nekoj djeci će biti potrebno da dobiju mogućnost za dodatnu podršku da bi bila u stanju da izraze svoje autentične stavove i gledišta.

Za svako dijete koje je u riziku od RNŠ treba uraditi individualiziranu procjenu, a potom procijeniti kapacitete roditelja da se brinu o tom djetetu, kao i sredinske faktore koji utječu na razvoj djeteta.


Tabela 4. Pitanja za procjenu djeteta u odnosu na oblasti mogućih intervencija

OBLASTI PITANJA Snage Rizici

Zdravlje Kakvo je zdravstveno stanje djeteta? Postoje li hronični zdravstveni problemi? Fizički razvoj u odnosu na godine, uhranjenost. Na koji je način odgovoreno na potrebe djeteta za zdravstvenom njegom?

Obrazovanje Da li je dijete uključeno u obrazovni proces i u koji nivo? Kakav uspjeh ostvaruje? U kojim oblastima nailazi na teškoće? Kakva je motivacija za nastavak obrazovnog procesa? Kakve želje i ambicije ima?

Porodica Ko čini porodicu djeteta, ko su značajne osobe za dijete? Kakva je priroda odnosa u porodici i kako se ona odražava na dijete?

Društvene veze Ko su druge značajne osobe za dijete i kakva je priroda tih odnosa? Kakav je odnos s vršnjačkom grupom i koje su karakteristike te grupe? Ko su osobe s kojima je dijete blisko i s kojima ostvaruje njegujući odnos?

Identitet i društveno predstavljanje

Kako dijete sebe doživljava, šta vidi kao svoje dobre, a šta kao loše osobine? Šta zna dobro raditi? Kako vidi svoju ulogu u porodici i u zajednici? Po čemu je slično, a po čemu različito u odnosu na svoje vršnjake? Kako zamišlja sebe u budućnosti?

Sposobnost brige o sebi

Na koji način rješava probleme? Na koji se način suočava s teškim i kompleksnim situacijama? U kojim se situacijama uspjelo izboriti s problemima na konstruktivan način?

Emocionalni razvoj

Kakve su sposobnosti samoregulacije, razumijevanja, izražavanja i kontrole emocija u odnosu na uzrast? Kakve su sposobnosti komunikacije?

Vrijednosne norme i ponašanje

Kakva iskustva ima u odnosu na društvene i zakonske norme? Kako određuje dobro i loše? Ko su mu uzori i modeli?

4.2.3. Procjena obrazovnih potreba djeteta

Bez ambicije da naglasimo ili damo prednost nekim dječijim potrebama (sve su važne), zadržat ćemo se na potrebama za saznanjem ili obrazovnim potrebama. Obrazovne potrebe odnose se na sva područja kognitivnog razvoja djeteta. U tom smislu značajno je da se razmatraju pokazatelji mogućnosti za igru i interakciju s drugom djecom, pristup razvojno adekvatnim igračkama, knjigama i raznim drugim učilima. Ovo uključuje i procjenu pristupačnosti, toka i uspješnosti školovanja i da li je to u skladu s uzrastom. Također se procjenjuje mogućnost za razvoj različitih vještina i interesovanja. U tom pogledu analizira se i pristupačnost odrasle osobe koja je zainteresirana za obrazovne aktivnosti, napredak i dostignuća djeteta, a koja vodi računa i o posebnim obrazovnim potrebama djeteta. Razmatra se i odgovor djeteta na edukativne poticaje roditelja, odnosno na pomoć i podršku oko učenja i školskih obaveza. Svakom djetetu potrebno je odgovarajuće staranje da bi postiglo puni potencijal u učenju i razvoju odgovarajućih znanja, vještina i razumijevanja. Zato je fokus u procjeni obrazovnih potreba na sljedećim pokazateljima:

sposobnost i mogućnost za komunikaciju s ljudima u okruženju; da predstave sebe u okruženju na različite načine; znanje o okruženju i njegovo razumijevanje; životne vještine u skladu s uzrastom i sposobnostima; okruženje koje osigurava adekvatnu stimulaciju, ohrabrenje i izazove;


podrška u savladavanju promjena i tranzicija (npr. polazak u školu, promjena škole i sl.); mogućnosti za kreativnost, imaginaciju i igru; realistično razumijevanje vlastitih sposobnosti; planiranje mogućnosti za razvoj i napredak u budućnosti; mogućnosti za razvoj vlastitih interesovanja tokom učenja; razumijevanje vlastitog stila učenja na odgovarajućem nivou i uključenost u odluke koje se tiču djeteta, u skladu s narastajućim kapacitetima.

(Lawson, 2005, prema Žegarac, 2015)

Pokazatelji snaga i teškoća djeteta u oblasti obrazovanja (Bentovim i sar., 2009, prema Žegarac, 2015)

Razvoj kognitivnih i jezičkih vještina

Snage: zadovoljavajuće savladavanje jezičkih i kognitivnih vještinaTeškoće: znatna kašnjenja; neujednačenosti u kognitivnim i jezičkim vještinama

Stav prema učenju i prilagođavanje na obrazovni kontekst

Snage: zadovoljavajuća spremnost za obrazovanje; interesovanje za učenje; samoiniciranje učenjaTeškoće: nespremnost za obrazovne kontekste; nedostatak interesovanja za učenje; dijete odbija učenje, nema motivaciju da uči i sl.

Napredak u obrazovanju

Snage: zadovoljavajuće stjecanje obrazovnih vještina i znanja u skladu sa sposobnostimaTeškoće: neuspjeh u postizanju obrazovnih vještina i znanja u skladu sa sposobnostima

Posebne obrazovne potrebe

Snage: bez posebnih potreba ili dijete postiže očekivani napredak s obzirom na prirodu specifi čnih obrazovnih poteškoćaTeškoće: neuspjeh u postizanju očekivanog nivoa u odnosu na inteligenciju i specifi čne obrazovne poteškoće

4.2.4. Procjena porodice i okruženja djeteta

Sposobnost roditelja/hranitelja/odgajatelja da na odgovarajući način iziđu ususret razvojnim potrebama djeteta može se sagledati kroz procjenu sljedeće tri oblasti:

1. Roditeljska kompetentnost – razumijevanje razvoja djeteta i potrebnih roditeljskih strategija za podršku fi zičkom, kognitivnom, socijalnom i emotivnom napretku i razvoju i kvalitet interakcije između roditelja i djece koja djetetu omogućava razvoj sposobnosti da jasno komunicira, prepoznaje i regulira svoje emocije, kao i da uspostavlja i održava odnose s drugima.

2. Roditeljska rezilijentnost – sposobnost prevladavanja stresa i funkcioniranje uprkos izazovima, teškoćama i traumama.

3. Socijalna povezanost – sposobnost izgradnje i očuvanja pozitivnih odnosa koji osiguravaju emocionalnu, praktičnu, informacionu i duhovnu podršku i dostupnost konkretne podrške i usluga kako bi se zadovoljile potrebe porodice i umanjio stres izazvan različitim teškoćama.


Tabela 5. Prikaz oblasti procjene roditelja/porodice

OBLAST PROCJENE PITANJA Snage Rizici

Roditeljska kompetentnost

Na koji način roditelji brinu o djetetu, na koji način odgovaraju na potrebe djeteta?Razumiju li razvojnu fazu djeteta, mogućnosti i potrebe?U kakvim okolnostima dijete živi i jesu li te okolnosti primjerene njegovim/njenim razvojnim potrebama?Koje strategije/tehnike discipliniranja koriste?Umiju li efikasno i primjereno utjecati na ponašanje djeteta?Umiju li prepoznati i na koji način odgovaraju na specifične potrebe djeteta? Kakav je kvalitet interakcije između roditelja i djece?Da li roditelj adekvatno odgovara na potrebu djeteta za toplinom i privrženošću?Da li roditelj predstavlja pozitivan model i da li uči dijete životnim i socijalnim vještinama?

Roditeljska rezilijentnost Koliko su roditelji psihološki osnaženi za suočavanje sa stresnim situacijama?Kako roditelji rješavaju probleme, imaju li adekvatne strategije?Kakve su im komunikacijske vještine? Kakve stavove imaju o svojoj situaciji i djetetu? Imaju li nade i vide li opcije za sebe i svoju porodicu u budućnosti?

Socijalna povezanost Imaju li roditelji članove proširene porodice na koje se mogu osloniti?Imaju li bliske prijatelje na koje se mogu osloniti?Kakav je kvalitet tih odnosa i umiju li održavati odnose?Koliko su oni drugim ljudima od pomoći?Kakva je konkretna podrška potrebna porodici (odjeća, hrana, dostupnost uslugama sl.)?Imaju li roditelji vještine da porodici osiguraju pomoć i podršku?Umiju li da pronađu i koriste dostupne usluge?

Procjena roditeljskog funkcioniranja dominantno je usmjerena na sljedeće ciljeve (White, 2005, prema

Žegarac, 2015):

objašnjenje mogućih razloga za izmijenjeno i/ili problematično ponašanje roditelja, kao i potencijal za promjenu takvog ponašanja;

utvrđivanje ličnih i sredinskih faktora i okolnosti koji mogu pozitivno ili negativno utjecati na ponašanje roditelja; objašnjenje funkcioniranja djeteta (potreba i rizika) u odnosu na vještine i teškoće roditelja i osiguranje smjernica za intervencije.


Pokazatelji snaga i teškoća u funkcioniranju roditelja u oblasti stimulacije dječijeg razvoja (Bentovim i

sar., 2009, prema Žegarac, 2015)

Stepen roditeljskih stimulacija i pohvala, ohrabrenja i reagiranja na djetetove potrebe za učenjem

Snage: nivo roditeljske stimulacije i nagrada, ohrabrenja i responsivnost prema dječijim potrebama za učenjemTeškoće: nedovoljna ili neadekvatna stimulacija djetetovog socijalnog razvoja i učenja, roditelji su hladni, odbacuju, zanemaruju i kritiziraju dijete ili su neosjetljivi prema djetetovim potrebama za učenjem

Sposobnost roditelja da uvažavaju, slušaju i odgovaraju na pitanja djeteta

Obrazovni i socijalni razvoj djece povećava se ako su roditelji sposobni za efi kasnu komunikaciju i ako učestvuju u razgovorima sa svojom djecom, ako ne isključuju i ne ignoriraju djecu.Snage: roditelji imaju vještine da jasno komuniciraju s djecom, da dijele i prate teme u razgovoru s djecom, da pažljivo slušaju djecu i reagiraju na odgovarajući način.Teškoće: roditelji pretjerano kontroliraju dijete ili su direktivni u komunikaciji s djetetom, ne slušaju ga ili ignoriraju potrebe djeteta za razgovorom ili postoji minimalna razmjena.

Pružanje mogućnosti za učenje i socijalni razvoj i učešće roditelja

Snage: roditelji osiguravaju adekvatne mogućnosti i iskustva za učenje i socijalni razvoj u različitim kontekstima; roditelji su uključeni, dijele iskustva s djetetom, kreativni su i fokusirani na dječiju igru, učenje i socijalne aktivnosti, osiguravaju ohrabrenje, upornost i kontinuitetTeškoće: roditelji osiguravaju nedovoljne ili neodgovarajuće mogućnosti za učenje i socijalni razvoj u porodici ili u socijalnom okruženju; nedostatak roditeljskog fokusa ili neučestvovanje u dječijoj igri, učenju i socijalnim aktivnostima, neuspjeh u osiguravanju ohrabrenja ili kontinuiteta

Priprema i podrška djetetu u obrazovnom kontekstu

Snage: dijete je dobro pripremljeno i dobija podršku za polazak u vrtić, školu i sl. Očekivanja od djeteta da postigne uspjeh u školi i maksimalno iskoristi svoje potencijale i pomoć djetetu da pronađe ravnotežu između zahtjeva škole, odnosa s vršnjacima i porodičnog životaTeškoće: slaba priprema i podrška za pohađanje obrazovnih institucija i uključivanje u obrazovne kontekste, niska očekivanja od postignuća djeteta ili roditelji uopće nisu uključeni u to; neuviđanje ili preuveličavanje posebnih obrazovnih potreba djeteta

Moguća pitanja za dijete tokom procjene koja se odnose na oblast stimulacije dječijeg razvoja (Žegarac,

2015)

Jesu li tvoji roditelji/hranitelji/odgajatelji zainteresirani za ono što radiš? Da li te tvoji roditelji/hranitelji/odgajatelji obično potiču da učiš, npr. daju li ti dovoljno vremena i prostora da

završiš domaće zadatke? Imaš li mirno mjesto na kojem možeš završiti domaće zadatke? Misliš li da te roditelji/odgajatelji ponekad previše štite i da se prema tebi ponašaju kao da si mlađi nego što jesi? Šta se dešava ukoliko uradiš nešto loše, kako reagiraju roditelji i drugi ljudi oko tebe? Kako se ponašaš kada drugi od tebe traže da radiš stvari koje ne želiš?


Tabela 6. Pregled aktivnosti procjene s ciljevima, metodama i ishodima

AKTIVNOST CILJEVIMETODOLOGIJA

PROCJENE MOGUĆI ISHODI

Procjena potreba djeteta

Razumijevanje nivoa razvoja djeteta i potreba djetetaRazumijevanje snaga djeteta i rizika po dječiji razvoj Definiranje oblasti djetetovog funkcioniranja u kojima je potrebna podrška

Razgovor s djetetomKreativne tehnike (korištenje crteža, predmeta i sl.)OpservacijaUpitnici, skale...

Definiranje obrazovnih/razvojnih ciljeva za dijetePlaniranje aktivnosti u skladu s ciljevima

Procjena porodice i okruženja djeteta

Sagledavanje karakteristika porodice u odnosu na potrebe djeteta Sagledavanje načina na koji porodično funkcioniranje (odnosi, dinamika) utječe na probleme RNŠ Sagledavanje oblasti u kojima je potrebno osnaživanje roditelja kako bi odgovorili na potrebe djeteta

Genogram Vremenska linijaEkomapaIntervjuOpservacija ...

Uključivanje roditelja u realizaciju aktivnosti za dijeteDefiniranje ciljeva podrške porodičnom funkcioniranju i osnaživanju roditelja Planiranje aktivnosti rada s porodicom

Shema br. 4. Aktivnosti tima za dijete

PROCJENA

Planiranje i izrada

Individualnog plana podrške

Realizacija plana

4.3. Planiranje Individualnog plana podrške za dijete

Nakon detaljne procjene, odnosno prikupljanja podataka o djetetu koje je u riziku od ranog napuštanja škole, o njegovoj porodici i okruženju, sljedeći korak je analiza i defi niranje

problema / oblasti rada, snaga i rizika, koji će biti osnova

za određivanje ciljeva i aktivnosti u Individualnom

planu podrške za dijete. Važno je naglasiti da fokus na snage ne podrazumijeva negiranje rizika, već kritičko sagledavanje balansa pozitivnih i negativnih aspekata u funkcioniranju djeteta i porodice, uz svijest i uvažavanje činjenice da je mnogo efi kasnije raditi na jačanju pozitivnih aspekata nego “popravljati” negativne,

Za svako dijete u riziku od RNŠ formira se tim za dijete, u čiji sastav ulaze osobe koje djetetu najbolje mogu pomoći.


posebno s obzirom na to da se neki rizici zbog svoje prirode ne mogu eliminirati, mogu se tek do određene mjere umanjiti (invaliditet, hronična bolest člana porodice, gubitak roditeljske fi gure, siromaštvo i sl.). Utvrđuje se kakve se

promjene trebaju dogoditi da bi se nadvladali problemi i teškoće zbog kojih je dijete u riziku da napusti

obrazovni proces ili se to već dogodilo. Na osnovu potreba koje su identifi cirane tokom procjene razvijaju se strategije podrške, usluge ili tretmani koji mogu da odgovore na te potrebe, da eliminiraju ili znatno ublaže prisutne rizike i da dijete nastavi s pohađanjem škole uz odgovarajuću podršku, koju dobija prvenstveno u školi, a po potrebi se upućuje i na usluge i programe u zajednici.

Ključnu ulogu u kreiranju i realizaciji Individualnog plana podrške imaju dijete i njegovi roditelji/hranitelji i tim

za dijete.

4.3.1. Tim za dijete

U sastav tima za dijete ulaze: predstavnici nadležnog CSR, razredni starješina i/ili drugi nastavnik iz škole koju dijete pohađa ili treba da pohađa, predstavnici drugih službi i organizacija u zajednici koje pružaju usluge koje su značajne za konkretno dijete i porodicu (naprimjer, predstavnici razvojnog savjetovališta, dnevnog centra za djecu u riziku i sl.). Odgovornost za formiranje tima za dijete ima škola koju konkretno dijete pohađa, ili treba da pohađa, a kada je riječ o djeci koja nisu ni uključena (upisana) u školu, za formiranje tima za dijete odgovoran je nadležni centar za socijalni rad.

Shema br. 5. Sastav tima za dijete

Tim za dijete

Dom zdravlja CSRŠkola Dnevni centar

Po potrebi, u sastav tima mogu ući i druge osobe značajne za dijete (tzv. ključne osobe, naprimjer učiteljica iz nižih razreda s kojom je dijete ostvarilo odnos povjerenja). Sastav tima je promjenjiv i on prati potrebe svakog djeteta.

Predstavnik bilo kojeg servisa u zajednici može biti član tima, ukoliko je to u interesu djeteta zbog kojeg se tim formira. Jedan član tima ima ulogu vođe ili koordinatora tima30 i on je zadužen za:

izradu pisanog dokumenta – Individualnog plana podrške (IPP); pribavljanje pisane saglasnosti roditelja/staratelja za njegovu primjenu; praćenje realizacije plana (monitoring); organiziranje redovnih sastanaka tima na kojima se radi revizija / ponovni pregled plana, analiziraju ostvareni

rezultati u realizaciji planiranih aktivnosti i procjenjuje ukupan napredak djeteta; izradu izmjena/dopuna plana; komunikaciju s multisektorskim timom; komunikaciju sa službama i organizacijama u zajednici; evaluaciju Individualnog plana podrške; izvještavanje.

Učešće svih nabrojanih aktera i multidisciplinarni pristup značajni su i u procesu identifi kacije problema i potencijala/snaga i u formuliranju ciljeva, zadataka i strategija plana. Sa sačinjenim Individualnim planom upoznaju se sve strane u procesu, a osigurava se i pismena saglasnost i pristanak svih koji učestvuju u njegovoj realizaciji. S posebnom pažnjom i senzitivnošću njegove osnovne odredbe objašnjavaju se djetetu i porodici. Ukoliko je problem izuzetno složen, s neizvjesnim ishodima, preporučuje se da se s planom upozna i multisektorski tim.

30 Preporučuje se da koordinator tima za dijete bude član tima koji najbolje poznaje dijete za koje se formira tim.


U suštini, planiranje započinje još u fazi procjene, odnosno prvim kontaktom člana/članova tima s djetetom i nastavlja se tokom rada s djetetom i porodicom. Planiranje, koje podrazumijeva iznalaženje rješenja za nadvladavanje rizika, ne završava se dok ne dođe do povratka djeteta u školu, odnosno eliminiranja rizika od ranog napuštanja školovanja.

4.3.2. Strategije za planiranje nadvladavanja rizika od ranog napuštanja škole

Motiviranje i uključivanje roditelja, srodnika, osoba značajnih za dijete i samog djeteta u proces planiranja predstavlja sredstvo za uspješno planiranje nadvladavanja rizika. Ovo podrazumijeva uspostavljanje kulturno kompetentne komunikacije koja je otvorena i iskrena, zasnovana na uvažavanju, orijentirana na uočavanje snaga (porodice i djeteta) i usmjerena na ishode. Uključivanje porodice i djeteta u proces planiranja podrazumijeva permanentno i potpuno informiranje.

Razgovor s porodicom i djetetom usmjerava se na spoznaju šta konkretna porodica i dijete žele, odnosno koji su im ciljevi, potom i otkrivanje, utvrđivanje i proširivanje pozitivnih ponašanja djeteta, roditelja i srodnika. Porodici i djetetu pomaže se da razviju viziju u vezi s tim kakav život žele, utvrđivanjem i razvijanjem snaga, kapaciteta, unutrašnjih i vanjskih resursa, te razmatranjem i izborom mogućih najefi kasnijih načina za dostizanje željenih promjena.

Puno informiranje porodice djeteta podrazumijeva da se s roditeljima/hraniteljima/odgajateljima tokom procesa planiranja razmotre sljedeća pitanja:

rizici kojima je dijete izloženo (posebno sigurnosni rizici), potreba za intervencijom centra za socijalni rad i drugih službi u zajednici kako bi se ti rizici eliminirali ili ublažili;

način na koji se odvija proces procjene i planiranja, kao i uloga porodice/roditelja i djeteta u tom procesu; očekivanja koja roditelji ili drugi značajni članovi porodice i srodnici mogu imati od tima za dijete (škole, centra za

socijalni rad i drugih uključenih službi); očekivanja koja članovi tima za dijete imaju od roditelja, drugih članova porodice i djeteta; utvrđivanje, razmatranje i razvijanje porodičnih snaga, mogućnosti i resursa; kako porodica vidi moguće načine za rješavanje problema zbog kojeg je dijete napustilo školu ili je u ozbiljnom

riziku da to učini; razvojne potrebe djeteta i kako se rano napuštanje školovanja odražava na njih; obavezu škole, centra za socijalni rad i drugih službi u zajednici da reagiraju u svim situacijama kada postoje rizici da

dijete rano napusti školu ili da se uopće ne uključi u obrazovni proces.

Rane aktivnosti u planiranju sprečavanja RNŠ podrazumijevaju pronalaženje odsutnog roditelja/staratelja, organiziranje konferencije slučaja, porodične konferencije ili druge forme okupljanja porodične grupe, radi donošenja odluka, opredjeljivanja za određene usluge, mjere i aktivnosti koje će omogućiti redovan nastavak školovanja određenog djeteta.

Ključno načelo na kojem počiva obrazovanje formulirano je kao pravo djeteta na obrazovanje, i to na takav način da

svako dijete ima jednako pravo pristupa i jednake

mogućnosti sudjelovanja, bez diskriminacije na

bilo kojoj osnovi. S tim u vezi, kada je riječ o djeci koja su napustila školu ili su u riziku da to učine, smatramo da je važno naglasiti i njihovo pravo na participaciju. Ovo posebno može biti značajno kada se radi o djetetu koje nije svojom voljom napustilo obrazovni proces / nije uključeno u njega, već je to odluka roditelja (ili druge odrasle osobe u okruženju), što je u praksi vrlo čest slučaj.

Participacija je jedan od temeljnih principa i osnovnih prava djeteta i ima svoje specifi čnosti kod djece u riziku od ranog napuštanja školovanja. Neophodno je osigurati resurse za što potpunije uključivanje djeteta u sve faze rada, od procjene, preko planiranja i realizacije plana, do ponovnog pregleda/revizije i evaluacije Individualnog plana podrške. Dijete ima pravo da slobodno izrazi svoje mišljenje i pravo da se to mišljenje uvaži kada se donose odluke koje ga se tiču.

Znatan broj dječaka i djevojčica ne pohađa školu, ne svojom voljom, već zato što su tako odlučili odrasli iz njihovog neposrednog okruženja.


Participacija djeteta je kontinuirani proces, u kojem dijete ima relevantne informacije, mogućnost da izrazi svoje mišljenje, da se sasluša i uvaži, kao i da bude uključeno u aktivnosti i da ih pokreće u vezi s pitanjima koja ga se tiču.31 Mada im nije priznata autonomija odraslih, djeca su punopravne osobe, koje učestvuju u ostvarivanju svojih prava.32

Roditelji, staratelji i drugi odrasli, uključujući i nastavno osoblje i druge profesionalce koji rade s djecom, imaju pravo i obavezu da informiraju, usmjeravaju i savjetuju dijete u skladu s njegovim razvijajućim kompetencijama da bi mu omogućili da ostvaruje svoja prava. Rast i razvoj djeteta, uz odgovarajuću podršku i poticanje, omogućavaju sve veće sposobnosti djeteta da, u partnerstvu s odraslima, ali i samostalno, donosi odluke koje se odnose na njegov život.33 Istovremeno, Konvencija o pravima djeteta garantira pravo djeteta da izražava svoja gledišta na različite načine, da traži, prima i saopćava različite informacije,34 kao i pravo djeteta na pristup odgovarajućim informacijama,35 kako bi utjecalo na okolnosti koje ga se tiču i doprinijelo unapređenju položaja djece.36 Pravo na participaciju istovremeno omogućava ravnopravnost i nediskriminaciju, bez isključivanja djece s obzirom na uzrast, teškoće u razvoju ili bilo koje drugo svojstvo, što podrazumijeva i prilagođenu podršku djeci iz marginaliziranih grupa.

Participacija djeteta preduvjet je za utvrđivanje najboljih interesa djeteta u svemu što ga se tiče,37 a pohađanje škole svakako spada u red stvari koje se djeteta itekako tiču i od najvećeg je dječijeg interesa. Zato je važno osigurati

participaciju u što ranijoj fazi rada na razrješenju problema koji su uvjetovali rano napuštanje škole ili rizik od toga. Najbolje je da se participacija osigura u fazi procjene, da bi se u fazi planiranja i realizacije Individualnog plana podrške primijenila u punoj mjeri. Ovi zahtjevi odnose se na svu djecu, a izuzetno su važni za djecu u riziku od ranog napuštanja škole koja imaju nizak nivo samopouzdanja, loša školska postignuća, koja često izostaju s časova i koja imaju nizak nivo, odnosno potpuni izostanak motivacije za nastavak školovanja.

4.3.3. Izrada Individualnog plana podrške za dijete u riziku od RNŠ

Rad s djecom u riziku od ranog napuštanja škole treba biti zasnovan na preciznom i participatornom planiranju, dosljednoj primjeni i redovnim revizijama, izmjenama i dopunama Individualnog plana podrške (IPP). Uloga plana jeste da usmjerava i objedinjuje sve pojedinačne aktivnosti i napore u koherentnu cjelinu, operativni plan rada, koji jasno vodi razrješavanju postojećih rizika. Individualni plan podrške djetetu u riziku od RNŠ zasniva se na rezultatima procjene rizika te detaljne procjene stanja i problema, odnosno potreba djeteta. Plan je pisani dokument koji na izrazito individualiziran način odgovara na potrebe konkretnog djeteta.

Identifi kacija i prioritizacija problema – Često nije moguće raditi na svim problemima i zato Plan treba identifi cirati i napraviti prioritet problema u skladu s potrebama djeteta i realnim mogućnostima tima za dijete (predstavnika institucija i organizacija koje učestvuju u realizaciji plana). Kako je vrlo često riječ o djeci i porodicama s kojima će se morati raditi na razrješenju većeg broja problema ili nezadovoljenih potreba, važno je imati u vidu kako su ti problemi međusobno povezani i kako uvjetuju rizik od napuštanja škole. Svakako, treba krenuti od onih koji su najurgentniji za rješavanje, odnosno koji su u direktnoj vezi s problemima napuštanja obrazovnog procesa (naprimjer: dijete većinu svog vremena provodi na ulici, u društvu odraslih asocijalnog ponašanja, najprije se rješava taj problem, pa se nakon toga radi na podizanju motivacije za ponovno uključivanje u školu).

31 Avramović, M. (2014), “Kad smo pitani, a ne ispitivani: Konsultacije s decom u pokretu”, Beograd: Save the Children. www.atina.org.rs/sites/default/.../konsultacije-s-decom-u-pokretu.pdf, posjećeno 25. 12. 2015.

32 Komentar Komiteta za prava djeteta br. 12. Pravo djeteta da bude saslušano. Committee on the Rights of the Child (2008). General Comment No. 12, The right of the child to be heard (CRC/C/GC/12).

33 Konvencija UN-a o pravima djeteta, čl. 5.




37 Komentar Komiteta za prava djeteta br. 14. Pravo djeteta da se njegovi najbolji interesi primarno razmatraju. Committee on the Rights of the Child (2013). General Comment No. 14, The right of the child to have his or her best interests taken as a primary consideration (CRC/C/GC/14).


Ponovo naglašavamo značaj pristupa koji zahtijeva da se problem/i analizira/ju na takav način da se uzima u obzir i uvažava ugao gledanja porodice/djeteta, kao i stručnjaka uključenih u proces planiranja s idejom da se postigne visok nivo saglasnosti u vezi s tim šta su ključni problemi i koji su prioriteti u njihovom rješavanju.

Svaki Individualni plan treba sadržavati sljedeće elemente:

Opći cilj plana (naprimjer, za dijete koje je prestalo odlaziti u školu i koje vrijeme provodi na ulici, u društvu odraslih asocijalnog ponašanja, opći je cilj osiguravanje uvjeta za povratak u redovan proces školovanja i stabilizacija prosocijalnog ponašanja). Defi niranje općeg cilja ima motivirajući i usmjeravajući utjecaj i predstavlja putokaz za dostizanje krajnjih ishoda, odnosno željenih promjena. Očekivani ishodi najčešće se defi niraju kao promjene u ponašanju ili željeni rezultati u konkretnoj oblasti. Korisno je da se očekivani ishodi defi niraju u pozitivnim terminima i što konkretnije (npr., bolje je reći “upisan u peti razred” nego “nastavio školovanje”).

Međutim, kako se opći cilj defi nira u uopćenoj formi i predstavlja stanje/ishod koje/i je najčešće potpuno različit od aktualne situacije, potrebno ga je specifi cirati kroz posebne ciljeve.

Formulacija posebnih ciljeva – kako opći cilj ne daje dovoljno jasne i precizne smjernice za rad, sljedeći nužan korak jeste razrada općeg cilja, odnosno formuliranje posebnih, kratkoročnih ciljeva. Njih je dobro defi nirati u formi vremenski određenih, konzistentnih promjena u ponašanju.

Postavljanje zadataka – zadaci označavaju aktivnosti i korake koje treba poduzeti da bi se ostvarili postavljeni ciljevi. Zadatak bi trebao biti konkretan, jasan, koncizno defi niran, vremenski određen i mjerljiv. Polazeći od zadataka donosi se konkretan plan rada, tj. plan aktivnosti, mjera, usluga i intervencija koje treba poduzeti u neposrednom radu s konkretnim djetetom i porodicom.

Zadatak/aktivnost/usluga/mjera38 – u skladu s karakteristikama i potrebama djeteta, defi niraju se:• konkretni zadaci (npr. pomaganje u izradi domaćih zadataka, praćenje odlaska u školu, zakazivanje ljekarskih

pregleda i sl.);• konkretne aktivnosti (npr. kućna posjeta jednom mjesečno, organiziranje vršnjačke podrške u učenju);• konkretne usluge (npr. usluge dnevnog centra za djecu, program škole za roditelje kao socioedukativna usluga,

personalna asistencija i sl.) i• konkretne mjere (npr. starateljstvo, korektivni nadzor organa starateljstva, pokretanje postupka za izricanje

zaštitne mjere od nasilja u porodici).

Zadaci trebaju biti podijeljeni među članovima tima za dijete, ali se odnose i na dijete i na roditelje/porodicu, pri čemu broj zadataka treba pratiti sposobnosti i potrebe djeteta i porodice.

Članovi tima za dijete – označava se ko je odgovoran za ispunjenje konkretnog zadatka Vremenski okvir – defi nira datume početka i završetka zadatka ili se na drugi pogodan način određuje

vremenski okvir. Vremenski okvir se, naprimjer, može odrediti i vrlo precizno, kao “svakog ponedjeljka, srijede i petka od 12 do 16 h tokom naredna tri mjeseca, počevši od 1. maja 2020. god.”

Plan praćenja, evaluacije i revizije IPP – podrazumijeva defi niranje rokova, metoda i tehnika praćenja i evaluacije Individualnog plana podrške. Jednom donesen plan nije “zatvoren” dokument. Naprotiv, izmjene i dopune čine prirodan proces daljnje individualizacije podrške i usmjeravaju kretanje ka postavljenim ciljevima i željenim ishodima. Da bi plan imao tu dinamičku komponentu, nužno je planirati periodične revizije (ponovni pregled). Preporučuje se da se revizija radi najmanje jednom u dva mjeseca.

Učesnici u formuliranju plana trebaju potpisati plan i dobiti svoju kopiju plana ili izvod iz plana.

38 Adaptirano prema priručniku “Od problema do prilika u vođenju slučaja”, Nevenka Žegarac, 2015. god.


Sistem planiranja je takav da ne ostavlja mnogo prostora za improvizacije, ili lutanja, već sav napor usmjerava na ono što je stvarno važno i prioritetno. Plan treba omogućiti da se jasno vidi šta se želi postići, kako će se to ostvariti, ko je odgovoran za realizaciju i kako će se provjeravati i znati da li se napreduje ili ne. U skladu s tim, svaki Individualni plan podrške za dijete:

nastaje kroz proces participativnog planiranja; razvija se za svako konkretno dijete koje je u riziku od RNŠ; struktura plana je stabilna, a sadržaj visoko individualiziran; zasniva na rezultatima procjene rizika i detaljne procjene stanja i problema, odnosno snaga i rizika djeteta i

porodice; uloga plana je da usmjerava, objedinjuje i koordinira sve pojedinačne aktivnosti, usluge i mjere u koherentnu cjelinu

– operativni plan rada.

4.3.4. Realizacija Individualnog plana podrške

U pitanju je proces u kojem svi članovi tima za dijete realiziraju preuzete obaveze, odnosno zadatke, nastojeći da ostvare planirane ciljeve, tj. pozitivne promjene u razvoju i ponašanju djeteta. Fokus je na otklanjanju rizika koji su doveli ili mogu dovesti do ranog napuštanja škole. U ovom procesu važni zadaci za članove tima su da, osim realizacije planiranih usluga i vođenja računa o odvijanju planiranih aktivnosti, pažljivo prate reakcije djeteta. Potrebno je da prate kako se dijete osjeća i kontinuirano šalju djetetu jasne poruke da uočavaju i vrednuju napore koje dijete ulaže u napredak ka željenom cilju.

Važno je da se tokom realizacije IPP osigura kvalitetna i uvremenjena razmjena informacija između svih članova tima koji realiziraju plan kako bi se spriječili zastoji u radu i savladale prepreke na koje se nailazi. Preporučuje se da se komunikacija odvija sedmično, putem telefona i elektronske pošte, a da se tim sastaje jednom do dva puta mjesečno. Sastancima tima po potrebi mogu prisustvovati roditelji djeteta, pojedini predmetni nastavnici, druge važne osobe za dijete i samo dijete. Jednom u dva mjeseca potrebno je organizirati sastanak tima koji je posvećen reviziji / ponovnom pregledu Individualnog plana podrške. Ti sastanci su prilika i za periodične evaluacije postignutih rezultata i uvođenje novih usluga/aktivnosti, ukoliko je potrebno. Na kraju realizacije plana organizira se sastanak koji je posvećen završnoj evaluaciji ukupnog rada na eliminiranju ili neutralizaciji rizika od RNŠ za konkretno dijete.

VAŽNO JE OSIGURATI!• Podržavajuće i poticajno okruženje, u kojem se dijete osjeća prihvaćeno i poštovano, uz metode rada koje uvažavaju kompetencije i interesovanja djeteta i potiču ga na učenje• Obučene i pouzdane odrasle, koji posjeduju znanja i vještine potrebne da vode proces eliminiranja ili neutralizacije rizika od RNŠ, uz punu participaciju djeteta, i da rješavaju probleme koji se mogu javiti, sposobni za uspostavljanje partnerskih odnosa s djecom


4.4. Evaluacija IPP i postignutih rezultata

Najjednostavnije rečeno, pod evaluacijom podrazumijevamo ocjenu uspješnosti određenog procesa, u ovom slučaju realizacije Individualnog plana podrške za dijete u riziku od ranog napuštanja škole. Cilj evaluacije jeste da omogući da utvrdimo jesu li aktivnosti koje smo planirali imale odgovarajućeg efekta u odnosu na prethodno postavljene ciljeve i očekivane ishode.

Zaključak o napredovanju djeteta/porodice donosi se na osnovu odgovora na sljedeća pitanja:

Je li dijete uključeno u obrazovni proces / da li redovno ide u školu? Do kojih je promjena došlo u uvjetima, okolnostima i ponašanju djeteta / članova porodice? Koji su zadaci, defi nirani u Individualnom planu, ispunjeni? Kakav je napredak postignut u odnosu na ciljeve koji su postavljeni u Individualnom planu podrške? Ukoliko postoje prepreke u ispunjavanju postavljenih zadataka i dostizanju ishoda, na koji se način one mogu

otkloniti ili umanjiti? Jesu li zadovoljene potrebe djeteta/porodice? Koji su rizici i dalje neposredno prisutni?

Tabela 7. Ocjena ispunjenosti planiranih očekivanih ishoda / posebnih ciljeva tokom evaluacije

Očekivani ishod /

posebni ciljevi

Nije

ispunjen

Djelimično

ispunjen

Pretežno

ispunjenPotpuno ispunjen

1. Navesti cilj 1 2 3 4

2. 1 2 3 4

3. 1 2 3 4

4. 1 2 3 4

Na osnovu evaluacije moguće je donijeti neku od sljedećih odluka:

1. Usluge se i dalje trebaju pružati djetetu i porodici prema postojećem IPP.2. Individualni plan treba prilagoditi, a cilj rada ostaje isti.3. Treba promijeniti cilj rada i razviti novi IPP.4. Treba završiti rad – daljnje intervencije i usluge nisu potrebne.

51

5.OBLASTI PODRŠKE DJETETU

U RIZIKU OD RANOG NAPUŠTANJA ŠKOLE


5.1. Faktori rizika i oblasti podrške

Kao što je više puta istaknuto, djeca pod rizikom od ranog napuštanja škole su pod utjecajem različitih faktora rizika, a najčešće pod utjecajem udruženog djelovanja većeg broja različitih faktora rizika. Često slični faktori rizika utječu na djecu koja su pod rizikom od ranog napuštanja škole i mogu se prepoznati zajedničke karakteristike okolnosti u kojima ta djeca žive i odrastaju. U tom smislu moguće je formulirati opće intervencije za razvoj individualiziranih planova podrške djeci, koje se moraju dalje prilagođavati i obogaćivati, razrađivati i usavršavati, u skladu sa specifi čnostima svakog pojedinačnog djeteta, odnosno potrebama djeteta i porodice. Da bi se to moglo valjano uraditi, ključno je dobro poznavanje ličnosti djeteta, okolnosti u kojima živi, problema s kojima se suočava, ali i snaga i područja rezilijentnosti kojima raspolaže.

Za svaku grupu, odnosno kombinaciju faktora rizika, moguće je formulirati specifi čne intervencije, pri čemu treba imati u vidu resurse koji postoje u lokalnoj zajednici i mogućnost da te intervencije realiziraju različite ustanove i pružaoci usluga. U skladu s tim mogućnostima, težnja je stalno unapređivanje i bogaćenje ili uvođenje novih programa i mjera podrške. Izuzetno značajan resurs na koji se može računati kada je riječ o provođenju mjera intervencije i kompenzacije predstavlja nevladin sektor koji se javlja u ulozi pružaoca usluga u zajednici za različite grupacije djece u riziku.39 Oni pružaju set različitih usluga, provode specijalizirane programe podrške djeci i njihovim porodicama i već su pokazali dobre rezultate u radu s djecom koja nisu bila uključena u obrazovni proces ili su ga napustila.

Prilikom kreiranja intervencija i osmišljavanja Individualnog plana podrške važno je znati koje konkretne faktore rizika želimo umanjiti, neutralizirati ili eliminirati. Zato podsjećamo na dva istraživanja40 o razmjerima i uzrocima napuštanja obrazovanja koja su realizirana u Bosni i Hercegovini u posljednjih nekoliko godina i koja ukazuju na dominantno djelovanje sljedećih faktora koji uvjetuju rano napuštanje škole djece iz ispitivanih sredina:

Školski faktori osipanja

Među ključnim školskim faktorima koji dovode do osipanja učenika iz osnovnog (i srednjeg) obrazovanja izdvojili su se:

kvalitet nastave, odnosno nedovoljno prilagođavanje nastavnog procesa razvojnim i obrazovnim potrebama učenika;

neadekvatna podrška učeniku u procesu učenja; različiti oblici vršnjačkog nasilja, zlostavljanja i diskriminacije; izostanak ili neuvremenjenost reakcije na vršnjačko nasilje; izostanak vršnjačke podrške i izolacija.

Faktori rizika koji dolaze iz porodičnog okruženja

Daleko su najbrojniji faktori koji dolaze iz porodičnog (i socijalnog) okruženja, a kao najvažniji pokazali su se:

nizak socioekonomski status porodice, odnosno siromaštvo; nizak nivo obrazovanja roditelja i nisko vrednovanje obrazovanja; sezonska priroda posla roditelja koja uvjetuje promjenu mjesta prebivališta; poremećeni porodični odnosi (prisustvo hroničnih bolesti, bolesti mentalnog zdravlja, zloupotrebe alkohola ili

drugih PAS, nasilje u porodici, zlostavljanje i zanemarivanje djece); nedostatak podrške roditelja.

39 Save the Children NWB nekoliko godina podržava rad dnevnih centara za djecu u riziku u više gradova i općina u BiH i zemljama regiona.

40 – Lokalno akciono istraživanje o razmjerima i uzrocima napuštanja obrazovanja, dr. Ivana Zečević, Save the Children NWB, 2017. god., obuhvatilo je općine Bihać, Bijeljina, Brčko, Bužim, Cazin, Prijedor, Srebrenik i Velika Kladuša. – Nepohađanje i napuštanje obrazovanja – Studija formirana na osnovu istraživanja djece i mladih koji ne upisuju i koji napuštaju osnovnu i srednju školu, decembar, 2011. Općine i gradovi u kojima je istraživanje provedeno su: Sarajevo, Goražde, Zenica, Vitez, Bihać, Mostar, Livno, Odžak, Široki Brijeg, Tuzla, Prijedor, Banja Luka, Bijeljina, Istočno Sarajevo, Trebinje, Doboj i Brčko.


Individualni faktori rizika

učestalo izostajanje s nastave i veliki broj izostanaka (apsentizam) niska postignuća ponavljanje razreda problemi u ponašanju (različite prirode... agresivno i delinkventno ponašanje) izostanak motivacije nedostatak zainteresiranosti za školu

Imajući u vidu složenost problema RNŠ, svaki pokušaj preciznog defi niranja oblasti rada s djetetom predstavlja svojevrstan izazov. Izdvajanje oblasti rada činilo nam se svrsishodnim radi omogućavanja jasnoće planiranja i organiziranja raznovrsnih usluga i aktivnosti, s jedne, i metoda i tehnika rada, s druge strane. Postojanje nekoliko ključnih oblasti usmjerava misaoni proces prilikom defi niranja ciljeva i omogućava njihovu operacionalizaciju kroz specifi čne ciljeve određene prema oblastima rada. Svaka oblast polazi od prisustva konkretnih teškoća koje se javljaju kod djece u riziku od ranog napuštanja škole. Za potrebe ovih Smjernica izdvojili smo tri, prema našem mišljenju, ključne oblasti rada: intervencije direktno usmjerene na dijete, na porodicu i lokalnu zajednicu i vršnjačku grupu.

Uz opasku da je riječ o visoko individualiziranom procesu, u nastavku teksta dajemo kratak pregled mogućih oblasti

intervencija koje bi se trebale naći u Individualnom planu podrške za dijete, a pružaju ih, preko tima za dijete, ključni nosioci mehanizma sprečavanja ranog napuštanja obrazovnog procesa, a to su škola, centar za socijalni rad i, po mogućnosti, pružaoci dnevnih usluga u zajednici za djecu u riziku (npr. dnevni centri za djecu).

5.2. Intervencije direktno usmjerene na dijete

Lični razvoj – s obzirom na naše nastojanje da Individualni plan podrške djetetu bude što konkretniji i jasniji, pokušali smo u širokom spektru faktora koji određuju lični razvoj izdvojiti one faktore koji imaju ključnu ulogu u razvoju (i održavanju) rizika od ranog napuštanja škole. Stoga je ova oblast određena razvojnim zastojima djece, koji se ogledaju u emocionalnim teškoćama, teškoćama u rješavanju životnih problema, teškoćama u odlaganju zadovoljenja potreba i teškoćama u usvajanju novih znanja. Sve ove teškoće umanjuju opći razvoj ličnosti i otežavaju razvojni proces djeteta. Ciljevi rada u ovoj oblasti, najopćije defi nirani, mogu biti: nadvladavanje razvojnih zastoja, unapređenje vještina rješavanja problema, razvoj emocija i kontrola ponašanja, nadvladavanje specifi čnih razvojnih faktora rizika (prihvatanje odgovornosti, odlaganje zadovoljenja potreba i dr.). Kada govorimo o nadvladavanju razvojnih zastoja, mislimo na nadvladavanje različitih uzroka koji izazivaju zastoj u razvoju: teškoće odvajanja i prihvatanja gubitaka, teškoće u izgradnji ličnosti, usvajanju društvenih i moralnih vrijednosti, teškoće u komunikaciji, izloženost stresu, socijalne nekompetentnosti, roditeljske i porodične nekompetentnosti, izloženost raznim traumatskim događajima, zastoji u samoaktualizaciji, teškoće u obrazovanju itd.

Socijalizacija – proces socijalizacije neodvojiv je dio ličnog razvoja. S obzirom na to da se radi o djeci u riziku od ranog napuštanja škole, kod koje mogu biti (najčešće i jesu) prisutni i drugi rizici ili već izraženi problemi (npr. spektar različitih problema u ponašanju, od blagih do vrlo izraženih), oblast socijalizacije može se fokusirati na teškoće koje se odnose na prihvatanje društvenih normi, teškoće u uspostavljanju i reuspostavljanju vršnjačkih relacija, teškoće u uspostavljanju prosocijalnog ponašanja i u ovladavanju komunikacijskim vještinama neophodnim za uspostavljanje adekvatnih socijalnih relacija. Cilj intervencija u ovoj oblasti jeste razvoj prosocijalnih oblika ponašanja, stjecanje i razvoj socijalnih vještina i uspostavljanje adekvatnih vršnjačkih relacija.

Podrška učenju

Sistematska kontinuirana podrška u učenju intervencija je koja se obavezno pruža svakom djetetu koje

je u riziku od RNŠ, bez obzira na djelovanje drugih faktora rizika.

Uspješnost u učenju i napredovanje u postignućima vrlo su snažni motivirajući činioci za dijete da redovno pohađa nastavu i da uči. Uspjeh u učenju i usvajanje nastavnog gradiva, uz adekvatnu validaciju, utječe na porast samopouzdanja i lakše uključivanje djeteta u vršnjačku grupu. Kako između vjere u vlastite snage i nivoa postignuća postoji čvrsta sprega, osnaženo samopouzdanje posljedično vodi rastu postignuća. Također, važno je vrednovati ne samo postignuće već i uloženi trud i energiju da se određeni uspjeh postigne. Zbog toga je podrška učenju set intervencija o kojima


je potrebno posebno voditi računa i one moraju biti na raspolaganju nastavnicima kako bi ih integrirali u svakodnevni rad s djecom, bez obzira na to čime je uzrokovan rizik od ranog napuštanja škole. Nastavnici trebaju razviti posebnu osjetljivost za rad s djecom sa slabijim postignućima i djecom koja sporije napreduju, jer se tako mogu prevenirati odustajanja od škole koja su posljedica upravo tih faktora rizika. Intervencije podrške u učenju najbolje je provoditi u formi individualiziranog rada sa svakim djetetom, koliko je to moguće. Kada su intervencije podrške u učenju dostupne svoj djeci, a ne samo onoj koja su u riziku od RNŠ, to doprinosi kreiranju pozitivne klime u školi, jer se djeca u riziku na taj način ne izdvajaju i dodatno ne etiketiraju.

5.3. Intervencije usmjerene na porodicu i zajednicu41

Prisutan je visok stepen saglasnosti među stručnjacima različitih profi la da je rad s porodicom/roditeljima djece koja su u riziku od ranog napuštanja škole od najvećeg mogućeg značaja. Bez intervencija u ovoj oblasti, ne može se računati na eliminiranje faktora rizika, bez obzira na to iz koje sfere i s kojeg nivoa oni dolazili. Trajne pozitivne pomake i ostvarivanje ciljeva koji se odnose na dijete moguće je realizirati samo ukoliko se osigura saradnja s porodicom i roditeljima/starateljima djeteta. Izdvajaju se tri bitne oblasti u kojima je potrebno intervenirati, a to su: oblast roditeljske kompetentnosti, rezilijentnosti i socijalne povezanosti.

Intervencije u oblasti roditeljske kompetentnosti podrazumijevaju podršku pružaoca usluga roditeljima da bolje razumiju razvoj djeteta, unaprijede postojeće i nauče nove strategije za podršku fi zičkom, kognitivnom, socijalnom i emotivnom napretku svog djeteta. Cilj je unapređenje kvaliteta interakcije roditelja s djetetom, kako bi mu stvorili uvjete za razvoj vještina komunikacije, sposobnosti razumijevanja i reguliranja vlastitih emocija i konstruktivnih interpersonalnih vještina. Roditeljima najčešće nedostaju znanja koja se odnose na različite oblasti razvoja djece i razumijevanja potreba i očekivanih ponašanja u svakoj od razvojnih faza, zatim strategije za pozitivno modeliranje ponašanja i vještine za odgovor na specifi čne izazove koji proizlaze iz karakteristika djeteta, problema u ponašanju, invaliditeta ili bolesti.

U oblasti razvoja kompetentnosti roditelja zadatak je profesionalca da:

modelira neadekvatne interakcije s djecom; osigura edukativne sadržaje o roditeljstvu i dječijem razvoju; potiče roditelje da učestvuju, posmatraju, postavljaju pitanja, istražuju i preispituju pitanja roditeljstva te

isprobavaju nove strategije; unapređuje roditeljske kompetentnosti, s fokusom na postojeće snage roditelja; pomaže roditeljima da pozitivno utječu na dječiji emotivni i socijalni razvoj; modelira njegujuće odnose roditelja prema djeci.

Kada je riječ o rezilijentnosti, intervencije roditeljima trebaju pomoći da se osjećaju bolje, da prepoznaju svoje snage, razumiju načine na koje se suočavaju s teškim životnim situacijama i nauče vještine koje će im omogućiti da se s krizama nose na konstruktivan način.

Podrška porodicama u ovoj oblasti treba podrazumijevati:

stavljanje porodicama do znanja da su njihovi napori vrednovani, da ih cijenimo i uvažavamo; uvažavanje porodičnih različitosti, kao što su rasa, jezik, kultura, historija i pristup roditeljstvu; osiguravanje podrške koja ohrabruje proaktivne odgovore na suočavanje sa stresom; pomaganje roditeljima da razumiju kako da zaštite svoje dijete tokom stresnih perioda.

Rad na socijalnoj povezanosti obuhvata sve intervencije koje su usmjerene na uključivanje i jačanje kapaciteta formalnih i neformalnih sistema u zajednici, koji svojim djelovanjem mogu podržati ostvarivanje ciljeva za dijete. Poseban je akcenat na uključivanju neformalnog sistema zajednice odnosno lične socijalne mreže u podršku djetetu koje je u riziku od ranog napuštanja škole.

41 Adaptirano prema Smjernicama za primjenu programa podrške porodici, Save The Children, Sarajevo 2018. god.


Posebno izdvajamo i naglašavamo jednu od najznačajnijih oblasti podrške koju roditelji trebaju pružati djetetu, a ona se, svakako, odnosi na uključivanje djeteta u školu, podršku redovnom pohađanju škole, prevenciju ranog napuštanja škole, podršku školskom postignuću i dr. Uključivanje roditelja u aktivnosti podrške na ovom planu u velikoj mjeri unapređuje vjerovatnoću pozitivnih ishoda po dijete. U tom smislu neophodno je kod roditelja razviti svijest o značaju obrazovanja za budućnost njihove djece i pozitivan stav prema njihovom školovanju. Roditelji se osnažuju da vode dijete na upis u pripremni predškolski program ili osnovnu školu, kao i da se kasnije aktivno uključe u proces obrazovanja svoje djece. Od roditelja se očekuje da vrše nadzor nad redovnošću odlaska u školu i ispunjavanja školskih obaveza.

Glavni ciljevi rada s roditeljima u ovoj oblasti trebaju biti usmjereni na:

upis djeteta u školu; redovno pohađanje škole; popravljanje ocjena; sprečavanje izostanaka; sprečavanje ranog napuštanja škole; prevenciju primjene disciplinskih mjera od strane škole, kao što je udaljavanje s nastave i sl.

Intervencije podrške roditeljima u ovoj oblasti mogu biti usmjerene na pomoć roditeljima da ostvare bolju saradnju sa školom, poticanjem roditelja da učestvuju u školskim aktivnostima, kao što su roditeljski sastanci ili otvorena vrata. Roditeljima treba pomoći da provedu praćenje redovnosti odlaska u školu i s njima osmisliti poticaje / uskraćivanje poticaja, u odnosu na dječije ponašanje. Neophodno je da oni razumiju koliko je važna dosljednost u ponašanju i da svako odstupanje od uspostavljenih pravila smanjuje mogućnost da dijete trajno usvoji pozitivne navike. S obzirom na to da se radi o roditeljima koji najčešće imaju veoma nizak nivo obrazovanja, praćenje školskog postignuća za njih može biti vrlo zahtjevan zadatak, pa im treba i na tom planu pružiti pomoć.

5.4. Intervencije usmjerene na vršnjačku grupu

Vršnjački odnosi se s jedne strane posmatraju kao faktor rizika, koji zajedno s drugim faktorima može utjecati na rano napuštanje škole, ali, s druge strane, mogu biti i značajni protektivni faktori. U školskoj sredini dijete uspostavlja nove socijalne interakcije s vršnjacima i na taj način proširuje svoja socijalna iskustva. Vršnjačko okruženje predstavlja snažan prirodni agens socijalizacije. Uključivanjem djeteta u školu ona postaje izvor sve značajnijih utjecaja vršnjaka. Ulaskom djeteta u adolescentno doba taj je utjecaj sve izraženiji, značajniji i dominantniji. Vršnjaci imaju veliku ulogu u formiranju stavova i ukupnih pogleda na život i svijet u kojem dijete živi. Osjećaj pripadnosti i vezivanje za vršnjačke grupe predstavlja prirodnu razvojnu pojavu. Taj proces treba omogućavati i podržavati sve dok se ponašanje u okviru vršnjačke grupe kreće u dozvoljenim granicama i bez negativnih i/ili štetnih posljedica po njene članove i zajednicu. Kakav će utjecaj na ponašanje djeteta imati vršnjačka grupa, odnosno da li će se dijete prikloniti utjecajima vršnjačke grupe u kojoj su prisutna nepoželjna i/ili devijantna ponašanja, u velikoj mjeri zavisi od djelovanja drugih rizičnih faktora, kao što su individualne karakteristike djeteta, porodične prilike i iskustva koja dijete stječe u školi. Osim ličnih i karakteristika porodičnog života, značajnu ulogu u uspostavljanju pozitivnih ili negativnih vršnjačkih odnosa ima upravo škola. U kontekstu školskog okruženja dijete razvija socijalne odnose s vršnjacima. U nekim situacijama škola će predstavljati sredinu u kojoj može biti veoma izražen negativan utjecaj vršnjaka na ponašanje djeteta. To se može objasniti time što dijete, usljed različitih faktora, može naići na nerazumijevanje, neprihvatanje ili odbacivanje od strane vršnjaka, što za posljedicu može imati otuđivanje od škole i vezivanje za one vršnjake koji imaju slične probleme i status u školi i/ili zajednici. Prema tome, prihvatanje negativnih vršnjačkih utjecaja javlja se kao posljedica neprihvatanja ili odbacivanja djeteta od strane vršnjaka sa prosocijalnim ponašanjem. Vršnjačko odbacivanje predstavlja veliki rizik za prihvatanje nepoželjnih ponašanja i vrijednosti devijantnih vršnjačkih grupa, što nosi i visok rizik od ranog napuštanja škole.

Najkraće rečeno, intervencije usmjerene na vršnjačku grupu poduzimaju se u dva komplementarna pravca: a)

smanjenje intenziteta povezanosti i, po mogućnosti, odvajanje od vršnjaka s devijantnim ponašanjem,

b) intenziviranje povezanosti s vršnjacima sa prosocijalnim ponašanjem.

U ovom domenu veliku pažnju treba posvetiti i obučavanju i osposobljavanju roditelja za reguliranje vršnjačkih odnosa svog djeteta.

57

6.ZAVRŠNE NAPOMENE


Model sveobuhvatnog, integriranog multisektorskog pristupa zahtijeva da čitava zajednica bude mobilizirana za rješavanje problema ranog napuštanja škole i da je postignut visok nivo svijesti o važnosti ulaganja napora u smanjivanje ranog napuštanja škole. Da bi se to dogodilo, potrebna je stalna posvećenost mijenjanju kulture zajednice. Ako kulturu zajednice defi niramo kao općeprihvaćen sistem vrijednosti, vjerovanja, normi i tradicija koji nastaju tokom vremena i oblikuju način razmišljanja i ponašanja ljudi, jasno je da je mijenjanje kulture proces i da se ne događa preko noći. Zato je važno pokrenuti dugoročnu kampanju za promociju značaja obrazovanja kao najvažnijeg uporišta ekonomskog razvoja, socijalnog uključivanja i smanjenja siromaštva. Također, važno je uporno, medijski i na sve druge načine, promovirati primjere dobrih praksi i zajednica koje su uspješne u sprečavanju pojave ranog napuštanja škole. Takve zajednice mogu poslužiti kao mentorske ili model zajednice drugim sredinama, koje još nisu uspostavile sveobuhvatni, integrirani multisektorski model. Važno je i povezivanje škola koje su u istoj lokalnoj samoupravi i njegovanje različitih formi horizontalnog učenja te razmjene iskustava nastavnog osoblja o različitim aspektima nastavnog procesa, učenja i ocjenjivanja.

Na kvalitetu nastave potrebno je posvećeno raditi, imajući u vidu da sprečavanje ranog napuštanja škole obuhvata kako aktivnosti koje se odigravaju van škole tako i one aktivnosti koje su vezane za učionicu i nastavu. Kvalitetna nastava, prilagođena djetetu pod rizikom, prevenira školski neuspjeh, koji je vrlo često dodatni faktor koji zajedno s drugima vodi do prijevremenog napuštanja škole. Primjeri dobre prakse pokazuju da je kvalitetna nastava jedan od najvažnijih činilaca uspješnog sprečavanja napuštanja škole. Kvalitetna nastava podrazumijeva i uključuje primjenu individualizirane i diferencirane nastave, koja odgovara na potrebe svakog djeteta. Individualizirana nastava prilagođena je potrebama djeteta na takav način da se ciljevi, zadaci, sadržaj, metode i oblici rada za različitu djecu razlikuju u zavisnosti od njihovih individualnih i socijalnih različitosti i potreba. Takva nastava vodi računa o predznanju djeteta, sposobnostima, motivaciji, zanimanjima, ali i socioekonomskom statusu porodice iz koje dijete dolazi, etničkoj pripadnosti, problemima kojima je porodica opterećena i sl. Diferencijacija u nastavi je pristup koji različitoj djeci pruža različite materijale za učenje te mogućnosti i načine koji vode do dobrih obrazovnih ishoda. Ona omogućava da sva djeca u okviru učionice mogu efi kasno učiti, bez obzira na razlike u predznanjima ili sposobnostima. Uvažavajući različite potrebe i mogućnosti djece, nastavnici trebaju voditi računa o tome da se djeca koja postižu slabija postignuća ne diskriminiraju i ne isključe. Individualizacija i diferencijacija mogu se koristiti i u procjenjivanju i ocjenjivanju rezultata koje djeca postižu u učenju, što može dovoditi do jačanja samopouzdanja djeteta i razvijanja pozitivne slike o sebi. To se može poticajno odraziti na motivaciju djeteta i spremnost za nastavak školovanja. Važno je imati u vidu praksu koja je pokazala da školski uspjeh i rast samopouzdanja zadržava učenika pod rizikom od odustajanja u školi. Uključivanje što većeg broja nastavnika u borbu protiv problema ranog napuštanja škole utječe na cjelokupnu školsku atmosferu, jer se odnosi nastavnika prema učenicima mijenjaju, odnosno unapređuju. Kompetentno nastavno osoblje na vrijeme će prepoznati pojavu rizičnih situacija u školama, a posebno se podiže nivo osjetljivosti zaposlenih u školi za rano identifi ciranje učenika koji su u riziku od napuštanja škole i adekvatnog reagiranja u tim slučajevima.

Kada je riječ o dopunskoj nastavi u školama, preporučuje se da škole na drugačije načine organiziraju i provode dopunsku nastavu. Dopunska nastava dominantno se koristi kao mehanizam pomoći za djecu koja imaju loš uspjeh, a trebala bi se postaviti tako da bude mehanizam za preveniranje neuspjeha koji se koristi za svu djecu.

Posebno važan aspekt, na koji je potrebno obratiti pažnju i na kojem se može raditi kroz različite forme edukacija i stručnog usavršavanja nastavnog osoblja, tiče se rada s porodicom i roditeljima djece koja su u riziku da napuste proces obrazovanja. S porodicom djece u riziku dominantno rade pružaoci usluga/službe u zajednici koji su educirani za provođenje različitih programa podrške, ali je paralelno potrebno i nastavnike senzibilizirati i razvijati njihovu osjetljivost

za rad s porodicama/roditeljima koji dolaze iz osjetljivih grupa. Na taj se način kod nastavnika razvija bolje razumijevanje postupaka i ponašanja nekih roditelja, povećava osjetljivost na njihove probleme i prilagođava način rada njima. Tako se stvaraju uvjeti za uključivanje svih roditelja u aktivnosti njihove djece u školi, čime se osnažuju za pružanje podrške djetetu da nastavi daljnje školovanje.


LITERATURA I IZVORI S INTERNETA

Aleksić, M. (2015), “Dečji brakovi u Srbiji: analiza stanja i preporuke”. Beograd: Fondacija Ana i Vlade Divac

American Federation of Teachers, 2007: Building Parent-Teacher Relationships, Washington, D.C., American Federation of Teachers

Analiza uključivanja djece RAE porijekla u obrazovni sistem u okviru projekta “Osnovno pravo na obrazovanje u Crnoj Gori”. Izdavač: Save the Children, Sarajevo, decembar 2012.

Barušić, J., Babrović, T., Marković, N. (2010), “Koliko daleko padaju jabuke od stabla? Odnos obrazovnih postignuća djece i obrazovne razine njihovih roditelja”, Društvena istraživanja

Brajša-Țganec, A. i Merkaš, M. (2010), “Razlike u nekim individualnim i obiteljskim obilježjima između zaposlenih i nezaposlenih mladih bez završene srednje škole”, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb

Centar za socijalnu politiku (2018), “Sprečavanje ranog napuštanja obrazovanja: model multisektorskog sistema ranog upozoravanja u zajednici za sprečavanje osipanja učenika iz obrazovnog sistema”, [urednik Žarko Šunderić], Beograd

Centar za socijalnu politiku (2015), “Analiza interresornih komisija i dodatne podrške u 10 opština i gradova”, Beograd: CSP

CIP – Centar za interaktivnu pedagogiju (2017), Program jačanja roditelja/porodica djece iz ranjivih grupa u okviru projekta “Dostupno i kvalitetno obrazovanje za djevojčice i dječake Rome”, Save the Children International, Sarajevo

Cvejić, S. i sar. (2010), “Socijalna isključenost u ruralnim oblastima Srbije”, Beograd: UNDP Srbija, Sektor za inkluzivni razvoj

Dr. Hielscher, S., Radoman-Kovačević, A. (eds.) (2013), Priručnik – Pripremni vrtići za đecu Rome i Egipćane, projekat “EU-Crna Gora Servisi inkluzivnog obrazovanja”, Podgorica

Dr. Sybille Hielscher i dr. (2013), Priručnik – Upravljanje slučaja u službi sprečavanja napuštanja i odbijanja školovanja, Ministarstvo prosvjete Crne Gore

Early childhood care and education regional report, Europe and North America, UNESCO, 2010

Evropska komisija (2005), Study on Access to Education and Training, Basic Skills and Early School Leavers. Lot 3: Early School

Leavers Final Report

Evropska komisija (2012), Conference “Reducing Early School Leaving: Effi cient and Eff ective Policies in Europe”

Evropska komisija: politike obrazovanja i osposobljavanja za suzbijanje ranog napuštanja školovanja, https://ec.europa.eu/education/policy/school/early-school-leavers_hr

Evropska komisija – OECD, “Pokazatelji EU za integraciju imigranata”, 2015. https://ec.europa.eu/migrant-integration/librarydoc/indicators-of-immigrant-integration-2015

Evropska komisija (2011), “Tackling early school leaving: A key contribution to the Europe 2020 Agenda”. Dostupno na: http://ec.europa.eu/education/school-education/doc/earlycom_en.pdf.

Evropska komisija, “Europe 2020 target: Early leavers from education”

Evropska komisija (2013), “Assessment of the 2013 national reform programme and stability programme for Germany”, Commission staff working document. Dostupno na: http://ec.europa.eu/europe2020/pdf/nd/swd2013_germany_en.pdf

Evropska komisija – OECD, “Pokazatelji EU za integraciju imigranata”, 2015. https://ec.europa.eu/migrant-integration/librarydoc/indicators-of-immigrant-integration-2015-

Evropska strategija za mlade – ulaganje i osnaživanje. Obnovljena otvorena metoda koordinacije rješavanja izazova i stvaranje mogućnosti za mlade (2012), Agencije za mobilnost i programe Evropske unije

Ferić, I., Milas, G., Rihtar, S. (2010), “Razlozi i odrednice ranog napuštanja školovanja”

GIZ, 2010, Baseline Research Report – Dropouts in Basic Education System in Municipalities of Pristina, Prizren, Klina, Kacanik, Gjilan and Fushe Kosove, Pristina

http://schoolinclusion.pixel-online.org/index.php Materials about school inclusion in English, German, Italian and Greek

http://www.zweitechance.eu/ German website about school refusal


http://www.coe.int/t/dg4/education/roma/preschool_en.asp/ Council of Europe EDUCATION OF ROMA CHILDREN

http://www.do2learn.com/organizationtools/SocialSkillsToolbox/SharingMaterials.htm/ DO TO LEARN

http://pssp.on.ca/wp-content/uploads/2012/01/Review-of-the-Literatureon-PSS-Final.pdf/ Review of the literature and available research on the delivery of school based professional support services

Jakšić, B., Bašić., G. (2002), Romska naselja, uslovi života i mogućnosti integracije Roma u Srbiji. Centar za istraživanje etniciteta

Jelena Nastić-Stojanović, Federico G. Sicurella, Anđelija Roglić, Dragana Soćanin (2017), Škola u zajednici – zajednica u školi: sveobuhvatan pristup škole i zajednice u sprečavanju prevremenog napuštanja školovanja – vodič za formalne i neformalne edukatore, roditelje i druge aktere u zajednici, Zapadnobalkanski institut, Beograd

Jovanović, V. i sar. (2013), “Obrazovna inkluzija dece romske nacionalnosti: izveštaj o sprovedenom monitoringu u osnovnoškolskom obrazovanju”, Beograd: Centar za obrazovne politike

Kovačević, S. (2011), Aktivnosti međunarodnih organizacija na primjeni neformalnog obrazovanja u Crnoj Gori, Principi učenja i razvoja u socijalnom obrazovanju, Magistarski rad, Univerzitet Crne Gore, Fakultet političkih nauka, Podgorica

Kovačević, S. (2010), “Multikulturalizam – resurs za holistički pristup u vaspitanju i obrazovanju đece i mladih”, Tempus Projekat, Nikšić

Marković, N. (2014), “Potpora mladima, roditeljima i stručnjacima – sprječavanje ranog napuštanja školovanja”, Zagreb: Pragma

MDG – program Zapošljavanje i zadržavanje mladih (2011, YERP), koji su implementirali: IOM, UNDP, UNFA, UNICEF i UNV (2011), Nepohađanje i napuštanje obrazovanja – studija formirana na osnovu istraživanja djece i mladih koji ne upisuju i koji napuštaju osnovnu i srednju školu

Milošević, N. (2004), “Vera u sopstvene sposobnosti i školski uspeh”, Novi Sad: Savez pedagoških društava Vojvodine.

Nevenka Žegarac (2015), “Od problema do prilika u vođenju slučaja – priručnik za praktičare”, FPN, Beograd

Nevenka Žegarac (2007), “Deca govore – rizik od trgovine ljudima i rezilijentnost dece u Jugoistočnoj Evropi”, Beograd: Save the children UK i Centar za prava deteta

Okvirni akcioni plan o obrazovnim potrebama Roma/Romkinja u Bosni i Hercegovini za period od 2018. do 2022. godine, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine

Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH”, broj 18/03)

Okvirni zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH”, broj 88/07)

Orlandić, T. L. (2016), “Dečji, rani i prinudni brakovi nisu privatna stvar porodice”, Beograd: NVO Praxis.

Pavlović Babić, D., Krstić, K., Stepanović, I., Videnović, M., Lazarević, L., Simić, N. i sar. (2013), “Analiza faktora koji utiču na osipanje iz osnovnog i srednjeg obrazovanja”, Beograd: Institut za psihologiju, UNICEF Srbija

Petković, V. (2015), “Izazovi u obrazovanju dece iz socijalno ugroženih porodica u Republici Srbiji”, Novi Sad: Pedagoški zavod Vojvodine

Psihološka istraživanja, godina XX, broj 1, juni 2017, str. 1–193, ISSN 0352-7379 (štampano izd.); ISSN 2560-306X (online)

Radoman-Kovačević, A., Kovačević, S. (2011), “Neformalno obrazovanje omladinskih aktivista”, Forum MNE, Podgorica

Save the Children (2016), “Regional Research on prevalence of street children phenomenon in Albania, Bosnia and Herzegovina, Montenegro and Serbia”

“Smanjivanje stope ranog napuštanja školovanja: ključne poruke i politička podrška”, novembar 2013, konačni izvještaj tematske radne grupe za rano napuštanje školovanja: http://ec.europa.eu/education/policy/strategic-framework/doc/esl-group-report_en.pdf.

“Suzbijanje ranog napuštanja obrazovanja u Evropi”, 2014. https://publications.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication

Tim za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva (2014), Drugi nacionalni izveštaj o socijalnom uključivanju i smanjenju siromaštva u Republici Srbiji. Beograd: Tim za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva, Vlada Republike Srbije

UNDP (2007), “Social Inclusion in Bosnia and Herzegovina”, National Human Development Report

UNICEF (2007), “Raskinuti lanac isključenosti: romska deca u Jugoistočnoj Evropi”, Beograd: Unicef Srbija


Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja (“Službeni glasnik RS”, br. 72/2009, 52/2011 i 55/2013)

Zakon o srednjem obrazovanju i vaspitanju (“Službeni glasnik RS”, br. 55/13)

Zakon o predškolskom vaspitanju i obrazovanju (“Službeni glasnik RS”, br. 79/15)

Zakon o osnovnom vaspitanju i obrazovanju (“Službeni glasnik RS”, br. 44/17)

Zakon o srednjem obrazovanju i vaspitanju (“Službeni glasnik RS”, br. 74/08, 106/09, 104/11, 33/14)

Zakon o predškolstvu (“Službeni glasnik USK”, br. 03/97, 6/05, 23/11)

Zakon o osnovnom i općem srednjem odgoju i obrazovanju (“Službeni glasnik USK”, br. 5/04, 7/10, 11/05)

Žaklina Veselinović, Vitomir Jovanović, Jasminka Čekić-Marković, Ana Vušurović, Tijana Jokić (2016), “Kako do škole društvene brige – studija o efektima mera prevencije i intervencije za sprečavanje osipanja učenika iz obrazovnog sistema Republike Srbije”, Centar za obrazovne politike


PRILOG 1: PRIMJER PROTOKOLA42

42 Adaptirano prema nacrtu Protokola o postupanju u slučaju napuštanja i nepohađanja nastave − referalni mehanizam, čiju su izradu u sklopu realizacije projekta BRIGHT4ALL inicirale partnerske organizacije Žene sa Une iz Bihaća i Vermont iz Distrikta Brčko

PROTOKOL O MEĐUSEKTORSKOJ SARADNJI NA SPREČAVANJU RANOG NAPUŠTANJA ŠKOLOVANJA

I Uvod

Razlozi za donošenje Protokola

(u najkraćim crtama obrazložiti razloge za donošenje Protokola, s akcentom na specifi čnosti problema ranog napuštanja škole u zajednici/općini na koju se dokument odnosi)

Potpisnici Protokola

(navesti puni naziv svih institucija/organizacija potpisnica Protokola)

II Osnovne odredbe

Struktura Protokola

Protokol o međusektorskoj saradnji na sprečavanju ranog napuštanja škole (u daljem tekstu Protokol) definira uspostavljanje Multisektorskog tima (u daljem tekstu MST) u čiji sastav ulaze predstavnici potpisnika Protokola. Na MST se odnosi sljedeće:– on ima koordinacijsku ulogu; on kroz akcioni plan usmjerava rad svih aktera i radi na jačanju saradnje među

institucijama na lokalu;– posvećen je uspostavljanju i unapređivanju multidisciplinarnog pristupa fenomenu RNŠ koji je na individualnom

nivou operacionaliziran kroz rad Tima za dijete.

Svrha Protokola

Svrha Protokola je uspostavljanje sveobuhvatnog, integriranog multisektorskog pristupa koji podrazumijeva umrežavanje institucija sistema i organizacija koje pružaju usluge u cilju poboljšanja kvaliteta usluga, smanjenja rizika i preventivnog djelovanja radi smanjenja broja djece koja napuštaju obrazovanje, s jasno definiranim ulogama i odgovornostima svih partnera potpisnika Protokola.

Ciljevi Protokola

– Operacionalizacija važećeg zakonodavnog i strateškog okvira kroz uspostavljanje efikasnih procedura za brz i koordiniran postupak djelovanja u prevenciji napuštanja obrazovanja i pronalaženje rješenja u okviru raspoloživih resursa;

– Uspostavljanje efikasne i koordinirane saradnje među stručnjacima iz svih oblasti, neophodne za prevenciju napuštanja obrazovanja i osiguranje adekvatne podrške;

– Jasna podjela odgovornosti različitih sektora (zdravstva, obrazovanja, socijalne i dječije zaštite, sigurnosti), kao i definiranje kanala komunikacije u cilju unapređenja efikasnosti postupaka;

– Postizanje zajedničkog nivoa razumijevanja osnovnih principa i ciljeva prevencije napuštanja obrazovanja;– Informiranje i edukacija stručnjaka koji rade s djecom, šire javnosti i same djece o pravima na obrazovanje i

različitim vaninstitucionalnim oblicima podrške djeci u riziku od napuštanja obrazovanja.


Osnovni principi Protokola

– Pravo djeteta na život, opstanak i razvoj podrazumijeva da dijete ima pravo na najbolje moguće uvjete za pravilan i potpun razvoj;

– Zabrana diskriminacije. Protokol se odnosi na svu djecu i zabranjena je diskriminacija djeteta po osnovu rase, spola, nacionalne pripadnosti, socijalnog porijekla, vjeroispovijesti, imovnog stanja, kulture, jezika, invaliditeta, prirode socijalne isključenosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili drugog ličnog svojstva;

– Uvažavanja najboljeg interesa djeteta. Svako je dužan da se rukovodi najboljim interesom djeteta u svim aktivnostima koje se tiču djeteta;

– Saradnja, koordinacija i partnerstvo različitih nosilaca djelatnosti i programa, posebno na lokalnom nivou. Svi potpisnici Protokola obavezuju se na partnerstvo i udruživanje, posebno na lokalnom nivou;

– Transparentnost. Nadležni organi državne uprave i općine dužni su na svojoj internetskoj stranici, u sredstvima javnog informisanja, kao i na druge načine u skladu sa zakonom, informirati javnost o dječijoj zaštiti, uključujući i informiranje o prevenciji napuštanja obrazovanja;

– Svi nosioci djelatnosti dječije zaštite, zdravstvene zaštite, obrazovanja i vaspitanja obavezuju se na čuvanje povjerljivih informacija, privatnosti korisnika i zaštitu podataka o ličnosti.

Obaveze potpisnika Protokola

Ovim Protokolom potpisnici i saradnici u implementaciji obavezuju se da će:– redovno se sastajati i razmjenjivati informacije među sektorima i zajednički raditi na prevenciji napuštanja

obrazovanja;– preduzimati sve mjere i aktivnosti prevencije koje su obavezni dio postupanja njihovog sektora;– voditi evidenciju o radu na prevenciji napuštanja obrazovanja u skladu sa zahtjevima i obavezama svakog sektora;– pratiti i procjenjivati efekte preduzetih aktivnosti;– učestvovati u obukama o prevenciji napuštanja obrazovanja i radu na iznalaženju inovativnih rešenja za ovaj

problem;– upoznavati zaposlene u ministarstvima i lokalnim zajednicama s ovim Protokolom;– predstavljati preventivne aktivnosti u javnosti;– zagovarati punu implementaciju Protokola u lokalnim zajednicama.

Ciljne grupe na koje se odnosi Protokol

Ciljna grupa djece koja su u riziku da napuste obrazovni sistem ili su ga već napustila:– djeca iz ugroženih grupa (siromaštvo, nizak socioekonomski status); – djeca povratnici;– djeca iz romske populacije i drugih manjinskih grupa;– djeca/partneri iz maloljetničkih bračnih/vanbračnih zajednica;– djeca koja rade da bi doprinijela porodičnim prihodima;– djeca žrtve trgovine ljudima;– djeca žrtve svih oblika zlostavljanja i zanemarivanja (seksualnog, fizičkog, emocionalnog...);– djeca žrtve radne eksploatacije;– djeca s poteškoćama u razvoju;– djeca s problemima u ponašanju;– djeca izložena vršnjačkom nasilju, – djeca žrtve i/ili svjedoci nasilja;– djeca u pokretu;– djeca u uličnoj situaciji (djeca koja su uključena u život i /ili rad na ulici);– djeca iz multiproblemskih porodica;– djeca bez adekvatnog roditeljskog staranja;– djeca na alternativnom staranju (u institucijama ili hraniteljskim porodicama) i– ostala djeca u riziku od napuštanja obrazovanja.


Uloge i odgovornosti institucija/organizacija potpisnica Protokola

(navesti puni naziv svih institucija/organizacija potpisnica Protokola i pored svake navesti njenu ulogu i odgovornost u sprečavnju RNŠ)Institucije/organizacije navedene u stavu (1) ovog člana provode mjere:– prevencije, kojima nastoje spriječiti pojavu rizika od ranog napuštanja škole;– intervencije, čiji je cilj podrška djeci pod visokim rizikom od napuštanja škole;– kompenzacije, koje podrazumijevaju podršku djeci i mladima po povratku u sistem obrazovanja, koji su iz različitih

razloga napustili.

III Završne odredbe

Završne odredbe

– Svi potpisnici ovog protokola dužni su postupati u skladu s aktivnostima definiranim u Protokolu.– Potpisnici Protokola dužni su postupati u skladu s odredbama ovog protokola o saradnji.– Ovaj protokol sačinjen je na osnovu važećih zakonskih i podzakonskih propisa te je u slučaju izmjena i dopuna

važećih zakonskih i podzakonskih propisa svaka potpisnica ovog Protokola u skladu sa svojim nadležnostima obavezna izraditi prijedlog izmjena Protokola u roku od 60 dana od dana donošenja relevantnih izmjena zakonskih i podzakonskih propisa.

– Po potpisivanju Protokola potpisnici se obavezuju da upoznaju svoje saradnike i institucije iz svoje nadležnosti s njegovim sadržajem i svrhom donošenja te da poduzmu sve potrebne mjere i radnje u cilju njegove primjene.

– Sastavni su dio ovog Protokola obrasci u prilogu.

Stupanje na snagu

Ovaj protokol stupa na snagu danom njegovog potpisivanja.Protokol se potpisuje na neodređeno vrijeme.

Prilozi Protokolu

(navesti nazive priloga)


PRILOG 2 - FORMAT AKCIONOG PLANA A

kcio

ni p

lan

za s

pre

čavan

je R

NŠ

Naziv

op

ćin

e/g

rad

a:

Pe

rio

d n

a k

oji s

e o

dn

osi

ak

cio

ni p

lan

: D

inam

ika p

raće

nja

i r

eviz

ije

ak

cio

no

g p

lan

a:

1.

Mu

ltis

ek

tors

ki ti

m

Kak

o bi

iden

tifik

acija

dje

ce p

od r

izik

om o

d ra

nog

napu

štan

ja o

braz

ovan

ja i

reag

iranj

e u

tim s

ituac

ijam

a bi

lo e

fikas

no i

uvre

men

jeno

, usp

osta

vlje

n je

Mul

tisek

tors

ki ti

m

(MST

) koj

i je

odgo

vora

n za

koo

rdin

aciju

akt

ivno

sti p

redv

iđen

ih o

vim

pla

nom

. Mul

tisek

tors

ki ti

m č

ine

pred

stav

nici

raz

ličiti

h re

sora

: sek

tora

obr

azov

anja

, zdr

avlja

i so

cija

lne

zašt

ite, š

kolsk

ih ti

mov

a za

spr

ečav

anje

ran

og n

apuš

tanj

a šk

ole,

pre

dsta

vnic

i cen

tra

za s

ocija

lni r

ad iz

slu

žbe

za d

jecu

i m

lade

, pre

dsta

vnic

i pru

žala

ca u

sluga

u z

ajed

nici

iz

vlad

inog

i/ili

nev

ladi

nog

sekt

ora

koji

u sv

om d

jelo

krug

u ra

da im

aju

brig

u o

djec

i i p

orod

ici.

2A

naliza p

oče

tno

g s

tan

ja p

o p

itan

ju r

an

og n

ap

ušt

an

ja š

ko

le n

a n

ivo

u lo

kaln

e z

aje

dn

ice

(S

WO

T a

naliza)

Snag

eSl

abos

ti

Prili

kePr

ijetn

je

3.

Sp

ecif

ičn

i cilje

vi, a

kti

vn

ost

i i o

če

kiv

an

i re

zu

ltati

Sp

ecif

ičn

i cilj 1

Ak

tivn

ost

Vri

jem

e

ost

vari

van

ja

Oče

kiv

an

i

rezu

ltat

Od

go

vo

rne

oso

be

Ak

teri

Do

kaz o

ost

vare

no

sti

ak

tivn

ost

i

• U

spos

tavl

janj

e i

razv

oj m

ehan

izm

a za

ra

nu id

entif

ikac

iju i

reag

iranj

e

Form

iranj

e m

ultid

iscip

linar

nog

tima

i izr

ada

inst

rum

enta

za

iden

tifik

aciju

uč

enik

a po

d riz

ikom

od

RN

Š

Sept

emba

r 20

19.

Kre

iran

Inst

rum

ent

Koo

rdin

ator

m

ultid

iscip

linar

nog

tima

Mul

tidisc

iplin

arni

tim

Dok

umen

t (In

stru

men

t za

ran

u id

entif

ikac

iju

djec

e u

rizik

u od

RN

Š)

Obu

čava

nje

odje

ljens

kih

star

ješin

a o

nači

nu p

opun

java

nja

Inst

rum

enta

O

ktob

ar 2

019.

Educ

irano

na

stav

no o

sobl

jeD

irekt

ori š

kola

Mul

tidisc

iplin

arni

tim

, nas

tavn

o os

oblje

ško

la

Spisk

ovi n

asta

vnog

os

oblja

koj

i su

proš

li ed

ukac

iju

Sp

ecif

ičn

i cilj 2

Ak

tivn

ost

Vri

jem

e

ost

vari

van

ja

Oče

kiv

an

i

rezu

ltat

Od

go

vo

rne

oso

be

Ak

teri

Do

kaz o

ost

vare

no

sti

ak

tivn

ost

i

Sp

ecif

ičn

i cilj 3

Sp

ecif

ičn

i cilj 4


PRILOG 3 - PRIMJER FORMULARA INDIVIDUALNOG PLANA PODRŠKE ZA DIJETE U RIZIKU OD RNŠ

Individualni plan podrške (IPP) Br.

Datum izrade:

Učesnici u procesu planiranja i izradi IPP-a:

Datumi revizije/ponovnog pregleda IPP-a:

Podaci o djetetu pod rizikom od ranog napuštanja škole

Inicijali djeteta

Odjeljenje

Datum rođenja

Ime i prezime roditelja

Adresa stanovanja

Kontakt-telefon

Odnos djeteta prema vršnjacima

Prihvaćenost u vršnjačkoj grupi

Ponašanje djeteta za vrijeme nastave

Odnos djeteta prema nastavnicima

Broj opravdanih izostanaka na kraju prethodnog klasifi kacijskog perioda

Broj neopravdanih izostanaka na kraju prethodnog klasifi kacijskog perioda

Jesu li prema djetetu izrečene odgojno-disciplinske mjere? Ako jesu, koje?

Školski uspjeh po razredima i prosječna ocjena na kraju prethodnog klasifi kacijskog perioda

Ima li dijete neka posebna zanimanja? Ako da, koja?

Ima li dijete veće poteškoće sa savladavanjem gradiva? Ako da, iz kojih predmeta?

Je li dijete ponavljalo razred ili palo na popravni? Ako jeste, navesti kada i zbog čega.

Podaci o porodici

U ovom dijelu treba navesti osnovne podatke o porodici i porodičnim odnosima – ko čini porodicu djeteta, ko najviše brine o odgoju djeteta, ko kontaktira i sarađuje sa školskim osobljem, kakav je odnos roditelja prema obrazovanju djeteta i sl. Navesti sve porodične snage (resurse koji se mogu staviti u funkciju sprečavanja napuštanja škole). Navesti dominantne porodične probleme, posebno one koji utječu i predstavljaju faktore rizika za napuštanje škole.

Zanimanje/trenutno zaposlenje majke

Zanimanje/trenutno zaposlenje oca

Socioekonomski status i osnovne egzistencijalne potrebe i procjena ima li dijete adekvatan prostor za učenje, pribor, udžbenike:

Prima li porodica socijalnu pomoć/ispunjava li uvjete za socijalnu pomoć


Pla

n p

od

ršk

e z

a d

ije

te p

od

riz

iko

m o

d R

NŠ

Op

is u

slu

ge

/

ak

tivn

ost

i/m

jere

po

drš

ke

Oče

kiv

an

i is

ho

d

po

drš

ke

Način

re

alizacije

(pru

žao

ci u

slu

ga,

po

tre

bn

a s

red

stva, lju

dsk

i

i m

ate

rija

lni re

surs

i i sl

.)

Pe

rio

d u

ko

jem

će

se u

slu

ga/

ak

tivn

ost

realizir

ati

Ime

oso

be

od

go

vo

rne

za r

ealizaciju

ak

tivn

ost

i

Ime

oso

be

zad

uže

ne

za e

valu

aciju

efe

kata

pre

du

ze

tih

usl

uga/

ak

tivn

ost

i

Čla

no

vi T

ima z

a d

ije

te k

oji s

u u

če

stvo

vali u

pla

nir

an

ju i r

ealizaciji In

div

idu

aln

og p

lan

a p

od

ršk

e

Ime

čla

na t

ima

Ulo

ga u

tim

u

Ale

ksa

Ale

ksić

Koo

rdin

ator

Tim

a za

dije

te


PRILOG 4 − PRIMJER FORMULARA ZA SAGLASNOST RODITELJA ZA PRIMJENU INDIVIDUALNOG PLANA PODRŠKE (IPP) DJETETU U RIZIKU OD RANOG NAPUŠTANJA ŠKOLE

FORMULAR za saglasnost roditelja za pružanje dodatne podrške djetetu i roditeljima/porodici

kroz Individualni plan podrške (IPP)

SAGLASNOST RODITELJA

Saglasan/saglasna sam, kao roditelj/staratelj djeteta, da moje dijete i porodica

_______________________________________________________________________________________

budu korisnici usluga/aktivnosti/mjera podrške predviđenih u Individualnom planu jer smatram da sadržane mere imaju za cilj ostvarenje najboljeg interesa mog djeteta.

Potpis roditelja/staratelja ____________________________ Datum _____________________


PRILOG 5 – UPITNIK ZA PROCJENU PORODICE43

43 Preuzeto iz Smjernica za primjenu Programa podrške porodici, Save The Children, Sarajevo, 2018.

Broj predmeta/šifra korisnika: Datum ispitivanja:

UPITNIK ZA PROCJENU PORODICE

1. Odnos djeteta i roditelja i vještine roditeljstva

1.1. Roditeljski kapaciteti

a. Roditelji razumiju situaciju u kojoj se njihovo dijete nalazi, pružaju podršku djetetu.b. Roditelji mogu da razumiju dijete, ali se povremeno javljaju konfl ikti i neslaganje; dijete ne osjeća da može u

potpunosti vjerovati roditeljima.c. Roditelji otežano razumiju dijete, ne shvataju situaciju u kojoj se dijete nalazi niti su u upoznati u potpunosti s

djetetovim životom, ali su spremni da uspostave bolji odnos s djetetom.d. Roditelji ne prihvataju djetetovo ponašanje, ne razumiju dijete i odbijaju da rade na unapređenju odnosa s

djetetom.

1.2. Kvalitet odnosa s majkom

a. Veoma dobar, harmoničanb. Dobarc. Distancirand. Konfl iktane. U potpunosti poremećen

1.3. Kvalitet odnosa s ocem

a. Veoma dobar, harmoničanb. Dobarc. Distancirand. Konfl iktane. U potpunosti poremećen

1.4. Odnos djeteta prema autoritetu roditelja

a. Uglavnom uvažavab. Umjereno se suprotstavljac. Često se suprotstavlja d. Otvoreno nepoštovanje

1.5. Odnos roditelja prema potrebama djeteta

a. Uglavnom uvažavaju i adekvatno odgovaraju na njihb. Omalovažavaju stavove i potrebe djetetac. Ignoriraju d. Ne primjećujue. Nedosljedno se ponašaju


1.6. Na sljedećoj skali ocijenite kvalitet odnosa djeteta s roditeljima

0 – Ne1 – Djelimično2 – Da

Dijete može računati na podršku porodice kada je to potrebno. 0 1 2

Roditelji imaju pozitivan odnos prema djetetu. 0 1 2

Stabilan, topao i harmoničan odnos barem jednog roditelja prema djetetu 0 1 2

Postoji povjerenje roditelja prema djetetu. 0 1 2

Posvećenost i odgovornost djeteta prema porodici (briga i pomoć drugima) 0 1 2

Podržavajući odnosi djeteta s drugom djecom u porodici 0 1 2

1.7. Nadzor nad djetetom

a. Roditelji efikasno i primjereno uzrastu nadgledaju dijete. b. Nedovoljan nadzor roditelja nad ponašanjem i kretanjem djetetac. Roditelji pretjerano kontroliraju dijete.

1.8. Discipliniranje

a. Roditelji efikasno odgajaju dijete i postavljaju granice.b. Prezaštićuju dijete.c. Roditelji su nasilni prilikom odgoja djeteta.

1.9. Dosljednost u odgoju i ponašanju prema djetetu

a. Roditelji nekonsistentno odgajaju dijete.b. Postoje jasna pravila u porodici.

1.10. Odnos roditelja prema maladaptivnom ponašanju

0 – ne1 – djelimično2 – da

Roditelji stimuliraju prosocijalno ponašanje djeteta. 0 1 2

Roditelji odobravaju maladaptivno ponašanje djeteta. 0 1 2

Roditelji odobravanju i /ili potiču antisocijalno ponašanje djeteta. 0 1 2

Otvoreno ili prikriveno odbacuju dijete. 0 1 2

2. Porodično funkcioniranje

2.1. Odnosi između roditelja

a. Skladni odnosib. Rijetki konfliktic. Česti verbalni konflikti (roditelji viču jedno na drugo i vrijeđaju se)d. Česti fizički sukobi (roditelji nasilni, svi su fizički nasilni)e. Dijete viče i zastrašuje roditelje, koji se povlače.

2.2. Prisustvo porodičnog nasilja

a. Nije utvrđeno nasilje u porodici.b. Fizičko zlostavljanjec. Emocionalno zlostavljanjed. Seksualno zlostavljanjee. Dijete svjedok nasilja u porodici


2.3. Fizičko i mentalno zdravlje s akcentom na smanjenu sposobnost za brigu

a. Veoma dobro zdravlje, nema hroničnih bolesti, nema ograničenja u funkcioniranjub. Dobro zdravlje, manji zdravstveni problemi, nema ograničenja u funkcioniranjuc. Loše zdravlje, manja ograničenja u funkcioniranju d. Veoma loše zdravlje, veća ograničenja u funkcioniranju

Opis zdravstvenih problema

2.4. Pokazuje li jedan od roditelja antisocijalno ili neprilagođeno ponašanje (zloupotreba PAS, krivična

djela)?

a. Dab. Ne

Opis antisocijalnog odnosno neprilagođenog ponašanja

2.5. Raspodjela roditeljskih uloga

a. Roditelji imaju jasno razgraničene, ali komplementarne uloge.b. Roditelji zajednički ostvaruju sve uloge.c. Jedan od roditelja djelimično ili u cijelosti zapostavlja porodične uloge i prebacuje ih na drugog roditelja.d. Oba roditelja djelimično ili u cijelosti zanemaruju porodične uloge.

3. Socijalni status i socijalna uključenost porodice

3.1. Materijalna situacija porodice

a. Dobra materijalna situacija porodice (porodica može osigurati osnovne stvari potrebne za život i zadovoljenje dodatnih potreba – npr. rekreacija, kultura i sl.)

b. Umjereno loša materijalna situacija porodice (porodica otežano osigurava osnovne uvjete za život)c. Loša materijalna situacija (porodica ne može osigurati osnovne materijalne uvjete za život)

3.2. Uključenost porodice u zajednicu

a. Socijalna je mreža porodice široka, dostupni su joj servisi u zajednici, roditelji poznaju značajne ljude iz različitih sfera društvenog života, dijete ide u školu i sl.

b. Socijalna je mreža porodice široka, ali porodica nema kontakte s ljudima iz značajnih sfera društvenog života.c. Socijalna je mreža porodice uska. d. Porodica ima slabe kontakte sa zajednicom, članovi porodice nisu vrednovani u društvu.

3.3. Kontakti sa širom porodicom

a. Porodica ima širok krug rođaka s kojima ostvaruje dobre odnose; često se viđaju, a djeca u okviru porodice međusobno se druže.

b. Porodica ima širok krug rođaka, viđaju se povremeno i porodica se okuplja samo povremeno.c. Porodica nema širi krug rođaka, s njima ima površne odnose, rijetko se viđaju.d. Porodica skoro uopće nema širu porodicu ili kontakte sa širom porodicom ili su odnosi značajno narušeni.


3.4. Karakteristike lokalne zajednice − stopa kriminaliteta u neposrednom okruženju

a. Kriminalitet veoma rijedak u zajednicib. Kriminalitet u maloj mjeri prisutanc. Kriminalitet umjereno prisutand. Kriminalitet prisutan u velikoj mjeri

3.5. Značajni događaji u posljednjih godinu dana

a. U porodici je bilo značajnih pozitivnih promjena.b. U porodici nije bilo značajnih niti pozitivnih, niti negativnih promjena.c. U porodici je bilo značajnih negativnih promjena (materijalni gubici, bolesti, kraća razdvajanja i dr.).d. Porodica je pretrpjela značajne gubitke (veliki gubici, trajne separacije, smrt člana porodice i dr.).

Opis posebno značajnih životnih događaja:

3.6. Uključenost djeteta u školu

a. Dijete je upisano u školu, redovno pohađa nastavu i postiže solidan uspjeh.b. Dijete je upisano u školu, ali često izostaje i ima slabe ocjene.c. Dijete nije upisano u školu.

3.7. Kontakti roditelja sa školom

a. Roditelji (ili jedan od roditelja) u stalnom su kontaktu sa školom. b. Roditelji su u povremenom kontaktu sa školom (npr. roditeljski sastanci).c. Roditelji kontaktiraju sa školom samo na inicijativu škole (pisani poziv, telefonski poziv...).d. Roditelji uopće ne kontaktiraju sa školom i ne odazivaju se na pozive.

3.8. Zdravstvena zaštita

a. Svi članovi porodice imaju zdravstveno osiguranje i redovno koriste zdravstvene usluge (djeca su vakcinisana, u slučaju bolesti javljaju se ljekaru, imaju propisanu redovnu terapiju).

b. Svi članovi porodice imaju zdravstveno osiguranje, ali se sami liječe i kod ljekara idu samo u urgentnim situacijama.

c. Porodica nema regulirano zdravstveno osiguranje i ne može koristiti usluge zdravstvene zaštite.

3.9. Saradnja s centrom za socijalni rad/dnevnim centrom

a. Porodica koristi sve usluge i pomoć i u dnevnom centru i na terenu (hrana, higijenska sredstva, pranje veša, psihološka podrška).

b. Porodica prihvata samo humanitarnu pomoć.c. Porodica ne prihvata ni jedan vid podrške Dnevnog centra, ali ne sprečava dijete da dolazi u Dnevni centar.d. Pojedini članovi porodice ili porodica u cjelini protive se djetetovom dolasku u DC ili svratište.

Save the Children za sjeverozapadni Balkan

Ljubljanska 16, Sarajevo, Bosna i HercegovinaTel: +387 (33) 290 671; Fax: +387 (33) 290 675

[email protected]

nwb.savethechildren.net

savethechildrenNWB

SavethechildrenNWB

savethechildrennwb

scnwb

Zajedno možemo učiniti više. Recite nam šta mislite o našem radu!

[email protected]

Documents

SMJERNICE ZA USPOSTAVLJANJE ......Različiti modeli prevencije i mjere intervencije i kompenzacije za sprečavanje ranog napuštanja školovanja u lokalnoj zajednici tek treba da se